Allah, dž.š., na ovom mjestu podsjeća ljude na čast njihovog oca Adema i objašnjava im neprijateljstvo njihovog neprijatelja Iblisa, i zavist koju u sebi nosi prema njima i njihovom ocu Ademu, kako bi ga se čuvali i radili suprotno onome čemu ih on poziva. Allah, dž.š., kaže: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melecima rekli: Ničice padnite Ademu!′ Pa svi ničice padoše, osim Iblisa, on nije bio od onih koji ničice padoše!", on se nije htio pokloniti, tj. kada je Allah, dž.š., stvorio Adema, a.s., Svojom rukom od ljepljive ilovače, dao mu oblik savršenog čovjeka i u njega udahnuo dušu, melekima je naredio da mu sedždu učine iz počasti Allahu, dž.š., i Njegovoj veličini. Svi su oni to čuli i poslušali, osim Iblisa koji nije učinio sedždu. U riječima ovog ajeta: ′ "Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali..." misli se na Adema, a.s., a to je rečeno u množini zbog toga što je on otac svih ljudi. Kao što Allah, dž.š. kaže: "I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i medenu rosu i prepelice vam slali..."(2:57) Izraelćanima koji su živjeli za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., a misli se na njihove pretke koji su živjeli u vrijeme Musaa, a.s. Međutim, pošto je to bio poseban dar za njihove očeve koji su njihov osnov, isto se to i na njih odnosi.

Allah, dž.š, dozvolio je Ademu i Havi u Džennetu da jedu od sveg voća izuzev jedne voćke. O tome smo govorili u suri El-Bekare. Tada im je pozavidio šejtan i pokušao ih zavesti, prevariti i obmanuti, kako bi im uskratio blagodati i lijepu odjeću u kojoj su se nalazili.

"I reče:" - lažući i izmišljajući - "Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili" - i vječno ovdje ostanete,a ako vi pojedete od nje onda će vam se to ostvariti.

"I zaklinjaše im se:" Allahom, "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!" Jer sam ja ovdje još otprije i dobro poznajem ovo mjesto, i tako ih prevari. A vjernik se može prevariti kad ga neko zakune Allahom. Neki od alima znali bi kazati: "Ko nas pokuša prevariti zaklinjući nas Allahom, mi ćemo mu se predati.”

Ovo je velika počast Ademu, a.s., od Allaha Uzvišenog, čime je odlikovao njegov porod. Allah obavještava da je melecima naredio da ničice padnu Ademu kao što se navodi i u naprijed navedenom "hadisu šefaata": /58/ "...Tebi su ničice pali Njegovi meleci", kao znak počasti, veličanja, poštovanja, predanosti i pokornosti Allahu Uzvišenom, budući da je to stvar izvršenja Njegovog naređenja. Katade kaže: - Riječi Uzvišenog Allaha: "A kad rekosmo melecima: "Ničice padnite!", znače pokornost Allahu i padanje ničice Ademu. Izražavajući pokornost Allahu, svi meleci izuzev Iblisa pali su ničice Ademu. "Oni ničice padoše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." Postoji više opisa Iblisa prije nego je učinio ovaj grijeh. Za ilustraciju navest ćemo neke: navodi se da je on bio jedan od meleka, poznat kao džin, da je bio prvak džina i čuvar Dženneta, da je imao vlast na zemaljskom nebu kao i na Zemlji i sl. Međutim, Ibn-Džerir navodi lanac predanja od Hasana da je rekao: "Iblis uopće nije bio melek. On predstavlja osnov džina, kao što Adem predstavlja osnov ljudi." Ovo je vjerodostojno (sahih) predanje od Hasana. Dakle, pošto je Allah naredio melecima da se poklone, što se odnosilo i na Iblisa, koji je prije te neposlušnosti bio dobar Allahov rob, meleci su (izuzev Iblisa) to učinili izražavajući pokornost Allahu. Iblis je to odbio i, kao Allahov neprijatelj, uzoholio se zbog zavisti na počasti koju je Allah ukazao Ademu, rekavši: "Ja sam od vatre, a on je od zemlje!" Ova neposlušnost, čiji je neposredan uzrok oholost, predstavlja početak njegovih drugih pogrešaka, jer i u sahih hadisu je potvrđeno: /59/ "U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude oholosti makar i koliko zrno gorušice!"Budući da su u srcu Iblisa bili i oholost, i nevjerstvo, i tvrdoglavost (inad), bilo je nužno da se udalji i odstrani od Allahove milosti, tako da je on zbog svoje nepokornosti postao nevjernikom. Ima mišljenja da se poklonjenje (sedžda) odnosilo isključivo na zemaljske meleke, iako je ispravnije da su se poklonili svi meleci, i zemaljski i nebeski. I sljedeći ajet ima općenito značenje: "Svi su se meleci zajedno poklonili izuzev Iblisa..." (15:30)

Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kažu da nije dozvoljeno meso pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman. Ulema se o ovom pitanju razilazi na tri mišljenja: Prvo mišljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kažu: "Meso koje je na opisani način zaklano nije dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi zaboravom ili namjerno." To se mišljenje prenosi od Ibn-'Umera, ponekih tabiina, Malika i Ahmeda. Tom mišljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i od Ebu-Davuda ez-Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje mišljenje uzimaju ovaj ajet i riječi Allaha, dž.š., u ajetu o lovu: "Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome..." (5:4) Zatim to potvrđuje u ovom ajetu riječima: "...to je, uistinu, grijeh!", a zamjenica (to) vraća se na jelo, a po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha. Drugi su njihov dokaz hadisi kojima se naređuje izgovaranje bismille prilikom klanja i lova, kao što je hadis 'Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji: (236) "Ako spomeneš Allahovo ime kada pošalješ svog obučenog psa, onda jedi ono što ti on uhvati" i hadis Rafia ibn Hadidža u kome stoji: "Jedite ono čija je krv puštena i nad njim spomenuto Allahovo ime." Oba ova hadisa prenose El-Buhari i Muslim. Zatim hadis Ibn-Mes'uda: (237) Poslanik, s.a.v.s., rekao je džinima: "Vaša je hrana svaka kost pri kojoj je spomenuto Allahovo ime." Prenosi ga Muslim, a Allah najbolje zna. Drugo mišljenje zastupa Eš-Šafi'i, koji smatra da bismilla nije uvjet (šart), nego samo poželjna (mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se izostavi, bilo iz zaborava ili namjerno. Ovo je mišljenje Šafije, svih njegovih sljedbenika i jedno od mišljenja Ahmeda i Malika. Eš-Šafi'i smatra da se ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to je, uistinu, grijeh!", odnosi na ono što je zaklano u ime nekog drugog mimo Allaha. "...ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime". (6:145) Ovo je mišljenje jako. Ovom mišljenju ide u prilog i hadis u kome se prenosi da je Aiša, r.a., rekla: Neki su ljudi rekli: "O Allahov poslaniče, ima ljudi koji su nedavno primili islam a donose nam meso za koje mi nismo sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli Allahovo ime ili nisu?" Poslanik, s.a.v.s., reče im: "Vi proučite bismillu i jedite." Pobornici ovog mišljenja kažu da je bismilla šart (uvjet), Poslanik, s.a.v.s., ne bi im dozvolio da ga jedu izuzev ako ustanove da su je proučili. A Allah najbolje zna. Treće mišljenje glasi: ako se bismilla izostavi prilikom klanja iz zaborava, ne smeta, a ako se namjerno izostavi - onda to meso nije dozvoljeno jesti. Ovo je mišljenje poznato u malikijskom i hanbelijskom mezhebu i njega zastupa Ebu-Hanife sa svojim učenicima. Ovo se mišljenje, također, i prenosi od Alije, Ibn-'Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-Hasan el-Merginani, u svome djelu El-Hidaje, prenosi konsenzus uleme (idžma') u tome da je haram meso pri čijem je klanju namjerno izostavljena bismilla. A imam Dža'fer ibn Džerir, Allah mu se smilovao, kaže: "Onaj ko zabranjuje meso pri čijem se klanju nije proučila bismilla iz zaborava, on je iskoračio iz okvira svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s., o tom pitanju." On misli na hadis koji prenosi Bejheki od Ibn-'Abbasa, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (238) "Muslimanu je dosta to što je musliman; ako zaboravi proučiti bismillu prilikom klanja - neka Allaha spomene pri jelu i neka jede." Međutim, mišljenje koje kaže da je ovaj hadis mevkuf na Ibn-'Abbasu  (da su to riječi Ibn-'Abbasa) ispravnije je od mišljenja koje ga smatra riječima Poslanika, s.a.v.s. To potvrđuje i sam El-Bejheki i mnogi drugi hafizi hadisa. Ovo mišljenje ime potporu i u hadisu koji se prenosi preko više lanaca prenosilaca kod Ibni Madžeta, a od Ibn- 'Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra, 'Ukbe ibn 'Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (239) "Allah, dž.š., oprostio je mome ummetu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni." Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo mišljenja imama, njihov način prilaska njemu, dokaze, načine dokazivanja, oprečnosti i kontradiktornosti, a Allah najbolje zna. Ibn-Džerir kaže: "Ulema se razišla o pitanju ovog ajeta, da li je derogirano nešto od propisa koje on u sebi sadrži ili ne? Jedni smatraju da ništa od tih propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u muhkem (jasne) ajete po svome značenju. Ovo tvrde Mudžahid i većina uleme." A prenosi se da su 'Ikrime i Hasan el-Basri rekli: Allah, dž.š., rekao je: "Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete." "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh!", a zatim je derogirao i izuzeo iz toga kazavši: "...i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga i vaša jela su njima dozvoljena." (5:5) Isto to prenosi se i od Ibn-Mekhula. A zatim je Ibn-Džerir rekao: "Ali, tačno je da ne postoji kontradiktornost između dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri čijem se klanju nije spomenulo Allahovo ime." Ovo je, svakako, ispravno, a onaj između selefa ko je upotrijebio riječ nesh (derogacija) za ovaj ajet, mislio je na (tahsis) specificiranje. A Allah najbolje zna. "A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Zemila da je rekao: Ja sam sjedio kod Ibn-'Abbasa kada mu dođe neki čovjek i reče: "O Ibn-'Abbas, Ibn-Ishak tvrdi da mu je noćas sišla objava!" Ibn-'Abbas mu odgovori: "Istinu je rekao." Ja sam to primio sa odbojnošću i rekao (sam sebi): Ibn-'Abbas kaže da je to istina? Ibn-'Abbas tada reče: "Postoje dvije vrste objave: objava Allaha i objava šejtana. Allah objavljuje Muhammedu, s.a.v.s., a šejtan objavljuje svojim prijateljima." Zatim je proučio: "A šejtani navode štićenike svoje..." A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: Kada je objavljen ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime", Perzijanci su poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom, s.a.v.s., i rekli im da mu kažu: "Ono što ti zakolješ nožem, svojom rukom - tvrdiš da je halal; a što Allah, dž.š., zakolje, samo umre - haram?" Pa je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet: "A šejtani navode štičenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zaista, šejtani od Perzijanaca navode svoje prijatelje među Kurejševićima. Ebu-Davud prenosi da je Ibn-'Abbas rekao tumačeći ajet: "A šejtani navode štićenike svoje..." da kažu: "Ono što Allah zakolje nemojte jesti, a ono što vi zakoljete jedite" pa je Allah, dž.š., objavio: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime." Isti hadis prenose i Ibn-Madže i Ibn Ebi-Hatim od 'Amra ibn Abdullaha, a on od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih. "...pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zato što ste se udaljili od propisa koji vam je Allah, dž.š., propisao i Njegove naredbe, a prihvatili riječi nekog drugog, pa ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a to je širk. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje..." (9:31) A Et-Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od 'Adijj ibn Hatima da je rekao: (240) O Allahov Poslaniče, oni ih nisu obožavali! Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Naprotiv, oni su njima dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno i oni su to od njih prihvatali. To je njihovo obožavanje."

Ovo je, također, jedan vid ukora kojim će Allah, dž.š., na Sudnjem danu ukoriti nevjernike među ljudima i džinima, tako što će ih upitati, a On to najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu poruku: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših poslanici nisu dolazili", tj. iz redova vaših općenito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i džini. Ovo kažu Mudžahid i drugi imami ranijih i današnjih generacija. A Ibn-Abbas kaže: "Poslanici (rusul) jesu od ljudi, a među džinima su opominjači (nuzur)." Ibn-Džerir prenosi od Dahhaka ibn Muzahima da je on tvrdio da i među džinima postoje poslanici, a dokaz za to navodi ovaj časni ajet, što je diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvrđuje direktno nego samo indirektno. Allah, dž.š., kaže: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?" Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu", tj. mi priznajemo da su nam poslanici dostavili Tvoje poruke i da su nas upozorili na susret sa Tobom, i da će ovaj dan zasigurno doći. "Njih je život na Zemlji bio obmanuo", tj. oni su se odali dunjalučkom životu i upropastili zbog toga što su  poslanike lažnim smatrali i suprotstavljali se njihovim nadnaravnim djelima (mudžizama). Sve su to oni činili zbog toga što su bili obmanuti nakićenošću i ukrasima Ovoga svijeta i odati njegovim strastima. "...oni će sami protiv sebe posvjedočiti" na Sudnjem danu "...da su bili nevjernici" na dunjaluku, tj. nisu vjerovali u ono sa čime su im dolazili poslanici, a.s.

Allah, dž.š., kaže: Kao što su njima šejtani uljepšali da Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke, isto su im ukrasili ubijanje njihove djece iz bojazni za siromaštvom i zakopavanje žive ženske novorođenčadi iz bojazni od sramote... "...da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. su im njihovi šejtani naredili da ubijaju svoje kćeri, pa da ih tako unište. Allah, dž.š., kaže: "I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena..." (81:9) "I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. da bi im pomutili njihovu vjeru. "A da je Allah htio, oni to ne bi činili", tj. sve se to dešava Allahovom, dž.š., voljom i Njegovom sveopćom odredbom 24 i iz savršene mudrosti u tome.  "Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!", tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono što oni čine. Jer, Allah će presuditi između tebe i njih na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako što ćeš ti zavladati njima, ili oboje zajedno.

___

24
Da, da Allah, dž.š., nije htio, oni to ne bi mogli uraditi, jer ih je On prije toga upozorio da to ne čine i zabranio im da to rade, zato i nije moguće da ih prisili na izvršavanje zla, iako je On bio u stanju da im zabrani da to čine. Međutim , On im to nije zabranio da bi ih iskušao i provjerio hoýće li oni poslušati Njegova naređenja o pitanju neubijanja djece i neizdvajanja određenog dijela njihovih usjeva i imetaka bilo kome drugom mimo Allaha. Pa ako se oni pokore Njegovim naredbama, ući će u Džennet, a ako to ne učine ući će u Džehennem. Zato Allah, dž.š., nije htio zabraniti im to, kako bi bili slobodni u izboru činjenja dobra ili zla i tako zaslužili Njegovu nagradu ili kaznu djelima koja su sami odabrali.

Ovo je objašnjenje neznanja Arapa prije islama, u onome što su zabranili od stoke i učinili je dijelovima i vrstama: behire, saibe, vesile, ham i ostale vrste koje su oni izmislili u stoci, žitu i plodovima. Allah, dž.š., objašnjava da je On stvorio voćnjake poduprte i nepoduprte, i da je On stvorio od stoke onu koju jašu i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i koze, muške i ženske, deve, muške i ženske i krave isto tako. i da On nije ništa od toga zabranio, niti od njihove mladunčadi, nego je sve to stvoreno radi ljudi, da ih jedu, jašu, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na razne druge načine.

"Da li je On zabranio mužjake ili ženke", tj. nisam zabranio ništa od toga, "...ili ono što se nalazi u utrobama ženki?", tj. da li se nalazi u utrobama izuzev muško ili žensko, pa zašto zabranjujete jedno a dozvoljavate drugo? 27 "Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite", 28 tj. sve je to halal. ”Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ovo je ismijavanje s njima za ono što su izmislili i na Allaha potvorili da je On zabranio, a nije. "Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo." Tj. nema niko nepravedniji od njega. "Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni." Prvi koji je otišao u zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn Kame'a, jer je on prvi koji je izmijenio vjeru poslanika i prvi koji je proglasio neku stoku "puštenom" (saibe), i odredio vasile i hãm, kao što se to navodi u sahih hadisu.

___

27
Tj. da li je On zabranio ono što se nalazi u utrobama ženki, njihovu mladunčad? Ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa.
28
Tj. obavijestite me sa sigurnošću kako vam je Allah zabranio ono što vi tvrdite da je zabranjeno? I ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa, i sva pitanja koja im se ovdje postavljaju u znaku su nijekanja i odvraćanja na njihove tvrdnje i ukora  zbog onoga što su govorili i veličine potvora koje su na Allaha iznijeli. O, kako oni sami prema sebi nasilje čine i kako su daleko od upute!

Uzvišeni kaže:"I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali″ Kada su Kurejšije odlučile izvršiti još jači pritisak na misiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., oni se urote protiv njega tako što se sakupe u svojoj vijećnici i počnu se dogovarati protiv njega.Jedan od njih predloži da Poslanika, s.a.v.s.,uhvate i bace u okove,a zatim da sačekaju dok ne umre.Kaže se da je Iblis tada bio među njima,pretvorivši se u lik nekog starijeg čovjeka iz Nedžda,346 da bi im pomogao u vijećanju.Kada je on čuo ovaj prijedlog o okovima,on, kao Allahov neprijatelj, povika:″Ovaj prijedlog vam je nikakav!″Zatim drugi čovjek predloži da protjeraju Poslanika, s.a.v.s., i da će onda biti mirni od njega,ali Iblis i taj prijedlog odbije.I tako se dešavalo sve dok nije ustao Ebu-Džehl - Allah ga prokleo. On je predložio da iz svakog plemena uzmu po jednog snažnog i sposobnog mladića i da im daju britke sablje,pa da onda oni zajednički ubiju Poslanika,s.a.v.s.Ako bi ga na taj način ubili,onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u tom slučaju ne treba oćekivati da bi se Hašimije usudile boriti protiv svih ostalih Kurejšija.Kada bi oni čuli za to,oni bi to tako razumjeli,pa bi ostali bili na miru od Poslanika i on ih više ne bi uznemiravao.Tada je Iblis - u liku starca iz Nedžda - rekao:″Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog!Treba uraditi ovako kako je ovaj čovjek rekao, druge nam nema!″Zatim se oni raziđu,da bi tako i uradili.Međutim,tada je Džibril došao Vjerovjesniku,s.a.v.s.,i naredio mu da tu noć ne provede u kući,jer mu je Allah dozvolio da je napusti.Zatim, kada je on došao u Medinu,Allah mu objavljuje suru El-Enfal,kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario:″I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije".Taj se dan nazivao danom mnoštva, zbog toga što su se svi oni složili s tim mišljenjem.A od Ibn-Ishaka prenosi se:″Allahov Poslanik,s.a.v.s., ostao je na svom mjestu sve dok mu nije došao Džibril, a.s., i rekao mu da ne noći tu gdje je inače noćivao.Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on noći u njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrtačem,pa je on to i uradio.Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,izašao napolje,a napadači su već bili pred vratima.On je nosio pregršt prašine,pa je počeo prosipati je po njihovim glavama, učeći:′Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog′ - pa sve do riječi Uzvišenog:″I na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide″. (36:1-9) A Allah im je u tom času oduzeo mogućnost da ga vide.Imam Ahmed vezano za riječi Uzvišenog:″I kad su ti zamke razapinjali″prenosi od Ibn-Abbasa: ″Zatim je Poslanik, s.a.v.s., krenuo i išao sve dok nije stigao u pećinu.A mušrici su proveli noć čuvajući Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik,s.a.v.s.I kada su osvanuli,navalili su na njega,ali su tamo našli Aliju.Tako je Allah Uzvišeni poništio njihovo spletkarenje.′Gdje ti je tvoj prijatelj?′ - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: ′Ne znam.′ Zatim su slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr.Međutim,tu su se zbunili i prošli su pored same pećine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, s.a.v.s.347 On je u toj pećini ostao tri noći.″A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-Zubejr riječi Uzvišenog:″Oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije″, protumačio, tj.Ja sam njima pravio Svoju čvrstu zamku, pa sam te  tako spasio od njih.

346 Još od tog vremena stanovnici Nedžda bili su poznati po mudrim stavovima i dobrim savjetima.Zato se šejtan prikazao u liku jednog od njih, kako bi obmanuo Kurejšije da im on daje dobre savjete i kako bi prihvatili njegov prijedlog.

347 Ove riječi između zagrada su moje.A što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa,u njemu se navodi i slučaj kada je pauk ispleo mrežu.Međutim, to od njega nije vjerodostojno preneseno.

Zatim Uzvišeni kaže:"I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ″Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!"...itd. do kraja ajeta. Njima je šejtan - Allah ga prokleo - uljepšao ono što su radili i što su bili naumili, uvjerio ih da ih tada niko neće moći pobijediti i odstranio od njih strah od njihovih neprijatelja iz Benu-Bekra, rekavši im: ″Ja sam vaš zaštitnik!″ Naime, on se njima prikazao u liku Surake ibn Malika ibn Dža'Šema, prvaka Benu-Mudlidža i sve to onda uradio. O njemu Uzvišeni kaže:"On im obečava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana." (4:120)Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas rekao:/400/ ″Iblis je na Dan Bedra došao sa svojom vojskom šejtana, noseći svoju zastavu. Bio je u liku Surake ibn Malika ibn Dža'Šem iz plemena Benu Mudlid`. Tada je rekao mušricima: ′Niko vas od ljudi danas ne može pobijediti, ja ću vas štititi!′ I kada su se ljudi poredali u bojne redove, Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo je pregršt suhe zemlje i bacio je u lica mušrika, pa su oni odstupili okrenuvši svoja leđa. A Džibril, a.s., prišao je Iblisu, čija je ruka bila u ruci jednog mušrika. Kada ga je ugledao, Iblis istrgne svoju ruku i počne bježati zajedno sa svojom vojskom, pa ga taj čovjek upita: ′O Suraka, pa zar ne kažeš da ćeš nas zaštititi?′ A on mu odgovori: ′Ja vidim ono što vi ne vidite! Ja se bojim Allaha, a Allah žestoko kažnjava.′″ Tako je postupio kada je ugledao meleke. Dakle, "onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ′Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava."Tako Allahov neprijatelj Iblis uvijek postupa prema onima koji ga slušaju i koji su mu pokorni: kada se sukobe istina i neistina, on ih na najbjedniji naćin ostavi i odrekne ih se. To kaže Katade. A ja dodajem na to: tako on uvijek postupa prema onome ko mu je pokoran, kao što Uzvišeni kaže:"Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ′Budi nevjernik!′ - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ′Ti se mene više ne tičeš, ja se zaista Allaha, Gospodara svjetova, bojim!"(59: 16) Ebu-Džehl je tada počeo bodriti svoje saplemenike, govoreći im: ″Nemojte da vas zaplaši to što vas je Suraka ostavio na cjedilu, jer je on imao dogovor sa Muhammedom i njegovim ashabima.Tako mi Lata i Uzaa, nećemo se vratiti sve dok Muhammeda i njegove ashabe ne povežemo užadima! Zato ih nemojte ubijati, nego ih žive hvatajte!″

Zatim Uzvišeni upućuje na traženje zaštite kod Njega od šejtana - džina, jer ga lijepim postupkom nećeš od sebe otjerati. On te želi potpuno uništiti i upropastiti, jer ti je on otvoreni neprijatelj, kao što je i prije bio tvome pretku Ademu, a.s. Tumačeći riječi Uzvišenog: "A ako te šejtan pokuša na zlo navesti", Ibn-Džerir kaže: "Ako te šejtan naljuti da bi te nagovorio da se ne kloniš neznalice i da mu oprostiš", "ti potraži utočište u Allaha", tj. kod Allaha zatraži zaštitu od njegovog podsticanja na zlo. A podsticanje na zlo vodi smutnji, bilo preko srdžbe, bilo preko nečeg drugog. "On, uistinu, sve čuje i zna."  On čuje i kada te neznalica napadne i kada od šejtanskog nagovora na zlo tražiš utočište kod Allaha, kao i sav ostali govor Njegovih stvorenja - ništa mu se od toga ne može sakriti. On zna čime će te zaštititi od šejtanskog nagovaranja na zlo, a zna i sve ostalo o svemu što je stvorio. Riječ znači: traženje utočišta, oslonca i zaštite od zla, a riječ  znači: traženje utočišta i oslonca u traženju dobra. U tom smislu, El-Hasan ibn Hani' pjeva:

      O Ti, od Kojeg tražim pomoć

           za ono što želim  -  i od Kojeg tražim

      zaštitu od onog što ne želim.

      Ljudi ne mogu namjestiti kost

            koju Ti slomiš  -  niti ponovo slomiti onu

      koju Ti namjestiš.           

Na početku ovog tefsira naveli smo hadise o traženju zaštite od Allaha, pa nema potrebe da ih ovdje ponovo iznosimo.341

---

341  Pogledaj tumačenje EUZE na početku ovog tefsira.

Ovdje Uzvišeni govori o Svojim bogobojaznim robovima, koji izvršavaju ono što je On naredio i klone se onog što je On zabranio: "čim ih dodirne", tj. čim ih zadesi, a neki ovo čitaju: "sablazan". Oba su ova kiraeta poznata, s tim što neki kažu da imaju isto značenje, a drugi da ima razlike u njihovom značenju. Tu riječ tumače na različite načine: kao srdžba, kao napad, kao nagovor na zlo i kao bolest.342  Zatim Uzvišeni kaže: "sjete se", tj. sjete se Allahove kazne i Njegove obilne nagrade, i Njegovog obećanja dobrima i prijetnje lošima, pa se odmah pokaju, vrate i obrate Allahu, te kod Njega zatraže zaštitu, "i odjednom dođu sebi", tj. shvate i poprave se.

---

342  Ja dajem prednost mišljenju da ta riječ znači: nagovor na zlo.

Zatim Uzvišeni kaže: "dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju", tj. šejtanske prijatelje među ljudima, kao što Uzvišeni kaže: "jer su rasipnici braća šejtanova" (17:27), a to su oni koji slijede šejtane i slušaju ih, "šejtani podržavaju u zabludi", tj. uljepšavaju im grijehe i potiču ih na njih, pomažući ih tako u neznanju i gluposti, "i nikako ne prestaju".  Tj. šejtani podstiču svoje prijatelje među ljudima na zlo i to im ne dosadi, jer im je takva priroda i narav. "...nikako ne prestaju", tj. ne malaksavaju i ne odustaju od toga.

Allah Uzvišeni spominje Iblisovo neprijateljstvo, neka je Allahovo prokletstvo na njega, spram Adema i njegovog potomstva, što datira od stvaranja Adema i odbijanja Iblisa, oholog i s potcjenjivanjem, da mu sedždu učini: “Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?”, kao što kaže na drugom mjestu: "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače." /7:12/ Također se osmjelio reći svome Gospodaru, Koji je blag i čeka.

'Reci mi', reče onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti', tj. ako me pustiš odvest ću u zabludu većinu njegovog potomstva.

"Zar ne vidiš da Mi šejtane na nevjernike šaljemo , da ih što više na zlo navračaju", tj. pustili smo da ih vode u zabludu, da im to bude kazna zato što skreču sa Puta istine. Slično ovome Uzvišeni kaže:

"Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Svemilosnog  veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati."

Uzvišeni obavještava o Svojoj časnoj Knjizi, koju ne donosi lažac između njih, a niti ko sa strane. On je objava od Mudrog i Blagog, Koji ga je objavio preko Meleka Ruhul Emina, koga je pomogao Allah, dž.š.

"Kur'an ne donose šejtani..." zatim spominje da im to On sprečava i onemogućuje jer ga (Kur'an) oni ne trebaju, tj. on nije ono što oni trebaju, a niti ono što traže jer su oni po svojoj prirodi i naravi pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an naređuje da se čini dobročinstvo a zabranjuje ružna djela. Između njega i šejtana ogromne su nespojive i nepremostive proturječnosti.

"Kur'an ne donose šejtani..." zatim spominje da im to On sprečava i onemogućuje jer ga (Kur'an) oni ne trebaju, tj. on nije ono što oni trebaju, a niti ono što traže jer su oni po svojoj prirodi i naravi pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an naređuje da se čini dobročinstvo a zabranjuje ružna djela. Između njega i šejtana ogromne su nespojive i nepremostive proturječnosti. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"nezamislivo je da to oni čine", pa dalje Uzvišeni veli: "oni to nisu kadri", tj. i kada bi ga trebali, ne bi bili kadri da ga nose i sprovedu u život jer su oni nemoćni da slušaju Kur'an još od vremena kada je objavljen jer su nebesa, napunjena zvijezdama, čuvari koji ga čuvaju u toku objavljivanja Božijem Poslaniku, s.a.v.s., jer on ostaje čist od šejtana, koji ne mogu čuti ni jedno njegovo slovo kako se ne bi moglo sumnjati u njega i stvarati se sumnje i podozrijenja. Ovo je iz milosti Allaha, dž.š., prema robovima i radi Allahovog očuvanja kur'anskog zakona (Pravde), Njegovog potpomaganja Njegove Knjige i Njegovog Poslanika, te zbog toga Uzvišeni veli:

 "oni nikako ne mogu da ga prisluškuju."

"Kur'an ne donose šejtani..." zatim spominje da im to On sprečava i onemogućuje jer ga (Kur'an) oni ne trebaju, tj. on nije ono što oni trebaju, a niti ono što traže jer su oni po svojoj prirodi i naravi pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an naređuje da se čini dobročinstvo a zabranjuje ružna djela. Između njega i šejtana ogromne su nespojive i nepremostive proturječnosti. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"nezamislivo je da to oni čine", pa dalje Uzvišeni veli: "oni to nisu kadri", tj. i kada bi ga trebali, ne bi bili kadri da ga nose i sprovedu u život jer su oni nemoćni da slušaju Kur'an još od vremena kada je objavljen jer su nebesa, napunjena zvijezdama, čuvari koji ga čuvaju u toku objavljivanja Božijem Poslaniku, s.a.v.s., jer on ostaje čist od šejtana, koji ne mogu čuti ni jedno njegovo slovo kako se ne bi moglo sumnjati u njega i stvarati se sumnje i podozrijenja. Ovo je iz milosti Allaha, dž.š., prema robovima i radi Allahovog očuvanja kur'anskog zakona (Pravde), Njegovog potpomaganja Njegove Knjige i Njegovog Poslanika, te zbog toga Uzvišeni veli:

 "oni nikako ne mogu da ga prisluškuju."

Nakon što spominje kazivanje o Sebe'u i onome što ga je zadesilo zbog slijeđenje šejtana i svojih strasti, izvještava o takvima i njima sličnima koji slijede Iblisa i svoje strasti, a oponiraju Pravome putu i Uputi, pa veli: "A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio

"Evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti" (17:62)

"Pa ću im i sprijeda i straga, i slijeva prilaziti i ti ćeš naći da većina njih neće zahvalna biti!" (7:17)

Riječi Uzvišenog:

"A nad njima on nikakva dokaza nije imao", tj. argumenta.  Hasan El-Basri veli: "Tako mi Allaha, nije ih udarao štapom, niti ih je bilo čime prisilio. Bila su to samo zavođenja i puste želje kojima ih je mamio, pa su mu se odazvali". Riječi Uzvišenog:

"Osim da znamo (ukazujući na) onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja", tj. Mi smo ga na njih navratili da bi se objelodanilo ko je vjernik u Sudnji dan, polaganje računa i nagradu, i da bi takav što bolje ibadet činio, a ko sumnja.

 "A Gospodar tvoj bdi nad svim", i uz Njegovo bdjenje zalutao je ko je zalutao, a sačuvao se ko se sačuvao.

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvišeni ga veliča i spominje melekima ukazujući mu počast, a melekima naređujući da mu sedždu učine. U odnosu na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se ponoseći - odbio učiniti sedždu. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog", shodno riječ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" (7:12), i riječi Uzvišenog:

 "Reci mi" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao". (17:62)

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvišeni ga veliča i spominje melekima ukazujući mu počast, a melekima naređujući da mu sedždu učine. U odnosu na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se ponoseći - odbio učiniti sedždu. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog", shodno riječ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" (7:12), i riječi Uzvišenog:

 "Reci mi" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao". (17:62)

Prije nego je stvorio Adema, a.s., Uzvišeni ga veliča i spominje melekima ukazujući mu počast, a melekima naređujući da mu sedždu učine. U odnosu na ostale meleke Allah navodi protivljenje Njegovog neprijatelja Iblisa, koji mu je - zbog zavisti, nevjerovanja, tvrdoglavosti, oholosti i neistinom se ponoseći - odbio učiniti sedždu. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog", shodno riječ "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" (7:12), i riječi Uzvišenog:

 "Reci mi" - reče onda - "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao". (17:62)

Uzvišeni spominje da je Iblisu izdao općenitu naredbu, kojoj se ne može proturječiti niti se može spriječiti. Ta je naredba izgon iz društva meleka u kojem je bio, s isticanjem da je on proklet, da ga to prokletstvo i zabluda još uvijek slijede i prate neprestano sve do Sudnjeg dana.

Prenosi se da je Seid bin Džubejr rekao: "Kada je Allah, dž.š., prokleo Iblisa, njegov prvotni lik promijenio se. Zacvilio je žestokim glasom i svako cviljenje na dunjaluku, sve do Sudnjeg dana, od toga je." Prenosi Ibn Ebi- Hatim.

Uzvišeni nas obavještava o Iblisu i njegovoj nepokornosti i ističe da je on rekao Gospodaru, slava Njemu: "Zašto si me u zabludu doveo", tj. iz razloga što si me doveo u zabludu i učinio da zalutam, "…ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti", tj. da ću oholost učiniti lijepom i slasnom potomstvu Ademovu, "potrudit ću se da ih sve zavedem", odnosno kao što si Ti mene doveo u zabludu i tako meni odredio,

"Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobroAllah je neizmjerno dobar i sveznajući." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /415/ "Šejtan ima interes prema čovjeku, a melek ima interes, također Interes šejtana je da ga navede na zlo i negaciju istine, a želja meleka je da ga navede na dobro i potvrdu istine. Ko to nađe, neka zna da je to od Allaha i neka Mu zahvali, a ko nađe šta drugo, neka traži zaštitu od šejtana!" Zatim je proučio: 

"Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobro."  To prenose Tirmizi, En-Nesa'i, a uvrštava i Ibn-Habban u svoj Sahih. 

Značenje riječi:    "Šejtan vas plaši siromaštvom" jeste: šejtan vas zastrašuje siromaštvom kako biste čvrsto držali ono što vam je u rukama i ne biste to trošili za Allahovo zadovoljstvo   "i navodi vas na zlo", tj. usto, navodi vas da činite pogreške, grijehe, kršite zabrane (harame) i suprotstavljate se Tvorcu. Allah Uzvišeni kaže:  "A Allah vam obećava oprost od Sebe", za razliku od šejtana, koji vas navodi na zlo;  "i dobro",  za razliku od šejtana, koji vam prijeti siromaštvom. 

    "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!" 

Uzvišeni Allah, dž.š., veli zapovijedajući Svome Poslaniku da obavijesti svoj narod da su džini slušali učenje Kur‘ana, a.š., te su i povjerovali u njega, vjerujući u njegovu istinitost i prepustivši se njegovom vođenju.

Allah, dž.š, veli:

"Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista, Kur‘an, koji izaziva divljenje, slušali; koji na pravi put upućuje...' Upućuje na put, koji je ispravan i koji garantira uspjeh.

 "...i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati." Ova je situacija slična onoj spomenutoj u ajetu:

 "Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju,..." (46:29) Već smo naveli hadis o ovom pitanju pa je nepotrebno sve to ovdje napominjati.

Allah, dž.š., veli: "A On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da riječ znači: Allahove, dž.š., blagodati, moć i nimeti prema stvorenjima.

 "A On nije uzeo Sebi ni druge ni djeteta." Uzvišen je Allah, dž.š., od toga da ima družicu i djecu. Ustvari, džini su kazali - "Kada su prihvatili islam i povjerovali u Kur‘an, a.š.: Allah je uzvišen od toga da ima družicu i djete."

Allah, dž.š., obavještava o džinima u vrijeme kada je poslao Svoga poslanika Muhammeda, a.s., i objavio mu Kur‘an, a.š. Jedan vid zaštite Kur‘ana jeste i to da su se nebesa napunila moćnom stražom, i čuvana su sa svih strana. Šejtani su protjerani sa svih mjesta na kojima su sjedili prije toga kako ne bi prisluškivali Kur‘an i dostavljali ga vračarima te da tako dođe do zbrke i da se ne raspoznaje ko govori istinu (iskreno). Ovo je jedan vid Allahove, dž.š., blagodati i milosti prema Njegovim robovima, jedan vid čuvanja Njegove Knjige. Zbog toga su džinni kazali:

"I mi smo nastojali nebo dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će onaj ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići." Ko poželi danas prisluškivati naići će na zvijezdu koja će ga satrti i uništiti.

ovaj Kur'an nije prokletog šejtana govor, jer ga on nije mogao donijeti, niti mu je bilo drago što je objavljen, niti mu je dolikovalo da ga on dostavi. U tom smislu Uzvišeni kaže:

"Kur'an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri, oni nikako ne mogu da ga prisluškuju." (26: 210-212)

Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji - Sve što je stvoreno pripada Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana - napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji: /726/ "Nema niko od vas a da nema svoga druga /šejtana/." Rekli su: "Ni ti, Allahov Poslaniče!" "Ni ja", odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro." U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/"Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv." Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ "Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: "Propao šejtan!" Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ne govori: 'Propao je šejtan', jer kad to kažeš on je još veći", dodavši: "Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kažeš: 'Sa imenom Allaha', on se smanji i postane sitan kao mušica." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i jak.

U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći.

Seid bin Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima ”...koji nanosi zle misli, a potom se sakrije”, rekao: ”Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije.

El-Mu‘temir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: ”Rečeno je da šejtan koji nanosi zle misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se.

Allahove riječi: ”...koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina).” Ovdje riječ označava i ljude i džine.

Ibn-Džerir kaže: ”Za džine je u Kur‘anu upotrijebljen izraz (ljudi od džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih.”

Riječi Uzvišenog: ”...od džina i od ljudi”, jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za džine.

Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli pa bio on od ljudi - šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni:

”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En‘am)

Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/ ”Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: 'O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?' Rekoh: 'Nisam.' On reče: 'Ustani I klanjaj.'" Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kaže: ”Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo reče: 'O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.' Ja sam ga upitao: 'O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?', a On reče: 'Da.'”

Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ ”Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.' Poslanik reče: 'Allahu ekber (Allah je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske spletke sveo na nanošenje loših misli.'” Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.

"I sigurno ću ih navoditi u zabludu...", tj. odvraćati od istine, "i sigurno ih lažnim nadama mamiti", tj. uljepšavat ću im to da napuste pokajanje, obećavati im puste želje, naređivati im odugovlačenje, i učiniti da sami sebe obmanjuju;

 "i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu", tj. da ih rasijecaju i učine biljegom i znakom "behire", "saibe" i "vesile" [1]

 "i narediti im da Alla­hovo stvaranje preinačavaju." Kao što su kastri­ranje i tetoviranje. U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mesuda navodi se da je rekao: /848/ "Allah je prok­leo one koje se tetoviraju i koje druge tetoviraju, one koje čupaju obrve (drugima) i koje sebi čupaju i one koje se uljepšavaju mijenjajući Allahovo stvaranje." Ibnu-Mesud dodaje pa kaže: - Proklinjem one koje je prokleo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer Allah Uzvišeni kaže:

"Ovo što vam Poslanik da, to uzmite a klonite se onoga što vam zabrani!"  Ibnu-Abbas i grupa tabiina kažu da Allahove riječi

 znače vjeru Allaha Uzvišenog, kao što nalazimo u riječima Allaha Uzvišenog:

"Ti upravi lice svoje prema islamu, na njemu ustraj! (Prihvati se) Allahove čiste vjere, prema kojoj je ljude stvorio! Nema izmjene Allahove vjere!" (I30:30) To znači: ne mije­njajte Allahovo stvaranje ljudi u čistoj vjeri i ostavite ljude onako kako su stvoreni u čistoj vjeri. To se potvrđuje i u predanju koje stoji u Sahihima od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /849/ "Svako se novorođenče rađa u čistoj vjeri (islamu), pa ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što se i životinja rađa sa potpunim tijelom, pa joj ne možete naći nedostatak!" Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

 "A ko šejtana, umjesto Allaha, za zaštitnika prihvati, on će doista propasti!", tj. on će izgu­biti i ovaj i drugi svijet;

[1] البحيرة jeste deva (koja u petom ili desetom poro|aju donese žensko mladunče) pa se njeno mlijeko ne dozvoljava osim za mlado; dakle, ne muze se; السّائبة jeste ona deva koja se, zbog ženskog mladunčeta, pušta na pašu u ime božan stava, pa se ne koristi za rad ili tovarenje; الوصيلة jeste mlada deva koja se oplodi prvi put, pa uzastopno ra|a dvoje mladih. Nju su Arapi slobodno puštali na pašu u ime svojih idola, ako bi donijela uzastopno dvoje ženske mladunčadi, a me|u njima nema muškog! (Ibn-Kesir) Usp. poglavlje "El-Maide"

 سورة المائدة, ajet 103!

On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami! A ono što im šejtan obećava samo je obmana!", kao što Allah Uzvišeni, također, kaže:

 "I kada bude stvar gotova, šejtan će reći: Al­lah vam je, doista, pravo obećanje dao, a ja sam vam obećanja dao i iznevjerio ih, i ja ni­kakve vlasti nad vama nisam imao..." (14:22)

"To su oni!", tj. oni koji se njemu priklone zbog obećanja i nada koje im daje, "čije je prebivalište Džehennem", tj. to je njihovo odredište na Sudnjem danu, "i oni iz njega neće spasa naći!", tj. neće izlaza naći.