Riječi Uzvišenog Allaha: "Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu i oko za oko" u tekstu Tevrata, tj. ubija se osoba za osobu, izbija se oko za oko, odsijeca se nos za nos i čupa se zub za zub. Oni /jevreji/ nisu dozvoljavali pripadniku plemena Benu-Kurejza da se osveti pripadniku plemena Benun-Nadir, već su pribjegavali isplaćivanju krvarine, kao što su suprotno postupali i u propisu Tevrata, koji su imali zapisanog kod sebe, o kamenovanju oženjenog bludnika pribjegavajući onome što su uobičajili: kazni bičevanja, mazanja garom i javnog sramoćenja. Poradi ovoga Uzvišeni je tamo rekao:

"A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici", jer oni namjerno negiraju Allahov propis svjesno mu se protiveči i suprotstavljajuči, a ovdje On kaže:

"Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici", jer nisu pomogli oštečenom /mazlum/ da ostvari svoje pravo kod onoga koji ga je oštetio /zalim/ u stvari za koju je Allah naredio pravičnost i jednakost između svih. Međutim, oni su se suprotstavili tome i učinili su nasilje uskrativši pravo jedni drugima.

Ovim ajetom mnogi poznavaoci osnova prava (usulul-fikh) i sami pravnici (fukaha) dokazuju da je vjerozakon koji je došao prije važeči i za nas, ukoliko je potvrđen i ukoliko nije dokinut. To je poznat stav kod večine učenjaka . Hasan El-Basri kaže: "To se odnosi na njih, ali i na sve ljude opčenito." Prenosi ga Ibni Ebi-Hatim. Svi se imami pozivaju na opčenitost ovog časnog ajeta kao argument da muškarca treba pogubiti zbog ubistva žene. Tako je navedeno i u hadisu koji prenose En-Nesai i drugi, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., napisao u pismu Amr ibn Hazmu /113/ da se muškarac ubija zbog ubistva žene. Drugi hadis glasi /114/: "Muslimani su međusobno jednaki u krvi." Ovo je stav večine učenjaka. Ebu-Hanifa, Uzvišeni Allah mu se smilovao, pozivajuči se na opčenitost ovog ajeta smatra da se ubija musliman zbog ubistva nevjernika koji je štičenik islamske države (zimija) i da se ubija slobodan čovjek zbog ubistva roba. Večina /džumhur/ ima suprotan stav o tome. El-Buhari i Muslim prenose od zapovjednika pravovjernih, Alije, Allah zadovoljan sa njim bio, a on od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /115/ "Musliman se ne ubija zbog nevjernika." Kada je u pitanju rob, od prvih su generacija /selef/ prenesena mnogobrojna predanja da oni nisu dovodili u vezu roba sa slobodnim čovjekom, niti su ubijali slobodnog čovjeka zbog ubistva roba. O tome govore i hadisi koji nisu vjerodostojni. Eš-Šafi¢i navodi konsenzus /idžma/ koji je suprotan stavu Hanefija u tome. Međutim, nije nužno iz toga zaključiti neispravnost njihova stava, bez nekoga argumenta koji bi specificirao značenje časnog ajeta.

Riječi Uzvišenoga: "...a da rane treba uzvratiti". Alija ibn Ebi- Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ubija se osoba za osobu, izbija se oko za oko, odsijeca se nos za nos, čupa se zub za zub, a rana se ranom uzvrača i u ovome su jednaki slobodni muslimani, i ljudi i žene međusobno, ako je namjerno izvršeno ubistvo ili nešto manje od toga. U ovome su jednaki i robovi, njihovi ljudi i žene međusobno, ako je namjerno izvršeno ubistvo ili nešto manje od toga." Prenose ga Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim.

VAŽNO PRAVILO

Ranjavanje nekada može biti u zglavak (što pro-uzrokuje gubitak nekog ekstremiteta), pa je neophodna odmazda /kisas/ na osnovu konsenzusa, kao što je odsijecanje ruke, noge, šake, stopala i sl. Ako je rana napravljena na kosti, a ne na zglobu, imam Malik, Allah mu se smilovao, kaže: "Zato se izvršava odmazda, osim ako je u pitanju stegno, jer postoji strah od opasnosti." Ebu-Hanifa i njegova dva učenika kažu: "Nema odmazde ni u čemu kada su u pitanju kosti, osim zbog zuba." Argument tome je hadis Rebie bint En-Nadr, nad kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dosudio odmazdu zbog toga što je slomila sjekutič služavki, premda je služavkina porodica to oprostila i odustala od odmazde. Ovaj hadis bilježe El-Buhari i Muslim. Eš-[afi¢i kaže: "Apsolutno ne treba nikakva odmazda kada su u pitanju kosti." Ovaj stav je prenesen i od Omera ibn El-Hattaba i Ibn-Abbasa, a zastupali ga i Ata, Eš-šabi, El-Hasan El-Basri, Ez-Zuhri, Ibrahim En-Nehaijj i Omer ibn Abdul-Aziz. Za to su se opredijelili i Sufjan Es-Sevri i El-Lejs ibn S'ad, a to je ono što je poznato kao mezheb imam Ahmeda.

Zatim kažu /učeni/: "Nije dozvoljeno vršiti odmazdu zbog ranjavanja sve dok ne zaraste rana žrtve, jer ako bi se osvetio prije potpunog zacjeljivanja, pa mu se rana poveča i proširi, on više nema nikakvo pravo na odmazdu." Argument je za to hadis koji prenosi imam Ahmed od Ibn-šuajba, on od svog oca, a on od svog djeda  /116/, da je neki čovjek ubo rogom drugog u koljeno, pa je ovaj drugi otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i zatražio: "Dozvoli mi da se osvetim." Odgovorio mu je: "Kada se oporaviš i ozdraviš." Međutim, ponovo je došao i insistirao: "Dozvoli mi da se osvetim", pa mu je dozvolio. Poslije je došao i rekao: "Allahov Poslaniče, ostao sam šepav." Odgovorio mu je: "Ja sam ti bio zabranio, a ti me ne posluša. Allah te udaljio i povečao ti šepavost!" A zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da žrtva vrši odmazdu sve dok u potpunosti ne ozdravi. Samo Ahmed prenosi ovaj hadis.

PITANJE: Ako bi žrtva izvršila odmazdu nad poči-niocem, pa ovaj od toga umre? @rtva nema nikakve odgovornosti kod Malika, [afije, Ahmeda ibn Hanbela i to je stav večine ashaba, tabiina i drugih. Ebu-Hanifa kaže: "Dužnost je isplatiti krvarinu iz imetka onoga koji je izvršio odmazdu." Amir, Eš-[abi, Ata, Tavus i drugi smatraju: "Porodica onog koji je izvršio odmazdu dužna je isplatiti krvarinu." Ibn-Mesu'd, Ibrahim En-Nehai, El-Hakem ibn Utejbe i Osman El-Busti zaključuju: "Sa izvršioca odmazde otpada dio krvarine shodno napravljenoj rani, a ostatak preko toga dužan je dati iz svog imetka."

Riječi Uzvišenoga: "A onome ko od odmazde odustane, bit če mu od grijeha iskupljenje." Ibni-Abbas kaže: "A ako od odmazde odustane, to če biti iskupljenje onome ko je ranu nanio, a nagrada kod Uzvišenog Allaha onome ko je ranjen bio." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. On također prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je o riječima Uzvišenog Allaha: "A onome ko od odmazde odustane, bit če mu od grijeha iskupljenje", rekao: "Onome ko je bio ranjen." Abdullah ibn Amr kaže: "Izbrisat če mu se od grijeha onoliko koliko bude oprostio."

Ibn-Merdevejh prenosi od Eš-ša'bija, on od nekoga ensarije koji prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., o riječima Uzvišenog:

 “A onome ko od od-mazde odustane, bit če mu od grijeha iskupljenje", rekao /117/: "To je onaj čiji zub bude razbijen, ili ruka odsječena, ili bilo šta od njegova tijela, ili bude ranjen u tijelo, pa to oprosti, njemu se smanji isto toliko grijeha. Ako se radi o četvrtini krvarine, onda četvrtina grijeha, ako je 

trečina - onda trečina grijeha, ako je puna krvarina - oproste mu se svi grijesi." Ibni-Merdevejh prenosi od Adijja ibn Sabita da je neki čovjek, u vrijeme Muavijine vladavine, Allah bio zadovoljan njime, drugome razbio zube, pa mu je davana krvarina, ali je on odbio tražeči da izvrši odmazdu. Davane su mu dvije krvarine, ali je odbio, i davane su mu tri, pa je odbio. Tada je jedan od drugova Allahova Poslanika, s.a.v.s., ipričao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /118/: "Onome ko od odmazde za krv ili nešto manje odustane, bit če mu od grijeha iskupljenje od dana kada se je rodio do dana kada če umrijeti." Riječi Uzvišenog:

"Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici."  Več je prethodilo da su Tavus i Ata rekli: "Nevjerovanje /kufr/ nad nevjerovanjem, tiranija /zulm/ nad tiranijom i grijeh /fisk/ nad grijehom."

 "I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje", tj. sudi, Muhammede, svim ljudima prema onome što ti Allah objavljuje u ovoj Uzvišenoj Knjizi i prema propisima koje ti je On potvrdio od vjerovjesnika koji su bili prije tebe, a nije ih dokinuo. Ibni Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: Vje-rovjesniku, s.a.v.s., bilo je dato da bira, ako hoče da im presudi ili da ih odbije. On ih je vratio na njihove propise, pa je objavljeno:

"I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim", i time je naređeno Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., da im presudi prema onome što je u našoj Knjizi. Riječi Uzvišenog Allaha:

 "...i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi...", tj. ne slijedi njihove stavove oko kojih su se oni usaglasili i ne odstupaj od Istine koju je naredio Allah poradi prohtjeva ovih neznalica.

Riječi Uzvišenog:

 "...svima vama smo zakon i pravac propisali", tj. put i praksu, smatra Ibn-Abbas. Riječ:   (zakon) ili: (zakon) znači ono sa čime se otpočinje nešto. Tako se kaže: počeo je u tome, tj. počeo je to. Riječ:  "pravac" znači put očevidne lahkoče. Ovo je obavijest o narodima koji su imali različite načine primjene Allahova vjerozakona /muhtelifetul-edjan/, s obzirom da je Uzvišeni Allah slao Svoje časne poslanike sa različitim propisima, ali sa jedinstvenim učenjem o Allahovoj jednoči /tevhid/. U Buharijinom Sahihu je utvrđeno od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /119/: "Mi, skupina vjerovjesnika, brača smo po jednom ocu. Naša je vjera jedna." Misli se na vjerovanje u Allahovu jednoču /tevhid/ sa kojim je On poslao svakog poslanika i kojeg je sadržavala svaka knjiga koju je On objavio, kako kaže Uzvišeni Allah:

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte." (21:25) Međutim, vjerozakoni se razlikuju u naredbama i zabranama. Ponekad je nešto u jednom vjerozakonu zabranjeno, a zatim bude dozvoljeno u drugom vjerozakonu i obrnuto, ili nešto je olakšano izvršiti u jednom i blaže je, dok je u drugom strožije i teže. Allahu pripada potpuna mudrost i neoborivi dokaz. Ovo je konačni vjerozakon s kojim je poslan Največi Poslanik, pečat poslanstva i njime je Uzvišeni Allah dokinuo sve prethodne vjerozakone i učinio ga za sve stanovnike Zemlje, i ljude i džine i Arape i nearape.

Riječi Uzvišenog:

 "A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoče da vas iskuša u onome što vam propisuje", tj. On Uzvišeni  propisao je različite vjerozakone da bi iskušao Svoje robove u onome što im je propisao, i da ih nagradi ili kazni za pokornost ili neposlušnost koju su počinili ili su to sve namjeravali.

Riječi Uzvišenog Allaha: "...zato se natječite ko če više dobra učiniti", a to je pokornost Allahu i priznavanje istinitosti Njegove Knjige, Kur'ana. Zatim kaže Uzvišeni:

  "Allahu čete se svi vratiti", tj. vaš povratak je, o ljudi, Njemu, neka je Uzvišen. "...pa če vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti", pa če nagraditi iskrene, a kazniti one koji su poricali. Riječi Uzvišenog:

"I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim",  potvrda su onog što je prethodilo; zatim Uzvišeni kaže:

   "...i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje", tj. pripazi se svojih neprijatelja, jevreja, da te ne prevare u Istini preko stvari sa kojim oni do tebe dolaze i ne dozvoli da budeš zaveden i obmanut sa njima, jer su oni lažljivci, nevjernici i prevaranti. "A ako ne pristaju", na Istinu kako im ti presudiš i usprotive se Allahovu zakonu,

"...ti onda znaj da ih Allah želi zbog nekih grijehova njihovih kazniti", tj. znaj da če to biti prema Allahovoj odredbi, mudrosti i znanju o njima, da ih udalji od Upute zbog prijašnjih grijeha,

 "A mnogi su ljudi, zaista, nevjernici", tj. izašli su iz pokornosti svome Gopodaru, kako kaže Uzvišeni Allah:

 "Ako bi se ti pokoravao večini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili." (6:116)

Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., i onima koji sljede njegov put: "Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje", tj. ugledaj se na to i po njemu postupaj, jer to je istina u koju nema sumnje. "...i mnogobošce izbjegavaj", tj. okreni se od njih i pretrpi njihove uvrede dok te Allah, dž.š., ne pomogne pobjedom protiv njih, jer postoji mudrost u tome što ih Allah u zabludu odvodi, a da On hoće - uputio bi ih.

Allah Uzvišeni  obrača se Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pod imenom poslanstva, naređujući mu da kazuje i dostavi sve ono sa čime ga je poslao Allah i on je, s.a.v.s., poslušao to i na najpotpuniji način to izvršio. El-Buhari u poglavlju o komentaru ovog ajeta navodi predanje od Aiše, r.a., /128/ koja kaže: "Ko ti kaže da je Muhammed sakrio nešto od onoga što mu je Allah objavio - laže, jer On, neka je slavljen i uzvišen, kaže:

"O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga." Ovako ga sažeto ovdje prenosi, a i El-Buhari i Muslim ga prenose u svojim zbirkama u cijelosti.

Također, oni prenose od nje /129/ da je rekla: "Da je Muhammed, s.a.v.s., sakrio nešto iz Kur'ana, sakrio bi ovaj ajet:

"u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš". (33:37) El-Buhari prenosi od Ebu- Džuhajfe, Vehb ibn Abdullaha Es-Suvaija, da je upitao Aliju ibn Ebi-Taliba, r.a.: "Da li vi imate nešto od Objave što nije u Kur'anu?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Onog Koji daje da zrno raspukne i Koji čovjeka stvara, osim razumijevanja Kur'ana, koje Allah može darovati bilo kome čovjeku i onoga što je /napisano/ na ovoj stranici." Upitao sam: "A šta je na ovoj stranici?" Odgovorio je: "Krvarina, davanje slobode zarobljenicima i da se musliman ne ubija zbog nevjernika." Muslim prenosi od Džabira ibn Abdullaha /130/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednoj svojoj hutbi rekao: "Ljudi, vi ćete biti pitani za mene, pa šta ćete odgovoriti?" Ljudi su odgovorili: "Svjedočit ćemo da si dostavio i ispunio /ono sa čime si poslan/ i da si to savjesno izvršio." Počeo je dizati svoj prst prema nebu i okretati ga prema njima, govoreći: "Allahu moj, jesam li dostavio?"

Allah Uzvišeni kaže: "...ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu", znači da ako ljudima ne dostaviš i ne saopćiš ono sa čime sam te poslao, tada nisi dostavio Moju Poslanicu, a poznato je šta proizilazi iz tog kad bi se desilo. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Znači, ako bi sakrio bilo koji ajet koji ti je objavljen, tada ne bi dostavio Njegovu poslanicu."

Allah Uzvišeni kaže: "...a Allah će te od ljudi štititi", tj. ti dostavi Moju poslanicu, a Ja ću te čuvati od ljudi, pomoći te i podržati protiv tvojih neprijatelja i dati ti pobjedu nad njima, pa ne strahuj i ne žalosti se, jer niko od njih nikavo ti zlo neće moći nanijeti. Prije objave ovog ajeta Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  bio je čuvan /od ashaba/. Kako prenosi Imam Ahmed od Aiše, r.a., da je ona kazivala/131/, da  Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne noći nije spavao, a ona je bila pored njega, pa ga je upitala: "Šta je s tobom, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je: "Kamo sreće da ima neki dobar čovjek među mojim drugovima da me čuva večeras." I dok smo tako bili, čula sam zveket oružja. On je upitao: "Ko je to?" Javio se  S'ad ibn Malik. Upitao ga je: "Šta te je dovelo?" Odgovorio je: "Došao sam da te čuvam, Allahov Poslaniče." Pa sam čula hrkanje Allahova Poslanika, s.a.v.s., u snu", završava ona. Navode ga El-Buhari i Muslim, a prenosi i Ibn Ebi-Hatim od Aiše /132/, da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuvan je dok nije objavljen ovaj ajet:

  "...a Allah će te od ljudi štititi", pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., podigao glavu ispod svoda i rekao: "Ljudi, raziđite se, Allah Uzvišeni će nas čuvati." Ovako ga prenosi i Et- Tirmizi, dajući ocjenu: "Hadis garib." Ovako ga prenosi i El-Hakim u svome "Mustedreku" i kaže da je vjerodostojnog seneda, premda ga El-Buhari i Muslim nisu naveli.  Prenosi ga i Ibn-Merdevjeh od Ismeta ibn Malika El-Hatemija /133/ koji kaže: "Imali smo noću stražu kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., dok nije objavljeno:

  "...a Allah će te od ljudi štititi.", pa je čuvanje straže napušteno."

Prenosi Imam Ahmed od Dža'da ibn Halida ibn Es-Simte El-Džušemija, r.a., /134/ da je rekao: ...i doveden je neki čovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je rečeno: "Ovaj je želio da te ubije." Vjerovjesnik je, s.a.v.s., rekao: "Nisi /nikoga/ prepao i da si želio to, Allah ti to ne bi omogućio."

Allah Uzvišeni kaže: "Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje", tj. ti dostavi, a Allah je Onaj Koji upućuje onoga koga On hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, kao što kaže Uzvišeni: "Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoće" (2:272), i kaže: "...tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40)

Uzvišeni Allah kaže: "Reci, Muhammede: 'O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila'", tj. dok ne budete vjerovali cjelovito u sve knjige koje su vama objavljene od Allaha, preko vjerovjesnika i dok ne budete praktikovali ono što one sadrže, a među onim što one sadrže u sebi jeste i vjerovanje u Muhammeda, s.a.v.s., imperativ slijeđenja njega, vjerovanje u njegovo poslanstvo i prihavatanje njegova vjerozakona  "...i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš", tj. časnog Kur'ana, smatra Mudžahid. Tumačenje Allahovih riječi:

“A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat če, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje", več je prethodilo.

 "...ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neče da vjeruje", tj. ne žalosti se zbog njih i neka ti to nikako ne zadaje strah od njih.

Zatim Uzvišeni kaže: ″Oni su, zbilja, pravi vjernici.″ Amr ibn Murre kaže: ″Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako kaže - kao kada mi kažemo: ′Taj i taj je zaista pravi gospodin′ iako među svijetom ima još gospode, ili, kao kada kažemo: ′Taj i taj je zaista pravi trgovac′ iako ima još trgovaca, ili, kao kada kažemo: ′Taj i taj je zaista pravi pjesnik′ iako ima još pjesnika.″ Zatim Uzvišeni kaže: ″Njih kod Gospodara njihova čekaju počasti″, tj. deredže, položaji i stepeni u Džennetu, i oprost′″, tj. On če im oprostiti njihova loša, a nagradit će ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/358/ ′Stanovnike Illijjuna vidjeti će oni ispod njih kao što vi vidite zvijezde pred kraj noći.′ Ashabi rekoše: ′Allahov Poslaniče, to su položaji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika neće moći doći.′ A on reče: ′Nije tako! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, to će moći ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!′″

El-'Awfi, prenoseći od Ibn-Abbasa u vezi sa riječima Uzvišenog: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora..." veli: (509) "Krenuo Allohov Poslanik, s.a.v.s., da isprosi djevojku svome momku Zejdu ibn Hariseu, r.a. Ušao je kod Zejneb bint Džahš el-Esedijje r.a., i zaprosio je, na što je rekla: 'Neću se za njega udati!' Božji Poslanik joj rekao je: 'Naprotiv, udaj se za njega!'

"Božji Poslaniče, zar da mi bude naređeno nešto što se samo mene tiče?"

Dok su razgovarali, Uzvišeni Allah objavi Božjem Poslaniku ovaj ajet, a ona reče:

"Jesi li zadovoljan da se on mnome oženi?"

"Da."

"U tom slučaju, neću biti neposlušna Božijem Poslaniku. Udajem se za njega!"

I Mudžahid, Katade i Mukatil ibn Hajjan također vele da je ajet objavljen u vezi sa Zejneb bint Džahš  i slučajem kada ju je Allohov Poslanik zaprosio za svog oslobođenog roba Zejda ibn Harisea, r.a. Rečeno je i da je objavljen u vezi sa Umm-Kulsum bint Ukbe ibn Mu'ajtom, r.a., prvom ženom  koja je učinila Hidžru nakon ugovora na Hudejbiji, koja je sebe darovala Poslaniku. On rekao je: "Prihvatam" i vjenčao je za Zejda ibn Harise, r.a. - a Allah najbolje zna - nakon što se rastao sa Zejneb.

Hafiz Ebu-Umer ibn Abdul-Berr u djelu "El-Isti'ab" spominje da je ajet:

"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora  da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe" objavljen kada je Božji Poslanik prosio djevojku od njenog oca Ebu-Berze el-Eslemija za  Džulejbiba, r.a., a ona je u đerdeku (svom odjelu) rekla: "Zar ćete odbiti naredbu Allahovog Poslanika?"

Ibn-Džurejdž prenosi od Tavusa da je pitao Ibn-Abbasa o dva rekata nakon ikindije, pa mu je on zabranio, proučivši mu ajet: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora …"

Ovaj ajet je općenit za sve prilike. Kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, niko nema pravo da postupi suprotno, niti ima pravo izbora, mišljenja ili riječi, kao što to veli Uzvišeni:

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65 )  Riječi Uzvišenog:

"A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta" prijetnja su onima koji suprotno postupe, kao što su i riječi Uzvišenog:

"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (24:63) (Bože, sačuvaj nas Svoje kazne i učini nas pokornima Tvojoj zapovijedi i zapovijedi Tvoga Poslanika. Tebi se utječemo od poniženja i ružnog skončavanja!)

Ovaj časni ajet donosi sud o svakome onome koji tvrdi da voli Allaha, a nije na putu Muhammedo­vom, navodeći da je njegova tvrdnja lažna sve dok ne bude slijedio Šerijat Muhammedov riječju i dje­lom. To je potvrđeno i u sahih hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: /491/ "Ko bude uradio neki posao koji nije u skladu s isla­mom, on se odbacuje!" U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže:

"Ako vi Al­laha volite, onda mene slijedite, pa će i vas Allah voljeti", tj. vi ćete dobiti i više od toga što ste tražili svojom ljubavlju, dobit ćete Allahovu ljubav prema vama, a ona je veća od vaše. Neki mudraci govore: "Nije stvar u tome da ti voliš, nego je stvar u tome da budeš voljen."

Nakon toga Allah Uzvišeni kaže:

"i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!" Ukoliko budete slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vi ćete to dobiti kao blagoslov njegove misije.

Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako se okrenete od toga", tj. a ako se budete ponašali suprotno Njego­voj naredbi, "Allah, doista, ne voli nevjernike!" To pokazuje da je ponašanje suprotno Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, putu nevjerstvo (kufr), te da Allah ne voli onoga koji je takav, pa makar i tvrdio i smatrao da voli Allaha i da Mu se približava tako da slijedi Poslanika i Vjerovjesnika Nepismenog, Pečat poslanika Allaho­vih, Poslanika koga je On poslao i ljudima i džinima, onoga kojega bi slijedili svi, uključujući i velike poslanike pokoravajući mu se i prih­vaćajući njegov Šerijat, da su bili živi u njegovo vri­jeme! O tome će biti govora kasnije, uz komentar ajeta: "I kada Allah od sva­kog vjerovjesnika uze obavezu..." ( 3:81), inšaallah.

"Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!" Ima mišljenja da "za Allahovo uže" znači za obavezu uzetu od Allaha, kao što navodi slijedeći ajet:

"Bit će poniženi ma gdje se našli ako se ne stave pod Allahovu zaštitu i zaštitu musli­mana." (3:112) Znači, pod ugovornu obavezu i zaštitu. Navodi se da je Kur'an "Allahovo uže", što stoji i u hadisu Harisa el-A'vera, koji prenosi od Alije, a to se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, (merfu') u kojem opisuje Kur'an. /535/ "On je čvrsto Allahovo uže i Pravi put Njegov!" Postoji također, i drugi hadis s ovim značenjem. Naime, hafiz Et-Taberi, s lancem od Ebu-Seida, navodi da je ovaj rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, rekao je: /536/ "Allahova Knjiga je Allahovo uže pruženo od neba do Zemlje!" Riječi: "i ne razjedinjujte se!" predstavljaju zapovijed za džemat, društveno organiziranje i zabranu razjedin­javanja. U tom smislu postoje brojni hadisi. Tako se u Sahihu Muslimovom navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, rekao: /537/ "Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je zadovoljan što se Njemu klanjate i ništa Mu ne pridružujete, što se svi držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se, i što se savjetujete s onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s pričama neute­meljenim (rekla kazala), s puno pitanja i s gublje­njem imetka!" Njima je garantirana nepogrešivost kod sloge, a izražena bojazan za njih u slučaju nesloge i razilaženja. Ovoj zajednici, ummetu, desilo se da su se razišli u sedamdeset i tri grupe, od kojih je jedna spašena od kazne Vatrom i osiguran joj je Džennet. To su oni koji slijede Vjerovjesnika, sallalla­hu alejhi ve sellem, i ashabe njegove.1

"I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On složio srca vaša i postali ste Njegovom milošću braća!" Ovo se odnosi na članove plemena Evs i Hazredž, među kojima su u vrijeme paganstva vođeni dugi ra­tovi, a kada su ušli u islam postali su braća koja su, uz Allahovu pomoć, počela živjeti u ljubavi i povezano­sti, potpomažući se u dobru i bogobojaznosti. Allah Uzvišeni kaže:

"On te je Svojom pomoći i vjernicima podržao" /62/ "I sjedinio je srca njihova! Da si ti potrošio sve što je na Zemlji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio." (8:62-63) Oni su bili na ivici provalije vatrene, pa ih je Allah spasio od nje, upućujući ih da vjeruju.

Muhammed ibn Ishak i neki drugi navode /538/ da je ovaj ajet objavljen u vezi s plemenima Evs i Hazredž. Naime, jedan židov je prošao pored skupi­ne ljudi iz plemena Evs i Hazredž, pa mu je zasmetala njihova sloga i jedinstvo. Poslao je čovjeka koji je bio s njim da sjedne s njima i podsjeti ih na ratove, posebno buaski bratoubilački rat, što je on i učinio. Dok je to on govorio, oni su se zagrijali, počeli se ljutiti jedni na druge, buniti i pozivati na svoja zna­menja. Zatražili su oružje i krenuli u Harru! (mjesto sukoba). To je došlo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je došao da ih smiri. Govorio je: "Zar da se povodite za paganstvom dok sam ja među vama?", a zatim proučio ovaj ajet... Nakon toga su se vratili, pomirili, izgrlili i bacili oružje,2 Allah s njima bio zadovoljan.

1 Mi, predstavnici zdrave tradicije (Selefa), smatramo da ulažemo trud prema svojim mogućnostima i da spadamo u "spašenu grupu", a Allah je Onaj Koji upućuje, od Koga se pomoć traži i na Kojeg se oslanja, On, Jedini Kome ravna nema!

2 Pa da li će se arapske zemlje ugledati na njih, pa da zaborave svoje razlike i ujedine se u borbi protiv židova, kako bi ih otjerali iz Palestine i kako bi ova zemlja bila vraćena njenim stanovnicima, Arapima? Molimo Allaha da tako bude!

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima:

"pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas", kaže: /767/ "Objavljeno je u vezi s Abdullahom ibn Huzafe ibn Kajs ibn Adijjem, kada ga je Allahov Poslanik, sallalla­hu alejhi ve sellem, poslao u izvidnici..." Ovako to navode ostali iz ove grupe, izuzev Ibn-Madžea, a imam Ahmed prenosi od Alije da je rekao: /768/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je izvidnicu, odredivši im za pretpostavljenoga jednog od ensarija. Kada su oni krenuli, on je zapazio nešto, pa je rekao: "Zar vam Allahov Poslanik nije zapovjedio da mi budete poslušni?" Oni su kazali: "Dakako!" Zatim je rekao: "Sakupite mi drva!" Saku­pili su drva a on je tu naložio vatru i rekao: "Odlučio sam da uđete u ovu vatru!" Zatim, kaže: - Jedan mladić među njima tada je rekao: "Od vatre ste pobjegli Allahovom Poslaniku, pa ne žurite dok ne sretnete Poslanika! Ako vam on naredi da uđete u va­tru, uđite!" Oni su se potom vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestili ga o tome, a on je rekao: "Da ste u nju ušli, nikada ne biste izišli! Pokornost je samo u činjenju dobra!" To bilježe sastavljači dva Sahiha u predanju El-E'meša. Ebu-Davud navodi predanje od Abdullaha ibn Ome­ra, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /769/ "Poslušnost i pokornost obaveza su muslimana u stvarima koje voli i ne voli, a koje ne vode u grijeh. Ukoliko se zapovijeda grijeh, tada nema poslušnosti ni pokornosti!" To navode i El-Buharija i Muslim.

El-Buhari navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /770/ "Slušajte i pokoravajte se, pa makar vam naređivao abesinski rob čija je glava kao grožđica!" Ibn-Džerir navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /771/ "Doći će vam namjesnici nakon mene, pa će vam dobročinitelj činiti dobro, a pokvarenjak zlo! Slušajte ih i budite pokorni u svemu što je u skladu s istinom i klanjajte iza njih! Ako budu činili dobro, to pripada i vama i njima, a ako budu činili zlo, to pripada vama, a protiv je njih!" Od Ibn-Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /772/ "Ko kod svoga pretpostavljenog (vladara) vidi nešto loše, neka se strpi, jer niko ko se razilazi sa zajednicom i za pedalj, neće umrijeti osim kao paganin!" Predanje navode Muslim i El-Buhari.

"i nadležne između vas!" Ima mišljenja da su to pretpostavljeni vladari, a ima mišljenja da su učeni. Koliko se vidi, a Allah to najbo­lje zna, to ima opće značenje i odnosi se na svakog pretpostvljenog, od vladara do učenjaka. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu o čijoj su vjerodostoj­nosti saglasni El-Buhari i Muslim, od Ebu-Hurejrea se navodi kako on prenosi od Allahovog Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /773/ "Ko se meni pokori, pokorio se i Allahu, a ko prema meni griješi, griješi i prema Allahu. Ko se pokori mome zas­tupniku - i meni se je pokorio, a ko se ogriješi o moga zastupnika - i o mene se ogriješio!" Ove zapo­vijedi odnose se na poslušnost učenim i pret­postavljenim. Zato Allah Uzvišeni kaže: pokoravajte se Allahu", tj. slijedite Njegovu Knjigu, "i pokoravajte se Poslaniku", tj. držite se njegova sunneta,

"i nadležnim između vas", u svemu što vam narede u okviru pokornosti Allahu, a ne griješenju prema Njemu, jer "nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Allahu", kao što je to navedeno u hadisu, nego je "pokornost samo u dob­ru!"

"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Alla­hu i Poslaniku", tj. Knjizi i sunnetu. To je zapovijed od Allaha Uzvišenog, jer u svemu u čemu ljudi raspravljaju o pitanjima osnova vjere i izvedenih pro­pisa, dužni su da se obrate Knjizi i sunnetu, kao što i Allah Uzvišeni kaže:

"Ma u čemu se razilazili, presuda pripada Allahu!" (42:10) Prema tome, ono što presude Knjiga i sun­net, i što posvjedoče kao ispravno, to je istina, a na­kon istine nema ništa osim zablude! Zato i Allah Uzvišeni kaže: "ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!" To znači, vaša neslaganja i neznanje ostavite i obratite se Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, pa prema njima sudite u svemu u čemu se ne slažete. Ovaj ajet upućuje na to da onaj koji u pitanjima sukoba ne bude sudio po Knjizi i sunnetu, i njima se ne obrati, ne vjeruje u Allaha i drugi svijet.

Allah Uzvišeni kaže: "To je bolje", tj. suđenje na osnovi Allahove Knjige i sunneta Njego­voga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te obraćanje njima bolje je, "i po poslje­dicama ljepše", tj. sa ljepšom posljedicom, rezulta­tom i nagradom.

Ovo je prijekor Allaha Uzvišenog onima koji tvrde da vjeruju u ono što je Allah Objavio Svome Poslaniku i vjerovjesnicima koji njemu prethode, a.s., a oni, pored toga, sude mimo Knjige i sunneta. Prema tome, ovaj ajet upućuje prijekor svakome ko napusti sud Allaha i Njegova Poslanika, uzimajući da sudi po nečemu drugome, što je lažno, a što se imenuje Tagutom.

"Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete, kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki!" To znači da oni zbog svog velikog neprijateljstva žele da vi zalutate kako biste bili kao i oni. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Zato između njih ne uzimajte prijatelje (zaštitnike) dok se na Allahovom putu ne isele! A ako okrenu leđa...", tj. ako napuste hidžru,

"onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete i između njih prijatelje niti pomagače ne uzimajte!" Znači, ne uzimajte ih za zaštitnike niti za pomagače protiv Allahovih neprijatelja sve dok su takvi!

Allah Uzvišeni kaže obraćajući se Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:

"Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom...", tj. to je istina od Allaha, jer sadrži istinu kako u svojim izviješćima, tako i zahtjevima; "da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje." Ovaj ajet uzimaju kao argument poznavaoci osnova šerijat­skog prava, koji smatraju da je njemu, sallallahu alej­hi ve sellem, ovim naloženo da sudi po idžtihadu, što potvrđuje i predanje u dva Sahiha od Ummi-Seleme da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo galamu i raspravu pred svojim vratima, pa je izišao i rekao: /841/ "Ja sam doista čovjek i sudim po onome što čujem. Može se desiti da neko od vas bude vještiji u dokazivanju od drugih, pa ja prema tome pre­sudim. Stoga, kome ja dosudim pravo drugog mus­limana, to mu je komad vatre, pa neka je on nosi ili nek je ostavi!" Slično prenosi imam Ahmed, a Ebu-Davud na njegovu verziju dodaje: /842/ "Jer ja sudim među vama po mišljenju koje mi nije objavljeno u vezi s tim!"

Ibn-Merdevejh navodi predanje posredstvom El-Avfija, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: /843/ - Jedan broj ensarija išao je u neki od pohoda sa Alla­hovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jednome od njih ukraden pancir. Za to je pala sum­nja na jednoga od ensarija, pa je vlasnik pancira došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i rekao: "Tu'me ibn Ubejrik ukrao mi je pancir!" Kada je kradljivac to vidio, otišao je, uzeo ga, bacio u kuću jednog nevinog čovjeka i rekao ljudima iz svoje rodbine: "Ja sam sklonio pancir i bacio sam ga u kuću toga i toga, pa se tamo može naći!" Oni su otišli Vjerovjesniku te noći i kazali mu: "Vjerovjesniče, naš drug je nevin, a pancir je kod toga i toga. On nas je o tome obavijestio, pa stoga opravdaj našega druga pred ljudima i zauzmi se za njega, jer ako preko tebe ne bude opravdan kod Allaha, on će propasti!" Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao, kazao da je on nevin i opravdao ga pred ljudima!1 Nakon toga, Allah Uzvišeni je obja­vio :

"Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom da lju­dima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama! I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je! I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju..."

1 Ovo je dokaz da gajb (nevidljivo) niko, pa čak ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne zna izuzev onoliko koliko ga Allah Uzvišeni s tim upozna. To bi trebali znati oni koji griješe...!