Ovaj časni ajet dokida običaj iz prvog perioda is­lama kada je čovjek mogao vratiti ženu dok je razvo­dni rok, makar je pustio sto puta. Budući da su time supruge bile oštećene, Allah je to sveo na trorijeko puštanje dopuštajući vraćanje nakon jednom ili dva puta izrečene odluke, a potvrđujući to definitivnim trećim iskazom Allah Uzvišeni kaže:

"Puštanje je dva puta, nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način razvod daje!" U poglavlju "Dokidanje povratka nakon trostrukog puštanja" Ebu-Davud navodi riječi od Ab­basa:

"Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno da kriju ono što je Allah stvorio u matericama njihovim." Ove riječi znače da muškarac kada pusti ženu ima pravo da je vrati, pa makar to bilo i trorijekom, što je potom dokinuto riječima:

.."Puštanje je dva puta..." Na ovaj način, puštanje tri puta je osigurano tako da nakon trećeg puštanja nema opoziva dok se žena ne uda za drugoga.

"..nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način raz­vod daje!" Ukoliko čovjek ženu pusti jedanput ili dvaput, dok traje razvodni rok iddet, ima mogućnost da je vrati u namjeri da to popravi ili do­bro učini, ili da je ostavi dok ne prođe taj rok, pa dođe do konačne rastave i ona postane slobodna, s tim da se prema njoj mora korektno odnositi, da joj se ne učini nepravda niti bilo kakva šteta Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ismaila ibn Semia, koji kaže: Čuo sam Ebu-Rezina kako kaže: /340/ "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je neki čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, šta kažeš za riječi Allaha Uzvišenog:

'nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način razvod daje!' Gdje je treće? On je odgovorio: Razvod na li­jep način." U predanju Abda ibn Humejda, u njego­vom komentaru stoji: /341/ "..Razvod na lijep način je treći."

"A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali." Dakle, nije vam dopušteno da ih uznemiravate i mučite kako bi se od vas otkupile onim što ste im vi darovali, ili pak dijelom toga, jer Allah Uzvišeni kaže:

"smetnje im ne pravite da odnesu nešto od onoga što ste im dali, osim ako budu očito zgriješile!" (4:19) Ukoliko pak žena nešto pokloni mužu od svoga vlastitog dobra, Allah Uzvišeni naređuje:

"A ako vam one, svojom voljom, od toga što poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte" (4:4) Ukoliko se međutim supružnici zavade, pa žena ne ispunjava obaveze prema mužu ne podnoseći ga i ne sastajući se s njim, ona ima pravo da se otkupi onim što joj je on dao. Nema smetnje da ona to njemu dade, kao što nema smetnje ni da on to primi. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi." Ako, međutim, ona to čini bez razloga, pa zatraži od njega da se otkupi, u vezi s tim postoji predanje Ibn-Džerira koje on navodi od Sevbana, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /342/ "Ako neka žena traži od muža razvod bez valjanog razloga, njoj je haram miris Dženneta." U predanju Ahmeda to se navodi od Ebu-Kilabe, a on spominje Ebu-Esma'a, Sevbana i druge. Ibn-Džerir to navodi s posebnim dodatkom: /343/ "jer one koje to čine spadaju u licemjere!" Veliki broj sljedbenika zdrave tradicije, kao i poznijih imama tvrde: "Nije dozvoljeno da žena inicira rastavu osim u slučaju velikog sukoba i netrpeljivosti žene prema mužu, kada je dozvoljeno da muž uzme otkupninu od nje." To oni argumentiraju riječima Uzvišenog:

"A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se oni plaše da Allahove propise neće izvršavati." A zatim kažu: "Rastava koju pokreće žena nema šerijatsku osnovu osim u ovom slučaju, pa stoga nije dopušteno postupati drugačije bez čvrstog dokaza." U osnovi to dakle nije dopušteno. Među onima koji zastupaju taj stav jesu Ibn-Abbas, značajan broj tabiina te većina drugih učenjaka. Malik i Evza'i kažu: "Ako bi uzeo od nje nešto i time joj napravio štetu, bio bi dužan vratiti. Ta rastava je opoziva." Malik još kaže: "Mi smo ljude zatekli da tako rade." Šafija, r.a., smatra da je dozvoljeno da žena inicira razvod u slučaju sukoba, a ukoliko su suglasni u tome, onda je to bolje. Ovo je ujedno i stav svih sljedbenika Šafi'je.

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /344/ Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla je žena Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa i kazala: "Allahov Poslaniče! Nemam primjedbi na njegovo ponašanje, niti vjeru, ali mrzim nepokornost (mužu) u islamu." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Hoćeš li mu vratiti bašču?" "Da", kazala je ona"Uzmi bašču i pusti je!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem

Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa koji je kada ga je upitao Ikrime: "Je li bilo osnova za rastavu na inici­jativu žene?" odgovorio: /345/ Prvu rastavu na inicijativu žene u islamu učinila je sestra Abdullaha ibn Ubejja. Ona je došla Allahovom Poslaniku, sallal­lahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, mi nikako nismo jedno za drugo. Ja sam jedanput podi­gla zastor i ugledala ga u grupi ljudi, pa sam vidjela da je on najcrnji i najniži, najružnijeg izgleda!" Njen muž je rekao: "Allahov Poslaniče! Dao sam joj najljepšu bašču koju sam imao, pa neka mi vrati bašču!?" "Šta kažeš?", upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem"Da", odgovorila je ona, "ako hoće dat ću mu i više!" Zatim ih je Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, rastavio.

U predanju imama Ebu-Abdullaha ibn Batta s lancem od Ibn-Abbasa stoji: /346/ Džemila bint Sellul došla je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i rekla: "Ne korim ga zbog izgleda niti vjere, nego mrzim da mu postanem nepokorna po isla­mu." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?" "Da", odgovorila je ona. Poslanik je, potom, naredio "da on uzme ono što joj je dao i ništa više".

* * *

Većina učenjaka smatra da je dozvoljeno da muž uzme naknadu od žene veću od onoga što joj je dao, što temelje na općem značenju riječi Uzvišenog:

"onda im nije grijeh da se ona otkupi", te riječima Omera ibn Hattaba čovjeku čija je supruga bila neposlušna: "Pusti je i uzmi naknadu, pa makar menđušu!" U drugom predanju stoji: "Uzmi, pa makar vrpcu pletenice!" El-
-Buhari kaže: "Osman je dopustio rastavu na inicijati­vu žene, ali bez uzimanja vrpce pletenice." To znači da je dozvoljeno da od nje uzme bilo što i bilo koliko od onoga što ona ima i ne ostavi joj ništa osim vrpce za kosu. Ovaj stav zastupaju Ibn-Omer, Ibn-Abbas, dio tabiina, a to je također i stav Malika, Lej­sa, Šafije i Ebu-Sevra Za to se opredijelio i Ibn-Džerir.

Saradnici Ebu-Hanife kažu: "Ako je inicijativa od nje, dozvoljeno je da uzme od nje ono što joj je dao, ali ne i više. Ako to bude više, to je dopušteno sudski. Ako je pak inicijativa od njeg, nije dopušteno da od nje uzme bilo što, a ako uzme, to se dopušta sudski." Ahmed, Ebu-Ubejd i Ishak ibn Rahevejh kažu: "Nije dopušteno da uzme više nego što joj je dao." To je i stav Seida ibn Musejjeba i drugih velikih tabiina. Ma‘mer i Hakem kažu: Alija je govorio: "Od žene koja inicira razvod nije dopušteno uzeti naknadu veću od onoga što joj je muž dao." Evza'i tvrdi: "Suci ne dozvoljavaju de se od nje uzme više nego što joj je dano."

Ja mislim da se ovaj stav potkrepljuje navedenim hadisom s predanjem Katade, koji to navodi od Ikri­me, a on od Ibn-Abbasa, u vezi sa slučajem žene Sabita ibn Kajsa, kada mu je Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, naredio da od nje uzme bašču i ne uzima ništa više isto tako, to se zasniva na predanju koje navodi Abd ibn Humejd, koji uz lanac Ata'a kaže da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije volio da se od nje uzme više od onoga što joj je dano, ukazujući na ženu koja inicira razvod. Značenje ajeta oni povezuju sa značenjem riječi:

"onda im nije grijeh da se ona otkupi", tj. od onoga koji joj je dao, budući da su prije toga riječi:

"...A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im daro­vali, osim ako se oni plaše da Allahove propi­se neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi", tj. za to. Tako je Rebi' ibn Enes čitao riječi: "onda im nije grijeh da se ona otkupi" (to prenosi Ibn-Džerir)Zato poslije ovog ajeta kaže:  "To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, ne­pravedni su!"

Ekskurs: Ibn-Abbas smatra da se inicijativa žene za razvod ne smatra razvodom, nego prekidom bračne veze. Naime, povodom predanja s lancem od Ibn-Abbasa u vezi sa čovjekom koji je pustio svoju ženu dva puta, a zatim se ona od njega odvojila davši mu naknadu, Šafija kaže da je on može oženiti ukoliko želi, jer Allah Uzvišeni kaže:

"Razvod je dva puta..a ako se povrate..." Šafija, također, navodi predanje od Ikrime, koji je rekao: "Svaki postupak koji je vezan uz imovinu nije razvod." To je predanje od vladara vjernih Osmana ibn Affana i Ibn-Omera, a stav je i Tavusa, Ibn-Omera, Ahmeda ibn Hanbela, Ishaka ibn Rahevejha, Ebu-Sevra, Davuda Zahirije, te raniji stav ŠafijeTo je i bukvalno značenje ajeta.

U vezi s rastavom na inicijativu žene i njenu naknadu drugi kažu da je to definitivan razvod (ba'in), izuzev u slučaju da postoji namjera više od toga kada se određuje prema namjeri. To je stav Malika, Ebu-
Hanife i njegovih učenika, Sevrija, Evza'ija, Ebu-Usmana el-Bunejja i Šafijin noviji stav, dok hanefije smatraju da je žena puštena definitivno (ba'ina) uko­liko je muž time mislio na jednorijeko ili dvorijeko puštanje, odnosno to izgovorio. Ako je pak imao namjeru trorijeko puštanje, onda je to tako. Šafija, međutim, ima i drugo mišljenje po kojem to ne predstavlja ništa ako nije izgovoreno i dovoljno jasno.1

Šerijatsko pitanje (mes'ela): U pogledu razvodnog roka iddeta žene koja se rastavila i dala naknadu postavlja se pitanje: da li se ona tretira kao razvedena, pa taj period traje tri ciklusa, ili za nju taj period traje samo jedan ciklus? Prvo mišljenje zastupaju: Omer, Alija, Ibn-Omer i dio tabiina. Oni smatraju da je ovakva rastava pravi razvod koji ima razvodni rok kao i za druge raspuštenice. Drugi zastupaju drugo mišljenje, a Ibn-Omer je donosio rješenja prema prvom mišljenju dok nije čuo da Osman ibn Affan donosi rješenja na osnovi drugog mišljenja, pa je to i sam prihvatio rekavši: Osman je najbolji i najznaniji među nama. Abde navodi od Ubejdullaha, on od Nafija, a ovaj od Ibn-Omera, da je rekao: "Razvodni rok žene koj se rastavila na svoju inicijativu i uz naknadu traje jedno mjesečno pranje." Ibn-Abbas kaže: "Njen razvodni rok traje jedno mjesečno pranje." To isto zastupa i Ikrime, dok Ebban Ibn Osman i svi naprijed navedeni smatraju da je rastava na inicijativu i uz naknadu žene samo prekid. Oni to dokazuju predanjem Ebu-Davuda i Tirmizije, koji navode od Ibn-Abbasa: /347/ "Žena Sabita ibn Kajsa napustila je svog muža uz saglasnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je naredio da joj razvodni rok bude jedno mjesečno pranje." Zatim Tirmizi kaže: "To je hadis hasen-garib." Tirmizi prenosi također od Rebije bint Mu'avvez bint Afra: /348/ "Ona je napustila muža u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji joj je naredio da joj razvodni rok bude jedno mjesečno pranje." Tirmizi kaže: "Tačno je da joj je naređeno da provede razvodni rok u trajanju od jednog mjesečnog pranja."

Ibn-Madže navodi predanje od Rebije bint Muav­vez bin Afra, koja je rekla Ibadi ibn Velidu ibn Ubadi ibn Samitu kada je od nje zatražio da mu ispriča sve o svom slučaju: Napustila sam muža, zatim otišla Osmanu i upitala ga: "Koliko mi traje iddet?" On je rekao: /349/ "Za tebe nema iddeta, ako to nije nedavno bilo, pa si u tom slučaju dužna s njim ostati dok ne dobiješ menstruaciju." Zatim je rekla: "U vezi s tim ja slijedim presudu Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem, u slučaju Merjeme el-Mugalije, koja je bila udana za Sabita ibn Kajsa, pa ga je napustila."2

Mes'ela: Po mišljenju četverice imama i većine učenjaka, čovjek kojega je napustila žena uz naknadu ne može je vratiti u toku razvodnog roka bez njenog pristanka, jer ona je dobila u posjed sebe time što mu je dala naknadu. Sufjan Es-Sevri kaže: "Ako je napuštanje bilo bez izgovora riječi razvod, to je ras­tava i on je ne može vratiti. Ako je to nazvano razvo­dom, on je može vratiti dok je u iddetu." Isti stav ima i Davud ibn Ali Zahiri.3 Svi se slažu da onaj koga je žena napustila uz naknadu može da je oženi u toku iddeta.

Mes'ela: Isto tako, postoji razilaženje i u pogledu toga da li čovjek u toku iddeta može po drugi put pustiti ženu. Postoje tri mišljenja, a najispravnije je ono koje kaže "da on to ne može učiniti budući da ona posjeduje sebe i odvojena je od njega"

"To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, ne­pravedni su!" Ovi propisi koje vam je propisao predstavljaju Njegove granice, pa ne prelazite te granice. To se potvrđuje u sahih hadisu: /350/ "Allah je, doista, postavio granice, pa ne prelazite ih, odredio stroge dužnosti, pa ne izostavljajte ih, odredio stroge zabrane, pa ne kršite ih, a o nekim stvarima nije govorio iz samilosti prema vama, a ne zbog zaborava, pa za njih ne pitajte!"

1 Ja bih rekao: Jednom prilikom postavljeno mi je pitanje od jednog brata "Da li je rastava na inicijativu žene koja da naknadu razvod ili prekid?" pa sam odgovorio: "Neka je hvala Allahu Uzvišenom, a blagoslov i mir na našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!

Većina učenjaka smatra da je takva rastava definitivna (ba'in) na osnovi hadisa: "...uzmi bašču i pusti je!", te da nije samo prekid.

Neki učenjaci, među kojima su i Ibn-Abbas, Osman ibn Affan i Ibn-Omer, od ashaba, te Ahmed ibn Hanbel, Davud Zahirija, Ishak ibn Rahevejh, Tavus, Šafija u prvom periodu, od imama i šerijatskih pravnika, mislili su da je to prekid jer Allah Uzvišeni kaže:

"Razvod može biti dva puta, pa se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način razvod daje... ...pa ako je pusti, nije mu dopuštena dok se ne uda za drugog muža" (2:230). Kada bi davanje otkupnine bilo razvod, razvod za koji nije dopušteno da se vrati dok se za drugog ne uda bio bi četvrti...!!!? Međutim, Allah nije zakonom odredio četvrti način razvoda.

Ibn-Kajjim kaže: "Da to nije razvod pokazuje i činjenica da je Allah Uzvišeni regulirao pitanje razvoda nakon seksualnog odnosa za koji se nisu ispunile tri odredbe koje su u suprotnosti s razvodom uz naknadu žene:

1. da muž ima pravo vratiti ženu, 2. da se smatra trorijekom, pa nije dopušteno nakon što se ispuni broj dok ne bude imala seksualni odnos s mužem, 3. da razvodni rok - iddet traje tri mjesečna pranja."

Na osnovi jasnog teksta i konsenzusa utvrđeno je da u slučaju rastave na inicijativu i plaćanje naknade od žene nema pov -ratka. U sunnetu i riječima ashaba utvrđeno je da u tom slučaju iddet traje jedno mjesečno pranje. Isto tako, tekstom Kur'ana utvrđeno je da je to dozvoljeno nakon puštanja dvorijekom, te trorijeka nakon toga, iz čega se jasno vidi da to nije razvod.

Ibn-Kajjim kaže: "Rastava na inicijativu i plaćanje naknade od žene smatra se prekidom bez obzira na izgovorenu riječ, pa čak ako je i izgovorena riječ razvod."

Ako pažljivo pročitate naprijed navedeni tekst, vidjet ćete da rastava na inicijativu i davanje naknade od žene ne predstavlja razvod, nego prekid. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

2 Ja bih rekao da je jasan dokaz onih koji kažu da je razvodni rok - iddet žene koja je napustila muža uz naknadu jedno mjesečno pranje. To potvrđuje stav onih koji kažu da napušta -nje muža od žene uz naknadu nije razvod, jer da je to razvod, razvodni rok bi trajao tri mjesečna pranja.

To, dakle, nije razvod, čak da je učinjen i uz izgovor riječi razvoda, budući da je namjera i sam čin napuštanje, a ne razvod. Naime, izgovor nema značaja ako je namjera jasna.

3 Ja bih dodao: Allah najbolje zna, a stav Sufjana es-Sevrija ispravniji je u pogledu vraćanja ako to on želi, budući da je napuštanje uz naknadu rastava, pa joj može prići samo uz njen pristanak, tj. uz novi ugovor. Naime, nakon napuštanja uz naknadu nema vraćanja, jer to je isto kao i u pogledu drugog dijela riječi kojima se odgovara onima koji kažu da je napuštanje uz naknadu razvod, što je navedeno na početku ovoga pitanja. To znači: žena koja je napustila muža uz naknadu ne može biti vraćena u toku razvodnog roka - iddeta bez njena pristanka. Stoga, to znači kao da Sufjan kaže: "Ako smatrate da je napuštanje uz naknadu razvod, onaj koji je razveden u toku iddeta može vratiti svoju suprugu."

" I iskušavajte siročad", tj. provjeravajte ih, "dok ne stasaju za brak", tj. dok ne postanu zrela, odnosno kada u snu prvi put ejakuliraju. U dva sahiha stoji: /639/ - Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: "Ponudio sam se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, za Bitku na Uhudu kada sam imao četrnaest godina i nije mi dozvolio. Ponudio sam mu se potom za Bitku na Hendeku kada sam imao petnaest godina, pa mi je dozvolio!" Kada je s ovim upoznat Omer ibn Abdul-Aziz, on je rekao: "To je razlika između maloljetnika i punoljetnika!"

"Pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njiho­ve!" Šerijatski pravnici kažu: "Kada dječak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i imetku, s njega spada zabrana raspolaganja imovinom i predaje mu se imovina koja je u nadležnosti staratelja. "trošite ra­sipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" Ovim Allah Uzvišeni zabranjuje da se troši imovina siročadi bez velike nužde, "rasipnički i u žurbi", tj. prije njihovog punoljetstva.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ko je imućan neka se uzdrži" i ne troši od toga ništa. Ibn Ebi-Hatim navodi od Aiše, r.a.: - Ajet:

"a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno" ob­javljen je u vezi sa starateljem siročadi, koji tu obavezu izvršava i koristi ga na odgovarajući način kada je u nuždi. Postoje razilaženja među učenjacima - da li će to vratiti kada mu se poboljša situacija? Is­pravno je da neće, budući da je to uzeo kao naknadu za svoj rad dok je bio siromašan, te zato jer se ovim ajetom dozvoljava trošenje bez zamjene. Ahmed na­vodi predanje od Am ra ibn Šuajba, koji to prenosi od svoga oca, a on od djeda, kako je neki čovjek to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nemam imetka, a imam siroče kod sebe?" On mu je rekao: /640/ "Troši imetak svoga siročeta, ne rasi­pajući, ne pretjerujući, niti uzimajući to za sebe, od­nosno ne čuvajući pritom svoj imetak", ili kako je rekao: "ne otkupljujući time svoj imetak njegovim." U to sumnja Husejn, jedan od prenosilaca: "ako postane imućan, neka se uzdrži".

" A kada im imetke uručujete", tj. kada postanu punoljetni i uvjerite se da su zreli, onda im uručite imetke njihove;

"to učinite u prisustvu svjedoka". To je Allahova naredba starateljima da u prisustvu svjedoka predaje imovinu siročadi kada postanu zrela kako ne bi došlo de nijekanja preuzetog ili predanog dijela.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" Allah je dovoljan kao Onaj Koji obračunava, svjedoči i nadzire staratelja u svakoj situaciji. Zato, neka se to preda u potpunosti i bez ostatka. U tom smislu navodi se i u Sahihu Muslimo­vom /641/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ebu-Zerre, vidim da si slab, a tebi želim što i sebi! Nikako se nemoj nadrediti dvojici i ne budi upravitelj (ravnatelj) imovine siročeta."

"A kada diobi prisustvu­ju..." Ima mišljenja da se pod tim misli na prisustvo diobi rođaka koji nisu nasljednici;

" i siročad i siromasi", pa neka se i njima od ostavštine odvoji dio, jer to je bilo obavezno u početku islama. Ima mišljenja da je to poželjno. Da li je to derogirano ili ne, postoje razi­laženja koja se svode na dva mišljenja. El-Buhari na­vodi da je Ibn-Abbas u vezi s ovim ajetom rekao: "On je jasan i nije derogiran, jer po njemu se postupa." Od Mudžahida se navodi da je to obavezno (vadžib) za nasljednike, čime su oni zadovoljni. Ovako se pre­nosi od Ibn-Mesuda, Ebu-Musa'a, Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra i grupe tabiina...!

Od Ibn-Abbasa se navodi: "...Ovaj ajet se odnosi na oporuku koju umrli njima ostavi!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim.

Sufjan es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.:

"A kada diobi prisustvuju..." To je derogirano. Od njega se, također, navodi: - Dokida ga ajet koji dolazi nakon njega:

"Allah vam preporučuje da od vaše djece..." itd. El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je to bilo prije nego su objavljeni propisi o nasljed­stvu, pa je nakon toga Allah objavio te propise, dajući svakome njegovo pravo. To je stav većine pravnika, četiri imama i njihovih učenika.

To znači da ukoliko ovi siromasi od rodbine koja ne nasljeđuje te siročad i bijednici prisustvuju podjeli imovine, kada vide da se ovo daje ovome, a ovo ovome, oni i sami žele nešto, a bit će razočarani ako im se ništa ne da. Stoga je Allah Uzvišeni, Koji je Blagi i Milostivi, naredio da im se dodijeli nešto što bi bilo vid dobročinstva prema njima, te savlađivanja njiho­vog teškog stanja. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"...jedite plodove njihove kada god plod daju i na dan žetve dajte ono na što drugi imaju pravo!" (6:141) Ovim Allah Uzvišeni kori one koji prenose imovinu iz straha i bojazni da je ne vide potrebni i nevoljni, kao što obavještava i o vlasnicima jedne bašče:

"kada su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati!" (68:17) Stoga, ko zaniječe Allahovo pravo kod sebe, imat će posljedice na najdražem svom posjedu. U jednom hadisu stoji: /642/ "Milostinja se nije pomi­ješala s imovinom, a da je nije pokvarila!"

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže:

"O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." Kada bi čovjek umro, njegovi prijatelji su imali pravo na njegovu ženu, pa ukoliko je neko htio, mogao ju je oženiti, za nekoga udati ili ne. Oni su imali veće pravo od njegove po­rodice, pa je objavljen ovaj ajet:

"O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." El-Buhari, Ebu-Da­vud, En-Nesa'i, Ibn-Merdevejh, Ibn Ebi-Hatim i drugi navode više hadisa i predanja s istim sadržajem. Ibn-
Džurejdž kaže: /660/ - Ikrime navodi: Ovaj ajet je objavljen u vezi sa Kubejšom bint Ma'n Ibn Asim Ibn Evs, kod koje je umro Ebu-Kajs ibn Eslet, pa joj se ponudio njegov sin. Tada je ona došla kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, nisam ja naslijedila svog muža, niti sam ostavljena, pa da se udam. Nakon toga je Allah obja­vio ovaj ajet." Es-Suddi navodi od Ebu-Malika: "Kada bi u vrijeme paganstva ženi umro muž, njen staratelj bi došao i na nju stavio ogrtač, pa ako bi on imao malodobnog sina ili brata, zadržao bi je dok ne odraste ili ona ne umre, kako bi je naslijedio. Ako bi ona pobjegla i došla kod svojih, a da na nju nije bacio svoj ogrtač, spasila bi se. Zato je Allah objavio ovaj ajet: لا "nije vam dozvoljeno da nasljeđujete..."

"i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite", tj. da im napravite štetu kako bi vama ostalo ono što ste dali ili dio toga, odnosno, dio njihovih prava ili bilo šta što je na njihovu štetu. Abdullah ibn Mubarek kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog: "Nije vam dozvoljeno da žene preko volje nji­hove nasljeđujete..." znače: "odnose se na vrijeme paganstva", a riječi: "i da im poteškoće pričinjavate..." u islamu;

"osim ako budu učinile jasni grijeh". Ibn-Mesud, Ibn-Abbas i grupa tabiina navode da se to odnosi na blud, tj. ako budu počinile blud. U tom slučaju treba vratiti svadbeni dar koji si toj ženi dao i to tako da je prisiliš da to ostavi, te da se rastaviš s njom. Ima mišljenja da se to odnosi na nepokornost žene i griješenje. U vezi s tim Ibn-Džerir kaže: "To obuhvaća sve: i blud, i griješenje, i nepokornost, i otrovnost jezika i sl." Znači, sve to opravdava grdnju i nezadovoljstvo sve dok se ona ne razriješi svih prava koja je imala, ili di­jela tih prava i dok se on ne razdvoji od nje. To je is­pravno, Allah to najbolje zna!; "S njima lijepo živite!" Znači: lijepo s njima govorite i postupajte prema svojim mogućnostima i činite im ono što biste željeli da se vama čini, jer Allah Uzvišeni kaže: "One imaju isto toliko prava koliko i obaveze na dobro." (2:228) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /661/ "Najbolji je od vas onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici!" U njegovom je moralu bilo da ima lijep odnos, da je uvijek dobro raspoložen, da lijepo i nježno postupa prema svojoj porodici, da ih bez škrtarenja opskrbljuje, da razvese­ljava svoje žene - tako da se nadmetao s Aišom u trčanju razveseljavajući je time. Svake noći sakupio bi svoje žene u kući u kojoj obitava, pa bi ponekad za­jedno večerali, a zatim bi svaka išla u svoj stan. Kada bi klanjao jaciju, išao bi u svoj dom, malo se zabavio s porodicom prije nego pođe na spavanje, pa bi ih time oraspoložio. Allah Uzvišeni kaže:

"Allahov Poslanik vama je bio divan uzor!" (60:6)

"A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da odvratnost osjećate prema nečemu u čemu je Allah veliko dobro dao!" To znači: ako budete strpljivi i izdržite uprkos odvrat­nosti, možda će u tome biti veliko dobro na ovome i onome svijetu. U vezi s ovim ajetom Ibn-Abbas kaže: "To znači da bude nježan prema njoj, pa dobije od nje dijete, u kojemu je veliko dobro!"

Znači, ako se neko od vas želi rastaviti od svoje supruge i oženiti dru­gom, on ne može od nje vraćati ništa od svadbenog dara, pa ma koliko to bilo! Ovaj ajet ukazuje da je dozvoljeno da se ženi na dar da veća količina imovine. Omer je, međutim, bio zabranio da se daje veliki dar, a zatim je tu svoju zabranu povukao.

Ibn-Munzir navodi predanje od Ebu-Abdurrah­mana es-Sulemija, koji kaže da je Omer ibn el-Hattab rekao: "Ne pretjerujte u bračnim darovima (mehru) prema ženama", pa je jedna žena rekla: - Nije to tvoja stvar, jer Allah Uzvišeni kaže: "i jednoj od njih date dar u blagu", tj. zlatu. Usto on kaže: - Isto je prema čitanju Ibn-Mesuda:

"ne dozvoljava vam se da oduzi­mate .od toga išta". Omer je rekao: "Žena se su­protstavila. Omeru i pobijedila ga!" U dva Sahiha stoji /662/ da je Allahov Poslanik rekao dvoma koji jedno drugo proklinju, nakon što su završili: "Allah zna da jedno od vas dvoje laže, pa hoće li se ijedno od vas dvoje pokajati?" To je ponovio tri puta, pa je čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, je li to moja imovina?" - misleći na ono što joj je dao, a on mu je rekao: "Nema u tome tvoje imovine, ako si istinu rekao. To je zato što ti je ona postala halal (dopuštena), a ako si joj slagao, onda si još dalje od toga!" U "Sunenu" Ebu-Davuda navodi se predanje od Nadre ibn Ebi-Nadre /663/ da je on oženio jednu ženu kao nevinu, pa kad je s njom došao u kontakt, vidio je da je trudna iz bludnog odnosa. Zato je otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao mu to. On mu je odredio da joj da dar, zatim ih rastavio i njoj odredio kaznu bičevanjem. Rekao je: "Dijete je tvoj rob, a dar je na ime rastave!"

Od Ibn-Ab­basa prenosi se da se pod tim misli na bračni ugovor. Od njega se, također, navodi da je rekao: "Zadržati uz lijep odnos ili pustiti uz dobročinstvo!" To je u skladu s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /664/ "Vi ste njih uzeli uz Allahovo povjer­enje i one su vam halal (dopuštene) Allahovom riječju!" Od Rebi'a ibn Enesa navodi se: "Allahova je riječ i svjedočenje prilikom sklapanja braka!" U Sahi­hu Muslimovom stoji: "Od Džabira se navodi povo­dom hutbe na Oprosnom hadžu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /665/

"... svojim ženama budite dobri jer vi ste ih uzeli uz povjerenje Allahovo i one su vam halal (dopuštene) riječju Alla­hovom!"