"U srcima njihovim je bolest." Prema nekim mišljenjima, ovdje "bolest" predstavlja sumnju, licemjerje i prljavštinu. To je sve tačno, budući da je bolest koja je u srcima licemjera i sumnja i licemjerje i prljavština. Sumnja je zato jer oni sumnjaju u  poslanstvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; licemjerje je, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustvari su nevjernici; prljavština je, jer oni ne vjeruju u ono što je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem; nevjerstvo je, bez sumnje, prljavština!"...pa im je Allah bolest povećao." Znači povećao im je sumnju, licemjerje i prljavštinu. Dakle, nagrada, odnosno kazna, primjerene su vrsti djela, kao što Allah Uzvišeni kaže: "A što se tiče vjernika, njima je vjerovanje povećano i oni se raduju što se, pak, tiče onih u čijim je srcima bolest, ona im je prljavštinu povećala." (9:125) Riječi Allaha Uzvišenog:  "...za ono što su lagali" znače što su lagali Allahu i vjernicima nastojeći ih  prevariti  riječima:  "Mi vjerujemo!" - dok, ustvari, nisu vjerovali. Allah Uzvišeni obavijestio je Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o jednom broju licemjera (munafika) zadržavši za Sebe znanje o ostalima i ne obavještavajući ga o njima. On kaže: "Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine koji su u licemjerstvu spretni! Ti ih ne poznaješ, ali ih Mi znamo!" (9:101) Možda će neko reći: "Zašto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ubijao licemjere pošto je znao neke od njih?" Odgovor na ovo pitanje nalazi se u Sahihima, gdje se navodi da je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne volim da kažu Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Znači, on se bojao da ne dođe do bilo kakvih promjena u veze sa prihvaćanjem islama od beduina, jer oni nisu znali da su pojedinci licemjerni, pa bi mogli pomisliti da ih on ubija unatoč njihovom imanu, odnosno mogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Malik u vezi s tim kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustezao se od licemjera kako bi pokazao svojim sljedbenicima da vladar ne osuđuje samo po svom znanju!"14 Šafija kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ubijanje licemjera budući da su oni javno prihvaćali islam, iako je on znao da su licemjeri. Međutim, ono što su javno pokazivali iznad je onoga drugog. To potvrđuje i hadis: /49/ "Meni je naređeno da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: 'Nema boga osim Allaha.' Kada to kažu..." itd. 15 Međutim, treba kazati da se ovo odnosi na onoga koji poznaje prvake licemjera i njihova imena. Za one o čijem licemjerju Allah Uzvišeni nije upoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu stoji: "Ako se licemjeri i oni u čijim je srcima bolest, te oni koji po Medini laži šire, ne okane, Mi ćemo ti sigurno vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao komšije tvoje ostati. Oni su prokleti i gdje god se nađu bit će uhvaćeni i poubijani." (33:80-81)

U ovim je ajetima dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije podstican protiv njih, niti je bio upoznat ko su im bili prvaci! Njemu se ukazuje na njihove osobine koje on primjećuje kod nekih od njih. U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "A da hoćemo, Mi bismo ti ih uistinu pokazali, i ti bi ih sigurno po biljezima njihovim prepoznao. Ali ti ćeš ih doista prepoznati po načinu njihova govora!" (47:30)

___

14
U vezi s tim, treba reći sljedeće: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori iz strasti, za razliku od vladara koji nije vjerovjesnik i ne dobija Objavu. Zato nema razloga da gledamo drugačije na odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne volim da govore Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove!" Što se tiče stava da vladar ne sudi po onome što zna, to se odnosi na vladare koji nisu vjerovjesnici, jer vjerovjesnici imaju znanje, odnosno naređenje od Allaha Uzvišenog, što se mora izvršiti.

"O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su se neki ljudi htjeli vas dočepati, a On je zadržao ruke njihove." Prenosi Abdur-Rezzak od Džabira: /83/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odsjeo na nekom mjestu, a ljudi koji su bili sa njim razišli su se po hladovini stabala idaha..Vjerovjesnik, s.a.v.s., zakačio je svoju sablju za neko drvo. Tada je prišao neki beduin do sablje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., uzeo ju i izvukao iz korica, a zatim se okrenuo prema Vjerovjesniku, s.a.v.s., prijeteći: "Ko će te zaštiti od mene?" Odgovorio mu je: "Uzvišeni Allah!" Beduin je ponovio dva ili tri puta: "Ko će te zaštiti od mene?", a Vjerovjesnik je, s.a.v.s., odgovarao: "Allah!" Beduin je tada vratio sablju u korice, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao je svoje drugove i obavijestio ih šta se desilo sa beduinom koji je sjedio pored njega, a on ga nije kaznio. Ma'mer kaže: "Katade je spominjao ovaj doga|aj dodajući da su neki Arapi željeli iz zasjede ubiti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa su poslali ovoga beduina."

Tumačenje ajeta

"...O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su se neki ljudi htjeli vas dočepati...", i kazivanje o ovom beduinu koji se zvao Gavris ibn El-Haris zabilježeno je u vjerodostojnom hadisu. 

Ima i mišljenje da je ovaj ajet objavljen u vezi sa K'abom ibn El-Ešrefom i njegovim drugovima kada su željeli prevariti Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegove drugove u K'abovoj kući. Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. Ima mišljenje da je objavljen vezano za pleme Benu en-Nedir kada su njegovi pripadnici željeli baciti stijenu na glavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada im je on došao, tražeći pomoć od njih u isplati krvarine plemenu Beni-Amir, ali Uzvišeni Allah je otkrio Vjerovjesniku, s.a.v.s., ono o čemu su se oni bili dogovorili. Riječi Uzvišenog:

"i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!" znače: ko se osloni na Allaha on će mu biti dovoljan za njegove brige i sačuvat će ga i zaštititi od zla ljudi. Potom je naređeno Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da se uputi prema njima /plemenu Benu en-Nedir/, da ih opkoli kako bi ih porazio i prognao.

Arapi su, izuzev Kurejševića, tavaf činili oko Kabe goli, tumačeći to time što su tvrdili da neće da tavafe u odjeći u kojoj su Allahu griješili. A Kurejševići su pripadali "Humsu" (zajednički naziv za pripadnike plemena Kurejš, Kinane i Džedile, te njihovih pristalica) i tavafili su u odjeći. Isto bi činio i onaj kome bi neko od spomenutih posudio odjeću. A onaj ko ima novu neupotrijebljenu odjeću, tavafio bi u njoj, a zatim je bacio i niko je ne bi uzimao. Onaj ko ne bi imao novu odjeću, niti ju je mogao pozajmiti od nekog iz grupe "Humsa" tavafio bi nag. Bilo je slučajeva da i žena tavafi gola. A žene bi najčešće tavafile nage noću. To su oni sami sebi uveli i u tome svoje očeve slijedili, smatrajući da se djela njihovih predaka temelje na Allahovim propisima, pa im Allah, dž.š., to poriče riječima: A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Allah, dž.š., kao odgovor na to kaže: Reci, o Muhammede, onome ko to bude tvrdio: Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela, tj. Allah, dž.š., negira to za samog Sebe i kaže: "Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?", tj. pripisujete Allahu ono za što niste sigurni da je tačno.

"A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su", tj. oni su po svom neznanju i neshvatanju slični gluhom koji ne čuje i slijepom koji ne vidi i pored toga su u tminama u kojima se inače ništa ne vidi, pa kako će takvi pronaći put i izaći iz stanja u kome se nalaze? Allah, dž.š., za takve kaže: "Slični su onima koji potpale vatru, i kada ona osvijetli njihovu okolicu Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste." (2:17-18) Zato Allah, dž.š., kaže: "Onoga koga hoće - Allah stavlja u zabludu a onoga koga hoće - na pravi put izvodi", tj. On postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće.

Njegove riječi, neka je Uzvišen: "I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju", tj. tako i kada ezan učite za namaz   "...i to uzimaju", također, "...za podsmijeh i zabavu, zato što su oni ljudi koji ne shvačaju" značaj robovanja Uzvišenom Allahu, niti Njegove zakone. Ovo su osobine sljedbenika i pristalica šejtana, koji kada čuje poziv na namaz /ezan/ pobjegne puštajući vjetar, tj. glasno, sa smradom, kako ne bi čuo učenje ezana, a kad se završi učenje ezana pristupa ponovo dok se ne počne sa učenjem poziva /ikamet/ za uspostavljanje zajedničkog namaza, kada odstupa ponovo sve dok se na prouči ikamet. Tada pristupa ubacujuči misli između čovjeka i njegova srca: sjeti se toga, sjeti se toga, čega se inače ne sječa, tako da čovjek ne zna koliko je klanjao, pa kad se to nekome od vas desi neka učini dvije sedžde prije predaje selama. Ovo je hadis koji su prenijeli El-Buhari i Muslim. Ez-Zuhri kaže: "Uzvišeni Allah spominje učenje ezana u Svojoj Knjizi: “I kad pozivate na namaz..."  Prenosi Ibni Ebi-Hatim.

Esbat prenosi od Es-Suddija da je o riječima Uvišenog Allaha:

"I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju" rekao: "Neki je kršćanin u Medini, kada bi čuo mujezina da uči: Svjedočim da je Muhammed Allahov Poslanik, govorio: Zapalio se lažljivac. Jedne je noči njegova sluškinja ušla sa vatrom, a on i njegova porodica spavali su. Iskre su pale /na pod/, pa je izgorjela kuča, a i on u njoj sa svojom porodicom." Prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim.

Uzvišeni govori: O Muhammede, reci onima koji uzimaju vašu vjeru za podsmijeh i zabavu među sljedbenicima Knjige:

"zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije", tj. je li vi imate neki prigovor ili zamjerku za neku našu mahanu osim ovog?, a ovo nije nikakav nedostatak niti mahana, pa je ovo akuzativ rastavljenog izuzimanja /elistisnaul-munkatiu/, kao što je to u Njegovom govoru, neka je Uzvišen:

"A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnog i Hvale dostojnog, vjerovali." (85:8) Riječi Uzvišenog: "...a večina ste grješnici?"  vezane su za:

...zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije", tj. i vjerujemo da su vas večina grješnici, tj. sišli sa pravog puta.

Allah, dž.š., ovim ajetom obavještava nas o stanju većine ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.16 Kao što Allah, dž.š., kaže: "A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili", (61:71) i oni u svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se nalazili u lažnim sumnjama i pogrešnom promišljanju. "...oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore." Riječ el-hirs isto je što i el-hazr (pretpostavljanje, nagađanje) i otuda se kaže za procjenjivanje količine hurmi dok su još na stablu (hazr), a sve je to, opet, Allahovom, dž.š., odredbom i Njegovom voljom.

___

16
Ovaj je ajet općeg karaktera te njegovo svođenje samo na ljude zahtijeva dodatni dokaz. Ono što se iz njega razumije, a Allah nabolje zna, jeste da se on odnosi na sve ljude i džine, jer i džini spadaju među one koji žive na Zemlji.

Ovo je primjer koji Allah, dž.š., navodi za vjernika koji je bio mrtav, tj.u zabludi, propao i u zabuni, pa ga je Allah, dž.š., oživio, tj. oživio njegovo srce imanom i uputio ga na pravi put i na njemu učvrstio i učinio ga sljedbenicima Svojih poslanika: "...i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće", tj. on se njime orijentiše u svom ponašanju i vladanju, a svjetlo je Kur'an ili islam, i obadvoje je ispravno. "...kao onaj koji je u tminama", tj. u neznanju i raznim zabludama "iz kojih ne izlazi?", tj. nikako ne pronalazi izlaz i rješenje situacije u kojoj se nalazi. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će u njemu vječno ostati." (2:257) Ovaj primjer vezuje se za uporedbu svjetla sa tmine riječima koje se nalaze na početku ove sure: "...i tmine i svjetlo dao...", a ovim se ajetom ne cilja na nekog određenog između vjernika i munafika, kao što je to neko rekao, nego je on općeg karaktera i u njega ulazi svaki vjernik i svaki munafik. "A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade", tj. Mi smo im uljepšali njihovu zabludu, Allahovom, dž.š., odredbom i Njegovom savršenom mudrošću, uzvišen je On i nema drugog boga osim Njega, i On nema druga. 17

___

17
Allah, dž.š., to je njima uljepšao shodno onome što su oni sami odabrali od zablude. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...i kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu..." (61:5)

"A kada njima dokaz dolazi, oni govore: Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. kada im dođe znak i nepobitan dokaz, oni kažu: "Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. poslanstvo od Allaha kao što se ono podaruje poslanicima. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati - govore: "Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" (25:21) "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje", tj. gdje će ga postaviti i ko ga je, od Njegovih stvorenja, dostojan. Kao što Allah, dž.š., kaže: "I još kažu: 'Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!' Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?" (43:31-32) Oni su se pitali zašto ovaj Kur'an nije objavljen jednom od uglednih velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke ili Taifa. To zbog toga što su oni Poslanika, s.a.v.s., smatrali nedostojnim, iz mržnje, zavisti, upornosti u grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje njegovog dostojanstva i časti, čistog porijekla i čednosti njegove porodice, i korektnog odgoja i uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali "povjerljivim" (el-emin) prije nego što mu je objava sišla. To je priznao i tadašnji vođa nevjernika, Ebu-Sufjan, kada ga je Herakle - car Rimljana upitao: "A kakvog je on porijekla među vama?" On odgovori: "On je uglednog porijekla među nama." Herakle upita: "Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je rekao to što govori?" On odgovori: "Ne..." (hadis) A imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (241) "Allah, dž.š., odabrao je, između sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a od Beni-Kinaneta je odabrao Kurejševiće, a od Kurejševića je odabrao Beni-Hašim, a mene je odabrao među Beni- Hašimom." A Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu El-Husejna da je rekao: Neki je čovjek ugledao Ibn-'Abbasa kako ulazi na vrata džamije, pa kada ga je Ibn-'Abbas pogledao, on se uplašio 19 i upitao: "Ko je ovo?" "Ibn-'Abbas, amidžić Poslanika, s.a.v.s.!" - odgovoriše mu. On im tada reče: "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje." "One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika." Ovo je velika prijetnja Allaha, dž.š., onome ko ne bude slijedio poslanike, a.s., i njima se pokoravao u onome sa čim su došli. Toga će na Sudnjem danu stići od Allaha vječno poniženje. To je kazna adekvatna grijehu koji se počinio. Isto kao što su se oni na dunjaluku oholili tako će im Allah, dž.š., na Sudnjem danu podariti vječito poniženje. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine - ući će, sigurno, u Džehennem poniženi" (40:60), tj. niski, bijedni i bezvrijedni. "...i patnja velika zato što spletkare." Spletkarenje najčešće biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja spletke i prevare, zato će oni biti kažnjeni žestokom kaznom od Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, što odgovara težini njihovog grijeha. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...onoga dana kada tajne budu otkrivene ..." (86:9), tj. kada se pokažu tajne i u savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim prenose da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (242) "Svaki će varalica, na Sudnjem danu, biti obilježen zastavicom pored njegove stražnjice, a glasnik će govoriti: Ovo je varanje tog i tog (poimenice)." Ovim se hoće kazati da će, pošto spletkarenje biva tajno, daleko od znanja ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim znakom koji će otvoreno ukazivati na djelo svoga počinioca.

___

19
Tj. uplašio se je od njegove autoritativne pojave.

Govoreći o slabom imanu onih koji su živjeli u naseljima kojima su slati poslanici, Uzvišeni kaže: "A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili", tj. da su im srca potvrdila ono što su poslanici objavljivali i da su bili bogobojazni, činjenjem dobrih i ostavljanjem zabranjenih stvari, "Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali", tj. davali bismo im kišu s neba i usjeve iz zemlje. Zatim Uzvišeni kaže: "...ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili", tj. oni su poricali svoje poslanike pa smo ih uništili, primjereno ih kažnjavajući za grijehe i zabranjena djela koja su radili.

Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ibn-Mesuda hadis Poslanika, s.a.v.s., u kome stoji: (244) "Ko pomogne silnika Allah će učiniti da on njime zavlada." Ovaj hadis je garib. A Seid prenosi od Katade da je, tumačeći ovaj ajet, rekao: "Allah, dž.š., daje da se ljudi međusobno druže shodno njihovim djelima, pa je vjernik prijatelj vjerniku gdje god se našao, a nevjernik prijatelj nevjerniku gdje god se našao. Iman nije pusta želja i gizdanje." Ovaj je komentar odabrao i Ibn-Džerir. A neko od pjesnika je rekao: "Nema nijedne ruke a da Allahova nije iznad nje ... i nema nijednog silnika a da neće biti iskušan većim silnikom od njega." Značenje ovog časnog ajeta bi, dakle, bilo: Kao što smo učinili da ta propala skupina za svoje prijatelje uzme džine koji su ih u zabludu odveli, isto tako ćemo učiniti i sa nasilnicima te ćemo jedne drugima pokoriti, jedne drugima uništiti i jednim pomoću drugih osvetiti se, zbog nepravde i nasilja kojeg su činili.

Zatim Uzvišeni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uopće: ″Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluh ″, pa ne čuju istinu, i nijemi″, pa je ne shvaćaju. Zato Uzvišeni kaže: ″koji neće da shvaćaju″. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu u onome za šta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvišeni i Silni u drugom ajetu poredi sa stokom: ″Oni su kao stoka, čak i gori - oni su, zaista,nemarni.″ (7:179)

njihovo je prebivalište Vatra na Dan povratka, kao nagrada za ono što su radili od grijeha na ovome svijetu i što su poricali Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., i Sudnji dan.

Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika,r.a.:/383/ ″Allahov Poslanik, s.a.v.s.,upitan je:′Ko su tvoji prijatelji i čuvari?′ ′Svaki onaj ko je bogobojazan′ -odgovorio je on, a zatim je proučio:"Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje"Zatim Uzvišeni navodi kako su mušrici postupali kod Mesdžid-Harama i kako su se odnosili prema njemu:"Molitva njihova pored Ka´be svodi se samona zviždanje i pljeskanje rukama."Ibn-Abbas kaže:″Kurejšije su kružili oko Kabe goli, zviždeći i pljeskajći rukama pri tome.″ ″El-muka'u″ znači zviždanje, a ″et-tasdijetu″ pljeskanje rukama. Ikrime kaže:″Oni su kružili oko Kabe nalijevo.″A Mudžahid kaže: ″Oni su to radili zato da bi omeli namaz Vjerovjesnika, s.a.v.s."Zatim Uzvišeni i Veličanstveni kaže:"Zato kaznu iskusite jer ne vjerujete."Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je zadesilo na Bedru.Taj stav odabire Ibn-Džerir, iako ne navodi druge.

Uzvišeni ističe da kada učini da ljudi osjete milost poslije nevolje, kao što je blagostanje poslije teškoće, „...Oni se opet dokazima našim izruguju“, tj. izruguju se i poriču, kao što su riječi Uzvišenog: „Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli, ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći.“ (10:12). A riječi Uzvišenog: „Reci: ‘Allah je brži da izvrgne ruglu’", tj. najviše pušta i čeka, tako da kada čovjek grješnik misli da neće biti kažnjen, u trenucima nehaja, bude usmrćen, a časni pisari pišu i broje sve što radi, zatim to iznose pred Onog Koji zna nevidljivo i vidljivo pa ga On nagradi za lijepo a za ružno kazni.

Allah Uzvišeni iznosi stanje i sramotu na ahiretu onih koji su na Njega laži iznosili, i to pred melekima, Allahovim  poslanicima, vjerovjesnicima i ostalim ljudima,  kao što prenosi Imam Ahmed od Safvan ibn Mihreza, koji kaže: Držao sam za ruku Ibn-Omera, kad se pojavi neki čovjek, a on mu reče: šta si čuo da Allahov Poslanik, s.a.v.s., govori o tajnom razgovoru na Sudnjem danu? A ovaj odgovori: čuo sam ga da govori: (587) Allah, dž.š., na Sudnjem će danu približiti vjernika i staviti na njega Svoju koprenu i sakriti ga od svijeta, pa će ga onda upoznati sa njegovim grijesima i reći mu: Znaš li taj grijeh; znaš li taj grijeh? Pa kada mu iznese njegove grijehe i on vidi da je propao Allah, dž.š., reći će: Ja sam te grijehe sakrio od ljudi na dunjaluku, a danas ti ih praštam, zatim će mu se dati knjiga njegovih dobrih djela. što se, pak, tiče nevjernika i munafika / licemjera, njima će reći:

Ovi su izmišljali laži na Gospodara svoga! Neka Allahovo prokletstvo stigne idolo-poklonike. Ovaj hadis prenose od Katade El-Buhari i Muslim u dva sahiha.

"...koji od Allahovog puta odvraćaju i krivim ga prikazuju", tj. odvraćaju ljude od istine i pravog puta, koji vodi Allahu, udaljavajući ih od Dženneta i usmjeravajući ih pogrešnim putem.

"Oni u onaj svijet ne vjeruju", tj. negiraju da će se on dogoditi.

Uzvišeni kaže: "Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili", tj. Mi smo ih pripremili za njega, pa oni rade ono što džehenemlije rade. Allah je Uzvišeni prije nego što su oni stvoreni znao šta će oni raditi,338  pa je to zapisao kod Sebe u Knjigu, pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. Tako se prenosi u hadisu koji navodi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Amra: Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: /339/ "Allah je odredio stvorenjima njihove sudbine pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju, a Njegov je Arš tada bio na vodi." Inače, pitanje sudbine opširno je i ovdje nije mjesto da ga izlažemo. Zatim Uzvišeni kaže: "...oni srca imaju, a njima ne shvaćaju, oni oči imaju, a njima ne vide, oni uši imaju, a njima ne čuju", tj. oni ne koriste kako treba te organe, koje je Allah dao da budu sredstvo upute. U tom smislu, Uzvišeni kaže: "Gluhi, nijemi i slijepi - oni ništa ne shvaćaju."(2:171) Ustvari, oni su bili gluhi, nijemi i slijepi samo za uputu - kao što kaže Uzvišeni: "ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima". (22:46) Zatim On kaže: "oni su kao stoka", tj. oni koji ne čuju i ne shvaćaju istinu i koji ne vide uputu, oni su kao stoka koja luta i koja ta čula koristi samo za zadovoljenje dunjalučkih potreba. Ta stoka čuje glas pastira, ali ne razumije šta joj se govori. Zato On za njih kaže da su oni: "čak i gori" od životinja. Jer, životinje se nekada i odazovu svome pastiru, iako ne razumiju njegov govor. Tako one, bilo same od sebe bilo treniranjem, rade ono zbog čega su stvorene. Za razliku od njih, iako je stvoren da obožava Allaha i vjeruje da je samo On Bog, kafir ne vjeruje u Allaha i čini Mu širk. Zato je čovjek koji je pokoran Allahu bolji od meleka, a onaj ko Ga ne vjeruje gori od životinja. Zbog toga Uzvišeni kaže: "oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni."

---

338  Tj. Uzvišeni je unaprijed znao kakvaće djela oni odabrati, pa je to zapisao kod Sebe, u Knjigu koja se ne mijenja i ne prepravlja, tj. u Majku knjiga /Levhi-mahfuz/.

"Svaki je narod imao poslanika, i kada poslanik njihov dođe", znači, na Sudnjem danu, "...njima će biti pravedno presuđeno", pa će svaki narod izaći pred Allaha sa svojim poslanikom i knjigom svojih dobrih i ružnih djela, koja će im svjedočiti, a čuvat će ih i svjedočiti meleki, također.. Izlazit će narod po narod, a ovaj časni ummet bit će prvi na Sudnjem danu koji će polagati račun, iako su zadnji po stvaranju i življenju na Zemlji, kao što se navodi u dva Sahiha“, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (561) "Mi smo posljednji, ali ćemo na Sudnjem danu biti prvi koji će polagati račun". Njegov će ummet ovu prednost imati zaslugom njihovog Poslanika, s.a.v.s.

pa Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da im odgovori, i kaže: „Reci: ‘Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni kakvu korist sebi pribaviti!’", tj. ništa ne znam, osim onog što mi je Allah omogućio da znam, sve dok me On o tome ne obavijesti. Obavijestio sam vas o dolasku Sudnjeg dana, ali me Allah nije obavijestio kada će se to desiti. „Svaki narod ima konac“, tj. svaka generacija ima određeno vrijeme, pa kada joj dođe kraj, onda, "...ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati", i kao što Allah Uzvišeni kaže: "Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe." (53:11)

Zatim saopćava da će Allahova kazna iznenada doći, pa kaže: „Reci: ‘Kažite vi meni: ako će vas kazna Njegova noću ili danju zadesiti’, ‘...zašto je onda požuruju mnogobošci.

"Zar ćete tek onda kada se dogodi u nju povjerovati, a ranije ste je požurivali.’" To znači da bi oni, kada bi im došla kazna, rekli: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo." (32:12) Odgovarajući im, Allah Uzvišeni kaže: "...ali im vjerovanje njihovo kad bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo koristilo..." (40:85)

A zatim Uzvišeni kaže: „...zatim će se reći onima koji su se prema sebi ogriješili: ‘Iskusite patnju vječnu!’", tj. na Sudnjem danu njima će se prijekorno reći: "Zar se kažnjavate više nego što ste zaslužili?", tj. prema vašim djelima...

Allah Uzvišeni zatim kaže: "Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega“, tj. u vjeri ‘spasismo’, ‘i nasljednicima ih učinismo’, tj. na Zemlji, ‘a one koji dokaze naše nisu priznavali - potopismo pa pogledaj kako su završili oni koji se na opomene nisu osvrtali!’", tj. kako smo spasili vjernike, a uništili nevjernike.

Uzvišeni se obraća Svom Poslaniku, s.a.v.s.: "A ako se čudiš" tome što mušrici negiraju proživljenje premda Allahove ajete i dokaze Njegove moći gledaju, iako su priznali da je On Stvoritelj, Onaj Koji je ni iz čega stvaranje započeo, pa njihovo priznanje nečeg što je veće, a nijekanje onog što je manje od toga nešto je što iznuđuje i pobuđuje čuđenje. A ako te nešto začuđuje: "čudo su riječi njihove: 'Zar ćemo, zaista, kad zemlja postanemo - biti stvoreni ponovo?'" Svaki pametan i razuman čovjek zna da je Onome Koji je stvaranje iz ničega započeo mnogo lakše iznova stvaranje ponoviti, opetovati shodno riječima Uzvišenog: "I nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ' Ko će oživiti kosti kada budu truhle?' Reci: 'oživit će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio: On dobro zna sve što je stvorio.'" (36:78,79) "Oni ne vjeruju u Gospodara svoga, na njihovim vratovima će biti sindžiri", tj. sa sindžirima će u Džehennem uvedeni biti. "I oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati", tj. u njemu će zanavijek ostati i iz njega udaljeni neće biti.

Uzvišeni kaže: "Oni traže od tebe", tj. misli se na lašce "prije kaznu nego milost", tj. kaznenu mjeru onako kako se o njima govori u riječima Uzvišenog: "...i govore: 'Gospodaru naš, požuri i kazni nas'", (38:16) tj. prema nama primijeni kaznenu mjeru i obračun, a tu su i riječi Uzvišenog: "A kad su oni rekli: 'Bože ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti spusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu.'" (8:32) Zbog svog žestoko izraženog nevjerovanja, laži i tvrdoglavosti tražili su da ih snađe Allahova kazna. Tako Uzvišeni kaže: ,, i "A bilo je kazni i prije njih", tj. i ranije smo narode kaznenim mjerama podvrgavali i učinili smo ih poukom i opomenom za one koji pouku hoće uzeti. Riječi Uzvišenog: "Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu", što znači da je Uzvišeni milostiv i ljude prikriva, premda oni zulum čine i danju i noću griješeći. Ovu odrednicu milosti poredi sa činjenicom da On žestoko kažnjava da bi nadu i strah uskladio i izravnao, kako to Uzvišeni veli: "A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: 'Gospodar vaš je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni.′" (6:147) Da Njegove blagosti samilosti nije, On bi ih požurio kazniti kako to sam hvaljeni Allah veli: "Da Allah kažnjava ljude prema onom što zasluže ništa ž vo na površini Zemljinoj ne bi ostavio." (35:45)

Uzvišeni kaže: "Nije jednak onaj koji zna da je 'Ono što ti je objavljeno', o Muhammede, 'Od Gospodara tvoga' istina u koju nema sumnje i oko koje nema razilaženja." Sve je to istina koja jedna drugu potvrđuje, a Njego­ve naredbe i zabrane pravične su. Onaj koji je slijep neće otkriti dobro niti će ga shvatiti. Ako ga i dokuči, neće mu biti jasno, neće ga smatrati istinitim niti će ga slijediti, kako to Uzvišeni kaže: "Nisu jednaki stanovnici Džehennema i sta­novnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići." (59:20) Tj. nisu jednaki prvi i drugi. I govor Uzvišenog: "A Pouku samo razumom obdareni primaju", tj. opomenu prihvataju i opametiti se daju. Oni su ti koji su zdravom i pravom pameću obdareni. Neka nas Allah učini da budemo od njih.

Uzvišeni kaže: "Spletke su pleli i oni prije njih", svojim poslanicima, želeći ih iz gradova svojih protjerati, pa je Allah njih obmanuo učinivši da konačan ishod pravovjernim pripadne, shodno riječima Uzvišenog: "Pa pogledaj kakva je bila posljedica spletka­renja njihova: uništili smo sve - i njih - i narod njihov, eno kuća njihovih, puste su zbog ne­pravde koju su učinili." (27:51,52) Kaže Uzvišeni: "On zna šta svako zaslužuje", tj. Allah je poznavalac svih tajni i skrivenih misli i svakog će nagraditi, odnosno kazniti prema učinku. A nevjernici će sigurno saznati koga čeka najljepše bora­vište", tj. kome ishod i kraj pripada, nevjernicima ili svim sljedbenicima poslanika. A najljepše boravište, svakako, pripada i na ovom i na budućem svijetu onima koji su poslanike slijedili, a samo Allahu pripada hvala i zahvala.

Riječi Uzvišenog: "Zažalit će nevjernici često." Ajet je izvješće o nevjernicima, koji će se odista kajati zbog nevjerovanja u kojem su bili, i poželjeti da su na dunjaluku muslimani bili. Es- Suddi u svom tefsiru, svojim poznatim senedom prenosi od Ibn-Abbasa i Ibn-Mes'uda i drugih ashaba da će nevjernici plemena Kurejš, kada vatri budu izloženi, zažaliti što muslimani nisu  bili.

Kaže se da se pod tim misli da će svaki nevjernik na samrti zažaliti što vjernik nije bio. Ima i tvrdnji da je ovo obavijest o Danu sudnjem, poput riječi Uzvišenog: "A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reči: ′Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara  našega ne poričemo i da vjernici postanemo.′" (6:27) Prenoseći od Ibn-Abbasa i Enesa bin Malika, Ibn-Džerir kaže da su njih dvojica tumačili dan kada će Allah grješnike muslimane u Džehennemu zajedno sa mušricima zatvoriti pa će im mušrici reći: "Nije vam koristilo to što ste pobožni bili", pa će se Allah izobiljem Svoje milosti za njih zauzeti pa ih izbaviti, a to je ono o čemu Uzvišeni govori:

"Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani". Slično ovome kaže i Abdurrezak, prenoseći od Mudžahida, a ovako je preneseno i od Ed-Dahhaka, Katade, Ebu el-Alije i drugih. O tome je bilo govora i u merfu' hadisima od kojih je onaj koji prenosi Et-Taberani od Enesa bin Malika, neka je Allah zadovoljan sa njim, koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: (692) 'Odista će neki ljudi koji su izgovarali da nema drugog boga osim Allaha u Džehennem zbog svojih grijeha ući, a obožavaoci Lata i Uza'a reći će: 'Kako to da vam to što ste govorili:
da nema drugog boga osim Allaha - nije pomoglo pa ste sada s nama u vatri?' Allah će se zbog njih rasrditi pa će ih u rijeku života baciti, pa će se tragova vatre kao mjesec od svog pomračenja osloboditi, pa će u Džennet ući, u kojem će ih džehenemlijama zvati." Neki je čovjek upitao: "O Enese, ti si ove riječi čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?" Enes odgovori: "Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kako govori: 'Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u vatri.' Da, ja sam čuo od Allahovog Poslanika da je to rekao."
* Objavljena poslije sure Jusuf.
** 87. ajet objavljen je u Medini.
Nakon toga Et-Taberani je rekao da ovaj hadis sam prenosi El-Džehbez Salih ibn Ishak.
Et-Taberani također prenosi od Ebu-Musaa el-Eš´arija i od Ebu-Seida el-Hudrija gotovo istovjetno predanje, a predanje Ebu-Seida el-Hudrija glasi: (693)
"U Džennetu će džehenemlijama biti zvani zbog crnila na licima njihovim pa će reći: 'Gospodaru, ovo ime od nas otkloni', pa će im Allah narediti da se okupaju u rijeci u Džennetu, pa će to ime od njih otklonjeno biti." Hadis potvrđuje Ebu-Usame konstatuju}i
njegovu ispravnost. Hadis također prenosi i Ibn Ebi-Hatim od Muhammeda bin Alija, a ovaj od svog oca, a ovaj od svog djeda, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji
izvještavajući o ehlu-kitabijama i tome ko će od idolopoklonika biti u vatri, a koji će se monoteistima koji u vatri budu obračati riječima: (694) "Vjerovali ste u Allaha, Njegove kitabe i poslanike, a danas smo i mi i vi zajedno u vatri", pa će se Allah rasrditi tako žestoko kako Ga ništa ranije nije tako rasrdilo, pa će ih u jednu dženetsku rijeku izvesti, a to su riječi Uzvišenog:
"Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani." I govor Uzvišenog: "…pusti ih neka jedu i naslađuju se", što je potvrđeno obećanje i jaka prijetnja koja im je upućena. Govor Uzvišenog:
"Reci: 'Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u vatri'"(14:30), zbog kojeg kaže: "Znat će oni", tj. za posljedice svoga rada.

Uzvišeni Allah istiće ovaj primjer djela nevjernika koji su uz Allaha nekog drugog obožavali, a poslanike Njegove u laž ugonili, a svoja djela na neispravnim osnovama temeljili. Ta su se djela srušila, a oni kojima su ta djela bila najpotrebnija ostali su bez njih. Uzvišeni "Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su", tj. primjer njihovih djela na Sudnjem danu - kada nagradu od Uzvišenog Allaha budu tražili jer će smatrati da imaju nešto, a neće ništa naći, niti će bilo kakvu zaradu zateći - isto kao što se iz pepela koji olujni vjetar raznese, ništa sačiniti ne može. "U olujnom danu": nikakvu nagradu neće moći očekivati od svojih djela, kao što neće biti u stanju prikupiti pepeo u olujnom danu, poput riječi Uzvišenog: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili, u prah i pepeo ih pretvoriti" (25:23), te govora Uzvišenog u ovom ajetu: "To će teška propast biti", tj. njihova su djela i zalaganja bez osnove i ispravnosti tako da su nagradu koja im je itekako potrebna bila - izgubili.

Govor Uzvišenog: "Reci: 'Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u vatri'"(14:30), zbog kojeg kaže: "Znat će oni", tj. za posljedice svoga rada.

“Reci: 'Svako postupa po svom nahođenju'”, tj. po svojoj vjeri i na svoj način. Ovaj ajet - a Allah najbolje zna - prijetnja je idolopoklonocima, kao što su Njegove riječi: "...i reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god možete...'"/11:121/ Zbog toga Uzvišeni kaže: “Reci: 'Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu'", od nas i od vas i svako će biti nagrađen prema svome djelu i ništa mu skriveno biti neće.

U riječima Uzvišenog: "Pa smo ga učinili opomenom", povratna zamjenica se odnosi na grad, a ima mišljenja da se odnosi na izobličenje i kaznu, mada je tačno da se odnosi na grad. Dakle, Allah je dao sta­novnicima ovoga grada kaznu zato što su se ogriješili o subotu, što znači: "Kaznili smo ih i učinili tako poučnim primjerom, kako za Izraelićane, tako i za okolne gradove/sela. Riječi Uzvišenog: "...a poukom onima koji se Allaha boje" znače: poukom onima koji se Allaha boje nakon njih, do Dana sudnjega, odnosno to znači upozorenje bogobojaznima da paze šta čine, kako ih ne bi pogodilo ono što je ove pogodilo. To je bilo u vrijeme Davuda, a.s Uzvišeni Allah kaže: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali, zato što su neposlušni bili i Allahove naredbe kršili i granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraćali od loših djela, već ih sami činili. Loše li je to što su oni radili!" (5:78,79)

Ibn-Betta prenosi, putem neprekinutog lanca, od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /77/ "Ne činite grijehe koje su činili židovi dozvoljavajući sebi niskim varkama ono što je Allah zabranio." Ovaj hadis ima dobar lanac predanja u kojem je i Ahmed ibn Muhammed ibn Muslim, kojega hafiz Ebu-Bekr el-Hatib el-Bagdadi smatra pouzdanim, dok su ostali prenosioci u lancu predanja poznati i ispunjavaju uvjete vjerodostojnos­ti Allah to najbolje zna!

Allah Uzvišeni iznosi nemarnost većine ljudi da razmišljaju o znakovima i dokazima Njegove Jedinosti u onome što je On stvorio na nebesima i na Zemlji, u tijelima koja putuju, galaksijama i planetama. Koliko na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim graniče, i bašči, i planina, i mora, i neplodnih prostora, koliko živog i mrtvog, životinja i bilja, plodova različitog ukusa, mirisa, boja i osobina... Pa slava neka je Jedinom Stvoritelju, utočištu svega!

Allah Uzvišeni, zatim, kaže: „Većina ovih ne vjeruju u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.“  Ibn-Abbas kaže: „Oni bi, kada im se rekne: 'Ko je stvorio nebesa, Zemlju i planine', odgovorili: 'Allah', ali su Mu pri tome dodavali i druga božanstva.“ U dva Sahiha stoji: (628) „Mušrici su u svojim obraćanjima govorili: 'Odazivam Ti se, Koji druga nemaš, osim druga koga ti imaš, koji vlasti nema.'" A u Muslimovom Sahihu prenosi se da, kad bi oni rekli: „Odazivam Ti se, Koji druga nemaš, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao bi: (629) 'Dosta je, ne dodajite više!'" Uzvišeni kaže: „Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.“ (31:13) Najveće je ono mnogoboštvo gdje se sa Allahom obožava drugi. U Dva sahiha prenosi se od Ibn-Mes'uda da je pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je najveći grijeh, (630) na što je on odgovorio: „Da pripišeš Allahu druga, a On te je stvorio.“ Hasan el-Basri kaže za ajet: „Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim“, da se to odnosi na munafika - licemjera, koji radi zato da ga ljudi vide, što je smisao Allahovih riječi: „...Kad ustaju namaz obaviti , lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.“ (4:142) Postoji i druga, skrivena vrsta širka, koga onaj koji ga čini i ne zna, kao što prenosi Hamad ibn Seleme od Asima ibn Ebi en-Nedžud, a ovaj od Urve, koji je rekao: „Ušao Huzejfe kod nekog bolesnika i vidio na njegovoj nadlaktici neku traku, pa ju je otkinuo, a onda proučio: „Većina ovih ne vjeruju u Allaha, nego druge Njemu smatraju ravnim.“ U hadisu se, također, kaže: (631) „Ko se zakune nečim, osim Allahom, učinio je širk.“ Hadis je prenio i dobrim ocijenio Et-Tirmizi. Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (632) „Vračanje, zapisi i gatanje jesu širk.“ Imam Ahmed prenosi od Isaa ibn Abdurrahmana, koji kaže: (633) „Ušao sam kod Abdullaha ibn Ikrime, koji je bio bolestan, da ga posjetim. Neko mu je rekao: 'Što nisi privezao kakav zapis', a on je odgovorio: 'Zar da privežem, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko priveže nešto, biva tome prepušten.'„ Ovaj hadis prenosi i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea. U Imam-Ahmed -ovom Musnedu prenosi Ukbe ibn Amr da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (634) „Ko objesi zapis, Allah mu neće dati da ozdravi, a ko objesi školjku, Allah ga neće sačuvati.“ Ebu-Sei'id ibn Ebu-Nedale kaže: (635) „Kada Allah skupi sve ljude, od početka do kraja, na Dan u koji nema sumnje, povikat će se: 'Ko je pripisivao Allahu druga, u svom obraćanju Allahu, neka traži nagradu kod toga, osim Allaha, jer je Allah nezavisan od bilo kakvih saučesnika.'" Prenosi ga Ahmed. A prenosi El-Džahiz, Ebu-Ja'la El-Musili od Ma'kala ibn Jesara, koji kaže: „Osvjedočio sam se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,“ ili je rekao: „Pričao mi je Ebu Bekr es-Siddik da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (636) „Širk - mnogoboštvo među vama je skrivenije od pokreta mrava“, pa je dodao: „Hoćeš li da te uputim kako ćeš se osloboditi malog ili velikog širka? Reci: Bože moj, tražim Tvoju zaštitu da svjesno širk ne učinim i tražim Tvoj oprost za ono što sam nesvjesno učinio!“

Allah Uzvišeni, zatim, kaže: „Zar mogu biti sigurni da ih nevolja kao Allahova kazna neće stići...?“, tj. zar su ovi mnogobošci sigurni da im neće doći kazna odakle se nisu ni nadali, kao što Uzvišeni kaže: „A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati, ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći.“ (16:45)

Onoga koji proživljenje niječe i ono što je objavljeno poslanicima sljedeći svakog šejtana prkosnog, bilo od ljudi ili, pak, džina, Uzvišeni otvoreno kori.

To je stanje  onih koji slijede novotorije i onih koji su u zabludi, koji se slijedeći neistinu suprotstavljaju Istini, napuštajući ono što je Allah dostavio Svome Poslaniku. Oni novotarije, nagađanja i strasti slijede, zbog čega o njima Uzvišeni veli:

"Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu."  Tj. pravog znanja.

Oni novotarije, nagađanja i strasti slijede, zbog čega o  njima Uzvišeni veli:

"Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu."  Tj. pravog znanja. "I koji slijede svakog šejtana prkosnoga. Za njega je već određeno."  Tj. kaderom (određenjem) propisano. "Da će svakoga onog koga uzme za zaštitnika."  Tj. oponaša i slijedi ga. "Na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti." Tj. na dunjaluku ga u zabludu odvodi, a na ahiretu će ga u patnju bolnu, ognjenu i nesnosnu gurnuti.

Prenoseći od Ebu-Malika,  Es-Suddi rekao je: "Ovaj je ajet objavljen zbog Nadr bin El-Harisa", a to mišljenje zastupa i Ibn-Džurejdž. Prenoseći od Ebu-Kja'ba el-Mekija, Ibn Ebi-Hatim kaže: "Jedan od kurejških pokvarenjaka priupitao je: 'Obavijesti nas o vašem Gospodaru: je li On od zlata, srebra ili bakra?' Nebo je snažno zatutnjalo. Pa mu je razbijena lobanja od glave koja je pala pred njega." Mudžahid kaže da je došao židov i upitao: "O Muhammede, obavijesti me o svom Bogu, od koje stvari je On - biljura ili safira?" Pa je udario grom i usmrtio ga tada.

Uzvišeni kaže: "A mnogobošci govore šapatom", tj. međusobno razgovaraju tihim glasom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?", tj. odbacuju Poslanika, s.a.v.s., i poriču mu poslanstvo, s obzirom da je on samo čovjek, pa otkuda da on, mimo njih, dobije Objavu!? Zato kažu:
"Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest", tj. zar ćete je slijediti i biti kao oni što slijede obmanu, a znaju da je  obmana.

Allah, dž.š., odbacuje njihove laži i kaže: "Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na Nebu i na Zemlji", tj. Onome Koji to zna, nije ništa skriveno i On zna tajne nebesa i Zemlje.

"On sve čuje i sve zna", tj. On čuje njihove razgovore i zna njihova stanja. Ovo im je opomena i prijetnja.

"Oni čak govore: To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja." Ovo je izvještaj o tvrdoglavosti nevjernika, njihovom otpadništvu i zbunjenosti u opisivanju Kur'ana i  njihovim zabludama. Jednom kažu da je to čarolija, drugi put da je pjesništvo, da bi zatim rekli da su to snovi i na koncu da  su njegove izmišljotine. Uzvišeni kaže:
"Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da  nađu Pravi put. /17:48/" Uzvišeni kaže: "Neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!", tj. kao što je Salihova, a.s., deva ili čuda Musaa, a.s., i Isaa, a.s. Uzvišeni im odgovara: "A da ne šaljemo čuda, zadržava Nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovli. /17:59/ "

Uzvišeni kaže da će nevjernici  na Sudnjem danu sve dobro vidjeti i čuti. Na drugom mjestu kaže:

"A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava, pred Gospodarom svojim reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo.'" To će oni reči onda kada im to priznanje neće koristiti. Kada bi ovo izrekli prije predstavljene kazne, bilo bi im od koristi i bilo bi im spas od Allahovog, dž.š., kažnjavanja. Uzvišeni kaže: "Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti, na Dan kada Nam dođu!", tj. na Sudnjem danu.

"A nevjernici su danas u očitoj zabludi"  tj. na dunjaluku, jer ne čuju, ne vide i ne razmišljaju. Kada se od njih traži da idu Pravim putem, oni to neće, ili da budu pokorni, oni to odbijaju i to im ne koristi spominjati.

"I upozori ih Danom tuge", tj. opomeni stvorenja Danom tuge, "kada će biti s polaganjem računa završeno", tj. kada se razdvoje dženetlije i džehnemlije, pa se svako zaputi u svoje vječno boravište, "a oni su", tj. danas, na ovom svijetu "u nemaru", bez obzira što su opomenuti Danom tuge i kajanja, "oni ne vjeruju", tj. ne smatraju to istinom. Ahmed prenosi od Ebu-Seida, koji kaže: Božiji Poslanik rekao je: /132/ "Kada dženetlije uđu u Džennet a džehenemlije u Džehennem, donijet će se smrt u obliku crno-bijelog ovna i postaviti između Dženneta i Džehennema. Dženetlije će biti upitane: 'Znate li šta je ovo?' Pažljivo će ga pregledati i posmatrati, pa će reći: 'Ovo je smrt.' Zatim će džehenemlije biti upitane: 'Znate li šta je ovo?' I oni će ga pažljivo posmatrati i pregledati, a zatim odgovoriti: 'Ovo je smrt'. Bit će naređeno da se zakolje, nakon čega će se reći: 'O dženetlije, vječnost, a ne smrt! O džehenemlije, vječnost, a ne smrt!" Poslanik, s.a.v.s., zatim je proučio:

"I upozori ih Danom tuge kada će biti sa polaganjem računa završeno, a oni su u nemaru i oni ne vjeruju." Odmahnuo je, zatim rukom i rekao: 'Ljubitelji dunjaluka su u dunjalučkom gafletu.'" Ovako prenosi  Ahmed, a zabilježili su ga Buharija i Muslim u svojim “Sahihima”  od A'meša sa sličnim tekstom, kao i od Ibn-Omera.

Allah, dž.š., govori svome Poslaniku, tješeći ga zbog uznemiravanja mušrika koji ga ismijavaju i poriču: "I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali", tj. kazna u čiji dolazak nisu vjerovali, kao što na drugom mjestu kaže:

"A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša, a niko ne može Allahove riječi izmijeniti, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti." /6:34/ Slavljeni, zatim, spominje Svoje blagodati robovima, Koji ih čuva i danju i noću i oni su pod Njegovom pažnjom, jer On, dž.š., ne spava.

Uzvišeni nevjernike kori zato što oni vjernike odvraćaju da dolaze časnom hramu i da svoje obrede u njemu izvršavaju, zato što nevjernici tvrde da su oni čuvari Hrama:

"A oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje" (8:34)

U ovome leži dokaz da je ovaj ajet medinski. Govor Uzvišenog:

"Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova Puta i Mesdžid-Harama", tj. pored toga što ne vjeruju, oni vjernike od Allahova Puta odvraćaju i od časnog hrama, za kojim žude, tj. one koji na njega polažu najviše prava. Govor Uzvišenog:

"A Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka", tj. sprečavaju ljude da dođu časnom hramu, a Allah ga je po vjerozakonu namijenio svima. U njemu nema razlike između mještanina i onoga koji je daleko od njega. Odatle je i jednakost ljudi u pogledu posjeda i stanova u Meki.

Kad je u pitanju da li je dozvoljeno vlasništvo u Meki, nasljeđivanje i izdavanje pod zakup, postoje različita mišljenja. Šafija smatra da je sve to dozvoljeno, a kao dokaz navodi hadis kojeg prenosi Zuhri od Usame bin Zejda, koji je rekao: /212/ "O Božiji Poslaniče, hoćeš li sutra odsjesti u svojoj kući u Meki?" Upitao je: "Je li nam Ukajl ostavio kakav posjed?" Zatim je konstatovao: "Nevjernik ne nasljeđuje muslimana niti musliman nevjernika!" Ovaj hadis naveden je kod Buharije i Muslima. Potvrđeno je da je Omer bin Hattab kupio u Meki kuću od Safvana bin Umejje za četiri hiljade dirhema i pretvorio je u zatvor. Ishak bin Rahovejh smatra da se posjedi i stanovi u Meki ne mogu nasljeđivati niti izdavati pod zakup, a ovo je stav jedne grupe selefija, a to potvrđuju onim što prenosi Ibn-Madže od Alkame bin Nadla, koji je kazao: "Umro je Božiji Poslanik, s.a.v.s., Ebu-Bekr i Omer, a ono što se nazivalo 'posjedom u Meki' bilo je samo ono što je napušteno. Onaj kome je bilo potrebno stanovao je, a imućni su ustupali da se stanuje." Imam Ahmed zastupao je srednje mišljenje; objedinivši sve dokaze rekao je: "Dozvoljeno je posjedovati i nasljeđivati, ali ne davati pod zakup." Govor Uzvišenog:

"I onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi", tj. dat ćemo mu da okusi bolnu patnju, i to onaj ko u Haremu učini nešto odvratno, s predumišljajem. Mudžahid kaže: "Ko u Haremu učini nešto loše - a ovo se specifično odnosi na časni harem - bit će za to kažnjen. Ukoliko pokaže odlučnost da to učini, pa makar to i ne učinio bit će zato kažnjen. Konačno, ukoliko čovjek u Haremu učini nešto što je općenito loše, bit će kažnjen srazmjerno tom činu.

Ukoliko to uradi u Haremu, kazna će biti veća zbog stepena svetosti koju Harem ima kod Allaha. Tako će se postupiti od najmanjeg do najvećeg grijeha, a sve je to sadržano u okviru riječi Uzvišenog: "Kakvo nasilje", pa makar se radilo o grdnji sluge i onoga što je veće od toga kao što je gomilanje hrane s ciljem prodaje u vremenu oskudice (pa do ubistva, pripisivanju Allahu druga, otpadništva od vjere. Sve je to nasilje. Loše djelo učinjeno u Haremu nije isto kao loše djelo učinjeno na nekom drugom mjestu. Za takvo djelo Uzvišeni će kazniti onako kako dolikuje, dostojno svetosti Harema.) 459

---

459 Ono što se nalazi između dvije zagrade moje su riječi.

Umirujući Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., zbog laži onih iz njegovog  naroda koji su mu proturječili, Uzvišeni kaže:

"A to što te oni smatraju lažnim" - do - "a lažnim je smatran i Musa", tj. premda su došli sa znakovima očitim, jasnim dokazima,

"Ja sam nevjernicima vremena davao", tj. odlagao sam im,

"zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja", tj. kako sam ih kažnjavao i kakve su prema njima bile Moje sankcije!

Umirujući Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., zbog laži onih iz njegovog  naroda koji su mu proturječili, Uzvišeni kaže:

"A to što te oni smatraju lažnim" - do - "a lažnim je smatran i Musa", tj. premda su došli sa znakovima očitim, jasnim dokazima,

"Ja sam nevjernicima vremena davao", tj. odlagao sam im,

"zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja", tj. kako sam ih kažnjavao i kakve su prema njima bile Moje sankcije!

Umirujući Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., zbog laži onih iz njegovog  naroda koji su mu proturječili, Uzvišeni kaže:

"A to što te oni smatraju lažnim" - do - "a lažnim je smatran i Musa", tj. premda su došli sa znakovima očitim, jasnim dokazima,

"Ja sam nevjernicima vremena davao", tj. odlagao sam im,

"zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja", tj. kako sam ih kažnjavao i kakve su prema njima bile Moje sankcije!

Neke selefije navode da je između Faraonovih riječi kojim se obraćao svome narodu: "Ja sam vaš vrhovni gospodar" i Allahove kazne kojom ga je uništio prošlo četrdeset godina. U "Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Ebu-Musaa, a ovaj prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: /224/ "Allah odista silniku daje vremena dok ga ne kazni, a kada ga kazni više ga ne pušta." A zatim je proučio:

"Eto, tako Gospodar tvoj  kad kažnjava sela i gradove, koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno." (11:102) Zatim Uzvišeni veli: "i koliko smo naselja uništili", tj. koliko naselja sam Ja uništio, "čiji su žitelji grješni bili", tj. lažnima su poslanike smatrali.

"...i ona su opustjela, samo su ruševine ostale", tj. domovi tih naselja su porušeni, a mjesta civilizacije pretrpjela velike gubitke,

"i koliko bunareva ima zapuštenih", tj. nakon gužve onih koji su na vodu dolazili i s njih se više ne poji "i koliko visokih palača ima praznih", tj. visokih, utvrđenih, nedostupnih, čiji stanovnici nisu bili pošteđeni Allahove nesreće, kako to Uzvišeni veli:

"ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama." (4:78)

Govor Uzvišenog: "Zašto oni po svijetu ne putuju", tj. mislima i tijelima svojim kako bi vidjeli tragove, ostatke onih koji su nestali, šta se s njima desilo i kakva se osveta i kazna sručila na njihove domove,

"pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju", tj. da pomoću toga odnosno na osnovu toga izvuku pouku.

"Ali, i oči nisu slijepe, već srca u grudima", tj.  nije slijep onaj koji ne vidi, nego je slijep onaj koji ne razumije i ne shvata. Najljepše je o tome kazao Ebu-Muhammed Abdullah bin Muhammed bin Hajan al-Endelusi al-Šenterini, koji je umro 517. god.: "Onaj ko sluša zov nesreće, dozivaju ga dva donosioca vijesti o smrti: starost i oronulost. Ako ne čuješ opomenu, pa u što gledaš!? U svojoj glavi dva osvješćivača imaš: sluh i vid. Gluh i slijep je samo onaj koga ni dva upućivača ne upute: oko i tradicije. Ništa vječno nije, niti vrijeme, niti svijet ovaj, niti kosmos najviši, niti svjetionika dva: Sunce i Mjesec. Dunjaluk će sigurno napustiti dva stanovnika njegova, makar se i nerado sa njim rastajali: neprosvijećeni i civilizovani."

Allah Uzvišeni kaže:

"Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima", tj. da se Allah odazove prohtjevima i željama koje su u njima i uzakoni stvari prema tome, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima zbog nesređenosti i različitosti njihovih želja, kao što je o njima rekao kroz njihov govor:

"Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!" (43:31) On - Uzvišeni je Savršen u svim Svojim osobinama,riječima, postupcima, u Svome zakonu i odredbi, neka je Uzvišen i Nedostižan - Uzvišeni je zbog ovoga rekao:

"Mi smo im dali..., slavu njihovu", tj. Kur‘an, "ali oni za slavu svoju ne haju."

Allah Uzvišeni kaže:

"Ti njih pozivaš na Pravi put, ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću", tj. odstupaju i zastranjuju ga.

Uzvišeni obavještava o bezvrijednosti i ograničenosti nevjerničkih umova, posebno kada govore o Kur'anu: "Ovo nije ništa drugo do velika laž", tj. riječ  laž i izmišljotina  "koju on izmišlja", u čemu Poslaniku, s.a.v.s., pomažu "a u tome mu i drugi ljudi pomažu - i čine nepravdu i potvoru", tj. govore raznovrsne laži i znaju da sve što o njemu govore lažu.

Uzvišeni se obraća Svom Poslaniku, s.a.v.s., "Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne", tj. nevjernici koji u laž ugone i demantuju, kako to Uzvišeni veli:

"...i govore: Gospodaru naš, požuri i kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati." (38:16)  Govor Uzvišenog:

"...a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina po vašem računanju", tj. Uzvišeni Allah ne požuruje događaje. Hiljadu godina kod Njegovih stvorenja u odnosu na Njegovu odredbu je kao jedan dan. On je kadar da kazni, a ako nešto odloži, pa ni jedna stvar Mu neće promaći.

Zato poslije tog ajeta Allah kaže:

"...i koliko je bilo naselja čiji su žitelji bili nepravedni kojim sam Ja kaznu odlagao, da bi ih, najzad, kaznio. A Meni se sve vraća."  Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /245/ "Siromašni muslimani ući će Džennet prije bogataša na pola dana, a to je pet stotina godina." Ibn Ebi-Hatim kaže, prenoseći od Ibn-Abbasa koji o kur'anskom ajetu:

"a samo jedan dan Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina po vašem računanju" kaže da se pod tim danom misli na dane u kojima je Allah stvorio nebesa i Zemlju.

Pošto su nevjernici tražili od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da se realizuje kazna, požurujući ga da ih kazna što prije stigne, Uzvišeni se obraća Svom Poslaniku riječima:

"Reci: 'O, ljudi, ja sam samo opominjač jasni!'", tj. ja sam vaš poslanik, opominjem vas, odvraćam od strašne kazne, i to je stvar koja pripada Uzvišenom Allahu. Ja nad tim nemam nikakvu nadležnost, ako bude htio, kaznu će vam ubrzati, ili, pak, odložiti.

Zbog toga Uzvišeni veli:

"Da bi ono što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za one čija su srca bolesna", tj. sumnjom, širkom, poput mušrika, "i za one čija su svirepa." Mukatil bin Hajjan kaže da su to su židovi. "A nevjernici su zaista u beskrajnoj neslozi", tj. u zabludi, proturječnosti i protivljenju koje je daleko od Istine i Spoznaje.

Uzvišeni kazuje da su oni nevjernici koji će neprestano sumnjati u Kur'an,

"sve dok im iznenada smrt ne dođe", tj. dok ih iznenada blagostanje njihovo ne zaslijepi.

U govoru Uzvišenog:

"ili dok ne osjete patnju na ovom svijetu", tj. na Danu sudnjem, koji nema noći, o čemu Uzvišeni veli:

"Tog dana vlast će samo Allah imati. On će im suditi."  Slične su riječi Uzvišenog: "Vladara Dana sudnjeg." (1:3)

Uzvišeni kaže: "Zar ćeš ti uništiti", tj. upropastiti, "sebe", tj. zbog toga što silno  nastojiš i žalostiš se zbog njih. "zato što oni neće da postanu vjernici?" Ovo je utjeha Uzvišenog Allaha, dž.š., Poslaniku, s.a.v.s., kao što i na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

"pa ne izgaraj od žalosti za njima." (35:8)

Zatim Uzvišeni kaže

"Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli", da hoćemo objavili bismo mu'džizu koja bi ih natjerala da vjeruju silom, međutim, Mi želimo samo da se vjeruje po slobodnom izboru.

Zatim Uzvišeni kaže:

"I njima ne dođe nijedna nova opomena od Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu", tj. kad god im je došla Knjiga sa nebesa većina ljudi se okrenula od nje, kao što Uzvišeni veli:

 "A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici" (12:103)

Uzvišeni obavještava o tome kako su mušrici ismijavali Poslanika, pa kaže:

 "Kad te vide, rugaju ti se" i kažu: "Je li ovo onaj kojeg je Allah kao poslanika poslao", tj. omalovažavaju ga, rugaju mu se.

"Pa ako ti se ne odazovu", tj. ako ne budu slijedili Istinu, "onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim", bez ikakvog dokaza ili argumenta. "A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?", tj. bez dokaza iz Allahove Knjige, "Allah, doista,  neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini."

Uzvišeni Allah rekao je:

"Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit čemo brzo iz rodnog kraja protjerani'", tj. bojimo se ako budemo slijedili uputu sa kojom si ti došao i budemo postupali suprotno od mušričkih arapskih plemena koja se nalaze oko nas, da nam oni ne budu htjeli naškoditi uznemirujuči nas i boreči se protiv nas, te da nas ne budu otimali gdje god se zadesimo. Uzvišeni Allah im je odgovorio:

 "Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu", znači ovo što oni navode kao ispriku laž je i neIstina, jer ih je Uzvišeni Allah stvorio u sigurnoj zemlji, a Sveti hram siguran je otkako je sagrađen. Pa kako onda da im ovaj Hram bude siguran kad ne vjeruju i Allahu druge pripisuju, a da im nije siguran kada prihvate islam i slijede Istinu.

Allah Uzvišeni rekao je: "gdje se slivaju plodovi svakovrsni", tj. od svih plodova, kao i trgovačke robe i imetka, "kao Naš dar", tj. od Nas;

"međutim, večina njih ne zna", te su zbog toga rekli ono što su rekli.

Uzvišeni Allah aludira na stanovnike Meke kada kaže: "A koliko smo mi sela i gradova uništili, čiji su stanovnici u životu obijesni bili!", tj. bili su razvratni i nijekali su Allahovu blagodat u opskrbi koju im je podario, kao što Uzvišeni kaže:

"Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah, zbog onoga što je radio, dao da iskusi i glad i strah" (16:112), do riječi: "i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili."/16:113/

U vezi s ovim Uzvišeni rekao je:

"Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih", tj. zameo se trag njihovim kućama, pa se vide samo boravišta njihova.

"Nama su ostali", tj. razrušili su se, te u njima nema nikoga.

Uzvišeni rekao je:

"A Gospodar tvoj nikad nije naselja uništavao dok ne bi poslao u njihov glavni grad", tj. prijestolnicu "poslanika, koji im je dokaze Naše kazivao", uspostavio je dokaz protiv njih pomoću Istine koja mu je objavljena.

Kaže se o riječima Uzvišenog: "dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao", tj. u Meku. U riječima Uzvišenog:

 "poslanika koji im je dokaze Naše kazivao", dokaz je da je naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., poslan svim naseljima, arapskim i nearapskim, a dokaz upotpunjuju riječi Uzvišenog:

"I ne postoji ni jedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti, to je u Knjizi zapisano." (17:58) Poslanstvo Poslanika, koji nije umio čitati ni pisati, učinio je za sva naselja, a u "Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Vjerovjesnika, neka je salavat i selam na njega, da rekao je: /411/ "Poslan sam crvenom i crnom!" Zbog toga je sa njim završena misija nubuvveta i risaleta, pa poslije njega nije bilo ni jednog nebijja niti resula, već vjerozakon koji je on donio ostaje do Sudnjeg dana.

Uzvišeni kaže: "A ljude kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što očekuje sudbinu drevnih naroda." Događaji iz prošlosti drevnih naroda ukazuju na to da su ondašnji nevjernici prkosili Istini i poricali je čak i onda kada im je jasno predočena i kada su bili njeni svjedoci. Istinu nisu slijedili ni onda kada im se prijetilo sa kaznom kakav je slučaj sa Kurejšima koji su rekli: "Bože, ako je ovo zbilja Istina od tebe, Ti pusti na nas kamenje sa neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu." Uzvišeni kaže:"Ili čekaju sudbinu naroda drevnih", tj. da im kazna stigne i da budu uništeni do posljednjeg."
"...ili da im dođe kazna otvoreno", tj. da je lično vide.

Uzvišeni, zatim, kaže: "Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju", tj. da prije kazne obraduju onoga ko im povjeruje i ko iskren bude, a da opomenu one koji u njih ne vjeruju. Uzvišeni kaže: "Nevjernici se raspravljaju, služeći se lažima, da bi time opovrgli Istinu", tj. da oslabe Istinu koju im donose poslanici, jer im je to želja, "i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama." Oni ismijavaju opomene, dokaze i istine koje im poslanici donose i izigravaju se sa njima, što je najgore nevjerstvo.

Uzvišeni kaže da niko od Allahovih robova nije veći silnik od onoga kome do|u Allahovi, dž.š., dokazi pa se okrene od njih ili na njih zaboravi i ne obraća pažnju, "a zaboravlja ono što su ruke njegove pripravile", tj. loša djela. "Mi na srca njihova pokrivače stavljamo", tj. zastore, "da ga ne shvataju", tj. da ne razumijevaju Kur'an. "I gluhim ih učinimo", tj. da ogluhnu za shvatanje značenja Upute. "Ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni, kada su takvi, nikada neće Pravim putem poći."

Uzvišeni nas upoznaje o neznanju nevjernika na ovom i budućem svijetu.

Na ovom svijetu obožavali su idole, a na budućem su se Allahom kleli da oni na ovom svijetu nisu bili više od jednog časa (trena). Njihov cilj je da se protiv njih dokazi ne iznose, te da oni nisu sačekani kako bi se mogli opravdati. Uzvišeni Allah, dž.š., rekao je:

"...i prije su Istinu izbjegavali.

Nakon što je iznio stanje srećnika koji slijede Allahovu knjigu i okoriste se kad je čuju, kao što Uzvišeni veli:

"Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju." (39:23)

Uzvišeni zatim iznosi stanje nesrećnika koji su odbili da se koriste slušanjem Allahovog govora, a prihvatili su slušanje svirke i melodične pjesme i muzičke instrumente, kao što Ibn-Mesud, oko pitanja Allahovog govora:

"Ima ljudi koji kupuju za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili" veli: "Tako mi Allaha, to je pjesma." Tako su rekli: Ibn-Abbas, Džabir, Ikrime i dr. Ed-Dahak rekao je da je to širk. Ibn-Džerir kaže da je to svaki govor koji odvraća od Allahovih dokaza (ajeta) i slijeđenja Njegovog puta. Što se tiče Allahovog govora:

 "da bi s Allahova puta odvodili", znači da ovo rade zbog suprotstavljanja islamu i njegovim pripadnicima, a Njegov govor: "i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali" znači da bi se s njim izigravali. Govor Allaha, dž.š.: "Njih čeka sramna kazna" znači da će biti u stalnom azabu, poniženi na Sudnjem danu, kao što su prije omalovažavali Allahove dokaze.

Iza toga Allah, dž.š., rekao je:

"Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije čuo, kao da je gluh", tj. kada bi se kur'anski ajeti kazivali ovom koji se odao razonodi, igri i muzici, on bi se okrenuo i suprotstavio. Pravio bi se da ne čuje, a nije gluh, jer osjeća bol kada bi ga čuo; on za tim nema nikakve potrebe. Allahov govor:

"...zato mu navjesti patnju nesnosnu", tj. Sudnjeg dana. To će ga boljeti kao što ga je boljelo slušanje Allahove Knjige i njegovih ajeta. To je, bez sumnje, adekvatna nagrada za odgovarajuću vrstu posla, a tvoj Gospodar neće nikom nepravdu učiniti.

Uzvišeni kaže:

"A da ga objavljujemo i nekom nearapu, pa da im ga on čita, opet u nj ne bi vjerovali", tj. da je objavljen i čovjeku sa strane, nearapu koji ne zna nijednu riječ arapskog jezika i da je njemu objavljen ovaj Kur'an sa svom svojom jasnoćom, razgovijetnošću i čistotom, Kurejši najžešći i najtvrdoglaviji u svom nevjerovanju u Kur'an, ne bi u njega vjerovali, kao što Uzvišeni kaže:

"Kad bismo njih radi kapiju na nebu stvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: 'Samo nam se pričinjava!'" (15:14,15), a Uzvišeni kaže:

"A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga, zaista, neće vjerovati." (10:96)

Uzvišeni kaže:

"A da ga objavljujemo i nekom nearapu, pa da im ga on čita, opet u nj ne bi vjerovali", tj. da je objavljen i čovjeku sa strane, nearapu koji ne zna nijednu riječ arapskog jezika i da je njemu objavljen ovaj Kur'an sa svom svojom jasnoćom, razgovijetnošću i čistotom, Kurejši najžešći i najtvrdoglaviji u svom nevjerovanju u Kur'an, ne bi u njega vjerovali, kao što Uzvišeni kaže:

"Kad bismo njih radi kapiju na nebu stvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: 'Samo nam se pričinjava!'" (15:14,15), a Uzvišeni kaže:

"A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga, zaista, neće vjerovati." (10:96)

Uzvišeni kaže: "Eto, tako ga Mi u srca  grješnika uvodimo", tj. tako uvodimo nijekanje, nevjerstvo, odbijanje i tvrdoglavost u srca grješnika da bi bili adekvatno kažnjeni za ono što su nijekali prvi put i u njihova srca uvodimo kaznu za njih.

"oni u nj neće vjerovati", tj. u Istinu koju su zanijekali

"dok ne vide patnju nesnosnu" kada nasilnicima neće koristiti i pomoći njihovo izvinjenje.

"koja će im iznenada doći", tj. Božija kazna

"kad je najmanje budu očekivali, pa će reći: 'Hoće li nam se imalo vremena dati?!'", tj. tražit će da im se odgodi rok kako bi radili onako kako su pozvani pokornosti Allahu, dž.š.; svaki će se nasilnik, lažov i nevjernik kada vidi svoju kaznu žestoko pokajati, kao što se desilo sa Faraonom, neka je Allahovo prokletstvo na njega, međutim, kajanje više neće koristiti kada dođe Božija odredba.

"pa će reći: 'Hoće li nam se imalo vremena dati?!'", tj. tražit će da im se odgodi rok kako bi radili onako kako su pozvani pokornosti Allahu, dž.š.; svaki će se nasilnik, lažov i nevjernik kada vidi svoju kaznu žestoko pokajati, kao što se desilo sa Faraonom, neka je Allahovo prokletstvo na njega, međutim, kajanje više neće koristiti kada dođe Božija odredba.

Uzvišeni kaže: "Zašto oni kaznu Našu požuruju?" negirajući ih i prijeteći im, oni su već bili zanijekali kaznu i mislili da su isključili i izbjegli njeno događanje.

"Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i na posljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?", tj. i kad bi im odgodili kaznu i produžili rok njenog dolaska, to im ne bi ništa koristilo kad dođe Allahova odredba, kao što Uzvišeni kaže:

"i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti" (92:11)

"Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i na posljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?", tj. i kad bi im odgodili kaznu i produžili rok njenog dolaska, to im ne bi ništa koristilo kad dođe Allahova odredba, kao što Uzvišeni kaže:

"i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti" (92:11)

"Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i na posljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?", tj. i kad bi im odgodili kaznu i produžili rok njenog dolaska, to im ne bi ništa koristilo kad dođe Allahova odredba, kao što Uzvišeni kaže:

"i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti" (92:11) 

te u tom pogledu Allah, dž.š., kaže:

"Zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?"

Uzvišeni nas obavještava o tome kako nevjernici traže da što prije dođe do Allahove kazne, srdžbe i ljutnje protiv njih zbog njihovih laži, nevjerovanja i tvrdoglavosti.

I oni govore: "Kada će već jednom ta pobjeda", tj. kada ćeš ti nas pobijediti, Muhammede, kao što govoriš? Mi tebe, i tvoje drugove vidimo samo kako se krijete, strašljive i ponižene.

Ovo su dva primjera koja je Uzvišeni Allah, dž.š., naveo za dvije vrste nevjernika kao što je naveo primjere za dvije vrste munafika - licemjera, na početku sure "El Bekare”. Ta dva primjera su: primjer vezan za vatru i vodu. [11] Također je naveo primjere onih kada im je u srcima učvstio uputu i znanje kao što su u suri "Er-Ra'd" primjeri vatre i vode, o kojima smo govorili na mjestu predviđenom za to u ovom Tefsiru. Pošto ih Allah, dž.š., ovdje ponovo navodi, Allahu pripada svaka hvala i veličina, kazat ćemo što se tiče prvog od ova dva primjera [12] on se odnosi na nevjernike koji su pozivali u svoje nevjerstvo i koji su računali da od toga nešto imaju, međutim, nisu imali od toga ništa. Njihov primjer je kao varka (fatamorgana) koja se vidi u udubljenjima Zemlje iz daljine, kao da je more sa ogromnom vodenom masom. Riječ "el-kiatu" je množina od riječi "kaun" što znači "nizija", "dno", "zaravan", "ponor", kao što je riječ "džarun" i "džiretun" - "komšija". "el-kau" također ima još množina kao što je riječ "el-kian", slično kao što je "džarun", množina "džiran". To je ustvari, ravnasta, raširena i razastrta zemlja u kojoj se vidi "serab" - varka, fatamorgana koja se obično javlja u drugoj polovini dana.

A što se tiče riječi "el-al", ona također znači nemogućnost pravog viđenja, varku. Ovaj fenomen obično se javlja u prvom dijelu dana, a manifestuje se tako što se vidi voda između neba i zemlje. Pa kada doživi pojavu "serab" Onaj Koji treba vodu, misli da je to voda i ustremljuje se da je se napije, a kada joj se približi "ništa ne nađe." Isto tako je sa nevjernikom koji računa da je uradio neki dobar posao i da je time stekao nešto, ali kada Allah, dž.š., ispuni Svoje obećanje na Sunjem danu i pozove ga na obračun i razgovor o njegovim djelima, neće naći uopće ništa što će mu biti primljeno, bilo zbog neiskrenosti, bilo zbog neslijeđenja propisa Šerijata kao što Uzvišeni kaže:

"I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili u prah i pepeo ih pretvoriti" (25:23), pa ovdje kaže:

"a zateći će kod njega Allaha, i On će mu potpuno isplatiti račun njegov, jer Allah veoma brzo obračunava." Ovak prenose Ubej bin K'ab, Ibn Abbas i drugi. A u dva "Sahiha" kaže se da će jevreji na Sudnjem danu biti upitani: /345/ "Šta ste obožavali?" A oni će odgovoriti: "Obožavali smo 'Uzejra, sina Allahovog", pa će im se reći: "Lagali ste kada ste smatrali da Allah ima dijete, šta želite sada?", pa će reći: "O Gospodaru, ožednjeli smo, pa nas napoj." Reći će im se: "Zar ne vidite?" Pa će im se predstaviti Vatra kao da je krdo stoke koja se međusobno glože pa će oni nagrnuti u tu gomilu u kojoj će se potpuno iznuriti i popadati. Ovo je primjer višestrukih neznalica.

___

[11]
Ajeti od 13-20 u suri "El-Bekare".

[12]
U ajetu broj 17 u suri "Er-Rad".

Uzvišeni izvještava o ustrajnosti nevjernika u njihovoj zabludi i njihovoj upornosti u nevjerovanju u Kur'an i Sudnji dan, o kome  je obavijestio, a zatim kaže:

"A oni koji ne vjeruju govore: 'Mi nećemo vjerovati u ovaj Kur'an, niti u Knjige prije njega!'" Uzvišeni Allah im prijeti i obavještava ih o njihovom ponižavjućem stanju kada stanu pred Njega, sporeći se:

"I kad stanu među sobom  razgovarati reći će oni koji su tlačeni bili", a to su sljedbenici "onima koji su bili oholi", a to su vođe i glavari,

 "da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici", tj. da nas vi niste odvraćali, mi bi slijedili poslanike i vjerovali u ono sa čim su nam došli. 

"A zar smo vas mi od Pravog puta odvratili nakon što vam je bilo ukazano", tj. mi nismo uradili ništa više osim što smo vas pozivali, pa ste nas slijedili bez dokaza, a zanemarili ste dokaze  Poslanika zbog strasti iz slobodnog izbora.Zato su rekli:

  "Ne, sami ste vi griješnici bili".

"Nije bilo tako", odgovoriće oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi, "nego ste i danju i noću spletkarili", naprotiv, vi ste nas zavodili i nadu nam davali, spltekareći noću i danju, uvjeravajući nas da smo na Uputi, a sve je, ustvari, bila laž.

"Kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo", tj. istovrsnim božanstvima uz Njega, praveći nam likove i druge stvari kojima ste nas zavodili.

"I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti", tj. svi, i oni koji su slijedili i koji su bili slijeđeni kajat će se za ono što je prošlo  "A mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti", a to su lanci koji će im vezati ruke za vratove.

"Zar će biti  kažnjeni drukčije nego prema onome kako su radili", tj. nagradit ćemo vas i kazniti u skladu sa vašim djelima i sa onim što zaslužujete, kao što Uzvišeni veli:

"Za sve će biti dvostruka, ali vi ne znate" (7:38)

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (571) 'Kada žitelji Džehennema budu dovedeni u nj, dočekat će ih njegov plamen, pa će ih oprljiti tako da će im sve meso na pete spasti."

Allah tješi Svoga vjerovjesnika i poslanika Muhammeda, s.a.v.s.,: Utjerivanje u laž koje doživljavaš od strane tvojih sunarodnika koji u raskoši žive događalo se svakom poslaniku prije tebe. Nema poslanika a da ga nisu u laž utjerivali  obijesni, a slijedili potlačeni, kao što veli Nuhov, alejhis-selam, narod:

"Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?" (27:111) Ovdje Uzvišeni veli:

 "Mi ni u jedno naselje opominjača nismo  poslali", tj. Poslanika, "a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli", a to su oni koji su posjedovli blagodati, bogatstvo i vodeće pozicije. Katade veli: "To su njihovi silnici i prethodnici, glavari zla među njima." "Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano", tj. ne vjerujemjo u to, niti ga slijedimo.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Rezina da je rekao: (572) "Bila dva čovjeka koji su bili ortaci. Jedan je nekim poslom otišao na obalu mora a drugi je ostao. Nakon što je Poslanik, s.a.v.s., primio Objavu, prvi je pisao svome prijatelju pitajući ga šta je Poslanik učinio. Ovaj mu je napisao da ga niko od Kurejši nije slijedio, već najniži i najsiromašniji ljudi. Tada je ovaj ostavio svoju trgovinu, došao svome prijatelju i rekao mu: 'Uputite me ka njemu!' On je inače čitao knjige ili neke knjige. Došao je Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: 'čemu pozivaš?' On je rekao: 'Pozivam tome i tome...' A on je rekao: 'Svjedočim da si ti Allahov Poslanik.' Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Kako znaš?' On je rekao: 'Koji god poslanik je poslat, slijedili su ga najniži ljudi i siromasi.'" Zatim je objavljen ajet:  "Mi ni u jedno naselje  nismo poslali opominjača, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli: 'Ne vjerujemo mi u ono što je vama poslano!'" Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., poslao poruku: "Uzvišeni Allah je objavio potvrdu onoga što si rekao".

Uzvišeni izvještava da nevjernici zaslužuju kaznu, jer slušajući Allahove ajete, jezikom Poslanika, a.s. "govore: 'ovaj čovjek smo hoće da vas odvrati od onoga čemu se se preci vaši klanjali'", želeći time reći da je vjera njihovih predaka istinita, a Muhammedova vjera zabluda, neka je i na njih i na njihove pretke koji nisu vjerovali prokletstvo Uzvišenog Allaha.

 "I govore: 'Ovo nije ništa drugo nego izmišljena laž'", misleći time na Kur'an.

"A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: 'Ovo nije ništa drugo nego očito vračanje'", tj. oni Kur'an opisuju kao očitu čaroliju.

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali, A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini..." Es-Suddi kaže: - šejtani su se penjali na nebo da bi prisluškivali govor pa su slušali riječi meleka u vezi sa smrti, gajbom (nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim dolazili gatarima da ih o tome izvijeste. Gatari su to kazivali ljudima, koji bi potom vidjeli da je tako kako su ovi kazali kada bi gatari stekli njihovo povjerenje, onda bi im lagali ubacujući u to nešto drugo, odnosno uz svaku riječ dodavali bi sedamdeset novih to su ljudi zapisi­vali u knjige, a među sinovima Israilovim raširilo se da džini poznaju nevidljivo (gajb) Nakon toga, poslan je ljudima kao poslanik Sulejman, sakupio je te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog prijestolja, pa se nijedan od šejtana nije mogao približiti ovoj stolici a da ne bude spaljen On je rekao: "Svakome za koga čujem da govori kako šejtani znaju nevidljivo (gajb), glavu ću odrezati!" Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo učenjaka koji su to znali, te došli njihovi nasljednici, šejtan je uzeo ljudski lik, zatim je došao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: "Hoćete li da vas upoznam s riznicom koju nikada nećete moći iscrpiti?" Oni su rekli: "Da", a on im je kazao: "Kopajte ispod prijestolja!" Zatim je otišao s njima, pokazao im mjesto i stao pored njega Oni su rekli: "Približi se!", a on im je odgovorio: "Ne, ali ću biti ovdje uz vas, pa ako to ne nađete, ubijte me!" Oni su kopali i našli su te knjige kada su ih izvadili, šejtan je rekao: "Sulej­man je ovom vradžbinom upravljao ljudima, šejtanima i pticama." A zatim je poletio i nestao U narodu se tako proširilo da je Sulejman bio vrač, a si­novi Israilovi su uzeli te knjige Kada je došao Muhammed, a.s., oni su mu se tim knjigama suprot­stavili Zato Allah Uzvišeni kaže:

"A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani." Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosila­ca od Seida ibn Džubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Pisar (vezir) Sulejmanov bio je Asaf i on je znao Najuzvišenije ime On je sve pisao po naredbi Sulejmanovoj, a zatim zakopavao pod njegovo pri­jestolje Kada je Sulejman umro, to su šejtani povadi­li, a zatim između svaka dva reda upisali po jednu čaroliju i nevjerstvo (kufr) govoreći: "Evo šta je Sulej­man radio s ovim." Zatim on kaže: "Neuki ljudi su ga zato proglasili nevjernikom proklinjući ga, dok su učeni to mirno posmatrali." Tako je ostalo da ga neuki ljudi proklinju, pa je Allah Uzvišeni objavio Muhammedu, a.s., ajet:

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani, koji ljude uče vradžbini..." U tom smislu mnogi su iznijeli mišljenja koja su bliska ovome i u njima nema proturječja za razumne i pametne ljude A Allah upućuje! Suština je tih mišljenja u tome da su židovi kojima je dana Knjiga, nakon što su napustili ono što im je dano i suprotstavili se Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, počeli slije­diti ono što su im govorili šejtani, odnosno ono što su šejtani prenosili, saopćavali i isticali o kralju Sulej­manu (Salomonu).1 Glagol / "uči, čita, govo­ri" ovdje je prelazan sa prijedlogom /"na, prema", što implicira značenje "laže", jer su to "učenja i riječi" šejtana, koje nisu ništa drugo do laži!

"u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Naime, židovi su smatrali da su Džebrail i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah Uzvišeni pokazuje da to nije istina, saopćavajući Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradžbine i da je Sulejman, a.s., čist od vradžbina koje mu pripisuju On im saopćava da su vradžbine djelo šejtana koji ljude tome poučavaju u Babilonu, te da su oni koji ih poučavaju tome dva čovjeka po imenu Harut i Marut Prema tome, riječca u riječima:

"a to nije objavljeno dvojici meleka" negativna je, a ne odnosna u značenju "koji".

El-Kurtubi kaže: - Ovdje je riječca negativna, a vezana je za riječi "Sulejman nije bio nevjernik", nakon kojih slijede riječi:

"nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini, a nije objavljeno ni dvojici meleka...", budući da su židovi smatrali da su to donijeli Džebrail i Mikail, što Allah Uzvišeni pokazuje neistinitim, pa riječi: "Harutu i Marutu", navodi kao apozicija (zamjena) za šejtana." On kaže: "To je ispravno iz dva razloga: ili zato što se plural navodi za dvojinu kao u riječima: 'A ako bude imao braće', (4:11), ili zato što su njih dvojica imali sljedbenike, odnosno navode se među šejtanima zbog njihove neposlušnosti." To znači: šejtani poučavaju ljude u Babilonu vradžbi­nama, i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje: "ovo je najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta" ne oba­zirući se na druga značenja!

Ibn-Džerir, s lancem prenosilaca preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa: "...a nije objavljeno ni dvojici meleka u Babilonu", "znači da nisu objavljene vradžbine"U lancu Ibn-Džerira od Rebi' ibn Enesa prenosi se:

"a nije objavljeno ni dvojici meleka", tj. Allah nije njima dvojici objavio vradžbine Ibn-Džerir kaže: 'Ajet se tumači na ovaj način :

"Oni se po­vode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tj. za vradžbinama Sulejman nije bio nevjernik, a ni Allah nije objavio vradžbine dvojici meleka, nego su šejtani bili nevjernici i poučavali su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta, vradžbinama Riječi "u Babilonu, Haruta i Maruta" ovdje su navedene na kraju, iako imaju značenje kao da su navedene na početku.

Postoje, također, i druga mišljenja, kao što su:

- sa "kesrom" na "lamu" čime riječ dobija značenje "kralj", pa bi značilo da se to odnosi na dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana, a.s., tj. pod pretpostavkom da je riječca " ovdje negativna, pa bi to značilo: "da Allah Uzvišeni nije objavio vradžbine niti poučio tome dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana",

- da su Harut i Marut dva istaknuta džina (dva plemena), odnosno, da su ta dva čovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi Ispravnije je, međutim, da su Harut i Marut, kao što navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za šejtane, jer to je, kao što on kaže, najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta, ne obazirući se na druge,2

- da su dva meleka U vezi s tim navodi se priča o Veneri i dva meleka, Harutu i Marutu Prenosioci ove priče smatraju da su Harut i Marut dva meleka, koje je Allah spustio s neba davši im strast ljudsku, zatim je pred njih stavio neku izuzetno lijepu ženu, koju su oni pokušali zavesti Ona im je odgovorila da će pristati pod uvjetom da širk učine (Allahu suparnika pridruže), što su oni odbili..Zatim je ponovo došla pred njih uvjetujući tada da nekoga ubiju, što su oni odbili Zatim je došla i treći put, pa su je ponovo pokušali zavesti, a ona ih je stavila pred izbor: ili da širk učine (prihvate nešto uz Allaha za božanstvo) ili da nekoga ubiju, ili da popiju čašu vina Oni su izab­rali najmanje od tri zla (grijeha), vino, pa su popili čašu Nakon toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa su počinili širk, ubili čovjeka, a potom počinili preljub! Kada su se otrijeznili, žena im je saopćila šta su učinili pod utjecajem vina, nakon čega su se oni gorko po­kajali..Poželjeli su da se vrate na nebo, ali nisu mog­li Osjećali su svu gnusnost zlodjela koja su počinili Allah ih je potom stavio pred izbor: da odaberu kaznu na ovome ili na drugome svijetu Oni su oda­brali ovosvjetsku privremenu umjesto onosvjetske vječne kazne žena ih je tada upitala da li znaju riječ uz čije se izgovaranje mogu popeti na nebo ili sići s njega, i oni su joj kazali tu riječ Ona je to izgovorila i odletjela na nebo Tamo se, međutim, pretvorila u zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!?

Ova priča ima oko dvadeset predanja, ali nijedna od njih i pored brojnosti ne veže se za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Mnogi znalci hadisa, hafizi i komentatori Kur'ana ovu priču odba­cuju, a razlog je tome što ona u cijelosti pripada izvi­ješćima Izraelićana, jer ne postoji sahih (vjerodostoj­no predanje) s lancem vezanim direktno za Iskrenog i časnog, koji ne govori po svom hiru. Iz sadržaja Kur'ana može se vidjeti osnovni smisao priče bez de­talja i objašnjenja, a mi vjerujemo u ono što stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna što stvarno Njemu pristoji, a što ne pristoji ni Njemu ni Njegovim mele­cima.3

- Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!" Ebu-Džafer er-Razi, s lancem prenosila­ca, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Kada bi im došao neko ko želi sihr (čaroliju), oni bi ga spriječili govoreći mu: "Mi smo samo iskušenje, pa ne budi nevjernik, jer su znali šta je dobro, šta zlo, šta je nevjerstvo, a šta iman, a znali su i da je sihr izraz nevjerstva." Zatim kaže: - Kada bi njima čovjek došao, oni bi mu rekli da dođe na to i to mjesto, a kada bi došao, ugledao bi šejtana, koji bi ga poučio Iz njega bi izišlo svjetlo koje bi vidio kako sija na nebu, pa bi rekao: "Teško meni, šta uradih!" Es-Suddi kaže: - Kada bi im došao neki čovjek sa željom da ga pouče sihru, oni bi ga savjetovali govoreći: "Ne budi nevjernik, jer mi smo samo iskušenje...!", a kada ne bi odustao, rekli bi mu: "Otiđi do onog pepela i pomo­kri se na njega!" Kada bi to učinio, iz njega bi bljes­nulo svjetlo imana do neba, zatim bi se pojavilo nešto crno poput dima što bi nestalo na nebu To je bio iman zatim bi se ponovo pojavilo nešto tako i to bi došlo do njegovih ušiju i do svega drugog To je bila Allahova srdžba Kada bi im to saopćio, oni bi ga poučili čaroliji To je smisao riječi Allaha Uzvišenog:

"Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti ne -vjernik!", te riječi :

"I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Tako bi ljudi od Haruta i Maruta naučili čaroliju upuštajući se u pokuđena djela i idući čak dotle da rastavljaju muževe od žena, bez obzira na njihovu vezanost i bliskost To je djelo šejtansko, kao što prenosi Muslim u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, r.a., koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /97/ - šejtan svoj prijesto postavlja na vodi, a zatim šalje svoje izaslanike ljudi­ma Onaj ko je svojim položajem njemu najbliži, taj predstavlja najveće iskušenje Tada neki od njih do­laze i govore: "Bio sam s jednim čovjekom, pa kada sam ga napustio, on govori to i to..." Iblis tada kaže: "Ne, ništa nisi učinio!" Zatim drugi dolazi, pa kaže: "Nisam ga napustio dok ga nisam rastavio od njego­ve porodice!" On ga tada približi sebi i kaže mu: "Da, tako treba!" Uzrok rastavljanja muža od žene u tom je slučaju samo priviđenje čovjeku ili ženi, kojim im se prikazuju ružan lik ili postupci druge osobe, ili nešto drugo što može dovesti do rastave!

"...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje naudi­ti Sufjan es-Sevri kaže: "Osim Božijom odredbom"Hasan al-Basri to tumači ovako: "Da, ko želi, Allah im da vlast nad njim, a ko ne želi i ne da."

Zatim: "Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati", tj. što će im nanijeti štetu u vjeri, a neće donijeti ko­rist ravnu toj šteti,

"iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugom svijetu nikakve sreće neće imati "Dakle, židovi koji su uzeli čaroliju umjesto da slijede Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znali su da  onaj ko to bude činio - na drugome svijetu neće imati nikakve sreće, odnosno, nikakvog dobitka, to navode Ibn-Abbas, Mudžahid i Es-Suddi.

"A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali.

Ovim Allah Uzvišeni pokazuje koliko su idolopoklonici i sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, neprijatelji vjernici­ma koje Allah upozorava da ih ne oponašaju i da prekinu ljubav prema njima, a zatim ukazuje na bla­godati koje je dao vjernicima u vidu kompletnog i savršenog šerijata, koji im je poslao preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže:
"Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Al­lah je neizmjerno dobar."

Uzvišeni, Njemu slava, naređuje Svojim robovima da obavljaju namaz samo Njemu, Jedinom, i da daju zekat na propisani način i za Allahovo zadovoljstvo a to predstavlja dobročinstvo prema njihovim slabim i siromašnim stvorenjima koji slijede Put koji im je postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i koji napuštaju ono što ih odvraća od njega težeći Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i Njegovoj milosti.

Riječi Uzvišenog: "Zar je takav kao onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tlo i stojeći"; zar je onaj ko skrušeno i pokorno stoji i pada na sedždu Allahu, dž.š., kao onaj ko Allahu druga pripisuje? Nisu jednaki kod Allaha, kao što kaže, subhanehu ve teala: "Ali, nisu oni isti...", i riječi Uzvišenog:

"...strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga...", tj. u stanju ibadeta strahuje i nada se. Prilikom vršenja ibadeta neophodno je prisustvo straha i nade, ali strah treba da preovladava tokom cijelog života i zato kaže Uzvišeni:

"...strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga...", a kad bude čovjek na samrti, neka nada nadvlada strah. Prenosi Imam ´Abd ibn Humejd u svom Musnedu od Enesa, r.a., da kaže: /27/ "Ušao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., čovjeku koji je bio na samrti. 'Kako se osjećaš?', upitao ga je. 'Nadam se i strahujem', odgovorio je. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Neće se sastaviti (strah i nada) u srcu jednog roba u ovakvoj situaciji a da mu Allah, dž.š., ne dadne ono što želi i da ga ne poštedi onog čega se plaši.'" Bilježe ga Et-Tirmizi i En-Nesai i Ibn-Madže. Riječi Uzvišenog:

"Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju...'", tj. je li jednak onaj ko provodi u ibadetu, stojeći na sedždi skrušen, bojeći se i nadajući se onome koji Allahu pripisuju drugove da bi tako skrenuli sa Pravog puta. "...samo oni koji pameti imaju pouku primaju!", tj. razliku između ovih i onih samo znaju oni koji imaju pameti, a Allah najbolje zna.

Allah, dž.š., obraća se mušricima koji su na Allaha laž izmislili pripisujući Mu druga božanstva. Tvrdili su da su meleki Allahove kćeri i Allahu su pripisali sina. Uzvišen je i veliki Allah, i daleko od riječi koje Mu pripisuju. Uz sve to, zanijekali su istinu koja im je došla na jezicima poslanika, Allahov selam i salavat neka je na njih. I zato kaže Allah, dž.š.:

"Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i smatra Istinu lažnom kada mu ona dolazi?", tj. nema većeg silnika od ovog, jer je on sastavio dvije neistine: slagao je na Allaha i lažnim smatra Allahovog Poslanika, s.a.v.s. I zato kaže Allah, dž.š., prijeteći im:

"Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?" A oni su ti koji su nijekali i poricali Istinu.

"Sve što zažele u Gospodaru svoga će naći", tj. u Džennetu šta zatraže - to će naći.

"To će biti nagrada onima koji su dobra djela činili."

"Da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio." Kao što kaže Allah, dž.š., u drugom ajetu: "Eto, to su oni od kojih ćemo dobra djela, koja su radili, primiti, a preko ružnih postupaka njihovih prijeći i od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ispunit ćemo." (46:16)

Uzvišeni Allah pobija izjave mušrika, koji ne priznaju proživljenje i povratak; i tvrdnju da postoji život samo na ovom svijetu, nema života poslije smrti, nema proživljenja, niti ponovnog sakupljanja. Oni za dokaz svoje tvrdnje uzimaju svoje pretke, koji su nestali, a ne vraćaju se.

Uzvišeni obavještava o stavu "dehrija"  i njihovih istomišljenika među arapskim mušricima, koji niječu proživljenje.

"Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo."  Postoji samo ovozemaljski život, jedni narodi izumiru, a drugi ih smjenjuju. Nema proživljenja i nema Sudnjeg dana. Ovo je stav arapskih mušrika koji su nijekali budući svijet, i filozofija materijalista (dehrijja) koji niječu postojanje Tvorca.  Sve su podređivali razumu, a objave su smatrali lažnim. Zato su govorili:

 "jedino nas vrijeme uništi." Uzvišeni kaže: "a oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju." To su njihove prazne misli i puste želje.

U hadisu koji prenose dvojica vlasnika Sahiha, Ebu-Davud i En-Nesaijj, od Ebu-Hurejrea, r.a. koji kaže: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /124/  Kaže Uzvišeni Allah: 'Uznemirava Me sin Ademov kad proklinje vrijeme, a  vrijeme - to sam Ja. U Mojoj ruci je odredba, Ja okrećem i noć i dan.'" A u drugom se rivajetu kaže: /125/ "Nemojte grditi vrijeme, uistinu, Uzvišeni je Allah vrijeme." Kažu Šafija, Ebu-Davud i ostali imami, komentirajući riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Nemojte grditi vrijeme, uistinu, Uzvišeni je Allah vrijeme." - Arapi su u džahilijjetu kad bi ih snašla teška situacija, nevolja ili bijeda govorili: "Vrijeme nas je razočaralo." Proglašavali su vrijeme krivcem, te su ga grdili. A, uistinu, izvor toga je Allah. Prema tome, okrivljujući vrijeme, oni okrivljuju Uzvišenog Allaha. Zato je Allah zabranio da se okrivljuje vrijeme u ovom smislu. Jer, prema tome zbog čega oni vrijeme okrivljuju - jasno se zaključuje da je Allah to vrijeme, te oni vremenu, umjesto Allahu, pripisuju dotična djela. Ovo je najljepše što je kazano u komentaru navedenog hadisa, što želimo istaći. A Allah najbolje zna. A nisu u pravu Ibn-Hazm i ostali zahirijje kada, imajući u vidu ovaj hadis, svrstavaju riječ "Ed-Dehr" me|u Allahova lijepa imena!!!

"...i ukrase od zlata." Ibn-Abbas kao i drugi kaže da "zuhruf" - znači zlato.

Uzvišeni potom veli:

"...jer sve je to samo uživanje na ovom svijetu", sve su to samo užici prolaznog svijeta. Dato im je da osjete ljepotu kao plod njihovog truda na dunjaluku u vidu jela, pića i mjesta boravka, kako bi na ahiretu ostali bez ičega. Oni, ustvari, pravog truda nemaju, pa zašto bi ih Allah mogao nagraditi. Ovo su navodi u sahih hadisu. U drugom hadisu stoji: /105/ "Kad bi dunjaluk bio vrijedan kod Allaha koliko krilo od komarca, ne bi kafira zapao od njega ni gutljaj vode." Sened ovog hadisa navodi El-Begavi od Sehl ibn Sa'da, r.a. Zatim Uzvišeni veli: "a onaj svijet - Gospodara tvoga bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali", to je, znači, specijalno samo za njih, u tome neće imati udjela ostali. Buharija i Muslim prenose: /106/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Nemojte piti iz zlatnog i srebrenog posuđa. Nemojte jesti iz zlatnih tanjira. To je njihovo na dunjaluku, a naše na ahiretu." Allah im je to na dunjaluku dao zbog toga što je on bezvrijedan.

Izvještava Uzvišeni Allah o ljudima koji postadoše nevjernici, te od Allahovog puta odvraćaše, Poslaniku se suprotstavljaju, ometajući ga, tj. napustiše iman, nakon što im je uputa postala jasna, te kaže da nikako neće naštetiti Allahu. Takvi će, uistinu, samo sebi naštetiti. Oni će se u danu povratka kao veliki gubitnici osjetiti. Allah će sve njihove poslove uništiti. Ni za šta što radiše neće ih nagraditi. Svaki dobar posao što su uradili prije izlaska iz imana bit će im uništen i izbrisan. Isto tako je poznato da dobra djela mogu pobrisati ružne postupke.

Ibn-Džerir navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Između Adema i Nuha prošlo je deset stoljeća, koja su u cjelini bila u znaku Zakona istine. Zatim je došlo do razilaženja, pa je Allah slao vjerovjesnike, nosioce radosnih vijesti i opomene." Postoje i druga mišljenja, ali je mišljenje Ibn-Abbasa najispravnije i u pogledu lanca predanja i u pogledu značenja. Naime, ljudi su slijedili vjeru Ademovu sve dok nije došlo do obožavanja kipova, pa im je Allah poslao Nuha, a.s., Tako je on bio prvi Allahov poslanik koji je poslan ljudima na Zemlji.

Zato Allah Uzvišeni kaže:

"i Allah je slao vjerovjesnike da donose ra­dosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu s Istinom, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagaliA povod neslaganju bila je međusobna zavist, baš od onih kojima je dana, i to kada su im već bili došli Jasni dokazi, i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu isti­nu o onome u čemu se nisu slagali. A Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće."

U vezi s gornjim riječima Uzvišenog:

"i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u čemu se nisu slagali" Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre: Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, rekao je: /295/ "Mi posljednji ćemo biti prvi na Sudnjem danu i prvi ćemo ući u Džennet, iako je njima Knjiga dana prije nas, odnos­no nama poslije njih. Allah je nama ukazao na Pravi put u onome u čemu su se oni razišli, u pogledu Isti­ne s Njegovom dozvolom. To je bio dan oko koga su se oni razišli, a nama je Allah na njega ukazao. Tako su oni iza nas, tj. jevreji sutradan (subota) a kršćani prekosutra (nedjelja)." U komentaru ovog ajeta Rebi' ibn Enes kaže: Riječi:

.."i onda bi Allah voljom Svojom uputio vjernike ...", tjoni koji su vjerovali iz ove zajednice slijedili su ono što su donijeli poslanici prije raskola, molili su se iskreno jedino Al­lahu Uzvišenom, obožavali ga, (činili) ibadet ne pri­dajući Mu druga, obavljali namaz, dijelili zekat tako da su uspostavili ono što je bilo prije raskola, čime su potvrdili da su oni svjedoci protiv ljudi na Sudnjem danu onima kojima su poslanici donosil i objavu, a oni ih u laž utjerivali. U vezi s ovim ajetom Ebul-Alijje kaže: "To je ajet koji izvodi iz sumnji, zab­luda i iskušenja (smutnji)." Riječi Uzvišenog: "s Njegovom dozvolom" znače, s Njegovim zna­njem o tome, te uputom kojom ih je uputioIbn-Džerir kaže:

"Allah upućuje koga On hoće", tjod Svojih stvorenja, "na Pravi put", tj. On ima sveobuhvatnu mudrost i nepobitni dokaz. U oba Sahiha od Aiše se navodi predanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi noću ustao da klanja, govorio: /296/ "Allahu moj, Gospodaru Džebraila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Znalcu Nevidljivog i Vid­ljivog, Ti sudiš među robovima Svojim u onome u čemu su se razišli. Uputi me nakon što je došlo do raskola, s Tvojom dozvolom jer, doista, Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put!"

Uzvišeni kaže: "…ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim", tj. onima kojima sam odredio uputu, tebi nema puta do njih, niti do njih možeš stići,

 "osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih". Ovo je izuzimanje iz nečega što nije iste vrste. Ibn-Džerir zabilježio je iz govora Abdullaha Bin El-Mubareka dio hadisa u kome se kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada se želio detaljnije upoznati o nekim stvarima od svoga Gospodara i zaštititi se, odlazio je u svoju džamiju koja se nalazila van njegovog mjesta obitavanja, u njoj bi klanjao ono što mu je Allah, dž.š., propisao, zatim Ga je molio za ono što bi mu naumpalo, pa objašnjava da bi u svojoj džamiji, kad bi mu došao Allahov neprijatelj - tj. Iblis - sjeo između njega i kible, pa bi Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Utječem se Uzvišenom Allahu od prokletog šejtana', a Allahov neprijatelj bi rekao: 'Obavijesti me čime se spasavaš od mene?'

Pa reče Poslanik, s.a.v.s.: 'Izvijesti ti mene čime ovladavaš nad čovjekom', pa je svaki tražio od drugog da mu taj kaže. Poslanik, s.a.v.s., tada je proučio riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., Koji kaže:

"A kad te šejtan pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište od Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna." (41:36) 'Tako mi Allaha, kad god bih te osjetio, zatražio bih Allahovu zaštitu od tebe.' Reče Allahov neprijatelj: 'Istinu si rekao, sa ovim se spašavaš od mene.' A Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Izvijesti me čime nadvladavaš čovjeka', pa reče: 'Nadvladavam ga i obuzimam kada je čovjek u srdžbi i ljutnji i kada se predaje svojoj strasti.'"

Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo stanje sretnika, ponovno spominje nesretnike:

"Doista će zločinci (nevjernici) u patnji džehenemskoj vječno ostati."

"Ona im se neće ublažiti", ni na jedan trenutak.

"I oni će u njoj očajni biti", izgubivši nadu, zauvijek, u najmanje dobro.

"I nismo im Mi nepravedni bili, nego su oni bili nepravedni", zato što su i nakon svih upozorenja, dokaza i poslanika što su im dolazili, zlo radili; u laž ih ugonili i suprotno postupali. Prema zaslugama svojim su nagrađeni, a Allah nikako nije nasilnik prema Svojim robovima.

"Oni će dozivati: 'O Malik!'" A on je čuvar Džehennema.

"neka Gospodar tvoj učini da umremo", tj. neka nam tvoj Gospodar uzme duše, da se već jednom oslobodimo ovog!

Međutim:

"A nevjernike čeka vatra džehenemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti." /35:36/ Malik će im tada odgovoriti: "Doista vi tu ostajete!" Dakle, vama iz njega izlaska nema. Vama spasa od njega nema. Potom navodi uzrok koji ih je u ovu patnju doveo. To je suprotstavljanje istini.

"Mi smo vam istinu slali." Sve vam jasno rekosmo, objasnismo i protumačismo,

"ali većina vas istinu prezire." Vaša narav nije je prihvatila, naprotiv, odavali ste se zabludama, okrećući se od Istine. Zato, krivite sami sebe. Ali, uzalud, kajanje ne pomaže, niti prijekor.

"Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti." Kao što Uzvišeni veli: "Izmišljali su spletke, a Mi smo njima spletke činili onda kad se nisu nadali." /27:50/ Bili su se ponadali da će Istinu moći otjerati zabludom, prijevarom i spletkama se služeći. Ali Allah razatka Svoje spletke, te ono što su spletkarili njima se vrati.

"Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju?", tajne i javne njihove postupke.

"Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju." Mi sve o njima znamo. A i meleki pišu, njihov svaki mali i veliki gest.

Allah Uzvišeni saopćava da On uništava kamatu, tj. ili je potpuno uklanja iz ruku onoga koji je uzima, ili mu zabrani blagoslov u imetku, pa od toga nema koristi, odnosno uništi ga zajedno s njom na ovome svijetu, a kažnjava na Sudnjem danu, kao što i kaže: 

"A ono što date na kamatu da se uveća  putem imovine drugih ljudi, kod Allaha se neće uvećati!" (30:39) Ahmed navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /435/ "Doista kamata, ako se i umnoži, njen konačni bilans ide naniže!" To spada u poslovanje koje ima učinak suprotan od onoga koji se želi postići    

  "a umnožava milostinje"  čita se sa "dammom" na slovu "ya", bez pojačanja, kao: 

     "rasti, uvećavati se" i   "davati uz kamate, oplođivati, prekoračiti", tj. umnožiti i razviti. Čita se, također, i: , sa "dammom" i pojačanjem, odnosno infinitivom "odgojiti, razviti"El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /436/ "Ko da milostinju u vrijednosti od jedne datule koju je s halalom stekao a Allah ne prima izuzev dobro! Allah će mu to primiti desnom rukom, i uvećati njenom vlasniku, kao što neko od vas hrani ždrijebe, dok ne postane veliko kao brdo." 

      "Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika!"  On ne voli onoga čije srce ne vjeruje, koji griješi riječju i djelom, pa tako kraj ajeta treba da odgovara ovome svojstvu, tj. da onaj koji uzima kamate nije zadovoljan onim što mu je Allah dodijelio kao halal, pa nastoji jesti imovinu drugih ljudi na nedozvoljen način, različitim vidovima prljave zarade. On time negira blagodati koje su mu dane, čini nasilje i grijeh jedući imovinu ljudi na nedozvoljen način. 

Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju." Nevjernici nemaju nikakve koristi od druženja i suživota sa muslimanima u smislu da im to nikako neće koristiti kod Allaha, dž.š., ako se iman ne ugnijezdi u njihova srca. Zatim Uzvišeni navodi kao primjer: 

  "ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša", tj. Za dva vjerovjesnika, poslanika. One su bliskije njima bile: danonoćno su zajednički vrijeme provodile, zajedno objedovale, spavale, živjele s njima - nego što su nevjernici prema vjernicima. "…pa su ih prevarile", tj. u svom vjerovanju. Nisu se složile s njima u vjerovanju, niti su povjerovale u njihovo poslanstvo. Zajednički život sa poslanicima im neće ništa koristiti, niti će moći od njih nesreću odstraniti. O tome Allah, dž.š., kaže: 

  "…i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći", tj. zbog nevjerovanja njihova, i reći će se: "tim dvjema ženama, ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" Pod Allahovim, dž.š., riječima: "…pa su ih prevarile", ne misli se da su one učinile preljub, nego da su ih u vjerovanju iznevjerile, jer žene vjerovjesnika zaštićene su od mogućnosti da učine preljub zbog izuzetne časti vjerovjesnika, o čemu je već bilo riječi u suri "En-Nur".7 Sufjan es-Sevri prenosi od Musa ibn Ebi-Aiše da je Sulejman ibn Karm rekao: "^uo sam Ibn-Abbasa da o gornjem ajetu kaže: ’One nisu preljubu učinile.' Nevjera Nuhove žene sastojala se u tome što je za njega govorila da je lud, a žene Lutove što je obavještavala njegov narod o gostima koji mu dođu." El-Avfi prenosi da je Ibn-Abbas, također, rekao: "Njihova nevjera sastojala se u tome što nisu vjerovale kao oni. Njihova žena je otkrivala muževljeve tajne. Kada bi neko postao vjernik, ona bi to saopćila buntovnicima Nuhovog naroda. Žena Lutova, pak, obavještavala je stanovnike grada kada bi njen muž nekog ugostio." Ed-Dahhak prenosi da je Ibn-Abbas rekao sljedeće: "Žena nijednog vjerovjesnika nije počinila preljub.8 Ove dvije žene su iznevjerile svoje muževe u vjeri." Isto mišljenje zastupaju Ikrime, Seid ibn Džubejr, Ed-Dahhak i drugi.

tj. ko prima pouke i ostavlja grijehe.

pitanje volje nije u vašim rukama, pa da ko hoće da bude na Pravom putu, a ko hoće zaluta, nego je to pitanje volje Uzvišenog Gospodara svjetova.

Uzvišeni obavještava da će nevjernici iz reda onih kojima je data Knjiga i idolopoklonici u Vatri vječno ostati i kaže da su "...oni najgora stvorenja." ”El-berijje” znači - stvorenja.

"Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema grupama", tj. dvjema skupi­nama, "koje su se sukobile" u borbi:

"jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj", "kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više!", tj. na Bedru su idolopoklonici vidjeli muslimane u dvostruko većem broju, što je Allah učinio uzrokom pobjede muslimana nad njima. Ovako navodi Ibn-Džerir od nekih učenjaka.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve ibn Zubejra da je /475/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog roba iz plemena Benu-Hadžadž, koliki je broj Kurejša, dobio odgovor: "Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko grla kolju dnevno?" Rob je kazao: "Jednoga dana de­vet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih između devet stotina i hiljadu!"

Jasno je da je Allah Uzvišeni umanjio broj idolopoklonika u očima muslimana, a umanjio broj musli­mana u očima idolopoklonika kada su se poredali za borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvišeni kaže:

"A kada ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima nji­hovim, također, u malom broju." (8:44) Kada su se dvije vojske sukobile, muslimani su vidjeli da je idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od Ab­dullaha ibn Mesuda: U našim očima ih je bilo malo, pa sam rekao čovjeku pored sebe: "Vidiš, ima ih se­damdeset?" On je kazao: "Vidim ih stotinu!" Zatim kaže: "Nakon toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga: "Koliko vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!" Međutim, idolopoklonici su vidjeli musli­mane u dvostruko većem od stvarnoga broja, što je dovelo do straha, haosa i panike u srcima njihovim. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:

"činilo im se da ih svojim očima vide dva puta više!" To znači, oni su vidjeli njih dvije hiljade svojim očima. To je bio vid podrške muslimanima od Allaha Uzvišenog. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista, pouka za one koji su dalekovidni!", tj. On uzdiže vjernike i ponižava nevjernike. U tome je pouka za onog koji vid, razboritosti i ra­zumima, kako bi se uputio prema Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i određenju, čime On pomaže vjernike na ovome svijetu, i za Dan kada će ustati svjedoci!

Komentatori se razilaze u pogledu riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti." Katade i neki drugi kažu: "To je inverzija, a znači: Ja ću te k Sebi uzdignuti i dušu ti uzeti nakon toga. Neki kažu: "Ja ću te uzeti iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! A drugi: "Dušu uzeti znači uzdići." Većina međutim tvrdi: "Pod riječi ovdje se misli na 'san' kao što Allah Uzvišeni kaže:

 "On je Onaj Koji vam noću dušu uzima!" (6:60), odnosno:

"Allah uzima duše u času njihove smrti, a koje nisu umrle u snu." (39:42) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz sna: /504/ "Hvala Allahu, Koji nas je oživio nakon što  nas je usmrtio!" Ima mišljenja da to znači: "uzdizanje u snu".[1] Allah Uzvišeni kaže:

 "...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k Sebi uzdi­gao." ( 4:157) Zatim kaže:

"I nema nijednog sljedbenika Knjige, koji, prije nego on umre, neće u njega posigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti."  Riječi Allaha Uzvišenog: "prije nego on umre" odnose se na Isaa, a.s., tj. kada siđe na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome će, inšallah, biti govora kasnije.

"Spasit ću te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega!"  Prema tome, nakon što je Allah k Sebi uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se podijelili u više grupa.

* Neki su ostali da vjeruju u ono s čime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i poslanik, te da je sin Njegove robinje.

* Neki su otišli u krajnost smatrajući ga Božijim sinom.

* Neki kažu da je on Bog, a drugi da je "treći u trojstvu", o čemu nam Allah Uzvišeni govori u Kur'anu, dajući odgovor svakoj grupi.

Oni su na tome ustrajali oko trista godina, do vladavine kralja po imenu Konstantin, koji je prihvatio kršćanstvo. Navodi se da je on to učinio u želji da ih prevari i iskvari ga. On je u kršćanstvo ponešto dodao, a ponešto izostavio, a u njegovo vrijeme postavljeni su i određeni postulati. Dozvolio je da se jede i svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okrećući se prema istoku, podizali su crkve, hramove i samostane, a on je na njihov post dodao deset dana zbog grijeha koji je sam počinio. Tako je vjera Mesihova postala vjera Konstantinova, koji je podigao više od dvanaest hiljada crkava, sa­mostana, hramova i manastira, kao što je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo to vrijeme oni su bili superiorni nad židovima, Allah ga je pomogao protiv njih budući da je bio bliži istini od njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici.

Kada je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, salla­llahu alejhi ve sellem, svi koji su u njega povjerovali vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke, poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedo­vi, sallallahu alejhi ve sellem, postali sljedbenici svih vjerovjesnika na Zemlji, budući da ih je on pozivao da vjeruju u sve što je istinito. Oni su postali preči svakom poslaniku od njegovih sljedbenika koji tvrde da pripadaju njegovom ummetu i da su na njego­vom putu. Stoga su oni, budući da su uistinu vjero­vali u Mesiha, protjerali kršćane iz Šama u Bizantiju tako da su se oni nastanili u gradu Konstantinopolu. Tako će islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu na njih do Dana sudnjega!

Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio je svoj ummet da će oni kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja je u njemu[2] i izvojevati veliku bitku nad Bizan­tincima, kakvu ljudi nisu vidjeli niti će vidjeti. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"I učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome o čemu ste se razilazili!"

[1] Ja bih dodao: Allah to najbolje zna, ali za mene je najprihvatljivije mišljenje Katade i drugih, tj. da je to inverzija i da znači: “Ja ću te uzdignuti i dušu ti uzeti."

[2] Ja bih dodao: "Istinu si kazao, Allahov Poslaniče! I ja svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Muslimani su osvojili Konstantinopolis, koji je postao grad islama nakon što je bio grad nevjerstva. tak je postao i sjedištem islamskog hilafeta, odakle je osvojena trećina Evrope, a umalo i Rim, ali si ti izvijestio da će Rim biti osvojen kasnije. Muslimani danas, iako su zaostali jer su napustili propise islama i vladavinu na osnovama islama, uz pomoć Allaha ponovo će se vratiti islamu, pa će islam iznova superiorno zasjati osvojenjem Rima, kao što si ti kazao da će biti osvojen Konstantinopolis. Mi se obavezujemo Allahu Uzvišenom da ćemo raditi na tome i da ćemo uložiti napor da se vladamo po islamu. Prvo ćemo muslimane osloboditi neznanja, zatim osloboditi njihove zemlje od tragova nevjerstva, kako vidljivog tako i prikrivenog. I to ćemo ostaviti u amanet generacijama iza nas. Svim generacijama ćemo predavati ovaj amanet dok ga Allah ne ostvari!"

Što se tiče onih koji ne vjeruju, njih ću na strašne muke staviti na ovom i drugome svijetu, i oni neće imati pomagača!"  Isto to je učinio i sa žido­vima koji nisu vjerovali, odnosno, kršćanima koji su otišli u krajnost i u zvijezde ga ukivali. Na ovome svi­jetu  ih je kaznio ubistvima, zarobljeništvom i sprečavanjem da vladaju u pojedinim zemljama, a na drugom svijetu kazna će biti teža i žešća.

"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji."  Dakle, ko umre kao nevjernik, nikakvo dobro nikada od njega neće biti primljeno, pa makar on dočekivao goste, spašavao nevoljnike i hranio gladne. To mu neće koristiti, pa makar na to trošio sve blago ovoga svijeta koje mu je pri ruci: /516/ Isto tako, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s Abdu­llahom ibn Džed'anom, koji je primao goste, poma­gao nevoljnike, hranio gladne: da li će mu to koristi­ti? On je rekao: Ne, jer on nikada nijednog dana nije izgovorio: "Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!" Isto tako, kada bi on dao u ime otkupa blaga koliko zemlja može držati, ne bi mu bilo primljeno, jer Allah Uzvišeni kaže:

  "kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zago­vor neće koristiti" (2:123). Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji."  To znači da ih od kazne Allahove ništa neće spasiti, pa makar potrošili sve blago na Zemlji.

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa ibn Malika da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /517/ Na Sudnjem danu bit će rečeno sta­novniku Vatre: "Šta misliš, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?" , a on će kazati: "Da." Zatim će Allah Uzvišeni reći: "Od tebe sam htio lakše od toga. Naime, od tebe sam u kičmi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da mi ništa ne pridružuješ, pa si to odbio i idolopoklonik bio!" Ovako navode El-Buhari i Muslim.

Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Njima pripada kazna bolna i oni nemaju poma­gača!" Znači,njih niko neće moći spasiti od Allahove kazne, niti zaštiti od njenog bola.

Ovo je oštar prijekor Allaha Uzvišenog nevjerni­cima između sljedbenika Knjige što su suprotstavljeni istini, što ne vjeruju u Allahova znamenja i odvraćaju od puta Allahovog one među vjernicima koji ga žele prihvatiti, iako su znali da je istina ono što donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak Vjerovjesnika nepismenog, pečata vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova. Pa, budući da i pored toga oni to poriču, Allah navodi da On neće zanemariti to što oni rade i da će ih za to kazniti na Sudnjem danu.

Ovo je oštar prijekor Allaha Uzvišenog nevjerni­cima između sljedbenika Knjige što su suprotstavljeni istini, što ne vjeruju u Allahova znamenja i odvraćaju od puta Allahovog one među vjernicima koji ga žele prihvatiti, iako su znali da je istina ono što donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak Vjerovjesnika nepismenog, pečata vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova. Pa, budući da i pored toga oni to poriču, Allah navodi da On neće zanemariti to što oni rade i da će ih za to kazniti na Sudnjem danu.

Allah Uzvišeni obavještava Svoje robo­ve, vjernike, donoseći im radosnu vijest pobjede na sljedbenicima Knjige, nevjernicima i ateistima, pa kaže:

"Oni vam ne mogu nauditi, nego vas samo mogu vrijeđati. Ako vas napadnu, dat će se u bijeg, i poslije im pomoći biti neće!" Ovako je i bilo, jer Allah je njih ponizio na Hajberu kao što je prije toga ponizio plemena Benu-Kajnuka, Nedir i Kurejzu, tako da im je slomio silu. To isto je učinio s kršćanima Šama, koje su ashabi razbili i za vijeke vjekova uzeli od njih vlast, pa će grupa muslimana u Šamu ostati u islamu sve do dolaska Isaa, sina Mer­jemina1, koji će vladati po islamu i šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, slomiti križ, ubiti svinju, ukinuti džizju i neće prihvatiti ništa drugo osim islama.

1 Ovo je lijepa želja mufessira, hafiza Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao, ali on nije znao da u šamu neće dugo ostati ta skupina ljudi, onakva kakva je bila u njegovo vrijeme. Njih su naslijedile generacije koje su zapostavile namaz, pa čak i kompletan islam, pa ne sude po islamu, niti uopće osjećaju odgovornost zbog toga. Muslimani su se, ne samo u šamu nego i u većini arapsko-islamskih zemalja, udaljili od svake niti koja ih veže za islam. Tim zemljama su nevjernici vladali svojom armijom, a zatim, i kada su ih napustile armije, ostali su nevjernički zakoni i kultura, što je proizvelo i nevjerničku vlast, još od vremena tzv. nezavisnosti! Normalno je da im Allah ne da pomoć ni na jednom polju, budući da ni oni nisu uz Allaha Uzvišenog: "...ako vi Allaha pomognete, i On će vas pomoći i noge vam učvrstiti!" (47:7) Samo od vremena pisanja ovih redova koliko su muslimani i Arapi doživjeli poraza, iako postoji više njihovih država s jakim vojnim snagama, naspram jedne državice židova, izroda naroda i ološa! Dakle, brojne arapske države poražene su od jedne židovske državice, što nije ništa drugo nego kazna Silnog i Svemogućeg Allaha zbog toga što su napustili njegovu vjeru, Kur'an i šerijat. Odakle, onda, da dođe pobjeda Arapima, ako su oni napustili Objavu, iznevjerili povjerenje i prevarili ummet islamski?! Istina iza koje nema druge istine jeste u tome da su oni doživjeli težak i ponižavajući poraz i postali predmet sažaljenja i podsmijeha u svijetu, jer se nisu oslanjali na Allaha, niti su vjerovali u Allaha, nego su mahali svojim lažnim arabizmom i oslanjali se na svoju hvalisavost i primitivizam, na negiranje principa islama i njegova šerijata, bez kojeg Arapi muslimani ne bi ni uzeli vlast u svoje ruke kada su vladali s više od polovice zemaljske kugle. Da, njih je Allah razbio kako bi iz toga izvukli pouku i vratili se istini i Pravom putu... ! Postavlja se pitanje: da li će se vratiti? Mi čekamo!!! Dok ovo govorim, srce mi se cijepa od tuge i boli, ali neka, mi Allahu pripadamo, i Njemu ćemo se vratiti!

"Ma gdje se našli, oni su poniženi, osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi." Prema ovom ajetu Allah im je odredio poniženje i omalovažavanje gdje god bili, osim ako imaju zaštitu Allahovu, koja pretpostavlja status štićenika, džizju i obavezu pridržavanja propisa vjere te: "zaštitu ljudi", tj. ugovor s Alla­hom i ugovor o zaštiti s ljudima.

"Oni zaslužuju srdžbu Al­lahovu", tj. oni su obavezani i obavezno će ih stići srdžba Allahova koju oni zaslužuju.

"i bijeda će ih snaći", tj. snaći će ih u skladu sa sudbinskim određenjem, od­nosno, Šerijatom. Zato, Allah Uzvišeni kaže:

"zato što u ajete Allahove ne vjeruju, što su vjerovjesnike bespravno ubijali", tj. njih na to navode oholost, osionost i zavist, što za posljedicu ima poniženje, omalovažavanje i vječnu bijedu vezanu i za poniženje na drugom svijetu. Zatim, Al­lah Uzvišeni kaže: "Što su Allahu bili nepokorni I što su prešli svaku granicu!" To ih je navelo da ne vjeruju u ajete Allahove, da ubijaju Allahove Poslanike, da mnogo griješe i budu agresori napadajući vas. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., koji kaže: "Sinovi Israilovi su u jednom danu znali ubiti po tri stotine vjerovjesnika da bi zatim, krajem dana, nastavili s trgovinom povrća!"

"Primjer onoga što oni u ovosvjetskom životu udijele sličan je ledenom vjetru", tj. vrlo hlad­nom vjetru, "koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu učinili, pa ih uništi", tj. spali ih i uništi sa onim što nose. Iako je došlo vrijeme branja i žetve, on to poruši i uništi plodove i usjeve koje sobom nosi ništeći ih. To je za vlasnika najgore, jer je izgubio u času kada mu je najpotrebnije. Isto je s nevjernicima u čijim djelima Allah uništava nagradu i plod na ovome svijetu, kao što plodovi ovih usjeva nestaju s grijesima vlasnika njihovih. To je tako, jer su sve gra­dili bez osnova i temelja,

وما ظلمهم اللّه ولكن أنفسهم يظلمون "Njima Allah ne­pravdu nije učinio, nego je oni sami sebi čine!"

Allah Blagi i Uzvišeni ovim zabranjuje Svojim ro­bovima koji Ga vjeruju da uzimaju licemjere za inti­mne prijatelje, tj.upoznaju ih sa svojim tajnama i onim što kriju od neprijatelja, budući da licemjeri ne prestaju ulagati napor i snagu kako bi doveli do propasti vjernika, tj. uporno rade na suprotstavljanju njima, i svemu što im nanosi štetu, koristeći sva moguća sredstva, praveći spletke i varke. Usto, oni žele samo ono što stvara teškoće i nevolje vjernicima.

"ne uzimajte za bliske prijatelje druge mimo vas", tj. ne uzimajte one koji pripadaju drugim vjerama. Bliski prijatelji nekog čovjeka su oni koji su u posebnom odnosu s njim i koji znaju njegove tajne. El-Buhari i Nesa'i navode predanje od Ebu-Seida, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /551/ "Al­lah nije poslao nijednog vjerovjesnika, niti odredio namjesnika, a da on nije imao dva pratioca onoga koji ga navodi i podstiče na dobro, i drugoga koji ga navodi i podstiče na zlo. Nepogrješiv je onaj koga Allah zaštiti od grijeha!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Dahkane, koji kaže: Neko je rekao Omeru ibn Hattabu, r.a.: "Ovdje je jedan dječak iz Hire, hafiz i pisar, pa mogao bi ga uzeti za pisara!?" On je kazao: "Uzeo bih time za bliskog saradnika ne­koga ko nije vjernik!" Ovo predanje uz ovaj ajet po­kazuje da se štićenici ne mogu uzeti za pisare na mjesta od posebnog značaja za muslimane, od­nosno, na položaje na kojima je moguć uvid u stvari za koje postoji bojazan da ih prenesu neprijateljima s kojima se vodi rat. Zato, Allah Uzvišeni kaže:

"jer drugi vam propast žele, jedva čekaju da muka dopadnete!" Ove se riječi odnose na licemjere koji vam žele nevolje učiniti i napraviti razdor između vas.

"Mržnja izbija iz usta njihovih, dok je ono što kriju prsa njihova još gore!" Dakle, na njihovim licima i iz slučajnih omaški vidi se neprijateljstvo, uz mržnju koju skrivaju njihova prsa, a što se ne može skriti inteligentnom i pametnom čovjeku. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:

"Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti imate!"

"Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole", tj. vi ih volite zato što pokazuju da vjeruju, a oni vas ne vole ni javno ni taj­no!

"a vi vjerujete u sve Knjige". Nema ništa u što vi sumnjate i ne prih­vaćate. Ibn-Abbas kaže: "Tj., vi vjerujete u vašu Knjigu i njihovu Knjigu, te u ranije knjige, a oni poriču vašu Knjigu. I vi imate više prava za srdžbu prema njima nego oni prema vama."

"Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a čim se nasamo nađu, od zlobe prema vama jagodice prstiju grizu!" Riječ sa značenjem "vrhovi prstiju" govori o postupku licemjera, koji pokazuju vjerovanje i ljubav, a skrivaju nevjerstvo i mržnju, kao što Allah Uzvišeni kaže:

"a kada se nađu nasamo, jagodice prstiju grizu od zlobe", što je najgora zloba i mržnja.

Reci: "Umrite od muke!" Allah, doista, dobro zna šta je u svačijim prsima! Ako vam smeta njihovo vjerovanje, Allah će pomoću njih uzdići Svoju Riječ i pokazati Svoju vjeru! Zato, umrite od zlobe, jer Allah zna mržnju koju vi krijete prema vjernicima, pa će vas kazniti poniženjem, a njih nagraditi Svojom pomoći na ovome svijetu, dok vama na drugome svijetu slijedi patnja žestoka, u kojoj ćete vječno ostati.

"Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se." To je zbog velikog neprijateljstva prema vjernicima pa, ako ih zadese kakvo dobro i pomoć, oni se ozlo­jede; a ako ih zadese kakvo zlo i nevolja, što Allah daje kao izraz mudrosti, kao što je bilo na Uhudu, licemjeri se raduju. Allah govori vjernicima:

"Ako se budete strpjeli i Allahove se kazne čuvali, nji­hovo lukavstvo vam nimalo neće nauditi!" Ako se u Allaha pouzdate, njihovo lukavstvo neće do vas stići, jer vi ste pod Allahovom zaštitom i ništa vam se ne može dogoditi bez Njegove odredbe i volje. Ko se u Njega pouzda, dovoljno mu je! Nakon toga, Allah Uzvišeni počinje govoriti o slučaju Uhuda i iskušenju vjernika, o razlikama između vjernika i licemjera, te govori o strpljivima (u sljedećem ajetu iste sure)

"Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji je Allahovu srdžbu na­vukao? Jer tog je prebivalište Džehennem, a užasno je to prebivalište!" To znači: nije jednak onaj koji slijedi Šerijat Allahov, zaslužuje Njegovo zadovoljstvo i nagradu, pa je udaljen od teškoće Njegove kazne s onim koji je zaslužio srdžbu Alla­hovu i navukao je na sebe, jer on od nje neće moći pobjeći. Njegovo je prebivalište Džehennem, a loše je to prebivalište! U tom smislu Allah Uzvišeni također kaže:

"Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti je objavljeno od Gospodara tvoga, kao onaj koji je slijep?" (13:19)

Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripadaju stupnjevi kod Allaha", tj. oni koji čine dobro i oni koji čine zlo imaju odgovarajuće stupnjeve; stupnjevi jednih su u Džennetu, a drugih u Džehennemu, kao što Allah kaže:

"Svakome će pripasti stupnjevi prema onome što su radili." Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allah do­bro vidi što oni rade!" Znači, On će im to ispuniti.

"Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjero­vali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Al­laha nijednu riječ neće moći sakriti!" -  poželjet će da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide stra­hote toga, te kakvo poniženje, sramota i nevolja ih čeka. Riječi:

 "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti" ukazuju da će oni priznati sve što su činili i da neće ništa moći sakriti. Ibn-Džerir na­vodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: - Neki čovjek je došao Ibn-Abbasu i rekao mu: "Čuo sam kako Allah Uzvišeni kaže, govoreći za idolopok­lonike, da će na Sudnji dan govoriti:

 "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaže: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" Ibn-Abbas kaže: - Što se tiče riječi: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici", oni će, kada vide da u Džennet neće ući osim sljedbenici islama, kazati: "Dođite, pa da to negiramo!", pa će zatim go­voriti:

 "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!"; Allah će zapečatiti njihova usta, a govorit će njihove ruke i noge

 "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!"  To je smisao riječi:

 "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali..."

"Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu!" To znači: pogledaj kako židovi i kršćani sami sebe oslobađaju grijeha, tvrdeći da su oni Allahovi sinovi i miljenici, te

"da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!" (2:111), zatim:

"Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!" (3:24) Usto, oni se pouzdaju u dobra djela svojih predaka, iako je Allah Uzvišeni odredio da dobra djela očeva neće ni u čemu biti od koristi sinovima, rekavši:

"Taj narod je bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili!" (2:134)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh!" Dovoljno je što su ovo učinili otvoreno lažući i klevećući.

"Zar ne vidiš one kojima je dan dio Knjige, kako u kumire i Taguta vjeruju?" Riječ odnosi se na kumira, proroka, čarobnjaka i sl. U hadisu stoji: /758/ "Predskazivanje, vračanje i gatanje ulaze u značenje riječi 'el-džibt'!" Imam Ahmed navodi predanje u svom "Musnedu" od Kubejsea ibn Meharika, koji na­vodi da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sel­lem, kako kaže: /759/ "Gatanje, vračanje i predskazi­vanje sudbine spadaju u idolopoklonstvo! Avf kaže: "Predskazivanje je gatanje iz leta ptica, a vračanje je gatanje iz linija po zemlji.1 O Tagutu smo, međutim, govorili u poglavlju "El-Bekare", uz riječi Allaha Uzvišenog:

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta ,2 a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti".  (2:256)

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Zubejra, da je on čuo od Džabira ibn Abdullaha kako mu je postavljeno pitanje u vezi sa "Tagutima", pa je rekao: "To su proroci kojima dolaze šejtani!" Imam Malik kaže: "To je sve što se obožava mimo Allaha Uzvišenog!"

"...a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih koji vjeruju..." Oni preferiraju nevjernike u odnosu na muslimane i pored njihovog paganstva, pomanjkanja vjere i nevjerovanja u Allahovu Knjigu, koja im je dana. Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Kada je Ka'b ibn Ešref došao u Meku, Kurejši su rekli: "Zar ne vidiš ovog samotnog bijednika od­sječenog od svog naroda, koji misli da je bolji od nas...?!" Mi smo čuvari hadžija, vrata Kabe i skrbnici vodom!" On je rekao: "Vi ste dobri!" Nakon toga objavljeno je: "a doista, će onaj koji tebe mrzi bez spomena ostati!" (108:3) Nakon toga je, također, objavljeno:

"Zar ne vidiš kako oni kojima je dan dio Knjige..." do "pomagač!" (3:44-45) Ovo je za njih prokletstvo i obavještenje da neće imati pomagača ni na ovome ni na onome svijetu, budući da idu tražiti pomoć od idolopoklonika, govoreći im to kako bi ih pridobili da im pomognu. Oni su im odgovorili došavši s njima na "Dan saveza", pa su Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi dru­govi iskopali oko Medine hendek, te je Allah otklonio njihovo zlo!

"I one koji ne vjeruju i nisu postigli nikakvo dobro, pune srdžbe je odbio, I vjernike je Allah borbe poštedio! Allah je doista moćan i silan!" (33:25)

1 To je vjerovatno ono što mi danas nazivamo vračanje kamenčićima, što je ružna i lažna vještina čiji protagonisti misle da otkrivaju skriveno znanje i time potvr|uju da su lašci i neznalice.

2 Usp. bilješku 105 uz ajet 256 poglavlja "El-Bekare".

To su oni koje je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao!

Zabranjuje Allah Svojim robovima vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se s njima druže, prijateljuju i savjetuju se s njima, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika, kao što Uzvišeni Allah kaže:

"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas upozorava na Sebe." (3:28)

Allah vas upozorava na Njegovu kaznu ako izvršite ono što je zabranio. Stoga kaže:

"Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe", tj. argument protiv vas za izvršenje Njegove kazne nad vama. Ibn-Abbas prenosi: "Svaka riječ 'sul­tan' spomenuta u Kur'anu znači argument." Ovo je vjerodostojan lanac predanja. Također ga prenosi grupa tabiina.

Allah izvještava o Svo­joj presudi prema nevjernicima koji sebi nasilje čine kršenjem onoga što je zabranjeno, pa im neće opros­titi, "i neće im Put pokazati", tj. put ka dobru, "osim puta u Džehennem", a to je kategorično izuzimanje, "u kojem će vječno i zauvijek ostati".

a to je kategorično izuzimanje, "u kojem će vječno i zauvijek ostati".

"prokleti neka su", protjerani i udaljeni, "gdje god se nađu", tj. gdje god budu "neka budu uhvaćeni", jer su poniženi i malobrojni, "i ubijeni."

"Allah je prokleo nevjernike", tj. udaljio ih iz Svoje milosti "i za njih Oganj razbuktali pripremio", tj. na budućem svijetu.

"u njemu će vječno i zauvijek boraviti", tj. neprestano, nema im izlaska iz njega niti udaljavanja. "Ni zaštitnika ni pomagača neće naći", tj. nema nikoga ko će ih izbaviti.

"Na Dan kada se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!'", tj. bit će vučeni licem prema tlu u Džehennem. U takvom stanju govorit će: "Da smo na dunjaluku bili od onih koji su se pokoravali Allahu i Poslaniku!"

"I govorit će: "Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravog puta odveli." Tavus veli: "Prvaci znači uglednici, a starješine učenjaci." Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim, a znači: "Mi smo slijedili naše zapovjednike i slijedili smo loše učenjake, i kako su oni bili u zabludi, a suprotstavili smo se poslanicima!" "Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju", tj. za njihovo nevjerovanje i zato što su nas na stranputicu odveli,

"I prokuni ih prokletstvom velikim!" Neki uče "mnogobrojnim", a oboje je ispravno po značenju, s tim da se učač može opredijeliti za jedno do ovo dvoje, a ne spojiti oboje i npr. reći "velikim mnogobrojnim."

Uzvišeni obavještava o upozorenjima i žestokim kaznama koje su snalazile prošle narode zbog suprotstavljanja poslanicima i što su istinu koja im je došla lažnom smatrali. Allah, dž.š., kaže:

"Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali", tj. vijest o njima i njihovim postupcima. " Pa su pogubnost postupka svoga iskusuli", tj. beskorisnost svojih laži i zlu kob svojih djela iskusili su kroz ovosvjetsku kaznu koja ih je snašla. "A još ih i kazna bolna čeka ", tj. na budućem svijetu, uz ovu kaznu na ovom svijetu. Kao razlog tih kazni Uzvišeni ističe: sljedeći ajet iste sure

" Zato što su kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili", tj. uputu, argumente, i uvjeravanja

 "…govorili: 'Zar da nas ljudi upućuju?'" Oni smatraju nevjerojatnim da je poslanstvo povjereno ljudima i da oni mogu biti upućeni posredstvom ljudi koji su kao i oni,

 "Pa nisu vjerovali i okretali su se", tj. poricali su istinu i ustegnuli su se od njenog sprovođenja u praksu, " "Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!"

i kakve su bile kazne Moje i opomene Moje!

Uzvišeni nas obavještava kako će grješnici, koji su zapali u zabludu umjesto svjetla, dobiti kaznu u ognju, a sve zbog toga što su stalno sumnjičavi bili i suprotstavljali se u mišljenjima. Ovakvim se smatra svaki onaj koji se može upisati kao kafir, te onaj koji izmišlja u vjeri, kao i ostali koji se udaljuju od Pravog puta.

"Na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim", tj. zbog toga što su se bavili ludorijama, sumnjičenjem i protivljenjem, pripast će im samo Džehennem, pa pošto bijahu u zabludi - odvući će se na licima, tako da neće ni znati kud idu. Bit će im rečeno:"Iskusite vatru džehenemsku!"

Nevjernici govore kada će već jednom taj Sudnji dan,

"Reci: 'Samo Allah zna!", tj. samo Allah zna kada će se desiti Sudnji dan, a meni je naredio da vas izvijestim o neizbježnosti njegovog događanja: "A ja sam dužan samo jasno opominjati", tj. ja sam vam obavezan dostaviti objavu i ja sam to ispunio.

"Kad je izbliza ugledaju, jad će prekriti lica onih koji nisu vjerovali", tj. kada se nevjernici suoče sa Sudnjim danom i zadesi ih ono što su poricali, to će ih ražalostiti i zadesit će ih Allahova, dž.š., odredba koja ih se nije ticala i na koju nisu računali.

"…a Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni slutiti." (39:47) Bit će im rečene ove riječi kao prijekor i poruga:

 "Evo, ovo je ono što ste požurivali!", tj. ovo je ono što ste ubrzavali.

Uzvišeni kaže: "Reci!", tj. o Muhammede!, reci onima koji ne vjeruju u Allaha, dž.š., i negiraju Njegove blagodati:

"Kažite vi meni: ako Allah pošalje smrt meni i onima koji su sa mnom, ili ako nam se smiluje, ko će nevjernike od neizdržljive patnje zaštititi?", tj. svejedno je, da li nas Allah, dž.š., kaznio ili nam se smilovao, vama nema spasa od Njegove opomene i žestoke kazne. Očistite se pokajanjem Allahu, dž.š., i vratite se Njegovoj vjeri. Neće vam koristiti želja za našim kažnjavanjem.