Uzvišeni kaže: "Tako je to! Pa ko poštiva Allahove propise", tj. Njegove zapovijedi, "znak je bogobojaznosti srca."  U Allahove propise spadaju: kamile, kurbani i žrtvene životinje (budn). Muhammed bin Ebi-Musa rekao je: "U Allahove propise spada: stajanje na Arefatu, Muzdelifi, džemreta, bacanje kamenčića, brijanje kose i žrtvena životinja." Ibn-Omer kaže da su to najuzvišeniji propisi koji se odnose na Kabu. Pošto je prijevoz žrtve i kurbana, te klanje istog sastavni dio Allahovih propisa, onda je neophodno da prema kurbanu pokažemo poštovanje, a u to spada: tražiti da se kurban dobro hrani i da se prema njemu lijepo postupa. Ibn Ebi-Hatim prenoseći od Ibn-Abbasa o ajetu

"Tako je to! Pa ko poštiva Allahove propise", kaže: "Dobro gojiti, lijepo postupati, i pokazati poštovanje." Ebu-Umame prenosi od Sehla: "Gojili smo kurbane u Medini, a i drugi muslimani su to činili." Hadis prenose Buharija. Od hazreti Alije, neka je Allah zadovoljan sa njim, prenosi se da je rekao: /220/ "Božiji Poslanik, s.a.v.s., nam je stavio u zadaću da dobro pregledamo oči i uši i da za kurbane ne uzimamo slijedeće životinje: "mukabelu", "mudabiru", niti "šerkau", niti "harkau". Hadis prenose Imam Ahmed i autori "Sunena", a Tirmizi ga smatra ispravnim. "Mukabela" je ona žrtvena životinja kojoj je uho odsječeno u stražnjem dijelu. "Šerkaa" je ukoliko joj je uho odsječeno uzdužno. Ovo su kazali, odnosno ovo su stavovi i riječi Šafije i Asmeija. "Harkaa" je žrtvena životinja čije je uho probušeno ukrug, a Allah najbolje zna.

Autori "Sunena", Ahmed i Tirmizi prenose od hazreti Alije, neka je Allah zadovoljan sa njim, da je rekao: /221/ " Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je da kao žrtve prinosimo životinje slomljenog  roga i odsječenog uha." Seid bin Musejjb rekao je: "Slomljen znači pola ili više", tj. slomljeno je pola ili više roga.

Od Bera'a se prenosi da rekao je /222/ "četvero ne može biti kurban: ćorava životinja čija je ćoravost očita, bolesna čija je bolest vidljiva, šepava čija je šepavost očita i ona koja je slomljene noge a koja nema izgleda da preboli." Hadis prenosi Imam Ahmed i autori "Sunena", a Tirmizi ga smatra ispravnim. Pomenuti nedostaci umanjuju količinu mesa zbog slabosti te životinje i nemogućnosti da provede sve vrijeme na ispaši, jer ostale ovce prije nje dođu na ispašu. Ebu-Davud prenosi od ‘Utbea bin Ibn es-Selemija da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio "musfiru", "musta'salu", "bahkau", "mušei‘u" i "kesiru." "Musfira" je mršava životinja ili ovca kojoj je iz korijena izvađeno uho. "Musta‘sala" je životinja slomljenog roga. "Bahkaa" je životinja ćorava. "Muši'a" je ovca koja neprestano kaska za stadom, jer zbog svoje slabosti nije u stanju slijediti stado. "Kesira" je šepava životinja. Sve ove mahane zapreka su za kurban. Ukoliko je mahana nastupila neočekivano, nakon što je životinja bila određena za kurban, onda ne šteti. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida koji kaže: /75/ "Kupio sam ovna da ga zakoljem za kurban. Natrčao je vuk i otkinuo mu komad sa stražnjeg dijela. Pitao sam Božijeg Poslanika, s.a.v.s., o tome, a on rekao je: 'Zakolji ga kao kurban.'" S tim u vezi u hadisu stoji: /223/ "Božiji Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da dobro pregledamo oči i uši, tj. da kurban, životinja koja se žrtvuje, bude dobra, da odgovara i da bude debela."

Uzvišeni ističe da je klanje kurbana i puštanje krvi u Allahovo ime propisano svim narodima.

"Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana, da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje." U "Sahihima" Buharije i Muslima potvrđeno je od Enesa, koji rekao je: /226/ "Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dovedena su dva debela rogata ovna. Zahvalio je Allahu, donio tekbir, stavivši svoju nogu na njihove obraze." Imam Ahmed prenosi od Zeida bin Erkama, koji rekao je: /227/ "Upitao sam: 'O Božiji Poslaniče, što su ovi kurbani?' 'To je sunnet vašeg oca Ibrahima.' 'Šta mi imamo od toga?' Odgovorio je: 'Za svaku dlaku sevap - nagradu.' 'Šta je sa vunom?' 'Za svaku dlaku od vune sevap.'" Hadis prenosi Ibn-Madže.

Govor Uzvišenog: "Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte", tj. vaše božanstvo je jedno, iako su se vjerozakoni poslanika razlikovali, jedni druge derogirali, svi su se pozivali na obožavanje samo jednog Allaha, Koji nema sudruga.

"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!'" (21:25) U vezi s tim se veli: "Zato se Njemu iskreno predajte", tj. Njegovoj odredbi i propisu se pokorite, "a radosnom viješću obraduj ponizne."

Uzvišeni Svojim robovima tekstualno govori o žrtvenim životinjama koje je za njih stvorio, učinivši ih tako jednim od Allahovih obreda hadža, a koji su ono što je najvrijednije što se može Allahu darivati, kako to Uzvišeni veli:

"Ne omalovažavajte Allahove odredbe hadža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito one ogrlicama obilježene, ni one ljude koji su krenuli ka časnoj Kabe." (5:2) Što se tiče žrtvene životinje (budn), Ata kaže da se pod tim misli na kravu i devu. Prema tome postoje dva različita stava. Ispravniji je stav da se tu misli na kravu i devu, kako to autentično prenosi hadis koji bilježi Muslim prema predanju Džabira bin Abdullaha, koji kaže: /228/: "Naredio nam je Božiji Poslanik, s.a.v.s., da se u kurbanima udružimo: kod deve sedmerica i kod krave sedmerica." Govor Uzvišenog:

"...i vi u njima  imate dobro", tj. nagradu na svijetu budućem. Prenosi se od Sulejman bin Jezida el-Kja'bija, a on prenosi od Hišama bin Urveta, a on od svog oca, a on od hazreti Aiše da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /229/ "Nema ljudskog djela učinjenog u danima Kurban-bajrama koje je draže Allahu, dž.š., od prolijevanja krvi kurbana. Kurban će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i sa svojim runom. Allah prima  krv kurbana prije nego ta krv padne na zemlju. Zato lijepo postupajte s kurbanom..." Hadis prenose Ibn-Madže i Tirmizi, a Tirmizi ga smatra dobrim hadisom. Od Ibn- Abbasa se prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /230/ "Ni u šta novac nisi bolje uložio i investirao od onoga što se zakolje u danima Kurban-bajrama." Hadis prenosi Darekutni u svom "Sunenu".

Govor Uzvišenog: "Zato spominjite Allahovo ime kada budu za klanje pripremljene." Prenosi se od Mutaliba bin Abdullaha, a on prenosi od Hantaba, a ovaj od Džabira bin Abdullaha, koji rekao je: "Klanjao sam sa Božijim Poslanikom, s.a.v.s., Kurban-bajram. Kada je završio, doveo je ovna, zaklao ga izgovarajući riječi: /231/ 'U ime Allaha, Allah je najveći, Bože, ovo je od mene i od onih sljedbenika mog ummeta koji nisu zaklali kurban.'" Riječ "savaf" znači "ona koja stoji na tri noge", podavijene (svezane) lijeve noge. Božiji Poslanik bi učio: "U ime Allaha, Allah je najveći, nema boga osim Allaha, Bože, ovo je od Tebe Tebi." Hadis navodi Ibn-Abbas, a isto tako i Mudžahid i Ibn Ebi-Talha, i El-Avfi od njega. A u dva "Sahiha" /232/ "prenosi se od Ibn-Omera da je došao kod nekog čovjeka koji je tjerao žrtvenu životinju (devu) da klekne da bi  je zaklao. Ibn-Omer mu reče: 'Uspravi je da stoji i sveži, jer je to sunnet Muhammeda, s.a.v.s.'"

Riječi Uzvišenog: znače: kada padne na zemlju i umre jer nije dozvoljeno meso od deve prije nego ona umre i prestanu svi njeni pokreti. U merfu'-hadisu stoji: /233/ "Nemojte ubrzavati sa izlaskom duša (usmrćavanjem)!" Prenosi se da je Omer bin el-Hattab rekao ovo, a to podupire hadis i Muslimovom "Sahihu", a prenosilac tog hadisa je Šeddad bin Evs, koji kaže: /234/ "Allah je propisao dobročinstvo u svemu; pa kada ubijate, lijepo ubijajte i kada koljete, lijepo koljite. I neka svako od vas naoštri svoj nož i neka tamo ne muči žrtvu (kurban). Od Ebu-Vahida el-Lejsija prenosi se da je rekao: "Rekao je Poslanik, a.s.: 'Meso koje je odsječeno od životinje prije nego što je potpuno umrla, strv je.'" Hadis bilježe Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim.

Govor Uzvišenog: "Jedite ih, a nahranite  i onoga koji ne prosi, a i onog koji prosi." Neke selefije za govor Uzvišenog: "Jedite ih" kažu da naredba ovdje znači dozvoljenost (mubah), dok Malik kaže da je to mustehab (poželjno). Oko toga što se misli pod terminima "onoga koji ne prosi" i "onoga koji prosi" razišli su se. Ibn-Abbas kaže: "Onaj koji ne prosi je u svojoj kući i on je zadovoljan onim što mu udijeliš." "Onaj koji prosi naspram je tebe, tj. svratio je do tebe da mu dadneš mesa, ali ne išće." Ovaj ajet uzima za dokaz ona ulema koja smatra da kurban treba podijeliti na tri dijela: jedna trećina će pripasti vlasniku, drugu trećinu će podijeliti, a treću će dati sirotinji.

U sahih-hadisu stoji da se Božiji Poslanik, s.a.v.s., obratio ljudima riječima: /236/ "Bio sam vam zabranio da pohranjujete kurbansko meso preko tri dana, pa jedite i ostavljajte koliko hoćete."

U drugom hadisu stoji: /237/ "Jedite, pohranjujte i dijelite kao sadaku." Što se tiče kože, u Ahmedovom "Musnedu", preneseno od Nu'mana, u hadisu o kurbanu stoji: /238/ "Jedite kurbansko meso, dijelite ga kao sadaku, a kurbansku kožu nemojte prodavati, nego je nastojte iskoristiti."

Prvo vrijeme klanja kurbana nastupa kada izađe sunce prvog dana Bajrama i prođe onoliko vremena koliko se može klanjati Bajram-namaz i proučiti hutbe. Od Bera'a bin Aziba prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /239/ "Ono čime ćemo prvo započeti ovaj naš današnji dan je namaz, klanjat ćemo, zatim ćemo se vratiti i zaklati kurbane. Ko tako uradi postupio je po našem sunnetu. Ko zakolje prije namaza, to je obično meso koje je podario ukućanima, a sa kurbanom nema ništa." Hadis prenose Buharija i Muslim. U Muslimovom "Sahihu" stoji: /240/ "Ne koljite kurban prije nego ga imam zakolje."

Govor Uzvišenog:

"Tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili." Uzvišeni ističe, zbog ovoga "potčinili smo vam ih", tj. učinili ih vama pokornim, učinili smo vam ih poslušnim. Ako poželite da ih jašete, da ih muzete ili, pak, poželite da ih zakoljete kako to Uzvišeni kaže:

"Kako oni ne vide da Mi, od onog što su Naše ruke uradile, samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici..." - do riječi Njegovih - "...pa zašto nisu zahvalni."

Uzvišeni kazuje da vam je klanje žrtvenih životinja, kurbana, propisao da biste prilikom njihovog klanja Njegovo ime spominjali. On je Onaj Koji stvara, Koji opskrbljuje, a do Njega neće doprijeti niti njihovo meso niti krv njihova, jer je On od svega neovisan. U džahilijetu kada bi prinosili žrtve svojim božanstvima, kod njih bi  ostavljali meso žrtava, pršćući božanstvo krvlju žrtve. Uzvišeni veli:

"Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša", tj. to će primiti i za to nagraditi, kako to stoji u "Sahihu": /241/ "Allah ne gleda ni izgled (likove) ni vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela." Allah neće ništa ni od koga primiti osim od onoga koji je u svom djelu usmjerenom ka Allahovom zadovoljstvu iskren. Govor Uzvišenog: "Tako vam ih je potčinio", tj. zbog toga vam je u pokor žrtvene životinje stavio "da biste Allaha veličali, zato što vas je uputio", tj. da priznajete Njegovu uzvišenost i veličinu, kao što vas je uputio Svojoj vjeri i Šerijatu i onome što voli i čime je zadovoljan, a zabranio vam je ono što ne voli i što ne želi da činite. Govor Uzvišenog:

"...i obraduj one koji dobra djela čine", tj. obraduj, o Muhammede, one čija su djela dobra, one koji izvršavaju Allahove propise i slijede ono što im je On stavio u zadaću, te one koji su u poslanike povjerovali i u ono što su im dostavili, i u ono sa čime su od Uzvišenog Allaha došli.

U vezi sa pitanjem obveznosti klanja kurbana postoje različiti stavovi. Neki klanje kurbana smatraju obaveznim, kao što je to Ebu-Hanifa, dok Malik i Sevri smatraju da je kurban obaveza za onoga koji posjeduje nisab. Ebu-Hanifa još uslovljava boravak, stalnu nastanjenost. Svoje stavove potkrepljuje hadisom kojeg prenosi Ahmed, ali ga ne smatra ispravnim. 461 U hadisu ima nečeg neobičnog. Šafija i Ahmed kažu da je zaklan kurban mustehab prema sadržini hadisa: /242/ "U imetku nema duga izuzev zekata." Ranije je bilo govora da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., klao kurban za svoj ummet, čime je obaveza klanja kurbana sa njih bila spala. Ebu-Sariha kaže: "Bio sam komšija Ebu-Bekra i Omera i oni nisu klali kurban bojeći se da ih ljudi ne bi oponašali, prihvatajući to kao obavezu." Kurban je dovoljan za vlasnika i ukućane.

Kod većine kao kurban dovoljno je mladunče od deve, krave, koze, ili janje od ovce (džeze'un). Mladunče od deve treba imati pet godina i da je zašlo u šestu, od krave dvije godine i da je zašlo u treću, od koze dvije godine. Što se tiče janjeta, kaže se da treba imati godinu dana, neki kažu deset mjeseci, neki osam, neki šest mjeseci (ovo je najmanje što je kazano). Ono što je mlađe od šest mjeseci zove se "hamelun." Razlika između njega i mladunčeta ovce (džeze'un) jeste što je kod prvog dlaka na leđima uspravna, a kod drugog nježna, razdijeljena na dvije strane, a Allah najbolje zna.

---

461 Ja sam dodao: Hadis se prenosi od Ebu-Hurejrea i seže sve do Poslanika, s.a.v.s.: "Ko bude imao mogućnosti pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našim džamijama." Ibn-Kesir smatra da u hadisu ima nekakve manjkavosti. Ja dodajem da možda ta manjkavost proistječe iz razumijevanja hadisa da je klanje prije bajram-namaza, premda je namaz prije klanja. "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji." Imam Ahmed hadis ne smatra ispravnim.