"Namaz obavljajte", znači da im se naredi da namaz obavljaju, i to nakon što prihvate vjeru u jasne ajete koje donosi Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, jer namaz kao i post i hadž nisu mogući bez vjerovanja, budući da vjera u Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, misiju predstavlja osnov svakog djelovanja.

"I zekat dajite!" znači naređuje im da daju zekat, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i "i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte!", tj budite zajedno s vjernicima pri izvršavanju najljepšeg i naj­savršenijeg djela, a to je namaz, koji se ovdje navodi kao kolektivni čin, tj. obavljajte namaz u džematu. Mnogi učenjaci na osnovu ovog ajeta dokazuju obavezu klanjanja namaza u džematu.

Alija ibn Ebi-Talib prenosi od Ibn-Abbasa, a Hasan u verziji od Katade, Ed-Dahhaka i drugih da:

 "I obavljaj namaz početkom i krajem dana", znači: sabah i ikindija - namaz. Moguće je da je ovaj ajet objavljen prije nego što je pet namaza stavljeno u obavezu u noći israa. Bila su ustvari obavezna samo dva namaza: prije izlaska i poslije zalaska sunca, a u toku noći Allahov Poslanik, s.a.v.s., sebi je i svojim sljedbenicima stavio u obavezu noćni namaz, koji je za sljedbenike Allahovog Poslanika, s.a.v.s., derogiran, a za njega potvrđen, pa je i njemu kasnije derogiran Allahovim uzvišenim riječima:

"Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava", gdje Uzvišeni govori da dobra djela brišu prijašnje grijehe, kao što se navodi u hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim: /600/ od vladara pravovjernih Osmana ibn Affana, da je on pred ashabima uzeo abdest, kao što ga je uzimao Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  i onda rekao: "Ovako sam vidio da abdest uzima Allahov Poslanik, s.a.v.s., a zatim je rekao: "Ko poput mene uzima abdest, a onda klanja dva rekata, Allah će mu oprostiti prijašnje grijehe. U svom Sahihu Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /601/ "Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, brišu grijehe koji se nađu među njima, izuzev velikih grijeha." Ebu-Džerir prenosi od Ebu-Malika el-Eš'arije da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /602/ "Namazi su iskup grijeha koji budu učinjeni između njih, jer je Allah Uzvišeni rekao: "Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava." (11:114) Imam Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Džerir prenose od Ibn- Mes'uda, koji kaže: /603/ "Dođe neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i reče: Zatekao sam, Allahov Poslaniče, jednu ženu u svojoj bašči, pa sam s njom svašta radio; ljubio je, milovao, ali nisam spolno općio... pa radi sa mnom šta hoćeš. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ništa rekao. Čovjek je onda otišao. Omer, r.a., tada reče: Allah bi sakrio njegov grijeh da ga je on sam sakrio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pogleda ga i reče: "Vratite mi ga!" Pa kad mu ga vratiše on mu prouči Allahove riječi:

"I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele." Mu'az prenosi da je Omer, r.a., upitao: "Je li samo njemu ili svim ljudima, Allahov Poslaniče?" "Svim ljudima", reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Mes'uda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /604/ "Allah je među vas raspodijelio ahlak (moral) i ćudoređe, kao što je raspodijelio i nafaku (opskrbu). On daje dobra ovoga svijeta onome ko ih želi i ko ih ne želi, ali din (vjerovanje) ne daje osim onome ko ga želi, jer kome Allah dadne din, toga i zavoli. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, nijedan čovjek neće biti musliman dok islam ne primi njegovo srce i njegov jezik, niti će vjerovati dok njegov susjed ne bude siguran da ga neće prevariti i nanijeti mu nepravdu, niti će čovjek steći haram-zaradu, pa trošiti od nje za dobro niti će mu to biti blagoslovljeno niti će dati milostinju koja će mu biti primljena, niti će to ostaviti iza sebe, a da mu to ne bude dodatak za Džehennem. Allah ne briše grijeh grijehom, nego briše grijeh dobrim djelom. Ružno se ne briše ružnim." Imam Ahmed prenosi od Mu'aza da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /605/ "Slijedi loše dobrim, koje će ga pobrisati, i lijepo postupaj s ljudima."

Nakon što je Allah Uzvišeni dao objašnjenje u vezi sa zahvalnošću, počeo je s objašnjenjem pitanja strpljivosti, upute i traženja pomoći kroz strpljivost i namaz, jer, rob Allahov, ili živi u blagodati zahvalju­jući se na njoj, ili je u teškoćama koje strpljivo podno­si Stoga Allah Veliki ističe da je najbolji vid traženja pomoći pri podnošenju teškoća strpljivost i namaz (salat) U jednom hadisu stoji:  "Kada bi Allaho­vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nešto bilo teško, on bi klanjao namaz." Postoje dvije vrste strpljivosti:

1. strpljivost kod izbjegavanja zabrana (harama i grijeha), i
2. strpljivost na djelima pokornosti i približavanja

Allahu Druga vrsta strpljivosti donosi veću nagradu jer je ciljana Pored toga, postoji i treća vrsta strpljivosti, a to je

• strpljivost u teškoćama i problemima,

kao što je, npr., traženje oprosta zbog grešaka i poroka Ali ibn Husejn Zejnul-Abidin za strpljive kaže: Kada Allah sakupi prve i posljednje, pozivač će zvati pitajući: "Gdje su strpljivi, da uđu u Džennet prije polaganja računa..." To svjedoče i riječi Uzvišenog:"Doista će bez računa biti nagrađeni oni koji su strpljivi." (39:10) Seid ibn Džubejr kaže: "Strpljivost je priznavanje roba Allahu za ono što ga je pogodilo, odnosno podnošenje teškoća u nadi u Allahovu nag­radu Jer čovjek je nekada preplašen, ali postojan i pritom se vidi samo njegova strpljivost.

Uzvišeni, Njemu slava, naređuje Svojim robovima da obavljaju namaz samo Njemu, Jedinom, i da daju zekat na propisani način i za Allahovo zadovoljstvo a to predstavlja dobročinstvo prema njihovim slabim i siromašnim stvorenjima koji slijede Put koji im je postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i koji napuštaju ono što ih odvraća od njega težeći Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i Njegovoj milosti.

Allah Uzvišeni naređuje da se čuvaju namazi u njihovom vremenu, da se pridržava utvrđenih propisa i obavljanja na vrijeme. U oba Sahiha potvrđuje se od Ibn-Mes'uda da je rekao: /381/ Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koji je posao najbolji?", pa je odgovorio: "Namaz u svoje vrijeme!..." "A zatim?...", upitao sam"Borba na Allahovom putu!" rekao je"A zatim?" rekoh"Dobročinstvo prema roditeljima!..." Zatim je rekao: "Tako mi je govorio Allahov Poslanik. Da sam ga još pitao, još bi dodao!"

Među namazima Allah Uzvišeni posebno je naglasio srednji namaz. Predstavnici zdrave tradicije kao i oni pozniji imaju različita mišljenja u pogledu pitanja: koji je to namaz? Postoji više mišljenja a uglavnom se vežu za dilemu: da li je to sabah ili ikindija. Sunnet potvrđuje da je to ikindija, pa je tako i prihvaćeno. Dokaz je za to predanje imama Ahmeda s lancem prenosilaca od Alije, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan bitke sa Saveznicima /382/ 'Onemogućili su nam da klanjamo srednji namaz, ikindiju, Allah im srca i domove vatrom napunio!' Zatim je klanjao taj namaz između akšama i jacije." Ovako prenosi Muslim od Ebu-Muavije Muhammeda ibn Hazima ed-Darira. Muslim to prenosi, putem Šu'beta, od Alije ibn Ebi-Taliba. Ovaj hadis prenose i dva šejha, El-Buharija i Muslim, Ebu-Davud, Tirmizi, En-Nesa'i i više priređivača Musneda, Sunena i Sahiha putem više lanaca, koje nećemo spominjati, a koji se vežu za Ubejde es-Selmanija, koji to navodi od Alije.

Imam Ahmed prenosi od Semure da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /383/ "Čuvajte sve namaze, a naročito srednji namaz!" Nama je rekao da je to ikindija! Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /384/ "Srednji namaz je ikindija-namaz." 1

"i pred Allahom ponizno stojte!", tj. skrušeno, ponizno i smjerno stojte pred njim. Ova zapovijed pretpostavlja da se ostavi govor u namazu, koji je u suprotnosti s njimStoga se i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdržao od odgovora na selam koji mu je nazvao Ibn-Mes'ud kada je bio u namazu. On mu se za to ispričao i rekao: /385/ "U namazu je, doista, zauzetost!" U Sahihu Muslimovom navodi se da je rekao Muaviji ibn Hakemu es-Sulemiju, kada je progovorio u namazu: /386/ "U ovom namazu nije valjan nikakav međuljudski govor. To je samo tesbih /slavljenje, tekbir/veličanje i zikr/ spominjanje Allaha." Imam Ahmed ibn Hanbel navodi predanje od Zejda ibn Erkama, koji kaže: /387/ U vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek je o nekoj potrebi razgovarao sa svojim drugom u toku namaza, pa je objavljen ajet: "i pred Allahom ponizno stojte!", nakon čega nam je naredio da šutimo. Prenose ga svi priređivačI šest zbirki osim Ibn-Madže.

Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje s lancem od Ibn-Mes'uda, koji kaže: /388/ "Mi smo nazivali selam jedni drugima u namazuMeđutim, ja sam jednom prošao pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvao mu selam, ali mi on nije uzvratioUčinilo mi se da je u vezi s tim o meni nešto objavljeno, pa kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, rekao je:

'I na tebe neka je mir, koji si mi nazvao, i milost Allahova!' Allah Uzvišeni čini što hoće, a kada ste u namazu, ponizno stojte 2 i ne govorite!" 3

"Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali." Nakon što je Allah Uzvišeni naredio robovima Svojim da vode brigu o namazima i obavljaju ih kako je propisao, te to i posebno naglasio, On ukazuje na situaciju kada je čovjeku teško da to obavi na adekvatan način u vrijeme borbe i žestokog boja

1 Tako je na osnovi čvrstih dokaza iz sunneta utvrđeno da je ikindija srednji namaz, tako da nema koristi od slabih predanja, koja navode oni koji imaju suprotno stanovište, budući da je validno ono što dolazi od Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem.

2 Ja bih dodao: Riječ: "ponizno stanite!" znači "Budite skrušeni, ponizni i smjerni pred Njim", kao što je navedeno u komentaru.

3 Utvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ako bi njemu bio nazvan selam dok je u namazu, uzvraćao išaretom (znakom ruke). Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: /389/ - Pitao sam Bilala: "Kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvraćao kada bi mu ljudi nazvali selam dok je bio u namazu?" Odgovorio je: "On bi dao znak rukom!" To prenose peterica, a Bejheki navodi od Nafia, koji kaže: - Čuo sam Ibn-Omera kako priča: /393/ "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom otišao klanjati u džamiji Kubba. Došla mu je grupa Ensarija/Medinelija i nazva mu selam dok je klanjao." Zatim: Rekao sam Bilalu... itd. Isti hadis navodi i Ebu-Davud /394/ i u njemu dodaje ovo: "i raširio je dlan i okrenuo ga nadolje".

"Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući!", tj. klanjajte bilo kako, idući ili jašući, odnosno, okrećući se ili ne okrećući prema kibli. Tako Malik navodi od Nafi'a: /390/ Kada je Ibn-Omeru bilo postavljeno pitanje u vezi s "namazom u strahu", on je to opisao, a potom rekao: "Ako je strah veći od toga, onda bi klanjali idući pješke ili jašući, okrenuti prema kibli ili ne!" Nafi' zatim kaže: "Ne vjerujem da je Ibn-Omer to naveo i od koga drugoga do od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ovo predanje navodi El-Buhari, a ovo je Muslimova verzija: /391/ U hadisu Abdullaha ibn Unejsa el-Džuhenija, kojega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao da ubije Halida ibn Sufjana i on bio na putu prema Arefatu ili na Arefatu, nastupilo je vrijeme ikindije namaza, pa je u vezi s tim on pričao: "Pobojao sam se da mi ne prođe, pa sam klanjao gestikulirajući!..." Hadis prenose Ahmed i Ebu-Davud s dobrim lancem prenosilaca, a ovo predstavlja jednu od olakšica koje Allah Uzvišeni daje robovima Svojim otklanjajući od njih stege i teškoće. Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao u vezi s ovim ajetom: "Jahač će klanjati na svojoj jahalici, pješak na svojim nogama pješačeći." Imam Ahmed smatra da se "namaz u uvjetima straha nekad može klanjati samo kao jedan rekat ako je došlo do sudara vojske s drugom"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: /392/ "Allah je zapovjedio namaz kao strogu dužnost preko vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u strahu jedan rekat." Na pitanje koje je postavljeno Hakemu, Hamadu i Katadi u vezi s namazom u ratu, oni su odgovorili: "Jedan rekat!"

"A kada budete sigurni, spominjite Allaha." Obavljajte namaz onako kako vam je naredio, s potpunim izvršavanjem rukua (pregibanja), sedžde (padanja ničice), kijama (stajanja), kuuda (sjedenja) i hušua (skrušenosti),

"onako kako vas je On naučio onome što niste znali", tj. kao što vam je blagodati podario i uputio vas da vjerujete, te poučio vas onome što će vam koristiti i na ovome i na drugome svijetu. Stoga to činite sa zahvalnošću i spominjanjem Allaha!

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjer­nicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne zna onaj koji klanja šta govori, da se približavaju mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su džamije, kada su nečisti (džunubi) izuzev ako prelaze od vrata do vrata bez zadržavanja. To je bilo prije zabrane alkohola na što ukazuje i hadis koji smo naveli u po­glavlju "El-Bekare", a uz riječi Allaha Uzvišenog:

 "Pitaju te o vinu i kocki...!" (2:219).[1] Naime, to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio Omeru i rekao: "Allahu naš, daj nam o vinu Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, proučio mu ga je i rekao: "Naš Allahu, daj nam o vinu Jasan dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve dok nije objavljen ajet:

"O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari i šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili"  do riječi: "...pa hoćete li se toga okaniti?" (5:90 - 91) Potom je Omer rekao: "Završili smo, završili!" U predanju Israila, u vezi s pi­tanjem zabrane alkohola, od Omera ibn Hattaba se navode ove riječi: "Zatim je objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':

"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govori­te...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio: /726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!" To je predanje Ebu-Davudovo.

Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-Šejbe na­vodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/ "Objavljena su četiri ajeta kada je jedan ensarija pri­premio  hranu i pozvao neke muhadžire i ensarije. Jeli smo i pili dok se nismo opili, pa smo se počeli hvali­sati."   Tada  je  jedan čovjek uzeo čeljust deve i zabio u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet:

"O vjernici, ne približujte se namazu..."  Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madžea.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a jednoga su stavili naprijed i on je učio: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, a mi obožavamo što vi obožavate! Onda je Allah obja­vio:

"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govori­te..."  Ovako navodi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih. U predanju Ibn-Džerira navodi se da je učač bio Ab­durrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah to najbolje zna!

 "dok ne budete znali šta govorite..." Ovo je najbolje što je rečeno u vezi s pijanim čovjekom, jer on ne zna šta govori budući da se u pijanstvu miješa učenje s odsustvom razuma i skrušenosti! Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se izdvoji i neka odspava, da bi znao šta govori!" To navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim verzijama stoji: /730/ "jer može sam sebe grditi umjesto moliti za oprost!"

"i kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate." To znači, ne ulazite u džamiju kada ste džunubi, tj. nečisti, osim da prijeđete put, prola­zeći bez zadržavanja. To navode Ibn-Abbas i skupina ashaba i tabiina. U Sahihu Muslimovom stoji da je Aiša, r.a., rekla: - Jednom mi je Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, rekao: /731/ "Dodaj mi hasuru iz džamije!", pa sam mu kazala: "Imam pranje!, a on je rekao: "Pranje ti nije u rukama!" Od Ebu-Hurejrea navodi se slično predanje, a to ukazuje da je dozvoljeno da žena s mjesečnim pranjem, od­nosno, pranjem poslije porođaja, prođe kroz džamiju. Allah to najbolje zna! Neki učenjaci tvrde da je dozvoljeno ženi s pranjem da prođe ukoliko je sigurno da ništa neće uprljati. U protivnom, to joj je zabranjeno. Većina imama (autoriteta) na osnovi ovog ajeta dokazuje da je onome ko je nečist zabranjeno zadržavanje u džamiji, a u tom smislu postoji i drugi hadis koji prenosi Ibn Ebi-Hatim od Alije: - U vezi s riječima:

 "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..."  on kaže: "Ne može pristupiti namazu osim ako je putnik, pa postane nečist i ne nađe vode, pa klanja tako dok ne pronađe vodu!" To se dokazuje hadisom čije predanje navode Ahmed i autori "Sunena" od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /732/ "Čista zemlja je sred­stvo  čišćenja muslimana ako ne pronađeš  vodu i de­set godina. Ukoliko pak pronađeš vodu, njom potari svoje tijelo, jer to je za tebe bolje!" U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi dva mišljenja: prvo, da riječi:

 "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..."  znače: osim onoga koji tu prelazi put,[2]  jer je već objašnjena pozicija putnika, kada je nečist, a nema vode, riječima Uzvišenog:

 "a ako ste bolesni ili na putu" (2:43) tako da je time poznato ukoliko bi se riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." odnosile na putnika, ne bi imalo smisla ponavljanje riječi:

 "a ako ste bolesni ili na putu", o čemu je bilo govora ranije. To što on ističe, stav je i većine učenjaka, a vidi se i iz teksta ajeta. Allah to najbolje zna!

"...dok se ne okupate".  To je do­kaz stavu Ebu-Hanife, Malika i Šafije da je džunubu (nečistom) zabranjeno zadržavati se u džamiji dok se ne okupa, ili ne uzme tejemmum - ako nema vode ili je ne može koristiti. Imam Ahmed pak smatra da je džunubu dozvoljeno zadržavati se u džamiji ukoliko uzme abdest. Prema predanju koje navode on i Seid ibn Mensur u njegovom "Sunenu" sa vjerodostojnim lancem, ashabi su tako činili. Tako, Seid ibn Mensur prenosi od Ata'a ibn Jesara, koji kaže: /733/ "Vidio sam neke ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alej­hi ve sellem, kako sjede u džamiji kako se abdeste, iako su nečisti!" Ovo je vjerodostojan (sahih) lanac prema uvjetima Muslima, a Allah to najbolje zna!

"A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite!" Što se tiče bolesti koja dozvoljava uzimanje tejemmuma, to je bolest u kojoj postoji bojazan da korištenjem vode ne dođe do štete ili izobličenja određenog or­gana ili produženja ozdravljenja. Ima učenjaka, međutim, koji dozvoljavaju tejemmum samom bolešću na osnovi općeg značenja ajeta. Što se pak tiče puta, to je poznato bez obzira bio dug ili kratak.

"ili ako je neko od vas došao nakon nužde", a to je mala nečistoća;

 "ili ako ste se sastajali sa ženama". Ima čitanja: i komentatori se razilaze u pogledu značenja takvih čitanja. Postoje dva mišljenja: Prvo, da je to aluzija na seksualni od­nos,  jer Allah Uzvišeni kaže:

 "A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili." (2:237) Zatim kaže:

 "O vjernici, kada se sa vjernicama vjenčate, a onda ih prije stupanja u bračni odnos pustite, vi nemate pravo da one provedu vrijeme čekanja koje ćete vi brojati!" (33:49) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ili ako ste bili u dodi­ru sa ženama" od Ibn-Abbasa, koji kaže: "To je sastajanje (seksualni odnos)." Alija, Ubejj ibn Ka'b i grupa tabiina navode slično predanje, a Ibn-Džerir prenosi od Seida ibn Džubejra, koji to prenosi od Ibn-Abbasa, "da je dodir, diranje i direktni odnos, ustvari seksualni odnos, ali je Allah naveo izraz koji je sam htio!" Drugo: ostali ističu da Allah pod tim misli na svaki dodir rukom ili drugim organom, tako da je nakon svakog dodira žene od muškarca obavezan abdest. Od Abdullaha ibn Mesuda navodi se da je rekao: "Dodir je sve izuzev seksualnog odnosa!" Za­tim: "Poljubac je dodir i za njega je potreban abdest!" On je, također, govorio:

 "ili ako ste bili u dodiru sa ženama" odnosi se na dodir! Za Ibn-Omera se na­vodi da je uzimao abdest nakon poljupca žene. To se također navodi od Ibn-Omera, Ebu-Osmana En-Nehdija, Ebu-Ubejde, tj. Ibn-Abdullaha ibn Mesuda i drugih tabiina, a i od Omera ibn Hattaba prenosi se sličan stav. Istaknuo bih da se od njega navodi i drugo predanje, prema kojem bi on poljubio ženu, zatim klanjao ne mijenjajući abdest. Prema tome, od njega se navode različita predanja dok je stav o pot­rebi abdesta nakon dodira ustvari stav Šafije i njego­vih  učenika, zatim Malika, a poznat je i od Ahmeda ibn Hanbela. Oni koji to zastupaju kažu: "Ovaj ajet se čita , a  "dodir" se koristi za dodir ili opip rukom. Allah Uzvišeni kaže:

 "A i da ti Knjigu u svitku papira spustimo i da je oni rukama dodirnu!" (6:7), tj. da je opipaju. U vjerodostojnom hadisu stoji: /734/ "A blud ruke je dodir!", dok se u dva Sahiha navodi: /735/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kupo­prodaju kada kupac ili prodavač uhvati (dodirne) odjeću drugoga!"[3]

Isto tako, oni navode hadise koji bilježi Ahmed od Muaza, a u njemu stoji: /736/ da je neki čovjek činio sa svojom ženom sve osim seksualnog odnosa, pa je za to pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je rekao: "Abdesti se, a potom kla­njaj!" Mu'az kaže: - Na to sam ja pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Da li se to od­nosi posebno na mene ili na sve vjernike?" Odgovo­rio  mu je: "Dakako, na sve vjernike!" To prenosi Tir­mizi uz napomenu da nije "muttesil" (s neprekinutim lancem) te Nesa'i, koji ga navodi od Abdurrahmana ibn Ebi Lejle kao mursel (predanje tabiina). Oni kažu: "Pa mu je zapovjedio da uzme abdest budući da je dirao ženu iako nije imao s njom seksualni odnos!" Navodi se da hadis ima prekinut lanac između Ebu-Lejle i Muaza, te da mu je, vjerovatno, naredio da uzme abdest i klanja propisani namaz, kao što stoji u hadisu Siddika:

/737/ "Nema roba koji napravi gri­jeh,  a potom uzme abdest i klanja dva rekata, da mu Allah neće oprostiti!" Zatim, Ibn-Džerir kaže: - Bliže je ispravnosti od navedena dva mišljenja ono koje tvrdi da riječima: "ili ako ste bili u dodi­ru sa ženama" Allah Uzvišeni ukazuje na seksualni odnos, a ne neki drugi dodir, jer u vjerodostojnom predanju od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je on poljubio jednu od svojih žena, a potom klanjao ne uzimajući abdest! Usto, on navodi predanje od Urveta, koji prenosi od Aiše, r.a., da je rekla:

/738/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem,  uzeo bi abdest, a potom bi poljubio i klanjao ne obnavljajući abdest!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Habiba, koji navodi predanje od Urveta, a on od Aiše:

/739/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio bi neku od svojih žena i nije uzi­mao abdest!",   pa sam rekao: "Ko je to bio, ako ne ti? - A ona se nasmijala!" Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže od svojih učitelja, a neki znalci hadisa navode da je slab, jer ima mišljenja da Habib nije čuo predanje od Urve, dok neki kažu da Habib to ne navodi izuzev od Urvea el-Muzenija! A još jas­nije je predanje imama Ahmeda, koji navodi hadis Hišama ibn Urve, koji to prenosi od svoga oca, a on od Aiše, što ukazuje da je to Urve ibn Zubejr. To potvrđuju i njegove riječi: "Ko je to bio, ako ne ti? Kad se ona nasmijala...!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Ummi-Seleme:

/740/ Allahov Poslanik je nju poljubio dok je postio, a zatim se nije omrsio, niti obnovio abdest! Pored toga, navodi se i predanje od Zejnebe el-Eshemijje, koja prenosi od Aiše, a ona od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, /741/ da je on nju poljubio, zatim klanjao ne uzimajući ponovo abdest! Predanje navodi imam Ahmed od Zejnebe el-Eshemijje, a ona od Aiše, koja to navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

"...a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotakni­te". Riječ:  "doticanje dlanovima zemlje radi simboličnog čišćenja" jezički znači namjeru, a  "zemlja" sve što je na površini zemlje, u što ulazi zemlja, prašina, drveće, kamenje i biljke. To je stav Malika. Ima mišljenja da tu ulazi sve što spada u zemlju kao vrstu, kao što je: prašina, minerali, kreč i sl. i to je mišljenje Ebu-Hanife. Navodi se, također, da je to samo zemljana prašina, što smatraju Šafija, Ah­med  i njihovi učenici, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "pa da osvane samo klizava ledina" (I18:40), tj. klizava zemlja, a zatim na hadisu koji stoji u Sahihu Muslimovom, a prenosi se od Huzejfe ibn Jemana, koji kaže: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /742/ "Odlikovani smo nad drugim ljudima s tri stvari: naši redovi su postali kao redovi meleka, cijela Zemlja nam je učinjena kao džamija i zemlja na njoj nam je dana kao sredstvo čišćenja ukoliko ne nađemo vode!" Oni ističu da određenje čišćenja zemljom ima smisao zahvalnosti i ispunjenja obaveze, a da nešto drugo može biti umjesto toga, to bi bilo navedeno. "Dobar, čist" ovdje, po nekima, znači dopušten, a po drugima, koji nije nečist. Imam Ahmed i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madže navode predanje od Ebu-Kilabe, on od Amra ibn Nedždana, a on od Ebu-Zerra, koji kaže: - Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /743/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana, čak da ne nađe vode deset godina. Ako je nađe, neka njom potare tijelo, jer to mu je bolje!" Ibn-Ab­bas kaže: "Najbolja je zemlja oranica!" To navodi Ibn-Merdevejh u svom komentaru.

"...i lica vaša i ruke vaše potarite!"  Dakle, tejemmum je zamjena za čišćenje abdestom, ne zato što je to zamjena za to za sve organe, nego je, prema općem konsenzusu, do­voljno samo potrati lice i ruke. Međutim, imami se razilaze u pogledu načina obavljanja tejemmuma i postoji više mišljenja: jedni kažu da "treba potrti lice i ruke do laktova po dva puta", drugi "da treba potrti lice i šake po dva puta", a treći "da treba potrti lice i šake jednom". Ovo je i najispravnije na osnovi hadisa Ammara, čije predanje navodi imam Ahmed od Ab­durrahmana ibn Ebzija, koji prenosi od svoga oca /744/ kako je neki čovjek došao Omeru i rekao mu: "Postao sam džunub (nečist), pa nisam našao vode?!" Omer je rekao: "Nemoj onda klanjati!" Am­mar  je kazao: "Sjećaš li se, vladaru vjernih, kada smo ti i ja bili na borbenom zadatku, pa smo bili nečisti i nismo našli vode? Ti nisi klanjao, a ja sam uzeo teje­mmum zemljom i klanjao! Kada smo došli Vjerovjes­niku, sallallahu alejhi ve sellem, ja sam mu to spo­menuo, a on je rekao: 'Bilo ti je dovoljno ovo!' Udario je rukama o zemlju, otresao ih i njima potrao lice i šake!" Ahmed prenosi od Ammara da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem /745/, o tejem­mumu rekao: "dotaknuti jednom zemlju i potrti lice i šake!"

Allah Uzvišeni je odlikovao ummet Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, određujući mu tejemmum, za razliku od drugih naroda, što potvrđuje i hadis koji se navodi u dva Sahiha od Džabira ibn Abdullaha, r.a., u kome stoji da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /746/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nikome prije mene: pomognut sam strahom koji hvata nep­rijatelja na udaljenosti mjesec dana hoda, zemlja mi je dana kao džamija i sredstvo čišćenja, pa gdje god se ljudi iz moga ummeta zateknu, neka klanjaju!" U drugoj verziji stoji: "On ima džamiju i sredstvo za čišćenje!" Nakon toga, naveo je ostatak hadisa. U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže:

 "i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!"  To znači da u praštanje i brisanje grijeha spada i to što vam je propisao teje­mmum i dozvolio vam da s njim klanjate namaz ukoliko ne nađete vode, što je vid dobrote i olakšice prema vama. U ovom ajetu vodi se računa da se namaz ne obavlja na neodgovarajući način, počev od pijanstva, tako da čovjek treba biti trezven i znati šta govori, odnosno, velike nečistoće - dok se ne ok­upa, ili male nečistoće - dok ne uzme abdest. Izuze­tak je ako je čovjek bolestan ili nema vode, jer tada mu Allah Uzvišeni daje da kao olakšicu uzme tejem­mum, što je izraz Njegove milosti, blagosti i širine.

Povod propisivanja tejemmuma

El-Buhari navodi predanje od Aiše, koja kaže: /747/ - Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, sallal­lahu alejhi ve sellem, na jedno putovanje, a kada smo došli u Bejdu ili Zatul-Džejš, pukla mi je ogrlica. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je tražeći je zajedno s ostalim ljudima. Pošto nisu imali vode, ljudi su došli Ebu-Bekru i kazali: "Vidiš šta je Aiša uradila? Podigla je i Allahovog Poslanika, sallal­lahu  alejhi ve sellem, i druge ljude, a oni nisu blizu vode, niti je uz njih voda." Tada je došao Ebu-Bekr dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio stavio glavu na moju natkoljenicu i zaspao! Rekao je: "Zadržala si Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ove ljude, a oni nisu blizu vode, odnosno uz njih nije voda?" Zatim me je Ebu-Bekr prekorio i rekao što je Allah htio da kaže, a zatim počeo bockati rukom u pas, a samo me je glava Allahovog Poslanika sprečavala da se pomaknem. Zatim je Alla­hov  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao u zoru, ali nije imao vode! Tada je Allah Uzvišeni objavio ajet o tejemmumu i oni su uzeli tejemmum! Usejid ibn Hudajr tom je prilikom rekao: "Ovo nije prva blago­dat  što ju je donijela porodica Ebu-Bekra!" Potom smo poslali devu na kojoj sam ja jahala i našli smo is­pod   nje   ogrlicu!  To prenosi El-Buhari od Kutejbe, a Muslim od Jahje ibn Jahje.

[1] Navedeni hadis nalazi se neposredno uz ajet 219 poglavlja "El-Bekare": "Neka namazu nikako ne pristupa ko je pijan!"

[2] Tj. u džamiji.

[3] Nema razilaženja u tome da  "dodir" znači i opip rukom, ali se postavlja pitanje, da li se to može svesti samo na to? Svakako ne, budući da to nekada znači opip rukom ili nečim drugim, a nekada spolni odnos. Ako to nekada znači opip rukom, to ne znači da nema i drugog značenja. Naprotiv, to može značiti i nešto drugo u širem kontekstu. Tako npr. riječi Allaha Uzvišenog: ili ako ste bili u dodiru sa ženama" mogu značiti i dodir rukom i spolni odnos. Da bi se odredilo značenje, vratimo se povodu objave ovog ajeta i kako je primjenjivan. Ko se prihvati istraživanja značenja ovog ajeta vidjet će da Kur'an pod dodirom pretpostavlja spolni odnos. Isto tako, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio je Aišu i nije uzeo abdest, što je utvr|eno od njega. [afija kaže: "Ako je ovaj hadis vjerodostojan, i ja to mislim. A vjerodostojan je."

Allah Uzvišeni kaže: "Kada idete po Zemlji...", tj. kada putujete, kao što na drugom mjestu kaže:

"On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu hodati i Allahove bla­godati tražiti...!" (I73:20)

Zatim Allah Uzvišeni kaže:

"nije vam grijeh namaz skratiti...", tj. sebi pritom olakšati, bilo u pogledu kvantiteta, pa namaz od četiri rekata skratiti na dva rekata, kao što to razumijeva većina učenjaka koji ovaj ajet koriste kao dokaz za skraćenje namaza u toku putovanja, uz određene razlike u modalitetima. Tako neki uvjetuju za putovanje da je u funkciji pokornosti,1 dok drugi to ne uvjetuju..., s tim da put bude radi Šerijatom dozvoljenih stvari, tj. u funkciji dozvoljenih stvari, čime se isključuje put koji vodi grijehu. Ovo je mišljenje Šafije, Ahmeda i drugih imama. Ima mišljenja, međutim, da to važi za putovanje uopće, pa makar vodilo i griješenju. To je stav Ebu-Hanife, Es-Sevrija i Davuda, a temelje ga na općem značenju ajeta, s čim se ne slaže većina učenjaka.2

"...ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti". Moguće da je ovo uopće kazano za put kakav je najčešće bio u vrijeme objave ovoga ajeta... u početku islama, neposredno nakon Hidžre, većina putovanja bila je u znaku straha i opasnosti. Čak se nije ni kretalo na put osim u cilju boja ili posebnih izvidnica, odnosno u rat za obranu islama i njegovih pripadnika. U tom smislu, riječi kojima se izražava najčešća situacija ili poseban slučaj, nema ju i poseban (jedan) smisao,3 jer i Allah Uzvišeni kaže:

"I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave, ako one žele čestite biti!” 4 (I24:33) Imam Ahmed navodi predanje od Ja'la ibn Umejje, koji kaže: - Pitao sam Omera ibn u-Hattaba: /830/ "Allah Uzvišeni kaže:

“nije vam grijeh namaz skra titi, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti...' a ljudi su sada sigurni?" Omer, r.a., rekao mi je: - Čudio sam se onome čemu se i ti čudiš, pa sam to pitao Allaho­vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odgovorio mi je: "To je milostinja koju vam Allah podaruje, pa uzmite Njegovu milostinju!" Ovako prenose Muslim i autori Sunena, a Et-Tirmizi kaže: "Hadis je hasen-sa­hih!" Ali ibnil-Medini kaže: "Ovo je hasen-sahih hadis od Omera. Ne pamti se osim u ovom predanju, a prenosioci su mu poznati."

Ebu-Bekr ibn Ebi-Šejbe navode predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /831/ "Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom između Meke i Medine po dva rekata, iako smo bili sigurni i nismo se nikoga bojali!" Ovako prenose Nesa'i i Tirmizi. El-Buhari navodi predanje od Jahja ibn Ishaka, a on od Enesa, koji kaže: /832/ - Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, krenuli smo iz Medine u Meku, pa je on klanjao po dva rekata sve dok se nismo vratili u Medinu. Tada sam ga zapitao: "Koliko ste u Meki boravili?" "Tamo smo boravili deset dana!", odgovorio je on. Ovako prenosi ostali od šestorice autora od Jahja ibn Ishaka el-Hadremija.

El-Buhari navodi predanje od Harise ibn Vehba, koji kaže: /833/ "Dok smo bili sigurni na Mini, s nama je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata!" El-Buharija, također, navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: /834/ "Sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sam dva rekata, kao i sa Ebu-Bekrom, Omerom i Osmanom u početku njegove vladavine, koji je potom klanjao puni broj rekata!" Ovako pre­nosi Muslim.5

Ovi hadisi jasno pokazuju da za skraćivanje nije uvjet strah. Stoga neki učenjaci kažu da je ovdje cilj skraćivanja kvalititativni, a ne kvantitativni.6 To je mišljenje Mudžahida, Ed-Dahhaka i Es-Suddija, a također se potvrđuje i predanjem imama Malika od Aiše, r.a., koja kaže: /835/ "Namaz je naređen kao stroga obaveza po dva rekata i na putu i kod kuće, pa je to, potom, potvrđeno za namaz na putu, a povećano za namaz kod kuće!"7

Ovaj hadis navode El-Buhari, Muslim, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Malika. Oni kažu: - Ako je namaz na putu u osnovi dva rekata, kako je moguće onda da skraćivanje bude u ovom slučaju kvantitativno? Naime, riječi:

"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bo­jite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." ne odnose se na ono što je u osnovi takvo. Na to još jasnije ukazuje predanje koje navodi imam Ahmed od Omera, r.a., koji kaže: /836/ "Namaz na putu ima dva rekata, namaz kurban-bajrama dva rekata, ramazanskog Bajrama dva rekata, džuma-namaz dva rekata, i to sve u potpunosti, bez skraćivanja, kako je kazao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem." Ovako pre­nose Nesa'i, Ibn-Madže i Ibn-Hibban u svom "Sahi­hu" posredstvom Zubejda el-Jamija, s lancem koji is­punjava uvjete Muslima. U vezi sa vjerodostojnošću ovog hadisa Jahja ibn Me'in primjećuje: "da Abdur­rahman ibn Ebi-Lejla, koji navodi spomenuti hadis od Omera, to nije čuo od Omera." Ali je u Uvodu Muslimova Sahiha utvrđeno da je slušanje Ibn Ebi-Lejle od Omera, kako u pogledu ovog, tako i drugih hadisa, tačno, inšallah, pogotovu što se ovaj hadis vezuje za Omera na ovaj način: od Abdurrahmana ibn Ebi-Lejle, od Ka'ba ibn Udžre, od Omera. Isto tako, Muslim u svom "Sahihu", te Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madže navode predanje hadisa Ebu-Avane el-Veddaha, od Abdullaha el-Ješkerija, a tome dodaju Muslim, En-Nesa'i i Ejjub ibn Aid, od Bukejra ibn Ahnesa, od Mudžahida, od Abdullaha Ibn-Abba­sa, koji kaže: /837/ "Allah je naredio namaz kao strogu obavezu putem vašeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u slučaju straha jedan rekat. I kao što se kod kuće klanja prije i poslije (farza), tako se klanja i na putu!" To ne negira navedeni hadis od Aiše, r.a., a postoji saglasnost da namaz na putu ima dva rekata, te da je to potpun namaz, a ne skraćen kao što se jasno govori u hadisu Omera, r.a.8 Ako je to tako, onda je smisao riječi Allaha Uzvišenog:

"nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." kvaliti­tativno skraćivanje, kao što je to u slučaju namaza u strahu. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", a potom kaže: "A kada budeš s njima i zajedno s njima obaviš namaz..." (I4:102), čime se objašnjava svrha skraćivanja i navodi vid i oblik toga. Stoga, navodeći Poglavlje o namazu u strahu El-Buhari počinje ovako:

"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." - do riječi - "Allah je, doista, za nevjernike pripremio groznu kaznu!" Isto tako, u vezi s riječima Uzvišenog:

"nije vam grijeh namaz skratiti..." Džuvejbir navodi predanje od Ed-Dahhaka: "To je u slučaju borbe kada konjanik klanja dva tekbira u pravcu u kojemu je licem okrenut!"

Es-Suddi kaže: "Ako klanjaš dva rekata na putu, to je potpun namaz, a nije dopušteno, izuzev u slučaju straha, da mu oni koji ne vjeruju to smutnjom one­moguće. U tom slučaju, skraćeni namaz ima jedan rekat!" Mudžahid kaže:

“nije vam grijeh namaz skratiti..." To se odnosi na dan kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima bio u Asefanu, a idolopoklonici u Dadžnanu, gdje su odsjeli. Tada je Vjerovjesnik, salla­llahu alejhi ve sellem, klanjao sa ashabima četiri rekata podne-namaza, uz ruku, sedždu i kijam, pa su idolopoklonici htjeli napasti na njihovu robu i tovare. Prenose Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, koji to bira nakon što mu je ispričano više predanja, i kaže: "To je is­pravno!"

Ibn-Džerir navodi predanje od Semmaka el-Hanefija, koji kaže: /838/ "Pitao sam Ibn-Omera o namazu putnika, pa je rekao: "Dva rekata su potpun namaz i nije skraćivanje, jer skraćivanje se čini u slučaju straha!" Zatim sam rekao: "A šta je to namaz u strahu?" On je odgovorio: "S jednom grupom imam klanja jedan rekat, a zatim oni odu na mjesto druge grupe, pa i ona dođe i on i s njom klanja jedan rekat. Na taj način imam klanja dva rekata, a svaka grupa po jedan!"9

1 To se prenosi od Ibn-Omera, Ata'a te Jahje, koji navodi predanje od Malika.

2 Polazeći od općeg smisla ajeta, to stoji kao argument protiv onih koji se ne slažu s ovim.

3 To je jedno od šerijatskih pravila.

4 Tj. iz toga se ne razumije da - ako one ne žele biti čestite - može ih se nagoniti na blud!

5 On nalazi opravdanje za Osmana, r.a., time što se oženio na Mini, nakon čega je smatrao da je kod kuće, pa je to upotpunio!

6 Jer kvantitet je u osnovi dva rekata, kao što stoji u hadisu Aiše: "Namaz je odre|en kao obaveza po dva rekata na putu i kod kuće,... a potom je kod kuće povećan broj!"

7 To potvr|uje da su dva rekata na putu redovna obaveza, a ne olakšica!

8 Usp. hadis broj 836.

9 Iako se ovaj hadis vezuje (mevkuf) za Ibn-Omera, on ima snagu merfu hadisa budući da on u vezi s tim nije mogao isticati svoje mišljenje, pogotovu što i drugi sahih hadisi potvr|uju riječi Ibn-Omera.

El-Buhari kaže: ²Salim je rekao: ¢Riječ el-jekin jeste smrt.¢² Ovako su rekli Mudžahid, El-Hasan, Katade i drugi. Ovo je dokaz onoga što Uzvišeni kaže - obavještavajući o stanovnicima Džehennema - da oni kažu:

"Nismo" - reći će - "bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla." (74:43 - 47) El-jekin i ovdje znači smrt.

U sahih hadisu koji prenosi Ummul-Ala', žena ensarijka, stoji: (707) "Zaista, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon što je ušao kod Osmana bin Maz'una, a ovaj je već bio umro, pa Ummul-Ala' reče:  'Neka je milost na tebe, o Ebu es-Saibe, ja svjedočim da ti je Allah, dž.š., ukazao počast.' Pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Kako znaš da mu je Allah, dž.š., ukazao počast?' A ja sam rekla: 'Ti si mi i otac i majka, o Allahov Poslaniče, a ko?' Pa je rekao: 'Što se tiče njega, već mu je  došao jekin - smrt, a ja mu želim dobro.'"

Ovim ajetom: "…i sve dok si živ, Gospodaru svom se klanjaj!", pokazuje se da je ibadet, obožavanje kao namaz i slično. Obaveza je svakog čovjeka sve dok ima zdrav razum da obavlja namaz, shodno svom stanju. Ovim se ujedno ukazuje na heretičku grešku da se pod pojmom "jekin" misli na spoznaju, pa kada je neko od njih stigao do spoznaje, misli da je prestala i obaveza sa njom, a ovo je nevjerstvo, zabluda i neznanje.[1] Zaista su poslanici, a.s., i njihovi drugovi najznaniji ljudi o Allahu, svojstvima i dužnostima prema Njemu i o veličanju koje zaslužuje. Pored ovoga, oni su bili najpobožniji i najustrajniji u dobru sve do svoje smrti. Ono što smo već rekli jeste da se pod riječju "jekin" misli na smrt. Hvala Allahu, dž.š., na ovoj uputi i od Njega pomoć tražimo i na njega se oslanjamo. Njega molimo da nas usmrti u najboljem i najpotpunijem stanju. On je plemenit.

[1] Rekao sam: Ti heretici sljedbenici su panteizma koje je vrhunac suštine nauke o tesavvufu (misticizmu). Posljednji stepen suštine (hakika) kod njih jeste stepen dostignuća (vusul), tako da onaj koji dosegne do tog stepena vjeruje da je dostigao istinu (hakika) !!!... To je vjerovanje da je Stvoritelj, ustvari, stvorenje, bez obzira koliko ih je i kakvih oblika bili. Sve je jedno, a to je Allah! Pa ako bi rob postao gospodarom, koga bi onda obožavao? Da li da obožava samog sebe? U ovom slučaju spadaju obaveze, utječemo se Bogu od nevjerstva i propasti, šejtanskog zavo|enja i lošeg završetka. Onaj, koga je Allah počastio islamom pa osjeti njegovu slast, a zatim izabere gorčinu ovog strašnog mnogobožačkog preobražaja, zaslužuje najdublje stepene Džehennema i najveću patnju stanovnika pakla..