Pregled sure Sedžda - Padanje ničice

objavljena u Meki


1. Elif-Lam-Mim


2. Objavljivanje Knjige, o kojoj nema sumnje, od Gospodara je svjetova.


3. a oni govore: 'On je izmišlja!' Ne, ona je Istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu Prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.


4. Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne opomenete?


5. On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u Danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.


6. To je Onaj Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi.


7. Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače.


8. a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine.


9. zatim ga skladno uobličava i život mu udahne, i On vam sluh i vid i pamet daje, a kako vi malo zahvaljujete!


10. Oni govore: 'Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?' Oni u susret s Gospodarom svojim ne vjeruju.


11. Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.


12. A da ti je vidjeti zločinitelje kako će, oborenih glava, pred Gospodarom svojim reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi doista, čvrsto vjerujemo!


13. A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već Istinu rekao: 'Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno


14. Pa iskusite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživiti - i Mi ćemo vas zaboraviti - i vječnu patnju iskusite zbog onoga što ste radili.


15. U Naše riječi vjeruju sam oni koji, kad se njima opomenu, licem na tlo padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.


16. Podižu se bokovi njihovi iz postelja i mole svoga Gospodara iz straha i želje, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.


17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.


18. Zar da vjerniku bude isto kao grešniku? Ne, njima neće biti isto.


19. one koji su vjerovali i dobra djela činili - čekaju dženetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili.


20. a one koji nisu vjerovali - čeka Vatra, u kojoj će prebivati; kad god pokušaju da iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni i bit će im rečeno: 'Iskusite kaznu u Vatri koju ste poricali.


21. A mi ćemo, doista, dati da iskuse kaznu manju prije kazne velike, da bi se oni povratili.


22. Ima li zločinitelja većega od onoga koji je opomenut znacima svoga Gospodara, pa se po tom okreće od njih?! Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce.


23. Musau smo Mi Knjigu dali - ne sumnjaj nimalo u to da Ga nije sreo - i putokazom je sinovima Isrilovim učinili.


24. Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.


25. Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u onome oko čega su se razilazili.


26. Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa zašto neće da čuju?


27. Kako oni ne vide da Mi tjeramo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami - pa zašto neće da vide?!


28. I oni govore: 'Kad će već jednom ta pobjeda, ako Istinu govorite?


29. Reci: 'Na Dan pobjede, kada nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i kada im se nimalo vremena neće dati.


30. Zato se ti okreni od njih i čekaj, i oni, doista, čekaju!