Salih a.s.

A Semudu - njegova brata Saliha. "O, narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!"

"I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palače gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!"

A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" - "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno", odgovoriše oni.

"A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete", rekoše oni koji su bili oholi.

I zaklaše oni kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: "O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik."

I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični.

I Semudu - brata njihova Saliha. O narode moj, govorio je on, klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.

A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da u ibadetu budu jedino Allahu - a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile.

Allahom se zakunite', rekoše, 'da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, Istinu govorimo.

I smišljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu osjećali.

pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov.

Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je, zaista, pouka narodu koji zna.

a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

I Semud je smatrao lažnim poslanike.

Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?"

"Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani."

"Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!"

"Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi."

"Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni?

"U vrtovima i među izvorima?"

"U usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?"

"Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete;"

"Zato se bojte Allaha i poslušni meni budite;"

"I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju;"

"Koji na Zemlji ne zavode red, već nered uspostavljaju."

Rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;"

"Ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je Istina to što govoriš!"

"Evo to je kamila", reče on, "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi;"

"I ne činite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!"

Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje;

Semud je zbog obijesti svoje poricao

kad se jedan nesretnik među njima podigao

Allahov poslanik im je doviknuo: 'Pustite Allahovu devu i njen red pojenja!

ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar njihov ih je, zbog grijeha njihovih uništio i kaznom sve obuhvatio

Zar da slijedimo jednog od nas!' - govorili su. 'Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.

Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!

Saznat će oni sutra ko je lažljivac oholi!

Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv.

I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!

Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je,

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje

Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća