El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Riječ ″el-enfal″ znači: plijen.A od Se'ida ibn Džubejra prenosi se:Upitao sam Ibn-Abbasa, r.a., povodom čega je objavljena sura El Enfal, pa mi je on odgovorio:"Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru."Što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, takočer od Ibn-Abbasa: Riječ znači: plijen koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,i nikome više.Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on riječ protumačio kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena.Tu su riječ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli.A Allah opet najbolje zna.Ibn-Mes'ud i Mesruk kažu: ″Plijen koji se dobije borbom nije ′nefl′ jednina od riječi, nego je ′nefl′ ono što se dobije bez borbe. Abdullah ibn el-Mubarek i još neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah ajet:″Pitaju te o plijenu"protumačio:Pitaju te o onome što je muslimanima pripalo od mnogobožaca bez borbe, kao što je životinja, rob, ropkinja ili neka roba.To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kojim on raspolaže kako god on hoće.Prema ovome, on je riječ protumačio kao ″fej'″, tj. plijen koji se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Džerir kaže: ″A drugi kažu da je to plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga što dobiju kao i ostala vojska.″ Ibn-Džerir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn Malika: /354/ ″Ja sam rekao: ′Allahov Poslaniče, Allah me je danas spasio od mušrika, pa mi pokloni ovu sablju!′ On mi je odgovorio: ′Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je!′ Ja sam je ostavio i vratio se, govoreći sam sebi: ′Možda če on onu sablju dati nekome kome ona ne znači toliko koliko meni!′ Kad, začuh čovjeka iza sebe kako me doziva, pa upitah: ′Je li to Allah nešto radi mene objavio?′ A on mi reče: ′Tražio si od mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je poklonjena, pa evo ti je!′″ Tada je Allah objavio ovaj ajet:″Pitaju te o plijenu. Reci: ′Plijen pripada Allahu i Poslaniku ′"  Ovaj hadis prenose i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai sa više seneda od Ebu-Bekra ibn Ajjaša, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

* Objavljena nakon sure El-Bekare.
** Osim 30 - 36. ajeta, koji su objavljeni u Meki.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA
Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: ″Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo učestvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razišli o pitanju ratnog plijena i loše smo se ponijeli, pa ga je Allah uzeo iz naših ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio muslimanima.″ Ebu-Davud, Nesai, Ibn-Džerir, Ibn-Mirdevejh - čiji je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ ″Onoga dana u kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ′Ko uradi to i to, dobit će to i to!′ Mlađi su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mlađi su došli tražiti ono što im pripada, a stariji im rekoše: ′Nemojte uzeti naš dio, jer i mi smo vama pomagali! Da ste bili osujećeni i poraženi, vi biste se nama vratili!′ Tako su se oni posvađali, pa je Allah Uzvišeni objavio: ′Pitaju te o plijenu′ - pa sve do Njegovih riječi: ′i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.′″ Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu ″Kitabul-emvališ-šer′ijjeti" kaže: ″...A što se tiče izraza on označava ratni plijen, odnosno sve što muslimani zarobe od svojih neprijatelja.″ Prvi ratni plijen pripao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sukladno riječima Allaha Uzvišenog: ″Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku.′″ Tako je Poslanik, s.a.v.s., taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah preporučio, bez izdvajanja petine - prema hadisu koji smo več naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, čime je derogiran propis prethodnog ajeta.Riječ u osnovi znači sav ratni plijen, s tim što se iz njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini - shodno kur'anskoj objavi i poslaničkoj praksi. Ratni je plijen ono što je Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prijašnjim narodima, pa ga je Allah Uzvišeni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno značenje riječi ″nefl″, a za to imamo potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od Džabira, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /357/ ″Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene″, zatim se dalje navodi hadis, a u njemu između ostalog stoji: ″i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen″ - a zatim se hadis citira do kraja. Postoje četiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila predvi|eno je za određene slučajeve: 1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se ″selb″. 2. Podjela iz ratnog plijena nakon što se iz njega izdvoji petina. Ovo se dešava kada vladar pošalje neke jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela pripada trečina ili četvrtina ratnog plijena, nakon što se izdvoji petina. 3. Podjela iz same petine. To se dešava kada se sav plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina dođe u ruke vladara, on može od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je potrebno. 4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego što se iz njega izdvoji petina. To je slučaj kada se da nešto onima koji dotjeraju i čuvaju stoku koja je ratni plijen. Što se tiče njegovih riječi - tj. riječi Ebu-Ubejda - da iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo več naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, opširno objasnio u djelu Kitabus-sireti. Uzvišeni kaže: ″Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice″, tj. bojte se Allaha u svim vašim stvarima i izgladite međusobne sporove. Nemojte jedni drugima činiti nepravdu i nemojte se svađati i prepirati, jer je uputa i znanje koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog čega se svađate, ″i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku″, tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvišeni, ″ako ste pravi vjernici″.

Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvišeni je samo ovom časnom ummetu dozvolio ratni plijen /el-ganime/.Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz pomoć konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A ″fej'un″ jeste ono što se od njih uzme bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono što ostave iza svoje smrti a nemaju nasljednika, džizja, haradž i tome slično. Ovo je stav Šafije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija.Za razliku od njih, drugi alimi to poistovjećuju, pa″fej'om″ nazivaju ratni plijen i obratno.Oni koji prave razliku izme|u ta dva termina ka`u:Ajet u suri El-Hašr:"Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu i bližnjima njegovim."(59:7) objavljen je povodom ″fej'a″, a ovaj ajet:"I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku."objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i ratni plijen i "fej" prepuštaju vladaru kažu:Nema proturječnosti između ovog ajeta u suri El-Hašr i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, riječi Uzvišenog:"I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku."potvrđuju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa čak i iz igle i konca. Allah Uzvišeni kaže:″A onaj ko nešto utaji donijet će na Sudnji dan to što je utajio.″(3:161)″ "Jedna petina pripada Allahu i Poslaniku."Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono što je rekao Ibn-Abbas, r.a.: /390/ ″Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao neku četu u akciju pa oni došli sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je među pet kategorija. Zatim je proučio:"I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.″Riječi da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove riječi:"Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji!"(2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, s.a.v.s., jedan te isti dio Ibrahim en-Nah'i,El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan el-Basri i drugi također smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to potvrđuje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: ″Jedan ashab je rekao: /391/ ′Došao sam do Vjerovjesnika, s.a.v.s., u dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslaniče, šta kažeš o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a četiri petine pripadaju vojnicima.Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome preči od nekog drugog? A on je rekao: Nema. Čak ni dijelu ratnog plijena koji izvadiš iz svoga džepa, ti nisi preči od svoga brata muslimana.″Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: ″Dio Allaha i Poslanika,s.a.v.s., u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik,s.a.v.s. - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.″ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es- Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom el-Kindijem, r.a., pa su se prisjećali hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi:″O Ubade, šta je ono Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj i toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo njenu kostrijet među vrhove svojih prstiju i rekao:′Ova je deva dio vašeg ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli.Pa predajte i konac i ono što je šiveno, i ono što je veće i ono što je manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat će sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i bližnjih i daljnjih ljudi i ne obraćajte pažnju ni na čiji prigovor u onome što radi Allaha radite.Izvršavajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod kuća. Borite se na Allahovom putu, zaista je džihad jedan od dženetskih ulaza. On je velika stvar i Allah njime spašava od brige i tuge.′″Ovaj hadis je hasen /dobar/ i značajan, a nisam našao u šest odabranih zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai navode njegovu sličnu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U njemu se navodi ovaj događaj sa ratnim plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih riječi: ″...jer se i petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En-Nesai navode i od Omera ibn Anbese Vjerovjesnik bi, s.a.v.s., iz ratnog plijena odabirao nešto za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir eš-Ša'bi, pa je to onda većina islamskih učenjaka od njih prihvatila.Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon Bitke na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati mač ″zul-fikar″ i dio plijena koji pripada vođi.Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha navode: /393/ ″Bili smo u Mirbedu kada je došao neki čovjek noseći komad kože. Mi smo ga pročitali, a na njemu je pisalo: ′Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Benu-Zuhejru ibn Akješu: Ako posvjedočite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, s.a.v.s., i dio koji pripada vođi, bit ćete sigurni pod zaštitom Allaha i Njegovog Poslanika.′ ′Ko ti je ovo napisao′ - upitali smo ga, a on je odgovorio: ′Allahov Poslanik, s.a.v.s.′″Ovi su hadisi pouzdani i oni potvrđuju i ojačavaju ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono što on hoče, što je jedna od stvari koje samo njemu, s.a.v.s., pripadaju. Drugi islamski učenjaci kažu da petinom ratnog plijena raspolaže vladar u svrhe koje su korisne muslimanima,kao što raspolaže i imovinom iz ″fej'a″. Naš šejh, imam i istaknuti učenjak Ibn-Tejmije - Allah mu se smilovao - kaže: ″Ovo je stav Malika i većine učenjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.″Pored toga, postoje razližita mišljenja o tome šta nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti sa onim dijelom petine koji je on uzimao. Jedni kažu da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-Bekra, Alije, Katade i još nekih, a za njegovu potvrdu navodi se jedan hadis od Poslanika, s.a.v.s. Drugi kažu da se taj dio treba utrošiti u ono što je interes muslimana. Treći kažu da se on dijeli preostalim kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siroćadi,siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-Džerir et-Taberi. Četvrti kažu da se Vjerovjesnikov, s.a.v.s., dio i dio njegove rodbine raspoređuju siroćadi, siromasima i putnicima namjernicima.A peti kažu da se čitava petina dodjeljuje rodbini Poslanika, s.a.v.s.Na kraju je usaglašen stav da se ta dva dijela - tj.Poslanikov i dio njegove rodbine - troše na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, r.a. El-A'meš prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, s.a.v.s., dio iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoružanje. Ja sam ga upitao: ′A šta je Alija o tome rekao?′ A on mi je odgovorio: ′On je bio najveći pobornik toga.351 A dio koji je pripadao Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini dijeljen je potomcima Hašima i Abdul-Muttaliba.′″Zatim Uzvišeni kaže: ″...i siročadi″, tj. siročadima siromašnih muslimana, ″...i siromasima″ - to su oni kojima je potrebna pomoć, koji nemaju osnovne potrepštine za život, ″...i putnicima - namjernicima″. To su oni koji putuju ili su naumili putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skraćuju namazi, a nemaju ono što im je potrebno za taj put. Ovo će biti opširnije obrađeno kod ajeta o raznim sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo.352 Zatim Uzvišeni kaže:"Ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem." tj. uradite onako kako smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono što je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik,s.a.v.s., rekao: /394/ ″Naređujem vam četvero a zabranjujem vam četvero. Naređujem vam da vjerujete u Allaha.″ Zatim je rekao: ″A znate li šta je vjerovanje u Allaha? To je svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...″ itd., do kraja hadisa. Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena oznaćeno kao sastavni dio imana.Mukatil ibn Hibban o riječima Uzvišenog:"I u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede" kaže: tj. u pogledu podjele.353 Zatim Uzvišeni kaže:"Na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može."Dan pobjede jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka u kojoj je učestvovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a desila se sedamnaestog dana ramazana - što poznavaoci Poslanikovog životopisa i bitaka prihvataju kao ispravan stav. Prema mišljenju većine tada je bio petak, a Allah Uzvišeni najbolje zna.

351 Ovo je stav velikog broja islamskih učenjaka, Allah im se smilovao.
352 Pogledaj tumačenje 60. ajeta sure Et-Tevbe.
353 Misli se na podjelu ratnog plijena prema kojoj petina pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, a četiri petine učesnicima u borbi, što je objavljeno na Dan pobjede, tj. na Dan Bedra. A ta petina pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, Poslanikovoj rodbini, siročadi, siromasima i putnicima - namjernicima.