Preuzeli ste temu "Namaz u strahu" sa Tefsir.ba
Ovaj fajl možete ispisati klikom na dugme ispod ili koristeći Ctrl+P.
"Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući!", tj. klanjajte bilo kako, idući ili jašući, odnosno, okrećući se ili ne okrećući prema kibli. Tako Malik navodi od Nafi'a: /390/ Kada je Ibn-Omeru bilo postavljeno pitanje u vezi s "namazom u strahu", on je to opisao, a potom rekao: "Ako je strah veći od toga, onda bi klanjali idući pješke ili jašući, okrenuti prema kibli ili ne!" Nafi' zatim kaže: "Ne vjerujem da je Ibn-Omer to naveo i od koga drugoga do od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ovo predanje navodi El-Buhari, a ovo je Muslimova verzija: /391/ U hadisu Abdullaha ibn Unejsa el-Džuhenija, kojega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao da ubije Halida ibn Sufjana i on bio na putu prema Arefatu ili na Arefatu, nastupilo je vrijeme ikindije namaza, pa je u vezi s tim on pričao: "Pobojao sam se da mi ne prođe, pa sam klanjao gestikulirajući!..." Hadis prenose Ahmed i Ebu-Davud s dobrim lancem prenosilaca, a ovo predstavlja jednu od olakšica koje Allah Uzvišeni daje robovima Svojim otklanjajući od njih stege i teškoće. Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao u vezi s ovim ajetom: "Jahač će klanjati na svojoj jahalici, pješak na svojim nogama pješačeći." Imam Ahmed smatra da se "namaz u uvjetima straha nekad može klanjati samo kao jedan rekat ako je došlo do sudara vojske s drugom"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: /392/ "Allah je zapovjedio namaz kao strogu dužnost preko vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u strahu jedan rekat." Na pitanje koje je postavljeno Hakemu, Hamadu i Katadi u vezi s namazom u ratu, oni su odgovorili: "Jedan rekat!"
"A kada budete sigurni, spominjite Allaha." Obavljajte namaz onako kako vam je naredio, s potpunim izvršavanjem rukua (pregibanja), sedžde (padanja ničice), kijama (stajanja), kuuda (sjedenja) i hušua (skrušenosti),
"onako kako vas je On naučio onome što niste znali", tj. kao što vam je blagodati podario i uputio vas da vjerujete, te poučio vas onome što će vam koristiti i na ovome i na drugome svijetu. Stoga to činite sa zahvalnošću i spominjanjem Allaha!
Allah Uzvišeni kaže: "Kada idete po Zemlji...", tj. kada putujete, kao što na drugom mjestu kaže:
"On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu hodati i Allahove blagodati tražiti...!" (I73:20)
Zatim Allah Uzvišeni kaže:
"nije vam grijeh namaz skratiti...", tj. sebi pritom olakšati, bilo u pogledu kvantiteta, pa namaz od četiri rekata skratiti na dva rekata, kao što to razumijeva većina učenjaka koji ovaj ajet koriste kao dokaz za skraćenje namaza u toku putovanja, uz određene razlike u modalitetima. Tako neki uvjetuju za putovanje da je u funkciji pokornosti,1 dok drugi to ne uvjetuju..., s tim da put bude radi Šerijatom dozvoljenih stvari, tj. u funkciji dozvoljenih stvari, čime se isključuje put koji vodi grijehu. Ovo je mišljenje Šafije, Ahmeda i drugih imama. Ima mišljenja, međutim, da to važi za putovanje uopće, pa makar vodilo i griješenju. To je stav Ebu-Hanife, Es-Sevrija i Davuda, a temelje ga na općem značenju ajeta, s čim se ne slaže većina učenjaka.2
"...ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti". Moguće da je ovo uopće kazano za put kakav je najčešće bio u vrijeme objave ovoga ajeta... u početku islama, neposredno nakon Hidžre, većina putovanja bila je u znaku straha i opasnosti. Čak se nije ni kretalo na put osim u cilju boja ili posebnih izvidnica, odnosno u rat za obranu islama i njegovih pripadnika. U tom smislu, riječi kojima se izražava najčešća situacija ili poseban slučaj, nema ju i poseban (jedan) smisao,3 jer i Allah Uzvišeni kaže:
"I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave, ako one žele čestite biti!” 4 (I24:33) Imam Ahmed navodi predanje od Ja'la ibn Umejje, koji kaže: - Pitao sam Omera ibn u-Hattaba: /830/ "Allah Uzvišeni kaže:
“nije vam grijeh namaz skra titi, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti...' a ljudi su sada sigurni?" Omer, r.a., rekao mi je: - Čudio sam se onome čemu se i ti čudiš, pa sam to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odgovorio mi je: "To je milostinja koju vam Allah podaruje, pa uzmite Njegovu milostinju!" Ovako prenose Muslim i autori Sunena, a Et-Tirmizi kaže: "Hadis je hasen-sahih!" Ali ibnil-Medini kaže: "Ovo je hasen-sahih hadis od Omera. Ne pamti se osim u ovom predanju, a prenosioci su mu poznati."
Ebu-Bekr ibn Ebi-Šejbe navode predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /831/ "Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom između Meke i Medine po dva rekata, iako smo bili sigurni i nismo se nikoga bojali!" Ovako prenose Nesa'i i Tirmizi. El-Buhari navodi predanje od Jahja ibn Ishaka, a on od Enesa, koji kaže: /832/ - Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, krenuli smo iz Medine u Meku, pa je on klanjao po dva rekata sve dok se nismo vratili u Medinu. Tada sam ga zapitao: "Koliko ste u Meki boravili?" "Tamo smo boravili deset dana!", odgovorio je on. Ovako prenosi ostali od šestorice autora od Jahja ibn Ishaka el-Hadremija.
El-Buhari navodi predanje od Harise ibn Vehba, koji kaže: /833/ "Dok smo bili sigurni na Mini, s nama je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata!" El-Buharija, također, navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: /834/ "Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sam dva rekata, kao i sa Ebu-Bekrom, Omerom i Osmanom u početku njegove vladavine, koji je potom klanjao puni broj rekata!" Ovako prenosi Muslim.5
Ovi hadisi jasno pokazuju da za skraćivanje nije uvjet strah. Stoga neki učenjaci kažu da je ovdje cilj skraćivanja kvalititativni, a ne kvantitativni.6 To je mišljenje Mudžahida, Ed-Dahhaka i Es-Suddija, a također se potvrđuje i predanjem imama Malika od Aiše, r.a., koja kaže: /835/ "Namaz je naređen kao stroga obaveza po dva rekata i na putu i kod kuće, pa je to, potom, potvrđeno za namaz na putu, a povećano za namaz kod kuće!"7
Ovaj hadis navode El-Buhari, Muslim, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Malika. Oni kažu: - Ako je namaz na putu u osnovi dva rekata, kako je moguće onda da skraćivanje bude u ovom slučaju kvantitativno? Naime, riječi:
"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." ne odnose se na ono što je u osnovi takvo. Na to još jasnije ukazuje predanje koje navodi imam Ahmed od Omera, r.a., koji kaže: /836/ "Namaz na putu ima dva rekata, namaz kurban-bajrama dva rekata, ramazanskog Bajrama dva rekata, džuma-namaz dva rekata, i to sve u potpunosti, bez skraćivanja, kako je kazao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem." Ovako prenose Nesa'i, Ibn-Madže i Ibn-Hibban u svom "Sahihu" posredstvom Zubejda el-Jamija, s lancem koji ispunjava uvjete Muslima. U vezi sa vjerodostojnošću ovog hadisa Jahja ibn Me'in primjećuje: "da Abdurrahman ibn Ebi-Lejla, koji navodi spomenuti hadis od Omera, to nije čuo od Omera." Ali je u Uvodu Muslimova Sahiha utvrđeno da je slušanje Ibn Ebi-Lejle od Omera, kako u pogledu ovog, tako i drugih hadisa, tačno, inšallah, pogotovu što se ovaj hadis vezuje za Omera na ovaj način: od Abdurrahmana ibn Ebi-Lejle, od Ka'ba ibn Udžre, od Omera. Isto tako, Muslim u svom "Sahihu", te Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madže navode predanje hadisa Ebu-Avane el-Veddaha, od Abdullaha el-Ješkerija, a tome dodaju Muslim, En-Nesa'i i Ejjub ibn Aid, od Bukejra ibn Ahnesa, od Mudžahida, od Abdullaha Ibn-Abbasa, koji kaže: /837/ "Allah je naredio namaz kao strogu obavezu putem vašeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u slučaju straha jedan rekat. I kao što se kod kuće klanja prije i poslije (farza), tako se klanja i na putu!" To ne negira navedeni hadis od Aiše, r.a., a postoji saglasnost da namaz na putu ima dva rekata, te da je to potpun namaz, a ne skraćen kao što se jasno govori u hadisu Omera, r.a.8 Ako je to tako, onda je smisao riječi Allaha Uzvišenog:
"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." kvalititativno skraćivanje, kao što je to u slučaju namaza u strahu. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:
"ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", a potom kaže: "A kada budeš s njima i zajedno s njima obaviš namaz..." (I4:102), čime se objašnjava svrha skraćivanja i navodi vid i oblik toga. Stoga, navodeći Poglavlje o namazu u strahu El-Buhari počinje ovako:
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." - do riječi - "Allah je, doista, za nevjernike pripremio groznu kaznu!" Isto tako, u vezi s riječima Uzvišenog:
"nije vam grijeh namaz skratiti..." Džuvejbir navodi predanje od Ed-Dahhaka: "To je u slučaju borbe kada konjanik klanja dva tekbira u pravcu u kojemu je licem okrenut!"
Es-Suddi kaže: "Ako klanjaš dva rekata na putu, to je potpun namaz, a nije dopušteno, izuzev u slučaju straha, da mu oni koji ne vjeruju to smutnjom onemoguće. U tom slučaju, skraćeni namaz ima jedan rekat!" Mudžahid kaže:
“nije vam grijeh namaz skratiti..." To se odnosi na dan kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima bio u Asefanu, a idolopoklonici u Dadžnanu, gdje su odsjeli. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sa ashabima četiri rekata podne-namaza, uz ruku, sedždu i kijam, pa su idolopoklonici htjeli napasti na njihovu robu i tovare. Prenose Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, koji to bira nakon što mu je ispričano više predanja, i kaže: "To je ispravno!"
Ibn-Džerir navodi predanje od Semmaka el-Hanefija, koji kaže: /838/ "Pitao sam Ibn-Omera o namazu putnika, pa je rekao: "Dva rekata su potpun namaz i nije skraćivanje, jer skraćivanje se čini u slučaju straha!" Zatim sam rekao: "A šta je to namaz u strahu?" On je odgovorio: "S jednom grupom imam klanja jedan rekat, a zatim oni odu na mjesto druge grupe, pa i ona dođe i on i s njom klanja jedan rekat. Na taj način imam klanja dva rekata, a svaka grupa po jedan!"9
1 To se prenosi od Ibn-Omera, Ata'a te Jahje, koji navodi predanje od Malika.
2 Polazeći od općeg smisla ajeta, to stoji kao argument protiv onih koji se ne slažu s ovim.
3 To je jedno od šerijatskih pravila.
4 Tj. iz toga se ne razumije da - ako one ne žele biti čestite - može ih se nagoniti na blud!
5 On nalazi opravdanje za Osmana, r.a., time što se oženio na Mini, nakon čega je smatrao da je kod kuće, pa je to upotpunio!
6 Jer kvantitet je u osnovi dva rekata, kao što stoji u hadisu Aiše: "Namaz je odre|en kao obaveza po dva rekata na putu i kod kuće,... a potom je kod kuće povećan broj!"
7 To potvr|uje da su dva rekata na putu redovna obaveza, a ne olakšica!
8 Usp. hadis broj 836.
9 Iako se ovaj hadis vezuje (mevkuf) za Ibn-Omera, on ima snagu merfu hadisa budući da on u vezi s tim nije mogao isticati svoje mišljenje, pogotovu što i drugi sahih hadisi potvr|uju riječi Ibn-Omera.
Ima više vrsta namaza u strahu, jer neprijatelj je nekada u pravcu kible, a nekada nije, nekada namaz ima četiri rekata, a nekada tri, kao što je akšam-
namaz, a nekada pak dva, kao što su sabah-namaz i namaz putnika. Usto, nekada ljudi klanjaju u džematu (kolektivno), a nekada se borba rasplamsa, pa nisu u mogućnosti klanjati u džematu, nego klanjaju pojedinačno, okrećući se prema kibli ili ne, idući pješice ili jašući. U svakom slučaju, oni obavljaju namaz bez obzira što se kreću i učestvuju u borbi. Ima učenjaka koji kažu da prema naprijed navedenom hadisu Ibn-Abbasa, u svakom od ovih slučajeva trebaju klanjati jedan rekat!1 Taj stav zastupa i Ahmed ibn Hanbel, te dio tabiina. Od Muhammeda ibn Nasra el-Mervezija prenosi se da on smatra da i sabah treba skratiti na jedan rekat u slučaju straha, a to je također i stav Ibn-Hazma. Ibn-Rahvejh kaže: "Međutim, u slučaju direktnog sukoba dovoljan je jedan rekat gestikulacijom!" Drugi kažu: "Dovoljan je jedan tekbir!" To smatra emir Abdul-Vehhab ibn Buht el-Meki, koji kaže: "A ako nije u stanju obaviti tekbir, neka ga u sebi ne izostavi!", tj. neka ima namjeru to učiniti! To prenosi Seid ibn Mensur u svom "Sunenu", a Allah to najbolje zna! Isto tako, ima učenjaka koji dopuštaju da se namaz odgodi zbog borbe, na temelju toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio podne i ikindiju koje je klanjao nakon zalaska Sunca, prije akšam-namaza na "Dan saveza" da bi, potom, klanjao jacija-namaz. Većina učenjaka, međutim, tvrdi da je to derogirano namazom u strahu, jer u to vrijeme to nije bilo objavljeno, pa kada je objavljeno, time je derogirano odgađanje namaza zbog navedenog razloga! I to je ispravno.
"Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...", tj. kada s njima klanjaš kao imam namaz u strahu, što nije prvi slučaj kada se skraćuje na jedan rekat, kao što upućuje hadis2 kada se klanja pojedinačno, idući pješke ili jašući, u pravcu kible ili ne. Nakon toga, navodi se pitanje klanjanja u džematu i klanjanja za jednim imamom. U tom smislu, dobro rade oni koji ovaj ajet navode kao dokaz za obaveznost namaza u džematu, budući da su se mnoge radnje dozvolile i preko njih se prelazi samo da bi se klanjao u džematu. Da nije obavezan (vadžib), tako sigurno ne bi bilo!
Što se pak tiče povoda objave ovog ajeta, Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, r.a., koji kaže: /839/ - Neki ljudi iz Benun-Nedžara pitali su Allahovog Poslanika: "Allahov Poslaniče, kako ćemo klanjati kada putujemo po Zemlji?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet:
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." (4:101) Zatim je jedno vrijeme objava bila prekinuta, pa nakon što je prošao jedan period, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u boj i klanjao podne! Tada su idolopoklonici rekli: "Muhammed i njegovi drugovi su vam omogućili da ih napadnete s leđa, pa zašto niste pojačali napad?" Jedan od njih je rekao: "Imali su i drugu jedinicu, jednako jaku!" Između dva namaza, objavljeno je:
"ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", i tako je objavljena zapovijed za namaz u slučaju straha. Ovo je vrlo čudan slučaj, ali neki navode kao svjedoka tome predanje Ebu-Ajjaša ez-Zerkija po imenu Zejd ibn Samit, r.a., a navodi se i kod imama Ahmeda i autora "Sunena". Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Ajjaš rekao: /840/ - Bili smo sa Allahovim Poslanikom u Asfanu, gdje su nas dočekali idolopoklonici sa Halidom ibn Velidom na čelu i bili su u pravcu kible. Tada je Allahov Poslanik s nama klanjao podne, a oni su rekli: "Bili smo u poziciji da ih napadnemo!", a zatim: "Sada će im doći namaz koji im je draži od njihovih sinova i njih samih!" Zatim kaže: "Potom je Džibril došao sa ovim ajetom između podne namaza i ikindije:
'Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...'" Zatim kaže: "Bio sam tu kada im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da uzmu oružje!" Potom: "Iza sebe nas je poredao u dva reda (safa)", zatim: "pa je obavio ruku, što smo i mi s njim učinili, zatim se podigao, pa smo i mi to učinili, zatim je obavio sedždu (pao ničice) sa safom koji je iza njega, dok su drugi stajali i budno motrili. Nakon što su oni sedždu učinili i ustali, drugi su sjeli i sedždu učinili na njihovom mjestu. Zatim su ustali i zamijenili mjesta. Nakon toga Poslanik je učinio ruku i svi zajedno s njim. Zatim se podigao sa rukua i oni zajedno s njim, a zatim je učinio sedždu zajedno sa safom koji je iza njega dok su drugi stajali i budno motrili. A kada su sjeli, i drugi su sjeli i sedždu učinili a zatim je predao selam zajedno sa svima. Zatim je otišao..." Usto on navodi: "Allahov Poslanik tako je klanjao dva puta, jednom u Asfanu, a drugi put na zemljištu Benu-Selima!" Prenose Ahmed, Ebu-Davud, Nesa'i i Abdul-Aziz ibn Abdis-Samed od Mensura s lancem koji je vjerodostojan i ima potvrdu kod El-Buharije, Muslima i Ibn Ebi-Hatima.
Što se tiče zapovijedi nošenja oružja prilikom obavljanja namaza u strahu, prema nekim učenjacima to je obavezno na osnovi samog teksta ajeta i to je jedno od mišljenja Šafije. Na to ukazuju riječi Allaha Uzvišenog:
"A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete!" To znači, da budete spremni i, ukoliko bude potrebno, da to uzmete bez teškoća.
"Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio!"
1 Usp. hadis br. 837!
2 Navedeni hadis Ibn-Abbasa.
Allah Uzvišeni naređuje da se dosta Allah spominje nakon namaza u strahu iako je to šerijatski utemeljeno i poželjno i nakon drugih namaza. Ovdje je, međutim, to naglašeno zbog olakšice koja je dana pri obavljanju ovog namaza, te povlastice za pomjeranje namaza, i drugog što nema u drugim namazima. Tako Allah Uzvišeni kaže za svete mjesece:
"U njima ne činite nasilje prema sebi!" (9:36) Iako je to zabranjeno i u drugim mjesecima, za svete mjesece On naglašava njihovu nepovredivost i veličinu. Zato i ovdje Allah Uzvišeni kaže:
"A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći", tj. u svim ostalim stanjima. Zatim kaže: "A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti!" A kada budete sigurni i kada nestane straha, namaz upotpunite i obavljajte ga sa svim njegovim dijelovima!
"...jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima!" On je propisan kao obaveza i njegovo je vrijeme kao i vrijeme hadža.1 To navodi Ibn-Abbas. Ima mišljenja da je to prema zvijezdama, pa čim prođe jedna zvijezda, dođe druga, tj. kada prođe jedno vrijeme, nastupi drugo.
1 Tj. kada mu prestane vrijeme, nema drugog vremena, jer to je vrijeme namaza koji slijedi iz toga. Stoga, onaj koji izostavi namaz nema vremena u kome bi ga klanjao kao u njegovo vrijeme... jer on je time učinio veliki grijeh! Molimo Allaha da mu to oprosti nakon iskrenog pokajanja i odluke da se neće ponovo vratiti grijehu izostavljanjem namaza! Stav da se prošli namaz nadokna|uje često je razlog da ljudi ne klanjaju namaz u njegovu vremenu, odnosno, izostavljaju ga, pa molimo Allaha da nas od toga sačuva!