Allah Uzvišeni kaže: "A Semudu - njegova brata Saliha", tj.: Mi smo narodu Semud poslali njihovog poslanika Saliha. "O narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!" Ovako su svi poslanici pozivali obožavanju samo Allaha, Koji nema sudruga, jer Allah Uzvišeni kaže: "Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!'"(21:25)  Allah Uzvišeni kaže: “Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak", tj. došao vam je dokaz od Allaha da je istina ono što vam objavljujem. Prije toga oni su tražili od Saliha da im donese neki dokaz, predloživši da iz jedne čvrste stijene koju su oni odredili izađe deva u desetom mjesecu trudnoće, pred samim porodom. Tada je Salih od njih zatražio čvrsta uvjerenja i obećanja da će povjerovati u njega i slijediti ga ukoliko im Allah udovolji njihovoj molbi i zahtjevu. Kada su mu oni dali ta uvjerenja i obećanja, on je klanjao i uputio dovu Allahu Uzvišenom, pa se ta stijena uzdrmala i raspukla, a iz nje je izašla steona kamila u čijoj utrobi se vrtjelo mladunče, kao što su i tražili. Tada njihov poglavar Džundu' ibn Amr i njegovi istomišljenici prime islam. I ostali velikani Semuda tada htjednu povjerovati, ali ih od toga odvrate Zuab ibn Amr ibn Lebid, El-Habbab - koji se brinuo o kipovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dželhes. Džundu' ibn Amr imao je amidžića koji je također bio jedan od velikana i uglednika Semuda, a zvao se Šihab ibn Halife ibn Muhallat ibn Lebid ibn Hiras. On je također htio povjerovati, ali ga je ta grupa odvraćala od toga, pa ih je on poslušao. Nakon toga deva je pred njima donijela na svijet svoje mlado i boravila među njima jedno vrijeme. Ona bi jedan dan pila vodu, iz njihovog bunara, a drugi dan bi ga prepuštala njima. Onoga dana kada bi ona pila vodu oni bi uzimali njeno mlijeko, pili ga i punili njime sve posude koje bi htjeli. Allah Uzvišeni o tome u drugom ajetu kaže: "I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, sva-kom obroku pristupit će onaj čiji je red!" (54: 28)

Mufesiri i poznavaoci rodoslova kažu: Semud je bio sin Asira, on sin Irema, on sin Sama, a on sin Nuha, a Džedis ibn Asir bio mu je brat. Svi ogranci plemena Tasm bili su čistokrvni Arapi koji su živjeli još prije Ibrahima, a.s., Semud je živio nakon Ada, a njihove nastambe vidljive su između Hidžaza i Šama u Vadil-Kurau i oko njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao je pored tih kuća i nastambi, kada je devete godine učestvovao u pohodu na Tebuk. Imam Ahmed navodi da je Ibn-Umer rekao:/303/ "Kada je Božiji Poslanik, s.a.v.s., krenuo sa ashabima prema Tebuku, zastao je sa njima u Hidžru, kod Semudovih staništa, pa su oni uzeli vodu iz bunara iz kojih su nekada pili pripadnici Semuda, te su njome zamijesili hljeb i napunili svoje posude. Međutim, Poslanik im naredi, pa oni prosuše tu vodu i tim hljebom nahraniše deve. Zatim ih odvede do bunara iz kojeg je pila /Salihova/ deva da bi tu vodu koristili, a zabrani im ulazak u mjesto gdje je taj narod kažnjen i reče im: 'Bojim se da vas ne zadesi ono što je zadesilo i njih, pa im se ne približavajte!'" Ahmed također navodi da je Abdullah ibn Umer rekao: Dok je bio u Hidžru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/304/ "Nemojte ovim kažnjenicima prilaziti, osim plačući. Ako ne budete u plačnom stanju, ne prilazite im, da vas ne bi snašlo ono što je i njih zadesilo." Osnova ovog hadisa navedena je i u Sahihima Buharije i Muslima, i to u nekoliko verzija.

Allah Uzvišeni kaže: “Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak", tj. došao vam je dokaz od Allaha da je istina ono što vam objavljujem. Prije toga oni su tražili od Saliha da im donese neki dokaz, predloživši da iz jedne čvrste stijene koju su oni odredili izađe deva u desetom mjesecu trudnoće, pred samim porodom. Tada je Salih od njih zatražio čvrsta uvjerenja i obećanja da će povjerovati u njega i slijediti ga ukoliko im Allah udovolji njihovoj molbi i zahtjevu. Kada su mu oni dali ta uvjerenja i obećanja, on je klanjao i uputio dovu Allahu Uzvišenom, pa se ta stijena uzdrmala i raspukla, a iz nje je izašla steona kamila u čijoj utrobi se vrtjelo mladunče, kao što su i tražili. Tada njihov poglavar Džundu' ibn Amr i njegovi istomišljenici prime islam. I ostali velikani Semuda tada htjednu povjerovati, ali ih od toga odvrate Zuab ibn Amr ibn Lebid, El-Habbab - koji se brinuo o kipovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dželhes. Džundu' ibn Amr imao je amidžića koji je također bio jedan od velikana i uglednika Semuda, a zvao se Šihab ibn Halife ibn Muhallat ibn Lebid ibn Hiras. On je također htio povjerovati, ali ga je ta grupa odvraćala od toga, pa ih je on poslušao. Nakon toga deva je pred njima donijela na svijet svoje mlado i boravila među njima jedno vrijeme. Ona bi jedan dan pila vodu, iz njihovog bunara, a drugi dan bi ga prepuštala njima. Onoga dana kada bi ona pila vodu oni bi uzimali njeno mlijeko, pili ga i punili njime sve posude koje bi htjeli. Allah Uzvišeni o tome u drugom ajetu kaže: "I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, sva-kom obroku pristupit će onaj čiji je red!" (54: 28) On također kaže: "Evo, to je kamila, u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi." (26:155) Ona je išla na pašu u neke njihove doline. Na pojilo bi dolazila jednim klancem i toliko bi se napila vode, da bi se morala vraćati drugim, širim klancem. Navodi se da je bila ogromnog rasta i veličanstvenog izgleda, tako da kada bi ona nailazila pored njihove stoke, stoka bi se poplašila i pobjegla od nje.

Allah Uzvišeni kaže: “Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak", tj. došao vam je dokaz od Allaha da je istina ono što vam objavljujem. Prije toga oni su tražili od Saliha da im donese neki dokaz, predloživši da iz jedne čvrste stijene koju su oni odredili izađe deva u desetom mjesecu trudnoće, pred samim porodom. Tada je Salih od njih zatražio čvrsta uvjerenja i obećanja da će povjerovati u njega i slijediti ga ukoliko im Allah udovolji njihovoj molbi i zahtjevu. Kada su mu oni dali ta uvjerenja i obećanja, on je klanjao i uputio dovu Allahu Uzvišenom, pa se ta stijena uzdrmala i raspukla, a iz nje je izašla steona kamila u čijoj utrobi se vrtjelo mladunče, kao što su i tražili. Tada njihov poglavar Džundu' ibn Amr i njegovi istomišljenici prime islam. I ostali velikani Semuda tada htjednu povjerovati, ali ih od toga odvrate Zuab ibn Amr ibn Lebid, El-Habbab - koji se brinuo o kipovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dželhes. Džundu' ibn Amr imao je amidžića koji je također bio jedan od velikana i uglednika Semuda, a zvao se Šihab ibn Halife ibn Muhallat ibn Lebid ibn Hiras. On je također htio povjerovati, ali ga je ta grupa odvraćala od toga, pa ih je on poslušao. Nakon toga deva je pred njima donijela na svijet svoje mlado i boravila među njima jedno vrijeme.

Kada im je to dojadilo i nakon što pojačaše poricanje Saliha, a.s., oni je odluče ubiti, kako bi imali vodu svakog dana. Kaže se da su se svi oni složili s tim da se ona ubije. Tako Katade kaže: "Do mene je doprlo da je onaj koji je nju ubio obišao sve njih, pa čak i žene u njihovim posebnim odjelima i djecu,  kako bi se uvjerio da se slažu s tim da se ona ubije. A ja na to dodajem: To se razumije i iz riječi Allaha Uzvišenog: "Ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar ih je njihov zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio." (92:14) Ove se riječi odnose na cjelokupno pleme, što ukazuje na to da su se svi oni bili složili sa tim - a Allah opet najbolje zna. Kada su oni to uradili i zaklali devu, vijest o tome doprla je do Saliha, a.s., pa je on došao među njih. Oni su bili okupljeni na jednom mjestu. Kada je ugledao devu, on je zaplakao i rekao: "Živjet ćete u zemlji svojoj još samo tri dana." (11:65)  Dan u kojem su ubili devu bio je srijeda. Te noći devet osoba odluči ubiti Saliha: "Zakunite se najtežom zakletvom" - rekoše - "da ćemo noću i njega i njegovu porodicu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.' I smišljali su spletke, pa smo i Mi njima kovali spletke kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova..." (27:49-51) Oni se međusobno dogovore i odluče to uraditi. Ali, kada su te noći krenuli mučki ubiti Allahovog poslanika, Allah Uzvišeni je - a Njemu i Njegovom poslaniku pripada moć - poslao na njih kamenje kojim ih je usmrtio prije nego njihove sunarodnike. U četvrtak, prvog dana čekanja, lica pripadnika Semuda su požutjela, kao što im je i rekao Salih, a.s. U petak, drugog dana čekanja, njihova su lica pocrvenjela, a u subotu, trećeg dana određenog roka, lica su im pocrnjela. Kada su osvanuli u nedjelju, već su bili obukli mrtvačku odjeću i posjedali, iščekujući Allahovu kaznu i osvetu - Allah nas sačuvao od nje. Nisu znali šta će se sa njima desiti niti kako će biti kažnjeni. I dok je Sunce granulo, zadesio ih je strašan krik s neba i žestok zemljotres ispod njih, pa su im sve duše uzete u jednom času.

"...i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični", odnosno povaljani i beživotni. Kaže se da niko od njih nije ostao u životu: ni staro ni mlado, ni muško ni žensko, osim jedne nepokretne žene po imenu Kelba ibnetu Es-Silk, a zvali su je i Zurej'a. Ona je bila nevjernica i žestoka protivnica Saliha, a.s. Kada je ugledala kaznu koja ih je zadesila, njene su se noge pokrenule i ona je počela veoma brzo trčati. Tako je dotrčala do jednog plemena i ispričala im ono što je vidjela, odnosno kakva je kazna zadesila njen narod. Zatim je zatražila vode i, kada se napila - umrla je. Također se kaže da se jedan čovjek od njih, po imenu Ebu-Regal, u času izvršenja te kazne nad njima zadesio u haremu Kabe, pa mu se ništa nije desilo. Međutim, kada je nakon nekoliko dana napustio sveto područje, jedan je kamen pao na njega sa neba i usmrtio ga. A Allah opet najbolje zna.

Allah Uzvišeni kaže: "I Semudu (smo poslali)..." Semud je bio narod koji je nastanjivao područja Hidžra, između Tebuka i Medine. Živio je poslije naroda Ad. Allah im je, dž.š., između njih poslao "brata njihova, Saliha", naredivši im da samo Jedinog Allaha obožavaju, pa kaže:

"On vas je od zemlje stvorio", "...i dao vam da živite na njoj", tj. dao vam da je obrađujete i na njoj da živite.

"Zato ga molite da vam oprosti" prošle grijehe, "...i pokajte Mu se za grijehe koje budete činili², "...jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se", kao što Uzvišeni kaže:

"A i kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli."

Uzvišeni obavještava o Semudu i onome što se dešavalo sa Njegovim poslanikom Salihom, a.s., kada ga je Allah, dž.š., poslao njima i kada ih je pozvao da obožavaju Allaha, dž.š., Jedinog, Koji nema druga,

"a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale", tj. vjerničku i nevjerničku skupinu, kao što Uzvišeni kaže:

"'Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno', odgovoriše oni. 'A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete', rekoše oni koji su bili oholi." (7:75, 76)

Uzvišeni obavještava o bezbožništvu i okrutnosti naroda Semud i njihovih vođa koji su pozivali narod zabludi i nevjerstvu i nijekali Saliha, a.s., dok ih nije opsjelo stanje u kome su zaklali devu i planirali ubiti Saliha, a.s., tako što će se prikrasti noću njemu i njegovoj porodici i ubiti ga na prevaru i iznenadnim napadom, a zatim će reći njegovoj porodici  i njegovom najbližem krvnom srodniku da oni nisu ništa od toga učinili i da oni govore Istinu, pa Uzvišeni kaže:

"U gradu je bilo", tj. u gradu Semudovom  "devet osoba", tj. devet lica "koji su po Zemlji, ne red, nego nered činile", a to su oni koji su zaklali devu. Jedan od njihovih drugova bio je po imenu Kudar bin Salif, Onaj Koji je zaklao devu svojim rukama i on je onaj koga Allah, dž.š., spominje riječima: "kad se jedan nesretnik između njih podigao." /92:12/  U ajetu se misli na nevjerstvo i pokvarenost što su bile njihove najružnije osobine, sijući smutnju svim putevima kojima su prolazili.

Uzvišeni kaže: "'Allahom se zakunite' - rekoše - 'da ćemo noću njega i njegovu porodicu ubiti'", tj. zakunite se da ćete ubiti Allahovog Poslanika Saliha, a.s. I dok su se oni prikradali Salihu da ga mučki ubiju i unište  poslana im je stijena koja ih je poubijala. Tako je Allah, dž.š., spasio Saliha i one koji su ga slijedili.

"I smišljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu osjećali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov.

I smišljali su spletke, pa i Mi smo, a oni to nisu osjećali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov.

Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je, zaista, pouka narodu koji zna, a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

Eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je, zaista, pouka narodu koji zna, a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

Ovo je obavještenje Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i poslaniku Salihu, a.s. On ga je poslao narodu Semud. Oni su bili Arapi koji su nastanjivali predjele Hidžra između Vadil Kura' i Šama. Njihove nastambe veoma su poznate i slavne i već smo u suretu "El-E'araf" govorili o njima govoreći o prolasku Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., pored njih kada je  pokrenuo bitku za osvajanje Sirije. Narod Semud živio je nakon naroda Ad, a prije Halila, tj. Ibrahima, a.s.

Njihov poslanik Salih, a.s., pozivao ih je Uzvišenom Allahu, dž.š.: da samo Njega Jedinog obožavaju, da Mu ne pridružuju druga i da poslušaju i budu pokorni onome što im je dostavio, tj. Objavu, pa su ga oni odbili, nijekali ga i suprotstavljali mu se. On ih je obavijestio da on ne treba i ne traži nikakvu nagradu od njih za to što ih poziva, nego traži nagradu samo kod Uzvišenog Allaha, dž.š.

Ovo je obavještenje Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i poslaniku Salihu, a.s. On ga je poslao narodu Semud. Oni su bili Arapi koji su nastanjivali predjele Hidžra između Vadil Kura' i Šama. Njihove nastambe veoma su poznate i slavne i već smo u suretu "El-E'araf" govorili o njima govoreći o prolasku Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., pored njih kada je  pokrenuo bitku za osvajanje Sirije. Narod Semud živio je nakon naroda Ad, a prije Halila, tj. Ibrahima, a.s.

Njihov poslanik Salih, a.s., pozivao ih je Uzvišenom Allahu, dž.š.: da samo Njega Jedinog obožavaju, da Mu ne pridružuju druga i da poslušaju i budu pokorni onome što im je dostavio, tj. Objavu, pa su ga oni odbili, nijekali ga i suprotstavljali mu se. On ih je obavijestio da on ne treba i ne traži nikakvu nagradu od njih za to što ih poziva, nego traži nagradu samo kod Uzvišenog Allaha, dž.š.

Ovo je obavještenje Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i poslaniku Salihu, a.s. On ga je poslao narodu Semud. Oni su bili Arapi koji su nastanjivali predjele Hidžra između Vadil Kura' i Šama. Njihove nastambe veoma su poznate i slavne i već smo u suretu "El-E'araf" govorili o njima govoreći o prolasku Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., pored njih kada je  pokrenuo bitku za osvajanje Sirije. Narod Semud živio je nakon naroda Ad, a prije Halila, tj. Ibrahima, a.s.

Njihov poslanik Salih, a.s., pozivao ih je Uzvišenom Allahu, dž.š.: da samo Njega Jedinog obožavaju, da Mu ne pridružuju druga i da poslušaju i budu pokorni onome što im je dostavio, tj. Objavu, pa su ga oni odbili, nijekali ga i suprotstavljali mu se. On ih je obavijestio da on ne treba i ne traži nikakvu nagradu od njih za to što ih poziva, nego traži nagradu samo kod Uzvišenog Allaha, dž.š

Ovo je obavještenje Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i poslaniku Salihu, a.s. On ga je poslao narodu Semud. Oni su bili Arapi koji su nastanjivali predjele Hidžra između Vadil Kura' i Šama. Njihove nastambe veoma su poznate i slavne i već smo u suretu "El-E'araf" govorili o njima govoreći o prolasku Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., pored njih kada je  pokrenuo bitku za osvajanje Sirije. Narod Semud živio je nakon naroda Ad, a prije Halila, tj. Ibrahima, a.s.

Njihov poslanik Salih, a.s., pozivao ih je Uzvišenom Allahu, dž.š.: da samo Njega Jedinog obožavaju, da Mu ne pridružuju druga i da poslušaju i budu pokorni onome što im je dostavio, tj. Objavu, pa su ga oni odbili, nijekali ga i suprotstavljali mu se. On ih je obavijestio da on ne treba i ne traži nikakvu nagradu od njih za to što ih poziva, nego traži nagradu samo kod Uzvišenog Allaha, dž.š

Ovo je obavještenje Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i poslaniku Salihu, a.s. On ga je poslao narodu Semud. Oni su bili Arapi koji su nastanjivali predjele Hidžra između Vadil Kura' i Šama. Njihove nastambe veoma su poznate i slavne i već smo u suretu "El-E'araf" govorili o njima govoreći o prolasku Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., pored njih kada je  pokrenuo bitku za osvajanje Sirije. Narod Semud živio je nakon naroda Ad, a prije Halila, tj. Ibrahima, a.s.

Njihov poslanik Salih, a.s., pozivao ih je Uzvišenom Allahu, dž.š.: da samo Njega Jedinog obožavaju, da Mu ne pridružuju druga i da poslušaju i budu pokorni onome što im je dostavio, tj. Objavu, pa su ga oni odbili, nijekali ga i suprotstavljali mu se. On ih je obavijestio da on ne treba i ne traži nikakvu nagradu od njih za to što ih poziva, nego traži nagradu samo kod Uzvišenog Allaha, dž.š.

Rekao im je savjetujući ih i upozoravajući ih na Allahovu, dž.š., odmazdu koja će ih zadesiti i podsjećajući ih na Allahove blagodati koje im je dao, opskrbu koja neprestano teče i učinio ih da budu sigurni od opasnosti i straha, dao im bašče svakovrsnog bilja, učinio da provriju mnoga vrela vode i rijeke, izveo im raznovrsne usjeve i plodove.

Rekao im je savjetujući ih i upozoravajući ih na Allahovu, dž.š., odmazdu koja će ih zadesiti i podsjećajući ih na Allahove blagodati koje im je dao, opskrbu koja neprestano teče i učinio ih da budu sigurni od opasnosti i straha, dao im bašče svakovrsnog bilja, učinio da provriju mnoga vrela vode i rijeke, izveo im raznovrsne usjeve i plodove.

Rekao im je savjetujući ih i upozoravajući ih na Allahovu, dž.š., odmazdu koja će ih zadesiti i podsjećajući ih na Allahove blagodati koje im je dao, opskrbu koja neprestano teče i učinio ih da budu sigurni od opasnosti i straha, dao im bašče svakovrsnog bilja, učinio da provriju mnoga vrela vode i rijeke, izveo im raznovrsne usjeve i plodove, te u tom pogledu kaže:

"i među palmama na plodovima zrelim", tj. On daje vlažnost meku kada se poveća pritisak plodova i kada se gomilaju jedni preko drugih i kada postaju zreli.

"Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete", tj. klešete u brdima kuće iz obijesti, uobraženosti i uzaludno, bez potrebe da stanujete u njima. Radili su i vrlo precizno i budno, oštroumno dubeći ih i klešući ih, kao što svjedoče o njihovom stanju svi oni koji su imali prilike da vide njihove nastambe.

Zbog toga se kaže: "zato se bojte Allaha i meni poslušni budite!", tj. prihvatite se onoga što će vam koristiti i na dunjaluku i na ahiretu, a to je obožavanje vašeg Gospodara, Koji vas je stvorio i Koji vas je opskrbio, i samo Njega Jedinog obožavajte i jutrom i večerom.

"I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju", znači njihove vođe i velikani koji ih pozivaju širku, nevjerstvu i suprotstavljanju Istini.

"I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju", znači njihove vođe i velikani koji ih pozivaju širku, nevjerstvu i suprotstavljanju Istini.

Uzvišeni obavještava o narodu Semud i njihovom odgovoru koji su uputili svome poslaniku Salihu, a.s., kada ih je pozvao obožavanju njihovog Uzvišenog Gospodara, te iznosi slijedeće:

"Rekoše oni: 'Ti si samo opčinjen'", tj. jedan od onih koji su opčinjeni, ti nemaš mozga.

"Ti si čovjek kao i mi", znači, pa kako si ti, a ne mi, mogao primiti objavu, kao što kažu u drugom ajetu:

"'Zar baš njemu između nas da bude poslana Objava. Ne, on je lažljivac oholi!' Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!" (54:25,26)

Zatim su od njega tražili kao dokaz da im govori Istinu da im sada, ovog trenutka, izvede iz ove stijene devu koja će biti u desetom mjesecu steonosti. Pa je njihov poslanik sačinio sa njima ugovor da će, ako na njihovo traženje Allah, dž.š., odgovori, oni povjerovati? Pa su rekli da mu daju riječ i da hoće. Allahov Poslanik Salih, a.s., okrenu se i klanja, a zatim zamoli Uzvišenog Allaha, dž.š., da se odazove na ono što oni traže, pa se stijena rastopi i iz nje iziđe deva u desetom mjesecu steonosti tačno onakva kakvu su je oni opisali; pa su neki od njih uzvjerovali, ali je većina njih i dalje ostala nevjernicima.

"Evo, to je kamila", reče on, "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi."

Znači, ona će piti vašu vodu jedan dan i u tome je ne smijete spriječiti, a drugi dan ćete vi piti vodu a ona neće.

"I ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!"

Tako je deva ostala među njima jedno vrijeme. Pila je vodu, pasla je na pašnjacima, oni su se koristili njenim mlijekom, muzli je tako da im je svima bilo dovoljno za piće, a koristili su je i za navodnjavanje. Međutim, pošto se rok oduljio, jedna polovima njih urotila se i dogovorila da je ubiju, pa su je zaklali.

"Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše, i stiže ih kazna."

Ta kazna je bila to što se njihova zemlja zatresla strašnim potresom, zadesila ih je velika kazna vriskom i krikovima, tako da su im srca iščupana iz svojih mjesta i ostali su u svojim kućama ukočeni.

"Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše, i stiže ih kazna." Ta kazna je bila to što se njihova zemlja zatresla strašnim potresom, zadesila ih je velika kazna vriskom i krikovima, tako da su im srca iščupana iz svojih mjesta i ostali su u svojim kućama ukočeni:

"To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruju, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan", Koji nadvisuje svaku stvar, potčinjava je i savladava je: "Milostiv" svakom onome ko se pokaje i vrati se.

Govoreći o Semudu, Uzvišeni kaže da su oni u laž ugonili svoga poslanika, zbog nasilja i pokvarenosti koju su činili. Zato im je On dao da oni svojim srcima ne povjeruju u uputu i poziv s kojim im je došao njihov poslanik.

najnesretniji čovjek u cijelom plemenu Kudar ibn Salif, (Uhajmir Semud) koji je zaklao devu i za koga je Uzvišeni Allah rekao:

"Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je."(54:29) On je bio poglavica kome su se ostali poslušno pokoravali. Ibn Ebi-Hatim od Ammar ibn Jasira prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Aliji: /638/ 'Hoćeš li da ti kažem ko su najnesretniji ljudi?' 'Hoću', odgovorio je. Rekao je: 'Dva čovjeka od kojih je jedan Uhajmir Semud koji je zaklao devu, i drugi koji će te Alija udariti ovuda, tj. po tjemenu, odakle će te krv obliti ovuda, tj. po bradi.'

"Allahov Poslanik, Salih, a.s., im je doviknuo:" " ...pustite Allahovu devu!", tj. čuvajte se da joj kakvo zlo ne nanesete. "...i njen red pojenja!", tj. ne činite joj nepravdu u pojenju, njoj pripada jedan, a vama drugi poznati dan.

"...ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali", tj. ugonili su ga u laž i govorili da nije istina to što im donosi, a onda su zaklali devu koju im je Allah dao kao dokaz protiv njih i izveo je iz stijene.

"...i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihova uništio", tj. njihov Gospodar se na njih naljutio i uništio ih, i kaznom sve obuhvatio”, i dao da se na njih struči kazna na sve redom, malo i veliko, muško i žensko zato što su pošli za Uhejmirom Semudom kad je krenuo da zakolje devu. Zbog ovog njihovog grijeha Allah ih je sve do posljednjeg uništio i sravnao sa zemljom.

"'Zar da slijedimo jednog od nas!', govorili su. Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi." Smatrali su da će propasti ukoliko se prepuste da ih vodi jedan od njihova roda - Salih, a.s.

Zatim se čude što baš njemu da dođe Objava, tako da su ga počeli u laž ugoniti riječima: "Ne, on je lažljivac oholi!" Tako su prekoračivali granice u svojoj laži.

Ovo im je prijetnja i tvrdo obećanje.

"Mi ćemo poslati kamilu, da bismo ih iskušali", tj. da bi ih stavili na provjeru, izvedena im je jedna ogromna kamila iz velike i čvrste stijene, baš onako kako su i izazivali. Ona je bila Allahov dokaz protiv njih, a u isto vrijeme i potvrda poslanstva Saliha, a.s. Zatim kaže Uzvišeni, obraćajući se Svome robu i poslaniku Salihu, a.s.: "Pa pričekaj i budi strpljiv." Tj. sačekaj da vidiš kako će im se to njihovo pitanje razriješiti i budi strpljiv prema njima jer je tvoja krajnja pobjeda i na dunjaluku i na ahiretu.

"I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti." Tj. jedan dan će biti za njih, a drugi dan će biti za devu. Tako Allah, dž.š., kaže na drugom mjestu:

"Evo, to je kamila", reče on, "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi." (26:155)

A riječi Uzvišenog:

"Svakom obroku pristupit će onaj čiji je red." Mudžahid kaže: "Kada bi ona bila odsutna, oni bi pristupili pijenju vode; a kada bi ona došla, koristili bi mlijeko."

Onaj koji je preklao devu zvao se Kadar ibn Salif, a bio je najgori u svom narodu. Zato i kaže Allah, dž.š., na drugom mjestu: "Kad se jedan nesretnik između njih podigao", (91:12) "pripremio se". "...pa je preklao,

tj. na koji način su kažnjeni? Kakva je bila Moja kazna svima koji su Me poricali i u laž ugonili Moje poslanike.

tj. svi su bili kažnjeni, bez izuzetka, niko nije ostao; sasušili su se poput suhog rastinja, sakupljenog na jednom mjestu, kao što se to čini na pustinjskim pašnjacima, kada se sve sasuši, zatim spali i vjetar raznese.