"Kad bi sve ono što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna", tj. kada bi neko od njih došao na Sudnji dan sa količinom zlata kolika je Zemlja i sa još istom takvom količinom da se time otkupi od Allahove kazne, Allah mu to ne bi primio i neće biti nikoga ko bi mogao otkloniti niti izbjeći kaznu. Zbog ovoga Uzvišeni Allah kaže:

"Njih čeka muka nesnosna", tj. ona koja pričinjava bol.

O riječima Uzvišanog:"kapije nebeske neće se otvoriti", jedni mufesiri kažu: "Njihova dobra djela se neće podići" (neće biti primljena). A drugi kažu: "Neće se otvoriti nebeska vrata njihovim dušama." Ovo mišljenje potkrepljuje hadis koji prenosi Ibn-Džerir od Bera´ ibn Aziba: (291) Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo uzimanje duše grješnika i da će se ponijeti na nebo. Kada god prođe pored grupe meleka, oni će se zapitati: "Čija je ovo ovako prljava duša?", pa će meleki koji je nose odgovoriti: "Taj i taj", nazivajući njegovim najlošijim imenima kojima je bio nazivan na dunjaluku, sve dok sa njom ne dođu do neba i zatraže da im se otvore vrata. Međutim, vrata mu se neće otvoriti. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proučio: "Kapije nebeske neće se otvoriti", ajet u cijelosti. Ovako ga prenosi Ibn-Džerir, a ovo je samo dio dugog hadisa koji prenose Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Madže preko Minhala ibn Amra. A Ibn-Džurejdž, tumačeći Allahove, dž.š., riječi: "kapije nebeske neće se otvoriti", kaže: "Neće se otvoriti njihovim djelima niti njihovim dušama", i ovim mišljenjem se obuhvataju oba prethodna. A Allah najbolje zna. "I prije će deva kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući."  Ovako ovaj ajet čita većina učača Kur´ana, iz čega se razumije da se radi o devi. Ibn-Mesud kaže: "To je mužjak potomak kamile, ili mužjak deve." Isto to kaže i Hasan el-Basri, Ebu-Alije, Ed-Dahhak i drugi. A postoji i mišljenje da se ovdje misli na (džummel) debelo uže.

Nakon što je Allah, dž.š., spomenuo stanje nesretnika, odmah poslije njih spominje stanje sretnih, pa kaže: "A one koji budu vjerovali i dobra djela činili", tj. čija su srca povjerovala i njihovi organi činila dobra djela. A zatim Allah, dž.š., napominje da je vjerovanje i postupanje po njemu lahko, pa kaže: "Mi nikog ne zadužujemo mimo njegovih mogućnosti - bit će stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati."

"Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti" ; tj. zavist i mržnju. Tako se u Buharijinom Sahihu, senedom preko Katade do Ebu-Se'ida el-Hudrije, navodi da je on rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (292) "Kada se vjernici riješe Vatre, bit će zadržani na jednom mostu između Dženneta i Vatre. Tu će im se poravnavati računi za nepravde koje su međusobno činili na dunjaluku. Pa kada se tako očiste i svedu računi, bit će im dozvoljeno da uđu u Džennet. I tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svaki od njih će tada bolje poznavati gdje mu je boravište u Džennetu nego što je na dunjaluku poznavao gdje mu je bio stan." Allah Uzvišeni kaže: "...ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili." En-Nesai i Ibn-Mirdevejh - koga ovdje citiramo - lancem prenosilaca preko Ebu-Bekra ibn Abbasa navode od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (293) "Svaki dženetlija će vidjeti i svoje mjesto u Vatri, pa će biti zahvalan i reći će: Da me Allah nije uputio... A svaki džehenemlija će vidjeti i svoje mjesto u Džennetu, pa će se kajati i reći će: "Da me je Allah uputio..." Zato će vjernicima, kada dobiju i položaje džehenemlija u Džennetu, biti rečeno: "Taj ste Džennet u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!", tj. Allahova vas je milost obuhvatila zbog vaših djela, pa ste onda ušli u Džennet i zauzeli svoja mjesta - sukladno vašim djelima. Ovo je obavezno ovako tumačiti, jer se i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu navodi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (294) "Znajte da nikoga od vas njegova djela neće uvesti u Džennet!" Ashabi upitaše: "Zar ni tebe, Allahov Poslaniče?" A on odgovori: "Ni mene, osim ako me Allah obaspe Svojom milošću i dobrotom."

Kada džehenemlije dođu na svoja mjesta, Uzvišeni Allah će ih izgrditi i ukoriti, a dženetlije će im reći: "Mi smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš  obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono što je vama Gospodar vaš obećao?" - "Jesmo!" - odgovorit će. Slično ovome, Allah u suri Es-Saffat (ajet 55-59) govori o čovjeku koji je imao druga nevjernika: "I on će pogledati i njega usred Džehennema ugledati. 'Allaha mi' - reći će, 'zamalo me nisi upropastio; da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio.'"  "A mi, jelde, više nećemo umirati? - jednom smo umrli - više nećemo biti mučeni!"  On će ovako pobijati njegove riječi koje je govorio na Dunjaluku i korit će ga zato što je dospio u tu kaznu i patnju. Pored toga, meleki će ih grditi riječima: "Ovo je vatra koju ste poricali. Pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite? Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli - to vam je kazna za ono što ste radili." (52:14-16)  A i Allahov Poslanik, s.a.v.s., korio je poginule mušrike Bedra, koji su bili zakopani u jedan stari bunar, dozivajući ih (295): "O Ebu-Džehle! O Utbe ibn Rebia! O Šejbe ibn Rebia!" - pa je zovnuo sve njihove glavešine - "Jeste li našli da je istinito ono što vam je vaš Gospodar obećao? Ja sam našao da je istinito ono što mi je moj Gospodar obećao." Omer upita: "O Allahov Poslaniče, zar se obraćaš ljudima koji već truhnu?" A on mu odgovori: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ništa bolje od njih ne čujete moj govor, samo što oni ne mogu odgovoriti." 310  "A onda će jedan glasnik među njima viknuti", tj. neko će reći:"Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili", tj. stalno prokletstvo.

---

310  Ja na to dodajem: A u jednom drugom rivajetu stoji: "Allah ih je tada oživio i dao da čuju". To su riječi ashaba koji prenosi ovaj hadis. Ovaj je rivajet odgovor onome ko smatra da mrtvaci čuju. Inače, oni ne mogu čuti, jer za to imamo dokaz u riječima Uzvišenog: "A ti ne možeš dati da čuju oni u kaburima." (35:22), i Njegovim riječima: "Ti ne možeš dati da mrtvi čuju." (27:80) A što se tiče ovog događaja kod starog bunara, to je izuzetak od općeg pravila i tu se desila mu¢džiza Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Jer, opće je pravilo da mrtvaci ne čuju, a u ovom je slučaju napravljen izuzetak tako što mu ih je Allah oživio i dao da čuju.

Zatim ih Uzvišeni opisuje: "...koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali ga iskriviti", tj. koji su odvraćali od Allahovog puta i Šerijata, želeći da bude krivi, a ne pravi put. "...i koji u ahiret nisu vjerovali!", odnosno koji su ga nijekali i odbijali. Zato oni ne mare zbog loših riječi i djela koja čine - jer se ne boje polaganja računa za njih - i zato su oni najgori ljudi u pogledu riječi i djela.

Allah, dž.š., kaže: Kao što smo, o Muhammede, u Meki učinili da neki ljudi pozivaju u nevjerstvo i da se tebi suprotstavljaju i protiv tebe bore, isto tako su i poslanici prije tebe bili iskušavani sličnim ljudima. Ali, završetak je uvijek bio u korist Njegovih poslanika. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju..." (17:16) "...velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju." Ibn Ebi-Hatim veli da je Ibn-'Abbas rekao: "Tj. Mi prepustimo pokvarenjacima njihovim pa se oni griješenju odaju, pa kada to oni urade, Mi ih uništimo žestokom kaznom." 18 "..ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju", tj. posljedice njihovog spletkarenja i zavođenja onih koje su zaveli vraćaju se na same njih, kao što Allah, dž.š., kaže: "...da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da nisu bili svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to što će oni nositi." (16:25)

___

18
Allah, dž.š., naredio im je da Mu budu pokorni pa su oni uradili suprotno Njegovom naređenju i grijehe počinili, pa im je Allah, dž.š., zbog toga otvorio nova vrata grijeha i spletkarenja tako što su počeli druge u zabludu pozivati ukrašenim riječima i djelima. Ali, u stvari, oni spletkare samo protiv sebe, jer se oni tim svojim činom izlažu propasti od velike kazne koja će im biti poslana na ovom svijetu, a na budućem će svijetu biti bačeni u još žešću kaznu zbog svog spletkarenja i zavođenja ljudi.

U vezi sa riječima Uzvišenog: "Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih",  Ibn-Džerir kaže: “Uzvišeni kaže: Zar ne shvaćaju oni koji nasljeđuju zemlju nakon onih koji su prije tu postojali i uništeni, pa su i oni krenuli njihovim stopama i usprotivili se svome Gospodaru, ‘...da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti.‘" Time Uzvišeni poručuje: Ako budemo htjeli, sa njima ćemo postupiti isto kao i sa onima prije njih, "...i srca njihova zapečatiti", tj. učiniti ih "...pa neće moći čuti"  ni savjet ni opomenu. Slično tome, Allah Uzvišeni kaže: "A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?"(19:98), tj. da li ikoga od njih vidiš i da li ikakav glas njihov čuješ? Pored ovoga, postoji još mnogo drugih ajeta koji govore o kažnjavanju Allahovih neprijatelja i nagrađivanju Njegovih prijatelja.

Zatim Uzvišeni kaže: ″Oni su, zbilja, pravi vjernici.″ Amr ibn Murre kaže: ″Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako kaže - kao kada mi kažemo: ′Taj i taj je zaista pravi gospodin′ iako među svijetom ima još gospode, ili, kao kada kažemo: ′Taj i taj je zaista pravi trgovac′ iako ima još trgovaca, ili, kao kada kažemo: ′Taj i taj je zaista pravi pjesnik′ iako ima još pjesnika.″ Zatim Uzvišeni kaže: ″Njih kod Gospodara njihova čekaju počasti″, tj. deredže, položaji i stepeni u Džennetu, i oprost′″, tj. On če im oprostiti njihova loša, a nagradit će ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/358/ ′Stanovnike Illijjuna vidjeti će oni ispod njih kao što vi vidite zvijezde pred kraj noći.′ Ashabi rekoše: ′Allahov Poslaniče, to su položaji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika neće moći doći.′ A on reče: ′Nije tako! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, to će moći ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!′″

Zatim Allah, dž.š., objašnjava Svoju blagost u propisima i pravednost na Sudnjem danu, pa kaže: "Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu se učiniti nepravda." Ovaj časni ajet detaljnije pojašnjava ono što je ukratko rečeno u drugom ajetu: "Onaj ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega..." (27:89) Prenose se i mnogi hadisi koji odgovaraju ovom ajetu. Imam Ahmed ibnu Hanbel, r.a., prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao prenoseći od svoga Gospodara: (269) "Zaista je vaš Gospodar, dž.š., milostiv. Onaj ko bude naumio uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se kao da ga je uradio. A ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset, do sedam stotina, do mnogo više od toga. A ko bude naumio uraditi loše djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se jedno dobro djelo. A ako ga uradi, upisat će mu se jedno, ili će ga Allah, dž.š., izbrisati. Kod Allaha neće propasti niko do onaj ko je stvarni propalica." Prenose ga i El-Buhari, Muslim i En-Nesai. Znaj da onaj koji ostavi loše djelo spada u jednu od tri vrste: nekad ga ostavi zbog Allaha, i to mu se piše kao dobro djelo, pošto ga je ostavio zbog Allaha, dž.š., jer je to nijet i djelo. Zato se i prenosi u pojedinim rivajetima sahih hadisa da mu se piše dobro djelo, a Allah, dž.š., kaže: "On ga je ostavio zbog Mene." A nekad ga ostavi iz zaborava i nehata, i u tom slučaju nema nagrade niti kazne, jer nije imao nijet uraditi dobro niti je učinio zlo. A nekad ga ostavi iz nemoći i lijenosti, nakon što ga je pokušavao uraditi i već počinio ono što do njega vodi. On je na istom stepenu kao i onaj koji ga je uradio, kao što se navodi u sahih hadisu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (270) "Ako se dva muslimana sukobe svojim sabljama, i ubica i ubijeni u Vatri su." Ashabi rekoše: "O Allahov Poslaniče, ovaj je ubica, ali zašto ubijeni?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "On je nastojao ubiti svoga brata." A hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi da je Ebu-Malik el-Eš'ari rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (271) "Džuma-namaz je kefaret (otkup) za ono što će se uraditi između nje i sljedeće džume, i još za tri dana. A to zbog toga što je Allah, dž.š., rekao: "Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen." Mnogo je hadisa i izreka ashaba koji govore o ovoj temi, ali ovo što smo spomenuli dovoljno je, inšallah.

Ovaj ajet upućuje na iskreno oslanjanje na Allaha (tevekkul), kao što prethodni upućuje na iskrenost u ibadetu. Pa Allah, dž.š., kaže: “Reci,” o Muhammede, mušricima: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?", tj. ja se ne oslanjam ni nakog drugog osim na Njega i samo se Njemu obraćam, jer On je Gospodar svega, On sve posjeduje i On stvara i naređuje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma često spominju  zajedno. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Tebi ibadet činimo i od Tebe pomoć tražimo." (1:4) "...zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!" (11:123) "Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki će grješnik samo svoje breme nositi", tj. svako će biti nagrađen prema svojim djelima: ako budu dobra - dobrim, a ako budu loša - lošim, i niko neće snositi odgovornost za tuđe greške. Ovo je pokazatelj Allahove, dž.š., pravde, kao što kaže: "Svaki je čovjek zaiog onoga što je radio, osim onih na desnoj strani..." (74:38-39), tj. sudbina svakog čovjeka ovisi o njegovim lošim djelima. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...ako grijehovima pretovareni zovne da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak". (35:18) "Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti", tj. radite ono što mislite da je ispravno, a i mi ćemo raditi po svom, pa ćete izaći pred Gospodara, kao što ćemo i mi izaći pred Njega, pa će i vas i nas obavijestiti o vašim i našim djelima i o onome u čemu smo se razilazili na ovome svijetu. Kao što Allah, dž.š., kaže: Reci: "Gospodar će nas naš sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, Sveznajući." (34:26)

Ovdje Uzvišeni govori: Kada ste se vi razišli i posvađali ali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, s.a.v.s., podijele. Poslanik je, s.a.v.s., to pravedno i pošteno uradio, što je bilo potpuno u vašem interesu. Slićno tome, vi niste željeli krenuti u boj protiv naoružane skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Međutim, posljedica tog što niste željeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i vaše neprijatelje. On je to uradio namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se suprotstavio mnogobošcima koji su krenuli iz Meke da zaštite svoj karavan. U njemu je bila trgovačka roba Kurejšija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je čuo da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoružanih ratnika. Ebu- Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mušrički su ratnici nastavili svoj put i došli do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe muslimani i nevjernici, jer je On želio da riječ muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laži. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuo da je neprijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obećavajući mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada željeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slučaju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvišeni kaže: ″a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.″ Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oružje. 

Es-Suddi o riječima Uzvišenog: ″Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti″ kaže: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radiš samo ono što ti Allah naredi. A riječi Uzvišenog: ″...a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana″ znače: vi ste željeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla boriti i pružiti otpor, tj. karavan. ″Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi.″ Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom koja ima oružje i hoće borbu - kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se riječ islama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje.

Ibn-Ishak kaže da riječi ″sposobnost rastav-ljanja″ znače: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tumačenje rasprostranjeno i općeprihvaćeno. Kome ta sposobnost bude data, on će sigurno naći izlaz iz svake situacije i zaslužiti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako što će izvršavati Allahova naređenja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu će biti dato da spozna šta je istina, a šta laž i zbog toga še on biti pomognut i spašen i dobit će obilnu nagradu. U tom smislu Uzvišeni također kaže: ″O vi koji vjerujete Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam - jer Allah prašta i milostiv je. (57:28)

njihovo je prebivalište Vatra na Dan povratka, kao nagrada za ono što su radili od grijeha na ovome svijetu i što su poricali Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., i Sudnji dan.

Ovo je objašnjenje o stanju sretnika koji su vjerovali u Allaha, poslanike smatrali istinitim i držali se  onoga što im je naređeno pa su radili dobra djela da bi ih On izveo na pravi put njihovim vjerovanjem. Moguće da harf (bâ) u riječi označava uzročnost, pa bi ajet značio: „Zbog njihovog vjerovanja na ovome svijetu, Allah će ih uputiti na Sirat ćupriju na Sudnjem danu, pa će je prijeći i završiti u Džennetu. Moguće je da ovaj harf označava „ispomoć“, kao što je Mudžahid za riječi Uzvišenog: „Gospodar njihov će na pravom putu podržati, zato što vjeruju“, rekao: „Bit će im svjetlo pomoću kojeg će ići.“ Rekao je Ibn-Džurejdž o tome: „Njegovo djelo će mu biti predočeno u lijepom obliku i prijatnom mirisu, kada ustane iz kabura stat će mu na put i obradovati ga svakim dobrom, pa će mu on reći: ‘Ko si ti?’ A on će odgovoriti: ‘Ja sam tvoje djelo’, zatim će ga obasjati svjetlom dok ga ne uvede u Džennet.“ To označavaju riječi Uzvišenog: „Gospodar njihov će ih njihovim imanom na pravi put uputiti.“ A nevjerniku će njegovo djelo biti prezentirano u ružnom obliku i neprijatnom mirisu, obuzet će ga i žestoko se prepirati dok ga ne baci u Vatru.

Zatim Uzvišeni kaže:″A kad su oni rekli: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu″. Oni su ovako govorili zato što su bili velike neznalice i što su se žestoko protivili i poricali.A bolje im je bilo da su govorili: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo.Međutim,oni su sami protiv sebe prvi počeli moliti i požurivati svoju patnju i kaznu.

Mudžahid kaže da je ovaj ajet objavljen o licemejerima, a Katade, tumačeći ovaj ajet, kaže: "Kome ovaj svijet bude glavni cilj i briga, Allah će ga nagraditi dobrima na ovom svijetu, a na ahiret će doći bez ijednog dobra za koje bi mogao dobiti nagradu. 

Vjernik će, međutim, dobiti nagradu za svoja djela na ovome svijetu, kao i na ahiretu, kao što Uzvišeni kaže:

"Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu - umnogostručit ćemo mu je, a onom ko bude želio nagradu na ovom svijetu, dat ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela."(42:20)

Mudžahid kaže da je ovaj ajet objavljen o licemejerima, a Katade, tumačeći ovaj ajet, kaže: "Kome ovaj svijet bude glavni cilj i briga, Allah će ga nagraditi dobrima na ovom svijetu, a na ahiret će doći bez ijednog dobra za koje bi mogao dobiti nagradu.

Uzvišeni ističe da onome koji bude uljepšavao djela na dunjaluku, uz vjerovanje i činjenje dobrih djela, slijedi lijepa nagrada na budućem svijetu, kao što su riječi Uzvišenog: „Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?“ (55:60) Komentarisanje riječi „...i više od toga“, sa gledanjem u lice Plemenitog Allaha, prenosi se od Ebu-Bekra es-Siddika, Huzejfe ibn el-Jemana, Abdullaha bin Abbasa, Seida bin el-Musejjeba, grupe tabiina, i drugih iz prvih i kasnijih generacija (selefa i halefa). Između ostalog, El-Imam Ahmed prenosi od Suhejla er-Rumija, r.a.: (555) „Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio ovaj ajet: ‘One koji čine dobra djela čeka lijepa nagrada, i više od toga.’ Zatim je rekao: ‘Kada uđu stanovnici Dženneta u Džennet i stanovnici Vatre u Vatru, viknut će melek: ‘O stanovnici Dženneta, vi imate kod Allaha obećanje i On želi da vam ga ispuni’, pa će reći: ‘Kakvo obećanje! Zar nije učinio da pretegnu naše terezije? Zar nije učinio bijelim naša lica, uveo nas u Džennet, a izbavio od Vatre?’ - Rekao je prenosilac: ‘Pa će im se otkriti zastor i gledat će u Njega; tako mi Allaha, nije im Allah dao ništa draže od gledanja u Njega niti veselije za njihove oči.’" Prenosi Ibn-Džerir: (556) od Ubej bin Ka'ba, da je pitao Allahova Poslanika, s.a.v.s., za riječi Uzvišenog Allaha: ‘One koji čine dobra djela čeka lijepa nagrada, i više od toga’, a on mu je odgovorio: ‘Lijepa nagrada je Džennet, a više od toga jeste gledanje u lice Uzvišenog Allaha.’ A riječi Uzvišenog: „Lica njihova neće tama prekrivati“, tj. tama i crnilo na Sudnjem danu, kao što će zadesiti lica nevjernika i grješnika tama i prašina. „...I potištenost“, tj. poniženje i niskost. Oni neće dobiti prezir iznutra niti svana, nego će biti kao što je rekao Uzvišeni o njima: „I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati“ (76:11), tj. blaženstvo u njihovim llicima i radost u njihovim srcima. Allah nas učinio takvima Svojom Dobrotom i Milošću - AMIN.

Pošto je Uzvišeni saopćio stanje sretnika kojima je nagrada umnogostručena - i više od toga, spominje stanje nesretnika, Svoju pravednost prema njima, i da ih On kažnjava za njihovu namjeru srazmjerno njoj i ništa više od toga; „...njih će potištenost prekrivati“, tj. zadesit će ih i obuzeti potištenost od njihovih grijeha i straha, kao što je rekao Uzvišeni: „I vidjet ćeš kako ih ponižene i klonule Vatri izlažu“ (42:43), a riječi Uzvišenog: „Niko ih od Allaha neće zaštititi“, tj. niko neće spriječiti i odbraniti da ih ne zadesi kazna, kao što su riječi Uzvišenog: „Tog dana čovjek će povikati: ‘Kuda da se bježi?’ Nikuda! Utočišta nema, toga Dana bit će Gospodaru tvome prepušteni.“

Nakon što Allah Uzvišeni iznosi stanje nesretnika, On, zatim, ističe sretnike, koji vjeruju i čine dobra djela, napuštajući ružna, čime stječu dženetska naselja i blagodati što se u njima nalaze, gledajući u Stvoritelja nebesa i Zemlje.

"Svaki je narod imao poslanika, i kada poslanik njihov dođe", znači, na Sudnjem danu, "...njima će biti pravedno presuđeno", pa će svaki narod izaći pred Allaha sa svojim poslanikom i knjigom svojih dobrih i ružnih djela, koja će im svjedočiti, a čuvat će ih i svjedočiti meleki, također.. Izlazit će narod po narod, a ovaj časni ummet bit će prvi na Sudnjem danu koji će polagati račun, iako su zadnji po stvaranju i življenju na Zemlji, kao što se navodi u dva Sahiha“, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (561) "Mi smo posljednji, ali ćemo na Sudnjem danu biti prvi koji će polagati račun". Njegov će ummet ovu prednost imati zaslugom njihovog Poslanika, s.a.v.s.

pa Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da im odgovori, i kaže: „Reci: ‘Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni kakvu korist sebi pribaviti!’", tj. ništa ne znam, osim onog što mi je Allah omogućio da znam, sve dok me On o tome ne obavijesti. Obavijestio sam vas o dolasku Sudnjeg dana, ali me Allah nije obavijestio kada će se to desiti. „Svaki narod ima konac“, tj. svaka generacija ima određeno vrijeme, pa kada joj dođe kraj, onda, "...ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati", i kao što Allah Uzvišeni kaže: "Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe." (53:11)

Zatim saopćava da će Allahova kazna iznenada doći, pa kaže: „Reci: ‘Kažite vi meni: ako će vas kazna Njegova noću ili danju zadesiti’, ‘...zašto je onda požuruju mnogobošci.

"Zar ćete tek onda kada se dogodi u nju povjerovati, a ranije ste je požurivali.’" To znači da bi oni, kada bi im došla kazna, rekli: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo." (32:12) Odgovarajući im, Allah Uzvišeni kaže: "...ali im vjerovanje njihovo kad bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo koristilo..." (40:85)

A zatim Uzvišeni kaže: „...zatim će se reći onima koji su se prema sebi ogriješili: ‘Iskusite patnju vječnu!’", tj. na Sudnjem danu njima će se prijekorno reći: "Zar se kažnjavate više nego što ste zaslužili?", tj. prema vašim djelima...

Allah Uzvišeni zatim kaže: "Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega“, tj. u vjeri ‘spasismo’, ‘i nasljednicima ih učinismo’, tj. na Zemlji, ‘a one koji dokaze naše nisu priznavali - potopismo pa pogledaj kako su završili oni koji se na opomene nisu osvrtali!’", tj. kako smo spasili vjernike, a uništili nevjernike.

Govoreći o utočištu sretnika i nesretnika Uzvišeni kaže: "Onima koji se Gospoda­ru svome odazovu", tj. pokoravaju se Allahu i Nje­govom Poslaniku - njima pripada "nagrada najljepša", a to je divna nagrada, kako to Uzvišeni veli: "A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio - nagra­da najljepša." (18:88) i "A onima koji Mu se ne odazovu", tj. oni koji se ne pokoravaju Allahu i Nje­govom Poslaniku, "kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo", tj. na budućem svijetu kada bi mogli se otkupiti od Allaho­ve kazne zlatom kolika je Zemlja i uz to još toliko, rado bi se time otkupili. Međutim, od njih to neće biti prihvaćeno, jer Uzvišeni od njih na Danu sudnjem neće primiti nikakvu razmjenu niti otkupni­nu. "Njih čeka mučno pola­ganje računa", tj. na ahiretu bit će ispitivani i za velike i za male stvari, a onaj od koga se tačno pola­ganje računa traži kažnjen bit će, a zbog čega Uzvišeni veli: "Prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozna je on postelja."

Uzvišeni obavještava o onima koji su opisani ovim pohvalnim svojstvima da njima pripada trijumf i ovog i budućeg svijeta. "Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje", tj. nisu poput munafika: kada jedan od njih obeća - obmane; kada se prepire - u laž utjeruje, a kada govori - laže, a kada mu se nešto povjeri - iznevjeri.

"I oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje", rodbinske veze i dobročinstvo prema rodbini, siromasima, bijednicima i, uopće, činjenje dobra. "I Gospodara svoga se boje", tj. zbog djela koja posiju i urade, i obračuna Moćnoga na ahiretu se plaše, zbog čega oni ispravnom postupku i ustrajnosti u svim situacijama teže.

"I oni koji trpe žudeći za Licem Gospodara svoga", tj. suzdržavaju se od zabranjenih stvari i grijeha. "I oni koji namaz obavljaju" po namaskim propisima, u propisanim namaskim vremenima, namaske rukue, sedžde, sa skrušenošću, na zadovoljavajući, Šerijatom propisani način obavljaju. "I koji od onoga što im dajemo udjeljuju", tj. oni koji su dužni izdržavati i brigu voditi o ženama, rodbini, siromasima, bijednicima i beskućnicima. "Tajno i javno", tj. u po­taji i sasvim otvoreno, danju i noću. "I koji dobrim na zlo uzvraćaju", tj. oni koji ružno lijepim odagnaju, oni koji na uvrede savršenim strpljenjem uzvraćaju, trpeći, praštajući, prelazeći preko toga, dobrovoljno, shodno Allahovim riječima: "Zlo dobrim uzvrati..." (22:96) Zbog toga saopćava stanje sretnika koji su opisani ovim lijepim svojstvima i to da im najljepše prebivalište pripada.

Zatim se to riječima Uzvišenog pojašnjava: "Edenski vrtovi", tj. vrtovi prebivanja u kojima će vječno boraviti sa poslanicima, vjerovjesnicima, šehidima i promicate­ljima upute "I roditelji njihovi, i žene njihove, i porod njihov - oni koji su bili čestiti", tj. u Džennetu će između njih i njihovih prijatelja na okupu biti roditelji, porod, i poslanici kako bi zadovoljni sa njima bili sve dok, Allahovim dobročinstvom i zahvalnošću, ne budu iz najnižih u najviše deredže podignuti. Uzvišeni veli: "I meleki će im ulaziti na vrata svaka, ... tj. ovuda i onuda za njima će meleki ulaziti.

"Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište", tj. meleki ... čestitajući im ulazak u Džennet. Kada u Džennet budu ušli, za njima će meleki selame uzvikivati čestitajući im ono što im je od Allaha dato, milost, blizinu, boravak na ahiretu u društvu poslanika, vjerovjesnika i iskrenih ljudi. U hadisu stoji: (652) "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjećivao mezare šehida početkom svake godine, obraćajući se šehidima riječima: 'Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište.'"

Ovo je hal, stanje nesretnika, gdje je navedeno šta će imati na ahiretu, a njihov put je svakako drugačiji od onoga čemu streme pravovjerni, koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje, dok ovi "…koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i  čine nered na Zemlji." Kao što je to potvrđeno u hadisu: (653) "Tri su obilježja munafika: kada govori - laže, kada obeća - iznevjeri, i kad mu se nešto povjeri iznevjeri" - po jednom drugom rivajetu - "kada obeća - obmane, a kada se prepire - utjeruje u laž". Zbog toga Uzvišeni kaže: "Njih čeka pro­kletstvo", a to je udaljavanje od svake milosti "…i najgore prebivalište", tj. najgora kazna i kraj. "Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebi­valište." (13:18)

Uzvišeni kaže: "Spletke su pleli i oni prije njih", svojim poslanicima, želeći ih iz gradova svojih protjerati, pa je Allah njih obmanuo učinivši da konačan ishod pravovjernim pripadne, shodno riječima Uzvišenog: "Pa pogledaj kakva je bila posljedica spletka­renja njihova: uništili smo sve - i njih - i narod njihov, eno kuća njihovih, puste su zbog ne­pravde koju su učinili." (27:51,52) Kaže Uzvišeni: "On zna šta svako zaslužuje", tj. Allah je poznavalac svih tajni i skrivenih misli i svakog će nagraditi, odnosno kazniti prema učinku. A nevjernici će sigurno saznati koga čeka najljepše bora­vište", tj. kome ishod i kraj pripada, nevjernicima ili svim sljedbenicima poslanika. A najljepše boravište, svakako, pripada i na ovom i na budućem svijetu onima koji su poslanike slijedili, a samo Allahu pripada hvala i zahvala.

Allah Uzvišeni kaže: "A sretni će...", tj. sljedbenici Allahovih poslanika, "u Džennet", tj. njihovo će boravište biti Džennet.

"U njemu će vječno boraviti", tj. u njemu će trajno biti, "dok je nebesa i Zemlje, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi."

Smisao izuzimanja ovdje je u tome da njihova vječnost u dženetskim dobrima nije nešto nužno samo po sebi, nego je to Allahova volja; Njegovo trajno dobročinstvo prema njima. Oni su zbog toga nadahnuti veličanjem Boga i zahvalom Allahu, kao što su nadahnuti da dišu, o čemu Allah kaže:

"...bit će to dar koji će neprekidno trajati", tj. bez prestanka. Ibn-Abbas, Mudžahid, Ebul-Alije i drugi kažu da je ovo zbog toga da se neko ne bi prevario pa da pomisli da će to poslije spominjanja Allahove volje prestati. To je, zapravo, odredba za neprekidnost i vječnost, kao što se govori da će stanovnici Džehennema ostati trajno - po Allahovoj odredbi i da ih je On kaznio po Svojoj pravdi i mudrosti. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi", kao što, također, Uzvišeni kaže:

 "On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani" (21:23). Ovdje se smiruju srca i učvršćuje namjera Allahovim Uzvišenim riječima: "...bit će to dar koji će neprekidno trajati". U dva sahiha navode se riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: /599/ "Smrt će biti dovedena u liku hromog ovna, koji će biti zaklan između Dženneta i Džehennema, pa će se reći: O stanovnici Dženneta, vječnost bez smrti!, o stanovnici Džehennema, vječnost bez smrti!

 "

"Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blogodatima - nezahvalnošću uzvratili", El-Buhari kaže: "Tj., zar ne znaš?, što je poput riječi Uzvišenog: 'Zar nisi vidio šta je...', tj. zar ne znaš." El-bevvar - propast ima isto značenje kao i el-helak - uništenje, "naroda propalog" (25:18), uništenog. Prijao nam je Ali bin Abdullah, senedom sve do Ibn-Abbasa, o riječima Uzvišenog:  "Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili", pa kazao: "To su mekanski kafiri, a samo značenje obuhvata sve nevjernike", a takvo slično tumačenje prenosi se i od Alije, r.a. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn Ebi-Husejna da kaže: "Ali ibn Ebi-Talib, neka je Allah zadovoljan sa njim, ustao je i rekao: 'Zar nema nikoga ko bi me pitao nešto o Kur'anu. Tako mi Allaha, kada bih danas znao da postoji neko ko Kur'an poznaje bolje od mene, našao bih ga pa makar negdje iza mora bio.

Ustao je Abdulah bin el-Keva i upitao: 'Ko su oni koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u kuću propasti doveli?' Odgovorio je: 'Mušrici plemena Kurejš kojima je došla Allahova blagodat - iman, koji su onda na tu blagodat nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u kuću propasti doveli.'" Mudžahid, Se'id bin Džubejr, Ed-Dahhak, Katade i Ibn-Zejd kažu da se to odnosi na nevjernike plemena Kurejš koji su pobijeni u Bici na Bedru, a tako prenosi i Malik u svom tefsiru od Nafi´a, a ovaj od Ibn-Omera.

Uzvišeni kaže: "I izmislili Allahu ortake, da bi zavodili s puta Njegova", tj. Allahu su drugove pripisali i njih su uz Allaha obožavali i ljude tome pozivali. Nakon toga, Uzvišeni jezikom svoga Poslanika, s.a.v.s., zastrašujući ih i prijeteći kaže: "Reci: 'Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u vatri'", tj. vaš će povratak u vatru biti, kako to Uzvišeni veli:

“Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju neizdrživu."(31:24)

Uzvišeni obavještava o onima za koje se kaže da su prema sebi učinili nasilje i koji će, kada patnju vide, reći: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike." To je kao govor Uzvišenog: "...Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me'"... (23:99) i kao riječi Uzvišenog:

A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: 'Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našega ne poričemo. "A zar se prije niste zaklinjali da nećete na ovaj svijet", tj. zar se, prije stanja u kojem ste sada, niste zaklinjali da kazne i proživljenja neće biti... Zbog toga patnju sada ovu okusite, kako to Uzvišeni veli:

 "Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: 'Allah neće oživiti onoga koji umre!'"(16:38)

Uzvišeni kaže: "Na dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa", kada stvorenja pred Gospodara svoga iziđu, tada ćeš, o Muhammede, grješnike, one koji su zločin svojom nevjerom i pokvarenošću činili, zasigurno vidjeti, "povezane", tj. jedne uz druge, okupljene slične ili jednake, sve vrsta uz vrstu, onako kako to Uzvišeni veli: "Skupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali." (37:22) Riječ el-asfad jeste kao i el-kujud, tj. okovi, lanci.

Govor Uzvišenog: "Košulje će im od katrana biti", tj. odjeća će im od katrana biti, a katran je ono čime se deva premazuje (kad je šugava). Ibn-Abbas kaže: "Riječ katran znači rastopljeni bakar", a govor Uzvišenog:

 "A vatra će lica njihova obavijati", nalikuje riječima Njegovim

"Vatra će im lica pržiti i iskešenih će zuba u njoj ostati". (22:104)

U hadisu koji prenosi El-Kasim od Ebu-Umame, neka je Allah zadovoljan sa njim, a koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (691) "Ako se narikača, tj. ona koja nariče i oplakuje, ne pokaje, na putu između Dženneta i Džehennema zaustavljena će biti, na sebi će odjeću od katrana imati, a vatra će joj lice obavijati."

Ovaj kur'anski ajet objavljen je, a Allah najbolje zna, u vrijeme iseljenja muslimana u Abesiniju, koji su bili izloženi žestokom maltretiranju od svojih sunarodnjaka u Meki, tako da su morali otići iz onoga čemu su bili izloženi, otići u drugu državu, Abesiniju, kako bi mogli ibadet činiti svome Gospodaru, a među njima su bili Osman ibn Affan, sa kojim je bila njegova žena Rukija, kćerka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim Džafer bin Ebi-Talib, sin amidže Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim Ebu-Seleme bin Abdullah, crnac u grupi od osamdeset ljudi i jedna žena, Allah bio zadovoljan njima a i oni Njime. To je On i učinio (da budu Njime zadovoljni), pa im je Uzvišeni obećao nagradu na oba svijeta, pa kaže: "Mi ćemo ih još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti."

Allah, dž.š., već im je nadoknadio to iseljenje lijepim smještajem u Medini i obilnom nafakom u  njoj, boljom nego što su ranije imali. Jer, ako neko nešto ostavi u ime Allaha, dž.š., On će mu to nadoknaditi nečim boljim za njega. Tako se i desilo, pa im je Allah, dž.š., u toj zemlji omogućio pa su postali vođe i vladari, a svi su se oni iskreno bojali Allaha.

Zatim Uzvišeni obavještava da njima pripada nagrada na budućem svijetu veća nego na dunjaluku, pa Uzvišeni kaže: "A nagrada na onom svijetu bit će veća", tj. veća od onoga što smo im dali na dunjaluku,

 "kad bi oni samo znali", tj. da su znali oni koji su izostali od Hidžre šta im je Allah, dž.š., pripremio kao nagradu za njihovu pokornost i pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.

"One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti", tj. kaznom za njihovo nevjerovanje i kaznom za njihovo odvraćanje ljudi od slijeđenja Istine, kao što Uzvišeni veli: "Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od Njega udaljavaju", (6:26) tj. zabranjivali su ljudima da Njega slijede i sami su se udaljavali od Njega, a također Uzvišeni veli:

"Za sve će biti kazna dvostruka!" - reći će On - "ali vi ne znate" (7:38).

Ovo je dokaz za razlikovanje nevjernika u kažnjavanju njih, kao što će se razlikovati i vjernici po svojim staništima u Džennetu i svojim stepenima u njemu. Uzvišeni veli: "...dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju", tj. zbog toga što su odvraćali ljude od Istine, a nema veće smutnje od odvraćanja od dobra, istine i upute.

Uzvišeni obavještava o Svome postupku prema Svojim robovima i sprovođenju Svoje vlasti i da je On Taj Kome presudu niko nije u stanju izmijeniti. Koga On uputi - niko ga ne može u zabludi ostaviti, a koga On u zabludu odvede, nećeš mu naći - osim Njega - pomagača koji će ga na Pravi put uputiti. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute.” Imam Ahmed bilježi od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao:
/81/ "Rečeno je: 'Allahov Poslaniče, kako će ljudi biti sakupljeni na svojim licima?!' Odgovorio je: 'Onaj Ko je učinio da idu na svojim nogama, u stanju je da učini da idu na svojim licima'". Ovaj se hadis bilježi kod Buharije i Muslima. Riječi Uzvišenog: “slijepe”, znači neće vidjeti, "nijeme", neće govoriti, "i gluhe", neće čuti, kao kazna zato što su bili i na dunjaluku slijepi, nijemi i gluhi spram Istine. Bit će kažnjeni na skupu baš kada budu imali najviše potrebe za oprostom: "boravište njihovo“, njihov kraj "bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja”,  kad god se počne gasiti “pojačat ćemo im oganj”, tj. plamen, buktinju i žar, kao što kaže Uzvišeni: "pa kušajte, mučenje ćemo vam sve gorim činiti." /78:30/

Nakon spomena zabludjelih nesretnika, Uzvišeni  spominje čestite sretnike i to one koji srcem vjeruju a svoj iman djelima potvrđuju, praktikujući sve vrste pobožnih djela. Oni su se ružnih djela klonili, zbog čega im je Allah u nasljedstvo prebivališta visokih deredža ostavio. Navodeći da je prve u zabludi ostavio a druge na Pravi put izveo Uzvišeni kaže:

"Allah radi ono što hoće."

Ahmed prenosi od Habbab ibn Erta, koji je rekao: "Bio sam kovač i  bio mi je dužan As ibn Vail, pa sam otišao do njega da mi vrati dug. On mi reče: 'Neću ti ga vratiti dok ne zaniječeš Muhammeda.' Ja sam mu rekao: 'Ja ga, tako mi Allaha neću zanijekati ni nakon što umreš i budeš ponovo proživljen', našto on odgovori: 'Zaista ću ti, kada umrem i budem ponovo proživljen, vratiti dug, jer ću tamo imati puno imetka i djece.' Allah, dž.š., nakon toga je objavio:

"Za nisi vidio onoga koji u dokaze naše ne vjeruje i govori: 'Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca'", pa do rijeći: "i sam samcat će nam se vratiti." Ovo su zabilježili autori "Sahiha" i drugi.

"I kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo"

U "Sahihima" Buharije i Muslima potvrđeno je, a preneseno od Ebu-Zerra da se on kleo da je ovaj ajet "Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga"  objavljen zbog Hamze i njegova dva druga i Utbe i njegova dva druga koji su izašli na dvoboj na Bedru. Ovo donosi Buharija kod tumačenja ovog ajeta. Zatim Buharija prenosi od Alije, r.a., da je rekao: "Ja ću prvi na Sudnjem danu kleknuti pred Allahom Svemilosnim radi spora." Kaj ibn Ubad kaže da je ajet objavljen zbog dvoboja Alije, Hamze i Ubejde protiv Šejbe bin Rebija, Udbe bin Rebija i Vahida bin Udbea. Hadis prenosi samo Buharija.

Nema nikakve zapreke da ovo bude općenitog karaktera. Stav Mudžahida i A'taa sljedeći je: dvije skupine o kojima se govori su vjernici i nevjernici. Stav Mudžahida i A'taa obuhvata sva mišljenja i u njemu je inkorporiran i Bedr i drugi slučajevi. Vjernici odista žele da Allahova vjera trijumfuje, dok nevjernici žele da ugase svjetlo imana, poraze Istinu i uspostave neistinu. Za ovakvo mišljenje opredijelio se Ibn-Džerir, a ono je u osnovi dobro. U vezi s tim Uzvišeni kaže:

"Onima koji ne budu vjerovali bit će odijela od Vatre skrojena." Tj. odjevni predmeti će im od Vatre biti sačinjeni.

"A ključala voda bit će na glave njihove lijevana; od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim i koža."  Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /209/ "Odista će im voda ključala na glave biti lijevana, pa će im u lobanje prodirati sve dok do udubljenja ne dopre, sastrugavši ono što u udubljenjima glava bude, tako da kad do stopala stigne samo će topljevina biti. Zatim će biti vraćeni u prvobitno stanje." Hadis prenosi Tirmizi i smatra ga ispravnim i vjerodostojnim, a u ovoj verziji hadis prenosi i Ibn Ebi-Hatim.

Govor Uzvišenog: "A gvozdenim maljevima bit će mlaćeni." Ibn-Abbas je rekao: "Njima će biti udarani tako da će svaki organ doživjeti promjenu, pa će propast prizivati."

Govor Uzvišenog:

"Kad god pokušaju da zbog teškog jada iz nje izađu, bit će u nju vraćeni." Plamen Vatre će ih podizati, a njen kukasti štap će ih vraćati. Govor Uzvišenog: "Iskusite patnju u užasnoj Vatri", je poput riječi Uzvišenog:

"I bit će im rečeno: 'Trpite kaznu u Vatri koju ste poricali.'" (32:20) Značenje tih riječi je da će kaznom biti poniženi, kako riječju, tako i djelom.

Nakon što je Uzvišeni naprijed govorio o stanju džehenemlija - da nas Allah sačuva stanja u kojem se oni nalaze stanovnike Dženneta spominje riječima:

"A one koji budu vjerovali i dobra djela činili - Allah će sigurno uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći" tj. preljevat će se dženetskim predjelima, krajevima, ispod drveća i dvoraca, a dženetlije će ih usmjeravati kuda htjednu.

"U njemu će se kititi" nakitom,

"narukvicama od zlata i bisera", tj. na rukama njihovim, kako je to kazao Božiji Poslanik, s.a.v.s., u vjerodostojnom hadisu: /210/ "Vjerniku će nakit dopirati dokle je abdest dosezao." Govor Uzvišenog:

"A odjeća će im svilena biti" nasuprot odjeće stanovnika Džehennema, koja će za njih izričito skrojena biti, odjeća vjernika će, kako to Uzvišeni kaže od kadife i lijepe svile biti:

"Na njima će biti odijela od tkane zelene svile, i od teške svile." (76:21) U sahihu stoji: /211/ "Ne oblačite i ne nosite na dunjaluku svilu i brokat, jer onaj ko ih bude nosio na dunjaluku neće ih nositi na ahiretu."

Govor Uzvišenog:

"I napućeni su da govore lijepe riječi i napućeni su na Put Onoga Koji je hvale dostojan", poput je Allahovih riječi:

"I meleki će im ulaziti na vrata svaka: Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište." (13:23, 24) Oni su na lijepo mjesto upućeni, mjesto na kojem ništa drugo osim lijepa govora neće čuti.

Umirujući Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., zbog laži onih iz njegovog  naroda koji su mu proturječili, Uzvišeni kaže:

"A to što te oni smatraju lažnim" - do - "a lažnim je smatran i Musa", tj. premda su došli sa znakovima očitim, jasnim dokazima,

"Ja sam nevjernicima vremena davao", tj. odlagao sam im,

"zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja", tj. kako sam ih kažnjavao i kakve su prema njima bile Moje sankcije!

Umirujući Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., zbog laži onih iz njegovog  naroda koji su mu proturječili, Uzvišeni kaže:

"A to što te oni smatraju lažnim" - do - "a lažnim je smatran i Musa", tj. premda su došli sa znakovima očitim, jasnim dokazima,

"Ja sam nevjernicima vremena davao", tj. odlagao sam im,

"zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja", tj. kako sam ih kažnjavao i kakve su prema njima bile Moje sankcije!

Umirujući Svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., zbog laži onih iz njegovog  naroda koji su mu proturječili, Uzvišeni kaže:

"A to što te oni smatraju lažnim" - do - "a lažnim je smatran i Musa", tj. premda su došli sa znakovima očitim, jasnim dokazima,

"Ja sam nevjernicima vremena davao", tj. odlagao sam im,

"zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja", tj. kako sam ih kažnjavao i kakve su prema njima bile Moje sankcije!

Neke selefije navode da je između Faraonovih riječi kojim se obraćao svome narodu: "Ja sam vaš vrhovni gospodar" i Allahove kazne kojom ga je uništio prošlo četrdeset godina. U "Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Ebu-Musaa, a ovaj prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: /224/ "Allah odista silniku daje vremena dok ga ne kazni, a kada ga kazni više ga ne pušta." A zatim je proučio:

"Eto, tako Gospodar tvoj  kad kažnjava sela i gradove, koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno." (11:102) Zatim Uzvišeni veli: "i koliko smo naselja uništili", tj. koliko naselja sam Ja uništio, "čiji su žitelji grješni bili", tj. lažnima su poslanike smatrali.

"...i ona su opustjela, samo su ruševine ostale", tj. domovi tih naselja su porušeni, a mjesta civilizacije pretrpjela velike gubitke,

"i koliko bunareva ima zapuštenih", tj. nakon gužve onih koji su na vodu dolazili i s njih se više ne poji "i koliko visokih palača ima praznih", tj. visokih, utvrđenih, nedostupnih, čiji stanovnici nisu bili pošteđeni Allahove nesreće, kako to Uzvišeni veli:

"ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama." (4:78)

Govor Uzvišenog: "Zašto oni po svijetu ne putuju", tj. mislima i tijelima svojim kako bi vidjeli tragove, ostatke onih koji su nestali, šta se s njima desilo i kakva se osveta i kazna sručila na njihove domove,

"pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju", tj. da pomoću toga odnosno na osnovu toga izvuku pouku.

"Ali, i oči nisu slijepe, već srca u grudima", tj.  nije slijep onaj koji ne vidi, nego je slijep onaj koji ne razumije i ne shvata. Najljepše je o tome kazao Ebu-Muhammed Abdullah bin Muhammed bin Hajan al-Endelusi al-Šenterini, koji je umro 517. god.: "Onaj ko sluša zov nesreće, dozivaju ga dva donosioca vijesti o smrti: starost i oronulost. Ako ne čuješ opomenu, pa u što gledaš!? U svojoj glavi dva osvješćivača imaš: sluh i vid. Gluh i slijep je samo onaj koga ni dva upućivača ne upute: oko i tradicije. Ništa vječno nije, niti vrijeme, niti svijet ovaj, niti kosmos najviši, niti svjetionika dva: Sunce i Mjesec. Dunjaluk će sigurno napustiti dva stanovnika njegova, makar se i nerado sa njim rastajali: neprosvijećeni i civilizovani."

Uzvišeni obavještava o sreći koju je predodredio za Svoje dobre robove i na ovom i na budućem svijetu, te Zemlju, koju im je u naslijedstvo dao, shodno Allahovim riječima:

"Allah obećava da će oni među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi." /24:55/ Nadalje, Uzvišeni govori da je ovo zapisano u Knjigama i da će se to neizostavno desiti, zbog čega Allah veli:

"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali." Pod pojmom "Zebur" misli se na Knjige koje su objavljene poslanicima, a "Zebur" je također ime knjige koja je objavljena Davudu, a.s., Pod pojmom "Zikr" ovdje se misli na Glavnu Knjigu (Ummul-kitab) u kojoj je Allah propisao šta će se desiti sve do Sudnjeg dana. Znači da je Uzvišeni Allah propisao u Tavratu, Indžilu i Kur'anu, te u suhufima koji su objavljeni svim Božijim poslanicima nakon Majke Knjiga (Ummul-kitab)

"...da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti" iz svih naroda koji su u Uzvišenog Allaha vjerovali. Allah je njima zagarantovao sreću, slavu, vladavinu, trijumf i da pravično i istinski narodima na Zemlji upravljaju na ovom svijetu. Što se tiče ahireta, dat će im da Zemlju zamijene Džennetom i onome što je u Džennetu, a što oko vidjelo nije, uho čulo, te što čovjeku pored postojećih blagodati uopće ne može na um pasti.

"One koji budu vjerovali i dobra djela činili", tj. čija srca vjeruju i čija djela to potvrđuju, tj. djelima to potvrđuju,

"čeka oproštaj i opskrba plemenita", tj. oprost za loša djela koja su ranije počinili i lijepa nagrada za malo dobrih djela, a opskrba plemenita nije ništa  drugo do Džennet.

Govor Uzvišenog: "A oni koji se budu trudili da dokaze Naše poreknu, odvraćajući od njih", tj. oni koji ljude budu odvraćali da slijede Poslanika, s.a.v.s.,

"bit će stanovnici u Džehennemu", a to je bolna i užarena Vatra, čija kazna je strašna - sačuvaj nas Bože od takve Vatre. Uzvišeni veli:

"One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali, Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti, zato što su pravili smutnju." (16:88)

Uzvišeni kazuje o onome koji učini hidžru na Allahovom putu, želeći Njegovo zadovoljstvo i nagradu, koji u ime Allaha i Njegovog Poslanika naputi svoje mjesto boravka da bi pomogao vjeru Allahovu, a zatim u borbi bude ubijen ili pak umre prirodnom smrću, taj je stekao, kako to Uzvišeni veli, veliku nagradu:

"A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allah i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna." (4:100) Govor Uzvišenog: "Allah će njih zaista lijepo nagraditi" dajući im iz Svog izobilja i opskrbe u Džennetu ono sa čime će biti zadovoljni.

"Jer Allah najbolje nagrađuje, On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni doista uvesti" tj. Džennet kako to Uzvišeni veli:

"I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - udobnost i opskrba lijepa i dženetske blagodeti njemu." (56:88-89) Uzvišeni govori da je takav stekao rahatluk, opskrbu i dženetske bašče kako to ovdje Uzvišeni reče: "Allah će njih zaista lijepo nagraditi".

"On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni odista uvesti! A Allah sve zna". Za onoga koji učini hidžru i koji se bori na Njegovom putu i koji to zaslužuje "i blag je", tj. milostiv je i grijehe im oprašta i iskupljuje grijehe od njih zato što se na Allaha oslanjaju.

Ibn Ebi-Hatim kaže, prenoseći od Ebu-Kubejla i Rebie bin Sejf al-Mearifija, koji kažu: "Bili smo na Rodosu, a sa nama je bio Fedalet bin Ubejd al-Ensari, ashab Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Prošao je pored dvije dženaze od kojih je jedna bila ubijena, a druga umrla osoba prirodnom smrću. Ljudi su se nadnosili nad  onim koji je bio ubijen na Allahovom putu, a Fedalet bin Ubejd će reći: 'Šta je to, vidim ljudi naginju jednoj dženazi, a zapostavljaju drugu?' Odgovorili su: 'Ovaj je ubijen na Allahovom putu', a Fedalet će reći:  'Tako mi Allaha, ja bih bio presretan da budem proživljen iz bilo kojeg od ova dva kabura.'" Poslušajte Allahov govor:

"One koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli." Učio je ajet sve dok nije došao do kraja.

Nakon što je Uzvišeni napomenuo opise svojih robova mumina "Oni će", tj. oni opisani ovim svojstvima  "biti nagrađeni" na Sudnjem danu  "odajama", a to je Džennet, "za ono što su trpjeli", tj. zato što su bili ustrajni u tome.

 "i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani", tj. bit će presretani i prvi pozdravljani i čašćeni pa će biti blagoslovljeni i spašeni, kao što mu Uzvišeni kaže, govoreći jezikom meleka:

 "Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!" (13:24)

Zatim Uzvišeni veli: "Reci: 'Allah vam ne bi poklonio pažnju da nije vašeg ibadeta'", tj. On vas je , zaista, stvorio samo da Njega obožavate i ne obazire se na vas niti vam pridaje važnost ako Ga ne obožavate. On je , zaista, stvorio stvorenja samo da Njega obožavaju.

Uzvišeni dalje kaže: "Vi ste poricali", o nevjernici. "Neminovno vas čeka patnja", tj. vaše nevjerovanje i vaše nijekanje bit će ono za šta slijedi kažnjavanje i uništenje na oba svijeta. Nakon toga je ubrzo došao dan Bedra.

Nakon što je Uzvišeni spomenuo stanje nesretnika, spominje i sretnike koji vjeruju u Allaha, smatraju istinitim poslanike, onako kako su dolazili, i koji su radili ono što su im naređivali od dobrih djela.

Nakon što je Uzvišeni spomenuo stanje nesretnika, spominje i sretnike koji vjeruju u Allaha, smatraju istinitim poslanike, onako kako su dolazili, i koji su radili ono što su im nare|ivali od dobrih djela. Oni će zadobiti edenske vrtove i oni će im biti boravište: “kroz koje će rijeke teći”, ispod njihovih soba i boravišta: “kitit će se”, ovo je od riječi  (nakit): "u njima narukvicama od zlata.” A na drugom mjestu kaže "Biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti" /35:33/, a onda Uzvišeni podrobno raščlanjuje: "i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti." Diba je tanka, mehka odjeća, poput košulje, i s njom se slično postupa, a što se tiče kadife, ona je gusti brokat koji se sija.
“na divanima će u njima naslonjeni biti”, tj. naslonjačima. Riječ  je množina od riječi  a to je ležaj u sobi mladenaca.
“Divne li nagrade i krasna li boravišta", tj. divna li je nagrada Džennet za njihova djela i dobrog li boravišta, odmarališta i mjesta.

Uzvišeni obavještava da su buduči svijet  i njegove vječne blagodati namijenjeni Njegovim robovima, skrušenim vjernicima koji ne žele da se na Zemlji ohole, tj. da se uzdižu nad ostalim stvorenjima, veličaju sami sebe i koji ne pokazuju svoju moč, niti loše postupaju prema ostalima, čineći grijehe. U sahih-hadisu se bilježi pouzdana predaja da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /415/ "Uistinu mi je objavljeno da budete međusobno skrušeni, tako da se ne oholi jedan nad drugim, niti da jedan drugom nepravdu čini." 

A ako neko želi samo da uljepša svoj izgled u tome nema ništa loše; pouzdana predaja glasi: /416/ "Neki čovjek rekao je: 'O Allahov Poslaniče, ja bih volio da moj ogrtač bude lijep i da moje papuče budu lijepe, da li to spada u oholost?' On je rekao: 'Ne, Allah je lijep i voli ljepotu.

Uzvišeni kaže: "Na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji'", tj. za koje ste to tvrdili dok ste bili na dunjaluku, pozovite ih danas, tj. na ahiretu, da vas izbave iz stanja u kome se nalazite. Uzvišeni kaže: "I doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali: 'Mi ne vidimo božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze me|u vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali.'" Uzvišeni kaže: "Pa će ih dozivati, a oni im se odazvati ne mogu." Kao što kaže: “'Pozovite božanstva vaša' - reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se ona neće odazvati." I kaže: "Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se neće odazvati!"  I, također, kaže: "Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali, i bit će im protivnici."  Uzvišeni kaže: "I Mi ćemo između njih pripraviti mjesto propasti." Riječ موبقاً znači "mjesto propasti"  kako su to pojasnili Ibn-Abas, Katade i drugi. Allah, dž.š., je u ovom ajetu objasnio da mušrici na ahiretu neće imati mogućnosti povezivanja sa božanstvima u koja su na dunjaluku vjerovali. I jedne i druge čeka stradanje, propast i veliki užas.

Uzvišeni kaže: "I grješnici će ugledati Vatru i uvjerit će se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti", tj. kada ugledaju Džehennem, uvezan sa 70000 sveza, a svaka sveza drži 70000 meleka, grješnici će se uvjeriti da će on sigurno nastupiti i da je došlo vrijeme njihove brige i tuge, te da je počelo kažnjavanje i strah od Njega prije nego je stvarno neodložno kažnjavanje nastupilo.
"I neće je moći izbjeći”, tj. nema puta i načina  kojim bi je oni izbjegli i tamo nužno ostaju. Ahmed bilježI od Ebu-Seida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /111/ "Kada nevjernik ugleda Džehennem sa udaljenosti od četrdeset godina hoda, mislit će da će pasti na njega."

"Reci: 'Hoćete li da vas obavijestimo o najvećim gubitnicima'" a kažemo čija djela neće nikako  dijela, tj. hoćete li da vas obavijestimo o onima čija će djela biti upropaštena.

"Oni čiji će trud na Ovom svijetu uzaludan biti." Oni će raditi ništavna djela, mimo propisanog zakona, kojima se neće biti zadovoljno i koja neće biti prihvaćena, "a oni će misliti da je dobro ono što rade", tj. vjerovat će da su u pravu i da je to prihvatljivo i omiljeno, a oni zapravo griješe i djela im se odbacuju. Ovaj se ajet ne odnosi na jednu posebnu skupinu već ima općenito značenje i obuhvata sve Božije robove koji nisu na Putu Njegovog zadovoljstva a računaju da su u pravu i računaju da će im djela biti prihvaćena, mada u stvari takvi griješe a njihova se djela odbacuju.

Uzvišeni kaže:"I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su činili i u prah i pepeo ih pretvoriti", pa pojašnjava: "To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći."  Oni su poricali Allahove ajete na ovome svijetu i čvrste dokaze Njegovog vahdanijeta i istinitost Njegovih poslanika, a lažnim su smatrali budući svijet. "Njima na Kijametskom danu nikakva značaja nećemo dati", tj. nećemo dati da im tezulja ima težinu, jer u njima nema nikakva hajra. Buharija  prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /123/ "Doći će čovjek na Sudnjem danu sa velikom tjelesnom težinom, ali kod Allaha neće težiti ni kao krilo mušice, pa ako hoćete, proučite:"I Mi im na Sudnjem danu nećemo nikakva značaja dati."

Uzvišeni kaže: "Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali", tj. Mi ćemo ih ovako kazniti zbog njihova nevjerovanja i ismijavanja Allahovih ajeta i poslanika. Oni su ih ismijavali i žestoko poricali.

Uzvišeni obavještava da Njegovi časni robovi, a to su svi oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika i koji iskreno vjeruje u sve što su poslanici donijeli, imaju kao nagradu Džennet Firdevs. U "Sahihima" nalazi se hadis: /124/ "Kada od Allaha molite Džennet, tražite Firdevs, jer je on najviši i centar iz koga izviru dženetske rijeke." Uzvišeni kaže: "prebivalište", tj. mjesto gošćenja,"tamo će vječno boraviti", tj. tamo će stanovati i nikada ga neće napuštati.

Uzvišeni kaže: "prebivalište", tj. mjesto gošćenja,"tamo će vječno boraviti", tj. tamo će stanovati i nikada ga neće napuštati. "Neće poželjeti da to nečim drugim  zamijene", tj. drugo neće odabrati, niti drugo poželjeti mimo njega, kao što pjesnik kaže: "Nastanila je dubinu srca moga i ja ne želim nikoga mimo nje, niti za njenu ljubav zamjenu." Iako boravak na jednom uobičajenom mjestu ispuni dušu dosadom i zamorom, Allah, dž.š., nam saopštava da oni, bez obzira na trajnost i vječnost u kojoj borave, neće željeti da do|e do promjene, preseljavanja,odlazka, putovanja i zamjene.

Uzvišeni nas obavještava o stanju idolopoklonika na Sudnjem danu. Kada budu proživljeni i stanu pred Uzvišenog, Svemogućeg Allaha, poniženi, posramljeni, pognutih glava od srama i stida, govorit će: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo", tj. sada čujemo i pokoravamo se Tvojim naredbama. Sami sebe će prekoravati kada budu ulazili u Vatru, govoreći:

"Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema u Ognju bili!" (67:10) I tako oni govore: "vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati" - na dunjaluk  "da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo", tj. već smo se uvjerili da je Tvoje obećanje istinito i susret s Tobom Istina. A Allah, dž.š., zna da bi, kada bi ih vratio na dunjaluk, bili nevjernici koji bi poricali Allahove dokaze i suprotstavljali se Njegovim poslanicima.

"Pa, iskusite, zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživiti - i Mi ćemo vas zaboraviti."

To znači da ćemo se prema vama adekvatno ponašati - po principu zaborava - s tim što Allah, dž.š., ništa ne zaboravlja, niti išta izmiče Njegovoj kontroli, kao što Uzvišeni veli:

"Danas ćemo Mi vas zaboraviti kao što ste vi zaboravili da ćete ovaj vaš Dan doživiti." (45:34)

Govor Uzvišenog:

"vječnu patnju iskusite zbog onoga što ste radili", znači zbog vašeg nevjerovanja i vaših laži, kao što Uzvišeni veli: "mučenje ćemo vam sve gorim činiti." (78:30)

Zatim je Uzvišeni rekao:

 "Podižu se bokovi njihovi iz postelja…" što znači klanjanje noću, ostavljanje spavanja i ležanja na mekanim posteljema.

O govoru Uzvišenog: "Podižu se bokovi njihovi iz postelja..." Mudžahid i Hasan su rekli da to znači klanjanje noću. Jedno mišljenje kaže da je to namaz između akšama i jacije, a od Enesa se prenosi da je to čekanje noćnog namaza. "I mole svoga Gospodara iz straha i želje", tj. iz straha od posljedica Njegove kazne i želje za obilnom nagadom. "A dio onog što im Mi dajemo udjeljenju", tj. pa daju time obaveznih dobrih djela i ona dodatna. Prvak vođa i ponos onih na dunjaluku i ahiretu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao što Abdullah ibn Revaha, r.a., veli:

"Među nama je Allahov Poslanik, koji čita Njegovu Knjigu, kao kada rađa blistava zora!

Pokazao nam je uputu nakon sljepila pa su nam srca uvjerena u to da je ono što kaže istina.

Provodeći vrijeme udaljen od svoje postelje kada je postelja mušricima postajala nesnosna.”

Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /469/ "Allah se čudi dvojici ljudi", čovjeku koji je ustao sa svoje postelje i pokrivača i napuštajući svoju porodicu otišao na namaz, žudeći za onim što se nalazi kod Njega i simpatišući ono što je kod Njega, i čovjeka koji se borio na Božijem putu, pa je, kad su bili poraženi, shvatio šta mu slijedi iz bježanja a šta od povratka u borbu. Pa se povrati u borbu, žudeći za onim što se nalazi kod Njega, i simpatišući ono što se nalazi kod Njega, pa se borio dok nije poginuo. Tada je Uzvišeni Allah, dž.š., rekao melecima: "Pogledajte moga roba: vratio se žudeći za onim što je kod Mene i bojeći se onoga što je kod Mene, sve dok nije poginuo."

Imam Ahmed prenosi od Mu'az ibn Džebela da je rekao: /470/ "Bio sam sa Allahovim Poslanikom na putovanju pa sam jednog dana bio blizu njega, i tako, putujući, pitao sam: 'O Allahov Poslaniče, reci mi o poslu koji uvodi u Džennet a udaljava od Vatre?' Rekao je: 'Pitao si me o nečem važnom što je lagahno onom kome Allah to olakša: da obožava Allaha, druge mu ne pridružuje, obavlja namaz, daje zekat, posti ramazan, obavlja hadž', a zatim rekao je: 'Hoćeš da ti ukažem na vrata hajra? Post je štit, sadaka poništava grijehe kao i namaz čovjeka u dobokoj noći.' A zatim je proučio:

'Podižu se bokovi njihovi iz postelja', dok nije došao do:

'kao nagrada za ovo što su činili skrivene radosti čekaju.' Zatim rekao je: 'Hoćeš li da ti kažem koja je stvar najvažnija, šta je stup, a šta vrh?' Rekao sam: 'Da, Allahov Poslaniče', pa rekao je: 'Najvažnija stvar je islam, stup njegov je namaz, a vrhunac njegov je džihad na Božijem putu', a zatim rekao je: 'Hoćeš li da te obavijestim o onom što sadržava sve to?' Rekao sam mu: 'Svakako, Allahov Poslaniče.' Uzeo se za jezik, pa rekao je: 'Sustegni se u ovome', pa sam rekao: 'O Allahov poslaniče, hoćemo li mi biti prekoreni za ono što budemo govorili?', Rekao je: 'Majka te izgubila, o Mu'aze, a da li se ljudi licima svojim okrenutim obaraju u Vatru?' - ili rekao je: '...nosevima njihovim, osim zbog posljedica njihovih jezika?!'" Hadis prenose Tirmizi, Nesai, Ibn-Madže u njihovim velikim  Sunenima" od Ma'mera. Tirimizi rekao je: "Hadis je hasen-sahih."

Allahov govor:

"I niko ne zna kakve ih, kao nagrade za ono što su, činili skrivene radosti čekaju", znači da niko ne zna veličinu  onoga što je Allah, dž.š., prikrio u Džennetima od postojejćih blagodati i uživanja kojima slične niko nikad nije vidio. Pošto su oni krili svoja djela, i Allah, dž.š., je sakrio sevab, kao odgovarajuće nagrade. Nagrada je adekvatna samoj vrsti posla. Hasan el-Besri rekao je: "Ljudi kriju svoja djela, pa je Allah za njih sakrio ono što oko nije vidjelo i što nije naum nikom nije palo." Hadis prenosi Ibn Ebi-Hatim .

Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik rekao: /471/ "Uzvišeni Allah rekao je: 'Svojim dobrim robovima pripremio sam ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je čovjek ikad nešto tako i pomislio.'" Navode ga u oba "Sahiha" Buharija i Muslim  bez ikakvog dodatka. Ebu-Hurejre rekao je: "čitajte ako želite... 'I niko ne zna kakve ih, kao nagrade za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.'

Uzvišeni je rekao:

"one koji su vjerovali i dobra djela činili", tj. njihova srca su potvrdila Allahove ajete i radili su po njihovim uputama, odnosno činili dobra djela, "(njih) čekaju dženetske bašče" u kojima se nalaze stanovi i visoke sobe "u kojima će boraviti", u gostoprimstvu i dobročinstvu.

"...kao nagradu za ono što su radili."

Nakon što Uzvišeni spominje da će Iblisovi sljedbenici završiti u paklenoj Vatri, spominje da će nevjernici imati žestoku kaznu zbog pokornosti šejtanu i nepokornosti Svemilosnom, a da  svima  koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika i"koji dobra djela čine  pripada oprost" njihovih grijeha  "i nagrada velika" za njihova dobra djela.

Uzvišeni izvještava: "O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha", tj. On vam je potreban za svaki pokret, a On je po Svome Biću Neovisan, od vas te stoga veli:

"A Allah je Nezavisan i hvale Dostojan", tj. jedino On nema sudruga i hvale je dostojan u svemu.

Uzvišeni izvještava o vjernicima koji uče Njegovu Knjigu i rade ono što je u njoj sadržano: obavljaju namaz u propisanom vremenu, dijele od onoga čime ih je Allah opskrbio "i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati", tj.priželjkuju nagradu koju će neopozivo dobiti kod Uzvišenog Allaha, jer Kur'an veli onome ko se sa njim druži: "Svaki trgovac ide za svojom trgovinom, a ti danas ideš za svakom trgovinom (tj. baviš se nečim što je najunosnije)."

Stoga Uzvišeni veli:

 "Da ih On prema onome što su uradili nagradi i još im iz obilja Svoga da", tj. da im vjerno da nagradu za ono što su učinili i uveća je na način koji nisu ni slutili.

 "Jer On mnogo prašta, "i Blagodaran je" za  malobrojna njihova djela. Katade veli: "Mutarref, Allah mu se smilovao, kada bi proučio ovaj ajet govorio je: 'Ovo je ajet učača.

Uzvišeni izvještava da će oni Njegovi odabrani robovi koji su dobili u naslijeđe Knjigu koju je objavio Gospodar svjetova na Sudnjem danu za boravište imati edenske vrtove u koje će ući na Dan kada dođu pred Allaha "u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi", kao što stoji u sahih-hadisu, a prenosi se od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (587) "Nakit će kod vjernika dosezati dokle doseže abdest." "A haljine će im, u njima, od svile biti", stoga im je ona bila zabranjena na dunjaluku, pa ju im je Uzvišeni Allah dozvolio na ahiretu. U sahih-hadisu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (588) "Ko obuče svilu na dunjaluku, neće je obući na ahiretu." Et-Taberani prenosi od Ibn Umera da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (589) 'Pristalicama 'La ilahe illallah' neće biti neugodno i neobično prilikom smrti,  otresaju prašinu sa lica i govore: niti u kaburu, niti prilikom proživljavanja.

Nakon što Uzvišeni spominje stanje sretnika, objašnjava šta je sa nesretnicima, pa kaže:

"A nevjernike čeka Vatra džehenemska, oni neće biti na smrt osuđeni" "Pa u njoj neće ni umrijeti, ni živjeti" (88:13) U Muslimovom "Sahihu" stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (591) "žitelji Vatre neće u njoj umrijeti, niti će živjeti." U takvom stanju svoju smrt bi vidjeli kao izbavljanje, ali nema načina za to. Potom Uzvišeni veli: "Eto, tako ćemo svakog nevjernika kazniti", tj. ovo je kazna svakome ko ne bude vjerovao u Gospodara i ko bude nijekao Istinu.

Riječi Uzvišenog:

 "Oni će u njemu jaukati", tj. dozivaće i moliti Uzvišenog Allaha:

"Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drukčija od onih koja smo činili", tj. tražit će povratak na dunjaluk kako bi radili drukčije nego prvi put. Uzvišeni Gospodar zna da bi oni, kada bi ih vratio na dunjaluk, ponovo činili ono što im je zabranjivano i da su oni lažovi, te im zato ne udovoljava.

"Zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi Onaj Koji je trebao da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i Onaj Koji opominje", zar niste na dunjaluku živjeli dovoljno dugo da se, ako ste bili oni kojima Istina koristi, okoristite time za života? Komentatori se razilaze u pogledu starosti koja se ovdje podrazumijeva, pa je rečeno da je to 17 godina, 20 godina, 40 godina i 60 godina. Ispravno je da je to 60 godina. Buharija prenosi u "Kitabur-rikaku" u svome "Sahihu" od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (592) 'Uzvišeni Allah oduzeo je ispriku čovjeku koga poživi dok ne doživi 60 godina.'" Prenosi ga i Ahmed, En-Nesai i El-Bezzar. Pošto je ovo starosna dob kojom Uzvišeni Allah oduzima ispriku Svojim robovima, ona je pretežita u životnim dobima pripadnika ovog ummeta, kao što stoji u hadisu. Naime, El-Hasan ibn Urfe prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (693) 'Starosna dob mog ummeta je između 60-70, a najmanje njih to doživi.'" Ovako ga prenose Et-Tirmizij i Ibn-Madže od El-Hasan ibn Urfe, i Ebu-Bekr ibn Ebid-Dunja drugim nizom. Riječi Uzvišenog: "A bio vam je došao i Onaj Koji opominje." Ibn-Abbas i drugi prenose: "Misli se na sjedoću." Es-Suddi i Abdurahman ibn Zejd ibn Eslem vele: "Misli se na Allahovog Poslanika, s.s.v.s." Ibn Zejd je proučio: "Ovo je opomena kao i prijašnje opomene." (53:56) Ovo je ispravno. Katade veli: "Allah kao dokaze protiv njih uzima njihov život i poslanike." Ovo je odabrao i Ibn-Džerir I to je najočitije mišljenje.  "Oni će dozivati:

"'O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!', a On će reći: 'Vi ćete tu vječno ostati!' Mi vam Istinu šaljemo ali većini vam je Istina odvratna!", (43:77,78)  tj. objasnili smo vam Istinu jezikom Poslanika, ali ste je vi odbili i suprostavili joj se.

Riječi Uzvišenog: "Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći", tj. kušajte kaznu u Vatri kao "nagradu" za vaše protivljenje poslanicima za vrijeme vašeg života. Danas nemate pomagača koji bi vas izbavio iz kazne i okova u kojima ste.

Uzvišeni obavještava o Kurejšima i Arapima koji su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, prije slanja Poslanika da će, ako im dođe opominjač, biti upućeniji nego bilo koji drugi narod, kao što Uzvišeni kaže :

"A oni su sigurno govorili: 'Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji, sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!', ali u Kur'an ne htjedoše da povjeruju, i znat će oni! (37:167-170) Uzvišeni veli: "I kad im je došao onaj koji opominje", a to je Muhammed, koji im je došao sa objavom.

 "njegov dolazak im je samo povećao otuđenje", tj. njihovo već postojeće nevjerovanje se samo povećalo.

"Oholost na Zemlji", zbog koje nisu slijedili Allahove ajete, "i ružno spletkarenje", tj. spletkarali su među ljudima kako bi ih odvratili od Allahvog puta.

"A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe", tj. loše posljedice  tih postupaka vratit će se njima samima, ne drugima. Riječi Uzvišenog:

  "Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne?" tj. Allahovu kaznu zbog utjerivanja u laž poslanika i suprostavljanja njihovim naredbama. "U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene", tj. oni se ne mijenjaju već se primjenjuju na svakog ko utjeruje u laž.

“ U Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja."  Tj. "A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti." (13:11)

"Vi ste nas varali." Kaže Ibn-Abbas, r.a.: "Reći će, vi ste nas prisiljavali snagom koju ste posjedovali nad nama, mi smo tad bili slabi, poniženi, a vi ste bili ugledni[1],  pa ste nas uvjerili u nevjerstvo", kao što kaže Uzvišeni:

"...nego ste i danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo. I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti"(34:33) "Reći će", tj. onima koji su bili oholi,

 "nego vi niste htjeli vjerovati", tj. nije stvar kao što vi tvrdite, nego su vaša srca nijekala vjeru i bila naklonjena nevjerstvu i griješenju.

[1] Pošto je desna ruka jača, ona se uvijek upotrebljava kad treba pokazati jačinu. U ajetu je upotrijebljena riječ kao alegorija za dominaciju prvaka i velikana nad običnim svijetom. Ajet, stoga, znači da se oni putem snage i prisile učinili nevjerovanje omiljenijim od vjerovanja.

"Vi ste nas varali." Kaže Ibn-Abbas, r.a.: "Reći će, vi ste nas prisiljavali snagom koju ste posjedovali nad nama, mi smo tad bili slabi, poniženi, a vi ste bili ugledni[1],  pa ste nas uvjerili u nevjerstvo", kao što kaže Uzvišeni:

"...nego ste i danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo. I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti"(34:33) "Reći će", tj. onima koji su bili oholi,

 "nego vi niste htjeli vjerovati", tj. nije stvar kao što vi tvrdite, nego su vaša srca nijekala vjeru i bila naklonjena nevjerstvu i griješenju.

[1] Pošto je desna ruka jača, ona se uvijek upotrebljava kad treba pokazati jačinu. U ajetu je upotrijebljena riječ kao alegorija za dominaciju prvaka i velikana nad običnim svijetom. Ajet, stoga, znači da se oni putem snage i prisile učinili nevjerovanje omiljenijim od vjerovanja.

"...a mi nikakve dokaze nad vama nismo imali", tj. Mi nismo imali nikakve argumente za ono na što smo vas pozivali.

"...obijestan narod ste bili", tj. udaljili ste se od Istine i zato ste nas poslušali a ostavili Istinu i bili neposlušni prema poslanicima,

"...i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti - na nama se ispunila, a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili", tj. pozivali smo vas na ono na čemu smo mi bili pa ste nam se odazvali.

"...oni će toga Dana zajedno na muci biti", tj. bit će svi u vatri prema težini grijeha.

"...oni će toga Dana zajedno na muci biti", tj. bit će svi u vatri prema težini grijeha.

"...i Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti, kad im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' - oni su se oholili."  Da to potvrdno kažu sa onim značenjem koje su vjernici usvojili.

"...i Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti, kad im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' - oni su se oholili."  Da to potvrdno kažu sa onim značenjem koje su vjernici usvojili.

"...i govorili: 'Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?'", aludirajući na Allahova Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah im odgovara, obesnažujući njihove tvrdnje: "A nije tako, on Istinu donosi." Znači, on nije pjesnik niti ludak, nego je došao s Istinom koju sam poslao po njemu.

"...i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili", koji su ga nagovijestili u prošlim nebeskim knjigama i opisali njegove lijepe osobine ispravnom vjerom, pa je bilo onako kako je opisan, istinitošću i povjerljivošću i Pravim putem kojim je pozivao ka Gospodaru svom, čija su moć i veličanstvo Uzvišeni.

Kaže Uzvišeni, obraćajući se ljudima:

"...vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti - kako ste radili onako ćete kažnjeni biti", a zatim izuzima od njih Svoje iskrene robove, kao što kaže Uzvišeni:

"svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim onih sa desne strane"

Kaže Uzvišeni, obraćajući se ljudima:

"...vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti - kako ste radili onako ćete kažnjeni biti", a zatim izuzima od njih Svoje iskrene robove, kao što kaže Uzvišeni:

"svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim onih sa desne strane"

"...osim Allahovih iskrenih robova", tj. neće osjetiti - okušati bolnu kaznu, niti će se tražiti da polože račun. Naprotiv, oprostit će im se loša djela, ukoliko ih budu imali, i bit će nagrađeni za dobra djela deseterostruko do sedam stotina puta, i mnogo više, koliko Allah hoće da im poveća. I riječi Uzvišenog: "Oni će posebno opskrbu imati", tj. Džennet, a zatim pojašnjava riječima Uzvišenog: "...voće raznovrsno",

  "i bit će počašćeni", tj. bit će usluženi u izobilju i blagodatima,

"na divanima, jedni prema drugima", jedni prema drugima okrenuti.

"...osim Allahovih iskrenih robova", tj. neće osjetiti - okušati bolnu kaznu, niti će se tražiti da polože račun. Naprotiv, oprostit će im se loša djela, ukoliko ih budu imali, i bit će nagrađeni za dobra djela deseterostruko do sedam stotina puta, i mnogo više, koliko Allah hoće da im poveća. I riječi Uzvišenog: "Oni će posebno opskrbu imati", tj. Džennet, a zatim pojašnjava riječima Uzvišenog: "...voće raznovrsno",

  "i bit će počašćeni", tj. bit će usluženi u izobilju i blagodatima,

"na divanima, jedni prema drugima", jedni prema drugima okrenuti.

"...osim Allahovih iskrenih robova", tj. neće osjetiti - okušati bolnu kaznu, niti će se tražiti da polože račun. Naprotiv, oprostit će im se loša djela, ukoliko ih budu imali, i bit će nagrađeni za dobra djela deseterostruko do sedam stotina puta, i mnogo više, koliko Allah hoće da im poveća. I riječi Uzvišenog: "Oni će posebno opskrbu imati", tj. Džennet, a zatim pojašnjava riječima Uzvišenog: "...voće raznovrsno",

  "i bit će počašćeni", tj. bit će usluženi u izobilju i blagodatima,

"na divanima, jedni prema drugima", jedni prema drugima okrenuti.

"...osim Allahovih iskrenih robova", tj. neće osjetiti - okušati bolnu kaznu, niti će se tražiti da polože račun. Naprotiv, oprostit će im se loša djela, ukoliko ih budu imali, i bit će nagrađeni za dobra djela deseterostruko do sedam stotina puta, i mnogo više, koliko Allah hoće da im poveća. I riječi Uzvišenog: "Oni će posebno opskrbu imati", tj. Džennet, a zatim pojašnjava riječima Uzvišenog: "...voće raznovrsno",

"i bit će počašćeni", tj. bit će usluženi u izobilju i blagodatima,

"na divanima, jedni prema drugima", jedni prema drugima okrenuti.

"...osim Allahovih iskrenih robova", tj. neće osjetiti - okušati bolnu kaznu, niti će se tražiti da polože račun. Naprotiv, oprostit će im se loša djela, ukoliko ih budu imali, i bit će nagrađeni za dobra djela deseterostruko do sedam stotina puta, i mnogo više, koliko Allah hoće da im poveća. I riječi Uzvišenog: "Oni će posebno opskrbu imati", tj. Džennet, a zatim pojašnjava riječima Uzvišenog: "...voće raznovrsno",

"i bit će počašćeni", tj. bit će usluženi u izobilju i blagodatima,

"na divanima, jedni prema drugima", jedni prema drugima okrenuti.

"...bit će posluženi pićem - iz izvora koji će stalno teći - bijelim i prijatnim onima koji budu pili, od njeg neće opijenosti biti i zbog njega se neće pamet gubiti." Allah Subhanehu ve teala očistio je vino dženetsko od loših osobina  koje ima dunjalučko vino, kao što je izazivanje glavobolje, gubljenje pameti i bolovi u stomaku.

"...bit će posluženi pićem - iz izvora koji će stalno teći - bijelim i prijatnim onima koji budu pili, od njeg neće opijenosti biti i zbog njega se neće pamet gubiti." Allah Subhanehu ve teala očistio je vino dženetsko od loših osobina  koje ima dunjalučko vino, kao što je izazivanje glavobolje, gubljenje pameti i bolovi u stomaku.

"...od njega neće opijenosti biti", tj. neće opiti njegovu pamet.

Ibn-Abbas rekao je da vino ima četiri odlike: izaziva opijanje, glavobolju, povraćanje i mokrenje, pa pošto je spomenuo vino Dženneta,  Allah, dž.š., očistio ga je od ovih loših karakteristika. Pod riječima  "...od njega neće opijenosti biti", misli se: neće biti opijanja, niti glavobolje, povraćanja, pa niti mokrenja. Sve ove osobine  zajedno su opijenost. Riječi Uzvišenog: "Pored njih će biti one koje će preda se gledati", tj. bit će kreposne, čedne, neće gledati u druge osim svojih muževa. "Djevojke krupnih očiju", tj. lijepih očiju, lijepog izgleda, kreposne, pobožne, čiste.

"...od njega neće opijenosti biti", tj. neće opiti njegovu pamet.

Ibn-Abbas rekao je da vino ima četiri odlike: izaziva opijanje, glavobolju, povraćanje i mokrenje, pa pošto je spomenuo vino Dženneta,  Allah, dž.š., očistio ga je od ovih loših karakteristika. Pod riječima  "...od njega neće opijenosti biti", misli se: neće biti opijanja, niti glavobolje, povraćanja, pa niti mokrenja. Sve ove osobine  zajedno su opijenost. Riječi Uzvišenog: "Pored njih će biti one koje će preda se gledati", tj. bit će kreposne, čedne, neće gledati u druge osim svojih muževa. "Djevojke krupnih očiju", tj. lijepih očiju, lijepog izgleda, kreposne, pobožne, čiste.

"...kao da su one jaja pokrivena." Opisao ih je - lijepih tijela najljepših boja. Poredio ih je sa pokrivenim jajetom, i kao što je jaje pokriveno vanjskom ljušturom koju nije dotakla ruka - pa i one su isto tako, s obzirom da ih nije dotakao niko. Njihova bjelina nježna je kao unutarnja kožica jajeta, bijela i providna. Es-Suddi kaže:

 "...kao da su one jaja pokrivena", da je to bjelina jajeta kad skineš njegovu ljušturu. Ovo je mišljenje odabrao Ibn - Džerir, s obzirom na  Allahove riječi -   "pokrivena", i kaže: "Vanjsku ljušturu jajeta dotiče krilo ptice i gnijezdo, i dotiču ruke, za razliku od unutarnje. Allah najbolje zna."

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ummi-Seleme: /5/ Rekla sam: O Allahov Poslaniče, obavijesti me o riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: "...kao da su one jaja pokrivena". Rekao je: 'Njihova je nježnost kao nježnost opne unutar jajeta koja se nalazi ispod ljušture, a zove se  (el-girki)'. [1]

[1] To je opna koja pokriva bjelance jajeta ili samo bjelance koje jedemo.

Allah, dž.š., obraća se mušricima koji su na Allaha laž izmislili pripisujući Mu druga božanstva. Tvrdili su da su meleki Allahove kćeri i Allahu su pripisali sina. Uzvišen je i veliki Allah, i daleko od riječi koje Mu pripisuju. Uz sve to, zanijekali su istinu koja im je došla na jezicima poslanika, Allahov selam i salavat neka je na njih. I zato kaže Allah, dž.š.:

"Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i smatra Istinu lažnom kada mu ona dolazi?", tj. nema većeg silnika od ovog, jer je on sastavio dvije neistine: slagao je na Allaha i lažnim smatra Allahovog Poslanika, s.a.v.s. I zato kaže Allah, dž.š., prijeteći im:

"Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?" A oni su ti koji su nijekali i poricali Istinu.

"Sve što zažele u Gospodaru svoga će naći", tj. u Džennetu šta zatraže - to će naći.

"To će biti nagrada onima koji su dobra djela činili."

"Da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio." Kao što kaže Allah, dž.š., u drugom ajetu: "Eto, to su oni od kojih ćemo dobra djela, koja su radili, primiti, a preko ružnih postupaka njihovih prijeći i od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ispunit ćemo." (46:16)

A ovo je obavijest o stanju sretnih vjernika koji će biti usmjeravani ka Džennetu, velikodušno u povorkama, tj. u skupinama, skupina poslije skupine, bliski (mukarebini), a zatim dobročinioci, a zatim kako slijedi, svaka će grupa biti sa onim srodnim. Poslanici sa poslanicima, iskreni, čestiti, šehidi, ulema. Svaka će vrsta biti sa svojom vrstom. "I kad do njega dođu", tj. stignu do dženetskih vrata i prijeđu sirat (ćupriju), bit će zaustavljeni na mostu između Dženneta i Džehennema da bi izravnali grijehe koje su počinili jedan drugom na dunjaluku, i bit će tako dok se potpuno ne poravnaju; a kad se s tim završi, dat će im se dozvola za ulazak u Džennet.

U hadisu koji govori o puhanju u rog spomenuto je da će se vjernici, kada budu pred vratima Dženneta, međusobno dogovoriti ko će u ime njih tražiti dozvolu za ulazak u Džennet, pa će otići kod Adema, a.s., zatim kod Nuha, a.s., zatim Ibrahima, a.s., zatim Musaa, a.s., a zatim kod Isaa, a.s., a zatim kod Muhammeda, a.s., neka je na njega Allahov blagoslov, i na sve vjerovjesnike, i neka je na njih puno selama. Tako će činiti na mjestu suđenja na Sudnjem danu, kada su tražili zauzimanje kod Allaha, dž.š., i za stanje u kome su bili radi konačne presude. Tu će doći do izražaja počasti Muhammedu, a.s., nad ostalim ljudima u svim situacijama, kao što stoji u Muslimovom Sahihu od Enesa, r.a. koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /47/ "Ja sam prvi zagovornik (šefadžija) u Džennetu." U Muslimovoj verziji izravno stoji: "Ja ću biti prvi koji ću pokucati na dženetska vrata."

Imam Ahmed bilježi od Enesa ibn Malika, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /48/ "Doći ću pred dženetske kapije na Sudnjem danu, i pokucat ću, i upitaće me čuvar: 'Ko si ti?' 'Muhammed', reći ću. I reći će mi: 'Naređeno mi je da prije tebe nikom ne otvorim.'" Bilježi ga Muslim.

Imam Ahmed bilježi od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /49/ "Prva skupina koja će ući u Džennet - njihov izgled će biti kao izgled Mjeseca u noći mijene (punog mjeseca). U njemu neće pljuvati, niti će sliniti u njemu, niti će imati potrebe za obavljanjem nužde u njemu. Miris (koji se dobiva paljenjem drveta) bit će od drveta "uluvve", a znoj će im biti misk. U njemu će imati posude i češljeve od zlata i srebra. Svaki će od njih imati dvije žene; vidjet će se kost njihovih nogu, koja je ispod mesa... Među njima neće biti razilaženja niti neprijateljstava. Srca će im biti kao jedno, veličat će Allaha jutrom i večerom." Bilježe ga Buharija i Muslim.

I riječi Uzvišenog:

"I kad do njega dođu - a kapije njegove već širom otvorene - čuvari će im njegovi reći: 'Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti.'" Meleki će ih uz počast i poštovanje dočekati, da ih poselame, obraduju i pohvale. Kada dožive sve ove počasti bit će sretni i veseli, sukladno svakom užitku koji će doživjeti.

U dva Sahiha stoji od Sehla ibn Sa´da , r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /50/ "Džennet ima osam vrata; jedna od njih su po imenu Rejjan. Na njih neće ulaziti niko osim postača." U Muslimovom sahihu stoji od Omera ibn el-Hattaba, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /51/ "Niko od vas neće uzeti abdest pravilno i potpuno, a zatim posvjedočiti da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, a da mu se ne otvore svih osam vrata dženetskih i ući će na koja hoće od njih."

I riječi Uzvišenog:

"Čuvari će im njegovi reći: 'Mir vama od grijeha ste čisti...'", tj. vaša su djela i riječi lijepi, vaši su napori bili dobri i vaša je nagrada dobra. A riječi Uzvišenog: "Zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti", tj. u njemu će vječno boraviti i neće iz njega poželjeti izlazak.

"I oni će reći: 'Hvala Allahu, Koji nam je obećanje Svoje ispunio...'", tj. reći će vjernici kada vide ogromne sevabe u Džennetu, velika nagrađivanja, neprekidno uživanje i veliko carstvo, tad će reći: "Hvala Allahu, Koji nam je obećanje Svoje ispunio...", tj. ono što nam je obećano jezicima Njegovih plemenitih poslanika, kao što su to tvrdili na dunjaluku.

"Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim, i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!"

I reći će u Džennetu:

"'Hvaljen neka je Allah!' - govorit će - 'Koji je od nas tugu odstranio. Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je..., Koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.'" /35:34,45/

I riječi Njegove:

"...i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo! Divne li nagrade onima koji su se trudili!"

Kao što su riječi Uzvišenog:

"Mi smo u Zeburu poslije Tevrata napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti." /21:105/ I zato kažu: "Da se u njemu nastanimo gdje hoćemo!", tj. gdje god hoćemo možemo se nastaniti; pa divna li je naša nagrada. U dvije zbirke sahih hadisa stoji hadis Zuhrija od Enesa, r.a., u kazivanju o Miradžu, da Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /56/ "...Uveden sam u Džennet, kad tamo, u njemu kupole od bisera, a njegova prašina od miska."

Uzvišeni obavještava o Svom plemenitom biću. On je Taj s čijom voljom sve biva. Što On neće to ne može biti. Onaj koga On uputi, njega, uistinu, niko u zabludu ne može odvesti. A koga On u zabludi ostavi, toga niko uputiti ne može. Zatim izvještava o nasilnicima. To su oni koji Allahu širk čine:

"kad vide patnju", tj. na Sudnjem danu, poželjet će da se vrate na dunjaluk.

"...govore: postoji li ikakav način da se povratimo?" kao što Uzvišeni veli:

"a da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani - reci: "Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo."

"...i vidjet ćeš kako se vatri izlažu", vatri Džehennema,

"poniženi i klonuli"; poniženje koje ih je pogodilo zbog neposlušnosti Allahu.

"...a oni je kradimice gledaju." Kradu poglede, bacaju ih na vatru. Strahujući od nje. Pokušavaju je izbjeći, ubjeđeni da će u nju pasti, da im izlaza nema. Osjećaji koje u duši preživljavaju strašniji su. Da nas Allah toga sačuva.

"oni koji su vjerovali reći će..." Znači, govorit će vjernici na Sudnjem danu:

"Doista su stradalnici oni koji na Sudnjem danu i sebe i čeljad svoju upropaste!", tj. odvedu ih u Džehennem. Upropastili su sebe. Upropastili su svoje najmilije. Upropastili su svoje prijatelje.

"A zar nevjernici neće biti u neprestanoj patnji!" U trajnom, neprekidnom i neprolaznom azabu.

Allah Uzvišeni veli:

"Allah će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći", tj. Kijametskog dana.

"...a oni koji ne vjeruju - koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere", tj. u životu na ovom svijetu hrana im je glavna preokupacija. Zato se potvrđuje u sahih hadisu: /154/ "Mu’min, jedući, puni jedan stomak, a kafir, jedući, puni sedam stomaka." Alegorično je rečeno da on ima sedam stomaka zato što on puno jede. Potom Uzvišeni veli: "njihovo će prebivalište biti Vatra", tj. na dan kada budu za poslove "nagrađivani."

"O robovi Moji, za vas danas straha neće biti niti ćete tugovati" zatim im radosnu vijest nagovještava (sljdeći ajet)

Pa kaže, slavljen je On: "onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani bili - bit će rečeno..." To su oni koji srcem i cijelim svojim bićem vjerovaše, te slijediše Allahove propise tajno i javno.

"Uđite u Džennet." Bit će im rečeno: "vi i parovi vaši", tj. vama jedanki, "radosni!", uživajte i veselite se.

Ibn-Džerir navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Između Adema i Nuha prošlo je deset stoljeća, koja su u cjelini bila u znaku Zakona istine. Zatim je došlo do razilaženja, pa je Allah slao vjerovjesnike, nosioce radosnih vijesti i opomene." Postoje i druga mišljenja, ali je mišljenje Ibn-Abbasa najispravnije i u pogledu lanca predanja i u pogledu značenja. Naime, ljudi su slijedili vjeru Ademovu sve dok nije došlo do obožavanja kipova, pa im je Allah poslao Nuha, a.s., Tako je on bio prvi Allahov poslanik koji je poslan ljudima na Zemlji.

Zato Allah Uzvišeni kaže:

"i Allah je slao vjerovjesnike da donose ra­dosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu s Istinom, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagaliA povod neslaganju bila je međusobna zavist, baš od onih kojima je dana, i to kada su im već bili došli Jasni dokazi, i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu isti­nu o onome u čemu se nisu slagali. A Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće."

U vezi s gornjim riječima Uzvišenog:

"i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u čemu se nisu slagali" Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre: Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, rekao je: /295/ "Mi posljednji ćemo biti prvi na Sudnjem danu i prvi ćemo ući u Džennet, iako je njima Knjiga dana prije nas, odnos­no nama poslije njih. Allah je nama ukazao na Pravi put u onome u čemu su se oni razišli, u pogledu Isti­ne s Njegovom dozvolom. To je bio dan oko koga su se oni razišli, a nama je Allah na njega ukazao. Tako su oni iza nas, tj. jevreji sutradan (subota) a kršćani prekosutra (nedjelja)." U komentaru ovog ajeta Rebi' ibn Enes kaže: Riječi:

.."i onda bi Allah voljom Svojom uputio vjernike ...", tjoni koji su vjerovali iz ove zajednice slijedili su ono što su donijeli poslanici prije raskola, molili su se iskreno jedino Al­lahu Uzvišenom, obožavali ga, (činili) ibadet ne pri­dajući Mu druga, obavljali namaz, dijelili zekat tako da su uspostavili ono što je bilo prije raskola, čime su potvrdili da su oni svjedoci protiv ljudi na Sudnjem danu onima kojima su poslanici donosil i objavu, a oni ih u laž utjerivali. U vezi s ovim ajetom Ebul-Alijje kaže: "To je ajet koji izvodi iz sumnji, zab­luda i iskušenja (smutnji)." Riječi Uzvišenog: "s Njegovom dozvolom" znače, s Njegovim zna­njem o tome, te uputom kojom ih je uputioIbn-Džerir kaže:

"Allah upućuje koga On hoće", tjod Svojih stvorenja, "na Pravi put", tj. On ima sveobuhvatnu mudrost i nepobitni dokaz. U oba Sahiha od Aiše se navodi predanje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi noću ustao da klanja, govorio: /296/ "Allahu moj, Gospodaru Džebraila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Znalcu Nevidljivog i Vid­ljivog, Ti sudiš među robovima Svojim u onome u čemu su se razišli. Uputi me nakon što je došlo do raskola, s Tvojom dozvolom jer, doista, Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put!"

Allah Uzvišeni kaže: "Zar ste mislili da ćete ući u Džennet", dakle prije nego dođete u iskušenje i ispit kao što je bilo s onim prije vas. Zato kaže:

"a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali, pogađala ih je neimaština i bolest..!", tj. bolesti i nesreće Ibn-Mes'ud, Ibn-Abbas i veliki broj tabiina kažu: znači bijeda i neimaština, bolest, a znači: plašeni od neprijatelja i bili na velikom ispitu. Isto tako, u vjerodostojnom (sahih) hadisu navodi se da je Habab ibn Erett rekao: /297/ "Kazali smo: 'Allahov Poslaniče, hoćeš li nam od Allaha tražiti pomoć? Hoćeš li za nas Allahu dovu uputiti?' Odgovorio je: 'Među onima koji su bili prije vas bilo je pojedinaca koji su pilani pilom od vrata do stopala, što ih ipak nije odvajalo od vjere Isto tako, neki su češljani željeznim češljevima koji su dosezali do kostiju, pa ih ni to nije odvajalo od njihove vjere.' Za­tim je rekao: 'Tako mi Allaha, On će sigurno upotpu­niti ovu stvar (vjeru) tako da će jahač moći ići od Sane do Hadramevta ne bojeći se nikoga osim Allaha i vuka za svoje stado! Ali, vi previše žurite!'"

.."ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali", tj. kakav je bio nji­hov put, kao što Uzvišeni kaže:

"Pa smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, kao što su navedeni primjeri o narodima drev­nim" (48:8).

i toliko bivali potresani da bi i Poslanik, i oni koji su s njim vjerovali, govorili: 'Kada će doći Allahova pomoć!?' Dakle molili su za pomoć protiv neprijatelja, tražeći što raniji spas i izlaz iz tjeskobe i nezgode. Allah Uzvišeni kaže:

"Eto, Allahova pomoć je blizu!", kao što na drugome mjestu kaže:

"Jer, doista je s mukom i last." "Doista, s mukom je i last" (94:4-5) sa teškoćama dolazi odgovarajuća pomoć. U hadisu stoji: /298/ "Tvoj Gospodar čudi se očaju Svojih robova dok im se Njegova pomoć bliži. On ih gleda kako su izgubili nadu i smije se znajući da je njihov izlaz iz teškoća blizu..."

"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?" Ovim Allah Uzvišeni podstiče Svoje robove da troše imovinu na Njegovom putu Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdulla­ha ibn Mesuda da je rekao: "Kada je objavljen ovaj ajet..., Ebu-Dahdah el-Ensari je upitao: /397/ 'Allahov Poslaniče! Da li Allah Uzvišeni hoće od nas zajam?' "Odgovorio mu je: 'Da, Ebu-Dahdahu!' On je na to rekao: 'Pokaži mi svoju ruku, Allahov Poslaniče!' On mu je pružio ruku, a on je kazao: 'Ja sam dao u zajam Gospodaru svome bašču'..Zatim je El-Ensari dodao: 'U njegovoj bašči je bilo šest stotina stabala palme, a tu mu je bila majka i njena porodica.' Ebu-Dahdah je otišao i pozvao je: 'Majko!' Ona je odgovorila: 'Da, odazivam se.' On je kazao: 'Iziđi odatle, to sam ja dao u zajam svome Gospodaru!'..."

"lijepi zajam"Od Omera i drugih predstavnika rane tradicije (Selefa) prenosi se: "To je imovina potrošena na Allahovom putu."

"pa mu ga On mnogostruko vraća" Slično Allah Uzvišeni kaže:

"Oni koji imovinu svoju troše na Allahovom putu slični su onome koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrnaa, A Allah povećava onome kome hoće." (2:261) Među hadisima koji se prenose u vezi s ovim pitanjem Ibn Ebi-Hatim na­vodi jedan s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /398/ "Allah uvećava dobro djelo za dvije hilja­de hiljada puta!"

"Allah uskraćuje i obilno daje." To znači: trošite i ne brinite, jer Allah je Skrbnik Koji uskraćuje kome On hoće, a obilno daje drugima u skladu sa Svojom mudrošću "Njemu ćete se vratiti" na Sudnjem danu.

Pošto je Uzvišeni spomenuo stanje stanovnika Džehennema, odmah je iz milosti spomenuo i stanovnike Dženneta rekavši da će oni biti u dženetskim baščama pored neiscrpnih vrela, 

"Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti." Seid u svome Tefsiru prenosi: "Ebu-Fudale kazivao nam je od Lukmana, on od Ebi-Umameta, koji kaže: 'Neće u Džennet ući vjernik sve dok Allah, dž.š., ne očisti iz njegovih grudi zlobu, dok ne odstrani iz njega zlobu kao iz divlje štetočine.'" Ovo je u suglasju sa svime onim što je navedeno u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Katade od Ebu-Seida el-Hudrija, koji im je pričao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (697) "Vjernici će se osloboditi od vatre i bit će zadržani na mostu između Dženneta i vatre (Džehennema), pa će se poravnati nepravda i nasilje koje su neki učinili prema drugima. I kada se očiste i oslobode od toga bit će im dozvoljeno da uđu u Džennet."

Ibn-Džerir prenosi da je Ebu-Habibe, rob Talhin, rekao: "Umran Bin Talha došao je kod Alije, r.a., nakon što je došao iz Bitke oko deve. On mu je izrazio dobrodošlicu i rekao: 'Zaista želim i očekujem da Allah, dž.š., učini i mene i tvoga oca od onih za koje je Allah, dž.š., rekao:

'…i Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.'"

A Sufjan Es-Sevri prenosi od Ibrahima da je rekao: "Došao je Ibn-Džermuz, ubica Zubejra, tražeći dozvolu da uđe kod Alije, r.a. On mu dugo nije dozvolio da uđe, a nakon što mu je dozvolio, ovaj mu je rekao: 'Što se tiče sljedbenika zla, iskorijenite ih!' Alija, r.a., reče: 'Usta ti se prašinom napunila', je zaista želim da ja, Talha i Zubejr budemo od onih za koje je Allah, dž.š., rekao:

'…i Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.'"

Uzvišeni kaže: "…tu ih umor neće doticati", znači napor, teškoća, muka niti uznemirenje, pa kaže: "…oni odatle nikada neće izvedeni biti", kako što je rečeno u hadisu: (698) "Reći će se: o stanovnici Dženneta, vi ćete biti  zdravi, pa nećete nikada oboljeti, živjet ćete pa nećete nikada umrijeti, bit ćete mladi, nećete nikada ostarjeti, i bit ćete na jednom mjestu i nećete nikuda putovati."

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

 "…vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene". (18:108)

Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo stanje sretnika, ponovno spominje nesretnike:

"Doista će zločinci (nevjernici) u patnji džehenemskoj vječno ostati."

"Ona im se neće ublažiti", ni na jedan trenutak.

"I oni će u njoj očajni biti", izgubivši nadu, zauvijek, u najmanje dobro.

"I nismo im Mi nepravedni bili, nego su oni bili nepravedni", zato što su i nakon svih upozorenja, dokaza i poslanika što su im dolazili, zlo radili; u laž ih ugonili i suprotno postupali. Prema zaslugama svojim su nagrađeni, a Allah nikako nije nasilnik prema Svojim robovima.

"Oni će dozivati: 'O Malik!'" A on je čuvar Džehennema.

"neka Gospodar tvoj učini da umremo", tj. neka nam tvoj Gospodar uzme duše, da se već jednom oslobodimo ovog!

Međutim:

"A nevjernike čeka vatra džehenemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti." /35:36/ Malik će im tada odgovoriti: "Doista vi tu ostajete!" Dakle, vama iz njega izlaska nema. Vama spasa od njega nema. Potom navodi uzrok koji ih je u ovu patnju doveo. To je suprotstavljanje istini.

"Mi smo vam istinu slali." Sve vam jasno rekosmo, objasnismo i protumačismo,

"ali većina vas istinu prezire." Vaša narav nije je prihvatila, naprotiv, odavali ste se zabludama, okrećući se od Istine. Zato, krivite sami sebe. Ali, uzalud, kajanje ne pomaže, niti prijekor.

"Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti." Kao što Uzvišeni veli: "Izmišljali su spletke, a Mi smo njima spletke činili onda kad se nisu nadali." /27:50/ Bili su se ponadali da će Istinu moći otjerati zabludom, prijevarom i spletkama se služeći. Ali Allah razatka Svoje spletke, te ono što su spletkarili njima se vrati.

"Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju?", tajne i javne njihove postupke.

"Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju." Mi sve o njima znamo. A i meleki pišu, njihov svaki mali i veliki gest.

Ovo je primjer koji Allah Uzvišeni navodi za povećanje nagrade onome ko troši svoju imovinu u želji za Njegovim zadovoljstvom, odnosno da se dobro djelo povećava od deset do sedam stotina puta, pa kaže: "Primjer onih koji imovinu svoju troše na Allahovu putu sličan je...", tj. u pogledu pokornosti prema Allahu trošeći u borbi (džihadu) konjicu, oruđe, oružje i sl. Od Ibn-Abbasa se navodi: "Dirhem potrošen u džihadu borbi i hadžu povećava se do sedam stotina puta, pa zato Allah Uzvišeni kaže:     

"sličan je zrnu iz kojega nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna." Ovaj primjer ima utisak na duše ljudi više nego spominjanje broja sedam stotina. U njemu se ukazuje da dobra djela Allah Uzvišeni razvija za njihove nosioce kao što usjev razvija za onoga ko ga zasije u plodnu zemlju. Postoji predanje iz sunneta, koje također govori o povećavanju dobrih djela do sedam stotina puta. 

Ahmed od ibn Mesuda navodi predanje da je neki čovjek dao za milostinju na Allahovom putu obilježenu devu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /412/ "Na Sudnjem danu sigurno ćeš dobiti sedam stotina obilježenih deva!" To prenose Muslim i En-Nesa'i. 

   "A Allah povećava kome On hoće!", dakle, prema iskrenosti u poslu. Naprijed je naveden hadis Ebu-Osmana en-Nehdija, koji navodi od Ebu-Hurejrea, u pogledu povećanja dobrog djela do dva miliona dobrih djela u vezi s riječima:          

"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?! (2: 245)

    "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!" Njegovo dobro je sveobuhvatno i nadmašuje stvorenja i On zna ko to zaslužuje i ko ne zaslužuje; Njemu pripada slava i hvala! 

Pošto je Uzvišeni naveo primjer vlasnika dunjalučke bašče koju je Allah, dž.š., uništio zbog toga što su se suprotstavljali Njegovoj naredbi, skladno tome bilo je da objasni da će onaj koji se istinski boji i pokorava Allahu, dž.š., ući u Džennete uživanja na onom svijetu, čije blagodati ne nestaju, ne presušuju i zadovoljstva neće manjkati.

Zatim Uzvišeni kaže:

"Zar ćemo muslimane sa zločincima izjednačiti?!", tj. zar će po dobijenoj nagradi ovi i ti biti isti?! Nikako!

Imam Ahmed bilježi hadis sa senedom koji dopire do Ebu Seida, a on je čuo od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (548) "Vejl je dolina u Džehennemu u koju će padati nevjernik 40 godina, prije nego što dosegne njeno dno. Es-Su’ud je brdo od vatre na koje će se penjati nevjernik sedamdeset godina, a onda će biti bačen u tu dolinu i to će tako stalno trajati."

Kud god pogledaš o Muhammede, s.a.v.s., tamo u Džennetu i njegovim blagodatima i blaženstvu.

"Vidjet ćeš udobnost i carstvo prostrano." Tamošnje Allahovo, dž.š., carstvo je ogromno i začuđujuće krasno. U pouzdanim predanjima u Sahihu navodi se: (565) "Allah će, dž.š., reći posljednjoj osobi koja će izići iz Džehennema i posljednjoj koja će ući u Džennet:

"Imat ćeš sve kao što je na dunjaluku i još deseterostruko više.'" Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: "Rekao je Muhammed, s.a.v.s.: (566)

"Najniži je stepen u Džennetu one osobe koja gleda u svoj posjed čija je dužina dvije hiljade godina a moći će vidjeti naudaljeniji dio kao što gleda najbliži."

Odjeća stanovnika Dženneta jeste svila, u koju spada i sundus, a to je tanka svila, od koje je košulja i tome slično, a što se oblači neposredno na tijelo. Istebrek je isto od svile, ali na njemu su ukrasi koji sjaje i bliješte, a to je odjeća koja je spolja kao što je i uobičajeno kod kuće. "Nakićeni narukvicama od srebra." Ovo su osobine Allahu, dž.š., odanih robova. Kada su u pitanju robovi koji su se približili Allahu, dž.š., "El-Mukarrebun", o njima govori ajeti-kerim:

"...u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im u njima od svile biti." (35:33) Nakon što je spomenuo vanjske ukrase koji su od svile i nakita, Allah, dž.š., veli:

"I dat će im Gospodar njihov da piju čisto piće. Njihova nutrina je očišćena od zavisti, zlobe mržnje i ostalih loših osobina."

To će im se reći uz počasti i dobročinstvo, prema njima, isto kao u ajetu:

"Jedite radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!" (69:24) Allah, dž.š., veli:

"Vaš je trud dostojan blagodarnosti!" Allah će vas, dž.š., za mali trud nagraditi velikom nagradom.

oni na lijevoj strani

tj. od Vatre će se ukloniti onaj ko je čist i ko se Allaha bude bojao.

tj. svoj imetak dijeli pokoravajući se svome Gospodaru i tako čisti i sebe i svoj imetak i vjeru i ovaj svijet koji mu je Uzvišeni darovao.

tj. ne dijeli svoj imetak da bi se odužio onima koji su mu kakvo dobro učinili, nego ga dijeli

tj. u želji da bi Ga u dženetskim vrtovima vidio.

Uzvišeni kaže: "...i on će zbilja zadovoljan biti", tj. zadovoljan će biti onaj koga budu resile ovakve osobine. Više komentatora Kura‘na navode da se ovi ajeti odnose na Ebu-Bekra, r.a., od kojih neki smatraju da se u tome svi slažu. Bez sumnje on sa prvacima ovog ummeta spada u one na koje se odnose ovi ajeti, iako se ne ograničava samo na njih, nego na sve koji se podrazumijevaju pod riječima Uzvišenog:

"...a od nje će daleko biti onaj najbogobojazniji, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati." On, ipak, u ovim i drugih pohvalnim osobinama, prednjači u ovom ummetu, jer je bio istinoljubljiv, bogobojazan, plemenit i darežljiv, trošeći svoj imetak pokoravajući se svome Gospodaru i pomažući svoga Poslanika, s.a.v.s.

Na njih je s neba sručio kaznu koja se nije mogla od nasilničkog naroda odvratiti.

za one koji svojim srcem duboko vjeruju i svojim rukama rade dobra djela, kaže da su najbolja stvorenja. Na osnovu ovog ajeta, Ebu-Hurejre i drugi učenjaci, izvlače zaključak da su vjernici odabraniji i od samih meleka, jer Uzvišeni kaže:

"Oni su, zbilja, najbolja stvorenja." "Njihova nagrada kod njihova Gospodara su", tj. na Sudnjem danu.

Imam Ahmed preko El-Hasana navodi da je /677/ Sa’saa ibn Muavija, El-Ferezdekov amidža došao Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je proučio:

"Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga", pa je rekao: "Dovoljno mi je ovo da drugo ništa nisam čuo."

U Buharijinom Sahihu nalazi se hadis u kome stoji: /678/ "Sačuvajte se od Vatre, makar sa jednom polovicom hurme, ili lijepom riječi!"

U Buharijinom Sahihu, također, stoji hadis u kome se kaže: /679/ "Nipošto ne potcijeni učinjeno dobro, ma koliko sitno bilo; makar da isprazniš kofu vode u sud onoga ko traži vodu, ili da svoga brata sretneš vedra i nasmijana lica."

U vjerodostojnom hadisu, također, stoji: /680/ "O žene, vjernice! Neka nipošto komšinica ne potcjenjuje pruženu pomoć od svoje komšinice, makar to bio ovčiji papak!"

U jednom drugom hadisu stoji: /681/ "Podajte prosjaku makar izgorjeli papak!"

Imam Ahmed od Aiše prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj reći:/682/ "Aiša, nipošto ne potcijeni sitne grijehe! I za njih će neko pred Allahom tražiti svoje pravo."

Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /683/"Čuvajte se potcjenjivanja sitnih grijeha. Oni se nagomilavaju dok čovjeka ne unište..."

Bila je jedna od uglednijih kurejšijskih žena. Zvali su je Ummu-Džemil. Pravo joj je ime bilo Erva bint Harb b. Umejje, Ebu-Sufjanova sestra. Svoga muža je bodrila i pomagala u nevjerovanju i inadu. Zato će sa njim na Sudnjem danu dijeliti zajedničku kaznu i muke u džehenemskoj vatri. Zato Uzvišeni kaže:

" ...što drvlje nosi, o vratu njenu bit će uže od ličine uskukane." Seid b. el-Musejib kazuje da je imala skupocjenu ogrlicu i da je govorila: "Prodat ću je i potrošiti u borbi protiv Muhammeda!", pa će joj Allah umjesto nje u Džehennemu dati oko vrata uže od ličine usukane.

misli na uže od vatre oko vrata koje će je do vrha, a onda do dna paliti i tako naizmjenično. Učenjaci, također, kažu da se u ovoj suri krije mu’džiza i nepobitni dokaz o istinitosti Muhamedovog, alejhis selam poslanstva, jer mu je objavom ovog poglavlja:

"...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane", dato do znanja da su njih dvoje nesretnici i da nikada ni srcem ni jezikom, ni javno i tajno, neće povjerovati. Ovo se ubraja u dokaze njegovog poslanstva.1

1 Mi kažemo: I nakon svega ovog, u ovom ummetu ima još onih koji se sažalijevaju na Ebu-Leheba i izbjegavaju da uče poglavlje: "Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je" što često zabranjuju i drugima, smatrajući da to uznemiruje poslanika, s.a.v.s.!? Iako mu je on bio amidža, Božiji Poslanik, s.a.v.s., se od njega, zato što je bio idolopoklonik, odrekao. Kako bi Allah Svome miljeniku, vjerovjesniku i poslaniku, objavio poglavlje koje ga uznemiruje!? U ovom se poglavlju govori kakvu je kaznu u Džehennemu pripredio Svome neprijatelju i neprijatelju Božijeg Poslanika, zbog toga što je bio nevjernik, što je poricao poslanstvo, ugonio u laž poslanika i prema njemu pokazivao neprijateljstvo. Prema tome, ovo je poglavlje Allahova podrška, a ne uznemirenje Njegovom poslaniku. Kako bi ga onda učenje ovog poglavlja moglo uznemiravati? Istina je drugačija, da su oni koji izbjegavaju da ga uče, pod izgovorom da ono uznemirava poslanika, izmislili san da je neko imao običaj često učiti" u namazu:"Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je", pa da je usnio da ga je Poslanik, s.a.v.s., u snu ukorio riječima: "Subhanallah!!!..." zar od Kur‘ana napamet ne znaš ništa drugo do: "Neka je proklet Ebu-Leheb i propao je!", i da mu je naredio da ovo poglavlje više ne uči. Ovakav san je čista izmišljotina na Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kao što oni u drugim prilikama čine... Neka nas Allah sačuva zla i laži takvih lažova, nevjernika i dvoličnih bogomoljaca. Mi ćemo uz zadovoljstvo Allaha i Njegovog poslanika, s.a.v.s., a za inat Ebu-Lehebovim pristalicama i dalje još više učiti i ponavljati ovo poglavlje: "Neka propadne Ebu - Leheb i propao je! Neće mu biti od koristi njegovo blago, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane!" i voljeti onog koga je volio Allahov Poslanik, a mrziti onog koga je on mrzio.

reci, Muhammede, ljudima: "Hoćete li da vas obavijestim koje su blagodati bolje od toga što se vama čini lijepim, a što je, bez sumnje, prolazno... ?!" Zatim je to saopćio rekavši:

"Oni koji se budu bojali, kod Gospodara svoga će imati dženetske bašče kroz koje rijeke teku." To znači, tamo na sve strane izbijaju rijeke s raznim vrstama pića od meda, mlijeka, vina, vode i drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti su uši čule, niti čovjeku može pasti na pamet "koji će tamo ostati vječno", tj."i supruge čiste" od prljavštine, menstruacije i pranja poslije porođaja; "i zadovoljstvo od Alla­ha", tj. njima pripada Njegovo zadovoljstvo, pa se neće na njih poslije toga nikada rasrditi, kao što kaže:

"a i zadovoljstvo od Allaha je naj­veće!" (9:72), tj. to je najveća blagodat koju im On daje.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Al­lah dobro vidi robove Svoje!", tj. On daje svakome ono što zaslužuje da mu se da.

 tj. na ovome svijetu dat će im pomoć i pobjedu, a na drugom svijetu vi­soke dženetske stupnjeve.

"A, Allah ne voli nasilnike!"

Uzvišeni spominje stanje sretnika i bogobojaznih ljudi, pa kaže:

 "A one koji vjeruju i dobra djela čine", tj. čija su srca iskrena i čiji su organi činili ono što im je zapovjeđeno, a ostavili ono što im je zabranjeno,

 "Mi ćemo uvesti u bašče dženetske, ispod ko­jih rijeke teku, i u kojima će vječno ostati...!", tj. bez prestanka ili prijelaza u drugo mjesto;

 "Obećanje Allahovo je istinito...", tj. realno, bez ikakve sumnje;

"a čije su riječi od Allahovih istinitije!" - tj. ničiji govor niti izviješće nisu istinitiji od Njegovoga, nema božanstva osim Allaha, niti go­spodara osim Njega. Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, govorio je: /850/ "Najistinitiji govor je Allahov govor; najbolja uputa - Muhammedova uputa; najgora stvar je ona izmišljena stvar u vjeri, jer svaka izmišljena stvar je novotarija, svaka novotarija zabluda, a svaka zabluda završit će u Vatri!"

Ibn-Mesud, kaže: "Tako mi Onog osim Kojeg nema drugog Boga, nema nikog od vas a da neće biti sam pred Allahom na Sudnjem danu kao što je neko od vas pred mjesecom u noći punog mjeseca." Allah će mu reći: "čovječe, šta te je odvratilo od mene? O čovječe, šta si uradio od onoga što si znao? O čovječe, šta si odgovorio poslanicima?" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Muaza Bin Džebela i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (704) O Muaze, čovjek će biti pitan na Sudnjem danu za svoja nastojanja i trud, čak i za surmu svojih očiju, i mrvice blata na svome prstu, pa niko se na Sudnjem danu osim tebe neće osjećati sretnijim sa onim što ti je Allah, dž.š., dao."

Ibn-Abbas kaže: "Allah, dž.š., neće ih pitati: 'Jeste li učinili ovako', jer on to zna, nego će ih upitati: 'Zašto niste učinili tako i tako?'

"prokleti neka su", protjerani i udaljeni, "gdje god se nađu", tj. gdje god budu "neka budu uhvaćeni", jer su poniženi i malobrojni, "i ubijeni."

"Allah je prokleo nevjernike", tj. udaljio ih iz Svoje milosti "i za njih Oganj razbuktali pripremio", tj. na budućem svijetu.

"u njemu će vječno i zauvijek boraviti", tj. neprestano, nema im izlaska iz njega niti udaljavanja. "Ni zaštitnika ni pomagača neće naći", tj. nema nikoga ko će ih izbaviti.

"Na Dan kada se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!'", tj. bit će vučeni licem prema tlu u Džehennem. U takvom stanju govorit će: "Da smo na dunjaluku bili od onih koji su se pokoravali Allahu i Poslaniku!"

"I govorit će: "Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravog puta odveli." Tavus veli: "Prvaci znači uglednici, a starješine učenjaci." Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim, a znači: "Mi smo slijedili naše zapovjednike i slijedili smo loše učenjake, i kako su oni bili u zabludi, a suprotstavili smo se poslanicima!" "Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju", tj. za njihovo nevjerovanje i zato što su nas na stranputicu odveli,

"I prokuni ih prokletstvom velikim!" Neki uče "mnogobrojnim", a oboje je ispravno po značenju, s tim da se učač može opredijeliti za jedno do ovo dvoje, a ne spojiti oboje i npr. reći "velikim mnogobrojnim."

Uzvišeni Svoje robove vjernike obavještava da ih

"...imati bašče dženetske kroz koje će rijeke teći", nasuprot Džehennemu i prženju u ognju, koje je pripremio za svoje neprijatelje. Zato On kaže:

"...a to će veliki uspjeh biti."

"Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti!",1 tj. odmazda neprijateljima koji su poricali Njegove poslanike i radili suprotno Njegovom naređenju bit će žestoka i užasna, jer je Uzvišeni Svemogući i kad hoće da nešto bude, to bude u jednom treptaju oka, i brže.

1     Mi želimo reći da je Allahova osveta jedna od Njegovih osobina koja nije slična ni jednoj osobini Njegovih stvorenja. Međutim, i dalje se može naići na tvrdnje panteista, u njihovim knjigama koje vode u bezbožnost i nevjerstvo, jer se neki od njih usuđuju, nakon što prouče "Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti da kažu: "Moja odmazda je još žešća!." Neka nas Allah sačuva nevjerstva, vjerolomstva i svakog zla bezbožnosti ovakvih shvatanja koja se kose s islamom. Ali, Allah Uzvišeni uvijek njihove spletke okreće protiv njih, nadahnjujući koga hoće od Svojih robova da brani Njegovu vjeru i uzdiže Njegovu riječ.

znače: Jesi li čuo kakvu je Allah na njih nesreću sručio i ljutnju, koju niko ne može od njih odvratiti? Ovo je potvrda riječi Uzvišenog:

"Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, žestoka biti!", tj. kada kazni nasilnika, zaista će ga, bolno kazniti, onako kako samo Silni i Moćni kažnjava.1

1   4 Mi ovdje postavljamo pitanje: "Šta misli onaj koji kaže: 'Moja odmazda je još žešća", može li on kazniti kako kažnjava Silni i Moćni? Ili, kad bi mu se Allah samo malo osvetio, pa ga pretvorio u pacova, da li bi Allahovu kaznu mogao otkloniti? Sigurno da ne bi. Pa kako onda njegova odmazda može biti žešća nego Allahova, kad od sebe ne može otkloniti Allahovu kaznu?" Molimo Allaha da nas sačuva od nevjerovanja! Ne možemo ni zamisliti da musliman takvo nešto kaže!

znače: Jesi li čuo kakvu je Allah na njih nesreću sručio i ljutnju, koju niko ne može od njih odvratiti? Ovo je potvrda riječi Uzvišenog:

"Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, žestoka biti!", tj. kada kazni nasilnika, zaista će ga, bolno kazniti, onako kako samo Silni i Moćni kažnjava.1

1   4 Mi ovdje postavljamo pitanje: "Šta misli onaj koji kaže: 'Moja odmazda je još žešća", može li on kazniti kako kažnjava Silni i Moćni? Ili, kad bi mu se Allah samo malo osvetio, pa ga pretvorio u pacova, da li bi Allahovu kaznu mogao otkloniti? Sigurno da ne bi. Pa kako onda njegova odmazda može biti žešća nego Allahova, kad od sebe ne može otkloniti Allahovu kaznu?" Molimo Allaha da nas sačuva od nevjerovanja! Ne možemo ni zamisliti da musliman takvo nešto kaže!

tj. oni su ogrezli u sumnjama, nevjerovanju i tvrdoglavosti.

"Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo", tj. Kur‘an. "Allah dobro zna ono što vi radite", tj. ništa od vaših djela Mu nije skriveno. "Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora , a to je Sudnji dan." Jevmul-džem’ nazvan je tako jer se u njemu sastaju prve i potonje generacije čovječanstva na istom mjestu, sve će ih Prozivatelj čuti, a pogled obuhvatiti, kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'I drevni i kasniji u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni." (56:49-50)

 "To je dan Samoobmane."  Jevut-tegabun je, po riječima, Ibn-Abbasa, jedno od imena Sudnjeg dana u smislu da će stanovnici Dženneta "izigrati" stanovnike Džehennema i tu sintagmu on objašnjava riječima Svevišnjeg:

"I ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!

Gledat će ga svojim očima, kao što prenosi Buharija u svom Sahihu: (553) "Vi ćete vidjeti svoga Gospodara svojim očima." Prenosi se tevatur predanjem kod imama hadisa predanja, koje se ne smiju odbaciti niti zanemariti, kao što je hadis Ebu-Seida i Ebu-Hurejrea, a koji se navodi i u dva Sahiha: (554) "Neki su ljudi upitali: 'Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?' On im je odgovorio: 'Sumnjate li u posmatranje Sunca i Mjeseca kada nisu zaklonjeni oblakom?' 'Ne', rekoše. 'Vi ćete tako vidjeti svoga Gospodara', odgovori im Poslanik, s.a.v.s.'" Postoje još neki hadisi u dvije sahih zbirke i u drugim izvorima... Da se ne plašimo neumjerenosti, naveli bismo sve sahih i hasen hadise u njihovoj potpunoj formulaciji i s lancem prenosilaca. Me|utim, mi smo to sve spomenuli na različitim mjestima u ovom tefsiru. O ovom pitanju postoji, hvala Allahu, dž.š., konsenzus ashaba, tabiina i dobrih prethodnika "selef". Onaj ko pokušava promijeniti smisao "te‘vil" gledanja u Allaha, dž.š., i to objasniti na drugi način, koji nije spomenuo Muhammed, a.s., a niti ga objasnio u svom hadisu, koji je istina - taj je daleko odlutao.

Komentar ajeti-kerima:

"Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti..." (83:14) šafija veli: "Nevjernicima je onemogućeno gledanje Allaha, dž.š., što u isto vrijeme ukazuje da će iskreni robovi vidjeti Allaha, dž.š. Od Muhammeda, s.a.v.s., tevatur predanjem prenose se hadisi koji upućuju na isti kontekst kao u ovom ajetu: "Gospodara svoga će gledati." Gledat će Stvoritelja i zaslužuju da budu ozarena dok gledaju u Njega.

Uzvišeni nas obavještava kako će grješnici, koji su zapali u zabludu umjesto svjetla, dobiti kaznu u ognju, a sve zbog toga što su stalno sumnjičavi bili i suprotstavljali se u mišljenjima. Ovakvim se smatra svaki onaj koji se može upisati kao kafir, te onaj koji izmišlja u vjeri, kao i ostali koji se udaljuju od Pravog puta.

"Na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim", tj. zbog toga što su se bavili ludorijama, sumnjičenjem i protivljenjem, pripast će im samo Džehennem, pa pošto bijahu u zabludi - odvući će se na licima, tako da neće ni znati kud idu. Bit će im rečeno:"Iskusite vatru džehenemsku!"

tj. njima će se desiti suprotno od onoga što su zaradili oni koji su zalutali i tvrdoglavi bili, koji su odvučeni na svojim licima u džehenemsku vatru.

"Na mjestu u kome će biti zadovoljni", tj. u kući Allahovog gostoprimstva i zadovoljstva.

 "...kod Vladara Svemoćnoga", tj. kod Uzvišenog Vladara, Stvoritelja, Moćnog da vam pruži sve što tražite i želite. Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Omera da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pravedni će biti kod Allaha na minberima od svjetlosti, sa desne strane Milostivog, obje su Njegove ruke desne (jemin), a to su oni koji su bili pravedni u presudama u svojim porodicama i sa onima kojima su upravljali." Ovaj hadis prenose još i Muslim i En-Nesai.

tj. tako se nagrađuje ko čini dobročinstvo i pokoran je Uzvišenom Allahu. Dadnemo mu istinit spomen kojim će biti spominjan poslije smrti, shodno njegovom stepenu u činjenju dobrih djela.

tj. uništili smo ih i nije ostalo od njih ni jedno oko koje trepti, do posljednjeg, ostali su bez spomena, pojave i bez traga, i niko ih ne zna, osim po ovim lošim svojstvima.