"to, taj" znači "ova, ovo", što se često koristi u arapskom jeziku. Kur'an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izražavanja. Allah Uzvišeni kaže: "ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje"(2:68) Zatim kaže: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar vaš." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indžil, što je dosta slobodno tumačenje, odnosno neutemeljena interpretacija. Tačno je da se odnosi na Kur'an. Znači "u koju nema sumnje". Međutim, ima i ovakvih čitanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s tačkom, stajanjem na riječi , a zatim: "U njoj je uputa bogobojaznim." Ispravno je, međutim, stajanje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je nešto. "Uputa bogobojaznim", tj. svjetlo za bogobojazne, vjernike koji se čuvaju idolopoklonstva (širka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se od Njegovih zabrana. To je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadrži svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili." 

On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti objavljuje Kur'an, Muhammede, sa Istinom, u koji nema nikakve sum­nje.

"potvrđujući ono što je pred njom", tj. u knjigama objavljenim prije nje, jer te knjige potvrđuju ono što ona saopćava nago­vještavajući još od davnih vremena obećanje od Al­laha da će poslati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i objaviti Kur'an časni.

"A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu Imranovu, "i Indžil" Isau, sinu Merje­minu, a.s., "prije" ovog Kur'ana,

To im se nije svidjelo, pa je Allah Uzvičeni objavio: ″Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima je od njih izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone.″ Es-Suddi o riječima Uzvišenog: ″Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da če pobijediti″ kaže: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radiš samo ono što ti Allah naredi

Allah Uzvišeni saopćava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji čine srž Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, čija su značenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je da se nejasni usklade sa jas­nim ajetima. Ko to učini na Pravom je putu, a ko učini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"oni su matica Knjige", tj. srž, matri­ca kojoj se vraća u slučaju nejasnoće,

"a drugi su nejasni", tj. njihovo značenje formalno-jezički i strukturalno, ali ne i stvarno, može biti u skladu s jasnim, ili nečim dru­gim.

Postoji razilaženje u pogledu pojmova jasni i ne­jasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kaže: "Jasni ajeti" "jesu oni koji derogiraju, koji određuju halal, haram, šerijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se postupa"; od njega se isto tako prenosi: "Jasni ajeti" riječi su Allaha Uzvišenog":

Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospo­dar vaš propisuje: da mu ništa ne pri­družujete... !" (6:151), zatim:

"Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!" (17:23) te ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kaže: "Stroge zapovijedi farzovi, naređenja i zabrane, dopušteno halal i nedopušteno haram."

"Nejasni ajeti su", kako kaže Ebu-Fahita, "počeci sura", a u vezi sa nejasnim ajetima ima više drugih mišljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija reda riječi, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u što se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed ibn Ishak kaže: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz Gospodara, zaštitu Allahovih robo­va, odnosno, oni koji otklanjaju bespotrebnu pole­miku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na isti­nitost i potvrdu, i ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumačiti. Njima Allah iskušava robo­ve, kao što ih iskušava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put neistine i napustili istinu.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni u čijim srcima je zastrana", tj. napuštanje istine i prihvaćanje neistine, "oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono što je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budući da postoji mogućnost promjene izraza. Što se tiče onoga što je jasno utvrđeno, oni se time ne bave jer to ih žigoše i stoji kao dokaz protiv njih.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "u težnji za smutnjom", tj. za dovođenjem u zabludu onih koji ih slijede, pokazujući im prividno da se oni bore protiv njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u njihovu korist. Tako kršćani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Božiji Duh i Riječ koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajući pritom dokaze u riječima Allaha Uzvišenog:

Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvrđene i jasne ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!

"i svojim tumačenjem", tj. iskrivljavanjem po svojim željama kao da oni znaju šta jeste i šta će biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od El-Aknebija, odnosno od Aiše, r.a., koja kaže da je /465/ Allahov Poslanik, sallalla­hu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet:

"On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do riječi "...Samo razumni shvaćaju!" Zatim kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah žigosao, pa ih se pričuvajte!" Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s riječima Uzvišenog: /466/ "Oni u čijim srcima je zastrana", "To su haridžije, tj. secesionisti!" Najmanje što se može reći za ovaj hadis je da je "mevkuf", tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a značenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila pobuna ha­ridžija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada učinilo u njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno izvršio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi pravedan, jer nisi pravedno postupio!" Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, na to je rekao: /467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je čovjek otišao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od ovog čovjeka (njegove vrste) pojavit će se ljudi koji će biti tako pobožni, da ćete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredeći ga s njihovim, i vaše učenje s njihovim, ali koji će izlaziti iz vjere kao što strijela izlazi iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njiho­vom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!" Na­kon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i on se s njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, mišljenja, sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizašle kaderije (indeterministi), mutezile, džehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i posvjedočeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /468/ "Ovaj ummet će se podijeliti na se­damdeset i tri grupe. Sve one će u Vatru izuzev jedne!" Kazali su mu: "A koja je to, Allahov Poslaniče?", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ona koja bude na onome na čemu sam ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim dodatkom u svom "Mustedre­ku".

"njihovo tumačenje zna samo Allah!" Učači Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvišenom, kao što stoji u naprijed navedenom predanju od Ibn-Ab­basa, r.a., koji kaže: "Tumačenja imaju četiri vrste: tumačenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumačenje koje znaju Arapi samim poznava­njem jezika, tumačenje koje znaju upućeni u znanost i tumačenje koje zna samo Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao. Stoga, ono što spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u čemu se dvoumite vjerujte!" Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavu­sa, koji navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je čitao:

"a tumačenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upućeni kažu: 'Mi u to vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Džerir prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajući "njegovo tumačenje". Od Ibn-Džerira se navodi da u učenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: "da je njegovo tumačenje samo kod Allaha, dok upućeni u znanost govore: "Mi vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Džerir se opredjeljuje za ovo mišljenje.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Džafera ibn Zubejra: Njegovo tumačenje, kojim je htio to što je htio, niko ne zna osim Allaha, a upućeni u znanost kažu: "Vjerujemo u to." Zatim tumačenje nejasnih (nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim što znaju iz tumačenja jasnih (fiksiranih) ajeta, koje niko ne može tumačiti na više od jednog načina. Ovim se Knjiga čini koherentnom, tako da jedan dio potvrđuje drugi, potvrđuje se kao dokaz, pokazuje razložnost, otklanja laž i odbacuje nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i pouči ga tumačenju!"

Govoreći o njima, Allah Uzvišeni navodi da oni kažu: "Vjerujemo u to", tj. u ono što je nejasno,

"sve je to od Gospodara našega", tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istini­ti su i pravi. Svaki od njih potvrđuje istinitost drugoga i posvjedočuje ga, budući da su svi od Allaha, a ništa od Njega nije proturječno. Allah Uzvišeni kaže:

"A zar oni ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!" (2:82) Zato Allah Uzvišeni kaže: "Niko ne shvaća osim razumni!" To znači da samo oni koji imaju zdravog razuma i pravog ra­zumijevanja shvaćaju, razumiju, promišljaju i razma­traju prava značenja! Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je /471/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo jednom da polemiziraju, pa je rekao: "Propali su oni koji su to činili prije vas, jer oni su suprotstavljali jedan dio Alla­hove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga objav­ljena da svaki dio potvrđuje drugi. Stoga, ne pro­glašavajte lažnim jedan dio pomoću drugoga! Ono što znate iz nje, to i go vorite, a ono što ne znate, tražite od onoga ko to zna!"

″Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi.″ Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom koja ima oružje i hoće borbu i kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se riječ islama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo nešto preko tri stotine i deset ljudi. Kada su došli u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, s.a.v.s., došla vijest o pokretu Kurejšija da bi zaštitili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, r.a., tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, r.a., i također dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslaniče, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi nećemo reći kao što su Israelićani rekli Musau: ″Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati! (5:24) Ne, mi tebi kažemo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi ćemo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi došao do njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pohvali ga i učini mu hajr-dovu. Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ″O ljudi, posavjetujte me!″ - misleći na ensarije. Jer, oni su bili većina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: ″O Allahov Poslaniče, mi te ne možemo štititi dok ne dožeš na naše područje. A kada nam dođeš, onda češ biti pod našom zaštitom: štitit ćemo te od svega onoga od čega štitimo i svoju djecu i žene.″ Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribojavao da ensarije smatraju da su mu dužni pomoći samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu reče: ″Tako mi Allaha, ti kao da na nas misliš, Allahov Poslaniče?″ On mu odgovori: ″Tako je.″ A Sa'd reče: ″Mi smo ti već povjerovali, i priznali te, i posvjedočili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti prisegu i obečanje da ćemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslaniče, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povedeš u boj protiv našeg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obečanje u borbi. Možda će ti Allah kod nas pokazati ono što će te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!″ Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se Sa'dovim riječima, pa reče: ″Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obećao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!″

Da se samo Allahu klanjate, tj. da samo Njemu Jedinom iskazujete pokornost (ibadet), kao što Allah Uzvišeni kaže:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!(16:36) Ja sam vam od Njega da opominjem i da radosne vijesti kazujem, tj. ja vas opominjem kaznom, ako Mu se suprotstavite i donosim vesele vijesti; da ćete biti nagrađeni, ako Mu budete pokorni, kao što stoji u sahih - pouzdanom hadisu: (580) da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uspeo jednom prilikom na Safu i pozvao rodove Kurejšija, od daljnih ka bližim po srodstvu, ...koji su se sakupili i rekao im je: O skupino Kurejša, šta mislite, hoćete li mi vjerovati, ako vam kažem da vas neprijateljska konjica hoće napasti u zoru? Biste li mi vjerovali?

Oni odgovoriše: Nismo nikada od tebe čuli laž, a on im onda reče: Ja vas, zaista, opominjem žestokom kaznom.

Zatim Uzvišeni kaže:″A kad su oni rekli: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu″. Oni su ovako govorili zato što su bili velike neznalice i što su se žestoko protivili i poricali.A bolje im je bilo da su govorili: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo.Međutim,oni su sami protiv sebe prvi počeli moliti i požurivati svoju patnju i kaznu.

Uzvišeni kaže da nema niko nepravedniji „...od onoga koji o Allahu laži iznosi“, i koji na Allaha izmišlja laži i smatra da ga je Allah poslao kao vjerovjesnika, a nije tako. Ovakav primjer nije skriven ni bezumnima, a kako da bude vjerovjesnicima. Onome koji kaže ovo iskreno ili lažno neminovno je da mu Allah uputi dokaze, vidljivije od Sunca. Zaista je razlika između Muhammeda, s.a.v.s., i Musejleme El-Kezzaba, za onoga ko ih je vidio jasnija od razlike između zore i veoma tamne noći, ko je promatrao svakog od njih dvojice, i njihova djela i njihova govor, i ko je imao moć zapažanja, jasna mu je bila Istina Muhammeda, s.a.v.s., a laž Musejleme El-Kezzaba, i Sedžaha i El-Esveda El-Ansija. Rekao je Abdullah bin Selam: „Pošto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu, ljudi su odjurili 1; kada sam ga ugledao vidio sam da njegovo lice nije lice čovjeka koji laže. Prvo što sam čuo od njega bilo je: (552) ‘O ljudi, širite selam, hranite gladne i uspostavljajte rodbinske veze, klanjajte noću dok ljudi spavaju, ući ćete u Džennet sigurno.’" Hasan bin Sabit rekao je: „Da ni njemu i nisu bili jasni dokazi, njegova intuicija bi ti ukazivala na svako dobro.“ A što se tiče Musejleme El-Kezzaba, svako ko ga je vidio a bio sposoban zapažati saznao je sve o njemu bez sumnje, iz njegovog nerječitog i lošeg govora, njegovih loših i pokvarenih djela i njegovog Kur'ana sa kojim će vječno boraviti u Vatri na Dan žalosti i sramote. Kolika je samo razlika između riječi Uzvišenog: „Allah je - nema boga osim Njega - živi i vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!“ (2:255), i riječi Musejleme, Allah ga osramotio i prokleo: „O žabo kćerko dviju žaba, krekeći koliko god hoćeš, vodu nećeš zamutiti, niti spriječiti onoga koji hoće da pije.“ I njegove riječi, Allah ga osramotio i prokleo: „Slon, a znaš li ti šta je slon, on ima dugu surlu.“ I njegove riječi, Allah ga prokleo i udaljio od Njegove Milosti: „I one koje tijesto mijese, i hljeb prave, i one koji jedu zalogaje gomilajući ih i gojeći se, zaista je Kurejš narod sklon agresiji.“ I druge izmišljotine i blebetanja koja nisu dostojna maksumima (djeci) da ih izgovaraju, osim u vidu ismijavanja i izrugivanja. Rekao je Es-Siddik, r.a., onima koji su došli iz njegova naroda kajući se nakon što su čuli od Musejleme ovo što smo spomenuli i slično tome: „Teško vama, gdje su išle vaše pameti? Tako mi  Allaha, zaista ovo nije bilo od Boga (objava).“ Zato Uzvišeni kaže: „Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: ‘Objavljuje mi se’ - a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: ‘I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje.’" (6:93) A u ovom časnom ajetu kaže: „Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinom? Mnogobošci, doista, neće uspjeti.“ Također, ko je poricao Istinu sa kojom su dolazili poslanici i koja se zasniva na dokazima, nema niko nepravedniji od njega, kao što se navodi u hadisu: (533) „Najnesretniji od ljudi kod Allaha jeste čovjek koji je ubio vjerovjesnika ili onaj kojeg je ubio vjerovjesnik.“

___

1
On misli na svoj narod, jevreje, a što se tiče Arapa, i to ensarija, bili su u velikoj radosti i veselju prilikom dolaska Muhammeda, s.a.v.s.

Allah Uzvišeni iznosi stanje vjernika koji su u vjeri u Allaha i spoznaju i priznaju da nema drugog boga osim Allaha, kako kaže Uzvišeni:

"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, prihvati se Allahove čiste vjere, prema kojoj je On ljude načinio." (30:30) Jer, vjernik je uvijek u ovoj spoznaji bez ikakve izmjene i promjene. U dva sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (586) "Svako se dijete rađa u čistoj vjeri, islamu, pa ga roditelji požidove, pokrste ili učine vatropoklonikom, kao što i životinja rađa ispravnu životinju, pa da li ste primijetili kod njih neispravnost?"

 "Pa zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur'an kao svjedok njegov...", tj. došao mu je Allahov svjedok, čiste, uzvišene i kompletne vjere, koja se završava Muhammedovim, s.a.v.s., poslanstvom. و"I još prije njega Musaova Knjiga", tj. prije Kur'ana došla je Musaova Knjiga - Tevrat, koji, također, svjedoči Muhammedovo, a.s., poslanstvo. Jer ovaj Tevrat, ko ga bude istinski vjerovao, vodi vjeri i spoznaji Kur'ana. Nema sumnje, prema tome, da je Tevrat, kako kaže Allah Uzvišeni; "...predvodnik i milost", tj. Allah ga je objavio tom narodu da mu bude predvodnik i uzor koji će slijediti, i milost Allahova. Zato kaže Uzvišeni: "To su oni koji vjeruju u njega", tj. u Musaov Kitab, koji sadrži nagovještaj Muhammedovog, a.s., poslanstva. Prijeteći, zatim onome ko negira Kur'an, ili njegov dio, Allah Uzvišeni kaže:

"A onima koji su se protiv njega urotili, Vatra će boravište biti", tj. ko bude negirao Kur'an, bilo da je idolopoklonik, nevjernik, pripadnik objavljene Knjige i drugih zajednica i grupacija, bez obzira na boju kože, izgled i naciju, do kojih je Kur'an stigao, kako kaže Uzvišeni: "...da njime vas i one do kojih on dopre, opominjem", (6:19), pa dalje Uzvišeni kaže:

Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.(7:158) Ovdje Allah Uzvišeni kaže:

"A onima koji su se protiv njega urotili, Vatra će boravište biti." U Muslimovom Sahihu prenosi se od Ebu-Musaa el-Eš'arija, r.a., da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, svako onaj ko čuje za mene, bio jevrej ili kršćanin, pa ne uzvjeruje u mene, unići će u Vatru."

 "...zato ti nipošto ne sumnjaj u njega, on je, zaista, istina od Gospodara tvoga", tj. Kur'an je, uistinu, od Allaha, u što nema nikakve sumnje. "...ali većina ljudi neće da vjeruje". Uzvišeni, tako. kaže: "...ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili"(6:116). Isto tako Allah Uzvišeni kaže:

"I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika." (34:20)

Ovo je dokaz nedostižnosti i nadnaravnosti Kur'ana, i da čovjek nije u stanju sastaviti ni deset sura sličnih Kur'anu, niti jednu suru poput njega, jer je po svojoj rječitosti i retorici, sadržaju i ljepoti, i obuhvatanjem velikih i obimnih značenja, korisnih na dunjaluku i ahiretu, nemoguće da bude osim od Allaha, Kojem nije ništa slično u Njegovom biću, niti Njegovim svojstvima, niti Njegovim djelima i Njegovim riječima; Njegov govor ne sliči govoru stvorenja, zato je Uzvišeni rekao: „Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je“, tj. ovaj Kur'an moguć je samo od Allaha, i on ne sliči ljudskom govoru. „On potvrđuje istinitost prijašnjih objava“, tj. od prethodnih knjiga, i njihov je zaštitnik i objašnjava što je ušlo u njih od iskrivljivanja, interpretacije i mijenjanja. A riječi Uzvišenog: „I objašnjava propise, u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je“, tj. objašnjava propise, halal i haram, jasno potpuno dovoljno i istinito bez imalo sumnje, od Allaha je, Gospodara svjetova.

Navodi, zatim, Svoje blagodati prema ljudima, objavljujući Kur'an časni Svome Poslaniku, pa kaže: "O ljudi, stigla vam je poruka od Gospodara vašega", tj. zaštita koja će vas spriječiti da činite ružne stvari, "...i lijek za vaša srca", tj. protiv sumnji; koji uklanja prljavštinu mnogoboštva i nevjerstva. "I uputstvo i milost", koje Uzvišeni upućuje i daruje Svoju milost pravim vjernicima, kao što Uzvišeni kaže: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima On samo povećava propast" (17:82),

Nakon što je Uzvišeni rekao da je Kur'an uputstvo, milost i jasni dokaz za ljude, On naređuje da se, iz poštivanja i veličanja Kur'ana, šuti dok se on uči, a ne da se radi ono na što nevjernici iz plemena Kurejš nagovaraju: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku." (41:26) To je posebno potrebno kada imam na farzovima uči Kur'an naglas. U tom smislu Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Musa el-Eš'arije, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /348/ "Imam je postavljen da bi bio slijeđen; pa kada on donese tekbir, i vi donesite tekbir, a kada on uči Kur'an - vi šutite..." Ovaj hadis ovako navode i autori Sunena, također od Ebu-Hurejrea. Ibn-Džerir prenosi od Bešira ibn Džabira: "Dok je Ibn-Mes'ud jednom klanjao, čuo je da neki ljudi uče naglas sa imamom. Pa kada je imam završio, on reče: 'Zar ne možete shvatiti, zar ne možete razumjeti'": "A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite", kao što vam je Allah naredio! Imam Ahmed i autori Sunena navode od Ez-Zuhrija, on od Ebu- Ekseme el-Lejsija, a on od Ebu-Hurejrea: /349/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom je, završivši namaz u kojem je učio naglas, upitao: "Je li iko od vas maloprije zajedno sa mnom učio?" "Da, Allahov Poslaniče" - odgovori jedan čovjek, a on reče: "Upitao sam se: Zašto mi neko ometa učenje Kur'ana?" Kada su to ljudi čuli od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prestali su učiti Kur'an sa njim u namazima u kojima je on učio naglas. Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen /dobar/, a Ebu-Hatim er-Razi proglašava ga sahihom /vjerodostojan/. O pitanju učenja Kur'ana u namazu ima više mišljenja. Jedno je da se Kur'an ne uči za imamom ni u namazima u kojima se uči naglas, ni u onim  u kojima se uči u sebi. Prema drugom mišljenju, samo se Fatiha uči, i to u stankama imama. To je stav jednog broja ashaba, tabiina i još nekih nakon njih. Zatim, od Ibn-Abbasa prenosi se da treba šutjeti u farz-namazima. A od Mudžahida se prenosi da treba šutjeti samo u toku džumanskih farza i hutbe. Ibn-Džerir zastupa stav da treba šutjeti na bajramima, na džumi i u namazima u kojima imam uči naglas. Time se misli na šutnju u toku farz-namaza i hutbe - sukladno hadisima u kojima se naređuje šutnja za imamom i u toku hutbe. A El-Hasan kaže: "Kada budeš počašćen druženjem sa Kur'anom, onda ga slušaj!" Imam Ahmed navodi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /350/ "Ko posluša jedan ajet iz Allahove Knjige, dobro djelo će mu biti mnogostruko upisano, a ko ga prouči, on će mu biti svjetlo na Kijametskom danu." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed - Allah mu se smilovao.

Katade ibn Di´ame kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (574) "...ne sumnjam i ne pitam." To također, potvrđuju Ibn-Abbas i Seid ibn Džubejr i Hasan el-Basri. U ovome je potvrda i proglas ummetu da se opis njihovog poslanika nalazi u prethodnim knjigama, koje posjeduju Ehlul-kitab/sljedbenici Knjige, kao što Uzvišeni kaže: "...onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze." (7:157) Pa i pored ove nauke, koju poznaju iz svojih knjiga, kao što poznaju i sinove svoje, oni sumnjaju,

Što se tiče objašnjenja skraćenica na početku pojedinih poglavlja, o tome je bilo govora na početku poglavlja El-Bekare "Ovo su ajeti Knjige", tj. ovo su ajeti Kur'ana, na što se, zatim, nadovezuju svojstva, pa Uzvišeni kaže: "A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga - istina je", tj. ova Knjiga koja ti se objavljuje. Riječ u rečenici je haber (predikat), a njen mubtede (subjekat) prije je spomenut. "…ali većina ljudi neće da vjeruje", tj. i pored ovog objašnjenja i jasnoće, većina ljudi iz inada i licemjerstva neće da vjeruje.

Allah Uzvišeni hvali Svoju časnu Knjigu - Kur’an time što za nju kaže da upućuje na najispravniji put i najjasniji pravac, obveseljavajući s njim vjernike koji rade dobra djela koja od njih traži daće dobiti veliku nagradu tj. na Sudnjem danu.

Uzvišeni obavještava o tajnim razgovorima glavešina i nevjernika Kurejša kada dolaze da prisluškuju Poslanikovo, s.a.v.s., učenje Kur’ana,  tajno, skrivajući se od svoga naroda, govoreći da je on opčinjen čovjek od poznatog sihra/magije, pa jedni kažu on je pjesnik, drugi kažu vrač, treći lud, a četvrti čarobnjak.

Pa zbog toga Uzvišeni kaže: "Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put", tj. ne mogu biti upućeni ka Istini i ne mogu naći put ka njoj. Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", rezimirajući, kaže: Ebu-Sufjan ibn Harb, Ebu-Džehl ibn Hišam i Ahnes ibn Šurejk ibn Amr ibn Wehb es-Sekafi, saveznik Benu-Zehre, izašli su da prisluškuju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je on klanjao noću u svojoj kući. Svaki od njih je izabrao mjesto odakle će ga slušati a da nijedan nije znao za drugog. Čitavu noć su probdjeli prisluškujući ga, a kada je zora osvanula razišli su se, pa su se sreli na putu jedan drugom prigovarajući. To im se ponovilo tri puta, da bi onda El-Ahnes došao kući Ebu-Sufjana, rekavši mu: "Ebu-Hanzala, kaži mi šta misliš o onome što si čuo od Muhammeda?" Rekao mu je: "Ebu-Sa’lebe, tako mi Allaha, čuo sam stvari koje poznajem i znam šta želi sa njima, a čuo sam i stvari čije značenje ne znam i ne znam šta se želi sa njima." Ahnes mu je rekao: "I ja, tako mi Onoga Kojim si se ti zakleo, isto osjećam." Ahnes je zatim izišao i došao Ebu-Džehlu pa mu rekao: "Ebu el-Hakeme, šta ti misliš o onome što si čuo od Muhammeda?" Odgovorio je: "Prepirali smo se oko časti mi i Abdu-Menaf: hranili su - i mi smo hranili, borili su se - i mi smo se borili, davali su - a i mi smo davali, sve dok nismo sjeli jedni prema drugima - a bili smo kao dva konja koja se takmiče - rekli su: "Od nas je poslanik kome dolazi Objava sa neba, pa kako da dostignemo ovo?" "Tako mi Allaha nikada u njega povjerovati nećemo!" Ahnes je ustao i ostavio ga.

Ovo je naredba Uzvišenog Allaha Svojim robovima, koja im je prenesena jezikom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kada hoće učiti Kur'an, treba da zatraže zaštitu u Allaha, dž.š., od prokletog šejtana. Ovo je imperativna forma, ali se njome ne želi obaveznost (vudžub) traženja zaštite, već poželjnost (mendub). To su prenijeli Ibn-Džerir i neki drugi imami.

Već smo ranije, na početku ovog tefsira, navodili hadise koji govore o traženju zaštite u Allaha, dž.š., od šejtana - neka je hvala Allahu, dž.š. Smisao i značenje iskaza utjecanja Allahu od prokletog šejtana pri započinjanju učenja Kur'ana taj je da se učaču ne pomiješa ono što uči, da se ne pobrka i time ga onemogući da razmišlja o onome što uči.

Uzvišeni saopćava o Svojoj Knjizi koju je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s., kojoj je laž nepoznata i koja je lijek i milost vjernicima, odnosno koja briše u srcu bolesti sumnje, licemjerstva, idolopoklonstva, skretanja i odstupanja. Kur’an, dakle, liječi od svega ovoga. On je, također, milost u kojoj nastaje iman, mudrost, traženje dobra i težnja za njim i to je samo kod onoga koji vjeruje u njega, iskreno se odnosi spram njega i slijedi ga. Što se tiče nevjernika - nasilnika prema samome sebi zbog nevjerstva, slušanje Kur’ana samo ga još više udaljava i povećava mu kufr. Greška je kod  kafira a ne kod Kur’ana. Uzvišeni kaže: “A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova povećala vjerovanje?' Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru." /9:124-125/ Uzvišeni kaže: “...a nevjernicima on samo povećava propast”, neće se okoristiti njime, neće ih sačuvati niti će ih izliječiti, jer je Allah učinio da Kur’an bude vjernicima lijek i milost.

Ibn-Mes’ud, r.a., rekao je: "Dodirnut će ljude crveni vjetar misli na kraju ovodunjalučke epohe, od Šama, tako da neće ostati u Mushafu a niti u srcu ijednog čovjeka ni jedan ajet, a zatim je proučio ajet: "A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili.”

Uzvišeni obavještava o časnoj Knjizi da se objavljuje na istinit način, tj. koja u sebi sadrži istinu kao što kaže Uzvišeni: "Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče"/4:166/, tj. sadržavajući Allahovo znanje koje želi da vam se saopći od propisa, naredbi i zabrana. Riječi Uzvišenog: ”I na istinit način se on objavljuje”, tj. objavljuje se tebi, Muhammede, zaštićen i sačuvan i nepomiješan sa drugim, niti mu je šta dodato niti oduzeto, već tebi dolazi na istinit način. Riječi Uzvišenog su: “A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.” Tj. da donosiš radosne vijesti onome ko se pokorava, a da opominješ onoga ko griješi.

Govor Uzvišenoga: “I kao Kur‘an, sve dio po dio ga objavljujemo.” Što se tiče učenja bez udvostručavanja (tešdida), znači: objavljujemo ga iz Levhi-mahfuza (Čuvane ploče) do Kuće časti na dunjalučkom nebu, a sa udvostručenjem, tj. "ferreknahu" znači: objavljujemo ga ajet po ajet, odvojeno i jasno u vezi sa događajima Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u toku 23 godine, obrazlažući i komentarišući, pa zbog toga Uzvišeni kaže: ”da bi ga ti ljudima kazivao", da bi ga ti dostavljao i učio im: “malo-pomalo", tj. postepeno, i: “i prema potrebi ga objavljujemo”, tj. jednu stvar za drugom.

Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s.: "Reci!", o Muhammede, ovim idolopoklonicima, nevjernicima s čime si im došao, s Kur’ani-kerimom: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali", svejedno da li ga vjerovali ili ne, on je istina koju Allah objavljuje i ističe ga spominjanjem u prethodnim knjigama, pa zbog toga Uzvišeni kaže: ”oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje", tj. od dobrih ljudi, učenjaka Ehli kitaba koji su radili po njima, kao što je objavljeno: ”kad im se on čita”, tj. ovaj Kur’an ”padaju licem na tle“ “čineći sedždu”  i Allahu - slava neka je Njemu - zahvaljujući Mu na blagodatima koje im je dao time što su dočekali ovog plemenitog Poslanika, s.a.v.s., kome je ova Knjiga objavljena.

/82/ "Mekhul prenosi da je jedan idolopoklonik čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na sedždi govori: 'Ja, Rahman, ja Rahim (o Svemilosni, Milostivi)', pa je (taj čovjek) rekao: 'On misli da molbu upućuje jednom, a on, ustvari, molbu upućuje dvojici. Zatim je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet.' Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, a to bilježi i Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Zovite: 'Allah' ili zovite 'Svemilosni', a kako god  budete zvali, Njegova su imena najljepša”, tj. reci, Muhammede, ovim idolopoklonicima koji niječu svojstvo milosti kod Uzvišenog Allaha sprečavajući Njegovo nazivanje imenom "Rahman", da nema razlike između našeg dozivanja Njega imenom "Allah" ili imenom "Rahman" jer On posjeduje najljepša imena kao što kaže Uzvišeni: "On je Allah - nema drugog boga osim Njega, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Svemilosni, Milostivi!" - do riječi Uzvišenog - "On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji." /59:22-24/ ”ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga." Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao:
/83/ "Objavljen je ovaj ajet a Allahov Poslanik, s.a.v.s., prikrivao se u Meki: “Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga.” Rekao je: "Kada bi klanjao sa ashabima dizao bi glas prilikom učenja Kur’ana, pa kada bi to čuli idolopoklonici psovali su Kur’an, Onoga Ko ga je objavio i onoga ko je s njim došao, pa je Allah rekao Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: ”Ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga", tj. svojim učenjem, pa da te čuju idolopoklonici pa da onda psuju Kur‘an: "i ne prigušuj ga" od svojih ashaba pa da ne čuju Kur’an i ne preuzmu ga od tebe: "Traži sredinu između toga". Bilježe ga Buharija i Muslim. Ovo, također, prenosi Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., i dodaje:
/84/ "A kada je Hidžru učinio u Medinu, ta je zabrana prestala, pa je činio od toga šta je htio."

Riječi Uzvišenoga: "i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'" Ovaj se ajet odnosi na svakoga ko kaže ovo, bez obzira iz kojeg naroda bio, mada je njegova objava bila konkretno poradi idolopoklonika Arapa, budući da su govorili: "Mi obožavamo meleke, a oni su Allahove kćeri!"

Uzvišeni kaže: "A mnogobošci govore šapatom", tj. međusobno razgovaraju tihim glasom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?", tj. odbacuju Poslanika, s.a.v.s., i poriču mu poslanstvo, s obzirom da je on samo čovjek, pa otkuda da on, mimo njih, dobije Objavu!? Zato kažu:
"Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest", tj. zar ćete je slijediti i biti kao oni što slijede obmanu, a znaju da je  obmana.

Allah, dž.š., odbacuje njihove laži i kaže: "Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na Nebu i na Zemlji", tj. Onome Koji to zna, nije ništa skriveno i On zna tajne nebesa i Zemlje.

"On sve čuje i sve zna", tj. On čuje njihove razgovore i zna njihova stanja. Ovo im je opomena i prijetnja.

"Oni čak govore: To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja." Ovo je izvještaj o tvrdoglavosti nevjernika, njihovom otpadništvu i zbunjenosti u opisivanju Kur'ana i  njihovim zabludama. Jednom kažu da je to čarolija, drugi put da je pjesništvo, da bi zatim rekli da su to snovi i na koncu da  su njegove izmišljotine. Uzvišeni kaže:
"Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da  nađu Pravi put. /17:48/" Uzvišeni kaže: "Neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!", tj. kao što je Salihova, a.s., deva ili čuda Musaa, a.s., i Isaa, a.s. Uzvišeni im odgovara: "A da ne šaljemo čuda, zadržava Nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovli. /17:59/ "

Ranije smo ukazali na to da Allah, dž.š., često spominje i povezuje Musaa i Muhammeda, s.a.v.s., kao i Knjige koje im je objavio.

Tako Uzvišeni kaže: "Mi smo Musau i Harunu dali  Furkan”, tj. Tevrat, u kome su dozvole i zabrane i Allahovo, dž.š., objašnjenje razlikovanja istine od laži, što je karakteristika svih nebeskih knjiga, a to donosi svjetlost u srca, uputu, kajanje, strah i bojazan.

Uzvišeni zato kaže: "Tevrat, svjetlo i opomenu za one koji se budu grijeha klonili", tj. opomenu i pouku.

Uzvišeni, zatim kaže: "I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo", tj. Kur' an časni. Laž mu je strana i nemoguća i objava je od Mudroga, hvale Dostojnoga. "Pa zar da ga vi poričete", tj. zar ćete ga poricati, a on je tako jasan!?

Uzvišeni kaže:

"Mi smo ga učinili lahkim", tj. Kur'an, "na tvome jeziku", o Muhammede,  a to je potpuni, jasni i rječiti arapski jezik "da bogobojazne obraduješ", tj. one koji Allaha, dž.š., dozivaju i Poslanika istinitim smatraju, "a da inadžije nepopustljive opomeneš", tj. da opomeneš one koji zakreču glave od Istine i slijede neistinu i ne ustaju protiv zaslijepljenih pokvarenjaka.

Uzvišeni kaže: "Zar ćeš ti uništiti", tj. upropastiti, "sebe", tj. zbog toga što silno  nastojiš i žalostiš se zbog njih. "zato što oni neće da postanu vjernici?" Ovo je utjeha Uzvišenog Allaha, dž.š., Poslaniku, s.a.v.s., kao što i na drugom mjestu Uzvišeni kaže:

"pa ne izgaraj od žalosti za njima." (35:8)

Zatim Uzvišeni kaže:

"I njima ne dođe nijedna nova opomena od Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu", tj. kad god im je došla Knjiga sa nebesa većina ljudi se okrenula od nje, kao što Uzvišeni veli:

 "A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici" (12:103)

Uzvišeni obavještava o mnoštvu suprotstavljanja kafira, njihovoj tvrdoglavosti i čangrizavosti, i o  njihovom riječima što ih se ne tiče, pa kažu:

"Zašto mu Kur‘an nije odjednom cijeli objavljen?”, tj. kao što je objavljen Tevrat, Indžil, Zebur i druge Božanske Knjige. 

Uzvišeni Allah, dž.š., im odgovara na to pa kaže da je On spustio izvor, tj. jasan put u toku dvadeset i tri godine shodno realnim i stvarnim situacijama i događajima i propise koji su bili potrebni kako bi učvrstio srca vjernika u njega, te zbog toga kaže:

"A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga činimo razgovljetnim ", tj. objašnjavamo ga na najjasniji način.

Uzvišeni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.: I reci, Muhammede, ljudima: Ovo s čime sam vam došao od vašeg Gospodara je istina o kojoj nedoumice niti sumnje nema  "pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje.” Ovo je način prijetnje i strašnog obećanja. Zbog toga Uzvišeni kaže: “Mi smo pripremili”, tj. postavili zamku: "nevjernicima”, koji ne vjeruju Allaha, Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i Njegove Knjige:  "Vatru čiji će ih plamen sa svih strana obuhvatiti”; tj. njen (plameni) zid. Ibn-Džurejdž kaže: Ibn-Abbas, r.a., rekao je: "Ograda (zid) od vatre."
"...ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći.“ Ibn-Abbas, r.a., kaže: "El-muhl je: gusta tekućina, kao nataloženo ulje, tj. talog od ulja, a ono je crno, smrdljivo, gusto, vrelo, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "koja će lica ispeći”, zbog svoje vreline, kada htjedne nevjernik da je popije i približi je svome licu - ispeći će ga sve dok mu koža lica ne padne u tu tekućinu. "Užasna li pića", tj. užasno li je ovo piće, kao što Uzvišeni kaže u drugom ajetu: ”koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidati." /47:15/
 "...i grozna li boravišta", tj. grozna li je vatra kao mjesto boravka, mjesto sastajanja i mjesto druženja! Kao što Allah kaže u drugome ajetu:“...on je (Džehennem) ružno prebivalište i boravište.” /25:66/

Uzvišeni kaže: Mi smo svijetu objasnili u ovom Kur‘anu  i detaljno pojasnili stvari koje su im potrebne da ne odlutaju od Istine i ne skrene s puta Istine i Upute. Pored ovog objašnjenja i jasnog razgraničenja, čovjek često raspravlja, pokazuje neprijateljstvo i pomoću laži se suprostavlja Istini. Toga su pošte|eni samo oni koje Allah, dž.š., uputi i kojima ukaže na Put spasa i uspjeha. Ahmed prenosi /112/ od h. Alije, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., noću pokucao na njegova vrata, gdje su bili on i h. Fatima, kći Poslanikova, s.a.v.s., i upitao ih: "Zar vas dvoje ne klanjate?" "Odgovorio mu je: 'Božiji Poslaniče, naše su duše u Allahovoj ruci, pa kada hoće On nas probudi.'" On se tada povukao ne rekavši mi ništa, ali sam ga kasnije čuo kako se udara po koljenu i ponavlja: "Čovjek o mnogim stvarima hoće da raspravlja." Hadis je zabilježen u oba "Sahiha".

Zatim je naredio Svome Poslaniku, a.s., i vjernicima da kazuju Kur' an, tj. da ga uče i priopćavaju ljudima.

"i obavljaj namaz", potpuno ga obavljajući u poniznosti i upotpunjujući njegove sastavne dijelove, te razmišljajući  o onome što učiš u toku namaza iz Kur' ana,

"namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno", tj. namaz koji posjeduje prethodno opisane karakteristike u pogledu bogobojaznosti, poniznosti obavljanja ruknova (sastavnih dijelova), te istinskog i  iskrenog razmišljanja. Ovakav namaz ima djelotvoran utjecaj na odustajanje od razvrata i od svega što je ružno, namaz u ovom slučaju podrazumijeva  prisustva svega što je pomenuto zajedno - to je iskreno prisjećanje Uzvišenog Allaha u kojem zajedno sudjeluju srce i jezik, a u tome ih slijede svi organi: "A Allahovo spominjanje  vas veće je od vašeg spominjanja Njega", tj. sve ono čime spomeneš Allaha Uzvišenog u namazu sa skrušenošću uz nijet i namjeru, popratno je Allah Uzvišeni spominjanjem Njegovog roba među "Visokim društvom"(Meleul-e'ala), kao što je Uzvišeni rekao: "Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti!" /2:152/ Nema sumnje da  je sjećanje i spominjanje Uzvišenog Allaha u svakom govoru i poslu povod da Uzvišeni Allah spomene Svoga roba, što je veličanstvenije od toga kada rob spomene Njega. Znači, On ga nagradi za njegovo djelo više i veličanstvenije, pa kada rob spomene svoga Gospodara, gospodar spomene Svoga roba.

"A Allahovo spominjanje vas veće je od vašeg spominjanja Njega! A Allah zna šta radite", tj. zna sve ono šta radite, govorite, namjeravate, i nagradit će vas onako kako zaslužujete.

Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Džabira ili od nekog čovjeka da rekao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: /421/ "Jedan čovjek klanja noću, a kada svane on krade". On je rekao: "Odvratit će ga to što si rekao." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abbasa o riječima Uzvišenog: "A Allahovo spominjanje vas veće je od vašeg spominjanja Njega!" da rekao je: "Postoje dva stava: da se odnosi na spominjanje i sjećanje Allaha Uzvišenog prilikom nečega što je zabranio, i da se odnosi na to da je Allahovo spominjanje vas veličanstvenije od vašeg spominjanja Njega.

Uzvišeni veli:

"U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere", tj. pokazali smo im Istinu i objasnili je. U tome smo im dali primjere kako bi shvatili Istinu, slijedili je.

"A kad bi im ti ne znam kakvo čudo donio, opet bi rekli oni koji neće da vjeruju: 'Vi samo iznosite laži'", tj. kakvo god čudo oni budu vidjeli, bez obzira je li to na njihov prijedlog ili nekog drugog, oni u to ne vjeruju, kao što veli Uzvišeni:

"A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga, zaista, neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." (10:96, 97)

A ti budi strpljiv. Allahovo obećanje je, zaista, Istina...", tj. strpi se zbog njihovog prkosa i protivljenja. Allah, dž.š., tebi je i onima koji su s tobom obećao pobjedu nad njima na dunjaluku i ahiretu. Svemogući dalje veli:

 "i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju", tj. i povrh toga  Allah, dž.š., potvrdio je ono s čime te poslao. To je Istina u koju nema sumnje i od koje se ne odstupa. Izuzev nje nema druge upute koja bi se slijedila, već je kompletna Istina u njoj sadržana. Seid prenosi od Katade: "Dok je Alija, r.a., bio na jutarnjem namazu, dozivao ga je jedan Haridžija govoreći:

'Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao tvoja djela će sigurno propasti, a ti češ izgubljen biti.' (39:65)  Kada je Alija, r.a., shvatio što rekao je, odgovorio mu je dok je još bio u namazu:

'A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, Istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju.'"

Govor Uzvišenog:

"Objavljivanje Knjige, o kojoj nema sumnje", znači da uopće ne treba sumnjati niti biti skeptičan da je ona objavljena.

"od Gospodara je svjetova."

“A ono što ti iz Knjige", tj. Kur'ana, "objavljujemo", o Muhammede, "sušta je Istina, ona potvrđuje da su istinite i one prije nje" - potvrđuje istinitost prethodnih Knjiga i to da ih je objavio Gospodar svjetova. "Allah, zaista, o robovima Svojima sve zna i On sve vidi", tj. obaviješten je o njima, i vidi ko zaslužuje da ga On odlikuje nad drugima, te je stoga odlikovao vjerovjesnike i poslanike nad svim ljudima a neke od njih nad drugima, a stepen Muhammeda, s.a.v.s., uzdigao je nad njima svima, neka je na sve njih Allahov blagoslov i selam.

Izraz / "dokidanje, derogiranje" u arap­skom jeziku dolazi od glagola / "prepisati, otisnuti knjigu", tj. prenijeti je sa jadne na drugu kopiju. Šerijatski, to je dokidanje jedne odredbe drugom koja je došla poslije nje, na osnovi šerijat­skog argumenta. Nekada je derogiranje potvr­da određenog teksta uz dokidanje zakonske odredbe, kao što su, npr., dokidanje obaveze milostinje (sadake) prije nego što pitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokidanje odredbe da musliman istraje u borbi protiv deset nevjernika i svođenje tog broja na dva. Ovdje spada i proglašenje nečega što je dozvoljeno (halal) zabranjenim (haram) i zabranjenog dozvoljenim, kao i onog što je pohvalno (mubah) nedopustivim, odnosno nečega nedopustivog pohvalnim. To se odnosi isključivo na pitanja naređenja i zabrana, dopustivosti ili nedopus­tivosti, sprečavanja ili pohvalnog odobravanja i ne odnosi se na ono što se saopćava ili konstatuje gdje nema niti onoga što se dokida, niti onoga što doki­da.1 Nekada je to, međutim, potvrda određene šerijatske odredbe uz dokidanje napisanog teksta, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /102/ "Ako starac ili starica počine blud, obavezno ih kamenujte.."

"Mi nijedan ajet ne mijenja­mo", tj. ne zamjenjujemo njegovu šerijatsku odredbu,

"niti ga u zaborav ostavljamo"Riječi čitaju se na dva načina (kiraeta): / "niti ga u zaborav ostavljamo" i / "niti ga odgađamo"Prema prvom kiraetu to, dakle, znači "niti ga u zaborav ostavljamo", a prema drugom "niti ga odlažemo".

U vezi s riječima Uzvišenog: "Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti ga u zabo­rav ostavljamo", Abdurrezzak navodi predanje od Ma'mera, a ovaj od Katade, koji je rekao: "Allah Uzvišeni je davao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, zaboravi što On hoće, a dokidao što On hoće." Abd ibn Umejr, Mudžahid i Ata kažu da riječi: znače "odlaže ih i ostavlja za kasnije", a Ibn-ebi-Hatem s lancem od Ibn-Abbasa navodi da je on rekao: - Obratio nam se jednom prilikom Omer, r.a., i rekao: "Allah Uzvišeni kaže:

'Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti odgađamo', tj. odlažemo." Riječi Uzvišenog: "...a da bolji od njega, ili sličan njemu ne donesemo!" znači, u pogledu šerijatske odredbe u odnosu na interes za duženih vjernika U vezi s tim Katade kaže: "U ovom ajetu je olakšica i povlastica, naredba i zabrana."

1 Isto je i s ajetima koji se odnose na "tevhid" (vjeru u Jednog i Jedinog Allaha), gdje nema niti onoga što se dokida, niti onoga što dokida, jer Allah je Jedan i Jedini i u pogledu gospodarenja i stvari božanstva, i u pogledu imena i atributa, tako da nema mjesta za bilo kakvo dokidanje.

Uzvišeni Allah ovim riječima upućuje Svoje robove pokazujući im da On raspolaže stvorenim svijetom po Svojoj volji, budući da je On i Tvorac i Naredbodavac. Prema tome, kao što je On svjetove stvorio po Svojoj volji, kao što daje sreću kome On hoće, a nesreću kome hoće; kao što daje zdravlje kome hoće, a bolest kome hoće; upućuje koga hoće, a ponižava koga hoće, isto tako On donosi odredbe za Svoje robove po Svojoj volji, doz­voljava šta On hoće, a zabranjuje šta hoće, dopušta kao pohvalno šta hoće, a ne dopušta šta hoćeOn je Onaj Koji određuje šta hoće bez naknadne posljedice i pitanja u vezi s Njegovom odredbom, za razliku od stvorenja koja su odgovorna. On iskušava Svoje ro­bove i njihovu pokornost Njegovim poslanicima, činom dokidanja odredbi tako da naređuje ono u čemu je interes koji On zna, a potom to zabranjuje u skladu sa Svojim znanjem. Stoga je za izvršenje Nje­govih naredbi nužna maksimalna pokornost i slijeđenje poslanika prihvaćanjem svega što oni donose, provođenjem u praksu njihovih naredbi i izbjegavanjem svega što zabranjuju i što sprečavaju. Na ovome je mjestu odgovor židovima, objašnjenje njihovog nevjerovanja i raskrinkavanje njihove sum­njičavosti u pogledu "nedopuštenosti" derogiranja ajeta. Naime, oni su negirali dokidanje odredaba Tevrata, kao što su negirali i vjerovjesništvo Isaa, a.s., i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zato njih Allah obavještava da Njemu pripada vlast na nebe­sima i na Zemlji, da su stvorenja u Njegovoj vlasti i pokornosti, te da i oni moraju slušati i biti pokorni Njegovim zapovijedima i zabranama, jer On može narediti šta On hoće, a zabraniti šta hoće; može do­kinuti šta hoće, a potvrditi šta hoće i to sve onako kako On želi i hoće da naredi, odnosno zabrani.

Židovi su negirali čin derogiranja (nesh) zato što su bili nevjernici i inadžije, jer sam razum ne is­ključuje mogućnost derogiranja pojedinih odredaba, budući da Allah donosi odredbe po Svojoj volji i čini što sam hoće.

Derogiranja je bilo i u ranije objavljenim knjigama i šerijatskim propisima. Tako je Ademu bilo dozvolje­no da se njegove kćerke udaju za njegove sinove, a potom je to zabranjeno; Nuhu je bilo dozvoljeno da jede meso svih životinja nakon izlaska iz lađe, a potom je to zabranjeno; Israilu i njegovim sinovima bilo je dozvoljeno stupanje u brak sa dvije sestre, a u Tevratu i nakon njega zabranjeno; Ibrahimu je naređeno da zakolje svoga sina, a potom je to doki­nuto prije nego je on to učinio. Židovi su sve ovo znali i priznavali, ali su sami to odbijali, dok se mus­limani slažu da je čin derogiranja pojedinih Allahovih odredbi dopušten, imajući u vidu veliku mudrost sadržanu u tome.

Ovo je pohvala od Allaha, dž.š., Njegovoj velikoj Knjizi, pa kaže Uzvišeni:

"Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije su pouke dvojake..." Neki učenjaci, a među njima Sufjan bin Ujejne, kažu: "Konteksti (više) kur‘anskih ajeta ponekad imaju isto značenje i to spada u sličnost (mutešabih). Ponekad se navode suprotnosti, kao vjernici a zatim kafiri, ili se opisuju osobine Dženneta a zatim odmah osobine Džehennema, i tome slično. To su ajeti čije su poruke dvojake, kao što su riječi Uzvišenog:

"Čestiti će sigurno u Džennet, a grješnici sigurno u Džehennem." /82:13,14/ Kada kontekst više ajeta ima isto značenje, onda je to (mutešabih) slično po smislu. Nije to onaj mutešabih spomenut u riječima Uzvišenog:

"U njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni..." /3:7/ To ima sasvim drugo značenje, i ne spada to u nejasne ajete (mutešhabih) kao što se kaže u ajetu:

"On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja - slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah." /3:7/

U mutešabih ajete, slične po smislu, spada i onaj koji  se spominje u riječima Uzvišenog na ovom mjestu: "...Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju..."

I riječi Uzvišenog:

"...Od nje se koža ježi u onih koji se Gospodara svoga boje, a zatim, kada se spomene ime Allahovo, kože se njihove i srca njihova smiruju..." Ovo su odlike čestitih: kada čuju riječi Uzvišenog, pošto razumiju u njima obećanje i kaznu, plašenje i prijetnju, ježi se njihova koža od skrušenosti i straha.

"A zatim, kada se spomene ime Allahovo, kože se njihove i srca njihova smiruju...", zbog toga što se nadaju Njegovoj dobroti i milosti. Oni se razlikuju od grješnika iz više razloga. Jedan od njih je: slušanje ovih jeste slušanje ajeta, a ovi drugi slušaju pjevanje pjevačica... Drugo: Kada se njima uče ajeti Allahovi, dž.š., padaju na sedždu uplakani, lijepog ponašanja i skrušeni, puni nade, ljubavi, razumijevanja i spoznaje, kao što kaže Uzvišeni:

"...i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu" /25:73/, tj. oni primjenjuju te ajete i čine sedždu kada ih uče iz pronicljivosti a ne iz neznanja i slijepog oponašanja i slijeđenja drugih. Treće: Oni se  lijepo ponašaju kad ga slušaju, kao što su bili ashabi, r.a. Slušajući ga ježila im se koža i srca bi im se smirila pri spomena Allahova, dž.š., imena, i nisu međusobno vikali...!!? Nisu sebe zaduživali onim što ne mogu, nego su pokazivali učtivost, smirenost i skrušenost, i u tom pogledu bili su nedostižni. Zbog toga su dobili pohvale i zadovoljstvo Allahovo na oba svijeta, nasuprot drugim  skupinama ljudi, čija je pamet iščezla i zavedeni su. Ovo se desilo sa onima koji slijede bid´ate (novotarije). I to je od šejtana. I riječi Uzvišenog: "To je Allahova uputa kojom On upućuje koga hoće." Eto, to su osobine onih koje je Allah uputio, a čije budu suprotno od ovoga, taj je od onih koje je Allah ostavio u zabludi. "...a onoga koga Allah ostavi u zabludi, njemu nema upućivača."

Kur'an je objavljen od Milostivog, Svemilosnog, kao što su riječi Uzvišenog:

 "Reci: 'Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril s istinom.'"/16:102/

"Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi", tj. objašnjeno njegovo značenje, u njemu su jasne šerijatske odredbe. "Kur'an na arapskom jeziku", tj. jasno objašnjeni, njegovo je značenje detaljno objašnjeno, a njegovi su izrazi jasni i nisu dvosmisleni. Kao što su riječi Uzvišenog:

"Ovo je knjiga čiji su ajeti precizno i jasno izloženi, od Mudrog i Sveznajućeg" /11:1/, tj. on je mu’džiza po izrazu i značenju. 

Riječi Uzvišenog: "Za ljude koji znaju", tj. ovo objašnjenje i jasnoću mogu prepoznati samo oni koji su u nauku dobro upućeni.

"Obveselitelj i Opominjatelj", vjesnik radosnih vijesti za vjernike, a opomena za nevjernike.

"Pa opet većina njih glavu okreću, neće ni da čuju", tj. većina Kurejšija ne razumiju iz njega ništa i pored te jasnoće i razboritosti.

Kaže Uzvišeni da - kao što smo objavili vjerovjesnicima prije tebe - "Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku", tj. razumljiv, jasan i razgovijetan. "...da bi opominjao Majku gradova", tj. Meku, "i one oko nje", tj. ostala naselja na istoku i zapadu. Meka je poznata pod imenom Ummul Kura - Majka gradova, zato što je ona odabranija od svih gradova. Dokaza za ovo ima mnogo, a najjasniji je i najbolji hadis koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Adijj ibn el-Hamra’ ez-Zuhrija da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je stajao na Hazveri, dijelu trga u Meki, kako kaže: /85/ "Tako mi Allaha, ti si najbolji dio Allahove Zemlje, i ti si Allahu najdraži dio Njegove Zemlje, da me iz tebe nisu istjerali, ne bih iz tebe izišao." Ovo je Tirmizijino predanje za koje kaže da je hasen-sahih. Također ga prenose Nesai i Ibn-Madže. "...i upozorio na Dan okupljanja", a to je Sudnji dan.

"...u koji nema nikakve sumnje", tj. nema sumnje u njegov dolazak;

a riječi Uzvišenog:

"Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem" jesu poput:

"A onoga Dana kada vas On na Dan sakupljanja sakupi, to će biti dan obmanjivanja" /64:9/; znači: stanovnici Dženneta obmanut će džehenemlije. [2] Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra, r.a., da kaže: /86/ "Pristupio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., noseći u rukama dvije knjige i rekao: 'Znate li koje su ovo dvije knjige?' Rekosmo: 'Ne, osim ako nas ti, o Allahov Poslaniče, o tome ne izvijestiš.' Reče Allahov Poslanik, s.a.v.s. za ono što mu je u desnici: 'Ovo je knjiga Gospodara svjetova sa imenima stanovnika Dženneta i imenima njihovih očeva i plemena. Sve je rečeno o njihovim potomcima, tako da se nikad ništa o njima ne može reći ni više ni manje.' Zatim reče o onoj što mu je u lijevoj ruci: 'Ovo je knjiga stanovnika Džehennema sa njihovim imenima, imenima njihovih očeva i plemena. Sve je rečeno o njihovim potomcima, tako da se nikad ništa o njima ne može reći ni više, ni manje.' Tada ashabi rekoše: 'Zašto onda radimo, ako je stvar završena?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Vi nastojte biti ispravni, umjereni i smjerni, a uistinu će dženetliji pečat biti dženetska djela, iako bilo što uradi, a džehennemliji će, uistinu, biti pečat džehenemsko djelo, iako bilo šta uradi.' Zatim je s.a.v.s. stisnuo dlan i rekao: 'Vaš Gospodar završio je sa robovima.' Potom je mahnuo prstima desne ruke i rekao: 'Skupina za Džennet', a mahnuo prstima lijeve ruke i rekao:

'Skupina za Džehennem.'" Ovo navode Et-Tirmizi i En-Nesai.

___

[2]
Znači “prevarit će” vjernici nevjernike tako što će zaposjesti njihova mjesta u Džennetu koja bi njima, da su vjerovali pripala.

"Zar oni da govore: 'On izmišlja o Allahu laži!' A Allah će, ako hoće, srce tvoje zapečatiti", tj. da si laži o Njemu iznio, kao što tvrde one neznalice Allah bi "srce svoje zapečatio", stavio bi pečat na tvoje srce i učinio te stabilnim u onom što ti je od Kur’ana dao. Kao što Uzvišeni Allah veli:

"A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti." /20:44-47/ Znači osvetili bi mu se na najžešći način. l Niko ga od ljudi ne bi mogao zaštititi. Iako Kur’an o ovom govori, to ne znači da se išta od toga desilo.

Riječi Uzvišenog:

"Allah poništava neistinu", nisu vezane sa prethodnim govorom. Ovo je nova rečenica. Veznik ovdje ništa ne znači. Poput Allahovih riječi:

"Mi ćemo pozvati Zebanije." /96:18/

Riječi Uzvišenog:

"i utvrđuje istinu riječima Svojim" su vezane sa prethodnom rečenicom i znače: On poništava neistinu i istinu utvrđuje, On je učvršćuje i razjašnjava Svojim riječima, Svojim dokazima i nepobitnim tvrdnjama.

"On dobro zna svačije misli." Zna sve što je u srcima i što se u tajnama skriva.

Ovo su tri načina silaska Objave od Allaha, dž.š. Ponekad vjerovjesnik, s.a.v.s., dobije jasne osjećaje objave, nadahnuće, tako da nema nikakve dvojbe da li je to od Uzvišenog Allaha. Kao što se navodi u sahih hadisu koji prenosi Ibn-Hibban od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /102/ "Uistinu je RuhuI-Kudusi dostavio u moje srce, da nijedna duša neće umrijeti sve dok ne potroši propisanu joj opskrbu, i ne dočeka propisani joj edžel. Pa, bojte se Allaha, i budite što ljubazniji, u svome obraćanju." Riječi Uzvišenog:

"...ili iza zastora." Kao što je tekao razgovor sa Musaom, a.s.

 A riječi Uzvišenog:

"ili da pošalje izaslanika, pa da objavi ono što On hoće, dopuštanjem Njegovim." Kao što je silazio Džibril, a.s., i ostali meleki našem Vjerovjesniku, s.a.v.s., odnosno ostalim vjerovjesnicima, a.s.

"On je, zaista, Uzvišen i Mudar." Pa On je Uzvišen, Znan, o svemu obaviješten i Mudar.

A zatim kaže Uzvišeni:

"Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u krajevima (Zemlje), a i u njima samim", tj. pokazat ćemo Mi njima Svoje dokaze i argumente, da je Kur'an istina, objavljen od Allaha Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., uz vanjske dokaze u krajevima (Zemlje), kao što su osvajanja i vladanje islama nad krajevima (zemljama), i superiornost njegova, i proširenjem islama na sve kontinente i nad svim vjerama. A dokazi su u samim njima kao Bitka na Bedru, oslobađanje Meke, doga|aji i bitke slične tome u kojima je Allah, dž.š., pomogao Muhammeda, a.s., njegove ashabe, i porazio neistinu i njene pristalice. Možda se misli riječima Uzvišenog: "A i u njima samim" na ono od čega je sastavljeno čovječije tijelo i ono što je u njemu i na njemu od  tvari, sastojaka, čudnih konstrukcija, što je predmet nauke o anatomiji ljudskog tijela koja upućuje na mudrost Stvoritelja  Blagoslovljen je On i Uzvišen. Također se misli na ono što je urođeno kod čovjeka kao što su suprotne etičke osobine, dobro, zlo i dr., kao što se misli na njegovo djelovanje unutar kadera (odredbe) iz kojeg on ne može izići bez obzira na svoju snagu, moć i opreznost. I riječi Uzvišenog:

"Dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten", tj. dovoljan je Uzvišeni Allah kao svjedok za djela Njegovih robova i Njihovih riječi, i On je svjedok, dok je Muhammed, s.a.v.s., iskren i dosljedan u onom što prenosi od Njega. Kao što kaže Uzvišeni:

 "Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna." /4:166/

Uzvišeni Allah obavještava o veličanstvenom Kur‘anu, te kaže da ga je objavio časne noći, a to je noć Lejletul-kadr.

Kao što Uzvišeni veli:

"Mi smo ga objavili u noći Kadr." /97:1/  Bilo je to u mjesecu ramazanu.

Uzvišeni kaže:

"Mjesec ramazan je onaj (mjesec) u kojem je objavljen Kur‘an." /2:185/  Prethodno smo naveli nekoliko hadisa o ovoj temi u poglavlju El-Bekare, te ih nema potrebe ovdje ponavljati. Oni koji tvrde da je noć Kadra u polovini mjeseca šabana, mnogo su daleko, jer je tekst Kur‘ana nedvosmislen da je ona u ramazanu. A Uzvišeni Allah kaže: "i Mi, doista, opominjemo" ljude šta im koristi, a šta šteti po Šerijatu, kako bi Allahovi dokazi protiv Njegovih robova bili uspostavljeni.

Allah Uzvišeni kaže:

"I govore nevjernici o vjernicima: 'Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli'", tj. nevjernici govore: "Kad bi u Kur‘anu bilo kakvog dobra, ne bi nas u tome bijednici pretekli, poput Ammara, Bilala, Suhejba ili Habbaba, r.a, te onih koji su poput njih, potlačeni robovi ili ropkinje. Kao što Uzvišeni veli:

"I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?'" /6:53/ Oni se čude kako je moguće da neko drugi može prije njih biti upućen, jer oni sebe smatraju uglednim kod Allaha, te da On njih štiti. A to im je ogromna greška, koja ih podstiče da izjave:

 "Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli." Što se tiče sljedbenika sunneta (“ehli sunne vel džemaa”), oni kažu za svaki posao ili izjavu u vjeri da je novotarija, ukoliko nije potvrđeno da su je prakticirali ashabi, r.a. Jer, da je kakvo dobro, oni bi nas u tome sigurno pretekli. Nijedan od dobrih poslova nisu propustili a da ne budu u njemu preteče. Allah Uzvišeni veli:

"A kako pomoću njega Pravi put nisu našli", tj. Kur’anom, "sigurno će reći ovo: 'Ovo je još davna izmišljotina'", tj. stara laž, ostala od prijašnjih. Ovim žele umanjiti vrijednost Kur‘ana i njegovih sljedbenika. Ovo je oholost o kojoj kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Omalovažavanje istine i potcjenjivanje ljudi."

Naređuje Uzvišeni Allah, dž.š., da se Kur‘an uči sa razmišljanjem i razumijevanjem, a zabranjuje da se okreće od njega, te kaže:

 "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci", tj. na srcima su katanci, te su zapečaćena i u njih ništa od kur’anskih značenja ne može prodrijeti.

Prihvati se Kur'ana koji ti je u srce spušten. To je, svakako, istina, a ono čemu pozivaš jeste istina koja na široka vrata Pravom putu ide, spojena sa dženetskim blagodatima i dobrom koje ne prolazi.

Objava je on od Gospodara svjetova. A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti', i tako sve do kraja sure. Nakon ovoga islam se u potpunosti rasplamsao u mom srcu." Ove su riječi bile jedan od razloga i vid dobročinstva od uzvišenog Allaha kojim je uputio Omera ibn Hattaba, r.a., kako smo to šire naveli u njegovom odvojenom životopisu. Allahu pripada hvala i dobročinstvo.

Ne slušaj one koji su te željeli odvratiti od onoga što ti je objavio, već dostavi ono što ti je došlo od tvog Gospodara. Osloni se na Allaha, dž.š., jer će te On sačuvati od loših ljudi koji čine ružna djela, od nevjernika koji su to svim srcem.

Na početku i na kraju dana.

Buharija bilježi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: (567) "Dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom a.s., u pećini na Mini, došla mu je objava sure "El-Murselat". Ja sam je pamtio dok ju je učio, a usta samo što su prestala da je izgovaraju. Kada odjednom prema nama skoči zmija, a Allahov Poslanik reče: "Ubijte je!" Poslušali smo i pošli to učiniti, međutim, ona je pobjegla. Muhammed je, a.s., kazao: "Spasila se nevolje koja ju je mogla snaći od vas, kao što ste se i vi sačuvali njenog zla." Bilježi Muslim.

Od Ibn-Abbasa prenosi se (568) da ga je Ummu-Fadl čula kako uči "Vel-murselati urfen" pa je rekla: "Moj sinko, podsjetio si me svojim učenjem ove sure da je ona zadnje što sam čula da Poslanik, a.s., proučio na akšam-namazu." Bilježe ga dvojica.

Komentatori Kur’ana, a.š., između ashaba i tabiina i drugih razišli su se o pitanju značenja "Vel-Murselati urfen".1 Neki kažu to su meleki. "El-Murselat - oni koji se jedan za drugim šalju",

1 "urfen" znači da će biti poslani po hajirli poslu.

tj. plemenite naravi i besprijekorno čistih i dobrih djela. Toga treba biti svjestan svaki učač Kur'ana i pokušavati da takav bude u svojim riječima i djelima. Ahmed od Aiše, r.a., bilježi da je rekla: "Onaj koji vješto uči Kur'an u društvu je meleka, časnih i čestitih izaslanika, a onome koji ga uči s naporom pripadaju dvije nagrade." Ovaj hadis bilježi više autora zbirki hadisa preko Katade.

ovaj Kur'an je, zaista, dostavljanje od Izaslanika plemenitog, tj. odabranog meleka Džibrila, a.s.,

Muhammed, s.a.v.s.

Muhammed, s.a.v.s., vidio je u prirodnom liku meleka Džibrila sa šest stotina krila, onakvog kako ga je Allah, dž.š., stvorio, koji mu od Allaha donosi Objavu. "...na obzorju jasnom." To je prvo vi|enje, spomenuto u riječima Uzvišenog:

"...na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio." (53:7-8) Izgleda da je, a Allah najbolje zna, ovo poglavlje objavljeno prije Israa jer se u njemu spominje samo ovo, prvo vi|enje (Džibrila u prirodnom obliku). Drugo je, pak, viđenje spomenuto u riječima Uzvišenog:

"On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehaa, kod kojeg je dženetsko prebivalište" (53:13-15), dakle, spomenuto je u poglavlju En-Nedžm kome je objavljeno poslije poglavlja "El-Isra."

ovaj Kur'an nije prokletog šejtana govor, jer ga on nije mogao donijeti, niti mu je bilo drago što je objavljen, niti mu je dolikovalo da ga on dostavi. U tom smislu Uzvišeni kaže:

"Kur'an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri, oni nikako ne mogu da ga prisluškuju." (26: 210-212)

u kom pravcu (gdje) vam ide pamet kad ovaj Kur'an poričete, iako je očito i jasno da je on Istina Koja dolazi od Allaha Uzvišenog?

ovaj Kur'an je podsjećanje svim ljudima da se njega sjećaju i iz njega pouku uzimaju.

ko hoće da bude upućen na Pravi put, neka se drži ovog Kur'ana, jer mimo njega nema upute.

Pravedni i ispravni, u kojima nema nikakvih greški ni nedostataka, jer su od Allaha, dž.š.

Pošto riječi Uzvišenog Allaha: "Mi objavljujemo tebi" obuhvaćaju potvrđivanje nje­govog poslanstva, sallallahu alejhi ve sellem, i odgo­vor mnogobošcima i sljedbenicima knjige koji nje­govo poslanstvo niječu, Uzvišeni Allah kaže:

"Ali Allah svjedoči da je Istina ono što ti objavljuje", tj. ako ne vjeruje u tebe onaj koji ne vjeruje od onih koji te niječu i sup­rotstavljaju ti se, ipak Allah svjedoči za tebe da si ti Njegov Poslanik, kome je poslao Knjigu, a to je časni Kur'an. I stoga kaže: "...i objavljuje ga sa Svojim znanjem", tj. u njemu je Njegovo Znanje o jasnim dokazima, uputi, razdvajanju dobra i zla, u šta želi uputiti Svoje robove, kao i ono čime je Allah zadovoljan i ono što voli. U njemu je znanje o nepoznatom (gajbu) iz prošlosti i budućnosti i u njemu su spomenuta Njegova uzvišena, sveta svoj­stva koja ne zna niti Poslanik Vjerovjesnik, niti omilje­ni melek, ako ga Allah tome ne pouči, kao što Uzvišeni Allah kaže:

"Drugi znaju samo onoliko koliko On želi." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od 'Ata ibn As-Saiba: - Poučavao me Ebu-Ab­durahman es-Sulemij Kur'anu i kad mu je jedan od nas učio Kur'an, rekao je: "Dobio si znanje od Allaha i nema niko danas bolji od tebe osim onoga koji bolje od tebe postupa." Zatim je proučio ajet Uzvišenog Allaha:

"objav­ljuje ga sa Svojim znanjem, a i meleki svjedoče; a dovoljan je Allah kao svjedok." A uzvišeni Allah kaže: "a i meleki svjedoče", tj. iskreno o onome što je tebi došlo, što ti je objavljeno i spušteno tebi uz svjedočenje Allaho­vo o tome. "A Allah je dovoljan kao svjedok." Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /889/ - Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ušla je grupa jevreja, pa im je on rekao: "Ja znam, tako mi Allaha, da vi znate da sam ja Allahov Poslanik!" A oni su rekli: "Mi to ne znamo!" - pa je Allah, Uzvišeni i Moćni, objavio:

"Allah svjedoči da je Istina ono što ti objavljuje, objavljuje ga sa Svojim znanjem."

Allah se obraća svim ljudima obavještavajući ih da im je od Njega došao krupan dokaz, koji pobija bilo kakvo opravdanje i argument koji razbija sumnju. Stoga kaže: "...i Mi vam ob­javljujemo Jasnu Svjetlost", tj. očito Svjetlo Istine, a to je Kur'an.

"Probdij noć, osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje." To znači: naredili smo ti da u namazu probdiješ pola noći ili malo više od toga, ili malo manje, nema ti u tome grijeha.

"...I izgovaraj Kur'an pažljivo", tj. uči ga polagahno, jer će ti to pomoći da razumiješ Kur'an, a.š., i da ga shvatiš.1

Tako je Muhammed, s.a.v.s., učio Kur‘an, a.š., u Buharijinom Sahihu navodi se od Enesa, r.a.: (528) "Da je on upitan o učenju Allahovog Poslanika, a.s., pa je rekao: Bilo je otegnuto a zatim je proučio:

'Prenosi se od Ummu-Seleme, r.a., koja je, kada je upitana o učenju Poslanika, s.a.v.s., rekla: (529) Pravio je stanke u učenju poslije svakog ajeta.'"

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. Svemilosnog, Milostivog. Vladara Dana sudnjeg. Bilježe ga Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi u hadisu (530). "Uljepšajte Kur‘an, a.š., svojim glasovima" i (531) "Ne pripada nama onaj ko ne uči melodično Kur‘an" i (532) "Ovome je data jedna od frula Davudove porodice", ciljajući na Ebu-Musa el-Ešarija.

1 Ja velim: "Ovo jeste način učenja Kur'ana, a.š., koji hoće Allah, dž.š.: bilo da je u namazu ili van njega, učit će se polagahno i nikako drugačije. Međutim, u ovom našem vremenu vidimo neke kako uče Kur'an, a.š., začuđujućom brzinom, na način da se neispravno izgovara, a da se i ne govori o promišljanju njegovog značenja od imama i muktedije. Tako, onaj ko sluša ne postiže onaj željeni cilj od učenja Kur'ana koji traži Allah, dž.š., i zbog kojeg je naredio da se uči "tertilom". Jasno je i da se ne postiže razumijevanje; a ako nema razumijevanja, ne može se ni postupiti po njemu. Ako izostane praksa i primjena, nastat će zastranjivanje i razmimoilaženje u shvatanjima. Ovo je problem sa kojim se suočavaju muslimani današnjice bilo da se radi o vladarima ili narodima. Problem je dostigao tu tačku da se imami džamija, osim onih kojima je Allah, dž.š., Svoju milost ukazao, diče brzinom učenja Kur’ana i obavljanja namaza, naročito ovo važi za teravih-namaz. Tako će reći neki imam, npr.: "Ja sklanjam 23 rekata za trećinu sata...", drugi će kazati: "Ja to završim u toku jedne četvrtine sata"!!? Kao da je to predmet utrke!! Da i ne govorimo o zarađivanju para za učenje Kur'ana, a.š., i njegovo usmjeravanje ovim smjerom zbog kojeg ga nije objavio Allah, dž.š., i to sve zbog težnje za imovinom...?!! Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (535) "Učite ga prije no što ga počne učiti narod koji će se odnositi prema njemu kao prema odapetoj strijeli, želeći da postignu brzu nagradu, ne mareći za onom kasnijom." Kur'an, a.š., nije objavljen ni radi čega drugog do da se njegovi propisi izvršavaju i da se na njima uspostavi islamska država.

"Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati." Tj. teške u momentu objavljivanja zbog njihove veličine, kao što veli Zejd b. Sabit, r.a.: (533) "Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sišla je objava, a njegovo je koljeno bilo naslonjeno na moje i skoro da mi je polomio koljeno.

U Buharijinom Sahihu prenosi se od Aiše, r.a.: (534) "El-Haris b. Hišam je pitao Allahovog Poslanika: 'Kako ti dolazi objava?' On je odgovorio: 'Ponekad mi dođe kao zvuk zvona i taj način objave mi je najteži i kada prestane ja znam šta mi je objavljeno. Ponekad mi se prikaže melek u čovječijem obliku koji govori i ja razumijem sve što kaže.'" Aiša, r.a., veli: "Vidjela sam ga u času primanja objave, u vrlo hladnom danu: kada je prestala, čelo mu je bilo obliveno znojem." Ovo je Buharijina verzija hadisa.

tj. veliki, časni

tj. on je u višim svjetovima na čuvanoj ploči sačuvan od bilo kakvog dodavanja i oduzimanja i iskrivljivanja.1

1     Međutim, bezbožnici koji vjeruju u utjelovljenje i sjedinjenje s Bogom i panteisti, neka ih Allah osramoti, ne vjeruju da je "pomno čuvana ploča" očuvana!!!??? Jer, oni misle da mogu u njoj mijenjati šta hoće i u nju unositi šta hoće. Oni tvrde da je jedan od njihovih šejhova svojom rukom izbrisao iz nje nesreću, zapisanu jednom svome pristalici (muridu), i upisao sreću!!!??? žalosno je da među muslimanima i danas ima onih koji vjeruju u izmišljotine i laži svakakvih bezbožnika. Ako bi bilo, kao što oni tvrde, da se ploča sa ispisanim sudbinama može mijenjati i iz nje brisati sudbine, zašto bi je Allah i nazivao "čuvanom." Mi njih, ukoliko ostaju ustrajni u svome krivom vjerovanju, izazivamoda iz čuvane ploče izbrišu svoju nesreću, prije nesreće svojih pristalica i da konačno izbrišu svoju vječnost u džehenemskoj vatri, ako to mogu... Gospodaru, Ti znaš šta podozrivi misle. Oni Ti neće moći umaći!!!

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?