Pećina

Hvaljen neka je Allah Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu, nego

ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

u kojoj će vječno boraviti,

i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'

O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do laži!"

"Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati

a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti."

"Misliš li ti da su samo stanovnici pećine i Rekima bili čudo među čudima Našim?"

Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku smjernost.'"

"Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina",

"poslije smo ih probudili da znamo (da bismo pokazali) koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili."

"A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu još više povećali.

Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?

Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti."

"I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra|a - obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahov! Kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići , a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti."

"I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio."

"I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. 'Koliko ste ovdje ostali?' - upita jedan od njih. 'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovoriše. -Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali' - rekoše. 'Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,

jer, ako oni doznaju za vas, kamenovat će vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikad nećete ono što želite postići!'"

"I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u ^as oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se izme|u sebe o njima raspravljali, i rekli: 'Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.' A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: 'Napravit ćemo na ulazu u nju bogomolju!"

"Neki će reći: 'Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti', a neki će govoriti: 'Bila su peterica, pas njihov je bio šesti', naga|ajući ono što ne znaju, dok će neki reći: 'Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi.' Reci: 'Gospodar moj najbolje zna njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!'"

"I nikako za bilo šta ne reci: 'Uradit ću to sigurno sutra!' - ne dodavši:

'Ako Bog da!' A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: 'Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.'"

"A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina."

"Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u vlasti Svojoj za ortaka.'"

“A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, Njegovim riječima nema preinačitelja, i ti, osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva."

"Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za Licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti."

"I reci: 'Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!' Mi smo nevjernicima pripremili Vatru čiji će ih plamen sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!"

"One koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio

čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!"

"I navedi im kao primjer dva čovjeka: jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili."

"Oba vrta davala su svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli."

"On je i drugih plodova imao, i reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: 'Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!'",

"i uđe u vrt svoj, čineći nasilje sebi, govoreći: 'Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

i ne mislim da će Smak svijeta ikada doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.'"

"I reče mu drug njegov,dok je s njim razgovarao: 'Zar ne vjeruješ u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?"

Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.

A zašto nisi, kad si u vrt ušao, rekao: 'Mašallah! Moć je samo u Allaha!' Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati,

a na tvoj nepogodu sa neba poslati, pa da ostane samo klizava ledina bez ičega,

ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada.'"

"I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim - i govoraše: 'Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim!'

I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da sve na najbolji način okonča."

"Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može.

Imetak i sinovi ukras su u životu na Ovom svijetu, a dobra djela koja ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati."

Na dan kada planine uklonimo, i kada vidiš Zemlju (potpuno) vidljivu - a njih smo već sakupili, ni jednog nismo izostavili,

pred Gospodarom tvojim bit će oni u redove poredani: "Došli ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljavanje odrediti."

I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. "Teško nama!" govorit će "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti."

"I kada smo rekli melekima: 'Padnite Ademu ničice!' - svi padoše osim Iblisa, on je bio jedan od džinova i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nasilnicima!"

"Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje niti prilikom stvaranja njih samih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.

I na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji' i kad ih pozovu, oni im se neće odazvati i Mi ćemo između njih pripraviti mjesto propasti.

I grješnici ugledat će Vatru i uvjerit će se da će u nju pasti i neće je moći izbjeći."

"U ovom Kur'anu, Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman da raspravlja.

A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da im dođe kazna otvorena.

Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama."

"Ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, a zaboravlja ono što su ruke njegove pripravile?! Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur'an ne shvate i gluhim ih učinimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš oni, kad su takvi, nikad neće Pravim putem poći.

Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjeno je milostiv, da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočište.

A ona sela i gradove smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu smo tačno vrijeme odredili."

"I kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora ili ću dugo, dugo ići.'

I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u moru zasječe sebi put.

A kad se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našeg putovanja umorili.'

'Vidi!' reče on, 'Kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru čudnovato!'

'E to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

i nađoše jednoga Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo, naučili."

"Mogu li da te pratim"?, upita Musa, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen."

"Ti se sigurno nećeš moći sa mnom strpjeti", reče onaj,

"a i kako bi se strpio u onome o čemu ništa ne znaš?"

"Vidjet ćeš da ću biti strpljiv, ako Bog da!", reče Musa, "i da ti se neću ni u čemu suprostavljati."

"Ako ćeš me već pratiti", reče onaj, "onda me ni o čem ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem."

"I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si nešto, doista, krupno.'

'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom?'

'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini da me u stvari ovoj mojoj teškoća snalazi.'"

"I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno.'

'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da se ti, doista, nećeš moći strpjeti sa mnom.'

'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče,'onda se nemoj sa mnom družiti. Već si kod mene našao opravdanje.'"

"I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'za njega uzeti nagradu.'

'Ovo je rastanak između mene I tebe , reče onaj, 'obavijestit ću te o tumačenju onoga zbog čega nisi mogao da se strpiš.'"

"Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam htio da je oštetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao."

"Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i samilosti približnijeg."

"A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahođenju svome. Eto to je tumačenje onoga za što se ti nisi mogao strpjeti."

"I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat ću vam o njemu neke vijesti.

Mi smo mu dali vlast na Zemlji i dali smo mu za svašto sredstvo.'"

"I on pođe.

Kada stigoše do mjesta gdje Sunce zalazi, nađe kao da zalazi u jedan izvor mutni i nađe u blizini njegovoj jedan narod. Rekosmo Mi: 'Ili ćeš da ih kazniš ili ćeš sa njima blago da postupiš?'

'Onoga ko ostane mnogobožac', reče, 'kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti'

'A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio pripada nagrada najljepša, i njemu ćemo izricati naredbe olakšanja.'"

"I on pođe dalje.

I kad dođe do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni.

Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve što je imao on."

"I on opet pođe.

Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

'O Zul-Karnejne', rekoše oni, 'Jedžudž i Medžudž čine nered po zemlji, pa hoćeš li da ti sakupimo naknadu da između nas i njih podigneš pregradu?

'Bolje je ono što mi je moj Gospodar dao', reče on. 'Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih pregradu podići.

Donesite mi velike komade gvožđa.' I kad on izravna dvije strane brda, reče:' Pušite!.' A kad ga usija, reče: 'Donesite mi rastopljeni mjed da ga zalijem.'"

I tako oni nisu mogli ni da je pređu niti su mogli da je prokopaju.

"Ovo je blagodat Gospodara moga!", reče on. " A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će je sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti."

I Mi ćemo tada ostaviti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa ćemo ih sve skupiti.

"Toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,

onima čije su oči bile koprenom zastrte, od Moje Opomene i koji nisu mogli da slušaju.

Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Džehennem."

Reci: "Hoćete li da vas obavijestimo o najvećim gubitnicima djela,

čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem im danu nikakva značenja nećemo dati.

Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali."

"Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili - dženetske bašče će prebivalište biti,

vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene."

Reci: "Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morem poput njega. “

"Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome ne smatra Njemu ravnim nikoga."