Allah Uzvišeni zabranjuje da se maloumnicima da na raspolaganje imovina koju je Allah povjerio ljudi­ma na upravljanje, kako bi trgovinom ili na drugi način time osiguravali sredstva za njihov život. Na tome se zasniva starateljstvo nad maloumnicima, a ima ga više vrsta: nekada je to starateljstvo nad ma­loljetnim osobama, budući da maloljetnici nisu dorasli da time raspolažu; nekada je to nad ludim osobama, ili osobama lošeg ponašanja prouzrokova­nog maloumnošću ili slabom vjerom; nekada je to nad osobama koje su bankrotirale, tj. osobama koje su dužne toliko da njihov imetak ne može podmiriti dug, pa ako povjerioci zatraže od sudije starateljstvo nad njima, to se uspostavi. U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "I maloumnicima ne dajite imetke" od Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "To su tvoji sinovi i žene." Ed-Dahhak u vezi s tim kaže: "To su žene i djeca", a Seid ibn Džubejr: "To su siročad." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Uname, koji prenosi da je Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao: /638/ "Žene su, doista, maloumne, izuzev onih koje su pokorne svom stara­telju / nadstojniku!" Ima mišljenja da tu spadaju i sluge i ljudi - šejtani, te onaj koji ima prema nekome dug koji je dao bez svjedoka. Posljednji izraz navodi Ibn-Džerir od Ebu-Musa'a.

"nego ih time opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!" Ibn-Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa kako je rekao: "Nemoj svoj imetak i ono što ti je Allah dao na povjerenje, te kao sredstvo za život učinio, davati svojoj ženi ili kćeri, a potom da ti gledaš kako je to kod njih, nego drži svoj imetak i pazi da bude valjan, i budi ti onaj koji će trošiti na njihovo odijeva­nje, pomaganje i opskrbu!" Ovaj časni ajet pretpos­tavlja dobročinstvo prema porodici i onim koji su štićenici u smislu trošenja za njihovu odjeću i opskrbu, te lijepih riječi i ponašanja.

" I iskušavajte siročad", tj. provjeravajte ih, "dok ne stasaju za brak", tj. dok ne postanu zrela, odnosno kada u snu prvi put ejakuliraju. U dva sahiha stoji: /639/ - Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: "Ponudio sam se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, za Bitku na Uhudu kada sam imao četrnaest godina i nije mi dozvolio. Ponudio sam mu se potom za Bitku na Hendeku kada sam imao petnaest godina, pa mi je dozvolio!" Kada je s ovim upoznat Omer ibn Abdul-Aziz, on je rekao: "To je razlika između maloljetnika i punoljetnika!"

"Pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njiho­ve!" Šerijatski pravnici kažu: "Kada dječak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i imetku, s njega spada zabrana raspolaganja imovinom i predaje mu se imovina koja je u nadležnosti staratelja. "trošite ra­sipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" Ovim Allah Uzvišeni zabranjuje da se troši imovina siročadi bez velike nužde, "rasipnički i u žurbi", tj. prije njihovog punoljetstva.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ko je imućan neka se uzdrži" i ne troši od toga ništa. Ibn Ebi-Hatim navodi od Aiše, r.a.: - Ajet:

"a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno" ob­javljen je u vezi sa starateljem siročadi, koji tu obavezu izvršava i koristi ga na odgovarajući način kada je u nuždi. Postoje razilaženja među učenjacima - da li će to vratiti kada mu se poboljša situacija? Is­pravno je da neće, budući da je to uzeo kao naknadu za svoj rad dok je bio siromašan, te zato jer se ovim ajetom dozvoljava trošenje bez zamjene. Ahmed na­vodi predanje od Am ra ibn Šuajba, koji to prenosi od svoga oca, a on od djeda, kako je neki čovjek to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nemam imetka, a imam siroče kod sebe?" On mu je rekao: /640/ "Troši imetak svoga siročeta, ne rasi­pajući, ne pretjerujući, niti uzimajući to za sebe, od­nosno ne čuvajući pritom svoj imetak", ili kako je rekao: "ne otkupljujući time svoj imetak njegovim." U to sumnja Husejn, jedan od prenosilaca: "ako postane imućan, neka se uzdrži".

" A kada im imetke uručujete", tj. kada postanu punoljetni i uvjerite se da su zreli, onda im uručite imetke njihove;

"to učinite u prisustvu svjedoka". To je Allahova naredba starateljima da u prisustvu svjedoka predaje imovinu siročadi kada postanu zrela kako ne bi došlo de nijekanja preuzetog ili predanog dijela.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" Allah je dovoljan kao Onaj Koji obračunava, svjedoči i nadzire staratelja u svakoj situaciji. Zato, neka se to preda u potpunosti i bez ostatka. U tom smislu navodi se i u Sahihu Muslimo­vom /641/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ebu-Zerre, vidim da si slab, a tebi želim što i sebi! Nikako se nemoj nadrediti dvojici i ne budi upravitelj (ravnatelj) imovine siročeta."