Postoji razilaženje o pitanju imena oca Ibrahima, a.s., da li se on zvao Azer ili Tarih, kako to spominju oni koji se bave porijeklom. Ibn-Džerir kaže da je ispravno mišljenje onih koji kažu da je njegovom ocu bilo ime Azer. A zatim je pokušao usaglasiti ova dva mišljenja, pa kaže da postoji mogućnost da je on imao dva imena, kao mnogi ljudi, ili da mu je jedno od ova dva imena bilo nadimak, i ovo je njegovo mišljenje dobro i jako, a Allah najbolje zna. U ajetu se govori da je Ibrahim, a.s., savjetovao svoga oca da ne obožava kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga nije kanio. "A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: 'Zar kumire smatraš bogovima?!'", tj. zar kip smatraš bogom koga ćeš obožavati mimo Allaha. "Vidim da ste i ti i narod tvoj", koji slijedi tvoj put "...u pravoj zabludi", tj. da tumarate i uopće ne znate kuda idete. Nego se nalazite u zabuni i neznanju, kao što Allah, dž.š., kaže: “Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti može i od kakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Svemilosnom ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" - otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!" "Mir tebi!" - reče Ibrahim. "Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat ću se svom Gospodaru; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome." (19:41-48) Ibrahim, a.s., molio je za oprost svome ocu cijelog njegovog života. Međutim, kada je on umro u širku i Ibrahimu to postalo jasno, on je prestao moliti za njegov oprost i odrekao ga se. Kao što Allah, dž.š., kaže: "A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca - bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv." (9:114)

"Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. Njega iskreno vjerujem i samo njemu ibadet činim. "...prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj. Koji ih je stvorio, bez prethodnog sličnog primjera. "...kao pravi vjernik", tj. okrećući se od širka ka tevhidu. Zato Allah, dž.š., kaže: "Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" Mufesiri se razilaze u tome da li je ovo Ibrahim, a.s., činio promišljajući ili samo polemišući sa svojim narodom. Tačno je to da je Ibrahim, a.s., u svemu ovome samo vodio polemiku sa svojim narodom, objašnjavajući im pogrešnost obožavanja ikona i kipova, što su oni činili. Na prvom im je mjestu objasnio, na primjeru svoga oca, grešku u obožavanju kipova na Zemlji, koji su imali likove meleka na nebu kako bi im oni posredovali kod Svemogućeg Tvorca. Jer oni su sebe smatrali daleko ispod toga da direktno Njega obožavaju, pa su do Njega posredovali preko meleka koje su obožavali, a koji bi njima od Njega tražili opskrbu, pomoć i drugo što im je bilo potrebno. Zatim im je objasnio neispravnost obožavanja sedam plovećih planeta; a to su: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. A najsvjetlije i najčasnije, kod njih, bilo je Sunce, zatim Mjesec, zatim Venera. Ibrahim, a.s., prije svega je objasnio da Venera ne zaslužuje da bude obožavana, jer je ona potčinjena i omeđena određenim kretanjem i nije u stanju od njega odstupiti niti lijevo niti desno, niti može bilo šta sama uraditi. Nego je ona jedna od planeta koju je Allah, dž.š., stvorio svijetlom, svakako zbog Svoje velike mudrosti u tome. Isti je slučaj i sa Mjesecom, Suncem i ostalim planetama. Nakon što je dokazao da božanstvo ne može biti osobina ove tri planete koje su najsvjetlije na što ljudsko oko može pasti i nakon što se to dokazalo nepobitnim dokazom, "...on reče: Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!", tj. ja nemam ništa sa njihovim obožavanjem niti ih uzimam za zaštitnike. Pa ako su oni bogovi, recite im da mi svi zajedno naude, ako su u stanju, i sa tim nimalo nemojte oklijevati. "Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. ja obožavam Tvorca ovih stvari, Onoga Koji ih je izumio, potčinio, podredio i Koji ih održava. Onoga u čijoj je vlasti sve što postoji i Koji je Tvorac, Gospodar, Vlasnik i Bog svega. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad 'Aršem uzvisio; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (7:54) Jer, kako bi Ibrahim, a.s., bio promatrač u ovom slučaju, kad je Allah, dž.š., govoreći o njemu rekao: "Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome reče: Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?" (21:51-52) "Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom će svijetu, doista, biti među onima dobrim. Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (16:120-123) El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (218) "Svako se dijete rađa u fitretu (urođenoj vjeri u jednog Boga)." U Muslimovom Sahihu prenosi se od 'Ijada ibn Hammada da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah, dž.š., rekao je: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri (hunefa')." Ako je ovo stanje ostalih stvorenja, pa kako može Ibrahim, a.s., kojeg je Allah, dž.š., učinio primjerom čestitosti, pokornim i pravim vjernikom, i nije bio od onih koji Allahu pripisuju druga, pa kako onda u ovom slučaju on može biti promatrač. Naprotiv, on je, bez imalo sumnje, najpreči od ljudi, nakon Poslanika, s.a.v.s., da njegova priroda i narav budu ispravni i neiskrivljeni. A da on u ovom slučaju nije bio onaj koji je započeo polemiku, potvrđuju i Allahove, dž.š., riječi: (misli se na naredna 4 ajeta 80-83)

Allah, dž.š., spominje nam da je Ibrahimu, nakon što je bio u poodmaklim godinama i izgubio nadu u potomstvo - i on i njegova žena Sara - darovao sina Ishaka. Njemu su došli meleki koji su bili na putu za narod Lutov i obradovali ih Ishakom, pa se  njegova žena iznenadila i rekla: "Jadna ja, zar da rodim ovako stara, a i ovaj je moj muž star. Ovo je zaista nešto neobično!" "Zar se čudiš Allahovoj moći?" - rekoše oni - "Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (11:72-73) Allahove, dž.š., riječi: "I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo", predstavljaju radosnu vijest Ibrahimu, a.s., da će on imati porod. Kao što Allah, dž.š., u drugom ajetu kaže: "I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim." (37:12) Ovo je još potpunija radosna vijest i još veća blagodat. Na drugom mjestu Allah, dž.š., veli: "...i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja'kubom..." (11:71) Tj. za vrijeme vašeg života tom će se djetetu roditi dijete, koje će vas mnogo obradovati, kao što vas je obradovalo rađanje njegovog oca. Pa je donesena radosna vijest o Ishaku i o njegovom djetetu Ja'kubu. To je bila nagrada i utjeha Ibrahimu, a.s., koji je bio napustio svoj narod, ostavio ih i otišao od njih. On je učinio hidžru iz svog mjesta uputivši se istinskom obožavanju Allaha, dž.š., bilo gdje na Zemlji. Allah, dž.š., nadoknadio mu je gubitak svoga naroda i porodice, tako što mu je podario dobru djecu, njegovo potomstvo i u njegovoj vjeri. Kao što Allah, dž.š., kaže: "I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Ja'kuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo." (19: 49) "...a Nuha smo još prije uputili" - svaki od njih dvojice ima posebno velike odlike. Što se tiče Nuha, a.s., Allah, dž.š., potopio je sve stanovnike Zemlje izuzev onih koji su njemu povjerovali, i oni su mu se pridružili u lađi. Allah, dž.š., učinio je produžetak čovječanstva u njegovom potomstvu. Zato su svi ljudi danas od njegovog potomstva. A što se tiče miljenika Ibrahima, a.s., Allah, dž.š., nakon njega nije poslao nijednog poslanika a da nije bio iz njegovog potomstva. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali." (29:27) "...I nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo dali..." (57:26) "i od potomaka njegovih", tj. i uputili smo od potomaka njegovih, "Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine -

"A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neki strah od njih", jer meleki nemaju potrebu, niti osjećaj za jelom, pa su se okrenuli od njega, što im on nije odobrio.

 "...i obuze ga neki strah zbog njih". Kad je Sara, žena Ibrahimova, a.s., vidjela kako je Ibrahim, a.s., počastio goste, i ona je pošla da ih počasti, ali oni nisu jeli... Začuđeno je rekla: "čudnih li ovih gostiju? Mi ih iz poštovanja želimo počastiti, a oni neće našu hranu!" ...rekoše oni, tj. ne strahuj od nas. "Mi smo" meleki.

"...Lutovu narodu poslani", da uništimo. "...i Sara se nasmiješila", veseleći se njihovoj propasti, zbog nevjerstva, grijeha i nereda koji su činili. Zbog toga je nagrađena radosnom viješću: da će roditi sina.

Allah Uzvišeni iznosi, pošto je Ibrahima prošao strah od meleka, koji nisu jeli, a zatim ga obradovali sinom i unukom i obavijestili o propasti Lutovog naroda, počeo je govoriti, kako  kaže Se´id ibn Džubejr o tom ajetu: Pošto mu je došao Džibril sa svojim pratiocima, rekli su mu: "Mi ćemo uništiti stanovnike ovoga grada.² (29:31) "A zar ćete uništiti grad u kome je tri stotine vjernika", reče on. Oni rekoše: "Ne." Zatim je počeo postepeno smanjivati brojku, dok nije rekao: "Pa šta mislite, hoćete li ga uništiti, ako se u  njemu nalazi ijedan čovjek - vjernik?" Oni rekoše: "Ne." Onda Ibrahim, a.s., reče: 

"U njemu je Lut." Mi dobro znamo ko je u njemu, Mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim njegove žene." (29:32) Tada je Ibrahim, a.s., ušutio i smirio se.

Rekao mu je:

"O oče moj, zašto obožavaš onoga  koji niti vidi niti čuje, niti ti može od ikakve koristi biti", ne može ti donijeti korist, niti može štetu ukloniti."

"Oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi", tj. iako potječem iz tvoje kičme i smatraš me manje vrijednim jer sam ti sin, znaj da mi se pojavilo znanje od Allaha, dž.š., koje ti ne poznaješ i koje se tebi nije pojavilo i nije ti došlo. "Zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti", tj. Pravi put koji vodi željenom cilju i spašavanju od užasa.

Uzvišeni saopčava odgovor Ibrahimovog, a.s., oca, nako što ga je Ibrahim, a.s., pozvao na Pravi put. Rekao je:

"Zar ti mrziš božanstva naša, o Ibrahime?", tj. ako ih nećeš obožavati i sa njima zadovoljan biti, ne smiješ ih vrijeđati jer ću te ukoriti i kazniti. Rekao mu je:  "Zbilja ću te  kamenjem potjerati."

Ibn-Abbas i drugi kažu da riječi: "Zato me dugo vremena napusti" znače napusti me zauvijek prije nego te kaznim, sa čime se slaže i Ibn-Džerir.

Pošto je Ibrahim, a.s., napustio oca i svoj narod radi Allaha, dž.š., data mu je hairlija nadokanda od njih, jer je dobio potomke, sina Ishaka i unuka  Jakuba. Allah, dž.š., mu je dao potomke i učinio ih poslanicima , da mu budu radost u  životu!  Dao mu je sinove Ismaila i Ishaka, te unuka Jakuba. Zato Uzvišeni kaže:

 "I sve ih vjerovjesnicima učinismo."

Uzvišeni obavještava da je Svome prijatelju Ibrahimu, a.s., još ranije, u njegovom djetinjstvu, dao razboritost i nadahnuo ga Istinom te da mu je dao jasne dokaze protiv njegovog naroda. Tako Uzvišeni kaže:

"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov." /6:83/ O ovome postoje brojni israilijjati koje su koristili mnogi komentatori, a većina ih potječe od Izraelićana. Ono što se u njima podudara sa našim vjerozakonom, mi prihvatamo, a što je suprotno, mi odbacujemo. Ono što nije podudarno sa Šerijatom, a nije mu ni suprotno, mi ne držimo da je istina, niti da je laž, jer u većini toga mi nemamo koristi. Ako bude neke koristi, na nju će ukazati naš savršeni i sveobuhvatni Šerijat. U ovom "Tefsiru" smo većinu ovih priča odbacili jer smatramo njihovo prepričavanje običnim gubljenjem vremena. U tim pričama navedene su mnoge  laži koje u njihovom narodu imaju prođu, pa Izraelićani ne razlikuju ispravno od pogrešnog, što su utvrdili i na što su ukazali potpuno sigurni hafizi i imami ovog našeg ummeta. Uzvišeni, dakle, obavještava da je Ibrahimu, a.s., još od ranije dao razboritost. On, dž.š., kaže:

"I dobro smo ga poznavali", tj. da je on toga dostojan.

Kada je većina naroda otišla da svetkuje, on je požurio do njihovih kipva i porazbijao ih. "u komade, osim najvećeg"

"da bi mu se obratili", tj. da bi pomislili da je on nasrnuo na ostale i porazbijao ih, jer nije podnosio da se ovi mali kipovi obožavaju zajedno sa Njim. Kada su se vratili i vidjeli kako je Ibrahim, a.s., omalovažio njihova božanstva, a to dokazuje da su nedostojni obožavanja i maloumnost svojih obožavatelja.

"rekli su: 'Ko uradi ovo sa bogovima našim, zaista je nasilnik'", tj. u onome što je učinio.

"Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim", tj. oni koji su ga jučer čuli da o njima loše govori i da prijeti da će ih porazbijati, rekli su da je tome mladiću ime Ibrahim. Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: "Allah, dž.š., sve je vjerovjesnike slao kao mladiće, a ni učenjak ne postaje učen osim kao mladić", pa je citirao ovaj ajet:

"Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim."

"Dovedite ga da ga ljudi vide", tj. pred skup, a to je upravo bio cilj Ibrahimov, a.s.: da im pred skupom ukaže na njihovu veliku glupost i maloumnost, s obzirom da kipove smatraju bogovima, a oni eto nisu u stanju sami sebe da zaštite. Pošto nisu bili u stanju sami sebi da pomognu, kako onda očekivati i tražiti od njih da pomognu nekome drugom!

"Jesi li ti uradio ovo sa bogovima našim, o Ibrahime?"

"To je učinio ovaj najveći od njih", tj. onaj što ga je ostavio nerazlupana, "'pa ih upitajte ako umiju da govore', reče on." Ibrahim, a.s., želio je da ih potakne da spontano shvate da kipovi koji  ne govore, koji su bespomoćni nisu u stanju da sebi pomognu, pa kako onda da zaštite i pomognu nekome drugom. U Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" se prenosi od Ebu Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /181/ "Ibrahim nije istinu rekao tri puta: dva puta radi Allaha i to:

"Ovo je učinio ovaj najveći od njih" i kada je rekao: "Ja sam bolestan", a treći put kada je putovao kroz zemlju jednog silnika, a sa njim je bila Sara. Bili su odsjeli pa  je neki čovjek otišao do onog silnika i rekao mu: "Došao je jedan čovjek u tvoju zemlju i sa  njim žena prava ljepotica. Silnik je poslao poruku da mu Ibrahim dođe i on je došao. Upitao ga je: 'Šta je tebi ona žena?' 'Sestra', odgovorio je Ibrahim. Silnik naredi: 'Ti odlazi, a nju mi pošalji.' Ibrahim se primakao Sari, pa joj rekao: 'Ovaj silnik me pitao o tebi, pa sam mu rekao da si mi sestra. Nemoj me izdati kod njega, jer ti si, zaista, moja sestra po Allahovoj Knjizi. Osim nas dvoje na Zemlji nema više muslimana.' Kada ju je Ibrahim doveo, ustao je da klanja namaz. Ona je uvedena kod silnika i ovaj, kada ju je vidio, strasno ju je poželio, pa je pokušao da je dohvati, ali je postao paralisan, pa je molio: 'čini dovu Allahu da me spasi, neću ti ništa.' Ona je činila dovu, pa je oslobođen, ali ga je ponovo obuzela strast pa je pokušao ponovo da je dohvati, ali je ponovo bio paralisan. To se ponovilo tri puta, pa je i treći put molio za pomoć i ona je dovu činila, pa je spašen. Pozvao je najbližeg slugu i rekao: 'Nisi mi doveo insana već si mi doveo šejtana. Vodi je i daj joj Hadžeru.' Izašla je vodeći Hadžeru sa sobom. Kada je Ibrahim primjetio da stiže, okončao je namaz i upitao: 'Šta bi sa tobom?' Ona odgovori: 'Allah je osujetio silnika u namjeri, a meni dao sluškinju Hadžeru'" Muhhamed ibn Sirin kaže da bi Ebu-Hurejre, pričajući  ovaj hadis, običavo reći: "To je vaša majka, o sinovi nebeske vode." [6]

___

[6]
Rekao bih da je u ovom hadisu, oko koga su saglasni Buharija i Muslim, kategoričan dokaz, između ostalih dokaza, o neporočnosti supruga Allahovih poslanika u vezi sa bludom shodno neporočnosti poslanika, neka je na njih salavat i selam. Nemoguće je da supruga poslanika učini zinaluk bilo svojom voljom ili ne, jer Allah, dž.š., njeno srce očisti od toga i ne dozvoli joj to kako bi se sačuvala neporočnost poslanika i kako se njihove čiste porodice ne bi okaljale prljavštinom i sramotom što bi bila prepreka njihovoj misiji pozivanja Allahovoj vjeri. Čak i kad neki od silnika pokuša da neku od supruga prisili na blud, Allah, dž.š., preuzme njenu zaštitu i spriječi nasilnika da je dotakne, kao što je bilo sa Sarom, koju je Allah, dž.š., zaštitio Svojom milošću, dobrotom i snagom od nasilnika, a Allahovu snagu niko ne može pobijediti, ni na nebu, ni na Zemlji, i On je svemoguć i iznad Svojih robova.

Uzvišeni obavještava da se narod Ibrahimov, a.s., "pribrao", koreći sam sebe, jer više nije čuvao božanstva, nakon njegovih riječi i prigovora  da njihova božanstva ne posjeduju nikakvu moć. Rekli su: "Vi ste, zaista, nasilnici", tj. zanemarili ste njihovo čuvanje.

"Zatim glave oboriše", tj. zašutješe i zbuniše se, jer nisu mogli da odgovore na Ibrahimove, a.s., riječi: "Pitajte ih ako umiju da govore." Ali, kako da ih pitaju, kad su i sami uvjereni u njihovu beživotnost! Rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore."

U tom trenutku, pošto su to priznali, Ibrahim, a.s., reče:

"Pa zašto se onda, umjesto Allahu klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkoniti", pa ih poče prekoravati.

"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?", tj. kako ne shvatate u kakvoj ste zabludi i kolikom nevjerstvu?! Donio im je tako dokaz i potpuno ih porazio. Zato Uzvišeni kaže:

"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov." /6:83/

Upravo tako, ko god nema siguran argument, on poseže za silom. To je isto uradio Ibrahimov, a.s., narod. Pošto nisu imali adekvatan odgovor

"Rekli su: 'Spalite ga i bogove vaše pomozite ako hoćete to da učinite!'" Sakupili su veliku gomilu drva i raspalili vatru sa velikim buktinjama i visokim plamenom, tako da joj slična nije ranije pripremljena. Ibrahima, a.s., postavili su na spravu za bacanje kamena, a tu ideju im je dao jedan čovjek kome je Allah, dž.š., dao da propadne u zemlju. Kada su Ibrahima, a.s., bacili u vatru, on je rekao:

"Dovoljan mi je Allah, i divan je On oslonac i pomagač." Ovo je ovako zabilježio Buharija od Ibn-Abbasa, koji je rekao: riječi su koje je  izgovorio Ibrahim a.s., u trenutku kada je bačen u vatru i koje je izgovorio Muhammed, s.a.v.s., kada je rečeno:

"Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate, to im je učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan nam je Allah, i divan je On pomagač. /3:173/'" Hafiz Ebu-Ja' la prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /183/ "Kada je Ibrahim bačen u vatru, on je rekao: Bože moj, Ti si jedini na nebu, a ja sam jedini na Zemlji koji te obožava.'" Seid ibn Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Kada je  Ibrahim bačen u vatru, melek zadužen za kišu je rekao: 'Da se hoće narediti kiša, pa da je pošaljem?'

Allahova naredba bila je brža jer je Allah, dž.š., rekao:

"O vatro, budi hladna i spas Ibrahimu!" Ibn-Abbas kaže: "Da Allah nije rekao "i spas", Ibrahim bi stradao od njene hladnoće." Ibn Ebu-Hatim prenosi od štićenice El-Fakiha ibn El-Mugire El-Mahzumije, koja je rekla: "Ušla sam kod h. Aiše i u njenoj sobi vidjela štap, pa sam je upitala: 'Majko pravovjernih, šta radiš sa ovim kopljem?' Odgovorila je: 'Ubijamo guštere, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /184/ 'Kada je Ibrahim bačen u vatru, sve zemaljske životinje nastojale su da ugase vatru, a samo je gušter nastojao da je raspaljuje prema Ibrahimu, pa je Poslanik, s.a.v.s., naredio njegovo ubijanje.'"

Allah, dž.š., obavještava da je Ibrahima, a.s., spasio od vatre u koju ga je njegov narod bio bacio, a zatim ga izveo između njih i uputio prema području Šama, u blagoslovljenu zemlju. Inače je Ibrahim, a.s., živio u Iraku, pa je njega i njegova bratića Luta, a.s., Allah, dž.š., uputio prema Šamu, za koji se kaže da je najpodesniji za hidžru. Njegov sastavni dio je Palestina, zemlja okupljanja i proživljavanja, u koju će sići Isa, a.s., i u kojoj će ubiti Dedžala. Ibrahim, a.s., oženio je Saru i sa njom krenuo iz svoje zemlje."

"prema zemlji koju smo za ljude blagoslovili."

Ovo je obavještenje Uzvišenog Allaha, dž.š., o Njegovom robu, poslaniku i Prijatelju Ibrahimu, a.s., ”vođi čistih.” Uzvišeni Allah, dž.š., naredio je Svome poslaniku Muhamedu, s.a.v.s., da ovo uči svom ummetu, da se ugledaju na njega u ihlasu i tevekkulu i obožavaju samo Allaha, dž.š., Jedinog, Koji nema druga. On, Ibrahim, a.s., nije prihvatio širk a niti njegova porodica, on je, neka je na njega spas, otkako je postao, odbijao i odvraćao svoj narod od obožavanja kipova, on je sa Uzvišenim Allahom, dž.š. narod svoj upitao: 'Čemu se vi klanjate?'", tj. šta predstavljaju ovi kipovi kojima ste vi privrženi?

Ovo je obavještenje Uzvišenog Allaha, dž.š., o Njegovom robu, poslaniku i Prijatelju Ibrahimu, a.s., ”vođi čistih.” Uzvišeni Allah, dž.š., naredio je Svome poslaniku Muhamedu, s.a.v.s., da ovo uči svom ummetu, da se ugledaju na njega u ihlasu i tevekkulu i obožavaju samo Allaha, dž.š., Jedinog, Koji nema druga. On, Ibrahim, a.s., nije prihvatio širk a niti njegova porodica, on je, neka je na njega spas, otkako je postao, odbijao i odvraćao svoj narod od obožavanja kipova, on je sa Uzvišenim Allahom, dž.š. narod svoj upitao: 'Čemu se vi klanjate?'", tj. šta predstavljaju ovi kipovi kojima ste vi privrženi?

"A oni odgovorili: 'Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo'", tj. ustrajno ih obožavamo i dozivamo.

"On rekao je: 'Da li vas oni čuju kada se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?' 'Ne', odgovoriše, 'ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju'", tj. priznali su da njihovi kumiri ne mogu učiniti ništa od toga, nego su vidjeli svoje pretke da su isto tako činili.

"On rekao je: 'Da li vas oni čuju kada se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?' 'Ne', odgovoriše, 'ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju'", tj. priznali su da njihovi kumiri ne mogu učiniti ništa od toga, nego su vidjeli svoje pretke da su isto tako činili.

"On rekao je: 'Da li vas oni čuju kada se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?' 'Ne', odgovoriše, 'ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju'", tj. priznali su da njihovi kumiri ne mogu učiniti ništa od toga, nego su vidjeli svoje pretke da su isto tako činili.

"'A da li ste razmišljali?', reče on, 'da su oni kojima se klanjate vi, i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova.'" Ako ovi kipovi imaju ikakva utjecaja, neka mi se osvete i neka me kazne jer ja sam njihov neprijatelj i uopće me ne zanimaju, kao što rekao je Hud, a.s.:

"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega, i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte." (11:54,55) Ovako je Ibrahim, a.s., sebe smatrao neovisnim i čistim od njihovih bogova, pa kaže:

"A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednačujete, kad se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate." (6:81)

"'A da li ste razmišljali?', reče on, 'da su oni kojima se klanjate vi, i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova.'" Ako ovi kipovi imaju ikakva utjecaja, neka mi se osvete i neka me kazne jer ja sam njihov neprijatelj i uopće me ne zanimaju, kao što rekao je Hud, a.s.:

"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega, i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte." (11:54,55) Ovako je Ibrahim, a.s., sebe smatrao neovisnim i čistim od njihovih bogova, pa kaže:

"A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednačujete, kad se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate." (6:81)

"'A da li ste razmišljali?', reče on, 'da su oni kojima se klanjate vi, i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova.'" Ako ovi kipovi imaju ikakva utjecaja, neka mi se osvete i neka me kazne jer ja sam njihov neprijatelj i uopće me ne zanimaju, kao što rekao je Hud, a.s.:

"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega, i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte." (11:54,55) Ovako je Ibrahim, a.s., sebe smatrao neovisnim i čistim od njihovih bogova, pa kaže:

"A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednačujete, kad se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate." (6:81)

Znači, ne obožavam nikoga do Onoga Koji čini sve ove stvari, "Koji me je stvorio i na Pravi put uputio", tj. Koji me je stvorio i odredio mi Uputu, pa upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće.

"I Koji me hrani i poji", tj. On je moj Opskrbljivač onim što je potčinio i omogućio je načine i sredstva koja dovode do stjecanja nafake - opskrbe robovima u hrani i piću.

"I Koji me, kad se razbolim, liječi." Kada mi Allah, dž.š., odredi bolest, i budem bolestan, On je Onaj Koji određuje lijek pa se izliječim, a ako mi ne odredi lijeka, niko osim Njega ne može odrediti uzroke i način izliječenja.

"i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživiti", tj. On je Onaj Koji oživljuje i usmrćuje i to niko drugi ne određuje do On.

"I Koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti", tj. oprostiti grijehe, bilo na dunjaluku ili na ahiretu, to nije u stanju  niko drugi do On.

Ovo je molba Ibrahima, a.s., da mu njegov Gospodar da mudrost. Es-Suddi kaže: "Poslanstvo", a Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "i pridruži me onima koji su dobri", tj. učini me da budem s onima koji su dobri i na dunjaluku i na ahiretu. Na smrtnom času  Poslanik, s.a.v.s, rekao je: /382/ "Bože, učini me da budem u društvu odlikovanih!", rekavši to tri puta. U drugom se hadisu kaže: /383/ "Bože, oživi nas kao muslimane, daj da umremo kao muslimani, pridruži nas dobrima, ne daj da budemo poniženi i osramoćeni, a niti da mijenjamo Tvoju vjeru!"

Uzvišeni kaže: "I učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći", tj. učini da spomen na mene ostane lijep nakon moje smrti, da budem spominjan samo po dobru, kao što Uzvišeni kaže:

"I u naraštajima kasnijim spomen sačuvasmo", "Nek je u miru Ibrahim", "Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine." (37:108 - 110)

Uzvišeni veli: "I učini me jednim od onih kojima ćeš dženetske blagodati darovati", tj. daj mi blagodati na dunjaluku tim što će na mene ostati lijep spomen nakon moje smrti, a daj mi blagodati i na ahiretu, tako što ćeš me učiniti jednim od onih kojima ćeš darovati dženetske blagodati.

Uzvišeni kaže: "Iocu mome oprosti", kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim" (14:41) i ovo je ono od čega je odustao Ibrahim, a.s., kao što kaže Uzvišeni:

"A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv" (9:114) Uzvišeni je zabranio Ibrahimu  traženje oprosta za svoga oca pa Uzvišeni kaže:

"Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili" - i tako dalje do kraja ajeta - "ali te ne mogu od Allaha odbraniti." (60:4)

Uzvišeni veli: "I ne osramotite me na Dan kad će ljudi oživljeni biti", tj. sačuvaj me od sramote i poniženja na Sudnjem danu. Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea merfu-hadis: /384/ "Ibrahim, a.s., će na Sudnjem danu sresti svoga oca Azera. Na Azerovom licu bit će mrlja i prašine pa će mu Ibrahim, a.s., reći: 'Nisam li ti rekao da mi se ne protiviš i ne budeš odmetnik i otpadnik?!', a njegov otac će odgovoriti: 'Evo danas se ne suprotstavljam i ne protivim ti se', a Ibrahim će reći: 'Gospodaru moj, Ti si mi, zaista, obećao da me nećeš poniziti na Dan proživljenja, a zar ima većeg poniženja od toga da me udaljiš od moga oca', pa će Uzvišeni Allah, dž.š., reći: 'Ja sam, zaista, zabranio Džennet kafirima', a zatim će reći: 'O Ibrahime, pogledaj u svoje noge', pa će on pogledati, a kad ono mužjak hijene u blatu i izmetu. Tad će biti prihvaćen za noge i bačen u Vatru." Ovaj hadis prenosi samo Buharija.

Pojam "ez-zejh" ovdje je u značenju hijene muškog pola, Azer kao da se pretvorio u lik smrdljive i odvratne hijene, umazane svojim izmetom, on će biti bačen u Vatru.

Uzvišeni, dž.š., kaže: "Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti", tj. ništa neće sačuvati čovjeka od Allahove, dž.š., kazne, njegov imetak, pa makar imao toliko zlata da ispuni njime cijelu zemlju "a ni sinovi", tj. kada bi sa njima prekrio cijelu Zemlju neće mu koristiti toga dana ništa osim vjerovanja u Allaha, dž.š., i iskrene vjere u Njega, i istinskog oslobođenja od širka sebe i svoje porodice.

Uzvišeni, dž.š., kaže: "Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti", tj. ništa neće sačuvati čovjeka od Allahove, dž.š., kazne, njegov imetak, pa makar imao toliko zlata da ispuni njime cijelu zemlju "a ni sinovi", tj. kada bi sa njima prekrio cijelu Zemlju neće mu koristiti toga dana ništa osim vjerovanja u Allaha, dž.š., i iskrene vjere u Njega, i istinskog oslobođenja od širka sebe i svoje porodice.

Zbog toga je rečeno: "Samo će ovaj koji Allahu čista srca dođe spašen biti", tj. da bude čist od prljavštine i širka.

Uzvišeni govori o Svome robu, poslaniku, i prijatelju Ibrahimu, imamu pravovjernih, da je pozvao svoj narod da obožava jedino Allaha, Koji nema suparnika, i da budu iskreni u bogobojaznosti i traženju opskrbe od Njega, Koji je Jedan i Koji nema druga.

 "Kad je rekao narodu svome: 'Allahu ibadet činite  i Njega se bojte'", tj. iskreno Mu činite ibadet i bojte Ga se.

 "to vam je bolje, da znate", tj. ako budete tako činili, zaradit ćete dobro dunjaluka i ahireta, a bit će udaljeno od vas njihovo zlo.

Uzvišeni govori kazujući vijesti o ibrahimovom narodu da njihov odgovor poslije njegovih riječi, koje su sadržavale uputu i objašnjenje, nije bio, osim što su govorili: "Ubijte ga ili spalite!", a to se desilo zbog toga što su bili izneseni dokazi protiv njih, te su ih oni odbacili i upotrijebili silu vlasti, sakupili su ogromna drva na gomilu i zapalili ih. Nije do tada potpaljena veća Vatra od te. Zatim su bacili ibrahima u nju, a Allah ju je učinio hladnom i spasonosnom za njega, i pored toga što je danima boravio u njoj. Zbog ovoga i sličnih stvari Allah ga je učinio imamom ljudima, on je žrtvovao svoju dušu za Milostivog i svoje tijelo u Vatri, i velikodušno darovao svoje dijete za kurban. On je svoj imetak namijenio gostima, te ga zbog svega ovoga vole sljedbenici svih vjera.

Uzvišeni kaže: "ali, Allah ga je iz Vatre izbavio", tako što ju je učinio hladnom i spasonosnom, kao što Uzvišeni kaže:

 "i htjedoše da ga na muke stave, ali mi njih učinismo poniženim" /37:98/

Uzvišeni rekao je:

"To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

'Vi ste', reče on, 'mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovom svijetu međusobne prijateljske odnose održavali.'" On se obraća svome narodu koreći ga zbog loših postupaka, jer obožava kumire, tj. uistinu je uzeo ove bogove da bi oni bili predmet njegove međusobne pažnje i prijateljstva.

"a poslije, na Sudnjem danu" ljubav će se preokrenuti u srdžbu, zatim "jedni drugih ćete se odricati", tj. negirat ćete ono što je bilo među vama.

"jedni druge će te proklinjati", tj. oni koji su slijedili proklinjat će one koje su slijedili i obratno, kao što Uzvišeni kaže:

"Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili." (43:67)

Uzvišeni rekao je: "Vatra će vaše boravište biti", tj. mjesto gdje će te dospjeti bit će u Vatri. "i niko vam u pomoć neće moći priteći" tj. da vam  pomogne ili da vas izbavi iz nje. Ovakav slučaj će biti sa nevjernicima, a što se tiče pravovjernih koji vjeruju u jednoću Uzvišenog Allaha, oni će oprostiti jedni drugima nakon što im se glasnik obrati: "O vi koji vjerujete u jednoću Uzvišenog Allaha oprostite jedni drugima, a Allahovo je da nagradi!", kao što stoji u hadisu...

Uzvišeni veli, kazujući o Ibrahimu, da mu je povjerovao jedino Lut. Neki kažu da je on sin Ibrahimovog brata, kažu da je on Lut ibn Haran ibn Azer i niko mu ne povjerova osim njega i Sare, supruge Ibrahima El-Halila. Ali postavlja se pitanje kako uskladiti ovaj ajet sa hadisom koji se nalazi u sahih-predajama, a koji kaže da dok je Ibrahim prolazio kroz zemlju jednog vladara, silnika, on je upitao Ibrahima za Saru, šta mu je ona, pa je on rekao: "Moja sestra", zatim je došao do nje i rekao joj: "Ja sam njemu rekao da si ti moja sestra pa me nemoj pobijati, jer na Zemlji nema osim tebe i mene ni jednog vjernika, a ti si moja sestra u vjeri." Ovdje kao da se željelo reći - a Allah najbolje zna - da na Zemlji nejma dvoje supružnika, osim mene i tebe, u islamu. Lut mu je, uistinu, jedini povjerovao iz njegovog naroda i učinio hidžru sa njim u zemlje Šama, zatim je bio poslan za života El-Halila stanovnicima Sodome i njene okoline, a o njihovoj sudbini bilo je riječi prethodno i još će biti.

Uzvišeni Allah rekao je: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio", tj. iz sredine koju su sačinjavali mnogobošci iz njihovog naroda, za željom da stekne mogućnost da jasno očituje vjeru, i stoga je On rekao:

"uistinu je On Silan i Mudar", tj. Njemu pripada snaga i Njegovom  Vjerovjesniku i onima koji u Njega vjeruju, mudar je u Svome govoru, Svojim djelima, Svojim odredbama, kako šerijatskim tako i onim vezanim za određenje.

Uzvišeni Allah rekao je: "I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili"; isto tako rekao je:

"I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo" /19:49/, tj. nakon što je napustio svoj narod, Allah ga je obradovao dobrim sinom vjerovjesnikom, a ovom se rodio dobar sin vjerovjesnik, za njegova života, a kojemu je on bio djed. Nema sumnje da je to Jakub sin Ishaka, Ibrahimovog sina, o čemu govore Kur'an i sunnet.

Uzvišeni rekao je: "i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali." Ovo je velika životna nagrada; pored toga što ga je Allah uzeo za prijatelja, učinio ga je predvodnikom ljudima tako što je njegovim potomcima dao vjerovjesništvo i Knjigu, pa nije bilo ni jednog poslanika poslije Ibrahima, a.s., a da nije bio od njegovog potomstva.

Svi potomci Benu-Israila su iz potomstva Jakuba ibn Ishaka ibn Ibrahima tako da je posljednji od njih bio Isa, a.s., koji je došao Benu-Israilcima kao donosilac radosne vijesti o Poslaniku, Arapu, Kurejšiji, Hašimiji, pečatu svih vjerovjesnika i vođi Ademovih potomaka na dunjaluku i ahiretu, onome koga je Allah odabrao iz jezgra Arapa, iz potomstva Ismaila, sina Ibrahimovog, a.s., i nejma ni jednog poslanika iz potomstva Ismaila, a.s., poput njega, neka je najbolji salavat i selam na njega.

Uzvišeni rekao je:

"a njemu na ovom svijetu njegovu nagradu dali, a na onom će, doista, jedan od onih dobrih biti", tj. Allah mu je podario ovosvjetsku sreću povezanu sa srećom na onom svijetu. Imao je na dunjaluku obilnu opskrbu od Allaha, dž.š., i udoban stan i izvor pitke vode i lijepu, čestitu suprugu. Pratila ga je lijepa pohvala i dobar spomen, svako ga je volio i držao ga za prijatelja. Uz to je bio u cijelosti, potpuno, ustrajan u pokornosti Uzvišenom Allahu. Kao što kaže On, neka je Uzvišen:

"i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao" /53:37/, tj. bio je ustrajan u izvršavanju svih zapovijedi i u pokornosti; stoga Uzvišeni kaže:

"a njemu na ovom svijetu njegovu nagradu dali, a na onom će, doista, jedan od dobrih biti."

Znači: Spomeni ti, Muhammede, tim idolopo-klonicima i sljedbenicima dviju Knjiga koji svojataju vjeru Ibrahimovu, a sami je ne slijede, nego je slijede oni koji su na Pravom putu, ti i vjernici koji su uz tebe spomeni im iskušenje Ibrahimovo, njegov ispit kome je bio podvrgnut kada je dobio zapovijedi i zabrane, "pa ih je on potpuno izvršio" , tju cijelosti ih je proveo u praksu, kao što Uzvišeni kaže:

"i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao" (53:37), tjkoji je ispunjavao iskreno sve što mu je Allah šerijatom propisaoAllah Uzvišeni kaže:

"Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, nego je bio pravi vjernik, musliman, a nije bio ni ido-lopoklonik."/67/ "Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, ovaj Vjero-vjesnik i oni koji vjerujuA Allah je zaštitnik vjernika." /68/ (3:67-68) Riječi Uzvišenog: / "s nekoliko (riječi)" znače "s nekoliko šerijatskih odredbi, zapovijedi i zabrana"Ovdje se upotrebljava izraz u smislu "sudbinskih riječi", kao što Allah Uzvišeni kaže za Merjemu, a.s.:

"I ona je u Riječi Gospodara svoga i Knjige Njegove vjerovala i bila od onih koji su Mu klanjajući pokorni." (66:12) Ova riječ se upotrebljava, dakle, u šerijatskom smislu, kao i u slijedećem primjeru: "Riječ Gospodara tvoga vrhunac je istine i pravde" (6:115), tjNjegove su riječi u funkciji šerijata ili izviješća istinita, ili zahtjevi pravedni, bez obzira bili zapovijedi ili zabraneU tom smislu dolazi i ovaj ajet:

"I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio", tj. on ih je u praksu proveo. Zatim kaže: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." To mu je nagrada za sve što je učinio izvršavajući zapovijedi i izbjegavajući zabrane, pa ga je Allah za to učinio vođom ljudi i primjerom na koji se ugledaju.

Postoje razilaženja u pogledu određenja riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.s. Muhammed ibn Ishak prenosi predanje s lancem od Ibn-Abbasa da je rekao: Riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.s., i koje je on "potpuno izvršio" jesu: zapovijed da napusti svoje sunarodnike, što je on, u ime Allaha, potpuno izvršio; rasprava sa Nemrudom, u ime Alla­ha, kada ga je on izložio velikim opasnostima ukoliko se ne bude s njim slagao; strpljivost kada su ga bacili sa ciljem da ga spale u vatri kako bi pokazali svoju silu; napuštanje svoje domovine u ime Allaha, Koji mu je zapovjedio da to učini; zapovijed da bude gos­toprimljiv i strpljiv i lično i u pogledu imovine; iskušenje kojem ga je izložio zapoviješću da zakolje svoga sina. Pošto je kroz sve to prošao i potvrdio da je iskreno odan u nevoljama, Allah Uzvišeni je rekao:

"Budi predan", a on je rekao: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova." (2:131)

Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn Ebi-Nudžejha prenosi od Mudžahida da je rekao:

I kada je Ibra­hima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, rekao mu je: "Ja ću te staviti na kušnju, ali koju?" On je rekao: "Da me postaviš da ljudima budem vođa." Rekao mu je: "Da", a on je upitao: "A moji potomci?" Allah mu je rekao:

"Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!" Zatim mu je rekao: "Hram (Kuću) učinit ćeš utočištem za ljude." On je rekao: "Da." Zatim mu je rekao: "sigurnim mjestom "Od­govorio je: "Da." Zatim je rekao: "I učinit ćeš nas predanim Tebi, a da i moji sljedbenici budu ummet predanih (muslimana)." Rekao mu je: "Da." Zatim je rekao: "One njegove stanovnike koji budu Allaha vjerovali opskrbit ćeš plodovima." Rekao je: "Da." Ibn-Džerir u vezi s tim kaže da je moguće da se izraz / "riječi" odnosi na sve što je navedeno, a moguće je da to bude tako samo djelimično, ali da je nedopustivo da se ograniči na nešto određeno bez odgovarajućeg hadisa ili slaganja uleme O tome mišljenju nije preneseno nijedno vjerodostojno predanje pojedinaca niti skupina koje bi se moralo prihvatiti.

Rekao mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!" Kada je Allah Ibrahima učinio vođom, on je zamolio Allaha da vođe nakon njega budu iz njegovoga roda, pa mu je udovoljeno, ali je i obaviješten da će u njegovu rodu biti silnika i da im Allahovo obećanje neće biti dostupno, te prema tome oni neće biti imami i na njih se ne može ugledati. Dokaz da je udovoljeno njegovoj molbi jesu i riječi Uzvišenog u suri "El-Ankebut - Pauk":

"I učinili smo u potomstvu njihovom, vjerovjesništvo i Knjigu." (57:26) Prema tome, svaki vjerovjesnik kojega je Allah poslao i svaka knjiga koju je Allah objavio nakon Ibrahima, došli su njegovim potomcima.

Ibrahimova molitva da Allah stanovnicima Harema pošalje poslanika između njih bila je sasvim u skladu s ranije utvrđenom Allahovom odredbom da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude poslanik nepismenima,1 odnosno svima iz dva svije­ta (ljudi i džina), kako navodi predanje imama Ah­meda od Irbada ibn Sarije, koji iznosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /127/ "Ja sam kod Allaha pečat vjerovjesnika,2 dok je Adem bio ilovača O tome vas obavještava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika."

Njegove riječi: "radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti" odnose se na riječi Allaha Uzvišenog:

"I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed..(61:6), a riječi: "i snovi koje je usnila moja majka" pojašnjene su u njegovim riječima u jednom drugom hadisu koji prenosi Ah­med:/128/ "Moja je majka u snu vidjela da je iz nje izišlo svjetlo koje je obasjalo palače šama", što znači da je ona vidjela to u snu dok je bila trudna, pa je is­pripovijedala svojim najbližima, što se potom među njima pročulo i postalo poznato Isticanje šama, Sirije, Palestine i Libana, koje obasjava njegovo svjetlo, ukazuje da će ova regija na kraju ovosvjet­skog vremena biti stjecište islama i njegovih pripad­nika,odnosno da će se tu pojaviti Isa.

U tom smislu u dva Sahiha stoji: /129/ "Jedna grupa mojih sljedbenika ostat će na Putu istine i njima neće moći štetu nanijeti ko god ih htio poniziti ili im se suprotstaviti, pa će takvi ostati do dana kada Allah bude dao da se ostvari Njegova naredba." U Sahihu El-Buharijevom: /130/ "...i oni će biti u šamu."

Riječi Allaha Uzvišenog: "Knjizi ih poučiti" znače "Kur'anu ih poučiti", a "mud­rosti" znači sunnetu Zatim: "i očistiti ih" znači: učiniti da se Allahu pokoravaju i budu Mu iskreni U vezi s riječima: "Ti si, doista, Silni i Mudri" Ibn-Abbas kaže: "To znači silni, koji sve može, i mudri u svojim djelima i riječima, jer On stavlja svaku stvar na svoje mjesto.

---

1 Tj. Arapima.

2 Tj. kod Allaha je upisano u Knjizi Glavnoj da će on biti poslan kao posljednji vjerovjesnik. Međutim, neke ekstremne sekte ovaj hadis smatraju dokazom da je on, sallallahu alejhi ve sellem, prvo stvorenje, iako o tome ovdje uopće nema spomena. Naprotiv, ovaj hadis ukazuje na njegovu opstojnost u znanju /znanstvenu opstojnost/, a nikako i stvorenu opstojnost. U znanstvenoj opstojnosti sva druga stvorenja jednaka su vjerovjesnikovoj opstojnosti, što potvrđuju i riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /131/ "Allah je doista znao stvari pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju." Allahovo znanje predstavlja Njegovo nestvoreno svojstvo i u njemu nema prethođenja. Međutim, prvo što je stvoreno bilo je Pero, što, također, potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /132/ Prvo što je Allah stvorio bilo je Pero. Rekao mu je: "Piši!", a ono je upitalo: "Gospodaru moj, šta da pišem?" On mu je, dž.š., rekao: "Piši što će biti do Dana sudnjega!" U vezi s ovim vidjeti našu raspravu: "Muhammed, najvrednije, a ne prvo stvorenje", koja je štampana.

Ovim riječima Allah Uzvišeni odgovara nevjernicima na njihove idolopokloničke izmišljotine suprotne vjeri Ibrahima Halila, vođe čednih vjernika, koji je vjerovao samo u Gospodara Uzvišenog, ne ostavljajući tu prostor za bilo što drugo i ni za trenu­tak Mu ne pridružujući kao ravnoga bilo koga, tako da se ogradio od obožavanja bilo čega osim Allaha. U tome se ponašao suprotno svojim sunarod­njaci­ma, što je dovelo do toga da se distancira i od svoga oca...! Allah Uzvišeni kaže:

I kada Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Ja ništa nemam s onima kojima se vi klanjate", "nego samo s Onim Koji me stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati" (43:26-27), zatim kaže: "A Ibrahim je tražio oprosta za svoga oca samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je postalo jasno da je on neprijatelj Alla­hov, on ga se odrekao Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazrivosti." (9:114)

Riječi Uzvišenog:

"Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe!" odnose se na onoga koji sebi čini nasilje ne brinući o sebi i loše planirajući time što napušta Put istine i pada u zabludu, odnosno ponaša se suprotno onome kojega je Allah odabrao još od najranijih godina kao primjer upute i pravilnog usmjerenja, učinivši ga Svojim miljenikom na ovome, a jednim od dobrih i sretnih na drugome svijetu Stoga se postavlja pitanje: Ima li veće gluposti i nemara od izbjegavanja puta Ibrahima, a.s., te nje­govog načina života i zajednice, odnosno pristajanja uz put zablude i stranputice?

Allah Uzvišeni saopćava da je On poslanike odlikovao jedne nad drugima, kao što kaže:

"Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugim odliko­vali, a Davudu smo Zebur dali" (17:55) Ovdje kaže:
"Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio", tj. s Musaom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao i sa Ademom, kao što stoji u hadisu čije se predanje nalazi u Sahihu Ibn-Hibban, koji ga navodi od Ebu-Zerra.

"a neke je za više stupnjeva uzdigao", što se potvrđuje i hadisom o "Noćnom putovanju", kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio vjerovjesnike na nebesima prema njihovim stupnjevima kod Allaha Uzvišenoga. Dovođenje u vezu ovog ajeta i hadisa u oba sahiha što se navodi od Ebu-Hurejra u vezi s riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

"Nemojte me odlikovati nad drugim vjerovjesnicima..." zahtijeva upoznavanje s uzrocima koji su doveli do toga. Naime, povod za ovaj hadis bio je slijedeći: to je bilo zbog svađe do koje je došlo između jednog muslimana i židova u vezi sa zakletvom: "Ne, tako mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad svjetovima!", kojom se židov zakleo, zbog čega ga je musliman ošamario i rekao: "I nad Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, pokvarenjače?" Židov se požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: /400/ "Ne odlikujte me nad drugim vjerovjesnicima! Na Sudnjem danu ljudi će pasti u nesvijest, pa ću se ja prvi probuditi. Naći ću Musaa kako se drži Arša, ne znajući da li se on prije probudio ili uopće nije bio onesviješćen, zbog toga što se s njim to već dogodilo na Sinajskoj gori. Zato me ne odlikujte nad drugim vjerovjesnicima!" Odgovora na to ima više:

a) da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za to odlikovanje..(što je neobično),

b) da je on to kazao iz skromnosti,

c) da je to zabrana odlikovanja u slučaju svađe,

d) odlikovanje samo zbog fanatizma,1

e) da pravo odlikovanja ne pripada vama nego Allahu Uzvišenom, a vi ste dužni to prihvatiti i vjerovati u to.

"A Isau, sinu Merjeminu, Jasne smo dokaze dali", tj. dali smo mu nepobitne i čvrste dokaze autentičnosti onoga što je donio Izraelićanima, da je on Allahov rob i Allahov poslanik njima poslan.

"i Ruhom svetim ga podržali", tj. Džibrilom, a.s. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:  "Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im Jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali!" To znači da je sve to Allahova odredba i zapovijed, pa zato i kaže nakon svega: "Ali Allah radi ono što On želi!"

1 Prihvatljivije je da je zabranjeno odlikovanje zasnovano na fanatizmu i subjektivizmu samim tim što se radi o odlikovanom Vjerovjesniku zato što je on iz naroda ovoga ili onoga čovjeka ili sljedbenika toga vjerovjesnika... Ukoliko je, međutim, odlikovanje zasnovano na tekstu šerijatskog zakona utvrđenog u Kur'anu i sunnetu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

"Mi smo te poslali samo kao milost svjetovima" (21:107), ili kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ja sam prvak djece Ademove...", odnosno, u hadisu o zagovoru, to je odlikovanje koje ima stvarni odnos, a ne zbog subjektivnog mišljenja ili fanatizma.

Uzvišeni veli: Obavijesti ih, o Muhammede, o priči, "Gosti Ibrahimovi", 

Uzvišeni veli: Obavijesti ih, o Muhammede, o priči, "Gosti Ibrahimovi", kako su, "kada su mu ušli i rekli: Mir! - on je rekao: "Mi smo se vas uplašili", tj. prepali smo se, te spominje razlog njegovog straha od njih nakon što je vidio da mu ne nose debelo pečeno tele. 408

 408 Sure Hud (11:69), a riječ "el-Haniz" znači pečeno tele.

"reče", zadivljeno začuđen zbog svoje starosti i starosti svoje žene i ostvarenja obećanja, "...zar mi donosite radosnu vijest kad me je starost ophrvala - reče on - čime me radujete?", pa su mu odgovorili potvrđujući ono čime su ga obradovali, da se to obistinjuje, obradovanje nakon obradovanja,

"donosimo ti radosnu vijest, koja će se doista obistiniti - rekoše oni - zato ne gubi nadu!",

Ispitujući Ibrahima, a.s., oni su naveli više razloga, među kojima je i to da je on Nemrudu rekao: 

     "Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!"  Naime, on je želio da se tim uzdigne sa stupnja izvjesnog znanja na stupanj pune izvjesnosti i da to vidi očigledno, pa je rekao: 

  "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ?" On reče: "Zar ne vjeruješ?!".. "Dakako, vjerujem", odgovori on, "ali da mi se srce smiri!" A u hadisu koji prenosi El-Buharija od Ebu-Hurejra u komentaru ovoga ajeta stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /411/ Mi smo priličniji da sumnjamo od Ibrahima, a.s., kada je rekao "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljavaš!?" On reče: "Zar ne vjeruješ?!" "Dakako, vjerujem" odgovori on "ali da mi se srce smiri." Ovako prenosi Muslim Nema dvojbe da se ovim ne želi ukazati na sumnju koju iz toga mogu shvatiti oni koji ne posjeduju znanje. U vezi s ovim hadisom postoji nekoliko odgovora: jedan od njih je...103 

       "Pa, onda, uzmi četiri ptice, isijeci ih..."  tj. sveži ih, zakolji i isijeci! Kada ih je on svezao i zaklao, pomiješao zajedno i podijelio na dijelove, nakon što ih je isjekao, na svako brdo je stavio po dio. Ibn-Abbas kaže: "On je uzeo glave ptica, a zatim mu je Allah naredio da ih pozove, pa je on činio kako mu je Allah naredio. Tada je vidio kako sve ide jedno drugom, perje perju, krv krvi, meso mesu, a dijelovi svake ptice se sastavljaju jedno s drugim dok sve ptice nisu dovršene. Tada su one žureći krenule prema njemu. Da bi jasnije vidio što je pitao, Allah je učinio da svaka ptica dođe i uzme svoju glavu, koja je bila u ruci Ibrahima, a.s., pa ukoliko bi se desilo da joj pruži glavu koja nije njena, ona bi to odbila, a ukoliko bi joj došla njena glava, tada bi se spojila s tijelom Allahovom dž.š. snagom i moći." Zato Allah Uzvišeni kaže:  

     "Znaj da je Allah Silan i Mudar!", tj. silan i niko Ga ne može savladati, ništa Mu se ne može zabraniti, pa što On hoće, to bude bez prepreke, jer je On nadređen nad svime, mudar u Svojim riječima, djelima, zakonima i moći. Abdurrezzak kaže: U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: 

    "ali da mi se srce smiri"  Ma'mer nam navodi od Ejjuba da je rekao da Ibn-Abbas kaže: "U Kur'anu nema ajeta koji mi daje nade više od toga!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Munkedira da je pričao kako je Abdullah ibn Abbas sreo Abdullaha ibn Amr ibn Asa i upitao ga: "Koji ajet u Kur'anu tebi daje najviše nade?" Abdullah ibn Amr mu je rekao: Riječi Allaha Uzvišenog: 

 "Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost...'!" (39:53) Ibn-Abbas je rekao: Međutim, ja ističem riječi Allaha Uzvišenog: 

 - A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ?", On reče: "Zar ne vjeruješ?!" "Dakako."  Riječi: "Dakako!" su ga zadovoljile kada ih je Ibrahim rekao, pa je rekao: "To je ono što se javlja u dušama i što šejtan sugerira." Tako to prenosi El-Hakim, ističući da je to sahih predanje. 

Allah Uzvišeni navodi da je On odabrao ove po­rodice nad drugima na Zemlji, pa je odabrao Adema, kojega je Svojom rukom stvorio, udahnuo mu dušu, dao da mu se Njegovi meleci poklone, poučio ga svim imenima, nastanio u Džennetu, a za­tim dao da izađe iz njega, u skladu sa Svojom mud­rošću. On je odabrao Nuha, a.s., prvog poslanika, koga je poslao stanovnicima Zemlje pošto su oni obožavali kipove i Allahu druga pripisali. Odabrao je porodicu Ibrahimovu, te iz nje prvaka ljudskog roda, Pečat vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te porodicu Imranovu, pod kojom se misli na oca Merjeme bint Imran, majku Isaa bin Merjem, a.s. I Isa je potomak Ibrahima.

Ova žena Imranova je ustvari majka Merjeme, a.s. Ona je molila Allaha Uzvišenog da joj pokloni dječaka, pa joj je On molbu uslišao tako da je nakon odnosa s mužem zanijela. Kada se trudnoća ostvarila, ona se zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogo-služju) kako bi služio u Svetom hramu. Rekla je: "Gospodaru moj",

"ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, jer Ti doista čuješ i znaš!", tj. Ti čuješ moju molbu i znaš moju namjeru.

A nakon što je rodila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko...!!", tj. po snazi i izdržljivosti u ibadetu i službi Mesdžidu Aksau.

"Dala sam joj ime Merjem." Kao što se vidi iz konteksta, ovim se pokazuje da je dozvoljeno da se na dan rođenja djetetu nadije ime jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvrđuje i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: /492/ "Rodio mi se noćas sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahi­ma!" Isto tako, navodi se /493/ da je Enes ibn Malik, kada mu se rodio brat, odnio ga do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je on premazao usta vlažnom hurmom i dao mu ime Ab­dullah. Međutim, u hadisu Hasana od Semura bin Džunduba navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /494/ "Svaki dječak vezan je za svoj kurban ("akiku"). Za njega se sedmi dan za­kolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!" To prenose Ahmed, autori Sunena, a Et-Tirmizi ističe da je sahih. U predanju stoji i: "da se nazove" i to je sigurnije i tačnije. Allah to najbolje zna!

Nakon toga dolaze riječi Allaha Uzvišenog da je majka Merjemina kazala:

"Ja nju i po­rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!", tj. tražim utočište i zaštitu za nju i njeno potomstvo, tj. njenog sina Isaa, a.s., što je Allah uslišao. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-
-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /495/ "Nema nijednog novo­rođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina!" Zatim Ebu-Hurejre kaže: "Ako hoćete, učite:

"Ja nju i po­rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!" Navode ga dvojica autora Sa­hiha.

Ove riječi obuhvaćaju sve sljedbenike Knjige, židove i kršćane, kao i one koji idu njihovim putem.

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi!" Riječ se ovdje koristi u značenju rečenice koju, potom, opisuje, pa kaže: "zajedničke i nama i vama", tj. pravedne, jednake i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa kaže:

"da nikoga osim Al­laha ne obožavamo i ništa Mu ne pri­družujemo", ni kip, ni križ, ni kumir, ni Taguta, ni vatru, niti bilo što drugo, nego se samo Njemu kla­njamo nikoga Mu ne pridružujući, što je poziv svih poslanika. Allah Uzvišeni kaže:

- Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činete, a Taguta se klonite!" (16:36)

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:

"i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatra­mo!" Ibn-Džurejdž kaže: "To znači, da jedni drugima primjer ne budemo u griješenju prema Allahu."

- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", tj. ako se okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedočite ustrajnošću u islamu, koji vam je Allah propisao!

U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s lancem od Ebu-Sufjana, naveli smo slučaj kada je on (Ebu-Sufjan) išao kod vladara Bizantije, te kako ga je taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovim osobinama i karakteristi­kama i o tome čemu poziva, te kako ga je on o svemu izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio idolopoklonik i još nije bio primio islam. To je bilo nakon Sporazuma na Hudejbiji, a prije os­vajanja Meke, što se navodi i u hadisu. Interesantno je da je on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od Allahovog Poslanika, koje je pročitao i u kojem je stajalo slijedeće:

/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, gos­podaru Bizanta! Neka je mir na onoga koji slijedi Pravi put. Pozivam te da prijeđeš na islam. Ako to učiniš, bit ćeš miran i spašen! Prijeđi na islam, pa će ti Allah dati dvostruku nagradu! Ako se okreneš od toga, slijede ti grijesi podanika...

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"

Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", oko osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen povodom delegacije Nedžrana. Zuhri navodi da su oni bili prvi koji su počeli davati džizju, a svi se slažu da je ajet o džizji objavljen nakon osvajanja Meke. Stoga se postavlja pitanje kako uskladiti to što je ovaj ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se može dati uz neko­liko mogućnosti:

1. da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudej­bije i drugi put nakon osvajanja Meke,

2. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta, objavljen povodom delegacije iz Nedžrana, a da je ovaj ajet objavljen prije toga,

3. Da je dolazak delegacije iz Nedžrana bio prije Hudejbije, te da je bio u vezi sa pomirenjem oko proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio taj dolazak zbog džizje.

4. Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ovo napiše u pismu Herakliju, a da je potom objavljen potpuno podudaran Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima.1

1 Jasno je, a Allah opet najbolje zna, da je bilo onako kako to pretpostavlja Ibn-Kesir u drugoj mogućnosti, tj. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do ovog ajeta objavljen povodom dolaska delegacije iz Nedžrana, a ovaj ajet je objavljen prije toga.

Allah Uzvišeni i Blagodarni ovim prebacuje žido­vima i kršćanima što se prepiru o Ibrahimu el-Halilu, a.s., tako što svaka skupina tvrdi da je on njihov. To navodi i Muhammed ibn Ishak ibn Jesar od Ibn-Ab­basa, koji kaže: "Kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastali su se kršćani Nedžrana i židovski rabini i započeli raspravu. Rabini su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do židov!" Kršćani su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do kršćanin!" Tada je Allah objavio:

"O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete...?", tj. kako vi kršćani možete tvrditi da je on bio kršćanin kada je vremenski vama prethodio, budući da su i židovska vjera i kršćanstvo bili za dugo vremena na­kon njega. Zato Uzvišeni Allah kaže: "Zar vi ne razmišljate?"

"Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja?" Dakle, obje su strane o Ibrahimu raspravljale bez ikakvog znanja, iako im je bilo bolje da raspravljaju o onome što znaju iz svoje vjere. Stoga, Allah Uzvišeni predbacuje to i židovima i kršćanima naređujući im da to ostave Njemu, Uzvišen je On, pa kaže:

"Jer Allah zna, a vi ne znate!"

Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik predani musliman", tj. privržen vjerovanju umjesto idolopoklonstva

"i on nije bio idolopoklonik!

To znači, ljudi koji imaju najveće pravo na Ibrahima jesu oni koji su ga slijedili u vjeri dok je to propovijedao, te ovaj Vjerovjesnik, tj. Muhammed, a.s., i oni koji vjeruju od njegovih ashaba i ljudi koji njih slijede. Se'id ibn Mensur navodi predanje s lancem od Ibn-Mesuda, r.a., koji navodi da je Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao: /507/ "Svaki vjerovjesnik imao je pomagače (zaštitnike) među vjerovjesnicima, a moj pomagač (zaštitnik) je moj praotac i Prijatelj Gospodara moga Uzvišenog, Ibrahim, a.s." Zatim je proučio:

"Doista su naj­bliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili...",

- a Allah je zaštitnik vjernika!", tj. svih vjernika, zajedno s vjerovjesnicima Svojim i poslanicima.

"ko je bolje vjere od onoga koji je predao svoje lice Allahu.", tj. koji iskreno radi u ime svoga Gospodara iz imana i nadajući se nagradi.

"...a dobročinitelj je", tj. svojim djelima slijedi ono što mu je Allah Uzvišeni propisao i ono sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isti­nska uputa i prava vjera.

To su dva šarta bez kojih nije ispravno nijedno djelo. Ispravnost je uvijek bila u dosljednome slijeđenju Šerijata. Samo onome koji šerijatske propi­se slijedi, a njegova spoljašnjost i njegova nutrina budu čiste i iskrene, potvrđujući tu dosljednost, djelo će biti primljeno. A ako izgubi iskrenost, postaje licemjer; a ako izgubi dosljednost - postaje u zabludi i neznalica. Međutim, kada on to dvoje spoji, postaje vjernikom od kojeg će Allah Uzvišeni primiti ta djela i oprostiti grijehe.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "I slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, oni su - Muhammed, sallallahu alejhi ve sel­lem, i njegovi sljedbenici do Sudnjeg dana, kao što Allah Uzvišeni kaže:

- Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik. (3:68)

Također kaže:

- Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibra­himovu ispravno, vjeru bravu, a on nije Alla­hu druge smatrao ravnim!" (16:123)

 El-hanif je onaj koji svjesno odstupa od širka, ar­gumentirano ga odbacujući, i koji cijelim svojim bićem prihvaća istinu i od nje ga niko ne može od­vratiti.

"A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja." Ovo Allah Uzvišeni ističe pod­stičući na slijeđenje Ibrahima, a.s., zato što je on imam, vođa, na kojeg se treba ugledati, pošto je sti­gao do najvećeg stupnja u približavanju Allahu Uzvišenom. On je dostigao do stepena "el-hulle", koji predstavlja najviši stepen (mehabbeta) ljubavi. On je to postigao puno ibadet čineći, kao što ga je Allah opisao:

 "I Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno ispunjavao." (53:37)

Većina uleme prvih generacija (selefa) kaže da ovo znači da je izvršio sve što mu je bilo naređeno i prošao kroz sve stepene ibadeta, tako da ga veliko djelo nije sprečavalo od malog, niti važno od nevažnog.

Allah Uzvišeni kaže:

" Ibrahim je doista bio čovjek predvodnik, pokoran Allahu, vjere čiste, nije druge smat­rao Allahu ravnim." (16:120)

El-Buhari prenosi od Amra ibn Mejmuna da je rekao: - Mu'az je, kada je stigao u Jemen, klanjao s njima sabah učeći:, pa je neki čovjek rekao: "Obradovala se majka Ibrahimova." U dva Sahiha potvrđeno je predanje Ebu-Sa'ida al-Hud­rija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na posljednjoj hutbi: /854/ "Kada bih uzimao između stanovnika Zemlje prijatelja, uzeo bih Ebu-Bekra Ebi-Kuhafe; međutim, vaš drug je Allahov pri­jatelj." Preko Džunduba ibn Abdullaha, sada njego­vim senedom, koji vodi do Abdullaha ibn Mesuda, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /855/ "Allah me uzeo za prijatelja kao što je uzeo Ibrahima."

Osudio je obožavanje kipova i idola

i šta o Gospodaru svjetova mislite?": znači, šta mislite šta će s vama On uraditi kad ga sretnete, a mimo Njega drugim ste robovali?

Šta mislite šta će s vama On uraditi kad ga sretnete, a mimo Njega drugim ste robovali?

Požurili su sugrađani Ibrahimovi da iziđu na svoju proslavu. A on je poželio da se odvoji od njih da razbije kipove te je stoga rekao riječi koje su u isto vrijeme istina, pa su mislili da je bolestan, shodno njihovom shvatanju. "A oni od njega, leđa mu okrenuvši, odoše."  Katade kaže: "Arapi kažu za onog ko se zamisli (razmišlja): 'gledao je u zvijezde'. To znači da je on pogledao u nebo razmišljajući čime će njih pozabaviti.

tj. slab, a što se tiče hadisa kod prenosi Ibn - Džerir od Ebu Hurejrea, r.a., u kom se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /7/ "...nije slagao Ibrahim, a.s., osim u tri slučaja: dva puta zarad Allaha   -   "Ja sam zbilja bolestan", i njegove riječi:

"To je učinio ovaj najveći od njih", i njegove riječi u vezi sa Sarom, kad je rekao da mu je ona sestra..." Ovaj se hadis nalazi u sahih zbirkama, kao u sunenima sa raznim senedima, ali ovo ustvari nije prava laž zbog koje bi se mogao kuditi počinitelj, daleko od toga, nego je ovo figurativno nazivano lažnim a, ustvari, to je  slikoviti govor, da bi se postigao vjerski opravdani cilj. Kako je spomenuto u hadisu: /8/ "U  upotrebljavanju aluzije u govoru izbjegavanje je laži. Pa pošto im je rekao:

"Ja sam zbilja bolestan!", a oni od njega leđa mu okrenuvši, odoše"

tj. pa pošto su otišli od njega

Otišao je do kipova užurbano i u tajnosti.

Pošto je ušao kod njih, našao je pred njima hranu koja je prinesena kao kurban (žrtva) da bi im blagoslov donijeli. Oni su bili  u velikoj  dvorani  a u pročelju je veliki kip. Sa njegove obje strane postavljeni su manji kipovi, sve do vrata dvorane. Kada je Ibrahim vidio pred njima hranu, rekao je:

"'Zašto ne jedete? Šta vam je te ne govorite?'

Pa ih je sve porazbijao, osim onog najvećeg, ne bi li se njemu vratili, kao što je već bio opširan komentar u suri El - Enbija (Vjerovjesnici), neka je na njih salavat i selam, a ovdje se ovo kazivanje navodi u skraćenoj formi.

Pošto su se vratili njegovi sunarodnici, odmah su  znali ko je to uradio, i da je to ustvari bio Ibrahim, a.s.

   "Pa mu narod trkom dođe", tj. požurili su, i počeli ga grditi, a on ih je s prijekorom upitao: "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?",

vlastitim rukama

tj. stvorio je vas i ono što vi napravite. Buharija prenosi od Huzejfe, r.a.,  merfu predanje u kojem se kaže: /9/ "Zaista Allah stvara svakog djelatnika i ono što on napravi." Pošto ih  je dotukao svojim argumentima, oni su pribjegli sili rekavši: sljedeći ajet iste sure

I uradili su ono o čemu je već bilo govora o suri El - Enbija (Vjerovjesnici), neka je na njih salavat i selam. Allah ga je spasio od vatre i uzdigao nad njima, a njegove argumente je uzdigao iznad njih,

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

Uzvišeni nam kazuje o Njegovom prijatelju koji je, nakon što ga je Allah, dž.š., pomogao pred njegovim narodom, izgubio svaku nadu da će vjerovati, iako su vidjeli velike dokaze, učinio hidžru i otišao od njih.

"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - reče - "On će mene kuda treba uputiti

tj. poslušnu djecu koja će nadomjestiti njegov narod i njegovu porodicu koju je on ostavio.

A to je Ismail, a.s., i bilo je to prvo dijete kojim je obradovan Ibrahim, a.s., a on je bio stariji od Ishaka. O tome postoji konsenzus muslimana i ehli - kitabija, štaviše, u njihovim knjigama stoji da se Ismail, a.s., rodio kad je Ibrahim imao 86 godina, a rodio mu se Ishak kada je imao 99. A u njihovim izvorima stoji, također, da je Allah, dž.š., naredio Ibrahimu, a.s., da zakolje svoga sina jedinca, dok u drugom primjerku stoji "prvorođenče", pa su lažno ubacili Ishaka, što nije istina i što proturječi njihovim izvorima. Ishaka proturaju umjesto Ismaila jer je on otac njihove nacije, a Ismail je otac Arapa, pa su im zavidjeli i iskrivili svoju knjigu i dodali: "Jedinac", što znači da neko nema drugog djeteta. Zna se da je Ibrahim otišao sa Ismailom i njegovom majkom u Meku. Ovo je tumačenje i objašnjenje netačno, jer se ne kaže "jedinac" osim za onog ko nema nikog drugog. Isto tako, prema prvom djetetu postoji određeni vid naklonosti, što nije slučaj sa ostalom djecom.Stoga je naredba za klanje prvog djeteta bilo teže iskušenje. A evo, ovo je Allahova Knjiga (Kur'an), kao svjedok i dokaz da je riječ o Ismailu, jer Kur'an donosi radosnu vijest o dječaku lijepe naravi koji će biti položen za klanje.

(Također, Kur'an donosi redoslijed događaja o klanju, počevši sa snom, preko prihvatanja Allahove odredbe od Ismaila i odredbe svoga oca, zatim položio za klanje čelom prema zemlji, da bi na kraju Ibrahim, a.s., bio pozvan : "Ti si san svoj odlučio obistiniti..." do riječi Uzvišenog:

"A on je, doista, bio rob Naš, vjernik." ) 1

A zatim dalje nastavlja i kaže:

"...i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim." Pošto su meleki donijeli radosnu vijest o rođenju Ishaka, rekli su: "I Mi smo ga obradovali dječakom znanim." I kaže Uzvišeni: "I Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom", tj. rodit će im se u životu dijete čije će ime biti Jakub, pa će biti od njegova poroda potomstvo. Već je ranije bilo govora da je nemoguće nakon toga narediti da se dječak zakolje, jer je Uzvišeni Allah obećao njima dvoma da će imati nasljednike i potomstvo, pa kako može biti naređeno njegovo klanje, a on je mali. A Ismail je ovdje opisan blagim, jer to odgovara ovoj prilici:

1 Ovo u zagradi moje su riječi, a ne Ibn - Kesirove.

tj. kada je porastao i kad je bio u stanju da odlazi sa svojim ocem i pomaže mu i radi ono što radi njegov otac.

"I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: 'O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?'" Obznanio je to svom djetetu da bi mu bilo lakše i da bi provjerio njegov sabur, izdržljivost i odlučnost u mladosti, u pokornosti Allahu, dž.š., i njegovom ocu. "Oče moj - reče - "Onako kako ti je naređeno postupi." Tj. uradi onako kako ti je naređeno, a to je da me zakolješ. "Vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.", tj. strpjet ću se, i očekujem nagradu kod Allaha, dž.š. Istinito je ono što je obećao poslanik Ismail, a.s., kao što kaže Uzvišeni Allah:

"I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik vjerovjesnik. Tražio je od čeljadi svoje da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan."

Tj. pošto su se pokorili i poslušali, Ibrahim se odazvao Allahovoj naredbi, a Ismail je pokazao pokornost Allahu, dž.š., i svome ocu. A značenje:

"I on ga čelom prema zemlji položi", i okrenuo njegovo lice prema zemlji da bi ga zaklao s leđa, kako ne bi vidio svojim očima kad ga bude klao, da bi na taj način olakšao. Ismail, a.s., imao je bijelu košulju. Rekao mu je: "O moj oče, pošto nemam druge košulje kojom bi me u ćefine zamotao, pa skini je da bi poslije bila meni ćefini." Pa je htio da mu je skine, a iza leđa je došao glas: nastavak u sljedećem ajetu iste sure

Okrenuo se Ibrahim, a potom je pred njegovim očima bio bijeli rogati ovan krupnih očiju. Ibn Abbas, r.a., kaže: "Zbog toga mi smo uvijek tražili tu vrstu ovnova za kurbane".

"Mi ga zovnusmo: 'O Ibrahime, ti si san svoj odlučio obistiniti'", tj. postigao si cilj svoga sna time što si povalio svoga sina za klanje.

a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine", tj. ovako dajemo olakšanje i otklanjamo poteškoće onima koji se istinski boje Allaha i pokoravaju Mu se. Kao što Uzvišeni kaže:

"A onome koji se Allaha boji - On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada: onome koji se u Allaha uzda. On mu je dosta, Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio: Allah je svemu već rok odredio." Na osnovu ovoga ajeta, ovog kazivanja, grupa učenjaka iz Usula stava su da je dozvoljeno derogiranje neke naredbe prije nego što se ona izvrši, za razliku od jedne skupine mu'tezila. Ovdje je očit dokaz za to, jer je Uzvišeni Allah naredio Ibrahimu, a.s., da zakolje svoga sina, a zatim je derogirao ovu odredbu i preinačio je otkupom. Svrha propisane prve naredbe bila je: nagraditi Ibrahima, a.s., za strpljivost iskazanu prilikom njegove odlučnosti da izvrši klanje

tj. jasno veliko iskušenje kada mu je naređeno da zakolje svoga sina, pa je požurio da izvrši dato naređenje pokoravajući se Allahovoj naredbi i pokazujući poslušnost Njemu i zato Allah, dž.š., kaže u drugom ajetu: "I Ibrahim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao." (53:37)

Sufjan es - Sevri prenosi od Alije, r.a., koji kaže da je to bio ovan bijele boje, krupnih očiju, s velikim rogovima, vezan za kolac. Ibn - Abbas, r.a., kaže: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Ibn - Abbasova, u prvo vrijeme islama vješala se glava ovna za rogove na slivniku krova Kabe dok se ne osuši." I kaže Ibn - Abbas također: "Ovan je doveden iz Dženneta, gdje je hranjen i čuvan četrdeset godina."

Ibn - Ishak prenosi od Muhammeda ibn Kaba el - Kurezija da je upitao Omera ibn Abdul - Aziza, r.a., dok je bio halifa u Šamu, o onome ko je trebao biti zaklan. Odgovorio je Omer: "Time se ja nisam bavio, ali mislim isto kao što ti kažeš" - tj. Ismail. Zatim je poslao po čovjeka koji je bio kod njega u Šamu. Bio je židov, pa je primio islam i uljepšao svoju pripadnost islamu. Smatrao ga je jednim od jevrejskih učenjaka. Upitao ga je Omer ibn Abdul - Aziz, r.a., o tome. Muhammed ibn Ka'b kaže: "Ja sam bio tada kod Omera ibn Abdul - Aziza kad ga je Omer upitao: 'Kojeg od dvojice sinova je naređeno Ibrahimu da zakolje?' 'Ismaila.' Tako mi Allaha, zapovjedniče vjernika, to židovi dobro znaju, ali su oni zavidni vama Arapima da bude vaš otac taj nad kome je trebalo da bude izvršena Allahova zapovijed i da ima počast koju je Allah, dž.š., spomenuo zbog njegova sabura za naredbu kojom je naređeno i oni to svjesno niječu i umišljaju da je to bio Ishak, jer je on njihov otac."

U svakom slučaju, Ismail i Ishak, a.s, obojica su bili čisti, dobri i pokorni Allahu, dž.š.