Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, ne omalovažavajte Allahove obrede hadža." Ibn- Abbas kaže da znači tj. obrede hadža.  "ni   sveti   mjesec", to znači neoskrnavljivanje mjeseca, uvažavanje njegove veličine, naglašeno izbjegavanje zabranjenih stvari i napuštanje onoga što je Allah, dž.š., naredio da se ne čini u njemu, kao otpočinjanje rata. Riječi Uzvišenoga:

"ni kurbane,naročito one ogrlicama obilježene" znače: ne napuštajte odvođenje kurbana Svetome hramu, jer je u tome poštivanje Allahovih propisa i ne naputajte obilježavanje kurbana ogrlicama na vratovima, kako bi se oni razlikovali od druge stoke, a i kako bi se znalo da su oni kurbani koji se vode prema Kabi, a i kako bi ih se klonio onaj koji bi eventualno želio da im nanese neko zlo i, na kraju, da bi to bio podsticaj onome ko ih vidi da to isto učini, jer onaj ko poziva Uputi ima nagradu onih koji ga slijede, bez umanjenja njihove nagrade. Zbog ovoga Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je obavio hadž prenočio je u Zul-Hulejfi,a to je Vadil Akik, i ustavši ujutro obišao je svoje žene,a bilo ih je devet, okupao se, namirisao, klanjao dva rekata, a zatim je obilježio svoje kurbane ogrlicama i zanijetio naglas hadž i umru. Kurbani su bili deve, šezdeset i više njih, i to naljepšeg izgleda i boja, kao što kaže uzvišeni:

"Eto toliko,pa ko poštiva Allahove propise - znak je bogobojaznosti srca" (22 23) Ali ibn Ebi-Talib kaže: Naredio nam je Allahov poslanik s.a.v.s. da dobro obratimo pažnju na oči i uši (kurbana). Prenose ga autori Sunena. Riječi Uzvišenoga:

"...ni one ljude koji su krenuli ka časnoj Kabiželeći od Gospodara svoga obilje i zadovoljstvo" tj. ne dozvolite sebi ubijanje onih koji su se zaputili Allaovoj časnoj  Kabi, Haremu, u koji je,kada neko uđe siguran, a tako i onoga ko mu se zaputio tražeći nagradu od Allaha, žudeći za njegovim zadovoljstvom, ne zaustavljajte.

Mudžahid, grupa tabiina i drugi kažu za riječi Uzvišenoga: "...želeći od Gospodara svoga obilje" da znače: bavljenje trgovinom (i dobitak od nje), kao što je prethodilo o značenju riječi Uzvišenoga:"Nije vam grijeh da od Gospodara svoga tražite neko dobro" (2:198) Za riječi Uzvišenoga: "i zadovoljstvo" Ibn Abbas kaže da znače: "nastoje obavljanjem Hadža steći Allahovo zadovoljstvo svoga Gospodara". Ovaj propis objavljen je radi nekih idolopoklonika, a zatim je dokinut u pogledu njih, a Allah najbolje zna. Što se tiče pak onoga koji se zaputi Mesdžidu - Haramu zbog bezbožništva prema njemu ili idolopoklonstva kod njega ili nevjerovanja u njega, to je strogo zabranjeno. Uzvišeni Allah kaže:

"Mnogobošci su samo pogan i neka više ne dolaze na hadž Mesdžidi-Haramu poslije ovogodišnjeg hadža" (9:28) Poradi ovoga je poslanik Muhamed s.a.v.s. poslao h. Aliju, devete godine po Hidžri, kada je postavio Ebu Bekra za zapovjednika (emira) hadžijama, da obznani u ima Allahova Poslanika s.a.v.s. objavu "Beraeta"  zatim da idolopoklonik ne može doći na hadž poslije ove godine i da niko ne može neodjeven obilaziti oko Kabe.

Riječi Uzvišenoga: "A kada obrede hadža obavite,onda loviti možete", tj. kada prestanete sa nošenjem ihrama i budete slobodni od njih, Mi vam dozvoljavamo no što je bilo zabranjeno (da lovite). Ovo je naredba poslije zabrane,a ustvari povraćen je propis koji je važio prije zabrane, pa ako je bio obavezujući (vadžib) ponovo je obavezujući,a ako je bio poželjan (mustehabb) ponovo je poželjan i ako je bio dopuštavajući (mubah), ponovo je takav.Riječi uzvišenoga:

"I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili put časnoj Kabi, nikako ne navede da ih napadnete!", tj. neka vas mržnja prema nekim ljudima koji su vas onemogučili da stignete do Svetog hrama, u godini kada je dogovoren mir na Hudejbiji, ne navede da prekoračite Allahove propise o njima, pa da im se svetite čineći zulum i nepravdu, već presudite po pravdi kako vam je Allah, dž.š., naredio, kada je u pitanju bilo ko. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Zejda ibn Eslema: /6/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa ashabima bio je na Hudejbiji kada su ih idolopoklonici spriječili da stignu do Kabe. To im je vrlo teško palo i kada je jedna grupa idolopoklonika sa istoka prolazila pored njih sa namjerom da obavi umru, ashabi Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekli su: ¢Spriječimo ih u tome, kao što su nas njihovi drugovi spriječili.¢ Tada je Uzvišeni Allah objavio ovaj ajet." Riječima:

"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu."

Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima,vjernicima,da se međusobno  pomažu  u izvršavanju dobrih djela (hajrata), a to je "birr"- dobročinstvo i da ostave  zabranjene  i  pokuđene stvari, a to je "takva"- bogobojaznost, kao što im zabranjuje sudjelovanje u      pokvarenjaštvu i međusobnu suradnju u griješnim i zabranjenim stvarima. 

Prenosi imam Ahmed od Enesa bin Malika: /7/ Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Pomozi svome bratu, bio tlačitelj (zalim) ili potlačeni (mazlum)." Neko je upitao: "Ovo da ga pomognem kao mazluma razumijem, ali kako ću ga pomoći kao zalima?" Odgovorio je: "Da ga onemogućiš i spriječiš u tiraniji (zulumu), eto tako češ ga pomoći." Prenose ga El- Buhari i Muslim preko Sabita od Enesa. Vjerodostojan (sahih) hadis glasi: /8/ "Onaj ko poziva Uputi imat će nagradu onih koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana, ne umanjujući njihovu nagradu nimalo, a onaj koji bude pozivao  zabludi imat će grijeh svih koji ga budu slijedili, ne umanjujući njihov grijeh nimalo." Prenosi Ebul-Kasim Et-Taberani od Ebul-Hasen Nimran ibn Sahra da je  Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /9/ "Ko bude išao sa zalimom da ga pomogne, a bude znao da je zalim, već je izašao iz islama."

*Objavljena poslije sure El-Feth / Pobjeda.

Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao: "Posljednja objavljena sura je ’Iza džae nasrullahi vel-feth.’" El-Maida je posljednja objavljena o propisima, a ova je posljednja sura uopće.

Allah, dž.š., dozvoljava Svojim robovima, vjernicima ono što je zaklano u Njegovo ime; iz čega se razumije da im je zabranio sve što je zaklano a pritom se nije spomenulo Allahovo, dž.š., ime. Suprotno nevjernicima Kurejšija, koji su dozvoljavali meso krepanih životinja i meso onih životinja koje su zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha.

Zatim, Allah, dž.š., podstiče na jedenje mesa koje je zaklano u Njegovo ime te kaže: "A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je On objasnio šta vam je zabranio", tj. On vam je detaljno objasnio što vam je zabranjeno i to pojasnio "...osim kad ste prisiljeni", izuzev ako se nađete u nuždi, onda vam se dozvoljava da se poslužite onim što nađete. Zatim Allah, dž.š., objašnjava neznanje mušrika i njihova neispravna mišljenja kojima dozvoljavaju meso krepanih životinja ili onih pri čijem je klanju spomenuto ime nekog drugog mimo Allaha, pa kaže: "...mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru", tj. On najbolje zna njihovo prekoračivanje u zlu, laži i potvori.

Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kažu da nije dozvoljeno meso pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman. Ulema se o ovom pitanju razilazi na tri mišljenja: Prvo mišljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kažu: "Meso koje je na opisani način zaklano nije dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi zaboravom ili namjerno." To se mišljenje prenosi od Ibn-'Umera, ponekih tabiina, Malika i Ahmeda. Tom mišljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i od Ebu-Davuda ez-Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje mišljenje uzimaju ovaj ajet i riječi Allaha, dž.š., u ajetu o lovu: "Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome..." (5:4) Zatim to potvrđuje u ovom ajetu riječima: "...to je, uistinu, grijeh!", a zamjenica (to) vraća se na jelo, a po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha. Drugi su njihov dokaz hadisi kojima se naređuje izgovaranje bismille prilikom klanja i lova, kao što je hadis 'Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji: (236) "Ako spomeneš Allahovo ime kada pošalješ svog obučenog psa, onda jedi ono što ti on uhvati" i hadis Rafia ibn Hadidža u kome stoji: "Jedite ono čija je krv puštena i nad njim spomenuto Allahovo ime." Oba ova hadisa prenose El-Buhari i Muslim. Zatim hadis Ibn-Mes'uda: (237) Poslanik, s.a.v.s., rekao je džinima: "Vaša je hrana svaka kost pri kojoj je spomenuto Allahovo ime." Prenosi ga Muslim, a Allah najbolje zna. Drugo mišljenje zastupa Eš-Šafi'i, koji smatra da bismilla nije uvjet (šart), nego samo poželjna (mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se izostavi, bilo iz zaborava ili namjerno. Ovo je mišljenje Šafije, svih njegovih sljedbenika i jedno od mišljenja Ahmeda i Malika. Eš-Šafi'i smatra da se ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to je, uistinu, grijeh!", odnosi na ono što je zaklano u ime nekog drugog mimo Allaha. "...ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime". (6:145) Ovo je mišljenje jako. Ovom mišljenju ide u prilog i hadis u kome se prenosi da je Aiša, r.a., rekla: Neki su ljudi rekli: "O Allahov poslaniče, ima ljudi koji su nedavno primili islam a donose nam meso za koje mi nismo sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli Allahovo ime ili nisu?" Poslanik, s.a.v.s., reče im: "Vi proučite bismillu i jedite." Pobornici ovog mišljenja kažu da je bismilla šart (uvjet), Poslanik, s.a.v.s., ne bi im dozvolio da ga jedu izuzev ako ustanove da su je proučili. A Allah najbolje zna. Treće mišljenje glasi: ako se bismilla izostavi prilikom klanja iz zaborava, ne smeta, a ako se namjerno izostavi - onda to meso nije dozvoljeno jesti. Ovo je mišljenje poznato u malikijskom i hanbelijskom mezhebu i njega zastupa Ebu-Hanife sa svojim učenicima. Ovo se mišljenje, također, i prenosi od Alije, Ibn-'Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-Hasan el-Merginani, u svome djelu El-Hidaje, prenosi konsenzus uleme (idžma') u tome da je haram meso pri čijem je klanju namjerno izostavljena bismilla. A imam Dža'fer ibn Džerir, Allah mu se smilovao, kaže: "Onaj ko zabranjuje meso pri čijem se klanju nije proučila bismilla iz zaborava, on je iskoračio iz okvira svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s., o tom pitanju." On misli na hadis koji prenosi Bejheki od Ibn-'Abbasa, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (238) "Muslimanu je dosta to što je musliman; ako zaboravi proučiti bismillu prilikom klanja - neka Allaha spomene pri jelu i neka jede." Međutim, mišljenje koje kaže da je ovaj hadis mevkuf na Ibn-'Abbasu  (da su to riječi Ibn-'Abbasa) ispravnije je od mišljenja koje ga smatra riječima Poslanika, s.a.v.s. To potvrđuje i sam El-Bejheki i mnogi drugi hafizi hadisa. Ovo mišljenje ime potporu i u hadisu koji se prenosi preko više lanaca prenosilaca kod Ibni Madžeta, a od Ibn- 'Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra, 'Ukbe ibn 'Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (239) "Allah, dž.š., oprostio je mome ummetu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni." Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo mišljenja imama, njihov način prilaska njemu, dokaze, načine dokazivanja, oprečnosti i kontradiktornosti, a Allah najbolje zna. Ibn-Džerir kaže: "Ulema se razišla o pitanju ovog ajeta, da li je derogirano nešto od propisa koje on u sebi sadrži ili ne? Jedni smatraju da ništa od tih propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u muhkem (jasne) ajete po svome značenju. Ovo tvrde Mudžahid i većina uleme." A prenosi se da su 'Ikrime i Hasan el-Basri rekli: Allah, dž.š., rekao je: "Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete." "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh!", a zatim je derogirao i izuzeo iz toga kazavši: "...i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga i vaša jela su njima dozvoljena." (5:5) Isto to prenosi se i od Ibn-Mekhula. A zatim je Ibn-Džerir rekao: "Ali, tačno je da ne postoji kontradiktornost između dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri čijem se klanju nije spomenulo Allahovo ime." Ovo je, svakako, ispravno, a onaj između selefa ko je upotrijebio riječ nesh (derogacija) za ovaj ajet, mislio je na (tahsis) specificiranje. A Allah najbolje zna. "A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Zemila da je rekao: Ja sam sjedio kod Ibn-'Abbasa kada mu dođe neki čovjek i reče: "O Ibn-'Abbas, Ibn-Ishak tvrdi da mu je noćas sišla objava!" Ibn-'Abbas mu odgovori: "Istinu je rekao." Ja sam to primio sa odbojnošću i rekao (sam sebi): Ibn-'Abbas kaže da je to istina? Ibn-'Abbas tada reče: "Postoje dvije vrste objave: objava Allaha i objava šejtana. Allah objavljuje Muhammedu, s.a.v.s., a šejtan objavljuje svojim prijateljima." Zatim je proučio: "A šejtani navode štićenike svoje..." A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: Kada je objavljen ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime", Perzijanci su poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom, s.a.v.s., i rekli im da mu kažu: "Ono što ti zakolješ nožem, svojom rukom - tvrdiš da je halal; a što Allah, dž.š., zakolje, samo umre - haram?" Pa je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet: "A šejtani navode štičenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zaista, šejtani od Perzijanaca navode svoje prijatelje među Kurejševićima. Ebu-Davud prenosi da je Ibn-'Abbas rekao tumačeći ajet: "A šejtani navode štićenike svoje..." da kažu: "Ono što Allah zakolje nemojte jesti, a ono što vi zakoljete jedite" pa je Allah, dž.š., objavio: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime." Isti hadis prenose i Ibn-Madže i Ibn Ebi-Hatim od 'Amra ibn Abdullaha, a on od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih. "...pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zato što ste se udaljili od propisa koji vam je Allah, dž.š., propisao i Njegove naredbe, a prihvatili riječi nekog drugog, pa ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a to je širk. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje..." (9:31) A Et-Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od 'Adijj ibn Hatima da je rekao: (240) O Allahov Poslaniče, oni ih nisu obožavali! Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Naprotiv, oni su njima dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno i oni su to od njih prihvatali. To je njihovo obožavanje."

Ovo je objašnjenje neznanja Arapa prije islama, u onome što su zabranili od stoke i učinili je dijelovima i vrstama: behire, saibe, vesile, ham i ostale vrste koje su oni izmislili u stoci, žitu i plodovima. Allah, dž.š., objašnjava da je On stvorio voćnjake poduprte i nepoduprte, i da je On stvorio od stoke onu koju jašu i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i koze, muške i ženske, deve, muške i ženske i krave isto tako. i da On nije ništa od toga zabranio, niti od njihove mladunčadi, nego je sve to stvoreno radi ljudi, da ih jedu, jašu, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na razne druge načine.

"Da li je On zabranio mužjake ili ženke", tj. nisam zabranio ništa od toga, "...ili ono što se nalazi u utrobama ženki?", tj. da li se nalazi u utrobama izuzev muško ili žensko, pa zašto zabranjujete jedno a dozvoljavate drugo? 27 "Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite", 28 tj. sve je to halal. ”Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ovo je ismijavanje s njima za ono što su izmislili i na Allaha potvorili da je On zabranio, a nije. "Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo." Tj. nema niko nepravedniji od njega. "Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni." Prvi koji je otišao u zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn Kame'a, jer je on prvi koji je izmijenio vjeru poslanika i prvi koji je proglasio neku stoku "puštenom" (saibe), i odredio vasile i hãm, kao što se to navodi u sahih hadisu.

___

27
Tj. da li je On zabranio ono što se nalazi u utrobama ženki, njihovu mladunčad? Ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa.
28
Tj. obavijestite me sa sigurnošću kako vam je Allah zabranio ono što vi tvrdite da je zabranjeno? I ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa, i sva pitanja koja im se ovdje postavljaju u znaku su nijekanja i odvraćanja na njihove tvrdnje i ukora  zbog onoga što su govorili i veličine potvora koje su na Allaha iznijeli. O, kako oni sami prema sebi nasilje čine i kako su daleko od upute!

U poznatom predanju Ibn-Abbas kaže: "Morski ulov je ono što se živo iz njeg uzme; a ...njegova hrana je ono što more izbaci kao uginulo." Ovako se prenosi i od Ebu-Bekra, Es-Siddika, Zejda ibn Sabita, Abdullaha ibn Amra, Ebu-Ejjuba el-Ensarijje, Allah bio zadovoljan njima, a i od jedne grupe tabiina. Ibni-Džerir kaže: "O tome ima jedno predanje, koje neki prenose kao mevkuf hadis /riječi i djela koja se prenose od nekog ashaba /preko Hennada od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., citirao:

"Vama se dopušta da u moru lovite i ulov jedete", a zatim rekao: "Njegova je hrana ono što more izbaci kao uginulo." Ibni-Džerir zaključuje: "Neki ovaj hadis smatraju Ebu-Hurejrenim riječima."

Allah Uzvišeni kaže: "...da se njime vi i putnici koristite", tj. da vam bude korist i hrana. Riječ  "i putnici"  množina je riječi: putnik. Ikrime kaže: "Onim koji stanuju u blizini mora i onim koji su na proputovanju." Drugi kažu: "Svježa hrana onim koji stanuju na obali mora i love, a obična hrana kad ugine u moru, ili se ulovi, pa usoli tako da može biti hrana putnicima i onim koji su daleko od mora." Slično ovom prenosi se i od Ibn-Abbasa, Mudžahida i Es-Suddija. Većina argumentuje ovim časnim ajetom dozvoljenost morske strvi, a i predanjem imama Malika od Džabira ibn Abdullaha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je jednu vojnu u pravcu obale. Za zapovjednika odredio im je Ubejde ibn El-Džerraha. Bilo ih je tri stotine, a ja sam bio među njima. Krenuli smo. Negdje na putu nam je nestalo hrane, pa je Ubejde naredio da ta vojska sakupi svoju popudbinu. Sve  što je sakupljeno bila su dva ranca hurmi, a on nam je svaki dan davao pomalo dok se i to nije smanjilo, pa nam je davao samo po jednu hurmu. Kad je i to nestalo, osjetili smo to. Zatim smo stigli na more, gdje smo na obali našli neku ribu veličine malog brdašceta. Vojska se njome hranila osamanaest noći. Ebu-Ubejde je naredio da se njena dva rebra uzmu i usprave, zatim je naredio da se osedla neka deva, što je i učinjeno. Ona je prošla ispod njih ne dotakavši ih." Ovaj hadis  navode  El-Buhari i Muslim, a postoji više lanaca njegova prenošenja od Džabira.

U Muslimovu Sahihu, Ebu Ez-Zubejrov rivajet ovog hadisa od Džabira glasi /169/: "...a mi smo uzeli za popudbinu osušene komade mesa koji su prethodno skuhani. Nakon što smo stigli u Medinu, otišli smo Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., i to mu ispričali. Rekao je: 'To je opskrba koju vam je Allah dao. Imate li nešto tog mesa, da i nama date?' Poslali smo Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., jedan komad i on ga je jeo."

Prenosi Malik ibn Safvan ibn Selim ibn Seid ibn Seleme...od Ebu-Hurejrea da je rekao /170/: "Neki čovjek je upitao Allahova Poslanika, s.a.v.s.: 'Allahov Poslaniče,  kad plovimo morem, nosimo malo vode sa sobom i ako bi se njome abdestili ne bismo imali dovoljno za piće. Možemo li se abdestiti morskom vodom?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Morska je voda čista, a morska strv je dozvoljena.'" Prenose ga i dva imama, Šafija i Ahmed, kao i autori čeitri "Sunena", dok ga El-Buhari, Et-Tirmizi, Ibn-
-Huzejme, Ibn-Hibban i drugi potvrđuju kao vjerodostojan hadis. Također je slično preneseno i od jedne grupe ashaba koja prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Bilježi imam Abdullah eš-šafija od Ibn-Umera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao /171/: "Dozvoljene su nam dvije strvi i dvije krvi: dvije su strvi ribe i skakavci, a dvije su krvi jetra i slezena." Prenosi ga i Ahmed, Ibn-Madže i Ed-Darekutni. Postoje i druga predanja, koja ga osnažuju, a prenesen je kao mevkuf hadis.

Allah Uzvišeni kaže:

  "...a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadža obavljate", tj. dok obrede hadža obavljate zabranjuje vam se lov, i to je argument za zabranu lova. Tako, ako hadžija namjerno nešto ulovi, grješan je i dužan je to nadoknaditi; ili greškom, dužan je nadoknadu i zabranjeno mu ga je jesti, jer je to u odnosu na njega kao i strvina.

Postoji razmimoilaženje oko toga da li je taj ulov dozvoljen nekom drugom. Tako, jedni to zabranjuju, dok drugi smatraju da je to dozvoljeno onom ko ga nije ubio, svejedno bio hadžija ili ne, zbog hadisa /172/: "Ono što je ulovljeno na kopnu dozvoljeno vam je, ako ga vi niste ulovili, ili ako to nije za vas ulovljeno." Imam Ahmed ga prenosi od Džabira, a Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai ga prenose od Kutejbe.

Ako bi neko ko nije u ihramima nešto ulovio poradi samog hadžije, pa mu to poklonio, ovaj to ne smije jesti zbog hadisa Sa'ba ibn Džusame /173/, koji je poklonio Vjerovjesniku, s.a.v.s., divljeg magarca za vrijeme boravka u Ebvau ili Veddanu, pa ga je odbio. Međutim, nakon što je vidio da mu je to teško palo, rekao je: "Zaista, odbili smo ga samo zato što smo u ihramima." Ovaj hadis bilježe El-Buhari i Muslim i on je na više načina interpretiran. Neki kažu: "Izgleda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., mislio da ga je ovaj ulovio samo poradi njega, pa ga je odbio."

Međutim, ako ga nije namjeravao uloviti hadžiji, onda mu ga je dozvoljeno jesti zbog hadisa Ebu-Katade /174/, kad je ulovio divljeg magarca, a bio je slobodan od obaveza hadžije, jer nije obukao ihrame /odjeću propisanu za hadžije/. Njegovi su drugovi to već učinili i suzdržali se od jela, a zatim su pitali Allahova Poslanika, s.a.v.s. Upitao ih je: "Da li je iko od vas pokazao na njega ili pomogao  u njegovu ubijanju?" Odgovorili su: "Ne." Rekao im je: "Jedite", a i Allahov Poslanik, s.a.v.s., nešto je od njega pojeo. Ovo je kazivanje također potvrđeno kod El-Buharije i Muslima u mnogobrojnim interpretacijama.

Malik prenosi od Abdullaha ibn Amira ibn Rebia: Vidio sam Osmana ibn Affana na Ardžu, jednog vručeg ljetnog dana, dok je bio hadžija. Prekrio se po licu kadifom crvenoljubičaste boje, a zatim mu je doneseno meso ulova. Rekao je svojim drugovima: "Jedite." Upitali su ga: "Zar ti nećeš jesti?" Odgovorio je: "Ja nisam u vašem položaju, jer je to ulovljeno radi mene."