Ibrahim a.s.

A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi."

"Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!"

I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine

A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. Ti se ne boj!, rekoše oni, mi smo Lutovu narodu poslani.

I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, on se poče raspravljati s Našim izaslanicima o narodu Lutovu.

Kada je rekao ocu svome: 'O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može od kakve koristi biti?

O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti

Otac njegov je rekao: "Zar mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti.

Pošto ih je napustio i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo

Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.

"Ko uradi ovo sa bogovima našim?", povikaše oni, "zaista je silnik."

"Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim."

"Dovedite ga da ga ljudi vide", rekoše, "da posvjedoče."

"Jesi li ti uradio ovo sa bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše.

"To je učinio ovaj najveći od njih; pitajte ih ako umiju da govore", reče on.

I oni se pribraše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nasilnici!"

Zatim glave oboriše i rekoše: "Ti znaš da ovi ne govore!"

"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.

"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?"

"Spalite ga i bogove vaše pomozite, ako hoćete to da učinite!," povikaše.

"O vatro!", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili.

I kaži im vijest o Ibrahimu;

Kad je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?"

A oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."

On rekao je: "Da li vas oni čuju kada se molite;"

"Ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"

"Ne", odgovoriše, "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju."

"A da li ste razmišljali", upita on "da su oni kojima se klanjate..."

"Vi i kojima su se klanjali davni preci vaši,"

"...Doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova.'"

"Koji me je stvorio i na Pravi put uputio,"

"I Koji me hrani i poji,"

"I Koji me, kad se razbolim, liječi,"

"I Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživiti,"

"I Koji će mi, žudim za tim, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!"

"Gospodaru moj, podari mi mudrost i pridruži me onima koji su dobri;"

"I učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći;"

"I učini me jednim od onih kojima ćeš dženetske blagodati darovati;"

"I ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih;"

"I ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti;"

"Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti,"

"Samo će Onaj Koji Allahu srca čista dođe spašen biti."

A i Ibrahima, kad rekao je narodu svome: 'Allahu ibadet činite i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.

Odgovor naroda njegova bijaše: 'Ubijte ga ili ga spalite!', ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

Vi ste', reče on, 'mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovom svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, Vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći.

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: 'Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, Silan i Mudar.

I Mi smo mu ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njihova vjerovjesništva i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu njegovu nagradu dali, a na onom će, doista, jedan od onih dobrih biti.

I kada je Ibrahima Gospodar njegov s neko­liko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on pot­puno izvršio, Allah je rekao: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!

Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kaziva­ti, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih, jer Ti si doista Silni i Mudri.

Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe! Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, pa će on i na drugom svijetu biti među dobrima.

To su poslanici, Mi smo odlikovali jedne nad drugim. Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Al­lah govorio, a neke je za više stupnjeva uzdi­gao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo doka­ze dali i Ruhom svetim ga podržali. Da je Al­lah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali! Ali Allah radi ono što On želi.

"I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim",

"kada su mu ušli i rekli: 'Mir!' - on je rekao: 'Mi smo se uplašili vas.'"

"Donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" - reče on - "čime me radujete?"

"Donosimo ti radosnu vijest, koja će se doista obistiniti" - rekoše oni - "zato nadu ne gubi!"

A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako oživljuješ umrle?" On reče: "Zar ne vjeruješ?!" "Dakako, vjerujem", odgovori on, "ali da mi se srce smiri!" Zatim mu reče: "Pa, onda, uzmi četiri ptice, isijeci ih, pa po dio od njih stavi na svaki brežuljak! Zatim ih pozovi, doći će ti žureći! Znaj da je Allah Silan i Mudar!"

Doista je Allah odabrao Adema, i Nuha, i po­rodicu Ibrahimovu, i porodicu Imranovu nad svjetovima!

Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, Ti, doista, sve čuješ i sve znaš!

A nakon što je ro­dila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko!" a Allah najbolje zna šta je ona ro­dila "a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!

Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!

O Sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete kada su Tevrat i Indžil poslije njega objavljeni?! Zar vi ne shvaćate?

Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja? A Allah zna, a vi ne znate!

Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik, musliman. On nije bio idolopoklonik!

Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!

Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu ispravno, ustrajavši u njoj? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.

kad je ocu svome i narodu svome rekao: 'Čemu se to vi klanjate?

Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

I šta o Gospodaru svjetova mislite?

I on baci pogled na zvijezde

'Ja sam, zbilja, bolestan

a oni od njega, leđa mu okrenuvši, odoše

a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: 'Zašto ne jedete?

Šta vam je te ne govorite?

I krišom im priđe desnom rukom ih udarajući.

pa mu narod trkom dođe

Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?

Kad Allah stvara i vas i ono što napravite?

Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u vatru bacite."

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio' - reče - 'On će mene kuda treba uputiti.

Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!

Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: 'O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?' - 'O oče moj' - reče - 'onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.

I kad njih dvojica poslušaše, i on ga čelom prema zemlji položi

Mi ga zovnusmo: O Ibrahime

ti si san svoj odlučio obistiniti - a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine

To je zaista bilo očito iskušenje

I kurbanom velikim ga iskupismo