Uzvišeni obavještava o približavanju Sudnjeg dana,  kao i onog što sa njim neminovno dolazi, i izražava to u formi prošlosti, kao dokaz sigurnog ostvarenja i neminovnog događanja, te Uzvišeni kaže: "Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to", (21:1)  te Uzvišeni veli: "zato to ne požurujte", tj. blizu je, nije daleko, pa to ne požurujte. Moguće je da se spojena zamjenica (hu) odnosi na Allaha ili na kaznu, a oboje je međusobno povezano, kao što Uzvišeni veli:

"Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti." (39:53)

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ukbe bin Amira, pa kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (708) Na Sudnjem će vam se danu pojaviti iznad vas crni oblak sa zapada, poput okrugle površine koja će se izdizati ka nebu - gore, a iz njega će se čuti zov: 'O ljudi', pa će se ljudi međusobno pogledati i upitati: 'Jeste li čuli?' Neki će reći: 'Jesmo', a neki od njih će sumnjati. Zatim će se zov ponovo čuti: 'O ljudi!' Zatim će se ponovo ljudi međusobno upitati: 'Jeste li čuli?' Pa će oni reći: 'Jesmo!' Zatim će se čuti zov treći put: 'O ljudi!' 'Ono što je Allah odredio - dogodit će se, pa to ne požurujte!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, zaista će dvojica ljudi razastirati odjeću pa je nikada neće više smotati, i čovjek će pružiti svoje vedro, a neće se iz njega nikada napiti, i čovjek će musti svoju devu a neće nikada popiti njeno mlijeko, pa reče Poslanik: i ljudi će raditi..." zatim da je On, Uzvišeni Allah, dž.š., očistio Sebe od toga što su Mu oni pridruživali druga i što su obožavali nekog sa Njim, lišen je Uzvišeni Allah, dž.š., od svega toga i čist.

A ovi - oni su ti koji negiraju Sudnji dan, pa kaže: "Uzvišen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da ibadet čine samo Njemu, koji saučesnika nema, a "el-qada’" ovdje označava naredbu i zbog toga ovdje komparira ibadet spram Njega sa poštivanjem roditelja. Uzvišeni kaže: "i da roditeljima dobročinstvo činite", tj. naredio je da se roditeljima dobro čini, kao što kaže Uzvišeni: "Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti."/31:14/ Njegov je govor: "Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!'", tj. neka njih dvoje ne čuju nikakav loš govor, pa makar to bilo samo gunđanje koje predstavlja najblaži oblik lošeg govora: "i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine)", tj. ne čini im ništa ružno i ne diži ruke na njih. Nakon što nam je zabranio loš govor i loše djelo, prelazi na naređivanje lijepog govora i lijepih djela, pa Uzvišeni kaže: "i obraćaj im se riječima poštovanja punim", tj. blagim, lijepim, dobrim, učtivim, dostojanstvenim i poštovanja dužnim riječima:

Pošto je Allah Uzvišeni spomenuo dobročinstvo prema roditeljima, na to vezuje spominjanje dobročinstva prema rodbini i održavanje rodbinskih veza. U hadisu se veli:
/37/ "Majku, oca a zatim dalje, pa dalje." A u drugoj predaji: "...zatim bližeg pa bližeg." Također se veli u hadisu:
/38/ "Ko želi da mu se poveća nafaka i da mu se produži vijek neka pazi na rodbinske veze." Riječima: "...ali ne rasipaj mnogo" Uzvišeni Allah naređuje dijeljenje a zabranjuje u tome rasipanje, već treba u tome naći sredinu, kao što ističe: "i... oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare" /25:67/

zatim izražavajući odvratnost spram rasipanja i pretjerivanja kaže: "jer su rasipnici braća šejtanova", tj. slični su im u rasipništvu, nepromišljenosti i ostavljanju pokoravanja a prihvatanju griješenja spram Allaha, dž.š., pa zbog toga Uzvišeni kaže: "...a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan", tj. poriče Allahove blagodati koje su mu date i ne pokorava se Njemu, već naprotiv prihvata neposlušnost i protivrječi Mu. Ibn-Mes’ud, r.a., kaže: "Rasipanje je dijeljenje tamo gdje ne treba." Tako kaže i Ibn-Abbas, r.a., Mudžahid veli: "Kada bi čovjek sve podijelio na putu Istine, ne bi bio rasipnik, a ako bi podijelio neznatna sredstva tamo gdje ne treba, bio bi rasipnik."

Uzvišeni kaže: "A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš...", tj. ako neko od tvoje rodbine ili od onih kojima smo naredili da im dadneš, od tebe zatraže nešto što ti nemaš, a ti od njih glavu okreneš zbog nedostatka sredstava: "onda im bar koju lijepu riječ reci", tj. obećaj im blago i lijepo da kada stigne Allahova opskrba, kao što tumače Mudžahid, Ikrime i drugi, dostavit ćemo vam je, ako Bog da.

Uzvišeni naređuje da se daje: "bližnjem pravo njegovo" na ime dobrorčinstva i srodstva; "siromahu" koji nema ništa što bi trošio, i  "putniku namjerniku" koji je u potrebi za finansiranjem svoga puta.

"To je bolje za one koji žele Lice Allahovo", odnosno koji žele da postignu najbolje dženetske blagodati, a to je da vide Uzvišenog; "Ti će postići što žele" na dunjaluku i ahiretu.

Uzvišeni, zatim, veli:

"A novac koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati", tj. nema nikakvog sevaba kod Allaha Uzvišenog Onaj Koji nešto poklanja želeći da mu ljudi uzvrate više nego što je on dao njima.

Ibn-Abbas, Dahhak a i drugi rekli su: "Ova vrsta davanja je dozvoljena stim što za to nema nikakvog sevaba."

Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je posebno zabranio, a Uzvišeni rekao je:

 "I ne prigovaraj tražeći više!", tj. ne daji poklone želeći više od toga., zaista, se kod Allaha Uzvišenog sevab nalazi u zekatu, zbog čega Hvaljeni veli:

"...a za zekat  koji  udijelite želeći Lice Allahovo - takvi će dobra djela svoja umnogosrućiti", tj. njima će Allah Uzvišeni umnogostručiti sevabe i nagradu kao što stoji u sahih-hadisu: (435) "Niko neće udijeliti ni pola hurme od halal-zarade a da to Milostivi ne uzme Svojom desnom rukom i umnogostruči je njegovom vlasniku, baš kao kada neko od vas odgaja njegovo ždrijebe ili tele sve dok hurma ne postane veća od brda Uhud."

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da samo Njega Jedinog, Koji nema druga, obožavaju i obavještava da će onaj ko Mu bude širk činio iskusiti Njegovu kaznu, a zatim je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da opomene svoju najbližu rodbinu i da nikoga od njih spasiti neće ništa osim njegovo vjerovanje u Gospodara Uzvišenog; zatim mu je naredio da bude blag i nježan prema svim vjernicima, onim koji ga budu slijedili, a da se odrekne svakog onog ko mu neposlušan bude, bez obzira ko to od Božijih stvorenja bio.

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da samo Njega Jedinog, Koji nema druga, obožavaju i obavještava da će onaj ko Mu bude širk činio iskusiti Njegovu kaznu, a zatim je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da opomene svoju najbližu rodbinu i da nikoga od njih spasiti neće ništa osim njegovo vjerovanje u Gospodara Uzvišenog; zatim mu je naredio da bude blag i nježan prema svim vjernicima, onim koji ga budu slijedili, a da se odrekne svakog onog ko mu neposlušan bude, bez obzira ko to od Božijih stvorenja bio. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"A ako  te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja nemam ništa s tim što vi radite!'" Ova posebna opomena (opominjanje rodbine) ne protivrječi općoj opomeni, nego je ona samo dio te opće opomene, kao što Uzvišeni veli: "i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem." (6:19) U Muslimovom "Sahihu" kaže se: /386/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svako od ovog ummeta,  kršćanin ili jevrej, ko čuje za mene, a zatim ne bude vjerovao u mene, ući će u Vatru."

U vezi sa objavom ovog ajeta zabilježeni su mnogi hadisi; spomenut ćemo samo neke:

Prvi hadis. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je: /387/ "Kada je Allah dž.š., objavio ajet:

'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je i ispeo se na mjesto Saffa', a zatim je pozvao: 'Evo neprijateljskog upada!', pa su se ljudi okupili oko njega. Neki su mu došli lično, a neki su poslali svoje zastupnike, pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'O sinovi Abdul-Muttalibovi, o sinovi Fehra, o sinovi Lu'ja, šta mislite ako vas izvjestim da je konjica u podnožju ovog brda i želi da vas napadne, da li biste mi vjerovali?' Rekoše: 'Da, povjerovali bismo ti', a on reče: 'Ja vas opominjem na užasnu kaznu.' A Ebu-
-Leheb reče: 'Propao, da bog da, do kraja dana! Zar si nas samo zbog ovoga pozvao?'" A Allah, dž.š., je objavio: "Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!" (111:1)

Ovaj hadis prenose Buharija, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai raznim putevima predaje od El-E'ameša.

Drugi hadis. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., i kaže: /388/ "Kada je objavljen ajet:

'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Kurejše i pojedinačno i kolektivno, pa je rekao: 'O skupino Kurejša, spasite sebe od Vatre, o skupino K'aba, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Hašimovih, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Abdul-Muttaliba, spasite sebe od Vatre, o Fatima, kćeri Muhammedova, spasi sebe od Vatre, ja vas, tako mi Allaha, neću moći zaštititi od Allaha nimalo, osim što  smo u rodbinskim vezama i ja ću ih održavati.'"

Ovaj hadis prenose Muslim i Et-Tirmizi, a Buharija i Muslim bilježe ga u svojim “Sahihima” od Ez-Zuhrija, koji ga prenosi od Se'ida bin el-Musejjebe i Ebu-Seleme bin Abdurahmana koji ga prenosi od Ebu-Hurejrea.

Treći hadis. Imam Ahmed prenosi od Aiše, koja kaže: /389/ "Kada je objavljen ajet: 'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je i rekao: 'O Fatima, kćeri Muhammedova, o Safija kćeri Abdul-Muttalibova, o sinovi Abdul-Muttalibovi, ja vas neću moći zaštititi od Allaha nimalo. Tražite od onoga što posjedujem koliko god hoćete.'"

Ovaj hadis prenosi samo Muslim.

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da samo Njega Jedinog, Koji nema druga, obožavaju i obavještava da će onaj ko Mu bude širk činio iskusiti Njegovu kaznu, a zatim je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da opomene svoju najbližu rodbinu i da nikoga od njih spasiti neće ništa osim njegovo vjerovanje u Gospodara Uzvišenog; zatim mu je naredio da bude blag i nježan prema svim vjernicima, onim koji ga budu slijedili, a da se odrekne svakog onog ko mu neposlušan bude, bez obzira ko to od Božijih stvorenja bio. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"A ako  te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja nemam ništa s tim što vi radite!'" Ova posebna opomena (opominjanje rodbine) ne protivrječi općoj opomeni, nego je ona samo dio te opće opomene, kao što Uzvišeni veli: "i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem." (6:19) U Muslimovom "Sahihu" kaže se: /386/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svako od ovog ummeta,  kršćanin ili jevrej, ko čuje za mene, a zatim ne bude vjerovao u mene, ući će u Vatru."

U vezi sa objavom ovog ajeta zabilježeni su mnogi hadisi; spomenut ćemo samo neke:

Prvi hadis. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je: /387/ "Kada je Allah dž.š., objavio ajet:

'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je i ispeo se na mjesto Saffa', a zatim je pozvao: 'Evo neprijateljskog upada!', pa su se ljudi okupili oko njega. Neki su mu došli lično, a neki su poslali svoje zastupnike, pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'O sinovi Abdul-Muttalibovi, o sinovi Fehra, o sinovi Lu'ja, šta mislite ako vas izvjestim da je konjica u podnožju ovog brda i želi da vas napadne, da li biste mi vjerovali?' Rekoše: 'Da, povjerovali bismo ti', a on reče: 'Ja vas opominjem na užasnu kaznu.' A Ebu-
-Leheb reče: 'Propao, da bog da, do kraja dana! Zar si nas samo zbog ovoga pozvao?'" A Allah, dž.š., je objavio: "Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!" (111:1)

Ovaj hadis prenose Buharija, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai raznim putevima predaje od El-E'ameša.

Drugi hadis. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., i kaže: /388/ "Kada je objavljen ajet:

'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Kurejše i pojedinačno i kolektivno, pa je rekao: 'O skupino Kurejša, spasite sebe od Vatre, o skupino K'aba, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Hašimovih, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Abdul-Muttaliba, spasite sebe od Vatre, o Fatima, kćeri Muhammedova, spasi sebe od Vatre, ja vas, tako mi Allaha, neću moći zaštititi od Allaha nimalo, osim što  smo u rodbinskim vezama i ja ću ih održavati.'"

Ovaj hadis prenose Muslim i Et-Tirmizi, a Buharija i Muslim bilježe ga u svojim “Sahihima” od Ez-Zuhrija, koji ga prenosi od Se'ida bin el-Musejjebe i Ebu-Seleme bin Abdurahmana koji ga prenosi od Ebu-Hurejrea.

Treći hadis. Imam Ahmed prenosi od Aiše, koja kaže: /389/ "Kada je objavljen ajet: 'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je i rekao: 'O Fatima, kćeri Muhammedova, o Safija kćeri Abdul-Muttalibova, o sinovi Abdul-Muttalibovi, ja vas neću moći zaštititi od Allaha nimalo. Tražite od onoga što posjedujem koliko god hoćete.'"

Ovaj hadis prenosi samo Muslim.

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da samo Njega Jedinog, Koji nema druga, obožavaju i obavještava da će onaj ko Mu bude širk činio iskusiti Njegovu kaznu, a zatim je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da opomene svoju najbližu rodbinu i da nikoga od njih spasiti neće ništa osim njegovo vjerovanje u Gospodara Uzvišenog; zatim mu je naredio da bude blag i nježan prema svim vjernicima, onim koji ga budu slijedili, a da se odrekne svakog onog ko mu neposlušan bude, bez obzira ko to od Božijih stvorenja bio. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"A ako  te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja nemam ništa s tim što vi radite!'" Ova posebna opomena (opominjanje rodbine) ne protivrječi općoj opomeni, nego je ona samo dio te opće opomene, kao što Uzvišeni veli: "i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem." (6:19) U Muslimovom "Sahihu" kaže se: /386/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svako od ovog ummeta,  kršćanin ili jevrej, ko čuje za mene, a zatim ne bude vjerovao u mene, ući će u Vatru."

U vezi sa objavom ovog ajeta zabilježeni su mnogi hadisi; spomenut ćemo samo neke:

Prvi hadis. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je: /387/ "Kada je Allah dž.š., objavio ajet:

'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je i ispeo se na mjesto Saffa', a zatim je pozvao: 'Evo neprijateljskog upada!', pa su se ljudi okupili oko njega. Neki su mu došli lično, a neki su poslali svoje zastupnike, pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'O sinovi Abdul-Muttalibovi, o sinovi Fehra, o sinovi Lu'ja, šta mislite ako vas izvjestim da je konjica u podnožju ovog brda i želi da vas napadne, da li biste mi vjerovali?' Rekoše: 'Da, povjerovali bismo ti', a on reče: 'Ja vas opominjem na užasnu kaznu.' A Ebu-
-Leheb reče: 'Propao, da bog da, do kraja dana! Zar si nas samo zbog ovoga pozvao?'" A Allah, dž.š., je objavio: "Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!" (111:1)

Ovaj hadis prenose Buharija, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai raznim putevima predaje od El-E'ameša.

Drugi hadis. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., i kaže: /388/ "Kada je objavljen ajet:

'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Kurejše i pojedinačno i kolektivno, pa je rekao: 'O skupino Kurejša, spasite sebe od Vatre, o skupino K'aba, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Hašimovih, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Abdul-Muttaliba, spasite sebe od Vatre, o Fatima, kćeri Muhammedova, spasi sebe od Vatre, ja vas, tako mi Allaha, neću moći zaštititi od Allaha nimalo, osim što  smo u rodbinskim vezama i ja ću ih održavati.'"

Ovaj hadis prenose Muslim i Et-Tirmizi, a Buharija i Muslim bilježe ga u svojim “Sahihima” od Ez-Zuhrija, koji ga prenosi od Se'ida bin el-Musejjebe i Ebu-Seleme bin Abdurahmana koji ga prenosi od Ebu-Hurejrea.

Treći hadis. Imam Ahmed prenosi od Aiše, koja kaže: /389/ "Kada je objavljen ajet: 'I opominji rodbinu svoju najbližu', Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je i rekao: 'O Fatima, kćeri Muhammedova, o Safija kćeri Abdul-Muttalibova, o sinovi Abdul-Muttalibovi, ja vas neću moći zaštititi od Allaha nimalo. Tražite od onoga što posjedujem koliko god hoćete.'"

Ovaj hadis prenosi samo Muslim.

U naprijed navedenim ajetima ove sure, Allah Uzvišeni spominje tevhid - ispravno vjerovanje, i ihlas - istinsko robovanje samo Njemu, da bi odmah iza toga vezivao oporuku o roditeljima. Spominjanje ova dva dijela u istom slijedu u Kur’anu se opetuje na više mjesta:

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu pokoravate, i da roditeljima dobročinstvo činite." /17:23/  Tako Allah Uzvišeni i ovdje kaže:

"Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro", tj. naredili smo mu dobročinstvo i nježnost prema njima.

"...majka ga njegova tegobno nosi", tj. radi njega, za vrijeme trudnoće, trpi teškoće, i umor, kao i osjećaj prohtjeva za jelima, neugodnosti, teret, malaksalost, i slične popratne pojave trudnoće... "i  tegobno ga rađa", tj. uz teške porođajne bolove.

 "A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci." Alija, r.a., ovim je ajetom i ajetom poglavlja Lukman:

 "A njegovo je dojenje u toku dvije godine" /31:14/, kao i riječima Uzvišenog:

 "Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine, onima koji žele da dojenje potpuno bude"/2:233/, dokazao da je najmanje vrijeme trudnoće šest mjeseci. Ovo je potpuno ispravan i jak zaključak, u čemu je Aliju, r.a., podržao Osman, r.a., te određena skupina ashaba, r.a. Kaže Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, prenoseći od Ma’mera ibn Abdullaha el-Džuhenija, da je rekao: "Oženio se jedan čovjek od nas ženom iz porodice Džuhejna, koja mu rodi dijete kad su u braku navršili tačno šest mjeseci. Muž se uputi Osmanu, r.a., i to mu saopći. Osman naredi da se žena dovede. Kad se porodilja poče spremati, sestra joj zaplaka, a ona je upita: 'Zašto plačeš? Tako mi Allaha, niko od Allahovih stvorenja osim njega nije se sastao sa mnom, pa nek Uzvišeni Allah presudi sa mnom kako On hoće.' Pošto je dovedoše Osmanu, r.a., on naredi da je kamenuju. Kad to ču Alija, r.a., dođe Osmanu te reče: 'Šta to radiš?' 'Rodila je nakon šest mjeseci braka, a zar je to moguće?', reče Osman. Alija, r.a., tad ga upita: 'Zar ne učiš Kur’an?' A on odgovori: 'Učim, svakako.' Na to Alija reče: 'Zar nisi čuo da Allah Uzvišeni kaže:

'A njegovo noćenje i dojenje trideset je' mjeseci /46:15/, i kaže:

'Pune dvije godine'" /2:233/. Tako nalazimo da je za vrijeme trudnoće ostalo samo šest mjeseci. "Tada Osman, r.a., reče: 'Nisam bio tako oštrouman, dovedite mi tu ženu.' Kad su joj prišli, presuda je bila izvršena, a Ma’amer kaže: 'Tako mi Allaha, ni vrana vrani, ni jaje jajetu, ne liči više jedno drugom, kao što je ovo dijete ličilo svome ocu.' Kad otac dijete vidje rekao je: 'Tako mi Allaha, ne sumnjam da je ovo moj sin.'" Prenosilac  kaže da je Allah stavio ovog čovjeka na velike muke, tako što je zadobio otvorenu ranu na licu koja ga je patila i morila, dok nije umro. Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim. Kaže ibn Ebi-Hatim, prenoseći od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Ako žena rodi nakon devet mjeseci trudnoće, da bi upotpunila dojenje, dovoljno je da doji dijete dvadeset i jedan mjesec. Ako rodi sa sedam mjeseci, za potpuno dojenje potrebno je dvadeset i tri mjeseca. A ako rodi dijete nakon šest mjeseci trudnoće, dojit će ga dvije pune godine. Jer, Allah Uzvišeni veli:

"A njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne", tj. kad osnaži, momak, te zreo čovjek postane, "i kad dostigne četrdeset godina", tj. njegov razum dostigne kulminaciju i upotpuni shvatanja.

Prenosi El-hafiz Ebu-Ja’la el-Mevsili od Osmana, r.a., koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: /132/ "Kada iskreni rob, musliman, doživi četrdeset godina, Allah mu olakša obračun. Kad doživi šezdeset godina, Allah mu Uzvišeni dadne (opskrbi ga) da se stalno obraća Njemu. Kad doživi sedamdeset godina, zavole ga stanovnici neba. Kad doživi osamdesetu godinu, Uzvišeni Allah učvrsti njegova dobra, a pobriše ružna djela. Kad doživi devedesetu godinu, oprosti mu Allah sve što je prošlo od njegovih grijeha i ono što predstoji, opskrbi ga zagovorništvom za članove svoje porodice, a na nebesima napiše: "Sluga (zarobljenik) Allahov, na Zemlji Njegovoj." "...on rekne: 'Gospodaru moj, uputi me'", tj. nadahni me,

 "da ti  zahvalim na Tvojoj blagodati, a koju si darovao meni i roditeljima mojim, i da dobro radim, kojim si zadovoljan Ti", tj. u budućnosti. "I potomstvo moje Ti učini dobrim!", tj. djecu moju i njihov porod,

 "ja se Tebi, doista, kajem, i ja sam musliman (predan Tebi)." Ovo je uputa svakom ko dospije u dob od četrdeset godina, da obnovi tevbu Uzvišenom Allahu i da se pravim putem čvrsto opredijeli.

Allah Uzvišeni kaže: "A onaj koji roditeljima svojim kaže: 'Uh.'" Nakon što Uzvišeni Allah spominje stanje onih što čine dovu za svoje roditelje i što im čine dobročinstvo, te šta će kod Allaha zbog toga imati kao nagradu i spas, nastavlja govor o stanju nesretnika što su roditeljima svojim bili neposlušni. Ovaj ajet odnosi se na svakog koji svojim roditeljima bude ovako odgovarao. Nema nikakvog osnova za tvrdnju da se odnosi na jednog od sinova Ebu-Bekra es-Sidika. Sve su izjave po tom osnovu nepouzdane. Odnosi se na svakog ko svojim roditeljima nije pokoran i koji istinu smatra lažima. Sahih predanjem koje u svom rivajetu prenose El-Buhari, En-Nesai i Ibn Ebi-Hatim, skidaju se sve potvore sa Abdur-Rahmana ibn Ebi-Bekra. Ovo smo napomenuli da bi otklonili svaku smutnju s tim u vezi. Allah Uzvišeni kaže: "što mi prijetite da ću biti oživljen", tj. oživljen poslije smrti...!

 "kad su prije mene toliki narodi bili i nestali", tj. prošlo je mnogo naroda, a niko od njih nije se vratio da o tome nešto kaže, "A njih dvoje Allahu zapomažući zbore", tj. mole Allaha za svoje dijete da ga uputi i djetetu govore:

"teško tebi, vjeruj! Allahovo obećanje doista je istina!"

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: "Poglavlje 'En-Nisa' objavljeno je u Medini." Ovako prenosi Ibn-Merde­vejh od Abdullaha ibn Zubejra i Zejda ibn Sabita.

U "Mustedreku" el-Hakim navodi predanje od Ma'n ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: - U poglavlju 'En-Nisa' postoji pet ajeta koje ne bih dao za ovaj svijet i sve što je na njemu:

"Allah neće učiniti nikome ni trunku nepravde..." (4:40),

"Ako se budete klo­nili velikih grijehova koji su vam zabranje­ni..." (4:31),

"Allah neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će manje grijehe koje On hoće..." (I4:48),

"Da su ti oni došli kada su sebi nepravdu učinili..." (4: 64).1 Zatim kaže: "Ovo je vjerodostojan lanac uko­liko je Abdurrahman to čuo od svoga oca. Međutim, o tome postoje različita mišljenja!" Nakon toga, putem Saliha el-Merrija prenosi se od Katade, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: "Osam je ajeta objav­ljenih u poglavlju "En-Nisa" ("Žene") koji su bolji za ovaj ummet od svega što Sunce obasjava:

Prvi je:

"Allah želi da vam objasni i uputi vas putevima onih prije vas, i da vam oprosti! Jer, Allah sve zna i mudar je!" (4:26);

Drugi:

"Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skre­nete!" (4:27);

Treći:

"Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren sla­bim!" (I4:28) Nakon toga navodi riječi Ibn-Mesuda, tj. pet preostalih.

Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svojim stvorenji­ma da budu bogobojazna, da se samo Njemu kla­njaju i ništa Mu ne pridružuju, i upozoravajući ih na Svoju moć kojom ih je stvorio od jedne osobe, a to je Adem, a.s., "od koje je i njen par stvorio", a to je Hava, a.s., koja je stvorena od nje­govog lijevog rebra sa zadnje strane, dok je spavao. Kada se probudio i ugledao je, ona mu se svidjela; obradovao joj se, a i ona se njemu obradovala. U vjerodostojnom hadisu stoji: /633/ "Žena je stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je gornji! Ako ga želiš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se hoćeš time koristiti, koristit ćeš se i dok je krivo!"

"...a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao", tj. od njih dvoje, Adema i Have, zasijao je mnogo muškaraca i žena i proširio ih u različitim dijelovima svijeta, u različitim vrstama i osobinama, bojama i jezicima da bi se, nakon toga, Njemu vratili i oživjeli. Zatim kaže:

"Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite i čuvajte rodbinske veze!" Znači čuvajte se Allaha pokornošću prema Njemu!1 Ed-Dahhak kaže: "Čuvajte se Allaha, s Kojim ste u ugovornoj obavezi i čuvajte rodbinske veze, da ih ne kidate, nego da ih jačate i uspostavljate!"

"Allah, doista, nad vama bdije!" On bdije nad svakim vašim stanjem i djelom, kao što na drugome mjestu kaže:

"A Allah je svemu svjedok." (I58:6) U jednom vjerodostojnom hadisu stoji: /634/ "Robuj Allahu kao da Ga vidiš - jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!" To se odnosi na nadzor Nadzornika. Stoga, Allah Uzvišeni navodi da stvorenja vode porijeklo od jednog oca i jedne majke, kako bi bili bliski jedni s drugima i kako bi ih podstaknuo da brinu o slabima. U Sahihu Muslimo­vom stoji /635/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, kada mu je došla grupa ljudi iz plemena Mudar u poderanim ogrtačima zbog siromaštva i bijede, ustao i obratio se ljudima poslije podne-namaza rekavši:

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe", proučivši ovaj ajet do kraja, a zatim je dodao:

"O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka osoba pogleda šta je učinila za sutra..." (I59:18) Nakon toga, podstaknuo ih je na milosrđe, pa je neko dao milostinju od svojih dinara, dirhema, sa'a žitarica i sa'a datula navodeći kompletan hadis. Ovako prenose Ahmed i autori Sunena od Ibn-Me­suda u poglavlju o "hutbi prilikom potrebe

1 U ovom ajetu nema dokaza za one koji dozvoljavaju moljenje i preklinjanje stvorenja, jer nije smisao ovoga moljenje rodbine, nego je cilj čuvanje rodbinskih veza.

1 Nedostaje peti ajet!

"A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako išta znate!"  Allah Uzvišeni naređuje strpljivost kada je dužnik u nevolji ili nije u stanju na vrijeme vratiti dug, za razliku od perioda paganstva kada bi dužniku nakon isteka roka za povratak duga govorili: "Ili daj dug, ili ćeš dati kamatu!" Zatim Allah preporučuje da mu oprosti dug, a za to obećava veliku nagradu, i kaže: 

       "a da to date kao milostinju bolje vam je, ako išta znate!", tj. a da ostavite glavnicu u cjelini i oprostite to dužniku. U vezi s tim postoje brojni hadisi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. 

Taberani navodi predanje od Ebu-Umame Es'ada ibn Zurare, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /438/ "Kome je drago da mu Allah da hlad onoga dana kada drugoga hlada ne bude bilo, neka olakša onome ko je u nevolji ili neka mu oprosti dug!" 

Imam Ahmed navodi predanje od Sulejmana ibn Burejde, koji navodi za svoga oca da je rekao: /439/ Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: "Ko odgodi rok dužniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat će mu se za svaki dan odgode sadaka u vrijednosti tog duga." Zatim sam čuo kako kaže: "Ko odgodi rok dužniku, za svaki dan će mu se pisati dvostruka sadaka!" Rekao sam: Čuo sam te, Allahov Poslaniče, kako kažeš: "Ko odgodi rok dužniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat će mu se sadaka za svaki dan vrijednosti toga duga" a zatim opet: "Ko odgodi rok dužniku, za svaki dan će mu se pisati dvostruka sadaka!..." Na to im je on odgovorio: "Pisat će mu se sadaka za svaki dan u vrijednosti toga duga prije nego što dođe odgodom zakazani rok, a ako mu i nakon toga opet odgodi, pisat će mu se za svaki dan dvostruka nagrada...." El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /440/ Neki trgovac davao je novac na dug ljudima, pa kada bi vidio onoga koji nije u stanju vratiti dug, rekao bi svojim slugama: "Oprostite mu, jer možda će i Allah nama oprostiti! I Allah mu je oprostio!" Nakon toga, Allah Uzvišeni savjetuje Svoje robove podsjećajući ih na prolaznost ovoga svijeta, dolazak drugog svijeta, povratak Njemu, Njegov obračun za sva stvorenja prema njihovim djelima u ovome životu, te određivanje nagrade za dobro a kazne za zlo koje su učinili, pa kaže: 

"I bojte se Dana kada ćete Allahu vraćeni biti, kada će svakome što je zaslužio isplaćeno biti! I nikome nepravda neće biti učinjena!" 

Jedni drugima ne naređujete da se bijednici i siromasi paze i prema njima čini dobročinstvo.

podsticaj da vjernici nastoje činiti dob­ra i podsticati jedni druge na postizanje blizine prema Allahu Uzvišenom.

"I požurite oprostu od Gospodara vašega, i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pri­premljenim za bogobojazne", odnosno, kao što je i Vatra pripremljena za nevjernike. Ima mišljenja da riječi Allaha Uzvišenog:

"širok kao nebesa i Zem­lja" znače ukazivanje na njihovu širinu i dužinu, kao što Allah Uzvišeni kaže opisujući Džennet:

"posteljama će postave od kadife biti" (55:54). Šta onda reći za vanjski iz­gled? Neki kažu: jer njegova je širina kao i dužina, budući da se nalazi pod kupolom ispod Arša (Prijes­tolja), što pretpostavlja da je okruglog oblika s jedna­kom dužinom i širinom. Na to upućuju i riječi koje stoje u slijedećem sahih hadisu: /556/ "Kada budete od Allaha molili Džennet, tražite Firdevs, jer to je naj­viši i srednji dio Dženneta, odakle izviru rijeke i čiji je krov Arš Svemilosnog!"

U svom Musnedu Ahmed navodi predanje: /557/ "da je Heraklije napisao pismo Vjerovjesniku, sallalla­hu alejhi ve sellem: Ti me pozivaš u Džennet, pros­tran kao nebesa i Zemlja, pa gdje se onda nalazi Vat­ra?!" pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od­govorio: "Subhanallah, gdje je noć kada dođe dan?" Bezzar navodi od Ebu-Hurejre, koji kaže: /558/ Neki je čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: Šta misliš o riječima Allaha Uzvišenog:

“Džennetu, širokom kao nebesa i Zemlja' a gdje je Vatra? " On je kazao: "Zar ne vidiš da noć kada nastupi, prekrije sve? Gdje je tada dan?" Rekao je: "Tamo gdje Allah to hoće!" On mu je kazao: "Tako je i s Vatrom. Ona je tamo gdje Allah hoće da bude!" To znači kao što to što ne vidimo noć kada nastupi dan, ne znači da ona nije na nekom mjestu, pa ako i ne znamo gdje, tako je i Vatra tamo gdje to Allah želi. To se jasno vidi i iz naprijed navedenog hadisa Ebu-Hurejre, koji pre­nosi Bezzar.

Allah Uzvišeni naređuje da se imovina siročadi u potpunosti preda njima kada postanu punoljetna, i zabranjuje da se uživa i priključi svojoj imovini. U tom smislu, kaže: "hrđavo za dobro ne podmećite!" Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Ne mijenjajte zabranjenu imovinu ljudi za dopušteno u vašem imetku!", a Es-Suddi ističe: "Neki bi od njih uzimali debelu ovcu iz imovine siročeta, pa bi umjesto nje dovodili mršavu ovcu, govoreći da mijenjaju ovcu za ovcu. Isto tako oni bi uzimali zdravi dirhem i na njegovo mjesto ostavljali krivotvoreni dirhem, govoreći: "Dirhem za dirhem."

"...i imetke njihove s imecima vašim ne trošite!", tj. ne miješajte ih da biste ih skupa sve trošili; " jer to je doista veliki prijestup!", tj. veliki grijeh. To navo­de Ibn-Abbas i grupa tabiina. U hadisu koji se prenosi u Sunenu Ebu-Davuda stoji: /636/ "Oprosti nam naše prijestupe i greške!" To znači: "to što trošite nji­hovu imovinu uz svoju, veliki je grijeh i prijestup, pa klonite se toga...!"

Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pri­družuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u od­nosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjeto­vao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, na­vodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (31:14), od­nosno: Gos­podar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (17:23) Na to se zatim ve­zuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su iz­gubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i si­romasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siroma­sima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"

"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!"

Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sa­hiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed na­vodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"

Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari.

"...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to su­pruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo."

"...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"

Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robo­vima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!"

"Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odno­si na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"

Ove bliske srodnike Uzvišeni Allah izuzima i od njih se nije obavezno zaklanjati, kao što stoji i u poglavlju "En-Nur" u riječima:

"Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim..." pa do: "koja su stidna mjesta žene." (24:31) Neko od selefa je pitao: "Zašto u ova dva ajeta nisu spomenuti amidža i dajdža?", pa su Ikrime i Eš-[a'bi odgovorili da oni nisu spomenuti jer bi možda to što vide opisali svojim sinovima. Riječi Uzvišenog: "i ženama vjernicama", znače da se ne moraju zaklanjati od vjernica. Riječi:

"i pred onima koje su u vlasništvu njihovu", odnose se na njihove robove i robinje, kao što je prethodno skrenuta pažnja i naveden hadis.1

Riječi Uzvišenog:

"I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skrivneo ništa", tj. bojte Ga se u osami i u javnosti, jer je On svjedok svega i ništa mu nije skriveno pa budite svjesni Njegova nadzora, neka je Slavljen i Uzvišen!

1 Kod riječi: "...ili onima koje posjeduju..." iz 31. ajeta u poglavlju "En-Nur", gdje su navedene i njegove, s.a.v.s., riječi upućene Fatimi: "Ne smeta ti, ovo su tvoj otac i tvoj dječak

"Gospodar tvoj sigurno zna da ti klanjajući (provodiš) manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i skupina od onih koji su uz tebe." Tj. nekada ovako, nekada onako, bez vaše prethodne namjere, ali vi ne možete biti ustrajni u izvršavanju Moje naredbe o noćnom namazu jer vam to predstavlja napor. Zato Allah, dž.š., veli: "Allah određuje dužinu noći i dana", pa su nekad približne duljine dana, a nekad su duži ili kraći. Klanjajte vitr-namaz, o vi koji se brinete i čuvate Kur‘an, a.š. Sadaka je dobro koje ste pohranili kod Allaha, dž.š. "On zna da vi to nećete moći izdržati." Tj. strogu naredbu kojom vas je zadužio. "A vi iz Kur‘ana učite ono što je lahko", tj. bez preciznog određivanja termina, ali ustajte noću koliko vam neće predstavljati poteškoću. Ovdje se pod pojmom "učenje" podrazumijeva "namaz", kao što u suri "Subhane" veli: ولtj. nemojte biti glasni u svom namazu, tj. u učenju.

"Nemoj biti tih." Hanefijski mezheb ovim ajetom "…a vi iz Kur‘ana učite ono što je lahko", argumentuje svoj stav da učenje Fatihe nije obaveza, pa će biti dovoljno ako prouči Fatihu ili nešto drugo. Tu su svoju argumentaciju pojačali hadisom koji govori o čovjeku koji je pogriješio u namazu, a koji se nalazi u dva Sahiha: (537)

"Zatim uči iz Kur‘ana, a.š., što znaš i što ti je lahko." Većina im je učenjaka odgovorila i suprotstavila hadisom koji prenosi Ubade bin Es-Samit, koji se također nalazi u dva Sahiha: (538) "Nema namaza onaj ko u njemu ne prouči Fatihu."

Allah, dž.š., veli:

"On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti." [to znači: znao je da će u ovom ummetu biti osoba koje će imati neke razloge kao što su bolest, put i borba na Allahovom putu. Ovaj je ajet potvrda poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., jer ovaj ajet spada među one koji govore o nepoznatim stvarima koje će se desiti u budućnosti; jer je ovaj ajet objavljen u Meki, a borba u tom periodu još uvijek nije bila propisana.

"Pa učite iz njega ono što vam je lahko", tj. obavljajte namaz učeći iz Kur‘ana ono što vam je lahko. U hadisu se navodi: (539) "Poslanik je upitan o čovjeku koji je spavao sve do zore, za kojeg je kazao: To je čovjek u čije se uho pomokrio šejtan." Neki smatraju da je prespavao i nije obavio farz- namaz, a drugi kažu da nije obavio noćni namaz nafilu. U Sunenu se navodi hadis: (540) "Obavljajte vitr-namaz, vi koji pripadate Kur’anu, a.š.", kao i hadis: (541) "Ko ne klanja vitr namaz ne pripada nama."

Allah, dž.š., veli: "I namaz obavljajte, i milostinju udjeljujte." Obavljajte namaze koji su vam stroga obaveza i zekat koji vam je naređen. Ibn-Abbas i drugi koji pripadaju selefu vele: "Ovaj je ajet derogirao naredbu Allaha, dž.š., muslimanima da obavljaju noćni namaz koji im je bio odredio na početku kao obavezu. U dva Sahiha navodi se: (542) "Allahov je Poslanik kazao tom čovjeku: 'Pet namaza u jednom danu i noći.' 'Je li mi obavezan još neki namaz osim toga', upitao je čovjek. 'Ne, osim ako hoćeš obaviti dobrovoljni namaz.'"

Allah, dž.š., veli: "Allahu lijep zajam dajte!" Od dobrovoljnih priloga, a Allah, dž.š., zato će dati najbolju nagradu.

"A dobro koje za sebe unaprijed date naći ćete kod Allaha još boljim i većim po nagradi." Sve što uradite od dobra to ćete naći, to je najbolje što ste ostavili na dunjaluku. Prenosi Haris bin Suvejda koji kaže: Abdullah veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (543) "Kome je od vas njegov imetak draži od imetka njegovog nasljednika?" Rekoše: 'Allahov Poslaniče nikome od nas nije draži imetak njegova nasljednika od njegova imetka.' 'Znajte to što ste rekli', reče im Poslanik, s.a.v.s. 'Ne znamo ništa drugo, Allahov Poslaniče', rekoše. 'Vaša je imovina ono što podijelite u hajr, a imovina je vaših nasljednika ono što ostavite iza sebe', reče im Poslanik, s.a.v.s." Bilježe ga El-Buharija i En-Nesai.

Zatim Allah, dž.š., veli:

"I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je." Mnogo Ga spominjite i tražite oprosta u svim svojim radnjama, jer On oprašta i Milostiv je prema onome ko od Njega traži oprost.