Allah Uzvišeni ovo kaže naređujući ovom umme­tu post koji predstavlja sustezanje od hrane, pića i seksualnih odnosa, s iskrenim nijetom (nam jerom) u ime Allaha Uzvišenog, budući da sadrži čišćenje i zaštitu duša od loših primjesa i ružnih navika. On na­vodi da im je to naredio kao što je bio naredio i onima prije njih, u kojima imaju uzor i mogu se ugledati na njih. Neka se oni potrude da ovu Allaho­vu naredbu izvrše potpunije od njih Allah Uzvišeni kaže:

                Svaka zajednica (ummet) ima svoj zakon i pravac, a da je Allah htio, On bi vas sljedbeni­cima jedne zajednice učinio. Jer On hoće da vas iskuša onim što vam propisuje! Zato se natječite da jedni druge u dobrima preteknete!".  U tom smislu i ovdje kaže:

"O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobo­jazni bili", jer post pročišćava tijelo i sužava puteve šejtanu. To se potvrđuje i u oba Sahiha: /194/ "O mladi! Ko je od vas u stanju oženiti se, neka se oženi, a ko ne može, neka posti, jer to mu je zaštita."

U početku islama post je bio po tri dana u sva­kom mjesecu, da bi se to potom derogiralo i zamije­nilo postom mjeseca ramazana. Od Muaza, Ibn-Mes'uda i nekih drugih navodi se: "Ovaj post bio je šerijatski određen još od vremena Nuha, a.s., sve dok to Allah nije dokinuo i zamijenio ga postom mjeseca ramazana. Bilo im je propisano: kada neko klanja večernji namaz i ode na spavanje, zabranjeni su mu hrana, piće i žene do istog vremena. Nakon toga, propis posta objašnjen je kao što je bilo u početku islama, pa Allah, dž.š., kaže:

     
"a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana...", tj. bolesnik i put­nik (musafir) ne poste nego se mrse, a to nadoknađuju kasnije istim brojem dana. Ali, zdrav čovjek koji je kod kuće, ako hoće, postit će, a ako hoće, nahranit će  svakog dana jednog siromaha. Post je, međutim, bolji od hranjenja siromaha. To tvrde Ibn-Mes'ud, Ibn-Abbas i drugi pripadnici zdrave tradicije (selefa) na osnovi riječi Uzvišenog:

"Onima koji ga teško podnose, otkup je da si­romaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A neka znate, bolje vam je da postite."  Zatim je Allah Uzvišeni objavio drugi ajet:

     ..   

"U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana  pa ko u tom mjesecu od vas bude kod kuće, neka ga posti."  Tako je Allah Uzvišeni utvrdio post ramazana kao obavezu za zdravog čovjeka koji je kod kuće, a dao olakšicu bolesniku i putniku, kao što je odredio da stara osoba koja ne može postiti može nahraniti siromaha. El-Buhari na­vodi predanje od Seleme ibn Ekva' da je, kada je objavljen ajet:

     "Onima koji ga teško podnose, otkup je da siromaha nahra­ne", rekao: "Bilo je uobičajeno da onaj ko je htio mrsiti se dâ otkup, dok nije objavljen ajet koji slijedi iza ovoga i koji je to derogirao." Od Ibn-Omera se također prenosi da je to derogirano, dok El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa da nije derogirano, nego da star čovjek i stara žena, koji ne mogu da poste, za svaki dan mogu nahraniti po jednog siromaha. Prema tome, u zaključku se može reći da je derogi­ran u pogledu obaveza zdravog čovjeka koji je kod kuće, pa je on obavezan postiti na osnovi riječi Uzvišenog: "a ko od vas bude kod kuće, neka ga posti" Što se tiče starog i iznemoglog čovjeka, postoje dva mišljenja: ono koje je ispravno dozvoljava da se mrsi, ali da je obavezan za svaki dan dati fidju (otkupninu). U Sa­hihu El-Buharijevom stoji: "Kada je Enes ostario, on je, godinu ili dvije, hranio za svaki dan posta siroma­ha hljebom i mesom, a on se mrsio/El-Buhari to prenosi kao mu'allek predanje, a navodi ga i Hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svom Musnedu. U ovom smislu uzima se i trudna žena, odnosno dojilja, ukoliko se boji za sebe ili djecu.

Allah Uzvišeni ističe mjesec posta ispred drugih mjeseci time što ga je odabrao za objavu Kur'ana časnog. U hadisu se navodi da je to mjesec u kojem su Božije knjige objavljivane vjerovjesnicima, a imam Ahmed ibn Hanbel, r.h., prenosi od Vaila ibn Eska'a da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /195/ "Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noći mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći mjeseca ramazana, Indžil trinaeste noći mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur'an dvadeset četvrte noći mjeseca ramazana."[1] Međutim, i suhufi, i Tevrat, i Zebur, i Indžil objavljeni su vjerovjesnicima odjednom, dok je Kur'an odjednom objavljen do Kuće uzvišenosti na Dunjalučkom nebu  , što se desilo u Noći sudbine (Lejletul-kadr) mjeseca ramazana, kao što Uzvišeni kaže:

      "Mi smo ga objavili u Noći blagoslovljenoj" (44:3), te kaže:

      "Mi smo ga objavili u Noći sudbine." Nakon toga, Kur'an je objavljen Allaho­vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim dijelovima, prema slijedu događaja. U jednom predanju Ikrime od Ibn-Abbasa navodi se: Kur'an je objavljen na ovo svjetsko nebo odjednom,u Noći sudbine mjeseca ramazana. Allah je govorio Svom Vjerovjesniku što je htio tako da idolopoklonici nisu mogli navesti nijedan primjer na koji im Allah nije odgovorio. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav i to odjednom!" A tako je, da bismo srce tvoje učvrstili, pa ga Mi ajet po ajet objavljujemo." "Oni ti neće nijedan primjer navesti, a da ti Mi nećemo istinu dati i najljepše objašnjenje navesti" (25:32,33) Zatim:

  "Uputa je ljudima i objašnjenje Pravog puta i razlikovanja istine od neistine."  To je pohvala Kur'ana, koji je Allah objavio kao uputu srcima robova Svojih koji ga vjeruju, prihvaćaju i slijede.

 "i objašnjenje", tj. dokazi ispravnosti Pra­vog puta i upute koju donosi razlikujući istinu od neistine, halal (dozvoljeno) od harama (nedozvolje­nog).

     "pa, ko od vas bude kod kuće, neka ga posti!"  Ovo je potvrda obaveze za onoga ko bude svjedok početka ovoga mjeseca, tj. ko bude kod kuće na početku mjeseca ramazana, i bude zdrav, obavezan je da posti. Ovim je, za onoga ko bude zdrav kod kuće, dokinuta na­prijed navedena sloboda da ne posti, nego daje otkupninu ishranom jednog siromaha za svaki dan. Nakon što je završio s postom, Allah Uzvišeni ponovo ukazuje na olakšicu za bolesnika i putnika koji može da ne posti pod uvjetom da to nadoknadi, pa kaže:

         "Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate", tj. uz obavezu onome koji je kod kuće, On je dao olakšicu da se ne posti u slučaju bolesti i puta, kao vid olakšanja i milosti prema vama.

U vezi s ovim postoji nekoliko pitanja:

Prvo: Neki učenjaci smatraju da je ne postiti dopušteno samo onome koji bude putnik na početku mjeseca a da nije dopušteno onome koji bude kod kuće na početku mjeseca, a potom, ode na put, a na osnovi riječi Uzvišenog:

     "Ko od vas bude kod kuće, neka ga posti!" Međutim, ovo se ne može prihvatiti, jer u ajetu nema dokaza za njega, i jer se potvrđuje u oba Sahiha: /196/ "da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao u Kedid, prilikom polaska u pohod na Osvojenje Meke u mje­secu ramazanu, nije postio, te da je i drugima naredio da ne poste."

Drugo: Neki tvrde da je na putu obavezno mrsiti se, na osnovi riječi Uzvišenog: "neka nadoknadi isti broj dana". To je u suprotnosti s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, utvrđenom u hadisu Ebu-Derda'a: /197/ "Išli smo s Allahovim Poslanikom po velikoj vrućini, u mjesecu ramazanu, pa su neki među nama, zbog vrućine, stavljali ruku na glavu, a među nama su pos­tili samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah ibn Revaha"

Treće: Neki, pak, tvrde da je postiti bolje, iako većina kaže: "...naprotiv, bolje je mrsiti se", uzimajući za osnovu olakšicu, na osnovi riječi Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem: /198/ "Vama je dužnost da uz­mete olakšicu koja vam je dana."

Neki kažu: "Ukoliko je teško postiti, bolje je mrsiti se", na osnovi hadisa Džabira: /199/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je  nekog čovjeka kojemu je napravljen hlad, pa je pitao: "Šta je s ovim?" Rekli su mu: "Posti", a on je nato rekao: "Nije dobročinstvo postiti na putu." Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Međutim, tačno je mišljenje većine da čovjek može birati između te dvije mogućnosti, zbog toga što su ashabi putovali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme ramazana, kao što to navodi u hadisu: /200/ "..među nama je bilo onih koji poste i onih koji ne poste. Oni koji su postili nisu prigovarali onima koji ne poste, niti su oni koji ne poste prigovarali onima koji poste."

Međutim, onaj koji se ne drži sunneta i smatra da je ne postiti pokuđeno (mekruh), njemu je obavezno mrsiti se i haram mu je postiti na osnovi hadisa koji se nalazi u Ahmedovom Musnedu, te kod drugih, što se navodi od Omera i Džabira: /201/ "Ko ne pri­hvati olakšicu od Allaha, ima grijeh poput brda Are­fat."

Prilikom nadoknađivanja posta koji je s razlogom izostavljen, nije obavezno da se to čini dan za danom u slijedu. Stoga, ukoliko hoće, može rastaviti dane, a ukoliko hoće, može ih nadoknaditi u slijedu. Ovo je mišljenje većine pripadnika tradicije (Selefa) i onih nakon njih (Halefa) a utemeljeno je na doka­zima, budući da je slijed obavezan samo u mjesecu ramazanu, zbog nužnosti posta u toku ovoga mjese­ca. Za razliku od toga, nakon isteka ramazana, obavezno je postiti samo određeni broj dana koje čovjek nije postio. U tom smislu, Uzvišeni Allah kaže:

      "neka isti  broj dana naposti", a zatim kaže:

         "Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate."  Imam Ahmed prenosi od Amira ibn Urveta da su ljudi došli da pitaju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem: "Imamo teškoće u tome i tome !?", a on je rekao: /202/ "Vjera Allahova je doista lahka!", što je ponovio tri putaIsto tako, Ahmed navodi predanje s lancem od Enesa Ibn Malika, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /203/ "Olakšajte, a ne otežajte; budite postojani i ne bježite!" /Navodi se u oba Sahiha./

   "da određeni broj dana ispuni­te", tj. doista vam je dao olakšicu da ne postite za što imaju opravdanje bolesnik i putnik jer Allah hoće da vam bude lahko. Naredio vam je da to nadoknadite i da upotpunite određeni broj dana ovog mjeseca;

     "da veličate Allaha zbog upute koju vam je dao", tj. da Allaha spominjete po isteku vašeg ibadeta, kao što Allah Uzvišeni kaže:

        
"A kad završite obrede vaše, Allaha spominji­te kao što svoje pretke spominjete, i još više Ga spominjite!" (2:200)

Ibn-Abbas kaže: "Mi nismo znali kada je Allahov Poslanik završio namaz osim na osnovu tekbira. Stoga, mnogi učenjaci smatraju da je tekbir na Ra-mazanskom bajramu šerijatski utemeljen, pa ga zahirija Davud smatra obaveznim (vadžibom). Nasuprot njemu, prema mezhebu pravnoj školi Ebu-Hanife, r.h., tekbir na Ramazanski bajram nije obaveza. Drugi ga smatraju lijepim (mustehabb).

   "da biste bili zahvalni", tj. ako budete izvršavali ono što vam je Allah naredio da biste bili Njemu pokorni obavljanjem Njegovih strogih dužnosti i izbjegavanjem zabrana (harama), te čuvanjem Njegovih granica, možda ćete time biti od onih koji su zahvalni.

[1] Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo ga objavili u Noći sudbine" (92:1), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Tražite je u posljednjoj dekadi ramazana!" U drugom hadisu kaže: "Tražite je u neparnim noćima!", odnosno, u jednom predanju: "u dvadeset i sedmoj noći ramazana". Međutim, njegove riječi u gore navedenom predanju: "Allah je objavio Kur'an u toku dvadeset i četvrte noći mjeseca ramazana, u suprotnosti je s tekstom Kur'ana:

 "Mi smo ga objavili u Noći sudbine", što ukazuje na slabost navedenog hadisa, koji je u suprotnosti s tekstom Kur'ana, budući da je Noć sudbine (Lejletul-kadr) dvadeset sedma noć ramazana. Allah to najbolje zna i On upućuje na ispravan stav!

Ovo je olakšica muslimanima od Allaha Uzvišenog, te ukidanje onoga što je bilo prije islama, kada je bilo dozvoljeno da čovjek, nakon što iftari, jede, pije i sastaje se sa ženom do jacije, ili zaspi prije toga, a nakon što zaspi ili klanja jaciju, bilo je zabranjeno da jede, pije ili se sastaje sa ženom do slijedeće noći, što je predstavljalo veliku teškoću. Riječ ovdje predstavlja sastajanje sa ženom (spolni odnos), što ističu brojni učenjaci, Ibn-Abbas i neki tabiini.

"One su odjeća vaša i vi ste odjeća njihova." U vezi s tim Ibn-Abbas i neki drugi tvrde: "One su smiraj vaš i vi ste smiraj njihov." To znači da se muškarac i žena međusobno miješaju, dodiruju i u postelju zajedno idu, pa je stoga bilo normalno da im se da dozvola za spolni odnos u ramazanskim noćima kako ne bi osjećali teškoće i probleme.

Povod objavljivanja ovog ajeta je, kao što je nap­rijed navedeno: /213/ što pojedini ashabi, i to prije ramazana, ako bi postili, pa zaspali prije nego iftare, ne bi jeli do istog vremena slijedećeg dana. Tako je Kajs ibn Surme el-Ensari postio radeći toga dana na zemlji. Kada je došlo vrijeme iftara, došla mu je sup­ruga, pa je on upitao: "Ima li što za jelo?", a ona je odgovorila: "Nema, ali ja ću sada otići i potražiti!" Njega su, međutim, oči prevarile i zaspao je. Nakon toga došla mu je supruga, pa kada je vidjela kako spava, rekla je: "Teško tebi, jesi li zaspao?" U podne slijedećeg dana on se onesvijestio. To je spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je nakon toga objavljeno:

"Dozvoljava vam se da u noćima posta imate odnos sa ženama vašim" do riječi:

"jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlik­ovati bijelu nit od crne niti zore", pa su se jako obradovali.

"Allah zna da sami sebe varate, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam; zato se sada sastajite s njima." Povod objave ovog dijela ajeta bio je naprijed spomenuti slučaj Kajsa ibn Surme: /214/ "Usto, bilo je muslimana koji su sami sebe varali, tjkoji su se sastajali (tjspolno općili) sa svojim suprugama nakon jacije u toku ramazana, odnosno nakon što bi zaspali, a jedan od tih je bio i Omer ibn Hattab. Kao što je spomenuto, to je bilo zabranjeno, jer je muslimanima prije toga, nakon što bi klanjali jaciju, bilo zabranjeno sastajati se sa ženama i jesti do istog vremena slijedećeg dana. Oni su se zbog toga žalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allah objavio:

.."Allah zna da sami sebe varate...", tj. da se sastajete sa ženama, jedete i pijete nakon jacije.

"pa je pri­hvatio pokajanje vaše i zato se sada sastajite s njima...", tj. obavljajte odnose s njima

"i žudite za onim što vam je Allah odredio" (znači djetetom);

"Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razli­kovati bijelu nit od crne niti zore, a potom, do noći postite..." To je oprost i milost od Allaha Uzvišenog, tako da je kao izraz oprosta, milosti i pažnje, dozvolio jelo, piće i bračni život tokom cijele noći.

" i žudite za onim što vam je Allah odredio!", tj. žudite za olakšicom koju vam je odredio, a komentar "za djetetom" is­pravniji je.

"Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore...", tj. dok se jasno ne razlikuje svjetlo zore od tame noći i nestane zabune u vezi s tim, odnosno "sa zorom".

El-Buhari navodi predanje s lancem od Adijja ibn Hatima, koji kaže: /215/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče! Šta znači: 'bijelu nit od crne niti?' Je su li to dvije niti?" On je rekao: "Ti to usko gledaš, ako gledaš dva konca", a zatim je rekao: "Ne, nego je to crnina noći i bjelina dana."

U dozvoli Allaha Uzvišenog da se jede do izlaska zore nalazi se dokaz da je lijepo obaviti sehur (jesti pred zoru) jer je to olakšica koja je Allahu mila. Na to i sunnet podstiče i u oba sahiha se navodi predanje od Enesa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, rekao je: /216/ "Sehurite, jer u sehuru je berićet." Postoji i više drugih hadisa: /217/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazivao ga je 'blagoslovljenim ručkom'." U Sahihima se nalazi predanje hadisa Kasima, koji prenosi od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /218/ "Ne smeta vam ezan Bilala da sehurite, jer on uči ezan dok je još noć. Jedite i pijte dok ne čujete ezan Ibn Ummi-Mektum, jer on ne uči ezan dok ne nastupi zora."

Šerijatsko pitanje: Polazeći od toga da je Allah Uzvišeni učinio zoru kao krajnju granicu do koje se dozvoljava sastajanje sa ženom, jelo i piće, za onoga koji želi postiti, izvodi se dokaz da se onaj koji osvane nečist treba okupati, a zatim postiti, za što nema nikakvih smetnji. To je stav imama sva četiri mezheba, te većine učenjaka selefa i halefa, a temelji se na predanju hadisa koji navode El-Buhari i Muslim od Aiše i Ummi-Seleme, r.a., koje kažu: /219/ "Allahov Poslanik osvitao je nečist od odnosa, a ne od ejakulacije u snu, pa bi se okupao i postio." U hadisu Ummi-Seleme navodi se još: /220/ "i ne bi se omrsio, niti bi nadoknađivao".

"a potom, do noći pos­tite!", što pretpostavlja iftar poslije zalaska sunca kao šerijatski propis, kako stoji u predanju u dva sahiha od Omera ibn Hattaba, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /221/ "Kada nastupi noć i prestane dan, tada postač iftari (mrsi se)." Od Sehla ibn Sa'da es-Sa'idia, r.a., navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /222/ "Ljudi su u dobru sve dotle dok se požuruju iftar!" Prenose ga El-Buharija i Mus­lim. Pored toga, u sahih hadisima stoji i zabrana spajanja, tjda se spoji dan sa danom i između njih se ništa ne jedeImam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /223/ "Nemojte spajati!", na što su mu rekli: "Allahov Poslaniče, ti spajaš." Na to je on rekao: "Ja nisam kao vi. Dok ja noć provo­dim, moj Gospodar me hrani i napaja." Zatim kaže: I nisu prestali spajati, pa je i Poslanik s njima nastavio spajati dva dana i dvije noći, a potom, kada su vidjeli mlađak, on je rekao: "Da je mlađak došao kasnije, još bih vam dodao", kao vid kazne kojom će ih odvratiti. U oba Sahiha navodi se ovo kao predanje Zuhrija. Utvrđeno je da je ova zabrana bila od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je on u tome jačan i pomagan. Očito je da je to jelo i piće bilo duhovno, a ne fizičko, jer da je stvarno jeo, onda ne bi bilo govora o spajanju. Međutim, nema smetnje da se spoji do sehura, što potvrđuje jedan hadis koji prenosi Ebu-Seid el-Hudri, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /224/ "Nemojte spajati! A ako neko od vas hoće spojiti, neka to učini do sehura..!?" Na­vode ga u Sahihima El-Buhari i Muslim.

"sa ženama ne općite dok ste u itikafu u džamijama!" Naime, oni koji su bili u itikafu običavali su izlaziti iz džamija i sastajati se sa svojim suprugama ukoliko su to željeli, dok nije objavljen ovaj ajet, kojim je to zabranjeno i u toku dana i noći, sve dok traje itikaf. To znači: ne približavajte im se dokle god ste u itikafu u džamijama. Stoga se onome ko je u itikafu zabranjuje sastajati se sa ženom sve dok je u itikafu u džamiji. Čak, ukoliko bude trebao ići kući, treba da se zadrži samo kratko, koliko da obavi nuždu ili jede. U tom slučaju, on ne može poljubiti svoju suprugu, niti je zagrliti, niti bilo što činiti što je suprotno itikafu.

U oba Sahiha navodi se da je Aiša, r.a., rekla: /225/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, približio bi meni svoju glavu, a ja sam ga češljala jer sam bila u menstrualnom ciklusu. On ne bi ulazio u kuću osim da bi obavio nuždu." Zatim kaže: "A i ja bih u takvom slučaju, čak i ako bi bolesnik bio u kući, samo u prolazu upitala za njegovo zdravlje."

Spominjanje itikafa nakon posta znači uputu i upozorenje na itikaf u toku posta ili krajem mjeseca ramazana, kao što se vidi iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem /226/, "koji je bi­vao u itikafu deset posljednjih dana ramazana, sve do svoje smrti, nakon čega su u itikaf išle njegove su­pruge"(Navodi se u Sahihima El-Buharije i Musli­ma.)

"To su granice Allahove", tj. ovo što smo objasnili, što smo naredili i sankcionirali u vezi s postom i njegovim propisima, ono što smo dozvolili i zabranili, čije smo krajnje granice naveli, te olakšice i odredbe, to su Allahove granice, koje je On donio i sam objasnio. Stoga im se ne približujte, ne prekoračujte ih i ne prelazite!

"Tako Allah objašnjava ljudima Svoja znamenja", tj. kao što je objasnio post, propise, šerijatske odredbe i detalje u vezi s tim, tako On objašnjava i druge propise jezikom Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

"ljudima da bi bogobojazni bili", tjda bi znali kako se upućuju i pokoravaju, kao što Allah Uzvišeni kaže:

"On robu Svome jasne ajete objavljuje da bi vas iz tmine na svjetlo izveo. Allah je doista prema vama dobar i milostiv" (57:9)

/228/ Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem, o mlađacima: "Allahov Poslaniče! Zašto su mlađaci stvoreni?", pa je Allah objavio ajet:

- Pitaju te o mlađacima. Reci: "To su oznake vremena za ljude...", a on kaže: "Allah ih je učinio oznakama vremena posta i iftara za muslimane, id­deta za žene njihove i terminima za poslove vjere njihove." Abdurrezzak navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Omera, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /229/ "Allah je učinio mlađake oznakama za vrijeme ljudi­ma. Zato zapostite kada vidite mlađaka, a prestanite s postom kada ga vidite! Ako bude zaklonjen obla­cima, računajte trideset dana!" Predanje navodi El-Hakim od Ibn-ebi-Revada, a zatim kaže: "On je bio pouzdan, pobožan, mudžtehid, časnog porijeklaIma vjerodostojan (sahih) lanac, ali ga El-Buharija i Muslim nisu uvrstili u svoje Sahihe."

"Nije dobročinstvo u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je dobročinitelj onaj ko se Allaha boji. U kuće ulazite na vrata njihova." El-Buhari navodi od Berra'a da je rekao: Kada bi ljudi, u vrijeme paganstva, krenuli na hadž, ulazili su u kuće sa stražnje strane, pa je Allah objavio: .."Nije dobročinstvo..itd." Ata ibn Re­bah kaže: Kada bi se stanovnici Jesriba (Medine) vraćali s proslava blagdana, u svoje kuće bi ulazili sa stražnje strane smatrajući da je to vid dobročinstva (čestitosti). Allah Uzvišeni kaže:

"Nije dob­ročinstvo u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite...", zatim: "Bojte se Allaha da biste spašeni bili" sutra kada stanete pred Njega i bude vas nagrađivao potpuno i preciz­no.