Ibn-Ishak kaže da riječi ″sposobnost rastav-ljanja″ znače: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tumačenje rasprostranjeno i općeprihvaćeno. Kome ta sposobnost bude data, on će sigurno naći izlaz iz svake situacije i zaslužiti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako što će izvršavati Allahova naređenja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu će biti dato da spozna šta je istina, a šta laž i zbog toga še on biti pomognut i spašen i dobit će obilnu nagradu. U tom smislu Uzvišeni također kaže: ″O vi koji vjerujete Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam - jer Allah prašta i milostiv je. (57:28)

Tako će oni, kad im dođe blagostanje, poslije nevolje, ...sigurno reći: Nevolje su me napustile, tj. nema vječne muke: "On je, zaista, umišljen i razmetljiv", tj. on je obijestan i razmetljiv nad drugim.

Uzvišeni obavještava o naglosti čovjeka i njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili svoga imetka i prizivanja smrti, propasti, uništenja i prokletstva i slično tome. Da mu je Allah uslišao njegovu dovu propao bi kao što kaže Uzvišeni: "Da Allah daje zlo ljudima brzo." /10:11/ Tako ga tumači Ibn-Abbas i drugi, a to je već istaknuto u hadisu:
/14/ "I nemojte proklinjati sebe niti svoj imetak, pa da dođe čas kada Allah uslišava dove." Čovjeka podstiče na to njegovo nestrpljenje i žurba. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Čovjek je, doista, nagao."

Uzvišeni saopćava o Njegovoj počasti i poštovanju spram sinova Ademovih koji se ogleda u njihovom stvaranju u najljepšem i najsavršenijem liku i obliku kao što kaže: "Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem" /95:4/, tj. ide uspravljen na dvije noge i jede svojim rukama, dok životinje idu na četiri noge i jedu samo ustima. Dao mu je sluh, vid i pamet s kojom sve razumijeva. To mu koristi i time razlikuje stvari, raspoznaje njihove osobine dobra i zla u vjerskim i dunjalučkim stvarima, koristi na kopnu životinje, konje i mazge a na moru velike i male lađe. Opskrbljujemo ih dozvoljenim stvarim, usjevima, plodovima, mesom i mlijekom, lijepim  izgledom  i kvalitetnom odjećom svih vrsta, što proizvode za sebe i što im drugi pribavljaju na druge načine: “i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili” nad ostalim životinjama i drugim vrstama Allahovih stvorenja. Ovim ajetom se preferira ljudska vrsta nad vrstom meleka. Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:
/64/ "Meleki su rekli: 'Naš Gospodaru, dao si sinovima Ademovim dunjaluk na kome jedu, piju i dotjeruju se, a mi Te slavimo i hvalimo a ne jedemo, ne pijemo i ne zabavljamo se: pa kao što si njima dao dunjaluk, daj nama ahiret!' Allah je odgovorio: 'Ja neću izravnati dobro potomstvo onog kojeg sam stvorio Svojim rukama sa onima za koje sam rekao: Budite i oni su nastali!'"

Uzvišeni upoznaje ovim ajetom na krnjavost čovjeka i njegove naravi, izuzev ukoliko ga Uzvišeni Allah ne sačuva u stanja radosti i beznađa, pa ako ga Allah obaspe kapitalom, zdravljem, nafakom i pomoći, okrene se od pokornosti Allahu, okrene se od Njegovih robova i oholo udalji. Mudžahid kaže: znači: "Udaljio se od nas." ovo je, kao što su Allahove riječi: "A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete" "a kad ga zadesi zlo”, a to su iskušenja i belaji: “onda očajava”, izgubi nadu da će postići dobro nakon toga, kao što su riječi Uzvišenoga: “A ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik “/11:9/

Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Reci im, Muhammede, kada bi vi, ljudi, slobodno raspolagali Allahovim riznicama, “škrtarili biste iz straha da ne potrošite", tj. plašeći se da vam to ne ode, pa da osiromašite, iako riznice nikada ne presušuju. Međutim, to je vaša urođena osobina. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "čovjek je uvijek tvrdica”, tj. škrtac i onaj koji zadržava, kao što kaže Uzvišeni: "Kad bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali" /4:53/, tj. ne bi dali nikome ništa, jer su škrtost, nestrpljivost i malodušnost svojstva čovjeka. To je uopće njegovo, izuzev onoga koga Allah pomogne i uputi ga, kao što kaže Uzvišeni: "Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro – on ga uskraćuje, osim vjernika." /70:19-22/

Nakon što Uzvišeni pominje onoga koji se suprotstavlja proživljenju, niječe onaj svijet, navodi dokaze Svoje moći u pogledu proživljenja koje  ljudi vide kod početka stvaranja nekog bića (čovjeka), pa kaže:

"O ljudi!  Ako ste u sumnji spram..." tj. u skepsi, "…proživljenja...", tj. budućeg svijeta, proživljenja duša i tjelesa "pa, Mi vas stvaramo od zemlje." Tj. osnova onoga  od čega vas On stvara je zemlja, i On je od zemlje stvorio Adema, a.s."

"Zatim od kapi sjemena." Tj. potomstvo od sperme stvori, od vode neznatne.

"Potom od ugruška, zatim od grude mesa." Kada se kap sjemena ustabili u materici žene i tako ostane 40 dana, dodajući tome ono što kapi sjemena bude pridodato, tada se uz Allahov  dozvolu pretvori u crveni ugrušak i u tom stanju ostane 40 dana, nakon toga se mijenja i postaje gruda mesa bez oblika, crta i linija. Zatim se u oblikovanju i formiranju linija, crta, od ugruška uobliče glava, ruke, prsa, stomak, bedra, dvije noge, te ostali organi. Nekad žena pobaci ugrušak prije formiranja i oblikovanja, a ponekad  ga pobaci nakon što postane oblikovan, o čemu Uzvišeni kaže:

"Zatim od grude mesa, oblikovanog i neoblikovanog", tj. onako kako ga vidite:

"...da bismo vama objasnili. A u matericama zadržavamo šta hoćemo, do roka određenog." Tj. ponekad se ugrušak ustabili u materici, a da ga žena ne pobaci ili abortira. Za riječi  Uzvišenog: "...oblikovanog i neoblikovanog", Mudžahid kaže: "To je embrion koji se pobaci bio on oblikovan ili ne." A kada u materici proboravi 40 dana, to je onda gruda mesa kojoj Uzvišeni Allah šalje meleka koji joj dušu udahne i odredi joj shodno Allahovoj volji ljepotu, ružnoću, muški ili ženski spol. Propiše joj nafaku, rok života, te hoće li biti sretna ili nesretna.

U "Sahihima" Buharije i Muslima potvrđeno je predanje koje se prenosi od Ibn-Mes'uda, koji kaže: "Pričao nam je Božiji Poslanik, s.a.v.s., a on je iskren i drugi mu vjeruju, pa je rekao: /204/ 'Stvaranje svakog od vas obuhvata period od 40 noći provedenih u utrobi majke. Zatim nakon 40 dana nastaje ugrušak, zatim poslije 40 dana nastaje gruda mesa. Allah mu tada šalje meleka propisujući mu četiri stvari: nafaku, djela, rok života, te hoće li biti sretan ili nesretan. Nakon toga udahne mu dušu.'"

Govor Uzvišenog: "Zatim činimo da se kao dojenčad rađate." Dijete je tjelesno i intelektualno nejako, pa mu Allah malo po malo snagu daje, a roditelji blago  i ljubazno danonoćno nad njim bdiju.

Zbog toga Uzvišeni veli: "I da poslije do muževnog doba uzrastete." Tj. mladost se upotpuni lijepom pojavom i izgledom.

"Jedni od vas umiru."  Tj. u snazi i mladosti. "A drugi duboku starost doživljavaju." Tj. oronulost, matuhluk, slaboumnost, senilnost, zbog čega Uzvišeni veli:

 ...da ne zna, nakon što je znao, ništa."  Onako kako to Uzvišeni kaže:

"Allah je Taj Koji vas nejakim stvara i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće. On sve zna i sve može." (30:54)

 Govor Uzvišenog: "I ti vidiš zemlju kako je zamrla." Ovo je drugi dokaz moći Uzvišenog da umrle oživljava, kao što to čini i sa zamrlom i neplodnom zemljom.

"Ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i ona uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." Tj. kad Allah na nju kišu spusti, poveća se vlaga, podstakne bilje i iz zemlje izniknu razne vrste, sorte i plodovi, te raznorazni usjevi i bilje, zbog čega Uzvišeni veli: "To je zato što je On, Allah, zaista Istina."  Tj. stvara, ravna i čini što Mu je volja.

Uzvišeni ukazuje na faze razvoja čovjeka u njegovom stvaranju. Stvoren je od zemlje, zatim je bio kap sjemena, pa ugrušak te gruda mesa. Iza toga su nastale kosti zaodjenute mesom, nakon čega je u njega udahnut život (ruh).

Nakon što izađe iz majčinog stomaka sa slabašnom snagom, raste da bi postao dječak, zatim momčić, punoljetan i na kraju mladić. Nakon nejakosti - dobija snagu. Iza toga počinje da slabi. Dostiže muževno doba da bi nakon toga ostario i oronuo. Nakon snage dolazi nejakost. Slabi mu volja, pokret i snaga, osijedi mu kosa i promijene se vanjska i unutrašnja svojstva.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi: On stvara što hoće", tj. čini što želi i radi sa Svojim robovima kako želi: "On sve zna i sve može."

"Kad ga obaspemo milošću Svojom poslije nesreće kada ga zadesi, on govori: 'Ovo sam i zaslužio'", tj. kada do|e u blagostanje nakon što je bio u teškoćama, reći će: "Ovo je meni jer sam to ja zaslužio kod svoga Gospodara." "I ja ne mislim da će čas oživljenja doći", tj. niječe budućnost povratka budućem svijetu. Zbog posjedovanja blagodati obijestan je, oholi se i niječe te blagodati. Kao što kaže Uzvišeni: "Uistinu, čovjek se uzobjesti čim se neovisnim osjeti." /96:6,7/

"A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet", tj. ako bude povratka (drugog života), mene čeka svako dobro kod moga Gospodara, kao što mi je dao dobro na ovom svijetu. Očekuje od Allaha, dž.š., iako su njegova djela loša i nije posjedovao čvrsto uvjerenje. Blagoslovljeni i Uzvišeni Allah kaže: "A mi ćemo one koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku - doista ćemo im dati." Uzvišeni prijeti kaznom i patnjom onima čija djela i uvjerenja budu takva.

Zatim kaže Uzvišeni:

"Kada čovjeku milost Svoju darujemo, on se okreće i udalji se na svoju stranu", tj. okrene se od pokornosti i uzoholi se od pokoravanja naredbama Allaha, dž.š. "A kad ga nevolja dotakne", tj. teško stanje, "Onda se dugo moli", tj. dugo moli za jednu stvar (dug govor), znači govor sa puno riječi a malo značenja (a koncizan je govor) suprotan tome, tj. sa malo riječi puno poruka). Kaže Uzvišeni:

"Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli, ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila."/10:12/

Muslim u svom Sahihu bilježi hadis od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., (559) učio na sabah namazu petkom "Elif-lam-mim, tenzil", sura Es-Sedžda i "Hel eta alelinsani". Allah, dž.š., govori o čovjeku da ga je stvorio nakon što nije bio vrijedan spomena. Allah, dž.š.,. veli:

"Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan."

nastavak misli u sljedećem ajetu...

vaša djela su različita, jer ima onih koji rade dobro, a i onih koji rade loše.

Onome koji dijeli od onoga što mu je naređeno da od svoga imetka izdvaja i u svemu se čuva Allaha.

tj. da će za to biti nagrađen. Katade kaže: "U tom smislu Ibn Ebi-Hatim od Ebu ibn Ka’ba prenosi da je rekao: /639/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., šta je to najljepše, pa mi je rekao da je to Džennet.

U pogledu riječi Uzvišenog: "...njemu ćemo put dobra olakšati", Ibn-Abbas kaže: "tj. dobro". Neki raniji učenjaci u vezi sa ovim ajetom rekli su: "Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loše loše."

a onome koji tvrdiči", tj. škrtari da udjeljuje od onoga što posjeduje "...i osjeća se neovisnim", tj. škrtari sa svojim imetkom i osjeća se neovisnim o svome Gospodaru, kako kaže Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim.

tj. nagradu i kaznu na onom svijetu

tj. omogućiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"...i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?" (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu govore da će Allah, dž.š., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed određeno. O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a., prenosi da je rekao: /640/ "Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na jednoj dženazi na groblju Beki el-Garkad kad je rekao: 'Nema nikoga od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri.' Upitali su: 'Allahov Poslaniče, da se onda prepustimo sudbini?' 'Radite', rekao je 'ali će opet svako dospjeti tamo gdje mu je suđeno!', a zatim je proučio:

"Onome koji udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim - njemu ćemo put dobra olakšati, a onome ko tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim - njemu ćemo put zla olakšati." Postoje i druge verzije hadisa u istom značenju. Tako Ibn-Džerir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se završava sa Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kaže: "Ebu-Bekr, r.a., u Meki je oslobađao starce i žene koji bi primili islam. Na to mu je njegov otac rekao: 'Sine, vidim kako oslobađaš iznemogle ljude. Kako bi bilo da počneš oslobađati snažne muškarce koji bi ti pomagali, čuvali te i branili?' On je odgovorio: 'Oče, ja želim postići ono što je kod Allaha.'" Amir ibn Abdullah dalje kaže: "Pričali su mi neki moji ukućani da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom.

Mudžahid kaže: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem: tj. kad se strovali u Vatru.

tj. u džehenemsku vatru ako se ne pokori Allahu i ne bude slijedio Poslanika.

što znači: čovjek neće biti ostavljen na ovom svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana. Neće biti ostavljen i zanemaren u kaburu a da ne bude proživljen. Naprotiv, njemu se upućuju naredbe i zabrane na ovom svijetu a bit će proživljen i doći pred Allaha, dž.š., na ahiretu. Ovdje se apostrofira proživljenje na ahiretu i odgovor onima koji to poriču izme|u onih koji su skrenuli, koji ne znaju i koji se inade. Zato Allah, dž.š., ovdje veli, podastirući kao argument za proživljenje početak stvaranja.