Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa: "O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome..." Govor je upućen objema grupama i nevjernicima i licemjerima. To znači: "Vjerujte samo u vašeg Jedinog Gospodara, Koji je stvorio vas kao i one prije." Ovaj ajet Allah, dž.š., započinje objašnjenjem Jednoće Njegove Božanstvenosti, budući da On daruje blagodati Svojim robovima time što ih izvodi iz ništavila u postojanje; On im je darovao vidljive i nevidljive blagodati.

"Zemlju učinio posteljom", odnosno kolijevkom, koja je poput postelje postavljena i utvrđena planinama uzdignutim, a "Nebo zdanjem učinio", koje predstavlja krov, kao što kaže: "A Nebo smo zaštićenim krovom učinili, pa opet se oni od znamenja naših okreću." (21: 32) “On s Neba kišu spušta...”, tj. spušta oblak kada im je potreban i tako izvodi različite vrste sjemenja i plodova, što je opskrba njihova i opskrba njihove stoke. On je Tvorac i Opskrbitelj, Posjednik svake kuće i stanovnika njenih, njihov Opskrbitelj. Stoga On zaslužuje da se samo Njemu klanja. Njemu nema ravna. Allah, dž.š., ovdje kaže: "I ne činite nikoga Allahu ravnim - a vi znate", tj.ne pridružujte Mu nikoga ko ne može ni koristiti, ni štetiti, kao Njemu ravna, jer ste svjesni da nema drugoga gospodara koji će vas opskrbiti osim Njega. U dva Sahiha se prenosi od Ibn-Mes'uda da je rekao: /50/ - Pitao sam: "Allahov Poslaniče! Koji je kod Allaha najveći grijeh?" Odgovorio je: "Da Allahu, Koji te je stvorio, učiniš nekoga ravnim." Isto tako, u jednom hadisu od Muaza stoji: /51/ "Znaš li koje je pravo Allaha prema Njegovim robovima?" - "Da Mu budu u ibadetu i ništa Mu ne pridružuju!" U drugom hadisu stoji: /52/ - Neka niko od vas ne kaže: "što hoće Allah i taj i taj", nego neka kaže: "što Allah hoće, a tek potom i taj i taj" U vezi s riječima Allaha, dž.š.:"Allahu ne činite nikoga ravnim!" navodi se da je Ibn-Abbas rekao: - Izraz "ravnopravni, partneri, suparnici" predstavlja izraz širka skrivenijeg od hoda mrava po crnom kamenu u tamnoj noći." To se čini kada se kaže: "Allaha mi i života mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog psa, došli bi nam lopovi", ili "Da nije guska u kući, došli bi lopovi", ili kada čovjek kaže: "Što Allah i ti hoćete!" ili "Da nije Allaha i tog i tog", i sl. Sve je to širk. U hadisu stoji: /53/ - Neki čovjek je rekao Allahovom Poslaniku: "Što ste Allah i ti htjeli!", pa mu je rekao: "Hoćeš li da me Allahu ravnim učiniš?" U drugom hadisu stoji: /54/ - Divni biste vi bili ljudi da drugog Allahu ravnim ne činite govoreći: "Što Allah i taj i taj hoće!" "...a vi to znate", tj. vi znate da vam nema drugoga gospodara koji vas opskrbljuje do Allaha Uzvišenoga. Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo Allahu, Kome nema ravna. I dok je mnoštvo komentatora Kur'ana dokazivalo time postojanje Tvorca, ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se udubi u razmišljanje o nižim i višim bićima, o razlikama njihovih oblika, boja, prirodnih odlika i koristi od njih, odnosno o njihovome mjestu i svrsi shodnosti, on će spoznati moć njihovog Tvorca, Njegovu mudrost, znanje, umješnost i veličanstvenu vlast. Neki beduini kažu: - Kada je nekom čovjeku postavljeno pitanje: "Koji je dokaz postojanja Allaha, dž.š...?", rekao je: "Subhanallah! Đubrivo deve upućuje na devu, trag stopala upućuje na prolazak nekoga! Nebo je okićeno sazviježđima, Zemlja puna klanaca, a more valova! Zar to sve ne upućuje na postojanje Sveznajućeg i Onoga Koji je obaviješten o svemu!?"

Allah navodi neoboriv dokaz o Svojoj jednoći u „uluhijjetu“ mnogobošcima koji priznaju Njegovo jedinstvo i Njegovo gospodarstvo pa kaže: „Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz Zemlje’", tj. ko spušta s neba kišu Njegovom odredbom i htijenjem, pa niču sjemenje, žitarice i plodovi. To je poput riječi Uzvišenog: „...Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?“ (57:21), a riječi Uzvišenog: „...čije su djelo sluh i vid“, tj. ko bi vam darovao sluh i vid da je On htio oduzeti ga ili uskratiti, jesu kao riječi Uzvišenog: „Reci: ‘On sve stvara i daje vam sluh i vid.’" „Ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo“, tj. ko izvodi plod iz sjemenke i sjemenku iz ploda, i izvodi vjernika od nevjernika i nevjernika od vjernika, i jaje od kokoške i kokošku iz jajeta i tako dalje, što se dešava sa svim stvarima, „...i ko upravlja“, tj. u čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti? On je Taj Koji upravlja i donosi presudu, i niko ne može presudu Njegovu pobiti, i Koji neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. „‘Allah!’, reći će oni“, tj. priznaju da je Uzvišeni Allah Taj Koji opskrbljuje da je  Stvoritelj i Upravitelj, i to znaju. „A ti reci: ‘Pa zašto Ga se ne bojite’", tj. zar se ne bojite da obožavate pored Njega drugog boga, po vašem mišljenju i neznanju (džehlu). 4

___

4
Rekao sam: Zaista ih je Allah obavezao argumentom i dokazom zbog njihovog svjedočenja i priznavanja da je Onaj Ko je Stvoritelj, Opskrbitelj, Upravitelj i Dobročinitelj, preči i zaslužniji da mu se čini ibadet od onog koji nije stvarao i davao opskrbu, niti je činio dobročinstvo i upravljao pa kako obožavate pored Allaha gluhe i nijeme koji ne razumiju, vi znate da su Allahova svojstva potpuna i savršena, a znate da su svojstva vaših božanstava nesavršena, pa zar se ne bojite Allaha.

Mušrici priznaju da je Allah Stvoritelj nebesa i Zemlje, njihov Gospodar i ravnatelj. Uprkos tome, umjesto Allaha zaštitnike uzimaju, obožavaju one koji sami sebi nikakvu korist niti štetu ne mogu pribaviti, a kako će je onda pribaviti svojim obožavaocima...? Je li jednak onaj koji obožava takva božanstva sa onim koji obožava Allaha? Onaj koji samo Allaha obožava, ne pripisujući Mu druga, u svjetlu je (nuru) svoga Gospodara. Zbog toga Uzvišeni veli: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično." U osnovi stvari ne stoje tako... Njemu ništa nalik i slično nije, neuporediv je i ništa Mu ravno nije, nema pomagača, nema potomka niti supruge. Božanstva koje mušrici pored Allaha obožavaju, kako to i sami mušrici priznaju, stvorenja su Allahova i Njegovi ro­bovi, kao što to Uzvišeni, govoreći o njima, kaže: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili." (39:3) Allah ih, od časa kada su u to povjerovali, kori, pa im odgovarajući kaže: "Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti." (34:23) Također Uzvišeni veli: "Ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište." (19:93) Pa ako su svi robovi Njegovi, zbog čega onda jedni druge obožavaju bez ikakva dokaza, povodeći se samo za novinom, izmišljanjem i novotarijom. Allah je Svoje poslanike od prvog do posljednjeg slao da ih od toga odvrate zabranjujući im da obožavaju nekog drugog mimo Allaha, a oni su se poslanicima suprot­stavljali i u laž ih ugonili tako da se obećanje o patnji nad njima neizostavno obistinilo. "Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti." (18:49)

Jusuf, a.s., saopćava im da će im protumačiti što god vide u snu i saopćiti značenje prije nego se to desi. Zato kaže: „Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam prije ne kažem šta ćete dobiti.“ Mudžahid kaže: „On govori: 'Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti', u toku dana, 'a da vam ja prije ne kažem što ćete dobiti.'„  Slično misli i Es-Suddi. Zato on kaže da ga je tome Allah podučio, jer se on klonio onih koji ne vjeruju u Allaha i Sudnji dan, koji ne očekuju nagradu ni kaznu na drugom svijetu.

„…i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba...“  On, zatim, kaže: „Ostavio sam put nevjerstva i mnogoboštva i krenuo putem ovih Allahovih poslanika, neka je na sve njih Allahova milost i blagoslov. Ko bude na tom putu Allah će uputiti njegovo srce, podučiti ga onome što nije znao, učiniti ga predvodnikom, koga će drugi slijediti u dobru i učiniti ga pozivačem na Pravi put.“ „…nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima.“ To je potvrda Allahove jednoće, da nema drugog boga osim Njega i da Mu nema saučesnika. Allahova je milost što nam je to objavio i naredio. Njegova je milost prema ostalom svijetu što nas je učinio pozivačima ljudi na to. „…ali većina ljudi nije zahvalna“, tj. ne shvaća Allahove blagodati slanja ljudima poslanika i njihovog  slijeđenja u svemu što im naređuju i zabranjuju.

Pošto je Jusuf, a.s., u karakteru dvojice mladića vidio sklonost i želju da prihvate dobro i da ga poslušaju, odlučio ih je pozvati u tevhid - vjeru u Jedinog, Moćnog Allaha, tumačenjem njihovih snova, jer je takvo pokazivanje vjere bilo vrlo značajno, pa je počeo s njima razgovarati: „O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznovrsni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemoćni?“, tj. Čijoj je moći, veličini i vlasti podvrgnuto sve što postoji - ili ta božanstva koja štujete i koja bogovima nazivate? Ta imena, koja su im nadjenuli preci vaši, koja ste vi naslijedili od njih, nemaju nikakva dokaza i uporišta kod Allaha.

„Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste nadjenuli, vi i preci vaši. Allah o njima nikakve dokaze nije objavio.“ Zatim im saopćava: „Sud pripada jedino Allahu“, Koji ima apsolutnu volju i vlast: „a On je naredio da se klanjate samo Njemu“. Zatim Uzvišeni kaže: „To je jedina prava vjera", tj. to je vjera u koju vas pozivam, vjera tevhida - Allahove Jednoće i iskrenog djela Allahu. To je prava vjera, koju On voli i s kojom je zadovoljan, „ali većina ljudi ne zna“, tj. zbog toga ih je većina mnogobožaca.

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da ibadet čine samo Njemu, koji saučesnika nema, a "el-qada’" ovdje označava naredbu i zbog toga ovdje komparira ibadet spram Njega sa poštivanjem roditelja. Uzvišeni kaže: "i da roditeljima dobročinstvo činite", tj. naredio je da se roditeljima dobro čini, kao što kaže Uzvišeni: "Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti."/31:14/ Njegov je govor: "Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!'", tj. neka njih dvoje ne čuju nikakav loš govor, pa makar to bilo samo gunđanje koje predstavlja najblaži oblik lošeg govora: "i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine)", tj. ne čini im ništa ružno i ne diži ruke na njih. Nakon što nam je zabranio loš govor i loše djelo, prelazi na naređivanje lijepog govora i lijepih djela, pa Uzvišeni kaže: "i obraćaj im se riječima poštovanja punim", tj. blagim, lijepim, dobrim, učtivim, dostojanstvenim i poštovanja dužnim riječima:

Riječima: ”I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta'”, potvrđuje Uzvišeni Svom Plemenitom Biću najljepša imena koja ga oslobađaju svake krnjavosti, pa kaže: “I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka'”, već je On - Allah - Utočište svakom. On je Onaj  Koji nije rodio niti je rođen i Kome niko ravan nije: “I Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći.” Nije neznatan pa da treba pomagača, ministra ili savjetnika, već je Uzvišeni Stvoritelj Svega - On Jedini - i nema saučesnika, On Jedini upravlja Svojom voljom: ”i hvaleći Ga, veličaj!”, tj. slavi Ga i veličaj od onoga što govore nasilnici, koji nepravdu čine, a On je visoko iznad onoga što oni govore!

Allah Uzvišeni proglašava Sebe čistim od toga da ima dijete i saučesnika u Gospodarstvu i Robovanju Njemu, pa, neka je Uzvišen, kaže:

"Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao", tj. ako bi se pretpostavila višebrojnost bogova, svaki bog bi se izdvojio sa onim što je stvorio, pa ne bi postojao sklad u egzistenciji. Međutim, vidljivo je da je egzistencija savršeno uređena. Zatim bi svaki nastojao da pobijedi drugoga i da mu se suprotstavi, pa bi jedan drugog i pobjeđivali. "Uzvišen neka je Allah, Koji je daleko od onoga što oni iznose", tj. iznad onoga kako Ga opisuju neumjereni nepravednici (sa djetetom ili sudrugom), On je vrlo visoko,

Allah Uzvišeni pojačano navodi Svojim robovima da im je potčinio noć i dan, bez kojih im ne bi bio moguč opstanak, i objašnjava da je učinio noć vječnom, nanio bi im teškoću time i uhvatila bi ih dosada i zlovolja. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"koji bog bi vama, osim Allaha, svjetlo dao?" pomoću kojeg vidite i opažate.

"Zar ne čujete?!" Također, da je učinio dan vječnim, učinio bi im teškoću i bili bi umorni od kretanja i posla, zbog toga je Uzvišeni rekao:

"koji bi bog vama, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete?", tj. odmorite se od kretanja i poslova.

"Zar ne vidite?! Iz Milosti Svoje", prema vama, "On vam je dao noć i dan", tj. stvorio i jedno i drugo, "da se u njoj odmarate", tj. u noči, "a da iz dobara Njegovih privređujete", tj. danju, "i da zahvalni budete", tj. da zahvaljujete Uzvišenom Allahu svim vrstama ibadeta i pokornosti, i noću i danju, i koga promaši nešto u jednom stići će ga u drugom.

Kao što je Uzvišeni Allah rekao:

"On čini da se noć i dan smjenjuju, to je poruka za onoga koji hoće da razmisli ili želi da bude blagodaran." (25:62) O ovoj temi postoje mnogobrojni ajeti.

Taberani bilježi od Amra ibn Kajsa el-Kufija da je čuo Muaviju ibn Ebu-Sufjana da kaže: “Ovaj je ajet objavljen posljednji.[1] Uzvišeni se obraća svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Reci", tj. mnogobošcima koji polaguju tvoje poslanstvo, "Ja sam čovjek kao i vi", tj. ko misli da sam lažac, neka saopšti nešto slično ovome što ja saopštavam. Meni ne bi bile poznate tajne iz prošlosti koje vam saopštavam, a o čemu ste me pitali - družina iz pećine i o Zul-Karnejnu, kako tačno odgovara istini, da me Allah, dž.š., nije o tome obavijestio. Ja vam kažem: "da je vaš Bog jedan Bog", Koji nema rivala. "Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim", tj. ko se nada Njegovoj nagradi i lijepoj naknadi, "neka čini dobra djela", adekvatna šerijatu, "i neka u ibadetu Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga." Takav traži zadovoljstvo jedino kod Allaha, dž.š., i ne čini Mu širk. Dva su uslova za prihvatanje učinjenih djela: potpuna iskrenost prema Allahu, dž.š., i uskla|enost sa šerijatom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ahmed bilježi od Seida el-Hudrije da je rekao: /125/ "Naizmjenično smo dolazili kod Božijeg poslanika, pa smo spavali kod njega. Nekad bi on imao potrebu ili bi mu iskrslo nešto pa bi nas probudio.Vremenom je broj onih koji su dolazili i čekali porastao.Jednom smo razgovarali pa je me|u nas izašao Poslanik i upitao: 'Kakvo je ovo došaptavanje?' Odgovorili smo: 'Molimo Allaha da nam oprosti, Božiji poslaniče. Mi smo, naime, raspravljali o Mesihu pa smo se u stavovima podijelili.' On nam reče: 'Hoćete li da vam kažem nešto za što se ja više bojim za vas od Mesiha?' 'Hoćemo!', odgovorili smo, a on reče: 'To je skriveni širk, kad čovjek ustane da klanja radi drugog čovjeka.'" Ahmed bilježI od Ebu-Hurejrea, od Poslanika, s.a.v.s., koji saopštava Allahove, dž.š., riječi: /126/ "Ja sam najbolji drug. Pa ko uradi djelo nekom drugom mimo Mene, Ja ga se odričem, a to djelo je onome kome ga je namjenio." Ahmed ga jedini ovako bilježi. Ahmed, također, bilježi od Mahmuda ibn Lebida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /127/ "Najviše  zbog čega strahujem za vas je mali širk." Ashabi su upitali: "Šta je mali širk, Allahov poslaniče?" On odgovori: "To je rijaluk. Kada Allah bude davao ljudima nadoknadu za učinjena djela na Sudnjem danu, reći će: 'Idite onima kojima ste se na dunjaluku svojim djelima pokazivali i vidite hoće li vam oni dati nagradu.”  Ebu-Ja'la bilježi od Ibn-Mes'uda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /128/ "Ko lijepo klanja kada ga svijet gleda a ružno klanja kada je sam, to je omalovažavanje svoga Stvoritelja Allaha, dž.š.

[1] Mu'avija pod ovim misli da je ovo posljednji objavljeni ajet iz sure "El - Kehf".

Uzvišeni Allah, dž.š., upućuje na razmišljanje o Njegovim stvorenjima, koja ukazuju  na Njegovo postojanje i da ih je On jedini stvorio, te da nema drugog boga osim Njega i da nema gospodara osim Njega, pa kaže Allah, dž.š.:  "A zašto ne razmisle sami o sebi?" Znači, zašto ne gledaju, razmatraju i razmišljaju o Allahovom stvaranju svih svjetova i stvorenjima koja su u  njima? Oni nisu stvoreni beskorisno, uzalud, nego sa ciljem i  sa Istinom ostavljeni su do Sudnjeg dana. Zato kaže Allah, dž.š.:

"a mnogi ljudi ne vjeruju u susret s Gospodarom svojim." Zatim im ukazuje na istinitost onoga što su im Njegovi poslanici donijeli od Njega i na mudžize kojima ih je On potpomagao. Uništio je one koji su ih poricali, a spasio je one koji su im vjerovali.

"Na Dan kad nastupi čas oživljenja, ljudi će se razdvojiti." Jedni će se dići među one koji su na najvišim stepenima, a drugi pasti u najniže nizine, a to je razdvajanje poslije kojeg nema više sastavljanja.

Ovo je Njegovo, dž.š., veličanje Svog Uzvišenog Bića, te uputa Njegovim robovima da Ga veličaju i da Mu se zahvaljuju u ovim uzastopnim vremenskim terminima, koji upućuju na Njegovu, dž.š., savršenu svemoć: navečer, a to je dolazak noći sa svojom tminom; ujutro, a to je otkrivanje dana sa svojom svjetlošću. Zatim spominje zahvaljivanje Njemu (tahmid), što je u skladu sa  Njegovim slavljenjem (tesbih).

Uzvišeni kaže: upravi lice i ustraj u svojoj vjeri, pravoj vjeri Ibrahima, a.s., u koju te je uputio Allah i tebi je upotpunio do savršenstva, a ti pored toga, budi ustrajan u svojoj ispravnoj vjeri prema kojoj je Allah svoja stvorenja stvorio, jer Allah je svoja stvorenja stvorio tako da Ga spoznaju i da  Ga Jednim smatraju u svemu i da  nema drugog boga osim Njega, kao što je već ranije spomenuto u riječima Uzvišenog Allaha:

"i zatražio od njih da posvijedoče protiv sebe. 'Zar ja nisam Gospodar vaš?'- oni su odgovorili: 'Jesi, mi svjedočimo'" /7:172/, i u hadisu: (430) "Ja sam, zaista, Svoje robove stvorio pravovjernim, pa su ih šejtani odvratili od njihove vjere"; spomenut ćemo u hadisima da je Uzvišeni stvorio ljude prema islamu, pa je onda neke zadesilo jevrejstvo, kršćanstvo i Vatropoklonstvo.

Uzvišeni Allah kaže: "Nema izmjene Allahove vjere!"  Konstrukcija  znači "Allahove vjere", tj. nema izmjene vjere - islama prema kojoj je On stvorio ljude. Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da rekao je: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (431) 'Svako se dijete rodi u pravoj vjeri, pa ga roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili Vatropoklonikom, kao što životinja rodi životinju potpunog tijela, pa da li zapažate na njoj ikakve nedostatke?' Zatim rekao je:

'Prihvati se Allahove čiste vjere prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera.'"  Prenosi Muslim.

Prenosi imam Ahmed od El-Esveda ibn Seri' et-Tejmija da rekao je: (432) "Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i ratovao uz Njega, te postigao uspjeh. Ljudi su se tada borili pa su ubijali djecu. Za to je saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa rekao je: 'šta je sa ljudima koji su prešli granicu u ubijanju, pa su  ubijali djecu?' Jedan čovjek rekao je: 'O Allahov Poslaniče, ali oni su sinovi mnogobožaca', a on rekao je: 'Ne, to je vaše mišljenje da su sinovi mnogobožaca', zatim, rekao je: 'Ne ubijajte djecu, ne ubijajte djecu!', te rekao je: 'Svaka osoba se rodi u pravoj vjeri, dok se o sebi ne izjasni svojim jezikom, pa je roditelji učine židovom ili kršćaninom.'" Allah, dž.š., kaže: "to je prava vjera", tj. pridržavanje pravih propisa (šerijata) i prave vjere je prava, istinska vjera,

"ali većina ljudi to ne zna", tj. ne znaju pravu vjeru, kao što kaže Uzvišeni Allah: "a većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici" /12:103/.

Uzvišeni Allah kaže:

"Od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili: svaka stranka radosna  onim što ima!", tj. ne budite od onih koji su Mu druge ravnim smatrali i koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, znači, promijenili je i preinačili pa su nešto vjerovali a nešto poricali i u grupe i stranke se podijelili...

I pripadnici ovog ummeta razišli su se među sobom kao što su se razilazili pripadnici religija prije njih, te se ovaj ummet razišao na sekte od kojih su sve u zabludi, osim jedne, a to su sljedbenici sunneta i džemaata koji se pridržavaju čvrsto Allahove Knjige i sunneta Allahovog  Poslanika, s.a.v.s., i onoga čega se pridržavala prva generacija ashaba i tabiina i islamskih prvaka od najstarijih vremena pa do najnovijih, kao što to prenosi El-Hakim u svom "El-Mustedreku": (433) "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja će od tih grupa biti spašena, pa je odgovorio: 'Onaj ko se bude pridržavao onoga čega se ja i moji ashabi danas pridržavamo.'"

Uzvišeni Allah kaže:

"Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove učinile, odjednom očajavaju." Ovaj se prijekor odnosi na ljudski rod osim onoga koga je Allah, dž.š., sačuvao i uputio ga, jer se čovjek, kada ga zadesi blagostanje uistinu osili, kao što je zabilježeno u sahih-hadisu: (434) "čudan li je vjernik, Allah mu ne odredi ni jednu odredbu a da ona za njega nije dobra. Ako ga zadesi sreća, on se zahvali Allahu i to mu je dobro. A ako ga zadesi nesreća, on se strpi i to mu bude dobro!"

U ovim ajetima spomen je završetka onih koji su vjerovali u Allaha, povjerovali polanicima i radili dobra djela radi Allahovog zadovoljstva;

 "njima, doista, pripadaju bašče uživanja", tj. u njima će uživati uz razne užitke koje niko ne može ni zamisliti.

Govor Uzvišenog: "To je Allahovo stvaranje" znači da je to produkt samo Allahovog  stvaranja, djela, odredbe i ničijeg više, i da u tome on nema druga. Zbog toga je Uzvišeni "...a pokažite Mi šta su drugi mimo Njega stvorili?", tj. kipovi i idoli što ih obožavaju i mole im se mimo Allaha?!

 "Ništa! Mnogobošci su", tj. oni koji Allahu druga pridružuju i drugog mimo Allaha obožavaju, "u zabludi", tj. u neznanju i sljepoći, "očitoj", odnosno očevidnoj i jasnoj.

"Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti", tj. zbog Njegove Veličine i Uzvišenosti niko se neće usuditi da se mimo Njegovog dopuštenja zauzima za druge.

"Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?" (2:255) Stoga u oba "Sahiha" stoji: "... pa ću učiniti sedždu Uzvišenom Allahu, a On će me ostaviti koliko bude htio i pomoći mi da Mu zahvalim zahvalama koje sada ne mogu nabrojati, a potom reći: 'O Muhammede, podigni glavu. Govori, čuću se, traži, bit će ti dato, zauzmi se, bit će ti prihvaćeno..." Riječi Uzvišenog:

"I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: šta je to rekao Gospodar vaš? 'Istinu!', odgovorit će." Ovo je također veličanstven prizor, jer, kada Uzvišeni progovori Objavom i žitelji neba čuju Njegov govor, zatresu se od straha, i obuzme ih nešto poput nesvjestice. Ibn-Abbas i drugi, tumačeći ovaj ajet vele:

“kada im srca popuste i nestane straha jedni će druge pitati: 'šta je to rekao Gospodar vaš?' O tome će nosioci Arša obavijestiti one do njih, a zatim one ispod, sve dok vijest ne stigne do onih na donjem (dunjalučkom) nebu. Stoga Uzvišeni veli: "Istinu!", odgovorit će", tj.obavijestit će o onome što rekao je bez dodavanja ili oduzimanja. ; a "On je Uzvišen i Velik".

Buharija, tumačeći ovaj ajet u svome "Sahihu" prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (568) "Kada Allah odredi nešto na nebu, meleki udare krilima iz pokornosti prema Njegovim riječima, poput lanca na goloj stijeni, a kada ih prođe strah reknu: 'šta je rekao vaš Gospodar?' Onome koji je pitao reknu: 'Istinu, On je uzvišen i velik.' To čuje onaj koji prisluškuje, čuje jednu riječ i dojavi je onima ispod, a on je dodaje onima ispod, sve dok je ne stavi na jezik čarobnjaku ili vračaru. Ponekad ga sustigne zvijezda padavica prije nego što je dojavi, a ponekad je dojavi prije nego što ga sustigne. Uz nju slaže stotinu laži, pa se kaže: 'Zar nam toga dana nije rekao je to i to', te mu bude povjerovano zbog te jedne riječi koja je čuvana na nebu". Buharija se izdvaja predajom ovog hadisa mimo Muslima, a prenose ga i Ebu-Davud, Et-Tirmizi, Ibn-Madže kao hadis Sufjan ibn Ujejne, a Allah najbolje zna.

"Reci: 'Pokažite mi one koje smatrate Njemu ravnim!'", tj. gdje su bogovi koje smatrate Njemu sličnim i ravnim "Nema ih", tj. nema Mu druga niti ravnoga. S toga Uzvišeni veli:

 "Postoji samo Allah", Jedan i Jedini, Koji nema druga, "Silni i Mudri", Koji posjeduje moć kojom ovladava svime, Koji je Mudar u Svojim djelima, riječima, propisima i odredbama, neka je Uzvišen nad svim što govore.

Riječi Uzvišenog: Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa I Zemlje."  Tj. Onaj Koji ih je stvorio iz ničega. Koji čini meleke izaslanicima", tj. između Njega i njegovih poslanika, "sa krilima", tj. kojima lete da bi brzo dostavili ono što im je naređeno,

 "sa po dva, tri i četiri", tj. neki od njih imaju dva krila, neki tri, neki četiri, a neki više krila, kao što stoji u hadisu (578) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio Džibrila, a.s., u noćI  Isra'a, a imao je 600 krila, između svaka dva, raspon kao između istoka izapada.

"On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može." Es-Sudijj veli: "Dodaje krila i stvara ih koliko hoće."

Uzvišeni izvještava da ono što On hoće biva, a da ono što On neće ne biva i da nema onoga ko će uskratiti ono što On  da, niti dati ono što On uskrati. Imam Ahmed prenosi od Verrada, oslobođenog roba El-Mugire ibn Šu'be da rekao je: (579) "Muavija je pisao El-Mugire ibn Šu'bi: 'Napiši mi šta si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,' El-Mugire me pozvao, pa sam mu napisao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da veli završavajući namaz: 'Nema boga osim Allaha Jedinoga, nema Mu sudruga. Njemu  pripada vlast i hvala, On sve može. Bože, nema toga ko će uskratiti ono što Ti daš, niti dati ono što Ti uskratiš. Ništa ne pomaže da čovjek izbjegne Tvoju kaznu.' Čuo sam ga i da zabranjuje rekla-kazala, zapitkivanje, i rasipanje imetka, zakopavanje žive ženske djece, nepokornost majkama, uskraćivanje pa davanje, ucjenjivanje." Navode ga obojica, i Buharija i Muslim, a imam Malik, neka mu se Allah smiluje veli: "Ebu-Hurejre bi, kada bi padala kiša, rekao: "Kiša nam je pala zbog zvijezde bereketa ovog ajeta", pa je proučio slijedeće:

"Milost koju Allah podari ljudima - niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati - niko ne može, poslije Njega, dati; On je Silan i Mudar."

Ovaj i slijedeći ajet sadrže odgovor kršćanima, kao i njima sličnim, židovima i Arapima idolopoklo­nicima, koji smatraju da su meleci (anđeli) kćerke Al­lahove. Allah ističe da su njihove tvrdnje i riječi da Allah ima djecu neistinite i lažne, a zatim kaže:

"Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i Zemlji", odnos­no, nije tako kako oni izmišljaju; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji; On time raspolaže, jer ih je On stvorio, On ih opskrbljuje, određuje sve, podvrgava Sebi, upravlja i raspolaže svim po Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi i u Njegovoj vlasti, pa kako će biti Njegova djeca kada djecu rađaju parovi!? On, međutim, Veličanstven i Uzvišen, nema para niti ortaka u pogledu veličine i dostojanstva, kao što nema ni drûge, pa kako da ima dijete?!

On kaže: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, otkuda Njemu dijete, a On nema drûgê? a stvorio je svaku stvar i On sve zna" (6:101), kao i:

- Oni Govore: "Svemilosni je uzeo dijete", /88/ "Vi doista teško i odvratno govorite." /89/ "Gotovo da se nebesa raspadnu i Zemlja provali i planine zdrobe" /90/ "što Svemilosnom dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema potre­be da Svemilosni dijete ima." /92/ "Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji, doći će Svemilos­nom kao robovi." /93/ "On ih sve pamti i tačno zbraja." /94/ "I svi će Mu, na Danu sudnjemu, pojedinačno doći." /95/ (19:88-95)

Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "On je Allah! Jedan. Allah je utočište svakome. Nije rodio i rođen nije. I niko Mu ravan nije." (112:1-4)

U ovim časnim ajetima Allah potvrđuje da je On Veliki Gospodar, Kojemu nema ravnoga ni sličnoga, te da je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto Njegovom gospodarenju, pa je nemoguće da ima dijete! U tom smislu, uz komentar ovoga ajeta iz sure "El-Bekara", tj"Krava", El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, komentar: /108/ Allah Uzvišeni kaže: "Sin Ademov (čovjek) u laž Me ugoni, a to nema pravo; On Me huli, a to nema pravo! On Me negira, tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo oživiti kao što je bio, i huli Me tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista Uzvišen, da bih imao drûgu ili sina!" U Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom) se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /109/ "Niko od Allaha nema više strpljenja da sluša uvrede! Oni Mu pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i dobro daje."

U vezi s riječima: "Njemu se svi pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi: "pokoravaju se", znači "klanjaju "; Ikreme i Ebu-Malik kažu:

"Njemu se svi pokoravaju", znači "Priznaju Ga klanjajući Mu se", a Mudžahid ističe da to znači: "Pokoravaju Mu se".

Allah Uzvišeni kaže: "U stvaranju nebesa i zemlje...", tj. u visinama nebesa, preciznosti, prostranstvima, pokretnim i nepokretnim zvijezdama i kružnim tokovima kosmo­sa, odnosno, u gustoći Zemlje, u njenim nizinama i brdima, u morima i pustinjama, u bespućima i nase­ljima, u svemu u čemu su koristi, u naizmjeničnim promjenama dana i noći, koje dolaze, a zatim odlaze da bi umjesto njih došlo nešto drugo ne kasneći ni trenutka, kao što Uzvišeni Allah kaže:

"Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći; svi oni u svemiru plove" (36:40) Nekada je jedno duže, a drugo kraće, nekada jedno uzima od drugoga da bi se zatim zamijenili, kao što Uzvišeni kaže:  "On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć" (35:13), tj. od jednog povećava drugo i obratno.

"..lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude", tj. u tome što je On more učinio podložnim da nosi lađe s jednog mjesta na drugo u korist života ljudi, za korištenje onoga što ima u jednoj regiji i prenošenje drugim ljudima, i onog što ima kod njih ovima prvim; "i kiši koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon njenog mrtvila", kao što, također, kaže: "Dokaz im je Zemlja mrtva" itd. do "što oni ne znaju" (36:33-36) Zatim: "po kojoj je rasijao svakojaka živa bića" koja se u svemu razlikuju. To On sve zna, sve opskrbljuje i Njemu ništa skriveno nije.

On kaže: "Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne opskrbljuje On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti! Sve je to u Knjizi jasnoj!" (11:6) "U promjeni vjetrova" koji jed­nom donose milost, a drugi put kaznu; nekada donose radost najavljujući kišu iz različitih izvora!

"i oblacima koji između neba i Zemlje lebde", tj. koji se kreću između neba i Zemlje i koji su u službi Allahove volje prema zemaljskim prostorima i mjestima onako kako ih Allah upotrijebi, "ima doista znakova za one koji razumijevaju" i koji dokazuju Jednoću Allahovu, kao što Allah kaže:

"U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noći i dana, znamenja su za one koji su pametni." Hafiz Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Abbasa: /167/ Kurejšije su se obratile Allahovom Poslaniku: "Ako nam Allah Safu učini zlatnom, mi ćemo ti vjerovati i s tobom se boriti!?" On im je rekao: "Jamčite mi! ako bih ja zamolio Allaha i On vam Safu pozlatio da ćete sigurno vjerovati u mene?!" Oni su mu dali garanciju, pa je on uputio dovu svome Gospodaru, nakon čega mu je došao Džebrail i rekao: "Tvoj Gos­podar će im učiniti Safu zlatnom; ali ako u tebe ne budu vjerovali, On će ih kazniti kako nikoga među svjetovima kaznio nije!" Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne, Gospodaru moj..nego ostavi mene i moj narod da ostanem koji dan!" Na­kon toga, Allah je objavio ovaj ajet (To prenosi i Ibn Ebi-Hatim, uz dodatak:) /168/ "Kako da oni od tebe traže Safu, kada vide znamenja veća od Safe!?" Veki' ibn Džerrah prenosi od Ebi-Duhha'a da je rekao: Kada je objavljeno: "Vaš Bog je jedan Bog", idolopo­k­lonici su kazali: "Ako je to tako, pa neka nam donese ajet (znamen)", pa je Allah Uzvišeni objavio: .."Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje..."

"Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu s istinom, pa robuj Allahu, ispovijedajući Mu čistu vjeru!", tj. obožavaj Ga i pozivaj druga stvorenja u obožavanje samo Njega. On nema ortaka i On je jedini dostojan obožavanja.

"Čista vjera pripada samo Allahu!", tj. neće biti djelo prihvaćeno osim da bude iskreno u ime Allaha, Jednog, Jedinog, Koji nema ortaka, a zatim nas Allah, dž.š., obavještava o onim mušricima koji su obožavali kipove da govore:

"Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili", tj. navelo ih je na obožavanje njih jer su kipove napravili u likovima bliskim melecima, po njihovom mišljenju, pa su obožavali te likove. To obožavanje kipova stavili su u rang obožavanja meleka kako bi se za njih zauzimali kod Allaha, dž.š., radi pomoći njima i opskrbe, i svega što im treba od dunjalučkih potreba; a što se tiče budućeg svijeta, njega su nijekali i nisu vjerovali u njega. Zagovornici i posrednici, po mišljenju mušrika, nisu bili ništa drugo do Allahova stvorenja potčinjena Njemu, zato su u svojoj telbiji, koju su izgovarali prilikom obavljanja hadža u periodu džahilijeta, govorili: "Odazivam Ti se, Ti nemaš ortaka, osim ortaka koji je Tvoj. On je Tvoje vlasništvo i ono što on posjeduje." Ova je zabluda bila prisutna kod mušrika u prošlim i sadašnjim vremenima; poslanici, s.a.v.s., došli su da je isprave i tako nešto su zabranili, i pozivali su da se jedino Allahu, dž.š., iskazuje pobožnost i pokornost. On nema ortaka, ovako nešto izmislili su idolopoklonici od samih sebe. Nisu imali dozvolu od Allaha, dž.š., niti je bio zadovoljan s tim. Naprotiv, to je branio i prezirao kod njih.

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali; Allahu robujte, a kumira se klonite!" Idolopoklonici su uzimali njih za posrednike a oni ne mogu posredovati, osim sa Njegovom dozvolom. Oni nisu kod Njega kao naredbodavci (prinčevi) kod njihovih kraljeva, koji posreduju kod njih bez njihove dozvole, bez obzira sviđalo se to kraljevima ili ne. Uzvišeni je Allah, dž.š., daleko od toga.

"Zato ne navodite Allahu slične." I riječi Uzvišenog: "A Allah će njima zaista presuditi", tj. na budućem svijetu. "O onome u čemu su se oni razilazili", tj. presudit će Svojim stvorenjima u njihovom obećanom danu (Sudnjem danu), i svako će biti nagrađen prema svojoj zasluzi.

"A na dan kad ih sve sabere pa meleke upita: 'Zar su se ovi vama klanjali?' - oni će odgovoriti: 'Uzvišen neka si, Ti si Zaštitnik naš, a ne oni, oni su se džinima pokoravali i većina je vjerovala u njih.'"/34:40,41/

I riječi Uzvišenog:

"Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik", tj. neće biti upućeni Pravim putem oni koji podvaljuju Allahu laž i niječu Njegove ajete.

"Da je Allah htio dijete imati, izabrao bi između onih koje je stvorio onoga koga bi On htio..." Ovo uvjetovanje ne znači da treba da se dogodi, niti je to dozvoljeno. Ovim Uzvišeni Allah ukazuje na njihovo neznanje zbog onog što oni tvrde i misle. Allahu je, dž.š., nepotrebno da Sebi uzima djecu. Čist je on od širka.

Rekao je Uzvišeni:

"Reci: 'Kad bi Svemilosni imao dijete, ja bih Mu prvi ibadet činio.'" /43:81/ Sve je ovo kao uvjet, a uvjet je dozvoljeno vezivati za nemoguće zbog cilja koji govornik hoće postići. I riječi Uzvišenog: "Uzvišen je On. On je Allah, Jedini i Svemoćni", tj. Uzvišen je On i čist od onoga što Mu pripisuju - da ima dijete. On je Jedan, Jedini, nije rodio  i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Daleko je On od toga što Mu pripisuju silnici i nevjernici.

Kur'an je objavljen od Milostivog, Svemilosnog, kao što su riječi Uzvišenog:

 "Reci: 'Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril s istinom.'"/16:102/

"Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi", tj. objašnjeno njegovo značenje, u njemu su jasne šerijatske odredbe. "Kur'an na arapskom jeziku", tj. jasno objašnjeni, njegovo je značenje detaljno objašnjeno, a njegovi su izrazi jasni i nisu dvosmisleni. Kao što su riječi Uzvišenog:

"Ovo je knjiga čiji su ajeti precizno i jasno izloženi, od Mudrog i Sveznajućeg" /11:1/, tj. on je mu’džiza po izrazu i značenju. 

Riječi Uzvišenog: "Za ljude koji znaju", tj. ovo objašnjenje i jasnoću mogu prepoznati samo oni koji su u nauku dobro upućeni.

Kaže Uzvišeni:   Reci, o Muhammede, ovim poricateljima - mušricima:

 'Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog.'" Nije kao što obožavate idole i kipove, a samo je Allah jedan Bog. "...zato se Njemu iskreno upravite", tj. budite potpuno iskreni i predani Njemu u ibadetima, kao što vam je naređeno na jezicima vaših poslanika. "I od Njega tražite oprost", tj. za prošle grijehe. "...a teško onima koji njemu druge ravnim smatraju", tj. uništenje će ih i propast stići.

Izvještava Uzvišeni Allah, dž.š., o Svome robu, Svome poslaniku Musau, a.s. On ga je uistinu poslao Faraonu i njegovim velikašima; namjesnicima, ministrima, vojskovođama i podanicima; Koptima i Izraelićanima, da ih poziva vjerovanju u Jedinog Allaha, Koji nema Sebi ravnog, a odvraća ih od vjerovanja u bilo šta drugo. Sa njim je Allah i velika čuda dao, kao što su njegova ruka i njegov štap. Uz njega je slao poplave, skakavce, krpelje, žabe, krv, umanjivanje usjeva, (ljudskih) života i plodova. Pored svega ovog, oni se uzoholiše, odbivši da ga slijede i otkazaše mu poslušnost.

Allah Uzvišeni kaže: "Nema prisile u vjeru!" To znači, ne prisiljavajte nikoga da uđe u vjeru islam, jer on je očit i jasan, njegova znamenja i dokazi su očevidni, pa nema potrebe da se iko prisiljava da ulazi u njega. Naprotiv, koga Allah uputi u islam, čija prsa raširi i pogled prosvijetli, taj će u njega javno ući, a čije srce Allah zaslijepi i zapečati mu sluh i vid,1 njemu nema koristi od ulaska u vjeru pod pritiskom i silom.

Navodi se da je bilo više povoda za objavu ovoga ajeta među Ensarijama Medinlijama. Takav povod je bila i žena koja je odlučila da će svoje dijete, ukoliko ostane živo, uvesti u židovsku vjeru. U drugom slučaju, kada je protjerano pleme Benu-Nedir, u kojemu je bilo i sinova Ensarija, oni su kazali da ne žele ostaviti svoje sinove. Nakon toga, Allah je objavio:

"Nema prisile u vjeru...!" Predanje navode Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Bendara, te Ebu-Hatim i Ibn-Hibban iz hadisa Šu'betaIsto tako, Mudžahid i drugi navode da je ajet objavljen tim povodom. Muhammed ibn Ishak navodi od Ibn-Abbasa da je ajet objavljen povodom slučaja jednog čovjeka iz plemena Benu-Salim ibn Avfa, po imenu Husajni, čija su se dva sina pokrstila, dok je on bio musliman. On je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Hoću li ih prisiliti, jer oni su odbili bilo što drugo osim kršćanstva?", pa je Allah objavio navedeni ajet. Međutim, ovaj ajet je derogiran "ajetom o borbi":

"Bit ćete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog sve dok islam ne prihvate!" (48:16) Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi nemilosrdan prema njima!" (9:73), zatim:

"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani onih koji se Njega boje!" (9:123)

Prema tome, neophodno je da se svi narodi pozovu u islam, pa ukoliko neki od njih to odbiju, ili ne budu davali glavarinu (džizju), protiv njih se treba boriti dok ne budu ubijeni. To je smisao prisile. U sahih (vjerodostojnom) predanju stoji: /409/ "Tvoj Gospodar se čudi ljudima koji se u džennet vode u lancima!" To znači: zarobljenici koji se u islamsku zemlju dovode u lancima i okovima, a nakon toga primaju islam, te njihova djela i duše budu tako dobre da uđu u Džennet.

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta,2 a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!" Tj. ko ostavi idole i kumire i drugo čemu poziva šejtan mimo ibadeta Allahu, dž.š., i koji samo Allahu klanja svjedočeći da nema drugog boga osim Njega, jer Tagut obuhvaća svako zlo koje su činili ljudi u doba paganstva obožavajući kumire, obraćajući se njima i moleći od njih pomoć,

"drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti!", tj. drži se za vjeru kao najjači osnov, a to je slično najčvršćoj vezi koja se neće prekinuti, budući da je po sebi čvrsta, temeljita i snažna. Njeno vezivanje je jako, a ta čvrsta veza je vjera/iman i predanost/islamOnaj ko to kaže nije u suprotnosti s onim koji kaže da su to riječi:

"Nema boga osim Allaha!", odnosno, da je to Kur'an ili ljubav, ili mržnja u ime Allaha Uzvišenog, jer to je sve tačno. U vezi s riječima: "koja se neće prekinuti" Muaz ibn Džebel kaže da to znači: koja se neće prekinuti sve do ulaska u Dženet! Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Kajsa ibn Ubade, koji kaže: /410/ "Bio sam u džamiji, pa je došao neki čovjek na čijem se licu vidio trag skrušenosti. Klanjao je dva rekata skraćeno, pa su ljudi kazali: 'Ovo je čovjek iz Dženneta!' Kada je izišao, ja sam ga pratio dok nije ušao u stan. Ušao sam s njim i razgovarao, a kada se odmorio, rekao sam mu šta su ljudi u džamiji o njemu govorili. On je rekao: 'Allah je Veliki! Niko ne treba da govori ono što ne zna, a reći ću ti zašto...! Vidio sam kao da sam u zelenoj bašči!' (Ibn-Avn navodi da je spomenuo njeno zelenilo i prostranstvo, da je u sredini bio željezni stup čiji je donji dio bio u zemlji, a gornji na nebu, na najvišoj tački.) 'Rečeno mi je: Popni se uz njega!; ja sam rekao: Ne mogu! Zatim mi je došao sluga (Ibn-Avn3 navodi da je to bio crni rob) , podigao mi odjeću sa zadnje strane i rekao: Penji se! Penjao sam se dok nisam stigao do peteljke, pa mi je rekao: Uhvati se za peteljku! Tada sam se probudio, a ona je bila u mojoj ruci! Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu, a on je rekao: Što se tiče bašče, to je bašča islama! Što se tiče stupa, to je stup islama, a što se tiče peteljke, to je najčvršća peteljka. Ti ćeš biti musliman do smrti svoje!" Hadis izdvajaju autori oba Sahiha, a taj čovjek je Abdullah ibn Selam, r.a.

1 Ja bih dodao: tj. na vama je da islam ponudite ljudima s njegovim tolerantnim, i privlačnim vjerovanjem, a na ljudima je da to razmotre i upoznaju se s njegovim osnovnim elementima, dokazima i argumentacijom na nivou svog razumijevanja. Naime, Allah Uzvišeni učinio je islam lahkim i tolerantnim do te mjere da su ljudi u stanju svojim umom i razumom, koje im je Allah podario, to razmotriti i razumjeti u skladu sa svojim mogućnostima... osim ukoliko su ludi i sl., kada nisu ni obavezani. Sve izvan toga, i ljudi i džini, obavezni su to razmotriti i razumjeti onako kako je to Allah htio i naredio, pa ukoliko to prihvate kao svoju vjeru, Allah im to omogući i pomogne ih u tome. Međutim, ko je tvrdoglav i zanesen neistinom uprkos razumijevanju dokaza, pa se okrene od islama, za to njegovo nasilje Allah Uzvišeni će dati da mu zaslijepi srce i zapečate se sluh i vid, kao oblik primjerene kazne. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:

"A onome koji dijeli, Allaha se boji i potvrdi ono što je dobro, njemu ćemo put dobra olakšati! A onome ko tvrdiči, osjeća se neovisnim, i dobro smatra lažnim, njemu ćemo put zla olakšati!" (92:5-10)

2 Ja bih dodao: Ovdje se navodi nevjerstvo u Taguta/Satanu ispred vjere u Allaha i to ukazuje na obavezu čišćenja srca na prvom mjestu, i otklanjanje iz njih svega što je vezano za vjeru u Taguta, da bi tek nakon što su postala čista mogla biti ispunjena i natopljena vjerom u Allaha. U tom slučaju, samo Allah je čuvar srca, tako da niko ne može čvrstu vjeru u Allaha ukinuti, jer tada se čovjek drži za najčvršću vezu.

3 To je jedan od prenosilaca hadisa koji se nalazi u lancu prenosilaca.

Uzvišeni kaže: "Reci", o Muhammede:

"Kad bi Svemilosni imao sina, ja bih Mu prvi ibadet činio!" Znači, da se to pretpostavi, ja bih Ga i na taj način obožavao, zato što sam Mu poslušan rob, u svemu što mi naredi. Kod mene nema protivljenja, niti odbijanja, niti otkazivanja predanosti Njemu. Kad bi tako pretpostavili, ovako bi imalo i da bude. Međutim, tako nešto je kod Allaha, dž.š., u pravilu, nemoguće. Ali, uvjeti koji se postave, nije nužno i da se ispune, niti to znači da je nešto dozvoljeno. Kao što Uzvišeni veli:

"...da je Allah htio dijete imati, izabrao bi, između onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Uzvišen neka je On; On je Allah, Jedini i Svemoćni!" /39:4/

"Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, i Gospodar Arša, od onoga kako Ga oni opisuju!", tj. uzdigao se, uzvisio, i ne dolikuje Stvoritelju svega da ima dijete. On je Jedan, Jedinstven, Kome se svako obraća. Njemu niko ne nalikuje. Niko nije kao On. Prema tome, On nema dijete.

Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:

"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je:

'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/ "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči:

'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'',

'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i

'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. 

tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!!

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže:

"I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95)

U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."

Allah Uzvišeni svjedoči, a On je za svjedoka dovo­ljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On na­jistinitije govori i da nema drugog boga osim Njega , tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja. Tako On kaže: "ali, Allah svjedoči ono što ti objavljuje." (4:166) Zatim, On uporedo sa Svojim svjedočenjem navodi i svjedočenje meleka i učenih ljudi, pa kaže:

"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni", što predstavlja posebno priznanje učenima u ovom pitanju; "postupajući pravedno", što On inače čini u svakoj situaciji.

"nema drugog boga osim Njega" predstavlja potvrdu prethodnog iskaza.

"Silnog i Mudrog", tj. Onaj čiju uzvišenost ne može niko dostići, Koji je Mudar u riječima, djelima, šerijatskim propisima i odredbama. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Zubejra: /483/ On kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem, kada je proučio ovaj ajet:

"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni" kako kaže: "...I ja svjedočim, Gos­podaru moj!" Ebul-Kasim Et-Taberani navodi predanje u svom djelu: "El-Mu'džem el-Kebir" s lancem od Galiba el-Kattana: /484/ "Došao sam u Kufu radi trgovine i odsjeo nedaleko od A'meša. Pošto je bila noć, ja sam htio da prilegnem, a on je ustao i klanjao noćni namaz. Naišao je na ovaj ajet: "Allah svjedoči..." do riječi:

"Vjera je kod Allaha doista islam!"

A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali nakon što ti je došlo znanje, reci: "Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi i vi", tj. i njih ćemo pridružiti ovoj usrdnoj molitvi,

"pa ćemo se proklinjati", tj. prokletstvo zamoliti, "pa ćemo na one koji lažu Allahovo prokletstvo prizvati", tj. i između nas i između vas.

Povod objave ovoga proklinjanja kao i onoga prije njega, na početku poglavlja, bila je delegacija Nedžranaca. Naime, kada su kršćani došli i počeli raspravljati o Isau navodeći ono što su tvrdili da je sin i bog, Allah je objavio prvi dio ovoga poglavlja kao odgovor njima. Imam Muhammed ibn Ishak ibn Je­sar u svojoj "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem" navodi kako je Allahovom Poslaniku, sallalla­hu alejhi ve sellem, došla delegacija Nedžrana, u ko­joj je bilo šezdeset konjanika, među kojima i četrnaest njihovih uglednih ljudi, koje su oni slušali, a njih četrnaesterica su opet poslušni trojici između njih, i to: El-Akibu, koji je bio njihov emir, čije se mišljenje poštovalo, Seyyidu, koji je bio najučeniji među njima i Ebu-Harise ibn Alkameu, koji je bio nji­hov svećenik. On je inače bio Arap koji je primio kršćanstvo, pa su ga Bizantinci i njihovi vladari zbog toga cijenili i čast mu ukazivali. On je bio upoznat s pitanjem Allahovog Poslanika, njegovim osobinama i drugim stvarima što je navedeno u knjigama drev­nim, ali ga je učvršćivalo da nastavi kao kršćanin to što je bio cijenjen i imao visok ugled kod pripadnika kršćanstva. On navodi: "Oni su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, ušli kod njega u džamiju dok je klanjao ikindiju sa svojim prugastim ogrtačima, mantijama i drugom opre­mom. Pošto je bilo vrijeme njihove molitve, oni su se počeli moliti u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /505/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite ih! i oni su kla­njali okrećući se prema istoku." Zatim kaže: "Trojica su se obratila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdeći da je Isa Bog, Božiji sin i Treći u Trojstvu. Allah je daleko iznad toga što tvrde!"

Svoj stav da je on Bog dokazivali su time što je on oživljavao mrtve, liječio slijepe, gubave i bolesne, obavještavao o stvarima Nevidljivog svijeta i sl. Stav da je on Božiji sin oni su dokazivali time da nema poznatog oca, te da je govorio u bešici, a stav da je treći u Trojstvu dokazivali su riječima Allaha Uzvišenog: "Učinili smo, zapovjedili smo, stvorili smo i odredili smo." Pri tome su tvrdili: Da je jedan, go­vorio bi: "Učinio sam, zapovjedio sam, stvorio sam i odredio sam." On, dž.š., i Isa i Merjem doista su čisti od svega što govore silnici! Povodom ovih njihovih riječi Allah je u Kur'anu objavio gornje ajete, a na go­vor dvojice svećenika Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Primite islam!" A oni su ka­zali: "Već smo primili!" Zatim je rekao: "Niste to istin­ski učinili, pa primite islam!" Oni su kazali: "Jesmo, islam smo primili prije tebe!" Zatim im je rekao: "Lažete, jer vaša tvrdnja da Allah ima sina, vaše kla­njanje križu i jedenje svinjskog mesa, ne dozvoljava vam da primite islam!" Oni su zatim upitali: "Pa, ko je onda njegov otac, Muhammede?" Allahov Poslanik je ušutio i nije im na to odgovorio. Nakon toga, Allah je povodom njihovih tvrdnji i različitih stavova obja­vio prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do osamdeset i ne­kog ajeta. Ibn-Ishak kaže: Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla obavijest od Allaha Uzvišenog, i presuda između njega i njih, on je naredio da se prokunu za ono što su mu govo­rili, pa ih je zatim pozvao, a oni su kazali: "Ebu-Kasi­me, ostavi nas da se preispitamo, a zatim da dođemo i kažemo šta ćemo uraditi u vezi s tvojim pozivom!" Potom su se udaljili i izdvojili se zajedno s Akibom, čije je mišljenje među njima bilo cijenjeno, rekavši: "Robe Mesihov, šta ti misliš?" On je odgovo­rio: "Skupino kršćana, tako mi Allaha, vi ste se uvjerili da je Muhammed, doista, vjerovjesnik i poslanik! On vam je donio jasne i odlučne vijesti o vašem drugu. Vi znate da nijedan narod nije proklinjao vjerovjesni­ka, a da su ostali njihovi stari i odrasli mladi! To će i vas iskorijeniti, ako to budete činili! Ako se budete suzdržali držeći se svoje vjere i ostajući pri stavu u vezi s vašim Gospodarom, ostavite ga i idite u svoj grad!" Nakon toga, oni su došli Vjerovjesniku, sallal­lahu alejhi ve sellem, i rekli: "Ebu-Kasime, zaključili smo da te ne proklinjemo i da te ostavimo u tvojoj vjeri, a mi se vratimo svojoj vjeri. Ali, pošalji nam jed­noga od tvojih ashaba po svom izboru da nam do­nese presudu u vezi s imovinom oko koje se razi­lazimo, jer mi vas cijenimo!" Muhammed ibn Džafer kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Dođite mi večeras, pa da s vama pošaljem jakog i povjerljivog čovjeka!" Omer ibn El-Hattab, r.a., kaže: "Nikada nisam volio zapovjedništvo, ali sam se tada nadao da to budem ja, pa sam otišao na podne-namaz po velikoj žezi. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne i predao selam, pogledao je desno i lijevo, a ja sam se ispinjao da me vidi. On je gledao u nas, pa kada je ugledao Ebu-Ubejdu ibnu el-Džerrah, pozvao ga je i rekao: "Pođi s njima ti i pravedno pre­sudi o onome u čemu se razilaze!" Ta počast je pripala Ebu-Ubejdi, r.a."

Po svemu sudeći ova delegacija je došla devete godine po Hidžri. Naime, Zuhri u vezi s tim kaže: "Stanovnici Nedžrana bili su prvi koji su počeli plaćati džizju/glavarinu Allahovom Poslaniku, sallallahu alej­hi ve sellem." Ajet o džizji objavljen je nakon Osvaja­nja Meke:

- "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Alla­ha i Sudnji dan" do riječi "dok ne budu dali džizju poslušno i ponizno!" (9:29) Džabir kaže:

"mi i vi" odnosi se na Allaho­vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ali ibn Ebi-Taliba, "sinovi naši" na Hasana i Husejna, a "žene naše" na Fatimu.

To znači, ko skrene, napusti istinu i prihvati laž, on je smutljivac pokvareni. Allah za njega dobro zna i za to će ga najstrožije kazniti jer On je Moćni, Kome ništa ne može promaći, On je Veliki i Hvaljeni, pa Mu se utječemo da nas ne zadesi Njegova kazna.

Ove riječi obuhvaćaju sve sljedbenike Knjige, židove i kršćane, kao i one koji idu njihovim putem.

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi!" Riječ se ovdje koristi u značenju rečenice koju, potom, opisuje, pa kaže: "zajedničke i nama i vama", tj. pravedne, jednake i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa kaže:

"da nikoga osim Al­laha ne obožavamo i ništa Mu ne pri­družujemo", ni kip, ni križ, ni kumir, ni Taguta, ni vatru, niti bilo što drugo, nego se samo Njemu kla­njamo nikoga Mu ne pridružujući, što je poziv svih poslanika. Allah Uzvišeni kaže:

- Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činete, a Taguta se klonite!" (16:36)

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:

"i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatra­mo!" Ibn-Džurejdž kaže: "To znači, da jedni drugima primjer ne budemo u griješenju prema Allahu."

- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", tj. ako se okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedočite ustrajnošću u islamu, koji vam je Allah propisao!

U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s lancem od Ebu-Sufjana, naveli smo slučaj kada je on (Ebu-Sufjan) išao kod vladara Bizantije, te kako ga je taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovim osobinama i karakteristi­kama i o tome čemu poziva, te kako ga je on o svemu izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio idolopoklonik i još nije bio primio islam. To je bilo nakon Sporazuma na Hudejbiji, a prije os­vajanja Meke, što se navodi i u hadisu. Interesantno je da je on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od Allahovog Poslanika, koje je pročitao i u kojem je stajalo slijedeće:

/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, gos­podaru Bizanta! Neka je mir na onoga koji slijedi Pravi put. Pozivam te da prijeđeš na islam. Ako to učiniš, bit ćeš miran i spašen! Prijeđi na islam, pa će ti Allah dati dvostruku nagradu! Ako se okreneš od toga, slijede ti grijesi podanika...

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"

Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", oko osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen povodom delegacije Nedžrana. Zuhri navodi da su oni bili prvi koji su počeli davati džizju, a svi se slažu da je ajet o džizji objavljen nakon osvajanja Meke. Stoga se postavlja pitanje kako uskladiti to što je ovaj ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se može dati uz neko­liko mogućnosti:

1. da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudej­bije i drugi put nakon osvajanja Meke,

2. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta, objavljen povodom delegacije iz Nedžrana, a da je ovaj ajet objavljen prije toga,

3. Da je dolazak delegacije iz Nedžrana bio prije Hudejbije, te da je bio u vezi sa pomirenjem oko proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio taj dolazak zbog džizje.

4. Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ovo napiše u pismu Herakliju, a da je potom objavljen potpuno podudaran Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima.1

1 Jasno je, a Allah opet najbolje zna, da je bilo onako kako to pretpostavlja Ibn-Kesir u drugoj mogućnosti, tj. da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do ovog ajeta objavljen povodom dolaska delegacije iz Nedžrana, a ovaj ajet je objavljen prije toga.

Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama", tj. u Kur'an, "i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku i Jakubu",  tj. suhufe (spise) i Objavu, "i potomcima", a to su potomci Izraelićana razgranati od njihove djece, odnosno dvanaestero djece od Ja­kuba; "i u ono što je dano Musau i Isau". Pod tim se misli na Tevrat i Indžil; "i vjerovjesnicima od Gospoda­ra njihovoga". To obuhvaća sve vjerovjesnike.

"...mi nikakvu razliku između njih ne pravimo", tj. nego vjerujemo u sve njih; "i mi se Njemu preda­jemo". Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne poriču ništa od toga, nego prihvaćaju što je od Allaha objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvišeni poslao.

Allah Uzvišeni kaže:
 "U stvaranju nebesa i Zemlje", tj. u visini i pros­tranosti jednog, u nizini i gustoći drugog, te veličanstvenim vidljivim znamenjima između njih, u pokretnim i nepokretnim tijelima, u morima i pustinja­ma,. životinjama, biljkama i mineralima, te različitim koristima: vrstama hrane, bojama i mirisi­ma;

 "i u izmjeni noći i dana", tj. u njihovom smjenjivanju i suprotnosti u dužini, kratkoći i jednakom trajanju. Sve to je određenje Sil­nog i znanog! Zato Allah Uzvišeni kaže:

 "znamenja za razumom obda­rene!", tj. potpunim i izoštrenim umovima, koji shvaćaju suštine stvari i nisu kao gluhi i nijemi, koji ne shvaćaju i za koje Allah kaže:

"A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji, pored kojih prolaze i od kojih glave okreću?!" /105/ "Većina njih ne vjeruje u Al­laha, nego su idolopoklonici!" /106/ (12:105-106)

Nastavak misli je u sljedećem ajetu iste sure

Allah opisuje razumom obda­rene, pa kaže:

"To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Alla­ha spominju."  Isto tako u dva Sahiha navodi se predanje od Imrana ibn Husajna da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /618/ "Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći; pa ako ne možeš onda ležeći!" odnosi se na one koji ne prekidaju spominjanje Allaha u svakoj situaciji, dušom i jezikom.

"...i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju", tj. koji razumiju snagu inteligencije njihovog stvaranja, što upućuje na veličinu Tvorca, Njegovo znanje, mud­rost, Njegov iz bor i milost.

Sufjan ibn Ujejne kaže: "Ideja je svjetlo što ti u srce ulazi! Možda je  predstavljena ovim stihom:

Ako čovjek ima neku ideju,

u svakoj stvari on nalazi pouku!"

Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Dva prosječna rekata s razmišljanjem bolja su od klanjanja cijelu noć ako je srce nepažljivo!" Kada bi Ibn-Omer htio obavezati svoje srce, on bi došao do ruševine, pa bi stao na vratima i povikao žalosnim glasom: "Gdje su ti stanovnici?" Zatim bi se vratio sebi i rekao:

 "Svaka će stvar propasti osim lica Njegovog!" (28:88) Hasan navo­di od Amira ibn Abdul-Kajsa da je rekao: Čuo sam više od jednoga, dvojice ili trojice ashaba Vjerovjesni­ka, sallallahu alejhi ve sellem, kako govore: "Doista je svjetlo vjerovanja ili svjetlost vjerovanja razmišljanje!"

Allah Uzvišeni prekorava one koji ne razmišljaju o Njegovim stvorenjima koja upućuju na Njegovu bit, atribute, Šerijat, određenje i znamenja, pa kaže:

 "A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji..." do riječi: "...nego su idolopoklonici!"  On hvali Svoje robove, vjernike:

"To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Allaha spominju i o stvaranju nebe­sa i Zemlje razmišljaju"  govoreći: "Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio!", tj. nisi stvorio ovaj svijet uzalud, nego istine radi, kako bi kaznio one koji su loše pos­tupali, a nagradio one koji su dobro činili. Nakon toga, oni ukazuju da Njemu nije svojstvena besmisao, pa kažu: " Uzvišen si Ti", da bi stvorio bilo što osim s istinom i pravdom, Ti koji si čist od nedostataka, mahana i besmisla.[1]

 "...i sačuvaj nas od kazne u Vat­ri!"  Svojom moći i snagom i olakšaj nam da činimo ono čime ćeš biti zadovoljan kako bi nas uputio u bašče blagodati i sačuvao od Svoje kazne bolne.

[1] Allah Uzvišeni je, bez sumnje, čist od toga da čini što neistinito, besmisleno, sa mahanama i nedostacima, jer On je Tvorac svega! Velika je razlika između Njegovog djela i stvorenja, budući da je Njegovo djelo jedan od Njegovih atributa, dok stvoreni svijet nije Njegov atribut!

 tj. ponizio si ga i po­kazao njegovu niskost svim ljudima;

 "a nasilnicima neće biti pomagača!", tj. na Sudnjem danu, kada ih niko od Tebe neće uzeti u zaštitu niti skloniti;

“Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji po­ziva vjeri: "da vjerujete u Gospodara vašega!", pa smo povjerovali!"  Čuli smo onoga koji poziva vjerovanju, a to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: "Vjerujte u Gospodara svoga!", pa smo povjerovali, tj. odazvali mu se i slijedili ga;

  "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše!" Zato što smo povjerovali i odazvali se Tvome Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima, oprosti nam grijehe i pokrij ih!;

 "i pokrij hrđave postupke naše!"  one između nas i Tebe; "i usmrti nas s onima koji su dobri", tj. priključi nas do­brim ljudima;

Gospo­daru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svoga Poslanika!", tj. posredstvom jezika Tvojih poslanika;

 "i ne ponizi nas na Sudnji dan! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!" Ne ponizi nas javno pred stvorenjima na Sudnji dan, što si obećao, jer Ti ne kršiš obećanja o kojim si obavijestio Svoje poslanike da ćemo stati pred Tebe!...

Potvrđeno je da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovih deset ajeta s kraja sure "Ali-Imran", kada bi ustao noću da klanja noćni namaz (tehedždžud). El-Buhari (rahimehu Allah) navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: /619/ "Bio sam kod svoje tetke Mejmune i Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, govorio je sa svojom porodi­com jedan sat, a zatim je legao. Kada je nastupila druga trećina noći, sjeo je, pogledao u nebo i rekao:

 'U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obda­rene!' Zatim je ustao, uzeo abdest i očistio zube, a potom klanjao jedanaest rekata. Nakon toga, Bilal je proučio ezan, pa je klanjao dva rekata, a potom izišao i predvodio ljude na sabah-namazu." Ovako prenosi Muslim, a navodi ga i Davud sa drugim predanjima od Mahrema.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ataa, koji kaže: /620/ Krenuli smo ja, Ibn-Omer i Ubejd ibn Umejr Aiši, Allah je njome bio zadovoljan. Kada smo ušli kod nje, između nas i nje bio je zastor. Rekla je: "Ubejde, šta te ometa da nas posjetiš?" On je rekao: Riječi pjesnika: "Manje posjećuj, više ćeš biti voljen!" Ibn-Omer je tada rekao: "Pusti nas, i kaži šta je najčudnije što si vidjela kod Allahovog Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem!" Ona je zaplakala, a potom kazala: "Sve je kod njega bilo neobično! Jednom mi je došao noću, pa kada je njegova koža dodirnula moju, rekao je: 'Ostavi me da klanjam svom Gospo­daru Uzvišenom!' Zatim je rekla da mu je kazala: 'Tako mi Allaha, ja volim da sam uz tebe, a volim i da klanjaš Gospodaru svome!' On je zatim ustao do mješine za vodu, abdestio se ne prolijevajući puno vodu. Zatim je klanjao i plakao tako da mu se i brada pokvasila. Zatim, kada je bio na sedždi, nastavio je plakati, pa se zemlja pokvasila. Zatim je legao nas­tranu i plakao sve dok nije došao Bilal da uči ezan za sabah." Zatim je rekla da ga je upitao: "Allahov Poslaniče, šta te nagoni na plač, kada je Allah tebi oprostio i grijehe koje si prije učinio i one poslije?" Odgovorio je: Teško tebi, Bilale! Šta da me spriječi da plačem kada mi je Allah ove noći objavio ajet:

 "U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obda­rene!", a zatim je dodao: "Teško onome ko ga prouči, a ne razmisli o njemu!" Hasan ibn Abdul-Aziz navodi da je Evzai postavljeno pitanje: "Kakva je svrha razmišljanja o njima?", pa je odgovorio: "Da se prouče, a zatim o njima razmišlja."

Seid ibn Mensur, s lancem od Ummi-Seleme, prenosi kako je ona rekla: /621/ "Allahov Poslaniče, ne čujemo da Allah uz Hidžru spominje žene i po čemu?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio:

 "I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti"  itd. Ensarije kažu: "To je prva udana žena koja nam je došla!" To prenosi i el-Hakim u svom "Mustedreku" na osnovi hadisa Sufjana ibn Ujejne, a zatim kaže: "Sahih prema uvjetima El-
Buharije, ali ga ne navode ni El-Buharija niti Muslim."

Značenje ajeta: Pošto su vjernici obdareni razum­om, kao što je naprijed navedeno, pitali to što su pi­tali, Allah im se na to odazvao odgovorom u skladu s riječima:

 "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molite­lja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu." /186/;

 "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti."  To je komentar odgovora u kome im saopćava da neće poništiti djelo nijednog djelatnika, nego će svakom od njih, bio muškarac ili žena, njegovo djelo pravedno naknaditi;

"vi ste jedni od drugih", tj. u pog­ledu Moje nagrade vi ste isti.

"Onima koji se isele", tj. koji ostave zemlju idolopoklonstva i dođu u zemlju vjere, koji ostave prijatelje, braću, jarane i komšije,

 "i koji budu iz domova svojih prognani", tj. kojim idolopoklonici budu pravili ne­prilike i uvrede, pa ih prisile da napuste svoje domo­ve. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "i koji budu na putu Mome mučeni",  kao što na dru­gome mjestu kaže:

 "A svetili su im se samo zato što su u Allaha Silnog i Hvale dostojnog vjerovali!" (85:8);

 "i koji se se borili i poginuli". Borba na Allahovom putu na najvišem je stupnju kada čovjek izgubi konja, i lice mu bude poprskano krvlju i prašinom. U dva Sahiha stoji: /622/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče, ako poginem na Allaho­vom putu, strpljiv i predan, idući naprijed, a ne povlačeći se, šta misliš: da li će mi Allah pokriti grije­he?" On je odgovorio: "Da." Zatim je kazao: "Kako si rekao?", a on je ponovio to što je već rekao. Kazao je: "Da, osim onoga što mi je Džibril ranije rekao!" U tom smislu, i Allah Uzvišeni kaže:

"Sigurno ću njihova loša djela izbrisati i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti!", tj. s raznim vrstama pića: mlijeka, meda, vina, vode neustajale te drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti za kakve su uši čule, niti mogu naumpasti čovjeku.

 "To je nagrada od Allaha."  Ovo se pridodaje naprijed navedenom tekstu, a navedeno je u akuzativu kako bi se time ukazalo da je On Veliki i Plemeniti, Koji daje samo lijepu i obilnu nagradu;

 "jer kod Allaha je nagrada najljepša!" Kod Njega je lijepa nagrada za onoga koji čini dobro.

"Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo", tj. Kur‘an. "Allah dobro zna ono što vi radite", tj. ništa od vaših djela Mu nije skriveno. "Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora , a to je Sudnji dan." Jevmul-džem’ nazvan je tako jer se u njemu sastaju prve i potonje generacije čovječanstva na istom mjestu, sve će ih Prozivatelj čuti, a pogled obuhvatiti, kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'I drevni i kasniji u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni." (56:49-50)

 "To je dan Samoobmane."  Jevut-tegabun je, po riječima, Ibn-Abbasa, jedno od imena Sudnjeg dana u smislu da će stanovnici Dženneta "izigrati" stanovnike Džehennema i tu sintagmu on objašnjava riječima Svevišnjeg:

"I ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!

 "…i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu." Ovo je naredba pokornosti Allahu, dž.š., i Njegovu Poslaniku u svemu onome što su nam propisali, bez obzira bila to naredba ili zabrana, a potom Uzvišeni konstatira:

"A ako se okrenete, pa na Našem Poslaniku samo jasna obznana je", tj. ako se sustegnete od prakticiranja Poslanikovih zahtjeva, pa njihova je obaveza samo da dostavi, a vaša je obaveza da budete poslušni i pokorni.