Preuzeli ste temu "Allah, Njegova moć, znanje, blagodati, atributi, imena i dokazi o Njemu" sa Tefsir.ba
Ovaj fajl možete ispisati klikom na dugme ispod ili koristeći Ctrl+P.
Početak Knjige", kojom počinje kur'anski tekst i kojom se otvara i počinje učenje u namazima.
"Majka Knjige" i "Majka Kur'ana", tj. srž, budući da se sva značenja Kur'ana odnose na ono što ona sadrži; "Sedam sličnih ajeta" (ili onih koji se ponavljaju) te "Kur'an časni". U Sahihu Tirmizije potvrđuje se kao vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao: "Božji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /5/ 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova' jeste Majka Kur'ana, Majka Knjige, Sedam sličnih ajeta, Kur'an časni." Naziva se i "Zahvala" i "Molitva", u skladu s riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, dž.š.: /6/ "Namaz sam podijelio između Sebe i Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob kaže: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova', Allah kaže: 'Moj rob Mi se zahvaljuje.' Fatiha je dobila i naziv "Namaz", budući da je ona uvjet namaza.
Pored toga, naziva se i "Lijek", na osnovu predanja Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /7/ "Početak Knjige je lijek od svakog otrova", kao i "Duševni lijek", na osnovi hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan bolestan čovjek njom izliječio, nakon čega mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /8/ "Otkuda znaš da je ona lijek?" Naziva se i "Osnova Kur'ana", na temelju predanja Ša'bija od Ibn-Abbasa, koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekavši: "Njena osnova su riječi: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'"
Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru "Štitnik", a Jahja ibn ebi-Kesir "Dovoljna", na osnovi sadržaja nekih mursel hadisa: /9/ "Majka Knjige zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju." Usto, naziva se i "Molitva" i "Riznica", što navodi Zamahšeri u Keššafu.
Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije, sura "El-Fatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je mekanska sura, iako ima mišljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.[1]
Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /10/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne odazvavši se, a on mu je ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada brže završio namaz i pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši:
'Mir s tobom, Allahov Poslaniče!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'I s tobom mir! Šta te je navelo da se ne odazoveš kada sam te pozvao?' On je odgovorio: 'Allahov Poslaniče, bio sam u namazu.' Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Zar ti u onome što je Allah meni objavio nije poznato:
'Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu onome što će vam život osigurati.' (8:24)
On je rekao: 'Dakako, Allahov Poslaniče! Odazivam se!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapitao ga je: 'Hoćeš li da te upoznam sa surom kojoj slična nije objavljena, ni u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, niti u Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslaniče!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: 'Ne bih htio izići na ova vrata prije nego što je saznaš.'
Zatim priča: 'Allahov. Poslanik me je uzeo za ruku govoreći, dok sam ja usporavao bojeći se da ne dođemo do vrata prije nego završi. Kada smo se približili vratima, upitao sam: 'Allahov Poslaniče! Koja je to sura koju si mi obećao?' Rekao je: 'Ona što je učiš u namazu...!' Proučio sam mu 'Majku Kur'ana', a on je rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Indžilu, niti u Zeburu, niti u Furkanu suru kao što je ova! To je sedam ajeta koji se ponavljaju!' "
Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ "To je sedam posebnih ajeta i Kur'an časni koji ti objavljujemo." Zatim kaže: "Hadis je hasen-sahih."
Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: /12/ "Dok sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam završio namaz." Zatim kaže: "Otišao sam kod njega, pa mi je rekao: 'Šta te je spriječilo da mi dođeš?' Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, klanjao sam.' On je na to rekao: 'Zar Allah Uzvišeni nije kazao:
'O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu Onome što vas oživljava!' (8:24) Zatim je kazao: 'Prije nego iziđeš iz džamije, reći ću ti koja je najvrednija sura u Kur'anu!' Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izići iz džamije, ja rekoh: 'Allahov Poslaniče, kazao si da ćeš mi reći koja je najvrednija sura u Kur'anu?' Odgovorio je:
'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!' To je sedam posebnih ajeta i Kur'an časni, koji sam ti donio." Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i Ibn-Madže.
Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: /13/ "Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio Džebrail, začula se neka škripa. Džebrail je pogledao prema nebu rekavši: 'To se otvaraju vrata nebeska što nikada nisu otvarana!' Zatim je dodao: 'Otuda je sišao melek, došao Poslaniku i rekao mu: 'Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika, dana, a to su: 'Početak Knjige' i 'Posljednji ajeti sure El-Bekare'."
Navedeno prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosi u sličnoj verziji.
Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /14/ "Ko klanja namaz u kome nije proučio 'Majku Kur'ana', namaz mu nije potpun!" Neko je pričao Ebu-Hurejri: "Kada smo za imamom, kako da postupimo?", pa je rekao: "Učite Fatihu u sebi!", a ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Uzvišeni Allah kaže: "Namaz sam podijelio između Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono što moli! Kada on kaže: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!",Allah kaže: "Moj rob Mi zahvaljuje!"; kada kaže: "Svemilosnom, Milostivom", Allah kaže: "Moj rob Me hvali"; kada kaže: "Vladaru Dana sudnjega", Allah kaže: "Moj rob Me veliča!", odnosno nekada kaže: "Moj rob se Meni predaje" ; kada kaže:
Samo Tebi robujemo i od Tebe pomoć molimo!", Allah kaže: "Ovo je između Mene i Mog roba. Njemu pripada ono što moli!" ; kada kaže:
"Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si blagodario! A ne na put onih na koje se srdžba izlila i koji su zalutali", Allah kaže: "Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono što on moli!" (Ovako hadis prenosi Nesa'i...)
Postoje tri mišljenja učenjaka:
1. Obavezno je da Fatihu uči imam i muktedija (koji klanja za imamom) kao i onaj koji klanja pojedinačno, i to potvrđuje glavnina hadisa koji se odnose na ovo pitanje:. /15/ "Nema namaza ko ne prouči Fatihu!" /16/ "Ko klanja namaz u kojem ne prouči Fatihu, namaz mu nije potpun." /17/ "Neće biti nagrade za namaz u kojem se ne prouči Majka Kur'ana." Ovo je mišljenje Šafije, r.a.
2. Nije obavezno za muktediju da uči Fatihu ili bilo šta drugo u namazu, bez obzira da li se radi o namazu u kome se uči naglas ili u sebi. Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu prenosi od Džabira ibn Abdullaha, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /18/ "Ko bude klanjao za imamom, učenje imama bit će i njegovo učenje." Međutim, u senedu (lancu ovog hadisa) postoji slabost, a prenosi ga Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi od Džabira kao njegove riječi. Ovaj hadis također se prenosi direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u više verzija ali nijedna nije vjerodostojna. Allah to najbolje zna!
3. Obavezno je da muktedija uči za imamom u namazu u kojem se uči u sebi, za razliku od namaza u kome se uči naglas, kada nije obavezno učiti Fatihu. To je utvrđeno na osnovi predanja Ebu-Musaa el-Eš'arije u Muslimovom Sahihu , gdje se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /20/ "Imam je tu da ga slijedite, pa kada izgovori "tekbir", i vi izgovorite, kada uči, vi slušajte... i spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibni-Madže/ Ehlus-sunen u svojim "Sunenima" od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...a kada uči, vi šutite!" Muslim ibn Hadžadž ovaj hadis smatra vjerodostojnim.
Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost ovog mišljenja koje je, ustvari, i mišljenje Šafije, Allah mu se smilovao.[2]
Uzvišeni Allah kaže:
"A ako te pogodi smutnja šejtanova, ti potraži zaštitu od Allaha! On, uistinu, sve čuje i zna!" (7:200) Zatim kaže:
"Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu od prokletog šejtana! On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga uzdaju! Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Njemu ravnim smatraju" (16:98), tj. njihovom Gospodaru, Allahu ravne smatraju. Neki učači Kur'ana tvrde da se zaštita traži nakon učenja, temeljeći to na bukvalnom značenju ajeta, te na izbjegavanju samodopadljivosti nakon što se završi s ibadetom, što Ebu-Bekr ibn El-Arebi smatra neobičnim. Međutim, postoji i drugo mišljenje, po kome je "isti'aza" potrebna i na početku i na završetku učenja. Opće je poznato, međutim, mišljenje koje prihvaća većina učenjaka - da je "isti'aza" potrebna prije učenja kako bi se onemogućilo djelovanje šejtana i dekoncentracija. Prema tome mišljenju, ajet ima sljedeće značenje "Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži da te zaštiti Allah od prokletog šejtana", kao što je i u riječima Allaha Uzvišenog:
"Kada hoćete klanjati namaz, operite svoja lica i svoje ruke..." itd. (5:6) Dakle, kada hoćete na namaz, to učinite! Dokaz za to su i hadisi Allah ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
- Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je rekao: /21/ "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao noću da klanja, počeo bi namaz s tekbirom i učenjem:
"Veličina i hvala pripada Tebi, moj Allahu! Blagoslovljeno je Tvoje ime, neizmjerna Tvoja veličina! Nema drugog boga osim Tebe!",
zatim: "Nema boga osim Allaha", tri puta, a zatim:
"Utječem se Allahu, Koji sve čuje i zna, od prokletog šejtana!",
"od njegova davljenja, njegove oholosti i pjesama!" [3]
To prenose četverica priređivača Sunena prema predanju Džafera ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er-Rifai el-Ješkerija. Tirmizi kaže: "To je najpoznatije u ovoj oblasti!", a Ebu-Hanife, r.h., i Muhammed ističu da se "isti'aza" odnosi isključivo na učenje, dok Ebu-Jusuf navodi da se odnosi na namaz.
Jedna od lijepih stvari u vezi s "isti'azom" jeste čistota usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora. Ona je za učenje Allahovog govora, traženje utočišta i zaštite kod Allaha, priznavanje Njegove svemoći naspram slabosti roba, odnosno nemoći suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg može spriječiti i onemogućiti samo Allah, Koji ga je stvorio, jer Njega ne može prevariti niti podmititi, za razliku od neprijatelja iz ljudske vrste. Stoga, budući da šejtan tretira čovjeka kao onoga koji ga ne vidi, čovjek traži zaštitu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg šejtan ne vidi. Riječi: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana", dakle, znače: tražim utočište kod Allaha Uzvišenog od prokletog šejtana kako mi ne bi nanio štetu u vjeri, ni na ovome svijetu, odnosno, kako me ne bi odvratio da činim ono što mi je naređeno ili me naveo da činim ono što mi je zabranjeno. Budući da šejtan vidi čovjeka, a on ne vidi njega, čovjek traži zaštitu kod Onoga Koji šejtana vidi, a on Njega ne vidi.
Većina učenjaka smatra da je "isti'aza" poželjna, a ne obavezna, u smislu da onaj koji je ne učini ipak nije grješnik. Ibn-Sirin ističe: "Ako čovjek jednom u životu zatraži zaštitu kod Allaha, s njega je spala obaveza!" Učenjaci navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u učenju isti'aze jer to odbija šejtana, a Šafija navodi da se to može učiniti i naglas i u sebi. Stoga je ono čime se zadovoljava obaveza i samo obavezno.[4]
Riječ "šejtan" izvedena je od infinitiva glagola "šetane", što znači biti udaljen, i on je (po svojoj prirodi i nedjelima) daleko od svakog dobra. Riječ "er-redžim" znači proklet, tj. udaljen od svakog dobra.
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"/1/
Prema predanju Ebu-Davuda s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se navodi da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poznavao razdvajanje sura, jedne od druge, sve dok mu nije objavljena bismilla. Učenjaci se slažu da ona predstavlja dio ajeta sure "En-Neml", iako se ne slažu da li je to poseban ajet na početku svake sure, ili je poseban samo u okviru Fatihe, odnosno ajet za razdvajanje pojedinih sura. Najvjerovatnije je da je to ajet kojim se razdvajaju pojedine sure, kao što smo vidjeli iz riječi Ibn-Abbasa, koje prenosi Ebu-Davud. Oni, pak, koji smatraju da je to ajet na početku Fatihe, smatraju da se uči naglas, u namazu, za razliku od drugih, koji bismillu uče u sebi. Međutim, svako od ova dva navedena mišljenja ima potporu skupine ashaba, a pouzdano se zna da su prva četverica halifa bismillu učili u sebi, što su potom činili i tabiini, odnosno nasljednici tabiina. Usto, ovo je stav i Ebu-Hanife, Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik smatra da se bismilla ne uči, ni naglas, ni u sebi.
Ukratko, može se reći da predanje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kojim se slažu svi autoriteti, upućuje na ispravnost i onih koji uče naglas i onih koji to čine u sebi.
Imam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-Hatim, r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca od Osmana ibn Affana, prenosi da je rekao: /22/ "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s bismillom, tj. riječi:”U ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog” na što je on odgovorio: "To je jedno od imena Allaha Uzvišenog, a između toga i Najvišeg Imena udaljenost je koliko između crnila i bjelila očiju."
Veki', sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Mes'uda da je rekao: "Ko želi da ga Allah sačuva od devetnaest zebanija (čuvara Džehennema), neka uči bismillu", pa će mu Allah učiniti svako slovo štitom od njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje odabira ovo mišljenje i navodi sljedeći hadis: /23/ "Vidio sam trideset i nekoliko meleka kako prihvaćaju riječi nekog čovjeka koji je učio:
"Naš Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i blagodarna!" Poznato je da te riječi sadrže trideset i nekoliko slova.
U hadisu Bišra ibn Ammare, koji prenosi od Ed-Dahhaka, a on od Ibn-Abbasa, navodi se: "Prvo što je Džebrail saopćio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bile su riječi: /24/ Muhammede, reci: 'Utječem se Onome Koji istinski čuje i zna, od prokletog šejtana!', a zatim je rekao: 'Reci:
“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog'." En-Nesa'i u knjizi "Dan i noć", te Ibn-Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida el-Hazzai, koji prenosi od El-Hudžejmija, on od Ebu-Meliha ibn Usame, ovaj od Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao: /25/ "Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je posrnuo, pa sam rekao: 'Propao šejtan!', a on mi je odgovorio: 'Ne govori tako, jer on se time samo povećava i postaje kao kuća velik! Zato reci: 'Bismillah', jer time se on smanjuje i postaje sitan kao mušica!' "
To je uticaj berićeta riječi bismille!
Lijepo je bismillu proučiti prije ulaska u zahod, na početku abdesta, zatim na početku jela i klanja, iako neki učenjaci smatraju da je pri klanju to obavezno. Lijepo je, također, proučiti bismillu i prije spolnog odnosa, jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /26/ "Ukoliko neko od vas, kada želi prići supruzi, izgovori bismillu i kaže: 'U ime Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas šejtana! Ukloni ga i od onoga što nam podariš!' - ako iz toga odnosa bude rođeno dijete - šejtan mu nikada neće nanijeti štetu!"
Ime Allah, vlastito je ime za Gospodara, odnosno, to je ime Uzvišenog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najveće ime EL-ISMUL-A'ZAM, budući da sadrži sva svojstva Uzvišenog. Allah Uzvišeni kaže: "On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez nedostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad svim bdije, Uzvišeni, Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i čist od svega što Mu ravnim pridružuju. On je Allah, Tvorac, Koji iz ničega stvara, Koji oblike daje! On ima najljepša imena, a hvale Ga i oni na nebesima i oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!" (59:22-24) Buharija i Muslim navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /27/ "Allah ima devedeset i devet imena, dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, ući će u Džennet."[5]
predstavljaju dva imena izvedena iz riječi "milost" sa pojačanim značenjem. Ime "Svemilosni" ima općenitije značenje od (rahim) milostivi. Ono je izvedeno, iako ima mišljenja da je neizvedeno, o čemu će biti riječi kasnije, u tumačenju Allahovih uzvišenih riječi u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da nas Allah uputi i na Njega se oslanjamo!
* Objavljena nakon sure "El-Muddessir".
[1] Tačnije je, međutim, da je objavljena u Meki. Allah, dž.š., kaže: Mi smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju." (15:87) Tj., ajeta koji se ponavljaju u namazu i uče na svakom rekatu. Prema tome, budući da je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova sura objavljena u Meki, budući da se ona uči na svakom rekatu namaza otkada je namaz naređen kao obavezna dužnost. Na to upućuje i hadis: "...Namaz sam podijelio... itd." Fatiha se sastoji od sedam ajeta, a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili ne!
[2] Uporedi str. 13, gdje se, također, razmatra ovo pitanje!
[3] Riječ (el-hemize) znači: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znači oholost i puhanje, a (en-nefes) vračarsko zapuhivanje, čaranje, pjesništvo (šejtansko).
[4] Kada kažem: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana!", to znači: utječem se Allahu, kod Njega tražim zaštitu od zla šejtana odstranjenog od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio štetu u mojoj vjeri ili životu, odnosno, kako me ne bi odvratio da činim ono što mi je naređeno, a naveo da činim što mi je zabranjeno. Jer, šejtana može spriječiti samo Allah Uzvišeni!
[5] Riječ znači: "Ko ih istinski razumije i radi po njima." Raditi po njima znači iskazivati Allahovu Jednoću i iskazivati Njegovu Jednoću u Biću, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i uluhijjetu (da je On Bog Koji se obožva). Ovo treba iskazivati svojim bićem i dušom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim njegovim značenjima a nije radio i govorio suprotno tevhidu, ući će u Džennet. Što se tiče toga da riječ znači pamćenje tih imena, možemo reći da mnogo ljudi nauči ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto postupaju suprotno tome, što predstavlja kontradiktornost sa riječima. Za ovakvog čovjeka ne može se reći da je "naučio" ta imena jer se ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno njima, onako kako to Allah želi i kako nam je Poslanik dostavio.
Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa: "O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome..." Govor je upućen objema grupama i nevjernicima i licemjerima. To znači: "Vjerujte samo u vašeg Jedinog Gospodara, Koji je stvorio vas kao i one prije." Ovaj ajet Allah, dž.š., započinje objašnjenjem Jednoće Njegove Božanstvenosti, budući da On daruje blagodati Svojim robovima time što ih izvodi iz ništavila u postojanje; On im je darovao vidljive i nevidljive blagodati.
"Zemlju učinio posteljom", odnosno kolijevkom, koja je poput postelje postavljena i utvrđena planinama uzdignutim, a "Nebo zdanjem učinio", koje predstavlja krov, kao što kaže: "A Nebo smo zaštićenim krovom učinili, pa opet se oni od znamenja naših okreću." (21: 32) “On s Neba kišu spušta...”, tj. spušta oblak kada im je potreban i tako izvodi različite vrste sjemenja i plodova, što je opskrba njihova i opskrba njihove stoke. On je Tvorac i Opskrbitelj, Posjednik svake kuće i stanovnika njenih, njihov Opskrbitelj. Stoga On zaslužuje da se samo Njemu klanja. Njemu nema ravna. Allah, dž.š., ovdje kaže: "I ne činite nikoga Allahu ravnim - a vi znate", tj.ne pridružujte Mu nikoga ko ne može ni koristiti, ni štetiti, kao Njemu ravna, jer ste svjesni da nema drugoga gospodara koji će vas opskrbiti osim Njega. U dva Sahiha se prenosi od Ibn-Mes'uda da je rekao: /50/ - Pitao sam: "Allahov Poslaniče! Koji je kod Allaha najveći grijeh?" Odgovorio je: "Da Allahu, Koji te je stvorio, učiniš nekoga ravnim." Isto tako, u jednom hadisu od Muaza stoji: /51/ "Znaš li koje je pravo Allaha prema Njegovim robovima?" - "Da Mu budu u ibadetu i ništa Mu ne pridružuju!" U drugom hadisu stoji: /52/ - Neka niko od vas ne kaže: "što hoće Allah i taj i taj", nego neka kaže: "što Allah hoće, a tek potom i taj i taj" U vezi s riječima Allaha, dž.š.:"Allahu ne činite nikoga ravnim!" navodi se da je Ibn-Abbas rekao: - Izraz "ravnopravni, partneri, suparnici" predstavlja izraz širka skrivenijeg od hoda mrava po crnom kamenu u tamnoj noći." To se čini kada se kaže: "Allaha mi i života mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog psa, došli bi nam lopovi", ili "Da nije guska u kući, došli bi lopovi", ili kada čovjek kaže: "Što Allah i ti hoćete!" ili "Da nije Allaha i tog i tog", i sl. Sve je to širk. U hadisu stoji: /53/ - Neki čovjek je rekao Allahovom Poslaniku: "Što ste Allah i ti htjeli!", pa mu je rekao: "Hoćeš li da me Allahu ravnim učiniš?" U drugom hadisu stoji: /54/ - Divni biste vi bili ljudi da drugog Allahu ravnim ne činite govoreći: "Što Allah i taj i taj hoće!" "...a vi to znate", tj. vi znate da vam nema drugoga gospodara koji vas opskrbljuje do Allaha Uzvišenoga. Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo Allahu, Kome nema ravna. I dok je mnoštvo komentatora Kur'ana dokazivalo time postojanje Tvorca, ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se udubi u razmišljanje o nižim i višim bićima, o razlikama njihovih oblika, boja, prirodnih odlika i koristi od njih, odnosno o njihovome mjestu i svrsi shodnosti, on će spoznati moć njihovog Tvorca, Njegovu mudrost, znanje, umješnost i veličanstvenu vlast. Neki beduini kažu: - Kada je nekom čovjeku postavljeno pitanje: "Koji je dokaz postojanja Allaha, dž.š...?", rekao je: "Subhanallah! Đubrivo deve upućuje na devu, trag stopala upućuje na prolazak nekoga! Nebo je okićeno sazviježđima, Zemlja puna klanaca, a more valova! Zar to sve ne upućuje na postojanje Sveznajućeg i Onoga Koji je obaviješten o svemu!?"
On je Onaj Koji vas, po Svojoj volji, u matericama stvara kao muškarce ili žene, lijepe ili ružne, nesretne ili sretne.
"Nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" To znači, On je Tvorac te, prema tome, jedino On zaslužuje obožavanje; Njemu nema sudruga i Njemu pripadaju nedostižna Veličina, Mudrost i šerijatske odredbe. Ovaj ajet sadrži jasan stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni kao što su stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvišeni oblikovao u materici i stvorio kako je On htio! Pa kako će on biti bog, što tvrde kršćani!? Jer, i on se prevrtao u utrobi prolazeći iz faze u fazu!
Allah, dž.š., hvali Svoje uzvišeno biće za stvaranje nebesa i Zemlje kao prebivališta Svojih robova i stvaranje tmine i svjetla, kojima se ljudi koriste noću i danju. Tminu spominje u množini, a svjetlost (nur) u jednini, jer je svjetlost odabranija. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Zdesna i sa lijevih strana." (16:47) Zatim Allah, dž.š., kaže: "...pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjednačuju "; i pored svega toga, pojedini Njegovi robovi Njega ne vjeruju, druge Mu ravnim smatraju i dijete i suprugu pripisuju. Daleko je Allah iznad svega toga!
Allah, dž.š., podsjećajući Svoje robove na blagodati koje im je podario, kaže da je Zemlju, sa svim što se na njoj nalazi, od dobara i koristi, učinio podesnom za njihov život. Međutim, većina njih, i pored ovakvih blagodati od Allaha, vrlo malo zahvaljuju na tome. Kao što Allah, dž.š, kaže:
"...I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (14:34) Sve karije složile su se da se riječ (meajiš) čita sa jetom, bez hemzeta, što je ispravno.
Reci: "Gospodar moj naređuje pravednost", tj. pravednost i dosljednost u njoj, "I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno ispovijedajući Mu vjeru", tj. On vam naređuje da ustrajete u ibadetu samo Njemu i na, za to određen, način. A to je slijeđenje poslanika u svemu što prenesu od svog Gospodara i svim propisima sa kojima dođu i sa iskrenim ibadetom samo Njemu, dž.š., jer, nijedno djelo neće biti primljeno ukoliko ne bude odgovaralo šerijatskim propisima i čisto od svake primjese širka. Kada se ova dva šarta nađu u određenom djelu, ono biva primljeno. "Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživiti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zab udi ostavlja." Mufesiri se razilaze u tumačenju ova dva ajeta. Jedni kažu: "Kao što vas je prvi put stvorio, isto tako će vas ponovo stvoriti." Ovo mišljenje smatra najispravnijim Ebu-Džafer Ibn-Džerir. To mišljenje on potkrepljuje hadisom koji prenosi od Sufjana es- Sevrija, svojim senedom do Ibn-Abbasa, da je rekao: (282) Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom nam je vazio i rekao: "O ljudi, vi ćete biti proživljeni i sakupljeni pred Allaha bosi, goli i neosunećeni" "Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo to doista kadri učiniti." (21:104) Ovaj hadis prenose El-Buhari i Muslim. A od Mudžahida se prenosi da je rekao: "Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživiti", tj. On će vas oživiti nakon vaše smrti. A Ali- Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživiti. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja."
Ovdje Uzvišeni govori da je On u šest dana stvorio svijet: nebesa, Zemlju i ono što se nalazi između njih, a to stoji i u još nekim kur´anskim ajetima. Tih šest dana su: nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak i petak. U petak je dovršeno stvaranje i tada je stvoren i Adem, a.s. Što se tiče tih dana, postoji razilaženje na mišljenje da su ti dani ovi obični dani - što odmah pada na pamet - i na mišljenje da je svaki taj dan bio dug hiljadu godina - što je stav Mudžahida i Ahmeda ibn Hanbela, a preko Ed-Dahhaka prenosi se i od Ibn-Abbasa. A u subotu nije bilo stvaranja, jer je to bio sedmi dan. On je zato i nazvan subotom, tj. prekidom, prestankom. Što se tiče riječi Uzvišenog: "...a zatim se uzvisio nad Aršom", o njima postoji veoma mnogo stavova, a mi u tom pogledu prihvatamo stav naših dobrih prethodnika i ostalih islamskih učenjaka, bilo ranijih ili kasnijih. A taj stav podrazumijeva prihvatanje tih riječi onakvih kakve jesu, bez pitanja o načinu, bez poistovjećivanja i bez lišavanja tog božanskog atributa. Ono što zamišljaju oni koji poistovjećuju Allahova svojstva sa ljudskim ne dolazi u obzir kada se govori o Allahu. Jer, Uzvišenom Allahu ništa od Njegovih stvorenja ne liči: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi."(42:11) Ispravno je ono što su rekli naši alimi, među kojima je i Buharijin učitelj Nu´ajm. Tako on kaže: "Ko poistovjeti Allaha sa nekim od Njegovih stvorenja, postaje kafir, a ko zaniječe ono čime je Allah sam Sebe opisao, također postaje kafir." Ni u Allahovim, ni u riječima Njegovog Poslanika kojima Ga on opisuje, nema poistovjećivanja. Zato je na pravom putu onaj ko priznaje Uzvišenom Allahu ono što se o Njemu otvoreno govori u ajetima i vjerodostojnim hadisima - na način koji dolikuje Njegovoj veličini - i ko ne pripisuje Uzvišenom Allahu nesavršenost. Riječi Uzvišenog: "On tamom noći prekriva dan, koja ga ustopu prati", znače: Kako odlazi noćna tama, tako dolazi svjetlo dana, i kako odlazi svjetlo dana - tako dolazi noćna tama. A i noć i dan slijede jedno drugo žurno, brzo, ne zaostajući jedno za drugim: Dok jedno ode, odmah drugo dođe, i obratno. To je slično riječima Uzvišenog: "...nit' će noć dan preteći", (36:40) tj. dan neće jednog momenta usporiti, pa da ga noć pretekne. Oni jedno drugo slijede bez međuprostora. Zato Uzvišeni kaže: "...koja ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji", tj. svi oni potčinjeni su Njegovoj volji i snazi. Zato On - neka je slavljen - kaže: "Samo On stvara i upravlja!", tj. Njemu pripada vlast i upravljanje. "Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" A u jednoj dovi koja se navodi od Ebu Ed-Derdaa, a prenosi se i kao riječi Poslanika, s.a.v.s., kaže se: (299) "Allahu moj, Tebi pripada sva vlast, sva hvala i sva odredba. Molim Te za svako dobro i utječem Ti se od svakog zla."
Nakon što je Uzvišeni Allah naveo da je On Stvoritelj nebesa i Zemlje i da On svime upravlja i određuje, i nakon što je ukazao na to da se samo Njemu dova treba činiti - jer je On svemoćan - On upozorava na to da je On Taj Koji daje opskrbu i da će On proživiti mrtve na Kijametskom danu. Tako Veličanstveni kaže: "On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest." To je slično Njegovim riječima: "Jedan je od dokaza Njegovih to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti." (30:46) A riječima Uzvišenog: "milosti Svoje"; misli se na kišu. On također kaže: "On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu, i rasprostire blagoslov Svoj; On je Zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale."(42:28) Zatim, Uzvišeni kaže: "...a kad oni pokrenu teške oblake", tj. kada vjetrovi potjeraju oblake teške zbog velike količine kiše u njima, oni budu crni i kreću se nisko iznad zemlje. A riječi Uzvišenog: "Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo", tj. prema mrtvoj i sasušenoj zemlji - poput su Njegovih riječi: "Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo." (36:33) Zato Uzvišeni kaže: "...i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti", tj. onako kako oživljavamo zemlju nakon njenog mrtvila, tako ćemo oživiti i tijela nakon što struhnu. Na Kijametskom danu Allah će spusiti kišu sa neba koja će četrdeset dana padati na Zemlju, pa će se iz nje podići tijela u kaburovima, kao što sjeme klija u zemlji. Na mnogim mjestima u Kur´anu Allah ovako za Kijametski dan navodi primjer oživljavanja mrtve zemlje. Zato Uzvišeni i kaže: "...opametite se!"
Riječi Uzvišenog: "U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova", znače: bilje iz plodne zemlje raste brzo i lijepo. Slično tome Veličanstveni kaže: "...i učini da uzraste lijepo". (3:37) Za riječi Uzvišenog: "...a u neplodnom tek s mukom", Mudžahid i još neki kažu da se odnose na neobrađenu i njoj sličnu zemlju. A Ibn-Abbas kaže: "Ovim primjerom Allah ukazuje na vjernika i nevjernika."
Allah, dž.š., obavještava nas da On vlada nebesima i Zemljom i svim što se na njima nalazi, i da se obavezao da će biti milostiv. To potvrđuje hadis kojeg prenose El-Buhari i Muslim preko A'meša od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (196) "Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je u knjizi koja se nalazi kod Njega iznad 'Arša: Moja milost prevladava Moju srdžbu." A Allahove, dž.š., riječi: "On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje." Određeni član (lam) u ovom kontekstu uvod je u zakletvu, pa se Allah, dž.š., kune Svojim uzvišenim bićem da će sve ljude sakupiti na Sudnjem danu, u koji ne sumnjaju vjernici, a nevjernici se o tom pitanju u svojoj sumnji kolebaju. Et-Tirmizi prenosi hadis: (198) "Svaki će poslanik imati svoje vrelo, a ja se nadam da će najviše ljudi biti na mom vrelu." "Oni koji su sebe upropastili" na Sudnjem danu, "...pa - oni neće vjerovati". Oni ne vjeruju u Kijametski dan i ne boje se njegovih strahota.
"Njemu pripada sve što postoji u noći i danu", tj. svako stvorenje u svemiru Njegov je rob i On ga je stvorio. "On sve čuje i sve zna." On čuje sve što Njegova stvorenja kažu i zna za svaki njihov pokret i najskrivenije tajne.
Zatim Allah, dž.š., kaže Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kojeg je poslao sa veličanstvenim tewhidom i pravednim šerijatom i naredio mu da poziva na Allahov pravi put: Reci: "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje?", tj. ja nikog neću uzeti za zaštitnika osim Allaha, Kome niko nije ravan, Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prijašnjeg uzora. "On hrani, a Njega niko ne hrani!", tj. ne jede. Reci: "Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju", od ovog ummeta (naroda) - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!"
Allah, dž.š., u ovim nas ajetima obavještava da jedini On šteti i koristi i da postupa sa Svojim stvorenjima kako On hoće, i da niko ne može mijenjati Njegovu odredbu niti je poništiti. "Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari - pa, samo je On svemoćni", kao što su riječi Allaha: "Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može poslije Njega dati..." (35:2) El-Buhari prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., često izgovarao slijedeće riječi: (199) "Allahu dragi, niko ne može spriječiti ono što Ti podariš i niko ne može dati ono što Ti spriječiš, i bogatašu kod Tebe neće koristiti bogatstvo!"
Zato Allah, dž.š., kaže: "I jedini je On Vladar nad robovima Svojim", tj. On je Taj Kome su sva stvorenja povinovala svoja lica i sva Njemu pokorna, te se pred Njim i pod Njegovom vlašću u poslušnosti Njemu smirila. "On je Mudar", u svim Svojim djelima, "i Sveznajući", zna šta svakoj stvari pripada, te ne daje niti brani, nego samo onom ko to zaslužuje.
Allah, dž.š., kaže da usmrćuje Svoje robove prilikom njihovog spavanja noću, i to je mala smrt, kao što Allah, dž.š., kaže: "I kada Allah reče: 'O 'Isa, dušu ću ti uzeti 6 i k Sebi te uzdignuti.'" (3:53) Allah, dž.š., kaže: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog", (39:42) i u ovom ajetu spominje obje vrste smrti: malu i veliku. Isto tako i na ovom mjestu spominje te dvije vrste smrti, pa kaže: "On vas noću (usmrćuje) uspavljuje - a zna i šta ste preko dana griješili", tj. zna šta ste od djela preko dana učinili. Ovo je umetnuta rečenica koja ukazuje na to da Allah, dž.š., Svojim znanjem obuhvata sva stvorenja noću i danju, kada miruju i kada se kreću. Kao što Allah, dž.š., u drugom ajetu kaže: "Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi." (13:10) A na drugom mjestu kaže: "...i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili", (78:10-11) i zato ovdje kaže: "On vas noću (usmrćuje) uspavljuje - a zna i šta ste preko dana griješili -" "...zatim vas budi", po danu. Ibn-Merdevejh prenosi svojim senedom od Dahhaka, a ovaj od Ibn-'Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (208) "Sa svakim čovjekom nalazi se jedan melek koji mu uzima dušu kada zaspi, pa ako Allah dozvoli, on ga usmrti, a ako ne dozvoli, on mu je vrati." To se spominje u riječima Allaha, dž.š.: "On vas noću (usmrćuje) uspavljuje", "...sve dok ne dođe čas smrtni", tj. edžel (određeni moment), za svakog čovjeka. "Na kraju, Njemu ćete se vratiti" na Sudnjem danu, "...i On će vas o onome što ste radili obavijestiti", tj. nagradit će vas za to ili kazniti.
___
6
Muteveffike znači mumituke, tj. uspavat ću te. Allah, dž.š., uzdigao je Isaa, a.s., na nebo, a on je spavao.
"On je Vladar nad robovima Svojim" 7, tj. Onaj Koji vlada svime i čijoj se veličini i uzvišenosti sve pokorava, "...i šalje vam čuvare", tj. meleke koji čuvaju tijelo čovjeka, kao što u drugom ajetu stoji: "Uz svakog su od vas meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovu naređenju nad njim bdiju" (13:11) i čuvari koji čuvaju njegova djela, kao što Allah, dž.š., kaže: "...a nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari." (82:10-11) "...a kad nekom od vas smrt dođe", tj. kada se na samrti nađe i približi se njegov edžel, "...izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu", tj. meleki koji su za to zaduženi (melek smrti ima svoje pomoćnike koji vade dušu iz tijela, pa je preuzima melek smrti kada dođe do grla). A Allahove, dž.š., riječi: "bez oklijevanja", tj. oni neće oklijevati sa čuvanjem duše i njenim pohranjivanjem na mjesto koje Allah, dž.š., odredi; ako je bio od onih koji su dobro činili, onda će to biti 'Illijjun (posebno mjesto za odabrane duše), a ako je bio od onih koji su loša djela činili - onda će to biti Sidždžin (posebno mjesto za loše duše), Allah nas od njega sačuvao.
___
7
Ovaj ajet upućuje na Allahovu, dž.š., uzvišenost i nadvišenost nad svim stvorenjima, tj. da je On iznad Svoga Kursa i Arša (Prijestolja), razdvojen od Svojih stvorenja i ni u kom slučaju Njegova nadvišenost ne liči na nadvišenost Njegovih stvorenja: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (42:11) Ta Njegova nadvišenost stvarna je a ne alegorična, kao što nas o tome On obavještava onako kako je to On htio, i mi ne smijemo ulaziti u suštinu toga, niti to alegorično tumačiti, niti nijekati, niti otjelotvoravati ili upoređivati.
Isto tako smo se dužni odnositi i prema svim ostalim svojstvima Allaha, dž.š.
"Oni će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru", tj. meleki. A moguće je da se riječi Allaha, dž.š.: "Oni će, poslije, biti vraćeni", odnose na sva stvorenja koja će se na Sudnjem danu vratiti Allahu, pa će im Svojom pravednošću presuditi. Kao što Allah, dž.š., kaže: “Reci: "I drevni i kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni." (56:49-50) A u drugom ajetu kaže: "...a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili", do riječi: "Gospodar tvoj neće nikome nepravdu činiti." (18:47-49) Zato je Allah, dž.š., rekao: "...samo će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti".
Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu", tj. nakon što vas spasi. "...iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite. Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili!" Mudžahid veli: "Ovo se odnosi na ummet Muhammeda, s.a.v.s., ali im je to oprošteno. Postoje mnogi hadisi koji se prenose u vezi sa ovim ajetom. Mi ćemo, ako Allah da, spomenuti samo neke od njih, od Allaha tražeći pomoć i na Njega se oslanjajući. El-Buhari, r.a., tumačeći ajet: "On je kadar..." do Allahovih riječi: "urazumili" prenosi da je Džabir ibn 'Abdullah rekao: (209) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava...", Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Utječem se Tebi." "...ili ispod vaših nogu"; opet je izgovorio: "Utječem se Tebi." "...ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite." Tada Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ovo je manje opasno" ili "Ovo je lakše." Ovako ga prenose i En-Nesai od Kutejbe, Ibn-Hibban u svom "Sahihu" i Ebu-Bekr ibn Merdewejh. Imam Ahmed prenosi od S'ad ibn Ebi-Vekkasa da je rekao: (210) Jedanput smo išli sa Poslanikom, s.a.v.s., i naišli pored mesdžida Beni-Mu'avije. Poslanik, s.a.v.s., ušao je u mesdžid i klanjao dva rekata, mi smo ušli i zajedno sa njim klanjali. Zatim je on ostao dugo učeći dovu Allahu, dž.š., a nakon toga rekao: "Pitao sam svoga Gospodara tri stvari: molio sam Ga da ne uništi moj ummet poplavom, pa mi je to udovoljio; zatim sam Ga molio da ne uništi moj ummet sušom, pa mi je i to udovoljio; a zatim sam Ga molio da ne učini jedne drugima od mog ummeta iskušenjem, pa mi to nije udovoljio." Muslim se ovim hadisom izdvaja od drugih po tome što ga on prenosi od 'Usmana ibn Hakima. Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: (211) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite", Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo abdest, a zatim rekao: "Allahu dragi, nemoj mome ummetu poslati kaznu sa neba (iznad njihovih glava), niti ispod njihovih nogu, nemoj dozvoliti da se podijele u razne stranke i nemoj dozvoliti da osjete žestinu jedni drugih." Tada mu je došao Džibril i rekao: "O Muhammede, Allah, dž.š., poštedio je tvoj ummet kazne koja bi ih zadesila iznad njihovih glava ili ispod njihovih nogu." Ibn-Merdewejh, također, prenosi od Ibn-'Abbasa (212) da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Molio sam svoga Gospodara da moj ummet sačuva od četiri stvari, pa ih je sačuvao od dvije, a nije mi udovoljio druge dvije. Molio sam Allaha da ih spasi od kamene kiše sa neba i potopa iz Zemlje, da ne dozvoli njihovu podjelu na razne stranke i da ne okuse žestinu jedni drugih, pa ih je Allah zaštitio od kamenovanja sa neba i poplave iz Zemlje, ali ih nije zaštitio od međusobnih nereda i ubistava." Sufjan Es-Sevri svojim senedom prenosi od Ubejj ibn Ka'ba da je rekao: Postoje četiri stvari vezane za ovaj ummet, dvije su se ostvarile a dvije još nisu: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava", tj., kaže Ubejj, kamenovanje, "...ili ispod vaših nogu", tj. zatiranje u zemlju. Ovo je značenje i izbor Ibn-Džerira, a za njegovu tačnost svjedoči i ajet: "Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kada se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja! (67:16-17) A u hadisu stoji: (213) "Ovaj će ummet sigurno doživjeti kamenovanje, zatiranje u zemlju i unakažavanje. Sve ovo i slično spominje se u govoru o predznacima Sudnjeg dana, o čemu će biti riječi na odgovarajućem mjestu, ako Allah da. A riječi Allaha, dž.š., "...ili da vas u stranke podijeli", znače: ili da vas podijeli na razne grupacije i stranke koje će se međusobno razilaziti. U hadisu, koji se prenosi sa više seneda, stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (214) "...a moj će se ummet podijeliti na 73 frakcije, sve će one završiti u vatri osim jedne..." 8 "...i učini da silu jedni drugih iskusite." Ibn-'Abbas, i drugi, kažu: "Tj. učinit će da jedni od vas muče i ubijaju druge." "Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze", tj. kako ih pojašnjavamo i razlažemo, "...da bi se oni urazumili!", tj. da bi shvatili i promotrili Allahove znakove i dokaze.
___
8
Ovaj se hadis završava riječima: ... Oni tada rekoše: "Ko je ta jedna, o Allahov Poslaniče?" "To su oni koji će biti na ovome što sam ja danas i moji ashabi." Zato, neka se muslimani vrate spoznaji onoga na čemu je tada bio Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, r.a., i neka ulože sav svoj trud da se u potpunosti ugledaju na njega: idejno, djelom i praksom, kako bi bili spašeni na Sudnjem danu i sretni i snažni na ovom svijetu. Kamo sreće da to oni hoće uraditi.
U Komentaru, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda i više ashaba, Es-Suddi kaže: - Kada je Allah Uzvišeni naveo ova dva primjera, tj. ajet: "Oni su kao onaj što potpali vatru..." (2:17) te ajet: "Ili su slični onima koji za vrijeme silnog pljuska..." (2:19), licemjeri su tada rekli: "Allah je daleko uzvišeniji i veći da bi navodio takve primjere!", da bi uskoro bio objavljen sljedeći ajet: "Doista se Allah ne ustručava za primjer navesti...", zaključno s riječima: .. "...i to su gubitnici." (2:27) Allah Uzvišeni tako saopćava da On, dž.š., ne potcjenjuje ništa da to ne bi naveo kao primjer, pa makar to bilo sitno i malehno kao što je mušica. Jer, On, dž.š., kao što se nije sustezao stvoriti to, isto tako se ne susteže navesti to kao primjer, pa u tom smislu uzima za primjer muhu i pauka na više mjesta u Kur'anu! Riječi: znače "ne ustručava se", a ima mišljenja i da znače "ne boji se navesti za primjer bilo što, malo ili veliko". Riječca ovdje se koristi za umanjenje, kao npr., kada se kaže: "Udarit ću ga sigurno, pa koliko god bilo", čime se potvrđuje nešto najmanje. Riječi: "pa i nešto iznad nje" znače "ili nešto sićušnije i niže od nje", što je isto kao kada se neki čovjek opisuje kao loš i škrt, a onaj koji to sluša kaže: "Da, on je i više od toga u pogledu lakomosti tvrdičluka!" To je mišljenje El-Kisa'ija i Ebu-Ubejda, koje navode Er-Razi i više drugih autoriteta. "A oni koji vjeruju, oni znaju da je to Istina od Gospodara njihovog..." - znači da oni koji vjeruju, vjeruju u primjer koje Allah navodi bili oni mali ili veliki, znaju da je to Istina od Gospodara njihova, kojom Allah put pokazuje jer to je govor Svemilosnika, Milostivog. - Oni koji ne vjeruju, govore: "Šta to Allah hoće ovim primjerom?", potcjenjujući ove primjere i navodeći u zabludu, kao što Uzvišeni Allah navodi u suri "El-Mudessir" (Pokriveni): . - Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju, kako bi se oni kojima je Knjiga dana uvjerili, kako bi se onima koji vjeruju vjera povećala, kako oni kojima je Knjiga dana i koji vjeruju ne bi pali u sumnju, te kako bi oni u čijim je srcima bolest, kao i nevjernici, govorili: "Šta je Allah htio ovim primjerom?" Tako Allah stavlja u zabludu onoga koga On hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome to On hoće. A, vojske Gospodara tvoga samo On zna..." (74:31) Isto tako, na ovome mjestu On, dž.š., kaže: "Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a mnoge na Pravi put upućuje, On u zabludu stavlja samo razvratnike!" Es- Suddi u svom Komentaru navodi predanje od Ebu-Malika, zatim Ibn-Abbasa, pa Murre, potom Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se riječima: "mnoge u zabludu stavlja" misli na licemjere, a riječima: "a mnoge na Pravi put upućuje" misli na vjernike. Licemjerima Allah povećava zabludu zato što oni negiraju ono što iz primjera koje On navodi istinski i provjereno znaju, jer je i primjer koji se navodi odgovarajući onome čime ih Allah stavlja u zabludu. Na Pravi put On, dž.š., upućuje mnoge, odnosno pripadnike vjere, povećavajući im iman i uputu koju slijede jer oni potvrđuju i priznaju ono što istinski i posigurno znaju da odgovara primjerima koje Allah navodi. To je također stvar Allahove upute! "...a u zabludu stavlja samo razvratnike" "razvratnik, nemoralan čovjek" u arapskom jeziku znači "onaj koji izlazi iz okvira pokornosti". Arapi, npr., kažu: "Hurma je raspukla" kada plod iziđe iz ljuske. Razvratnik (fasik) može biti i nevjernik i grješnik, iako je razvratnost (fisk) u slučaju nevjernika daleko teža i gora. U navedenom ajetu pod razvratnikom se misli na nevjernika, a Allah najbolje zna!
Uzvišeni Allah govori o jevrejima, neka je Allahovo neprekidno prokletstvo na njima do dana Proživljenja, kako su Ga okarakterisali da je škrt i siromašan, a da su oni bogati. Allah je uzvišen i vrlo visoko iznad onoga što oni govore! Oni figurativno škrtost izražavaju tako što kažu: "Allahova je ruka stisnuta!", tj. škrta, kao što su Njegove riječi, neka je Uzvišen:
“Ne drži ruku svoju stisnutu." (17:29). Ovo su željeli jevreji, neka su na njima Allahova prokletstva. Ikrime kaže: "Ovo je objavljeno o jevreju koji se zvao Finhas, neka je Allahovo prokletstvo na njemu, i koji je rekao:
“Allah je siromašan, a mi smo bogati!" (3:181), pa ga je udario Ebu-Bekr, Es-Siddik, r.a." Uzvišeni Allah odgovara im na ono što oni kažu, uzvraćajući im istim onim čime su Ga potvorili i što na Njega izmišljaju, pa kaže:
"Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore!", i to im se i desilo, tako da oni imaju veliki udio u škrtosti, zavidnosti, kukavičluku i poniženju, kako kaže Uzvišeni: "...bit će poniženi..." (3:112)
"Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!", tj. On je neograničeni dobročinitelj i beskrajni darovatelj, Koji sve ima u Svojim haznama i svaka blagodat kod bilo kojeg Njegovog stvorenja samo je od Njega, isključivo, kako kaže Uzvišeni Allah:
"i daje vam od svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (14:34) Mnogobrojni su ajeti koji govore o tome. Imam Ahmed ibn Hambel prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik ,s.a.v.s., rekao /127/: "Allahova desnica je puna i nju ne umanjuje obilno davanje nafake noću i danju. Vidite li da ono što je On darivao od stvaranja nebesa i Zemlje nije smanjilo ono što je u Njegovoj desnici. Njegov je prijesto na vodi, a u Njegovoj je drugoj ruci izobilje /fejd/, ili stezanje /kabd/. On uzvisuje i ponižava." Uzvišeni Allah kaže: "Udijeli (drugima) i Ja ću tebi udijeliti." Prenose ga i El-Buhari i Muslim.
Riječi Uzvišenog:
"A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje", tj. kako god ono što ti se objavljuje povećava vjernicima uvjerenost, praksu i znanje, tako nevjernicima, zavidnim tebi i tvome ummetu, povećava zabludu, nevjerovanje i poricanje, kako kaže Uzvišeni Allah:
"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (17:82)
Allah Uzvišeni kaže:
"Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta", znači da se njihova srca neće složiti, već će neprijateljstvo biti između njihovih frakcija, jer se oni neće moći ujediniti na Istini, a tebi se suprotstavljaju i tebe poriču.
Allah Uzvišeni kaže: "Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi", tj. kad god se dogovore o načinima kako da te obmanu i kad god utvrde načine borbe protiv tebe, Allah to onemogući i njihove spletke povrati na njih same, tako da ih pogodi njihova vlastita zavjera.
"Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce", tj. njima je u naravi da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli one čija je to osobina.
Allah, dž.š., obavještava nas da je On Taj Koji čini da zrna i košpice u zemlji raspuknu, pa iz njih niče razno bilje i plodovi, različitih boja, oblika i okusa. Riječi: "On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo", pojašnjenje su riječima: "Allah čini da zrnje i košpice proklijaju", tj. On iz košpica i zrnja koje liči mrtvoj materiji izvodi živo bilje. Ili kao što je neko rekao: izvodi kokoš iz jajeta i obratno. Drugi, opet, kažu: izvodi dobro i hairli dijete od lošeg roditelja i obratno. Sve se to može uzeti u obzir. "...to vam je, eto, Allah", Onaj Koji sve ovo čini je samo Allah i niko drugi, "...pa kuda se onda odmećete?", tj. kako, onda, ostavljate istinu a prihvatate neistinu i drugog pored Allaha obožavate?
"On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak", tj. učinio je tamnom, da bi se u njoj sva stvorenja smirila. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Tako mi noći kada tmine razastre" (102:1). "...a Sunce i Mjesec za računanje vremena"; tj. oni se kreću po strogo ustaljenom i precizno određenom sistemu, koji se ne mijenja niti se remeti. Svako od njih ima svoje određene položaje koje slijedi ljeti i zimi, što prouzrokuje razliku u dužini i kratkoći dana i noći. Kao što Allah, dž.š., kaže: "On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio..." (10:5) "...to je odredba Silnoga, Sveznajućeg", tj. sve je to po odredbi Svemogućeg, Kome se niko ne može suprotstaviti niti Mu proturječiti, koji sve zna, i čijem znanju ne promiče ni koliko zrno gorušice niti na nebesima niti na Zemlji. A Allah, dž.š., veoma često govori o stvaranju noći i dana, Sunca i Mjeseca, i završava riječima o snazi i znanju.
Kao što se to vidi iz Allahovih, dž.š., riječi: "A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg", (41:12) kao što se to ponavlja na više mjesta u Kur'anu. "On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru." Pojedini iz generacije selefa rekli su: "Ko u zvijezdama bude vjerovao osim tri stvari, on je pogriješio i slagao na Allaha, dž.š.: da ih je Allah učinio ukrasom na nebu, da vatra iz njih pogađa šejtane i da se pomoću njih u mraku orijentišemo." "Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša", tj. Mi smo ih podrobno objasnili, "...ljudima koji znaju", tj. koji razumiju, znaju istinu i neistine se klone.
Allah Uzvišeni navodi dokaze Svoga postojanja i moći ističući da je On Tvorac Koji raspolaže Svojim robovima, pa kaže:"Kako vi ne vjerujete u Allaha", tj. kako negirate Njegovo postojanje i moć, te da je On Tvorac i Gospodar, odnosno kako Mu pridružujete suparnika i klanjate se nekom drugom?! "vi koji ste bili mrtvi, pa vas je On oživio" Prema predanju Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i nekih ashaba, ovo tumači sljedeći ajet:
"Naš Gospodaru, Ti si nas dva puta usmrtio i dva puta oživio!" (40:11) On kaže: "Bili ste zemlja prije nego vas je stvorio - što je mrtvo, zatim vas je oživio i stvorio vas - što znači život, zatim umrtvio, kako biste se Njemu u kaburima vratili - što predstavlja drugu smrt, a zatim će vas ponovo oživiti na Dan suda - što predstavlja drugi život. To su te dvije smrti i dva života koje tumače riječi Uzvišenog: "Kako vi ne vjerujete...?!”
Nakon što je Uzvišeni Allah naveo dokaze stvaranja ljudi ukazujući im i na ono što u sebi vide, On navodi drugi dokaz, dokaz stvaranja nebesa i Zemlje i kaže: "On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio..." Mudžahid kaže: - Allah je stvorio Zemlju prije neba. Kada je Zemlju stvorio, iz nje je pokuljao dim uz Njegovo dopuštenje, pa kaže: "...zatim se prema nebu usmjerio...", tj. okrenuo prema nebu. Riječ "uzvisiti se, uputiti se prema" ovdje sadrži značenje nauma i usmjerenosti budući da se prijelaznost ostvaruje prijedlogom "ka, prema""i kao sedam nebesa ga uredio", tj. stvorio je sedam nebesa. Komentatori Kur'ana razilaze se u vezi sa pitanjem stvaranja Zemlje prije neba, odnosno, neba prije Zemlje. Svaka od dvije strane nudi svoje dokaze, ali je dokaz onih koji smatraju da je Zemlja stvorena prije nebesa jači, u skladu s riječima Uzvišenog: "On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio..." jer riječ "zatim"pretpostavlja redoslijed. To znači da je Allah stvorio Zemlju i sve što je na njoj, a zatim, nakon toga, uputio se prema nebesima i stvorio ih sedam. Dokaz onih koji tvrde da je Allah prvo stvorio nebesa, a zatim Zemlju, jesu riječi Uzvišenog: "A šta je teže: vas stvoriti ili nebo sazdati? On je svod njegov visoko podigao i uredio; noći njegove mračnim, a zore svijetlim učinio. Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i pašnjake izveo i brda učvrstio."(79:27-32) Ovo navodi Ibn-Džerir od Katade, iako je ovo mišljenje, tj. da je nebo stvoreno prije Zemlje, netačno. Tačno je suprotno, tj. stvaranje Zemlje prije nebesa. U El-Buharijinom Sahihu navodi se da je u vezi s ovim postavljeno pitanje Ibn-Abbasu, pa je odgovorio da je Zemlja stvorena prije nebesa, a da je Zemlja samo uređena (poravnana) nakon stvaranja neba. To znači da se "uređenje" tumači riječima Uzvišenog Allaha: "Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i pašnjake izveo i brda učvrstio", tako da ovdje znači "izvođenje voda pohranjenih u Zemlji" pomoću kojih niču biljke različitih vrsta, osobina, boja i oblika.
"On je stvoritelj nebesa i Zemlje!", tj. njihov stvoritelj bez prethodnog uzora. Po ovoj riječi (ebde'a) je bid'at dobio naziv, jer je to novotarija koja nema slična primjera prije sebe. "Otkud Njemu dijete", tj. kako će on imati dijete kada nema žene, a dijete se rađa od dvoje sličnih. A Allah, dž.š., nije ničemu sličan niti Mu je išta od Njegovih stvorenja ravno, jer je On Tvorac svih stvorenja, pa nema ni žene ni djeteta. "On sve stvara, i samo On sve zna." Allah, dž.š., objašnjava da je On Taj Koji je sve stvorio i da On sve zna, pa kako će imati drugu, od svojih stvorenja, koja mu odgovara i liči? A On je Onaj Kome niko nije sličan, pa kako će On imati dijete? Daleko je Allah iznad toga.
Allah, dž.š., nakon što je spomenuo da je On sve stvorio i da nema djeteta niti žene, kaže: "To vam je Allah, Gospodar vaš", tj. to vam je vaš Gospodar, Koji jedini posjeduje sve te osobine, "...nema drugog Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite"; tj. samo i jedino Njega obožavajte, "On nad svim bdi!", tj. sve čuva i nadzire. Upravlja Svojim stvorenjima, opskrbljuje ih i noću i danju ih štiti.
"Pogledi do Njega ne mogu doprijeti", tj. na ovom svijetu, a na ahiretu će doprijeti do njega, kao što se to prenosi u mnogobrojnim hadisima koji dostižu stepen tevatura, preko više lanaca prenosilaca u sahih zbirkama, musnedima i sunenima. A prenosi se u sahih hadisu da je 'Aiša, r.a., rekla: "Svako ko tvrdi da je Muhammed vidio svoga Gospodara, taj je iznio veliku potvoru na Allaha, jer je Allah, dž.š., rekao: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire". Međutim, njoj se suprotstavlja Ibn-'Abbas, od kog se prenosi da se "viđenje" ima razumjeti po svom općem značenju. A od njega se prenosi i da Ga je Poslanik, s.a.v.s., vidio svojim srcem dva puta. A o ovom će pitanju biti riječi na početku sure En-Nedžm, ako Allah dâ. 12 A viđenje Allaha, dž.š., na ahiretu općeprihvaćena je stvar, za razliku od mu'tezila, koji poriču viđenje (Allaha) i na ovom i na budućem svijetu, pa su tim, iz svog neznanja, uradili suprotno Kur'anu i Sunnetu. Što se tiče Kur'ana, to su Allahove, dž.š., riječi: "Toga će dana neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati." (75:22-23) A za nevjernike kaže: "...uistinu oni će toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti." (83:15) Imam Eš-Šafi'i veli: "Ovo je dokaz da vjernici neće biti od Njega zaklonjeni. A što se tiče sunneta, predanja koja se prenose od Ebu-Se'ida, Ebu-Hurejrea, Enesa, Džurejdža, Suhejba, Bilala i drugih ashaba od Poslanika, s.a.v.s., dostižu stepen tevatura: (227) "Zaista će vjernici vidjeti Allaha na budućem svijetu, za vrijeme obračuna i u dženetskim baščama." Allaha, dž.š., molim da nas Svojom dobrotom i darežljivošću učini od njih. Amin! El-Buhari i Muslim bilježe hadis Ebi-Musa El-Eš'arija, koji prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: (228) "da Allah, dž.š., ne spava, niti Mu priliči da spava. On spušta i diže 'Vagu' (pravedno sudi), Njemu se dižu djela ljudi koja su počinili u danu prije nego što noć nastupi, a djela koja su noću počinili prije nego što dan nastupi. Njegov je prekrivač nur, ili vatra: da se otkrije - veličanstvenost Njegovog lica spalila bi sva stvorenja do kojih Njegov pogled dopre." A uopće ne postoji proturječnost između priznavanja viđenja i negiranja obuhvatnosti (idrak), jer se pod tim (idrak) ovdje misli na prodiranje u suštinu, a to ne može znati niko osim Njega, iako će Ga vjernici vidjeti. Kao što je poznato da onaj koji vidi Mjesec nije saznao njegovu bit i suštinu. A Uzvišeni je Allah preči u tome i Njemu pripada najuzvišeniji primjer. A "idrak" znači obuhvatanje, i ne mora značiti - ako se nešto ne može obuhvatiti - ne može vidjeti, kao što ne mora značiti da - ako se ne može obuhvatiti sva znanost - čovjek ne može biti znan. A ovdje se misli na viđenje na budućem svijetu, jer viđenje je na ovom svijetu nemoguće. Kao što je Allah, dž.š., rekao Musau, a.s.: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" -"Ne možeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Uzvišen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (7:143) A na ahiretu će se Allah, dž.š., ukazati Svojim robovima kako On hoće. A što se tiče Njegove uzvišenosti i veličine, ona ostaje nepromijenjena, uzvišen neka je On, Njega ne može obuhvatiti vid. "...a On do pogleda dopire"; tj. On ga obuhvata i zna njegovu suštinu, jer ga je On stvorio. "On je milostiv i upućen u sve." Ebul-'Alije kaže: "Milostiv jer je stvorio vid; Obaviješten o mjestu na koje pada - a Allah najbolje zna." Ovo je isto kao što nas Allah, dž.š., obavještava da je Lukman savjetovao svom sinu: "O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući." (31:16)
___
12
Pogledaj ajet broj 11 iz tefsira sure En-Nedžm.
"Subhanallah!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si, doista, Znalac Mudri", tj.-Znalac svake stvari, Mudar u Svom stvaranju i naredbi, u pouci i zabrani po Svojoj volji. U svemu tome, Ti posjeduješ mudrost i savršenu pravednost! Riječ znači da je čist od svakog nesavršenstva. Omer je rekao Aliji: "Nema drugog boga osim Allaha", mi smo to spoznali, a šta to znači "Subhanallah!?" Alija je odgovorio: "To je govor koji Allah voli, kojim je zadovoljan, voli da se izgovara." Neki je čovjek pitao Mejmuna ibn Mehrana o riječima (Subhanallah!), pa je on odgovorio: "To je govor kojim se Allah veliča i kojim se sve ostalo izdvaja kao niže od Allaha. Znanje o tome prepustite Njemu i Njegovoj Veličini, jer On je Znalac Mudri!"
Pozivajući sinove Israilove na ovaj način, Allah Uzvišeni ih podsjeća i kaže: "O sinovi Israilovi!", tj.: O sinovi dobrog, Allahu pokornog roba, budite kao što je bio i vaš otac pokoran Allahu, na Putu istine! Kao što je uobičajeno reći: "O sine plemenitog, budi plemenit kao i tvoj otac!" To znači: O sinovi Israilovi, vjerujte u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedite Istinu, koja vam je došla posredstvom njegovim! Israil je ovdje Jakub, a.s. "I sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", , tj. sjetite se Allahove blagodati kojom vas je spasio od ropstva kod Faraona, koji je rascijepio kamen, spustio manu i prepelice te učinio između vas vjerovjesnike i poslanike. "I ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao!" Ovim se traži da ispune obavezu koja je dana u Tevratu, tj. da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako to budu učinili, i Allah Uzvišeni će izvršiti Svoju obavezu u pogledu grijeha koje su počinili i uvest će vas u Džennet. "I samo se Mene bojte!", tj imajte strah jedino od Mene! Sa "podsticanja"Allah ovdje prelazi na "prijetnju" odgovorima koje je dao onima prije njih, u vidu kazne koja im je poznata, pozivajući ih uz podsticaj i prijetnju kako bi se eventualno vratili Istini i slijedili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah, dž.š., objašnjavajući da je On tvorac svega: usjeva, plodova i stoke sa čim po svom iskrivljenom mišljenju na takav način postupaju mušrici i dijele ih i parčaju, te jedne smatraju haramom a druge halalom - kaže: "On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte". Alija ibn Ebi- Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ma'rušat znači visoke." A Ata prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ma'rušat znači poduprto grožđe, a 'gajru ma'rušat' ono koje nije poduprto." "...slične i različite", Ibn-Džurejdž veli: "Slične po izgledu a različite po ukusu." "...jedite plodove njihove kad plod dadnu." Ibn-Džerir kaže: "Neki kažu da se to odnosi na propisani zekat." A isto se prenosi i od Enesa ibn Malika, r.a., i Ibn-Abbasa, r.a. A imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je rekao: (246) "Poslanik, s.a.v.s., naredio je da svako ko ubere hurme odvoji deset evsuka (određena mjera) hurmi i okači o stup u džamiji u korpi iz koje će uzimati siromasi." A ovaj sened je dobar i jak. A Hasan el-Basri kaže: "To je zekat na žitarice i plodove." A drugi kažu: "To je obaveza mimo zekata." A prenosi se da je Ibn-Umer tumačeći Allahove, dž.š., riječi: "I podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju", rekao: "Oni su davali osim zekata." To prenosi Ibn-Merdevejh. Prenosi se od Abdullaha ibn Mubareka, a on od Abdul-Melika ibn Ebi-Selmana, on od Ata'a ibn Ebi-Rebaha o ovom ajetu, da je rekao: "Daje se onome ko bude prisutan tog dana ono što se može, mimo zekata." Isto ovo kažu grupa tabiina i drugi. A sljedeći kažu: "Ovo je bilo vadžib (obavezno), a zatim ga je Allah, dž.š., dokinuo desetinom ili polovinom desetine." To prenosi Ibn Džerir od Ibn-Abbasa, Muhammeda ibn Hanefije, Ibrahima en-Nehaija, El-Hasana i Es-Suddija. I ovo mišljenje Ibn-Džerir uzima za najispravnije. A ja smatram da je to diskutabilno nazvati derogacijom (neshom), jer je to bilo u osnovi vadžib, a zatim je pojašnjeno koliko se treba izdvojiti. Oni kažu da je to bilo osme godine po Hidžri. 26 A Allah, dž.š., ukorio je one koji ubiru a ne udjeljuju. Kao što to spominje u suri "Nun": "...kad su se zakleli da će je sigurno izjutra obrati a nisu rekli: "Ako Bog da!" do riječi Allaha, dž.š.: "Eto, takva je bila kazna, a na onom svijetu je, nek' znaju, kazna još veća!" (68:17-33) "I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike." U tumačenju ovog ajeta iznesena su razna mišljenja, ali Ibn-Džerir odabire mišljenje Ataa u kome kaže da je rasipništvo zabranjeno u svakoj stvari i nema sumnje da je to tačno - ali ono što se iz prvotnog teksta odmah razumije, jer je rekao: "...jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike" - da se to odnosi na jelo. Tj. ne pretjerujte u jelu, jer je u tome šteta za razum i tijelo. Kao što Allah, dž.š., kaže: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (7:31) A El-Buhari u svom Sahihu prenosi muallek (bez seneda) predanje: (247) "Jedite, pijte i odijevajte se, ali bez pretjerivanja i kibura." Ovo se odnosi na isto, a Allah najbolje zna.
___
26
Najispravnije je mišljenje, a Allah najbolje zna, da je propis ovog ajeta bio važeći prije propisivanja zekata. A zatim, nakon što je zekat propisan, Poslanik, s.a.v.s., ograničio ga je na pšenicu, ječam, hurme i suho grožđe. A po drugom rivajetu i na kukuruz. A nije loše da se od svega što zemlja daje udijeli sadaka, makar u količini jednog pregršta.
"I stoku koja se tovari i kolje", tj. On vam je stvorio od stoke onu koja se tovari i onu koja se ne tovari. Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaže: "El-hamule ono što jašete, a el-ferš ono što jedete i muzete. Ovca ne nosi, ali jedete njeno meso i od njene vune pravite jorgane i prekrivače." Ovo mišljenje Abdurrahmana o značenju ovog ajeta dobro je i njega potvrđuju Allahove, dž.š., riječi: "Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga što su Naše ruke učinile, zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici, i da smo im dali da se njome služe - na nekim jašu, a nekima se hrane" (36:71-72), "...a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroše". (16:80) "...jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje", tj. od voća, povrća i stoke, jer je sve to Alah, dž.š., stvorio i vama opskrbom učinio. "...a ne slijedite šejtanove korake", tj. njegov put i njegova naređenja, kao što su to učinili mušrici koji su zabranili ono čime ih je Allah opskrbio od voća i žitarica, izmišljajući na Allaha. "...jer vam je on pravi neprijatelj", kao što Allah, dž.š., kaže: "Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri." (35:6) "...pravi", tj. otvorenog neprijateljstva. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!" (18:50)
Ovdje Allah Uzvišeni govori o pobuni, prkosu i protivljenju Faraonovog naroda istini, te o njihovoj ustrajnosti na neistini. Tako oni kažu: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!", odnosno: kakav god nam znak, dokaz i argument doneseš, mi ga nećemo od tebe prihvatiti i odbacit ćemo ga, a također nećemo povjerovati ni u tebe ni u ono što ti objavljuješ!
Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Zato smo Mi na njih slali i poplave"; Ibn-Abbas kaže: "To su bile obilne padavine koje su potapale i uništavale usjeve i plodove." "...i skakavce." Poznato je šta su skakavci, a dozvoljeni su za jelo na osnovu hadisa koji navode El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima. Ebu-Ja´fur je rekao: Pitao sam Abdullaha ibn Ebi-Evfa o skakavcima, pa mi je rekao:/313/ "Učestvovali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u sedam bitki u kojima smo jeli skakavce." A Eš-Šafi´i, Ahmed i Ibn-Madže prenose od Abdur-Rahmana ibn Zejda ibn Eslema, on od svoga oca, a on od Ibn-Omera, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/314/"Dozvoljeno nam je dvoje uginulih: ribe i skakavci, i dvije krvi: jetra i slezena." Pored toga, Ibn Madže prenosi od Enesa i Džabira, a oni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., /315/ da bi on, kada bi učio dovu protiv skakavaca, govorio: "Allahu moj, uništi njihove odrasle, a pobij njihove mlade! Uništi njihova jajašca i iskorijeni ih, a njihova usta odvrati od naše opskrbe i nafake - Ti si Onaj Koji čuje dovu!" Na to ga Džabir upita: "Allahov Poslaniče, zar učiš dovu protiv jedne od Allahovih vojski, da je potpuno nestane?" A on mu odgovori: "To je poput ribe kada kihne u more." Dakle, skakavci su Allahova vojska koju je On poslao na Faraona i njegov narod, pa su oni jeli čak i željezne čavle na njihovim vratima, pa bi im se njihovi stanovi i kuće rušili. Pored toga, jeli su im i drveće, plodove i usjeve. "...i krpelje". Allah je protiv njih poslao i krpelje. Ibn-Ishak ibn Jesar, Allah mu se smilovao, kaže: "Čuo sam da je Musau, a.s., naređeno da ode do jedne dine i udari po njoj svojim štapom. On je otišao do jedne veoma velike dine i udario štapom po njoj, pa su na njih krpelji navalili u tolikom broju da su im preplavili i kuće i hranu, pa oni nisu mogli ni spavati niti se smiriti. "...i žabe". Zatim je Allah na njih poslao žabe, koje su također preplavile njihove kuće, hranu i posude, tako da bi - ko god bi uzeo neku odjeću ili hranu - našao u njoj puno žaba. Štaviše, kada bi neko od njih počeo govoriti, žaba bi mu skočila u usta. "i krv". Zatim je Allah poslao na njih krv, pa se sva voda Faraonovog naroda pretvorila u krv. Odakle god bi uzimali vodu, bilo iz bunara, rijeke ili neke posude, ona bi se pretvarala u pravu krv. "...sve jasna znamenja", tj. Allah im je poslao sve te očite znakove da bi povjerovali, ali to oni nisu učinili.
Kada god bi im došao neki od tih znakova, oni bi potrčali Musau, govoreći: "Čini dovu svome Gospodaru da ovo otkloni od nas, pa ćemo ti vjerovati i poslat ćemo s tobom Israelićane." Musa bi tada činio dovu svome Gospodaru, pa bi ih On izbavio iz tog stanja. Međutim, oni ništa ne bi ispoštovali: ne bi ni povjerovali, niti bi poslali sa njim Israelićane. I tako bi ostajali u nevjerovanju i prkosu, pa su zaslužili kaznu od Allaha Uzvišenog. On ih je primjereno kaznio i uništio potopivši ih, a zatim je vjernicima dao u naslijeđe svetu zemlju, zato što su bili saburli.
Kada god bi im došao neki od tih znakova, oni bi potrčali Musau, govoreći: "Čini dovu svome Gospodaru da ovo otkloni od nas, pa ćemo ti vjerovati i poslat ćemo s tobom Israelićane." Musa bi tada činio dovu svome Gospodaru, pa bi ih On izbavio iz tog stanja. Međutim, oni ništa ne bi ispoštovali: ne bi ni povjerovali, niti bi poslali sa njim Israelićane. I tako bi ostajali u nevjerovanju i prkosu, pa su zaslužili kaznu od Allaha Uzvišenog. On ih je primjereno kaznio i uništio potopivši ih, a zatim je vjernicima dao u naslijeđe svetu zemlju, zato što su bili saburli.
Ovdje Uzvišeni govori da je On, nakon što su se oni uporno protivili i bunili i pored mnogobrojnih znakova koji su im kao iskušenje dolazili jedan iza drugog, njih kaznio potopivši ih u moru. To je more Musa rastavio, pa su Israelićani sa njim prošli kroz njega. Zatim je Faraon, slijedeći ih sa svojom vojskom, ušao u procjep u njemu. I kada su svi oni u njega ušli, more se obrušilo na njih, pa su svi do posljednjeg potopljeni, zato što su poricali Allahove znakove.
Zatim Uzvišeni govori da je narodu koji je bio potlačen, tj. Israelićanima, dao u naslijeđe i istočne i zapadne krajeve zemlje. U tom smislu Uzvišeni također kaže: "A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali."(28:5,6) El-Hasan el-Basri kaže da se riječi Uzvišenog: "...istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili", odnose na Šam. A o Njegovim riječima: "...i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato što su trpjeli", Mudžahid i Ibn-Džerir kažu: "To su obećanje riječi Uzvišenog: 'A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.' (28:5,6) Zatim Uzvišeni kaže: "...a sa zemljom sravnismo ono što su Faraon i narod njegov sagradili", tj. porušismo zdanja i vrtove koje su Faraon i njegov narod uređivali. "...i ono što su podigli". Ibn-Abbas i Mudžahid kažu da riječ "podigli" znači: sazidali.
Ovim ih riječima Musa, a.s., podsjeća na blagodati koje im je Allah ukazao: na njihovo spasavanje iz Faraonovog ropstva, tlačenja, poniženja i bijede u kojoj su bili, na snagu koju su poslije imali, na spas od njihovih neprijatelja i na to što su ih imali priliku lično posmatrati u momentu kada su poniženi, potopljeni i uništeni.320
---
320 To je već objašnjeno u ovom djelu, prilikom tumačenja 49. ajeta sure El-Bekare.
Ovim ih riječima Musa, a.s., podsjeća na blagodati koje im je Allah ukazao: na njihovo spasavanje iz Faraonovog ropstva, tlačenja, poniženja i bijede u kojoj su bili, na snagu koju su poslije imali, na spas od njihovih neprijatelja i na to što su ih imali priliku lično posmatrati u momentu kada su poniženi, potopljeni i uništeni.320
---
320 To je već objašnjeno u ovom djelu, prilikom tumačenja 49. ajeta sure El-Bekare.
Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba, r.a.: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je nešto preko tri stotine, pa je pogledao mušrike i bilo ih je nešto preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenuo prema kibli i a na njemu su bili ogrtač i duga košulja - pa je rekao: ″Allahu moj, ispuni Svoje obećanje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude poražena, niko Te poslije neće obožavati!″ I on je toliko dugo molio svoga Gospodara i tražio od Njega pomoć, da mu je ogrtač pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr prišao, uzeo taj ogrtač i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sačekao iza njega, pa mu rekao: ″Allahov Vjerovjesniče, dovoljno ti je to što si do sada tražio pomoć od svoga Gospodara, jer će ti On sigurno ispuniti obećanje koje ti je dao.″ Zatim je Allah Uzvišeni objavio: ″...kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.′″ I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mušrike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno... El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisustvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul- Esveda, a više bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo šta drugo. On je prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., proklinjući mušrike, pa je izmeću ostalog rekao: Mi nećemo reći kao što je Musaov narod rekao: ″Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte″, (5:24) nego ćemo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer ga je to obradovalo - tj. njegove riječi. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn- Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: ″Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i datom riječju! Allahu moj, ako Ti hoćeš, niko Te neće obožavati!″ Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: ″Dovoljno ti je to!″ Tada je Poslanik, s.a.v.s., izašao, citirajući:Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati(54:45) Uzvišeni kaže: ″Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolazti″, tj. kao pomoć i pojačanje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu meleka. Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, također od pet stotina meleka. Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ ″Dok je jedan musliman žurno trčao za jednim mušrikom, začuo je iznad sebe udarac bičem i konjanika kako podvikuje: Naprijed, Hajzume!343 Zatim je primijetio kako mušrik pade na leđa, raspolovljene i slupane glave od udarca bičem, što je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj je ensarija došao i ispričao to Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je on rekao: ′Istinu si rekao, to je bila pomoć sa trećeg neba′". A El- Buhari u ″Poglavlju o učestvovanju meleka na Bedru″ navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je učestvovao u Bici na Bedru i da je rekao: /363/ Džibril je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s. i upitao ga: ″šta mislite o vašim učesnicima Bitke na Bedru?″ On mu je odgovorio: ″Oni su jedni od najboljih muslimana″ - ili nešto slično tome - a Džibril je onda rekao: ″I mi to isto mislimo o melekima koji su učestvovali na Bedru.″ Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da li da ubije Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: ″On je učestvovao u Bici na Bedru. šta znaš, možda je Allah pogledao učesnike Bedra i rekao im: Radite šta hočete, Ja sam vam već oprostio!″
Zatim Uzvišeni kaže: ″Allah je to zato učinio da bi vas obradovao...″, tj. Allah vam je poslao meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas obradovao, ″i da bi se time srca vaša umirila″; Uzvišeni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj način smire vaša srca. ″...a pobjeda je samo od Allaha″, tj. i bez slanja meleka. Tako Uzvišeni kaže: ″Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio″, tj. On bi im se osvetio tako što bi ih kaznio onako kako je kaznio i prošle narode - strašnim udarima, koji bi zahvatali cjelokupne nevjerničke narode, ″ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih″. (47:4) Međutim, kada vjernici direktno ubijaju kafire, to je veće poniženje kafirima, a istovremeno i veće zadovoljstvo u grudima vjernika. U tom smislu Uzvišeni kaže: ″Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniz ti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.″ (9:14) Zato Uzvišeni ovdje kaže:" Allah je zaista Silan″, tj. prava snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega, Njegovog Poslanika i vjernika, ″i Mudar″; zato što je propisao da se borite protiv kafira, iako ih je Uzvišeni i Slavljeni mogao uništiti i dokrajčiti i bez toga: Svojom snagom i moći.
Ovdje Uzvišeni naređuje Svojim robovima - vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovjećuju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvišeni kaže: ″i ne napuštajte ga″, tj. nemojte napuštati pokornost njemu, te izvršavanje njegovih naređenja i klonite se onoga što on zabranjuje, ″ta vi slušate šta on govori″, tj. nakon što ste spoznali čemu vas on poziva.
El-Buhari kaže: "odazovite se", znači: odgovorite, a ″ono što će vam život osigurati″ znači: ono što će vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, r.a.: /372/ "Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao me je. Ja mu nisam prišao dok nisam završio namaz. Zatim sam mu došao, a on me upita: ′šta te je spriječilo da mi dođeš? Zar Allah nije rekao: ‘O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što če vam žvot osigurati?′ Zatim je rekao: ′Sigurno ću te podučiti najveličanstvenijoj suri u Kur'anu prije nego što izađem.′ I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo da izađe, ja sam mu to spomenuo″ - a Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo čuo - pa je on rekao: ″To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.″ Ovo je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama već je bilo govora na početku sure ″El-Fatiha″. Što se tiče Allahovih riječi: ″ono što će vam život osigurati″: jedni kažu da se time misli na istinu, a drugi kažu: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i život. Treći kažu: Ljudi u islamu ožive, nakon što u nevjerovanju budu mrtvi. A četvrti kažu: time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon što ste bili poniženi, slabi i nemoćni. Međutim, sva su ova značenja ispravna i slična. O riječima Uzvišenog: ″i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova″ Ibn-Abbas kaže: ″On sprečava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.″ Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a.: /374/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., često bi izgovarao: ′O Ti koji upravljaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!′ A mi smo ga upitali: ′Allahov Poslaniče, mi smo povjerovali u tebe i u ono što si nam objavio, pa da li se bojiš za nas?′ On nam je na to odgovorio: ′Da. Zaista su srca između dva Allahova prsta i On ih okreće.′″ Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i kaže da je hasen /dobar/. Imam Ahmed također prenosi od Aiše: /375/ ″Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., često molio jeste i: ′O Ti Koji prevrćeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!′ Ja sam mu rekla: ′Allahov Poslaniče, ti puno učiš ovu dovu.′ A on mi je odgovorio: ′Zaista je ljudsko srce između dva Allahova prsta, pa ako hoće - On ga navede da skrene, a ako hoće - On ga na pravi put okrene.′″345 Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /376/ ″Zaista su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On hoće.″ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ″Allahu moj, Ti Koji mijenjaš srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!″ Ovaj hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En- Nesai od Hajve ibn [urejha el-Misrija.
Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog ajeta. Jedni kažu: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, s.a.v.s., njega je poslao plemenu Benu- Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i predložio. Međutim, istovremeno im je rukom pokazao ispod vrata, što je značilo da će biti poklani. On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo da neće ništa okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Otišao je u medinsku džamiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije počeo padati onesviješćen. Tada je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu dođoše neki ljudi da ga obraduju tom radosnom viješću i počeše ga odvezivati od stupa. Međutim, on se zakune da neće nikom osim lično Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dozvoliti da ga odveže. Poslanik ga, s.a.v.s., zatim odveže, a on mu kaže: ″Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću sav svoj imetak dati u sadaku.″ A Poslanik mu na to odgovori: ″Dovoljno ti je da trećinu imetka daš u sadaku.″ Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i Ez-Zuhrija. A Ibn-Džerir navodi od El-Mugire ibn Šu'beta da je rekao: ″Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!″ On također kaže da je objavljen i povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu- -Sufjanu: ″Muhammed hoće da vas napadne, pa se pazite!...″ Međutim, i sened i tekst ovog predanja upitni su. Neki opet kažu da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobođena Meka - napisao poruku Kurejšijama, obavještavajući ih o namjeri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po Hatiba i on je priznao ono što je uradio... Ovaj je događaj dobro poznat. i O tome ja kažem: ispravan stav jeste da je ovaj ajet općenit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da je objavljen povodom nekon konkretnog slučaja. Kod većine islamskih učenjaka prednost se daje općenitosti teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene grijehe. O riječima Uzvišenog: ″emanete ne proigravajte,″ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn- Abbasa: ″Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj. farzovi. Pa kada se kaže: Ne proigravajte ih, to znači: Ne izostavljajte ih.″ A u drugoj verziji prenosi se da je rekao: ″Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i neposlušnošću prema njemu.″ A Es-Suddi protumačio je ovo ovako: ″Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time već iznevjerili svoje emanete.″
"I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu." Prethodni dio ove dove bio je radi zaštite od grijeha, a ovaj dio: "I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu" jeste radi ostvarenja cilja, a njime se hoće reći: Odredi i propiši nam dobro i na ovom i na onom svijetu. A što se tiče dobra (el-hasene), ono je već objašnjeno u suri El-Bekare 324 "...mi se, uistinu, vraćamo Tebi!", tj. kajemo se, obraćamo se i vraćamo se Tebi.325 Zatim Uzvišeni kaže: "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" - reče On - "a milost Moja obuhvata sve", tj. Ja radim ono što Ja hoću i Ja određujem ono što Ja hoću, a sve to radim pravedno i mudro - neka je slavljen i uzvišen, nema boga osim Njega. "...a milost Moja obuhvata sve", tj. ona je velika i sveobuhvatna, kao što nam Uzvišeni prenosi riječi nosioca Arša i onih oko njega: "Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem." (40: 7) Imam Ahmed navodi od Selmana, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /321/ "Allah ima stotinu milosti. Samo sa jednom od njih stvorenja su međusobno samilosna i životinje osjećaju samilost prema svojim mladim, a devedeset devet milosti On je ostavio za Kijametski dan." Ovaj hadis navodi i Muslim. Riječi Uzvišenog: "...dat ću je onima koji se budu grijeha klonili", znače: Obavezat ću se da Moja milost, kao Moj dar i dobročinstvo, pripadne njima, "...onima koji se budu grijeha klonili", tj. širka i ostalih velikih grijeha. "...i zekat davali". Jedni kažu da se ovim misli na čišćenje duša, a drugi na zekat na imetke. Moguće je ipak da se ovo odnosi na oboje, jer je ovaj ajet objavljen u Meki. "...i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali", tj. budu ih potvrđivali.
---
324 Pogledaj tumačenje 201. ajeta sure El-Bekare.
324 Zatim ih je Allah ponovo oživio. Za to imamo dokaz u riječima Uzvišenog: "Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživili da biste zahvalni bili." (2:56)
Uzvišeni ističe da je On Gospodar svih Njegovih svjetova i da je On stvorio nebesa i Zemlju za šest dana. Rečeno je da su ti dani kao ovi dani, a rečeno je da je svaki dan kao hiljadu godina koje vi brojite, kao što će doći objašnjenje; zatim se uzvisio nad Aršom, a Arš je najveće od stvorenog i krov svega. „... i Koji određuje“, tj. određuje i upravlja stvorenjima, „Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna na nebesima ni na Zemlji, izmaći“ (34:3), tj. istovremeno raspolaže svime. Riječi Uzvišenog: „Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova“ jesu kao riječi Uzvišenog: „Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja“ (2:255). A riječi Uzvišenog: „Eto to vam je Allah, Gospodar vaš, pa Njemu ibadet činite! Zašto ne razmislite?“, tj. samo Njemu ibadet činite, Njemu Koji nema druga, „Zašto ne razmislite?“, tj. o mnogobošci, vi svojim postupkom obožavate pored Allaha drugog boga, a znate da samo On stvara, kao u riječima Uzvišenog: „A ako ih zapitaš ko ih je stvorio sigurno će reći: Allah“ (43:87), i riječima Uzvišenog: „Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?' 'Allah!' - odgovorit će, a ti reci: 'Pa zašto se onda ne bojite?'„ (23:86,87)
Uzvišeni ističe da će se Njemu sve vratiti na Sudnjem danu, nikog neće ostaviti a da ga ne vrati kao što ga je stvorio. Uzvišeni spominje: kao što je stvorio ljude, tako će ih i vratiti. „On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko.“ (30:27) „Da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela činili“, tj.: pravedno i potpunom nagradom. „A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili“, tj. zbog njihovog nevjerovanja bit će kažnjeni na Sudnjem danu različitim patnjama od Vatre užarene i vode ključale, i sjene dima čađavog.
Uzvišeni ističe stvaranje znakova koji ukazuju na Njegovu savršenu moć i Njegovu veliku vlast, i da je On učinio zrake koje proizlaze iz sunčevog tijela izvorom svjetlosti, a mjesečeve zrake učinio je sjajnim. Ove zrake, sunčeve i mjesečeve, međusobno se razlikuju, da se ne bi pomiješale. Odredio je položaje mjesecu: prvo se pojavi malehan, zatim se povećava njegov sjaj i tijelo dok ne dobije puni sjaj, zatim se umanjuje, tako da se vrati u prvobitno njegovo stanje kada prođe tačno mjesec dana, kao u riječima Uzvišenog: „I mjesecu smo odredili položaje: i on se uvijek ponovo vraća, kao stari savijeni palmin prut. Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći - svi oni u svemiru plove“ (36:39,40) i riječima Uzvišenog: „A sunce i mjesec za računanje vremena“ (6:96), i riječima Uzvišenog u ovom časnom ajetu „...i odredio mu“, tj. mjesecu, „...položaje, da biste znali broj godina i računanje“. Kretanjem sunca i mjeseca poznajemo dane, mjesece i godine. „Allah je to mudro stvorio“, tj. nije ga stvorio da bi se poigravao nego to ima veliku mudrost i u tome je neoboriv dokaz, kao u riječima Uzvišenog: „Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete povratiti?“ (23:115) „On potanko izlaže dokaze“, tj. objašnjava argumente i dokaze, „...ljudima koji znaju“.
A riječi Uzvišenog: „U smjeni noći i dana“, tj. međusobno se smjenjuju: kada dođe jedno ode drugo i kada ode ovo ne kasni za njim ništa, jesu kao riječi Uzvišenog: „On tamom noći prekriva dan, koja ga ustopu prati“ (7:54). A riječi Uzvišenog: „I u onom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio“,od znakova koji dokazuju Njegovu veličinu, jesu kao riječi: „U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana, zaista su, znamenja za razumom obdarene“ (3:190), tj. pametne, a ovdje kaže: „Zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje“, tj. Allahove kazne, Njegova prijekora i Njegove patnje.
Allahu ćete se vratiti, tj. Allahu ćete se na Sudnjem danu vratiti.
On sve može, tj. On je moćan da nagradi Svoje dobre robove i kazni Svoje neprijatelje i da proživi sva stvorenja na Kijametskom danu. Ovo je forma zastrašivanja, kao što je prije bilo podsticanje na dobro.
El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: "To su ljudi koji su se stidjeli da svoja stidna mjesta prema nebu okreću, dok su nuždu vršili i dok su sa svojim ženama spolno općili, pa je Allah objavio ovaj ajet ... El-Buhari i drugi prenose od Ibn-Abbasa da "umotavaju se" znači: pokrivaju svoje glave, što znači da su svoje grudi okretali, ako bi nešto rekli ili uradili, misleći da su se tako od Allaha sakrili. Allah Uzvišeni saopćava im da On zna što skrivaju i što pokazuju, kad su u tamnoj noći u odjeći svojoj umotani dok spavaju i sve što rade i govore.
On, uistinu, zna misli svačije, tj. On zna tajne, namjere i osjećaje koje njihove grudi kriju. Divno to kaže Zuhejr b. Ebi-Sulmâ u svojoj poznatoj pjesmi (mualleki): Ne možete nikako sakriti od Allaha ono što je u srcima vašim skriveno. Koliko god to krili, Allah to zna i u Knjizi čuva za Dan suđenja, il' vam dadne kaznu i osvetu na svijetu ovome² I ovaj džahilijetski pjesnik priznaje postojanje Stvoritelja i Njegovog apslolutnog znanja o najsitnijim stvarima, o povratku Allahu i nagradi i pisanju djela u knjigama za odgovornost na Sudnjem danu.
Allah Uzvišeni iznosi da je Njegova obaveza opskrba svih živih bića; na kopnu, moru i u zraku. On, neka je Uzvišen, zna gdje se nastanjuju i gdje umiru. Sve je to zapisano u Njegovoj jasnoj Knjizi, kako to Uzvišeni kaže:
U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama zemlje, niti ičega svježeg, niti ičega suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.(6:59)
Allah Uzvišeni govori o Svojoj svemoći, da je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana i da je Njegovo prijestolje bilo na vodi. U dva sahiha, Buharije i Muslima, prenosi se u više verzija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada mu je došla grupa ljudi iz Jemena i rekla: (582) Došli smo da te pitamo o početku ovoga svijeta, odgovorio: Allah je bio kad ničega prije Njega nije bilo, a u drugim verzijama hadisa kaže se: Nije bilo ništa osim Njega, a u drugoj: ...ništa uz Njega. Njegovo prijestolje bilo je na vodi, što je zapisano u Kur'anu, a poslije je stvorio nebesa i Zemlju. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (583) Allah je odredio sudbinu svakog živog bića na pedeset hiljada godina prije nego što su stvorena nebesa i Zemlja, dok je Njegov prijesto iznad vode bio.” O riječima Uzvišenog: A Njegov je prijesto iznad vode bio, Katade kaže: Allah vam saopćava kako je počelo Njegovo stvaranje, prije nego što su nebesa i Zemlja stvoreni. A Ibn-Abbas kaže: Arš/Prijesto je nazvan Aršom zbog njegove visine.² Muhammed ibn Ishak, govoreći o Allahovim riječima:
On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio, a Njegov je Prijesto iznad vode bio, kaže: ²To je bilo onako kako je to Allah Uzvišeni opisao: ništa, osim vode, nad kojom je bio Prijesto, a na prijestolju Uzvišeni, Plemeniti, Dostojanstveni, Moćni, Blagi, Koji poznaje svaku stvar, Milostivi, Koji blagodati daje, Koji čini što hoće.
Allah Uzvišeni zatim kaže: "...da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati", tj. da vas provjeri, a nije rekao: ko će od vas učiniti više djela, nego - dobrih djela. Nijedno djelo ne može biti dobro ako prvo ne bude učinjeno iskreno u ime Allaha, dž.š., i drugo ako ne bude u skladu sa Poslanikovim, s.a.v.s., šerijatom. Ako djelo ne bude imalo jedan od ova dva uvjeta, ono će biti poništeno.
Ako ti rekneš: Poslije smrti bit ćete, zaista, proživljeni..., ako ovim idolopoklonicima saopćiš, Muhammede, da će ih Allah poslije smrti proživiti, kao što ih je prvobitno i stvorio, jer oni znaju da je Allah Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju, kao što Uzvišeni kaže:
Ako ih upitaš: Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio? - sigurno bi rekli: Allah!, oni će, i pored toga, negirati proživljenje i povratak na Sudnji dan, koji je, u odnosu na Allahovu moć, lakši od prvobitnog stvaranja, kao što Uzvišeni kaže:
"On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko." (30:27) Govoreći dalje o njima, Allah Uzvišeni kaže: "Ovo nije ništa drugo do očita varka", tj. tj. oni nevjernički i tvrdoglavo govore: Ne vjerujemo ti da će biti proživljenje, i to ne tvrdi niko osim onih koje si ti opčarao - jedino oni slijede to što govoriš.
Allah ih podsjeća na ranije blagodati koje je podario njihovim očevima i precima, uključujući i to što ih je odlikovao nad drugim narodima u to vrijeme šaljući im poslanike i objavljene knjige, kao što kaže: "I znajući kakvi su, odabrali smo ih između drugih svjetova." (44:32) Ebul-Alije kaže: "To znači davanjem vlasti, slanjem poslanika i objavljenim knjigama, što im je dano više u odnosu na njihove suvremenike, jer svako vrijeme ima svoj svijet (suvremenost)." Od Mudžahida i drugih navodi se sljedeće predanje: "Ovo treba protumačiti jer ovaj islamski ummet vredniji je od njih!", na to ukazuju i riječi Uzvišenog: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a odvraćate od nevaljalih, i u Allaha vjerujete! A kada bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih..." (3:110) Nedopustivo je da se mijenja značenje riječi da su oni odlikovani nad drugim svjetovima, tj. u smislu da se to odnosi i na one prije njih i one poslije njih, jer, Ibrahim, a.s., bio je prije njih i on je veći od svih njihovih vjerovjesnika Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslije njih, a on je vrijedniji od svih stvorenja i prvak Ademova potomstva na dunjaluku i ahiretu, neka su Allahov blagoslov, mir i bereket na njega!
Allah Uzvišeni kaže: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati koju sam vam podario kada vas je izbavilo od sljedbenika Faraonovih i spasilo iz njihovih ruku to što ste se pridružili Musau, a.s. Oni su vas kažnjavali najžešćim kaznama i to zato što je Faraon, Allah ga prokleo, u snu se prestrašio vidjevši vatru kako izlazi iz Svetog hrama i ulazi u kuće Kopta u Egiptu, a ne u kuće Izraelićana, čiji je smisao da će njegovo kraljevstvo biti srušeno od nekog Izraelićana. Navodi se da je to bilo nakon noćnog razgovora prema kojem Izraelićani očekuju između njih čovjeka koji će im osnovati državu i vratiti veličinu. Ovako se navodi u hadisu "El-futun", koji ćemo navesti uz komentar sure Taha, inšaallah! Zato je Faraon naredio da se ubije svako muško dijete koje se kod Izraelićana nakon toga rodi, a da se ostave ženska djeca. Izraelićane je istovremeno koristio za najteže i najniže poslove, o čemu će više biti govora u komentaru sure "El-Kasas", ako Bog da. Riječi "koji su vas najgorim mukama mučili", znače "koji su vam stalno produžavali kaznu", a zatim ovdje kaže: "mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali", kako bi to bio komentar blagodati naprijed navedene u riječima: "O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", u smislu da su Faraon i njegovi sljedbenici bili ti koji su ih najtežim mukama mučili, pa su klali njihove sinove, a u životu žensku djecu ostavljali. Allah Uzvišeni podsjeća ih na Svoje blagodati koje im je podario time što ih je izbavio od njih nakon žestokog iskušenja. Faraon je ovdje primjer vladara nevjernika u Egiptu u to vrijeme. Navodi se da je to bio jedan od velikih vladara Egipta, po imenu El-Welid ibn Mus'ab ibn Reyyan, odnosno, Mus'ab ibn Reyyan Bilo kako bilo, on je od Allaha proklet. Uz riječi Uzvišenog: "To vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg" /49/ Ibn-Džerir kaže: "To je u tome što smo vas izbavili od kazne Faraonove, koja je za vas veliko iskušenje od Gospodara vašega, odnosno velika blagodat prema vama." Ovako navode Ibn-Abbas i drugi, kao što su Mudžahid, Ebul-Alije, Ebu-Malik, Es-Suddi itd. Osnovno značenje riječi jeste "iskušenje - ispit", što biva u dobru i u zlu, kao što Uzvišeni Allah kaže:
"Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru." (21:35) Ibn--Džerir kaže: - Kada je u pitanju zlo, najčešće se kaže: "Iskušavao sam ga ili iskušavam ga kušnjom", a kada je u pitanju dobro: "Stavljam ga na kušnju ili iskušenje." Ja bih rekao: Ovaj Faraon je govorio: "Ja sam vaš najviši gospodar!" Ovaj Faraon je tvrdio da je gospodar, kažnjavao je vjernike Izraelićane... Stoga svaki musliman svjedoči da je Faraon bio nevjernik, odnosno da će on vječno ostati u vatri džehenemskoj, gdje mu se neće smanjiti kazna, što potvrđuju kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi. Pa i pored toga, postoje pojedine grupacije, koji tvrde da su muslimanske, a smatraju da će Faraon biti spašen od vatre, da će ući u Džennet, da je prihvatio vjeru i slične stvari suprotne jasnom slovu Kur'ana i vjerodostojnih hadisa. To svoje vjerovanje oni zasnivaju na njegovim riječima, kada se gušio u vodi, kada se borio sa sobom i kada mu je njegova pokvarena duša došla u grlo, odnosno kada je vidio svojim očima šta je radio kao nevjernik. Tada je on vidio svoje mjesto u vatri i rekao: "Ja vjerujem da nema drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi." (10:90) Tada mu je Allah Uzvišeni odgovorio: "Zar sada...?", tj. zar sada, kada je prošlo vrijeme?! Jer on je bio obavezan vjerovati u Allaha srcem, bio je svjedok Njegova postojanja, a nije vjerovao. Njegov vid tada je posvjedočio, pa je on nakon ovog osvjedočenja povjerovao, što nije dovoljno, jer je vjerovanje u viđeno prihvatljivo za svakog čovjeka i to niko ne negira zato što to vidi (svjedoči), dok je prava vjera - vjera u neviđeno, odnosno vjera u nešto što ne vidiš potpuno. U tome je veličina potvrde vjere uz objavu koju donosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zato mi molimo Allaha Uzvišenog da uputi i one koji vjeruju u spas Faraona na Pravi put i da posvjedoče njegovo nevjerstvo. Ako to odbiju, mi molimo Allaha da ih oživi s faraonom, tamo gdje će on biti oživljen. Neka je Allahovo prokletstvo na Faraona i njegove prve sljedbenike... i druge...da nas Allah sačuva od nevjerstva, poniženja i loše sudbine!
I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili", znači, nakon što smo vas izbavili od sljedbenika Faraonovih i nakon što ste izišli s Musaom, a.s., i Faraon je, tragajući za vama, krenuo Mi smo vama more razdvojili, tj. objavili smo Musau: "da svojim štapom udariš po moru" (26:63), pa kada je on svojim štapom udario po moru, ono se razdvojilo, i svaki dio bio je kao veliko brdo. Nakon toga, krenuli su Musa i njegovi sljedbenici, a zatim za njima i Faraon s vojskom dok ih nije sustigao. Tada ga je Allah potopio pred njima, pa kaže: "a Faraonove smo ljude na oči vaše potopili!" /50/ To navodi i više pripadnika zdrave tradicije (Selefa). Ima predanje da je taj dan, tj dan potapanja Faraona i izbavljenja Izraelićana bio na Ašuru, tj desetog dana Muharrema, kao što navodi predanje Ahmeda ibn Hanbela od Ibn-Abbasa, koji je rekao: /70/ - Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu i vidio tamo da židovi poste na dan Ašure, pitao je: "Koji je to dan što ga postite?", oni su rekli: "Ovo je dobar dan. To je dan na koji je Allah Uzvišeni izbavio Izraelićane od neprijatelja. Taj dan je postio i Musa, a.s.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja imam veće pravo na Musaa od vas!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je postio taj dan i naredio je da se posti (Prenose El-Buhari, Muslim, En-Nesa'i i Ibn-Madže od Ejjuba Es-Sehtijanija.
Zatim Uzvišeni kaže:″Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti".Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: ″Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa će oni biti zaštićeni i osigurani od žestoke kazne dokle god one budu među njima.Jednu je Allah već uzeo Sebi, a druga je ostala među vama.″349 Slično predanje navodi se i od Ebu-Musaa el-Eš'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi-Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik,s.a.v.s., rekao je: /381/ ″Allah mi je objavio da je dvoje osiguranje mom ummetu:′Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.′Pa kada ja odem, ostavit ću im traženje oprosta od Allaha sve do Kijametskog dana.″Ovaj hadis potvrđuje drugi, koji navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida:Allahov Poslanik, s.a.v.s.,rekao je:/382/ ″′šejtan je rekao: ′Tako mi Tvoje veličine, Gospodaru, ja ću neprestano zavoditi Tvoje robove, dokle god budu živi!′ A onda je Gospodar rekao:′Tako mi Moje moći i veličine, Ja ću njima praštati, dokle god budu od Mene tražili oprosta!′″Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaže:″Sened mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.″
Zatim, riječi Uzvišenog:"Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio"znače: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na dunjaluku i na ahiretu.U tom smislu, Uzvišeni također kaže:"Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće ono što je skriveno otkriti."(3:179)Pored toga, Uzvišeni kaže:"Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?"(3:142)Prema tome, ovaj ajet znači: Mi smo vas stavili na kušnju pomoću nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali mogućnost da svoja imanja troše i usmjere u tu svrhu,"Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i dabi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio", tj. naslagao i nagomilao ih," I u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni." Tj. takvi će izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.
"I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane".El-Buhari navodi od Se'ida ibn Džubejra: /386/″Jednom nam je došao Ibn-Omer, r.a., i upitao: ′šta misliš o borbi protiv smutnje?′ Zatim je rekao: ′A znaš li ti šta je to smutnja? Muhammed, s.a.v.s., borio se protiv mušrika i borba protiv njih je bila borba protiv smutnje, a vaša borba za vlast to nije.′″ Pored toga,od Nafi'a se prenosi da je jedan čovjek došao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ ″...Pa Allah kaže:"I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne." A Ibn-Omer je odgovorio: ′U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je bilo malo muslimana, čovjek bi bio iskušan u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili.Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uvečao i dok nije nestalo smutnje.′″Ebu-Avane prenosi od El-A'meša, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca:″Zu El-Betin - tj. Usama ibn Zejd - rekao je: ′Nikada se neču boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedurresulullah.′Na to je Sa'd ibn Malik rekao:′Tako mi Allaha, ni ja se nikada neču boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.′Tada jedan čovjek upita: Zar Allah Uzvišeni nije rekao:"I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane."A njih dvojica mu odgovore: ′Mi smo se več borili sve dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.′″350 To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas kaže: ″To znaći: dok mnogoboštvo ne iščezne.″Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i Muslima potvrđeno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,rekao: /388/ ″Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: La ilahe illellah muhammedu-rresulullah.Pa kada to kažu, zaštitili su od mene svoje živote i imetke, osim u onome što im je obaveza. A konačan će im obraćun biti kod Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog.Zatim Uzvišeni kaže:"Ako se oni okane", tj. ako se oni zbog vaše borbe okane nevjerovanja, prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali šta oni kriju u dušama."pa Allah dobro vidi šta oni rade".U tom smislu Uzvišeni također kaže:"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru."(9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ ″Kada je Usama nadnio mač nad jednim čovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio udarcem mača. To je ispričano Allahovom Poslaniku,s.a.v.s., pa je on rekao Usami: ′Zar si ga ubio nakon što je rekao La ilahe illelah? šta češ sa tim La ilahe illelah na Kijametskom danu?′ ′Allahov Poslaniče, on je to rekao samo zato da bi se spasio′ - reče Usama, a on reče: ′Jesi li otvorio njegovo srce?′ Zatim je on počeo ponavljati: ′Ko če ti pomoći zbog tog La ilahe illelah na Kijametskom danu?′ toliko puta, kako kaže Usama: ′...da sam poželio da nisam primio islam prije toga dana.′″
350 Moje riječi: Iz prethodnih hadisa vidi se da je prava borba bila za odbranu islama, kako bi se iskreno vjerovalo samo u Jedinog Allaha,Koji nema sudruga, i kako bi se napustilo obožavanje bilo kakvih drugih božanstava, dok se ovdje radi o borbi među samim muslimanima. A ako ponovo dođe do tlačenja muslimana od nemuslimana, kao što je prije bilo, onda se ponovo treba boriti protiv njihovih tlačitelja sve dok ponovo ne iščezne mnogoboštvo i ostane samo vjera u Allaha.
Zatim Uzvišeni kaže:"A ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!"Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se protiv vas, znajte da vam je Allah zaštitnik i Gospodar i da vas On pomaže protiv vaših neprijatelja. A divan li je On zaštitnik i divan li je On pomagač!″
Govoreći o Danu pobjede, Uzvišeni kaže:"Kada ste vi bili u dolini bližoj" , tj. kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila bliža Medini, "Oni", tj. i kada su mušrici bili odsjeli "U dolini daljoj", tj.daljoj od Medine prema Meki, "...a karavan", tj.trgovački karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan"...niže vas", tj. u pravcu mora."I da ste se dogovarali", tj. vi i mušrici o mjestu i vremenu borbe, "...o vremenu borbe - ne biste se dogovorili". Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o ovom ajetu rekao: ″Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i da vam je zatim saopćeno koliko je mnogo njih a koliko malo vas, vi ne biste izašli pred njih.″ "Ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi", tj. da Allah Svojom moći sprovede ono što je On htio: da osnaži islam i njegove pripadnike i ponizi mnogoboštvo i njegove sljedbenike, bez obzira na vaše mišljenje. To što je želio On Svojom je dobrotom i uradio.U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ashabi krenuli su da presretnu kurejšijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to nisu ni očekivali. Kada je Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurejšijama: ′Bog je spasio naš karavan, kapital i ljude,pa se vratite.′ Međutim, Ebu-Džehl je rekao: ′Tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do Bedra′ a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi održavali svoje sajmove - ′pa se tamo odmorimo tri dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje će nam pjevati! Arapi će ćuti za nas i naš pohod, pa će nas se uvijek bojati!′″354 /395/ Zatim Ka'b priča: ″Kada se Allahov Poslanik,s.a.v.s., približio Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dječaka koji su bili kurejšijske vodonoše. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadžadž. Oni su ih doveli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa im je on rekao: ′Recite mi nešto o Kurejšijama.′ Oni mu rekoše: ′Oni su iza ovog pješčanog brda koje vidiš u ovoj bližoj dolini.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita:′Koliko ih je?′, a oni odgovoriše: ′Mnogo.′ ′Kako su opremljeni?′ - upita ih on, a oni odgovoriše: ′Ne znamo.′ ′Koliko deva kolju svakog dana?′ - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: ′Jednog dana devet, a drugog deset.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:′Njih ima između devet stotina i hiljadu.′ Nakraju on upita: ′Ko je među njima od njihovih velikodostojnika?′, a oni mu odgovore: ′Utbe ibn Rebi'a, Šejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hišam, Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El- Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevfel, En-Nadr ibn´u el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu- Džehl ibn Hišam, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el- Hadžadž, Munebbih ibn el- Hadžadž, Suhejl ibn Amr i Amr ibn Abdu-Vedd.′ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., izađe pred ashabe i kaže im: ′Meka vam je poslala svoje najuglednije ljude!′″ Ovaj hadis navodi Muhammed ibn Ishak od Urve ibn ez-Zubejra. A Ishak kaže: ″Ujutro su Kurejšije nastavili svoj put. Pa kada su se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao, on je rekao: /396/ ′Allahu moj, evo dođoše Kurejšije, gordi i ponosni. Oni se Tebi suprotstavljaju i poriču Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!′″Zatim Uzvišeni kaže:"Da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza". Muhammed ibn Ishak kaže: tj. da ostane nevjernik onaj ko nije povjerovao nakon jasnog dokaza - nakon što se osvjedočio u Allahov znak i poruku, i da ostane vjernik onaj ko je povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tumačenje. Zatim Uzvišeni kaže:"a Allah doista sve čuje", pa i vaše dove i skrušeno traženje pomoći," ...i sve zna" , pa i za vas i da vi zaslužujete pomoć protiv svojih neprijatelja.
354 Pleme Benu-Zuhra poslušalo je El-Ahnesa ibn Šurejka pa su se vratili i nisu učestvovali na Bedru, kao ni pleme Benu-Adijj
Mudžahid kaže: ″Allah mu je tada u snu pokazao da je malo Kurejšija. On je to prenio svojim ashabima,pa ih je to učvrstilo.″ Uzvišeni kaže:"A da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli", tj. vi biste ih se uplašili i razjedinili se, "...ali je Allah spas ukazao", iz toga, time što vam je pokazao da ih je malo."On dobro zna svačije misli", tj. On dobro zna šta svi misle. U tom smislu, Uzvišeni također kaže:"On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju." (40:19)
Dakle, Allah Uzvišeni naređuje muslimanima da budu čvrsti i izdržljivi u toku borbe i sukoba sa neprijateljem, da ne bježe i ne povlače se pred njima, da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sječaju Allaha Uzvišenog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od Njega traže pomoć i oslanjaju se na Njega, da Ga mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku u svemu,te da se ne svađaju međusobno jer će se tako razjediniti,a to može biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. "I bez borbenog duha ostali", tj. da ne bi ostali bez svoje snage, jedinstva i žestine napada koji ste imali."I budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih" . Što se tiče hrabrosti, izvršavanja onog što su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja onog na šta su oni upućivali - ashabi, r.a., tu su bili bez premca i u jednom narodu ili generaciji i prije i poslije njih. Oni su, bereketom Poslanika, s.a.v.s., koji su sticali pokornošću i u onom što im je naređivao i u onom što im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili malobrojni. Tako se njihova država proširila na sve strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni budu zadovoljni sa Njim i neka nas pridruži njihovoj skupini - On je plemenit i On poklanja.
Zatim Uzvišeni kaže:"To je za ono što ste rukama svojim pripremili", tj. Allah vas je kaznio ovom kaznom zbog loših djela koja ste radili u životu na dunjaluku,"Jer Allah nije ne-pravedan robovima Svojim!"Tj. on ne čini nepravdu ni jednom od Svojih stvorenja, nego je On potpuno pravedan i pravičan i On ne čini nasilje. On je Uzvišen, Veličanstven, Svet,Nepogrješiv, Neovisan i Hvaljen. Zato stoji u vjerodostojnom hadisu koji navodi Muslim - Allah mu se smilovao - od Ebu-Zerra, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., /401/ da je Allah Uzvišeni rekao: ″O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje a i vama sam ga učinio zabranjenim, pa nemojte jedni drugima činiti nasilje. O robovi Moji, Ja bilježim sva vaša djela, pa kod koga budu dobra neka zahvaljuje Allahu, a kod koga ne budu dobra, neka nikog drugog ne kori osim sebe.″
Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/340/ "Allah ima devedeset devet imena; jedno manje od stotinu. Ko ih bude izgovarao (i radio po njima), ući će u Džennet. Allah je neparan i On voli nepar." Ovaj hadis Buharija i Muslim navode u svojim Sahihima, a Buharija ga navodi i u drugoj verziji. Tirmizi ga navodi od Šuajba sa sličnim senedom, s tim što nakon riječi: "i On voli nepar", dodaje: /341/ "Allah je Onaj osim Koga drugog boga nema, Blagi, Svemilosni, Vladar, Sveti, od mahana čisti, Koji potvrđuje obećanje i daje sigurnost, Koji sve pazi i prati, Snažni, Silni, Uzvišeni, Tvorac, Koji divno stvara, Koji likove daje, Koji mnogo prašta, Koji savladava, Koji mnogo poklanja, Koji obilno nafaku daje, Koji rješava i otvara, Koji zna, Koji steže i pruža, Koji spušta i diže, Koji uzdiže i ponižava, Koji čuje, Koji vidi, Sudac, Pravedni, Dobri, o svemu obaviješteni, Blagi, Veliki, Koji prašta, Koji je zahvalan, Visoki, Veliki, Koji čuva, Koji pazi i izdržava, Koji obračun vodi, Veličanstveni, Plemeniti, Koji pazi na svaku kretnju, Koji molbe prima, Koji milošću i znanjem sve obuhvata, Mudri, Koji voli, Slavljeni, Koji proživljuje, Koji je svemu svjedok, Vrhovna Istina, Koji se stara i brine, Jaki, Čvrsti, Zaštitnik, Hvaljeni, Koji i sitnice obuhvata i broj im zna, Koji iz početka stvara i poslije smrti u život vraća, Koji život i smrt daje, Živi, Koji sve izdržava, Imućni, Slavni, Jedan, Jedini, Kome se svako obraća, Moćni, Koji sve može, Koji unapređuje i zapostavlja, Prvi i Posljednji, Jasni i Skriveni, Koji upravlja, Preuzvišeni, Dobročinitelj, Koji pokajanje mnogo prima, Osvetnik, Koji prašta, Samilosni, Vlasnik svake vlasti i carstva, kome pripada veličanstvo i čast, Koji pravdu dijeli, Koji sakuplja, Bogati, Koji bogatstvo daje, Koji sprečava i otklanja, Koji stvara štetu i korist, Svjetlo, Koji upućuje na pravi put, Besprimjerni Tvorac iz ništa, Vječni, Nasljednik, Koji upućuje na potrebe i koristi, Strpljivi." Zatim Et-Tirmizi kaže: Ovo je garib-hadis, a putem nekoliko seneda prenosi se od Ebu-Hurejrea. Koliko mi znamo, samo se u ovoj verziji nabrajaju Allahova lijepa imena. Ibn-Hibban ga, također, navodi u svom Sahihu, preko Safvana. Zatim, treba znati da Allahovih lijepih imena nije samo devedeset devet. Za to imamo dokaz u hadisu koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /342/ "Koga god zadesi kakva briga i žalost, pa kaže: Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje. Moj je život u Tvojoj ruci, Tvoj sud za mene važi i sprovodi se, Tvoja odredba za mene je pravedna, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si u Svojoj Knjizi objavio, ili kojem si ikoga od Svojih stvorenja naučio, ili koje si u Svom tajnom znanju zadržao, da učiniš veličanstveni Kur'an proljećem srca moga i svjetlom grudi mojih, i da njime odstraniš žalost moju i odbiješ brige moje! - Allah će mu odstraniti žalost i brigu i dati mu izlaz iz te situacije." Na to neko reče: "Allahov Poslaniče, hoćemo li naučiti te riječi?" A on odgovori: "Svakako, ko god ih čuje treba ih naučiti." Uzvišeni kaže: "a klonite se onih koji iskreću Njegova imena." Katade kaže: tj. koji Mu pripisuju svakakva imena. A riječ u svojoj osnovi u arapskom jeziku znači: skretanje od onog što se naumi i iskrivljavanje.
"Svaki je narod imao poslanika, i kada poslanik njihov dođe", znači, na Sudnjem danu, "...njima će biti pravedno presuđeno", pa će svaki narod izaći pred Allaha sa svojim poslanikom i knjigom svojih dobrih i ružnih djela, koja će im svjedočiti, a čuvat će ih i svjedočiti meleki, također.. Izlazit će narod po narod, a ovaj časni ummet bit će prvi na Sudnjem danu koji će polagati račun, iako su zadnji po stvaranju i življenju na Zemlji, kao što se navodi u dva Sahiha“, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (561) "Mi smo posljednji, ali ćemo na Sudnjem danu biti prvi koji će polagati račun". Njegov će ummet ovu prednost imati zaslugom njihovog Poslanika, s.a.v.s.
Ibn-Abbas, Mudžahid, Ed-Dahhak i drugi kažu da je ovaj ajet objavljen kao negacija prava idolopoklonicima da određuju šta je dozvoljeno a šta zabranjeno jesti, kao što su radili u slučaju deva zvanih behira, saiba i vesila (o čemu je bilo govora), kao što Allah Uzvišeni kaže: "Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke koju je On stvorio" (6:136). Imam Ahmed prenosi od Malika ibn Nadle, koji kaže: (562) "Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u poderanoj odjeći, pa mi je on rekao: ‘Imaš li imetka?’ Ja odgovorih potvrdno. A on onda upita: ‘Kakvog imetka imaš?’ Ja odgovorih: ‘Svakojakog: deva, roblja, konja, ovaca...’ Poslanik, s.a.v.s., tada reče: ‘Ako ti je Allah dao imetka, onda, neka se to vidi na tebi.’ Pa reče: ‘Da li ti deve rađaju mladunčad zdravih ušiju, pa im onda britvom zasijecaš uši, govoreći: ove su "buhur"; drugima zasijecaš kožu, govoreći: ove su "surm" - deve koje daju malo mlijeka, pa ih zabraniš jesti sebi i svojoj porodici?’ ‘Da’, rekoh. Allahov Poslanik, s.a.v.s., onda reče: ‘Zaista, sve što ti je Allah dao dozvoljeno je. Allahova ruka jača je od tvoje ruke, a Allahova britva oštrija je od tvoje britve...’" Naveo je hadis dokraja, a zatim ga prenio u predanju od Sufjana ibn Ujejne, slično ovome, sa dobrim i jakim lancem prenosilaca.
Allah Uzvišeni iznosi Svome Poslaniku da On zna cjelokupno njegovo stanje, stanje njegovog ummeta i svih živih bića u svakom trenutku, te da Njegovom znanju i pogledu nije ništa skriveno ni koliko trun jedan, čak ni manje niti više od toga, na nebesima i na Zemlji, što nije zapisano u jasnoj Knjizi, kako Uzvišeni kaže: "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne otpadne a da On za nj ne zna; i nema zrna u tmini Zemlje, niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi"(6:59). Uzvišeni iznosi da On zna kretanje ovih stvari, pa tako zna i pokrete onih koji su zaduženi i kojima je naređeno da Mu ibadet čine, kao što On kaže: "I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga, Koji te vidi kada ustaješ da sa ostalima namaz obaviš" (26:217-219). Stoga Uzvišeni kaže: "Šta god ti važno činio i šta god iz Kur'ana učio i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate." Što god preduzimate i činite, Mi vas pratimo gledajući i slušajući. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada ga je Džibril upitao za ihsan (dobročinstvo), rekao: (563) "Da budeš u ibadetu Allahu kao da Ga vidiš, pa ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe."
Uzvišeni kaže da su Njegovi štićenici oni koji vjeruju i dosljedno se pridržavaju Allahovih odredbi, kako ih je On objasnio. I ko god se bude tih propisa pridržavao i bogobojazan bio bit će Allahov štićenik. "I neka se ničega ne boje", tj. u susretu sa strahotama Sudnjeg dana, "...i ni za čim neka ne tuguju", za onim što je iza njih na ovom svijetu ostalo. El-Bezzar prenosi od Ibn-Abbasa, (564) da je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „Ko su Allahovi štićenici?“, a Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: „Oni koji - kada se vide - kod čovjeka izazovu sjećanje na Allaha.“ Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (565) "Među Allahovim robovima nalaze se i oni kojima zavide Allahovi poslanici i šehidi." "Ko su ti, Allahov Poslaniče", rekoše prisutni, „kako bismo ih više voljeli?“ A on odgovori: "To su ljudi koji se vole u ime Allaha, bez materijalne koristi i rodbinskih veza. Njihova lica će biti kao svjetlo na svijetlećim postoljima. Oni neće strahovati kada svi drugi budu strahovali, niti će tugovati kada svi drugi budu tugovali." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio ajet: "I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici." Gornji je hadis, također, prenio Ebu-Davud od Omera ibn el-Hattaba, što je, također, vrlo pouzdan lanac predanja.
Njegovi štićenici oni koji vjeruju i dosljedno se pridržavaju Allahovih odredbi, kako ih je On objasnio. I ko god se bude tih propisa pridržavao i bogobojazan bio bit će Allahov štićenik.
Imam Ahmed prenosi predanje od Ubade ibn Samita, da je on pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: (566) „Šta znače Allahove riječi: ‘Za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu’", na što mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: (566) „Pitao si me ono što me nije niko od moga ummeta upitao“ - ili je rekao: niko prije tebe; „To su dobri snovi koje čovjek vidi, ili mu se takvi prikažu.“ Prenosi Imam Ahmed od Abdullaha ibn Samita, a ovaj od Ebu-Zerra, da je on rekao: (567) "Šta, Allahov Poslaniče, kad čovjek uradi neko dobro djelo pa mu se ljudi za to zahvale i pohvale ga?“, na što je Božiji Poslanik odgovorio: "To su vjernikove ovosvjetske dobre vijesti." Hadis prenosi i Muslim. Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (568) "Lijepi su snovi dobre vijesti, koje musliman vidi, ili mu se prikažu." Ibn-Džerir navodi predanje od Ummi-Kurejz el-Ka'bije, da je čula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: (569) "Prestalo je poslanstvo a ostale su dobre vijesti." Prenosi se da su ovako protumačili "dobre snove" Ibn-Abbas, Ibn-Mes'ud, Ebu-Hurejre, Mudžahid, Urve i mnogi drugi. Neki riječ "bušra" tumače kao Džennet i magfiret, koje vjerniku donose meleki u trenutku smrti, prema Allahovim riječima: "Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom: u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv."(41:30,31) U hadisu koji navodi El-Berra, r.a., kaže se: (570) "Kada vjerniku dođe trenutak smrti, dođu mu meleki bijelih lica i u bijeloj odjeći i kažu: ‘Izađi, dobra dušo u udobnost i odmor, miomiris i opskrbu, i Gospodaru, Koji na te nije ljut’, pa će duša izaći iz njegovih usta kao kap vode iz posude za vodu." Što se pak tiče "dobrih vijesti" (bušra) na ahiretu, Allah Uzvišeni kaže: "Neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: ‘Evo ovo je vaš dan, vama obećan’" (21:103). "Allahove riječi ne može niko izmijeniti", tj. ovo obećanje se ne može izmijeniti, ili izostaviti, ono je čvrsto i stalno. "To će, zaista, veliki uspjeh biti."
Uzvišeni zatim ističe da Njemu pripada vlast neba i Zemlje, a da idolopoklonici obožavaju kipove koji im ne donose ni korist, ni štetu, niti imaju bilo kakav argument za njihovo obožavanje. Oni, zapravo u tome slijede samo svoje pretpostavke, laži i zablude.
Uzvišeni odbacuje i negira tvrdnje nekih da On ima „...dijete!“ - „Uzvišen je On i čist!“, tj. daleko je i čist od toga da On ima dijete! On ni o kome nije ovisan. "Sve što je na nebesima i Zemlji Njegovo je", tj. kako Allah može imati dijete u onome što je stvorio kad On sve posjeduje i kad Mu je sve upokoreno. "Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?" Njima se zamjera, negira to što tvrde i prijeti, kao što Uzvišeni kaže: „Oni govore: ‘Svemilosni je uzeo dijete!’ Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete - ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivoga tražiti utočišta. On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio. I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno." (11:88-94)
Allah Uzvišeni kaže: "Da Gospodar tvoj hoće", o Muhammede, On bi dozvolio svim ljudima svijeta da vjeruju, pa bi svi povjerovali u ono što si im prenio. Allah Uzvišeni, međutim, s mudrošću postupa u svemu što čini, pa kaže: "A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se tvoj Gospodar smiluje. A zato ih je i stvorio." [13] "I ispunit će se riječi Gospodara tvoga: napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima - zajedno!" (11:118) Allah Uzvišeni, zato kaže: "Pa zašto onda, ti da nagoniš ljude", tj. da ih prisiljavaš "da budu vjernici". To nije tvoja dužnost, niti briga, nego Allah "u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima" (35:8), kao i drugi ajeti koji ukazuju da Allah čini što hoće; upućuje koga hoće, i u zabludi ostavlja koga hoće, prema Svome znanju, mudrosti i pravednosti.
___
[13]
Tj. stvorio ih je da se ne razilaze u onome što je Allah naredio i zabranio. Svi koji su saglasni sa onim što je Allah objavio sa odredbama i zabranama u vjerovanju, ibadetom i međusobnim odnosima - u Njegovoj su milosti. Zato ih je On i stvorio.
Zato Uzvišeni kaže: "Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; [14] a On kažnjava one koji neće da razmisle", tj. o Njegovim dokazima i argumentima. A On je pravedan u svemu tome; kad upućuje na pravi put i kad ostavlja u zabludi.
___
[14]
Nema sumnje da se ništa ne dešava na Zemlji i na nebu i između njih osim Allahovom voljom i odredbom. Ono što On hoće, to biva, a ono što neće - to ne može ni biti. Pošto je vjerovanje glavna dobrovoljna obaveza, kao i druge dobrovoljne obaveze, to onaj ko je izvršava - zaslužuje Džennet, a onaj ko je ostavlja - Vatru. Nema sumnje da je svakom obavezniku predstavljeno vjerovanje i nevjerovanje, pa ko izabere vjerovanje, iz uvjerenja, vodeći se razumom, naukom i spoznajom, nagrada od Allaha je da on hoće i dozvoli da se u njegovoj duši ustali iman. Ko međutim, ignoriše razum i odbaci argumente i Božanske dokaze, izabravši nevjerstvo nad vjerovanjem, Allah će ga kazniti, jer nije upotrijebio svoj razum, odnosno kao da je stvoren bez razuma. Zato Allah Uzvišeni za ove kaže: "Oni ne shvataju." Pravi put i zabluda dolaze tek kada se čovjek dobrovoljno opredijeli za vjerovanje ili nevjerovanje, pa ga Allah tako i usmjerava na pravi put ili zabludu, kao nagradu za njegova djela. Allah nikome ne čini nepravdu...
Allah Uzvišeni upućuje ljude na razmišljanje o stvaranju nebesa i Zemlje, o onome što se nalazi na nebesima - zvijezdama, Suncu, Mjesecu, o izmjeni dana i noći..., o visini, prostranstvu i ukrasima nebesa, o padanju kiše Allahovom odredbom, o oživljavanju kišom Zemlje poslije njene zamrlosti, o plodovima, rastinju, cvijeću, koje je Allah dao o životinjama koje je rasprostro po Zemlji, o čudima koja se u moru nalaze, o kretanju brodova po njemu, o potčinjenosti Moćnom Allahu, osim Koga drugog boga nema. A potom Allah Uzvišeni kaže: "Ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje", tj. nikakvi nebeski i zemaljski znakovi, mu'džize Allahovih poslanika i dokazi koji potvrđuju njihovu istinitost, neće zadovoljiti one koji ne vjeruju.
Allah Uzvišeni govori o Svojoj savršenoj moći i apsolutnoj vlasti. On je Onaj Koji je Svojom voljom i odredbom podigao nebesa, bez stubova i visoko i nedostižno iznad Zemlje, što je sa svih strana okružuje, nebo iznad neba - sve do sedmog neba, kako Uzvišeni kaže: "Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio." (65:12). U hadisu stoji: (637) "Sedam nebesa i sve što je na njih i među njima prema Allahovom su Kursu (pijedestalu) samo kao halka (narukvica) bačena u pustinji, a Kursi u odnosu prema Aršu, također, kao ta halka bačena u pustinji." U drugoj verziji hadisa stoji: (638) "A veličinu Allahovog Arša (prijestolja), ne može niko osim Allaha procijeniti." Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "…vidite ih, bez stupova podigao", tj. oni su kao što ih vidite, bez stupova podignuti. Ovakvo tumačenje potpunije je više odgovara kontekstu. "…i onda se nad Aršom uzvisio", o čemu je prethodio komentar u poglavlju El-A'raf (54). Ovo spada u svojstvo Allaha, dž.š., u čijem slučaju nema poređenja (sa ljudskim osobinama), akomodacije, negiranja ili izjednačavanja. Uzvišen je Allah, dž.š., od svega toga. "…i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog", tj. oni se kreću do određenog roka, koji je samo Allahu Uzvišenom poznat. Allah Uzvišeni spominje Sunce i Mjesec, jer su oni najistaknutija nebeska tijela, a i ostala nebeska tijela i zvijezde su potčinjeni i to je preče da bude tako, kao što Uzvišeni kaže: "…a Sunce i Mjesec i zvijezde da se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišeni neka je Allah, Gospodar svjetova!" (7:54) Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "…i potanko izlaže dokaze, da biste se uvjerili da ćete pred Gospodara svoga stati", tj. pojašnjava ajete i dokaze, da je On Onaj, osim Koga drugog boga nema i da će On, kada bude htio, ponovo sve oživiti, kao što je to prvi put učinio. Drugog gospodara, osim Njega, nema!
"Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče…", ali neki su plodni, neki neplodni. Neka zemljišta u sebi imaju soli, neka su crvena, neka bijela, neka žuta, a neka crna. Neka su zemljišta kamenita, neka ravna, neka tvrda, a druga prhka i sve su jedna uz druga i blizu jedna drugim. Sve ovo ukazuje na Općeg činioca, osim Kojeg nema drugog boga. "…i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo sa jednim", tj. ima ih čiji je izdanak jedan, a ima i onih sa različitim izdancima. "...iako upijaju istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih". Tj. ova raznolikost u vrstama plodova i žitarica u oblicima, bojama i okusima, a sve se izvode pomoću jedne tvari - vode - nebrojena je. U tome su znakovi za onoga ko je svjestan i to su jedni od najvećih dokaza koji ukazuju na Stvoritelja, činioca Koji je Svojom moći učinio ovu raznolikost i stvorio te plodove onako kako je htio. Zato kaže Uzvišeni: "To su, doista, dokazi ljudima koji pameti imaju."
Uzvišeni izvještava o Svom savršenom znanju kazujući da za Njega nema skrivenih stvari, On zna šta nose trudnice, sve ženke živih bića, kako to Uzvišeni kaže: "…I zna šta je u matericama", (31:34) zatim riječi Uzvišenog: "Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo - pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj." (23:12 -14) U Sahihima Buharije i Muslima, od Ibn-Mes'uda kaže se: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (639) "Stvaranje svakog od vas u stomaku majke potraje četrdeset dana, isto toliko potraje dok ugruškom postane, a isto tako i grudom mesa nakon čega mu Allah, dž.š., meleka pošalje i dâ mu četiri naredbe: da mu upiše nafaku, život, djela, i to da li će biti sretan ili nesretan." Uzvišeni kaže: "...i šta materice kraće nose, a šta duže". Riječ el-gajd znači es-sikt, tj. prijevremeno rođenje, nedonošče. "…a šta duže", Allah, dž.š., kaže da zna šta materica duže nosi u odnosu na onu što kraće nosi, sve dok ne rodi dijete. Tako neke žene nose deset mjeseci, neke devet. Kod nekih je trudnoća duža, a kod nekih kraća. To je značenje riječi u ajetu, a sve je to uz Njegovo znanje. Uzvišeni kaže: "U Njega sve ima mjeru", tj. rok, On bdije nad opskrbom i smrtnim časom Svojih stvorenja, dajući tome određen i utvrđen rok odnosno vrijeme.
"On zna vidljivi i nevidljivi svijet", tj. On poznaje sve ono što ljudi vidjeti mogu, a i ono što je od njih skriveno, i Njemu ništa tajna nije. "On je Veličanstveni", Onaj Koji je od svake stvari veći, "Uzvišeni", tj. Uzvišeni u odnosu na sve postojeće.
Uzvišeni ističe da On Svojim znanjem obuhvata sva stvorenja, svejedno, da li neko od njih tiho ili glasno govori. On ga čuje i ništa Mu skriveno nije, kako to Uzvišeni kaže: "I koji zna ono što krijete i ono što na javu iznostite." (27:25) Hazreti Aiša, neka je Allah zadovoljan sa njom, kazala je: (640) "Neka je hvaljen Onaj Koji Svojim sluhom. glasove obuhvata. Tako mi Allaha, došlo je do razgovora u kojem se jedna žena požalila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na svog muža. Ja sam bila, kaže hazreti Aiša, pored kuće tako da mi je dio njenog govora bio dostupan pa je Allah objavio: "Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala - Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi." Riječi Uzvišenog: "Onaj koji se noću skriva", tj. onaj koji se u unutrašnjosti svog prebivališta. u tami noćnoj krije. "I onaj koji po danu hodi", tj. onaj koji se pojavljuje i hodi tokom dana i onaj koji se po noći skriva kao i onaj koji po danju hodi kako to Uzvišeni veli, podjednako su u Allahovom znanju: "Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na nebu ni na Zemlji, ni koliko trun jedan." (10:61)
Uzvišeni ističe da je On Taj Koji munju potčinjava, a munja je ono što se kao zasljepljujuće svjetlo između oblaka vidi. Uzvišeni kaže: "Da se uplašite i ponadate", ona je strah za musafira, putnika, koga uznemirava munja, njen ezijjet, ali i nada čovjeku koji je u svom mjestu boravka i koji se nada bereketu i koristi od munje, iz toga se nadajući Allahovoj opskrbi (kiši), kako to zaključuje sam Katade. "On stvara teške oblake", tj. stvara ih kao tvorevinu novu, a oblaci su zbog mnoštva vode koja se nalazi u njima teški i zemlji primaknuti. Mudžahid kometarišući ovu sintagmu "teški oblaci", kaže: oni u kojima se nalazi voda.
Riječi Uzvišenog: "I grmljavina veliča i hvali Njega" poput su riječi Uzvišenog: "I ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga." (17:44) Imam Ahmed prenosi i kaže: Pričao nam je Jezid, koji kaže: Kazivao nam je i Ibrahim bin S'ad, a on kaže: Obavijestio me je moj otac rekavši: "Sjedio sam u džamiji pored Humejda bin Abdurrahmana kada je prošao jedan starac iz plemena Beni-Gaffar. Prema njemu se uputio Humejd te približivši se rekao: ′O bratiću, napravi jedno mjesto između mene i tebe.′ On je bio u pratnji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prišao je i sjeo između mene i Humejda koji mu se obratio riječima: ′Kakva je sadržina govora koji si mi pričao od Allahovog Poslanika?′ Starac je otpočeo: ′čuo sam od jednog šejha iz plemena Beni-Gaffar, a koji je opet čuo od Allahovg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (645) Allah stvara oblake pa oni govore najljepšim govorom i najljepšim smiješkom se smiješe.″ Ovim se želi reći da je govor oblaka grom, a njegov smijeh munja, a Allah najbolje zna... Musa bin Ubejde prenoseći od Sa'd bin Ibrahima kaže: "Allah šalje kišu i od nje nema boljeg obveseljivača, niti prisnijeg sugovornika. Munja je njen smijeh a grom njen govor.″ Imam Ahmed prenosi od Salima a ovoj od svog oca da je rekao: (646) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi čuo grmljavinu, proučio bi ′Bože, ne usmrti nas svojom srdžbom, ne uništi nas Svojim gnjevom, nemoj nas uništiti Svojom kaznom i prije toga nas spasi.′″ Hadis prenosi Et-Tirmizi, El-Buhari u poglavlju "O etici", zatim En-Nesai u djelu "Dan o noć" i El-Hakim u svom Mustedreku. Imam Ebu-Dža'fer bin Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea merfu' hadis: (647) ″Kada bi Allahov Poslanik čuo grmljavinu proučio bi: ′Uzvišen neka je Onaj Koga grmljavina hvali i veliča.′″ El-Evzai kaže: "Ibn Ebi-Zekerijja govorio bi: 'Ko kaže kada čuje grmljavinu: Uzvišen je Allah i hvaljen - neće ga pogoditi grom.'" Et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: (648) 'Kada čujete grmljavinu, spominjite Allaha jer Allah neće kazniti onoga ko Ga spominje.'" Uzvišeni kaže: "On šalje gromove i udara njima koga hoće", tj. šalje ih kao kaznu kojom kažnjava one koje hoće, zbog čega će pred Sudnji dan biti gromova sve više. Imam Ahmed prenosi od Ebi-Sejjida el-Hudrija, neka je Allah sa njim zadovoljan, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (649) "Kako se Sudnji dan bude približavao, gromova će biti sve više, tako da će čovjek doći narodu pa ih upitati: 'Ko je od vas jutros udaren gromom?' Reći će: 'Gromom je bio udaren taj i taj, taj i taj.'" Prenosi se da je razlog objavljivanja ovog ajeta naveden u nekoliko predanja. Jedno je od njih ono koje prenosi hafiz Ebu-Bekr el Bezzar od Aburrahmana bin Sahara el-Abdija: (650) "Da ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao jednom silniku kojeg je pozivao u islam, a on ga je upitao: 'Da li vi mislite da je vaš gospodar zlato ili srebro ili pak biser?' Dok se on sa njima raspravljao, Allah je poslao oblak, zagrmjelo je, te je na tog silnika poslan grom koji mu je odbio glavu, nakon čega je objavljen ovaj ajet." Kaže se da je ajet objavljen zbog slučaja Amira bin Tufejla i Irbida bin Rebije. Kada su došli u Medinu kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tražili su od njega da sa njima podijeli vlast što je Muhammed, a.s., odbio. Amir bin Tufejl rekao mu je: "Tako mi Allaha, Medinu ću protiv tebe napuniti samim konjanicima i mnoštovom ljudi″, na što mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah i ensarije to će ti uskratiti." Njih su dvojica poslije naumili mučki ubiti Allahovog Poslanika, od čega ga je Allah zaštitio i sačuvao. Nakon toga su otišli kako bi svijet nahuškali da zaratuje sa Poslanikom. Na Irbida bin Rebiju poslan je grom, koji ga je spalio. Amira bin Tufejla kaznio je kugom koja će na njemu prouzrokovati gušu što će ga usmrtiti. O njima dvojici objavljen je ovaj ajet: "On šalje gromove...", i riječi gospodara: "I opet oni raspravljaju o Allahu", tj. sumnjaju u Njegovu veličinu, a drugog boga osim Njega nema. "A on sve može." Hazreti Alija, neka je Allah zadovoljan njime, kaže: "Allah je Taj Koji je sve u stanju."
Riječi Uzvišenog: "Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na zemlji." Nakon toga Allah obavještava o Svojoj veličini, moći koja sve obuhvata, zbog čega se Njemu sve pokorava, sedždu čineći (dobrovoljno, iskrenom sedždom stavljajući čelo na zemlju iz poštovanja, skrušenosti, pokornosti, što je očito kod vjernika, meleka i džina, muslimana; i protiv svoje volje - što je očito kod kjafira i munafika. Vjernici sedždu čine dobrovoljno i ona im ne predstavlja nikakvu poteškoću, dok to nevjernici i licemjeri čine iz straha i protivno svojoj volji.). [1] Uzvišeni kaže: "A i sjene njihove ujutro i u sumrak." Riječ el-guduvv znači ujutro. Riječ el-âsâl množina je od el-esil, što znači predvečerje, kraj dana. (A sjene njihove na sedždi ih prate; spominjanje jutra i večeri zbog toga je što se povećava prisustvo sjene u spomenutim dijelovima dana. I same njihove sjene čine sedždu u ova dva naznačena vremena slijedeći tijela njihova.) [2] Značenje je ovog ajeta poput riječi Uzvišenog: "Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad lijevo pruža sjene svoje Allahu poslušno (činećI sedždu) i da je i ono pokorno?" (16:48)
___
[1] i [2]
Ono što je u okviru ove dvije zagrade nije govor Ibn-Kesira, nego su to moje riječi.
Uzvišeni navodi da je On Taj Koji u izobilju opskrbu daje kome hoće, a Svojom pravednošću i mudrošću uskraćuje kome hoće, a nevjernici se onim što im je dato od ovozemaljskog života - koji ih postupno i polahko zavodi - raduju, kao što to Uzvišeni kaže: "Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo neko im dobro učiniti? Nikako, ali oni ne opažaju." (23:55,56) Zatim prezrivo gleda na ovozemaljski život u odnosu na ono što je Uzvišeni pripremio za pravovjerne robove na Budućem svijetu. Uzvišeni veli: "A život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je." (87:16,17) Imam Ahmed prenosi od Mestur De´hiha beni Fahra, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (654) "Život na ovome svijetu u odnosu na ahiret jeste kao kad jedan od vas ovaj svoj prst - pokazavši pritom na kažiprst - u vodu (more) stavi. Pa nek vidi s čime će se povratiti." Hadis prenosi Muslim u svom Sahihu.
Uzvišeni kaže: "Zar Allahu, Koji nad svakim bdi, što god uradi", tj. Upravitelju, Poznavaocu i Kontroloru svake jedinke i On zna i dobro i zlo koje djelatnici čine i On je Onaj Kome ništa skriveno nije. "Što god ti važno činio i što god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate." (10:61) Uzvišeni kaže: "On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi." (62:4) A zar je Onaj Koji je takav kao kipovi koje su obožavali, a koji niti čuju niti vide niti shvataju, i sebi samima pomoći ne mogu, a kamoli obožavaocima svojim? Od sebe nikakvo zlo odagnati ne mogu niti od obožavalaca svojih. Odgovor na ovo pitanje izostavljen je jer kontekst na to upućuje, a to su Allahove riječi: "Zar da Njemu druge smatraju ravnim", tj. uz Allaha kipove i idole obožavaju. "Reci: 'Opišite ih'", tj. otkrijte njihova imena da bi prepoznatljivi bili, a oni u biti i ne postoje. Kada bi ova božanstva zbilja postojala na Zemlji, Allah bi to zasigurno znao jer od Njega ništa skriveno nije. "Ili ih vi samo tako nazivate", tj. pretpostavljate, odnosno te kipove obožavate misleći da mogu nanijeti štetu i korist pa ih zbog toga božanstvima zovete. "To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa." (53:23) Uzvišeni veli: "Onima koji ne vjeruju čini se lijepim spletkaranje njihovo." Mudžahid kaže: "Odnosno, njihova zabluda i neprestano pozivanje zabludi." "I oni su s pravog puta zalutali", tj. kazna zbog zablude i obmanjivanja koje su počinili s pravog puta ih odvrativši, zbog čega Uzvišeni kaže: "A onoga koga Allah u zabludu stavi neće imati nikoga da ga na pravi put uputi." Kako to Uzvišeni veli: "A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati." (5:41)
Svome Poslaniku, s.a.v.s., Uzvišeni kaže: "Bilo da ti pokažemo", o Muhammede, "dio onoga čime im prijetimo", tj dio onoga čime prijetimo tvojim neprijateljima, poniženjem i kaznom na ovome svijetu, "bilo da ti život oduzmemo", tj. prije toga, "Tvoje je da objavljuješ", tj. poslali smo te da im objavu dostaviš, što si ti i učinio, "a Naše je da tražimo polaganje računa", poput riječi Uzvišenog: "... Nama će se oni zaista vratiti i pred nama će, doista, račun polagati." (88:25,26)
Uzvišeni veli: Ovi te nevjernici u laž ugone govoreći: "Ti nisi poslanik", tj. nije te Allah poslao. "Reci: 'Meni i vama dovoljan će biti, kao svjedok, Allah'", tj. Allah mi je dovoljan i On je i meni i vama svjedok. Meni je svjedok za ono što sam od Njega dostavio, a to je poslanica. I vama je svjedok, o lašci, zbog kleveta koje o Njemu izmišljate. Govor Uzvišenog: "I onaj koji zna šta je Knjiga." Učenjaci među sljedbenicima Knjige obuhvaćeni su ovim, a oni su u svojim prethodnim knjigama nalazili spomen poslanika Muhammeda, s.a.v.s., o kome su radosne vijesti kazivali poslanici, kao što to Uzvišeni kaže: "A milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonuli i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali. Onima koji će slijediti poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze" (7:156,157), i riječi Uzvišenog: "Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?" (26:197) Ajet i slični primjeri u kojima su izvješća učenjaka, sinova Israilovih, potvrđuju da su oni odista znali za to iz svojih objavljenih knjiga.
Allah Uzvišeni kaže da je On u stanju sve ljude učiniti istovjetnom zajednicom u vjerovanju ili nevjerovanju, pa kaže:
"Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici" (10:99).
"Međutim, oni će se u vjerovanju uvijek razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje", tj. razilaženja ljudi u vjerovanju, ideologiji, naciji i drugim stvarima trajno će biti. Ikrime kaže: "Razilazit će se u prihvatanju pravog puta"
. Imam Ahmed kaže, prenoseći od Ebu-Umame, neka je Allah zadovoljan sa njim: (676) A ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji govoreći o Allahovim rijejima "A on će biti pojen odvratnom kapljevinom, mučit će se da je proguta", kaže: Približavat će joj se, a osjećat će prema njoj odvratnost, a kada joj se približi, lice će mu ispeći, a koža i kosa sa glave pasti. Kada je popije, pokidat će mu crijeva i izaći će na njegov čmar. To su rijeji Allaha Uzvišenog:
"Koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidati", (47:15)
"…ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći" (18:29). Tako hadis prenosi Ibn-Džerir prema predanju Abdullaha bin Mubareka, a Uzvišeni veli: "Mujčt će se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti", tj. davit će se njome i osjećat će odvratnost prema toj kapljevini, ali je neće moći progutati zbog groznog okusa, izgleda, mirisa, toplote ili hladnoće, koje će nepodnošljive biti.
"I smrt će mu sa svih strana prilaziti", tj. uzrokujući mu bolove u čitavom tijelu, organima, rukama i nogama. Prenoseći od Ibn-Abbasa, Ed-Dahhak o ovom dijelu kur'anskog ajeta: "I smrt će mu sa svih strana prilaziti" kaže: "To su vrste kazne kojima će ga Allah na Danu sudnjem u vatri džehenemskoj kažnjavati. Svaka od tih kazni smrt će mu donositi, ali kad bi umrijeti mogao! Međutim, umrijeti neće moći jer Uzvišeni kaže:
'Oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti.'"(35:36) Govor Ibn-Abbasa, neka je Allah zadovoljan njime, znači: da nema ni jedne vrste patnje kojoj oholi neće biti izložen, ali to mu smrt neće donijeti. Međutim, umrijeti neće, kako bi vječno ostao u neprekidnoj patnji i azabu. Zbog toga Uzvišeni kaže:
"I smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti."
Uzvišeni kaže: "…njega će teška patnja čekati", tj. nakon ovog stanja nastupit će druga teška patnja, strašan i težak bol, teži i gori od patnje koja mu je prethodila, baš onako kako to Uzvišeni kaže:
"Evo, to je Džehennem, koji su grješnici poricali!" i između vatre i ključale vode oni će kružiti. (55:43,44) Uzvišeni kaže:
Drvo zekkum bit će hrana grješniku, u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti, kao voda kada ključa. "šćepajte ga i usred ognja odvucite, a zatim mu, za kaznu, na glavu vodu koja ključa izlijevajte." Okušaj, ta ti si, uistinu, "moćni" i "poštovani", ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali. (44:43-50) Tu su i drugi ajeti koji upućuju na raznovrsnost kazni koja će nad njima biti izvršena. One će biti ponavljane, raznovrsne i njihov će broj samo Uzvišeni Allah znati i On će ih samo prebrojati moći. "A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim."(41:46)
Riječi Uzvišenog: "Zažalit će nevjernici često." Ajet je izvješće o nevjernicima, koji će se odista kajati zbog nevjerovanja u kojem su bili, i poželjeti da su na dunjaluku muslimani bili. Es- Suddi u svom tefsiru, svojim poznatim senedom prenosi od Ibn-Abbasa i Ibn-Mes'uda i drugih ashaba da će nevjernici plemena Kurejš, kada vatri budu izloženi, zažaliti što muslimani nisu bili.
Kaže se da se pod tim misli da će svaki nevjernik na samrti zažaliti što vjernik nije bio. Ima i tvrdnji da je ovo obavijest o Danu sudnjem, poput riječi Uzvišenog: "A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reči: ′Da nam je da vraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našega ne poričemo i da vjernici postanemo.′" (6:27) Prenoseći od Ibn-Abbasa i Enesa bin Malika, Ibn-Džerir kaže da su njih dvojica tumačili dan kada će Allah grješnike muslimane u Džehennemu zajedno sa mušricima zatvoriti pa će im mušrici reći: "Nije vam koristilo to što ste pobožni bili", pa će se Allah izobiljem Svoje milosti za njih zauzeti pa ih izbaviti, a to je ono o čemu Uzvišeni govori:
"Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani". Slično ovome kaže i Abdurrezak, prenoseći od Mudžahida, a ovako je preneseno i od Ed-Dahhaka, Katade, Ebu el-Alije i drugih. O tome je bilo govora i u merfu' hadisima od kojih je onaj koji prenosi Et-Taberani od Enesa bin Malika, neka je Allah zadovoljan sa njim, koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: (692) 'Odista će neki ljudi koji su izgovarali da nema drugog boga osim Allaha u Džehennem zbog svojih grijeha ući, a obožavaoci Lata i Uza'a reći će: 'Kako to da vam to što ste govorili:
da nema drugog boga osim Allaha - nije pomoglo pa ste sada s nama u vatri?' Allah će se zbog njih rasrditi pa će ih u rijeku života baciti, pa će se tragova vatre kao mjesec od svog pomračenja osloboditi, pa će u Džennet ući, u kojem će ih džehenemlijama zvati." Neki je čovjek upitao: "O Enese, ti si ove riječi čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?" Enes odgovori: "Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kako govori: 'Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u vatri.' Da, ja sam čuo od Allahovog Poslanika da je to rekao."
* Objavljena poslije sure Jusuf.
** 87. ajet objavljen je u Medini.
Nakon toga Et-Taberani je rekao da ovaj hadis sam prenosi El-Džehbez Salih ibn Ishak.
Et-Taberani također prenosi od Ebu-Musaa el-Eš´arija i od Ebu-Seida el-Hudrija gotovo istovjetno predanje, a predanje Ebu-Seida el-Hudrija glasi: (693)
"U Džennetu će džehenemlijama biti zvani zbog crnila na licima njihovim pa će reći: 'Gospodaru, ovo ime od nas otkloni', pa će im Allah narediti da se okupaju u rijeci u Džennetu, pa će to ime od njih otklonjeno biti." Hadis potvrđuje Ebu-Usame konstatuju}i
njegovu ispravnost. Hadis također prenosi i Ibn Ebi-Hatim od Muhammeda bin Alija, a ovaj od svog oca, a ovaj od svog djeda, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji
izvještavajući o ehlu-kitabijama i tome ko će od idolopoklonika biti u vatri, a koji će se monoteistima koji u vatri budu obračati riječima: (694) "Vjerovali ste u Allaha, Njegove kitabe i poslanike, a danas smo i mi i vi zajedno u vatri", pa će se Allah rasrditi tako žestoko kako Ga ništa ranije nije tako rasrdilo, pa će ih u jednu dženetsku rijeku izvesti, a to su riječi Uzvišenog:
"Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani." I govor Uzvišenog: "…pusti ih neka jedu i naslađuju se", što je potvrđeno obećanje i jaka prijetnja koja im je upućena. Govor Uzvišenog:
"Reci: 'Naslađujte se, završit ćete, sigurno, u vatri'"(14:30), zbog kojeg kaže: "Znat će oni", tj. za posljedice svoga rada.
Uzvišeni kaže: "I izići će" sva stvorenja i pobožna i grješna pred Allaha, Jednog i Svemogućeg. "Pa će oni koji su bili tlaćeni reći", tj. oni koji su slijedili svoje gospodare i moćnike: "glavešinama svojim", koji su se oholili od toga da obožavaju Allaha, Jednog, Koji sudruga nema i da prihvataju poslanika; oni će im reći: إ"Mi smo bili vaše pristalice", tj. što god ste nam naredili, mi smo se povinovali i izvršili. "Možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?", tj. možete li nam imalo Allahovu kaznu otkloniti, onako kao što ste nam obećavali i primamljivali nas, a vođe njihove će im reći:
"Da je nas Allah uputio, i mi bismo bili vas uputili", međutim, nad nama se obistinila riječ Gospodara našega, te je i nas i vas Allahova odredba preduhitrila, a riječ patnje nad kafirima se obistinila.
"Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti", tj. nema nam izlaza iz stanja u kome smo se našli, svejedno da li trpjeli ili se žalili. Očito je da je ovo ponovni povratak u vatru nakon što su u njoj već bili, kako to Uzvišeni veli:
"I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlaćeni reknu glavešinama svojim: 'Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?' Onda će glavešine reći: 'Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim.(40:47,48)
Uzvišeni izvještava o onome što je Iblis govorio svojim sljedbenicima nakon što je Allah robovima Svojim presudio. Pravovjerne je u dženetske bašće uveo a nevjernike u ponorima pakla nastanio. Između njih je Iblis tada progovorio, Allah ga prokleo, dodajući na njihovu tugu, žalost i obmanu još tuge, obmane i žalosti, rekavši:
"Allah vam je pravo obećanje dao", tj. na usta Njegovih poslanika i obećao vam, ukoliko ih budete slijedili, selamet i spas. To je bilo istinito obećanje i istinita poruka, a ja sam vam obećao pa sam vas iznevjerio, kako to Uzvišeni kaže: "On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana." (4:120) Zatim dalje kaže:
"Ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao", tj. nisam imao nikakvog dokaza za ono u što sam vas pozivao.
"Samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali", samo poradi toga. Poslanici su vam dostavljali dokaze istinitosti onoga sa čime su vam došli, a vi ste im se suprotstavili priklonivši se uvjerenju u kojem ste bili. "Zato ne korite mene", danas, "Već sami sebe", jer je grijeh vaš, vaš grijeh, budući da ste se dokazima suprotstavljali mene slijedeći, samo zato što sam vas neistini pozivao. "Niti ja mogu vama pomoći", tj. izbaviti vas iz vašega azaba, "Niti vi možete pomoći meni", tj. mene izbaviti iz azaba i patnje.
"Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim", tj., kako kaže Ibn-Džerir: "Trudio sam se da budem sudrug Uzvišenom Allahu", što je i preovlađujuće mišljenje, kako to Uzvišeni kaže:
A ne valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali, i bit će im protivnici." (19:82)
Govor Uzvišenog: "Nevjernike sigurno", tj. zbog njihovog suprotstavljanja istini i njihovog slijeđenja zablude, "čeka bolna patnja". Iz konteksta ajeta sasvim je vidljivo da će ovaj govor Iblisov biti održan poslije njihovog ulaska u Džehennem, kao što smo to ranije već istakli.
Svoje blagodati prema stvorenjima Uzvišeni nabraja, pa kaže da je za njih zemlju kao postelju, a nebesa kao osiguran krov stvorio.
"On spušta s neba kišu, čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite."
Plodovi i usjevi različitih boja, oblika, okusa, mirisa i namjene, kako to Uzvišeni kaže:
"...i On spušta s neba kišu; samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raz -novrsno". (20:53).
"...i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite", tj. lađe vam je potčinio da pomoću struje morske vode plutaju i da morem voljom Uzvišenog plove. Da bi lađu nosilo, more je potčinio, kojim putnici poradi zarade, razmjene robe i trgovanja iz jednog područja u drugo stižu. Rijeke usijecaju zemlju i teku od predjela do predjela, a On ih je potčinio i kao opskrbu pićem, vodom i drugim korisnim stvarima robovima ih dao.
I daje vam da se koristite suncem i mjesecom koji se stalno kreću", tj. idu, pokreću se i ni noću ni danju ne malaksaju, "I daje vam da se koristite noći i danom", tj. noć i dan su međusobno suprotstavljeni jedno drugom. Jedanput noć uzme od dana pa se odulji, a zatim dan od noći pa se okrati, kao što kaže Uzvišeni:
On uvodi noć u dan, i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec - svako plovi do roka određenog", (35:13) "On je Silni, On mnogo prašta." (39:5)
Riječi Uzvišenog: I daje vam od svega što od Njega išćete", kaže, pružio vam je ono što vam je potrebno u svakoj situaciji i ono što od njega tražite svojim stanjem i svojim govorom. Govor Uzvišenog:
"I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali." Uzvišeni izvještava o nemoći robova da izbroje blagodati a kamoli da se na njima nazahvaljuju, kako to kaže Talk bin Habib, Allah mu se smilovao: "Allahova je istina teška da bi je ljudi mogli obuhvaiti, obujmiti, a Allahovih je blagodati mnogo da bi ih ljudi mogli nabrojati. Zato osvićite i omrkujte kajući se." U Buharijinom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: (685) "Gospodaru, Tebi pripada zahvala, i nikada Ti se ne možemo nazahvaljivati, a od te je zahvale naš Gospodar potpuno nezavisan."
Uzvišeni kaže: O Muhammede, nemoj misliti da - ako je uzdigao nevjernike - Allah ne motri na njih i da ne vodi brigu o njima i da ih zbog onoga što rade ne kažnjava; naprotiv, sve to On njima broji i prebrojava.
"On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene", tj. od jačine užasa Sudnjeg dana.
Potvrđujući i izvršavajući Svoje obećanje, Uzvišeni kaže: "Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim", tj. da im na ovome svijetu i na Danu kada svjedoci budu ustajali pomogne. Uzvišeni zatim izvještava da Njemu pripada slava, da Mu ništa što poželi protivrječiti ne može, te da je za one koji Ga niječu i poriču itekako strog: "Teško na taj Dan onima koji su poricali" (51:11); zbog toga Uzvišeni veli: "Na dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa", tj. obećanje će se Njegovo dogoditi na Dan kad Zemlja bude drugom zemljom zamijenjena, koja neće biti istih osobina kao ova Zemlja kako stoji u Sahihu Buhrije i Muslima, u hadisu koji prenosi Ebu-Hazim od Sehl bin Sa´da, da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: (687) "Na Sudnjem danu ljudi će na crvenkasto-bijeloj zemlji kao na čistoj ploči skupljeni biti i na njoj niko obilježje neće imati.
Uzvišeni kaže: "On šalje meleke sa Objavom", tj. riječ "rûh" ovdje znači objava, pa Uzvišeni veli: "...onim robovima Svojim kojima hoće", a to su poslanici, kao što Uzvišeni kaže:
"A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje." (6:124)
Pa Uzvišeni veli: "Opominjite!", tj. neka opominju, "...da nema boga osim osim Mene i bojte Me se!", tj. bojte se Moje kazne - svako onaj ko se suprotstavi Mojoj naredbi i ko obožava nekog drugog osim Mene.
Uzvišeni Allah, dž.š., stavio je Svojim robovima na raspolaganje životinje, kao što su deve, krave i bravi, kao što ih je razdijelio u poglavlju El-En'am (Stoka) na osam vrsta i učinio ih ljudima korisnim i na dobrobit. Njihovom mehkom dlakom, vunom, krznom, odijevaju se i pokrivaju mlijeko piju, a njihovim se mesom hrane. Uz to, stoka je ukras i ljepota ljudima.
"...ona vam je ukras kada je sa ispaše vraćate", tj. predvečer, u vrijeme vraćanja sa pašnjaka, širokih trbuha, nabreklih vimena i gojaznosti, "... i kad je na ispašu šaljete".
"... i nosi vam terete", koje vi ne možete nositi niti prenijeti, "u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli", kao što su hadž i umra, borba i trgovina. Koristite ih za jahanje i prenošenje tereta, kao što Uzvišeni veli:
"Allah je za vas stvorio životinje, da na nekima jašete, a da neke jedete. Vi od njih koristi imate i vi na njima za sebe važne potrebe ostvarujete - i na njima i na lađama vi se vozite." (40:79,80)
Zbog toga ovdje kaže nakon nabrajanja ovih raznih blagodati: "Gospodar je vaš, uistinu, blag i milostiv", pa vam je dodijelio i poslao stoku i vama je potčinio, kao što Uzvišeni veli, slava Njemu:
"...i daje vam lađe i kamile da putujete, da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: 'Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!'" (43:12-14)
Ibn-Abbas kaže: "...sa njima se grijete", tj. od njih pravite odjeću i "koristite", što znači: ono što koristite od njih jeste hrana i piće.
Nakon što je Uzvišeni spomenuo ono čime je obdario ljude, kao što je stoka, odmah zatim spominje Svoje blagodati prema ljudima koje imaju u spuštanju kiše sa nebesa, koja je gore, a koja u sebi nosi i sadrži blagodati i uživanje za njih i za njihovu stoku. Uzvišeni kaže: "...vodu koju pijete", tj. učinio ju je slatkom, da se lahko pije, a nije je učinio gorkom i slanom, "i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate", tj. pomoću nje, kiše, izvodi vam drveće, rastinje koje pase vaša stoka.
"On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi", tj. sve što On izvodi iz zemlje, izvodi to pomoću jedne te iste vode, kiše, a izvodi i različite vrste plodova, različitih okusa, boja, mirisa i oblika. Zbog toga Uzvišeni veli:
"...to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju", tj. dokaz, pokazatelj i potvrda da nema drugog boga osim Allaha, kao što Uzvišeni veli:
"Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje mi dajemo da ozelene bašče prekrasne - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje." (17:60)
Uzvišeni upozorava Svoje robove i ukazuje na Svoje velike znakove koje je potčinio, kao što su noć i dan, Sunce i Mjesec, i zvijezde, stajačice i one koje se kreću, da bi se pomoću njih orijentisalo u tminama i noćima. Sve to plovi u svojoj galaksiji, koju je Allah, dž.š., odredio u granicama koje je On odredio, bez dodavanja ili oduzimanja, a sve se nalazi pod Njegovom kontrolom i Njegovom moći, pa zato kaže: "...to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju", tj. to su dokazi Njegove javne i vidljive moći i Njegove velike vlasti za ljude i narode koji pameti imaju i koji razmišljaju o Allahovim riječima i razumiju Njegove dokaze.
Uzvišeni obavještava o tome da je pokorio veliko more iz milosti i dobročinstva prema Svojim robovima i potčinio ga njima tako da mogu ploviti po njemu i jesti ribe, manje i veće, i drugo što se nalazi u njemu. Dozvolio je Svojim robovima meso iz mora, bilo živo ili mrtvo, bilo da je čovjek u ihramima (za vrijeme hadža ili umre) ili ne. U njemu je stvorio raznovrsne blagodati, dragulje, i olakšao im njihovo vađenje. On je potčinio more tako što ono nosi lađe koje ga sijeku ploveći po njemu. On je Onaj Koji je uputio Svoje robove da grade lađe slijedeći u tome Nuha, a.s., koji je prvi plovio lađom i od koga su ljudi preuzeli vještinu gradnje lađa, generacija za generacijom. Pa oni plove njima iz jedne zemlje u drugu, noseći u njih i odnoseći iz njih ono što im je potrebno. Zbog toga Uzvišeni, slava Njemu, kaže: "...da biste nešto iz obilja Njegovog stekli i da biste zahvalni bili", na Njegovim blagodatima i dobročinstvu.
Zatim Uzvišeni spominje Zemlju, te visoka, čvrsta brda na njoj kako se ne bi na njoj dešavali udari, da bi je prilagodio njihovim životima na njoj, te Uzvišeni veli: "...i planine nepomičnim učinio". (79:32).
Uzvišeni veli: "...i rijeke i puteve", tj. učinio je na njoj rijeke koje teku iz jednog mjesta u drugo, noseći opskrbu robovima. Rijeka izvire na jednom mjestu, a nosi nafaku stanovnicima drugog mjesta, presijeca predjele, prodire kroz brda i brežuljke, pa stiže do mjesta koje joj je Allah, dž.š., odredio, teče i vijuga u jednom trenutku, presijeca se i ponire u drugom, na putu između izvora i ušća. Pa, slava Onome Koji je odredio, podredio i olakšao tako, nema drugog boga osim Njega, a niti Gospodara osim Njega.
Također, učinio je na njoj (Zemlji) pravce, tj. puteve koji vode iz jednog grada u drugi, koji vijugaju između brda u bilo koji dio na Zemlji. Uzvišeni kaže: "...i putokaze", tj. putokaze između brda i brežuljaka, kojima se rukovode putnici, bilo na kopnu ili na moru, kada zalutaju na putu. Uzvišeni tada kaže:
"A i po zvijezdama se oni upravljaju", u mrklim noćima. Zatim je Uzvišeni upozorio na Svoju veličinu i da On nije potreban obožavanju, nego da veličina i vlast nad svim ovim blagodatima ne pripada nikom drugom do Njemu, nikakvim kumirima, koji ne stvaraju ništa, nego su oni stvoreni.
Uzvišeni obavještava da je samo On Bog i da nema drugog boga osim Njega, On je Jedan, individuum, i utočište svakom. Također obavještava da nevjernička srca to poriču, te govori o njihovom čuđenju tome.
"Kada se Allah samo spomene, grče se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme" (39:45), te kaže: "...oni se ohološću razmeću", tj. od obožavanja Allaha, a uz to njihova srca negiraju Allahovu Jednoću (tevhid), kao što Uzvišeni veli:
"Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine - ući će, sigurno, u Džehennem poniženi." (40:60)
Uzvišeni obavještava da ni jedan grad nije uništio, a da argument za njegovo uništenje i kraj nije postojao.
Uništenje koje je prijetilo narodu nije odgađao, niti su prije roka uništeni bili. Ovo je stanovnicima Mekke upozorenje i poduka da prestanu sa ateizmom, tvrdoglavošću i širkom koje su
upražnjavali i zbog čega su propast zaslužili.
Uzvišeni nabraja Svoja dobročinstva spram Svojih robova kroz Svoja velika znamenja. Među njima je kontrast noći i dana da bi se smirili u toku noći a aktivirali u toku dana tražeći uvjete za egzistenciju, radeći i putujući, kao i da bi znali broj dana, sedmica, mjeseci i godina i da bi saznali nastavljanje određenih rokova za obaveze, obrede, međuljudske odnose, unajmljivanje, iznajmljivanje i sl. Zbig toga Uzvišeni kaže: "kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga blagodati", tj. u vašem životu i putovanjima i sl. "i da biste broj godina znali i da biste računali", jer da je cjelokupno vrijeme jednolično nanizano ne bi se od toga ništa znalo, kao što Uzvišeni kaže: Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?" Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite? Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan: da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete." /28:71-73/ Za Njegove riječi: "znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili" Abdullah Ibn-Kesir kaže: "Tmina noći a svjetlost dana." Mudžahid veli: "Sunce je znak dana a mjesec znamenje noći."
Uzvišeni obavještava o nevjernicima da su oni vrlo bezobzirno govorili o vjerovanju u Uzvišenog Allaha, dž.š., a to je da On neće proživiti mrtve, pa su se zakleli da će postupati suprotno onom što su im dostavili poslanici, negirajući ono što su im oni lično dostavili, pa Uzvišeni kaže, negirajući ih i demantirajući ih i odgovarajući im: "Da. Svakako", tj. sigurno će proživljenje biti,
"to je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti", tj. ono je neminovno, ono se mora dogoditi, "samo što većina ljudi ne zna", tj. njihovo je neznanje uzrokom njihovog suprotstavljanja poslanicima i njihovog nevjerovanja. Zatim Uzvišeni spominje Svoju mudrost u povratku i proživljenju tijela.
Uzvišeni obavještava o Njegovoj veličini, moći i uzvišenosti kojoj su se sva stvorenja pokorila, sve neorganske tvari, životinje, biljke, ljudi, džini i meleki, te On obavještava da sve što ima sjenu rasprostire svoje sjene desno i lijevo, i jutrom i večerom i pri zalasku sunca...
Sve svojom sjenom čini sedždu Allahu, te Uzvišeni kaže: "oni Mu se pokoravaju", tj. ponizno Mu se potčinjavaju. Sedžda svake stvari njena je sjena.
"...u prvom redu meleki, a i oni se ne ohole", tj. u svom ibadetu Njemu.
Uzvišeni obavještava da nema drugog boga osim Njega i da ne treba obožavati, robovati i pokoran biti nikom drugom osim Njemu, Jedinom, Koji nema druga, On je vladar, Stvoritelj i Gospodar svih stvari.
Uzvišeni obavještava o Svojoj blagosti prema Svojim stvorenjima i pored njihovog nasilja, a da ih Allah, dž.š., kažnjava za sve ono što su zaradili, na licu Zemlje ne bi ostalo ništa živo što se kreće kao posljedica uništenja čovjeka, ali Uzvišeni je blag, prikriva njihova nedjela i odgađa kaznu do određenog roka, tj. ne kažnjava ih odmah. Ebu el-Ahves kaže: "Skoro da je kotrljan kažnjen zbog grijeha ljudi, ali Allah, dž.š., ništa ne odgađa kad mu dođe rok."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Derda'a, koji kaže: "Pričali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je on rekao: (717) 'Allah, dž.š., neće odgoditi ništa kada mu dođe propisani rok, nego se produženje života postiže dobrim potomstvom, koje Allah, dž.š., dadne Svome robu. Oni mole Allaha, dž.š., za njega nakon njegove smrti i ta dova dospije do njega u kaburu. Eto, to je produženje života.'"
Allah Uzvišeni nas obavještava da onaj koji ide Pravim putem, slijedi Istinu i striktno slijedi poslanstvo, postići će taj pozitivni ishod: "a onaj ko luta", tj. ko odvraća od Istine i od Pravog puta, on nanosi zle posljedice samome sebi. Zatim Uzvišeni kaže: i "nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi", tj. nijedan od vas neće odgovarati za grijehe drugoga, kao što kaže Uzvišeni: "Ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti" /35:18/, i to ne proturječi riječima Uzvišenog: "...ali će, zasigurno, vlastito breme i breme onih koje su uzabludu odveli nositi." /29:13/ Oni koji pozivaju u zabludu snosit će grijeh zbog njihove zablude u njima samima, dok je drugi grijeh zbog onoga što druge dovode u zabludu, a da se drugima ništa od odgovornosti neće umanjiti, niti će njihovo breme drugi nositi. Ovo je Allahova pravda i milost spram Njegovih robova, kao što veli Uzvišeni: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!", i On ne kažnjava nikoga dok mu dokaz protiv njega ne donese slanjem poslanika kao što su riječi Uzvišenoga: "Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će upitati: "Zar nije niko dolazio da vas opominje?" [4] "Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao" - odgovorit će - "a mi smo poricali i govorili: 'Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!'" /67: 8-9/ Buhari u "Sahihu" bilježi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/15/ "Međusobno su se prepirali Džennet i Džehennem", pa je spomenuo hadis do riječi: "Što se tiče Dženneta, Allah neće nikome od Svojih robova nepravdu učiniti i stvorit će za Vatru stvorenja koja će u nju biti bačena, pa će Vatra zapitati: 'Ima li još?' tri puta. Spomenuo je cijeli hadis. Ovo je došlo o Džennetu jer je on kuća blagodati. Što se tiče Džehennema, on je simbol pravde, u njega niko neće ući prije upozorenja i nakon što ne bude imao opravdanje. Većina hafiza spominje ovaj termin i kaže: Vjerovatno ga je obrnuo prenosilac argumentirajući ono što bilježe Buhari i Muslim a tekst je Buharijin u hadisu Abdurrezaka ibn Mu’ammera od Hammama a on od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Raspravljali su se međusobno Džennet i Džehennem', pa je spomenuo hadis do riječi:
/16/ "Što se tiče Vatre neće se napuniti dok Gospodar ne stavi svoju nogu a ona kaže: "Dosta, dosta!" Tada će se napuniti i dijelovi Džehennema približiti jedan drugome, a Allah neće nikome od robova Svojih nepravdu učiniti. Što se tiče, pak, Dženneta Allah će za njega stvoriti stvorenja..." Ovdje se nameće jedno pitanje od starije i novije generacije imama - Allah im se smilovao: Kakav je propis u pogledu djece koja umru još dok su mala a roditelji im nevjernici? Također lud, gluh, malouman starac i ko umre u periodu između dolaska dvojice vjerovjesnika pa do njega ne dođe da’wa. O njima govore hadisi koje ćemo spomenuti, sa Allahovom pomoći, a zatim ćemo donijeti rezime učenjaka o tome, a Allah je Onaj od koga se traži pomoć. Imam Ahmed prenosi od El-Esweda ibn Seri’a da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/17/ "Četiri će se osobe pravdati na Sudnjemu danu: Gluh čovjek koji ništa nije čuo, lud čovjek, oronuo starac i čovjek koji je umro u periodu između dva poslanika. Onaj koji je bio gluh reći će: 'Moj Gospodaru, kada je islam došao, ja ništa nisam čuo.' Luda osoba će reći: 'Moj Gospodaru, kada se islam pojavio, djeca su na mene izmet bacala.' Oronula stara osoba će reći: 'Moj Gospodaru, kada je islam došao, ja ništa nisam razumio.' Onaj koji je umro u razdoblju između dolaska dvojice poslanika će reći : 'Moj Gospodaru, nije mi došao Tvoj poslanik.' On će uzeti od njih obećanje da će Mu pokorni biti pa će im narediti da uđu u Vatru. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Muhammedova, kada bi ušli u nju, bila bi im hladna i spasonosna." Lancem prenosilaca bilježi se od Katade do Ebu-Hurejrea, r.a., slično tome, samo s tom razlikom što se na kraju kaže:
/18/ "...pa ko uđe u nju, bit će mu hladna i spasonosna, a ko ne uđe u nju biće odvučen u nju." Hafiz Ebu-Ja’la el-Mewsili prenosi od Bera ibn Aziba, r.a., da je rekao:
/19/ "Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o muslimanskoj djeci pa je odgovorio: 'Oni će biti sa svojim roditeljima.' Upitan je o idolopokloničkoj djeci pa je odgovorio: 'Oni će biti sa svojim očevima.' 'Allahov Poslaniče šta oni rade?' - upitali su. Odgovorio je: 'Allah zna šta će s njima!'" Hišam ibn ’Ammar sa lancem prenosilaca koji se veže za Muaz ibn Džebela, r.a., izvještava da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/20/ "Dovest će se na Sudnjem danu osoba deformirane pameti, onaj koji je umro u periodu između dolaska dva poslanika i onaj koji je umro kao dijete. Osoba deformirane pameti će reći: 'Gospodaru, da si mi darovao pamet, ne bi niko kome si darovao pamet bio sretniji od mene.' Spomenuo je slično tome i o onome ko je umro u periodu između dolaska dva poslanika i o onome ko je umro kao dijete, pa će Uzvišeni Gospodar reći: 'Narediću vam nešto - pa hoćete li se pokoriti?' Odgovoriće: 'Da.' On će narediti: 'Idite i uđite u vatru!' Rekao je: 'Da su ušli u nju, ne bi im naškodila.' Pred njih će izići skupine te su pomislili da će uništiti sve što je Allah stvorio, pa će se vrlo brzo vratiti. Allah će im to narediti i drugi puta. Nakon toga će se, također, vratiti. Tada će Uzvišeni Gospodar reći: 'Prije nego sam vas stvorio znao sam šta ćete raditi. Stvorio sam vas shodno Svom znanju. Vi i skončavate prema Mome znanju. Zgrabi ih!', pa će ih Vatra obuhvatiti. Buharija i Muslim bilježe od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/21/ "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri/ islamu, ali ga roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što životinja rađa zdravo mladunče: da li kod njega nalazite kakvu krnjavost?" A u jednom rivajetu kažu:
/22/ "Allahov Poslaniče, šta misliš za onoga ko umre kao dječak?" Odgovorio je: "Allah najbolje zna šta bi zaslužio." Imam Ahmed bilježi hadis sa lancem prenosilaca od Musa ibn Davuda do Ebu-Hurejrea, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a Musa iskazuje nesigurnost da je rekao:
/23/ "Djeca muslimana će biti u Džennetu, a o njima će se brinuti Ibrahim, a.s." Muslim u "Sahihu" bilježi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadisi - kudsijju u kojoj Allah Uzvišeni kaže:
/24/ "Ja sam stvorio Svoje robove pravovjernim", a u jednom rivajetu: "muslimanima." Hafiz Ebu-Bekr el-Berkani u svojoj knjizi "El-Mustahredž ’ala El-Buhari" bilježi hadis Avfa el-Arabija sa lancem prenosilaca koji seže do Semure, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/25/ "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri/islamu", pa su ga ljudi zapitali: "Allahov Poslaniče, zar i djeca idolopoklonika?!" Odgovorio je: "I djeca idolopoklonika!" Taberani od Semure, r.a., prenosi da je rekao:
/26/ "Pitali smo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o djeci idolopoklonika pa je rekao: 'Oni će biti sluge dženetlijama.'" Ahmed prenosi od Hanse, kćerke Muavije, od Benu-Suvejma, da je rekla:
/27/ "Prenio mi je amidža da je upitao : 'Allahov Poslaniče, ko će ući u Džennet?' Odgovorio je: 'U Džennet će ući poslanik, šehid, novorođenče i djevojčica koja je živa zakopana.'" Neki učenjaci su se sustegli po tom pitanju zbog ovog hadisa. Drugi, pak, smatraju da će biti stanovnici Dženneta na osnovu hadisa Semure ibn Džunduba, r.a., kojeg bilježi Buharija u Sahihu:
/28/ "da je Poslanik, s.a.v.s., rekao, između ostalog što je vidio u tom snu, spomenuvši i tog starca koji je sjedio ispod stabla a oko njega su bila djeca. Džibril mu je rekao: 'Ovo je Ibrahim, a.s., a ovo su djeca vjernika i idolopoklonika!' Upitali su: 'Allahov Poslaniče, zar djeca i idolopoklonika?!' Odgovorio je: 'Da. I djeca idolopoklonika.'" Neki tvrde da će oni ući u Vatru, shodno riječima Poslanika, s.a.v.s.: "Oni su sa svojim očevima." Drugi, pak, smatraju da će oni biti podvrgnuti ispitu na mjestu suđenja na Sudnjem danu, pa ko se od njih pokori - ući će u Džennet i razotkrit će se Allahovo prethodno znanje o njihovoj sreći, a ko bude griješio - ući će u Vatru ponižen i ukazaće se Allahovo prethodno znanje o njihovoj nesreći. Ovaj stav sinteza je svih prethodnih dokaza. Ovim postaju jasni naprijed citirani hadisi koji na prvi pogled protivrječe jedni drugima. Ovo je stav koji šejh Ebu el-Hasan Alijj ibn Isma’il el-Ešari prenosi od Ehli-sunneta vel-džema’ata. U tome ga podržava hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki u "Kitabul-i’tiqadu" a također i drugi autoritativni učenjaci, hafizi i kritičari. Razilaženje postoji samo u vezi s djecom idolopoklonika, dok u pogledu djece vjernika ne postoji među učenjacima nikakva dilema da će biti stanovnici Dženneta. To je ono što je poznato a ovaj stav smatramo, ako bog da, ispravnim.
___
[4]
Hvala Allahu koji kaže: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali, a nije rekao: "Dok vjerovjesnika - poslanika nismo poslali." Zato što je moguće da bude poslanik a da ne bude vjerovjesnik. Apsolutno nema sumnje da je sa Muhammedom, s.a.v.s., zapečaćeno poslanstvo a također i Objava, zasnovana na poslanstvu. To znači da se neće pojaviti vjerovjesnik ili poslanik - vjerovjesnik poslije Muhammeda, s.a.v.s. Poznato je da je poslanstvo saopćenje jednog od ljudi posredstvom Džibrila, da ga je Allah odabrao kao vjerovjesnika i obavezao ga posebnim zakonom koji se odnosi samo na njega, dok je poslanik vjerovjesnik koji je zadužen zakonom koji se odnosi na njega ali i na njegov narod ili na cjelokupno čovječanstvo. Pa kada kažemo: Već je završen period vjerovjesništva i poslanstva sa Muhammedom, s.a.v.s. - da li to znači da je prošao period saopćenja? Odgovor je: "Ne!" Saopćenje/Misionarstvo je konstantno i ne prekida se do Sudnjega dana. Pravi dostavljači su oni koji saopće kompletan Šerijat Muhammeda, s.a.v.s., ljudima ili obnove vjerske stvari ummetu onakve kakve su bile u periodu Muhammeda, s.a.v.s., pa se zbog toga isključuje saopćenje koje nije utemeljeno na Šerijatu, ili djelu Muhammeda, s.a.v.s., budući da cjelokupni Šerijat, praksa i uputa moraju emanirati iz Šerijata, prakse i upute Muhammeda, s.a.v.s., u protivnom odbacuju se! Ako je razumio ovo, postaje mu jasno da svaki onaj koji prenosi ovaj Muhammedov, a.s., Šerijat ljudima koji mu nije dostavljen do tada...Oni koji su im dostavili su dokaz na Sudnjem danu protiv njih čak i za sve one koji su čuli za poziv ili im je saopćen. Pa ako zna da su oni koji pozivaju dokaz protiv onih koji se pozivaju...postaje jasno značenje riječi Uzvišenoga: "...dok poslanika nismo poslali." Dakle, poslanik koji se tretira u ovom ajetu označava poslanika - vjervjesnika i poslanika koji nije vjerovjesnik, budući da je svaki koji nosi poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., s ciljem da ga dostavi - oni su njima poslanici i biće kažnjeni ako ih ne budu slijedili. Također je sa onima koje su poslanici i vjerovjesnici poslali drugim narodima...ili koji poznaje poslanikov Šerijat i dostavlja ga do onoga do koga nije stigao jer za života vjerovjesnika ili nakon njega su oni koji se mogu podvesti pod značenje napred citiranog ajeta, kao što su učenici Isa, a.s., ili "Hanefije" koji su dostavljali vjeru Ibrahimovu, a.s., kao što je bio Wereka ibn Newfel, Zejd ibn AmrIbn Nufejl, Kis ibn Saida el-Ejjadi i dr. Spomenut ćemo ti primjer radi pojašnjenja: Kada bi ti otišao do naroda do kojeg nije stigao islam pa im ti saopćio poslanicu, pa te jedni slijedili a drugi griješili ostajući pri bezboštvu i idolopoklonstvu, a onda dođe Sudnji dan, pa Uzvišeni Allah odredi kaznu onima koji te nisu slijedili a oni se tada budu branili riječima: "Naš Gospodaru, nisi nam poslao poslanika koji bi nam dostavio poziv a Ti si u Svojoj Knjizi spomenuo: 'A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali.' A i nama nisi poslao poslanika. Allah će im reći: 'Lažete poslao sam vam toga i toga', spomenuće tebe i predstaviti kao svjedoka protiv njih da si im ti dostavio, pa ćeš ti posvjedočiti to dostavljanje, pa zar nećeš ti biti dokaz protiv njih?! Zatim, kada ih Allah bude kažnjavao, zar to neće biti pravedno?! Da... To je apsolutna pravda... neće im Allah nepravdu učiniti nego će oni sami sebi nepravdu učiniti, prestat će njihovi argumenti a ostat će samo Allahov dokaz protiv njih... sa Allahovom nadahnućem tebi da im odeš i pozoveš ih u islam što si ti već učinio i prenio im i s tobom je Allah uspostavio svoj dokaz. Dakle, ti si poslanik zbog koga će oni koji ti se pokore biti sačuvani od kazne i poslanik zbog koga će biti kažnjeni oni koji ti se ne odazovu. Ti si, nema sumnje, poslanik koji ih je pozvao! Također, ako im je dostupna knjiga koja im pojašnjava islam - ona im je poslanik, ili ako čuju posredstvom radija o islamu i islamskom vjerovanju. Sve to će im biti dokaz. Dakle, ti si poslanik, knjiga je poslanik, glas radija je poslanik, sa značenjem dostavljača poslanice. A Allah Uzvišeni jedini zna!
Uzvišeni kaže: "Vi imate", o ljudi, "u stoci", tj. u devama, kravama i sitnoj stoci, "pouku", tj. imate dokaz u tome o mudrosti vašeg Stvoritelja, Njegovoj milosti i blagosti.
"Mi vam dajemo da iz utrobe njene mlijeko čisto pijete." Ovdje je rečeno u jednini, tj. spojena zamjenica u riječi muškog je roda i odnosi se na: što je jednina od, ili zamjenica se odnosi na "životinju" jer stoka spada u životinje. Tako bi značenje bilo: Dajemo vam da pijete mlijeko iz utrobe ove životinje. U drugom ajetu stoji: a dozvoljeno je i jedno i drugo , kao što Uzvišeni kaže: "Uistinu!, Kur'an je pouka", "i ko hoće na umu će ga imati". (74:54,55)
Uzvišeni veli: "...koje nastaje od grizina u buragu i od krvi", tj. filtrira se mlijeko; njegova bjelina, okus i slast od grizina u buragu i od krvi u stomaku životinje. Svaka od stvari ide ka svome odredištu kada hrana bude svarena u želucu. Krv prelazi u vene, mlijeko u vime, a mokraća u mokraćni mjehur, a balega izlazi vani. I ništa se to međusobno ne miješa nakon što se na opisani način razdvoji, a niti se mijenja.
Uzvišeni kaže: "mlijeko, čisto, ukusno, onima koji ga piju", tj. koje ne zagušuje nikoga kada ga pije. A kada je Uzvišeni spomenuo mlijeko, da ga je učinio ukusnim pićem ljudima, iza toga spominje i ono što su ljudi uzimali kao piće od plodova palmi i grožđa i onoga što se pravi od njega kao omamljujuće vino - prije njegove zabrane. Zbog toga je to spomenuo kao dobročinstvo prema njima.
Uzvišeni kaže:
"...a od plodova palmi i loze pripremate piće", ukazujući na zakonsku dozvoljenost njegove upotrebe prije njegove zabrane, te ukazuje na izjednačavanje između pića dobijenog iz palmi i grožđa, kao što to obašnjava pravna škola Malikova, Šafijina, Ahmedova i ostalih pravnih učenjaka. Ovako se tretiraju i ostala pića od pšenice, ječma, kukuruza, meda i slično tome. Uzvišeni veli: "...piće i hranu prijatnu". Ibn-Abbas kaže: Piće je ono što je zabranio od njihovih plodova, a prijatna hrana jeste ono što je dozvolio od tih plodova.
"To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju." Analogno prethodnom ovdje spominje razum, jer je razum nešto najuzvišenije kod čovjeka, te je zbog toga Allah, dž.š., zabranio Svom ummetu opojna pića, kako bi time zaštitio i sačuvao njihove umove.
Ono što se željelo pojmom vahj- doslovno: objava, ovdje jeste - nadahnuće, uputa i putokaz pčeli da pravi sebi u brdima kuće, u kojima se ona sklanja i nastanjuje, u dubovima drveća, a i u onome što ljudi grade. Pčelinje su kuće vrlo precizno i temeljito urađene u pogledu slaganja, raspoređivanja i nizanja, tako da između njih nema nikakve greške i praznine.
Zatim joj je Uzvišeni Allah, dž.š., dozvolio - sudbinski je potčinivši, da jede sve vrste plodova i da slijedi puteve koje joj je Allah, dž.š., odredio i olakšao da ide gdje god želi, u zrak, pustoši, doline i brda, a zatim se vraća u svoju kuću u koju nikada ne zaluta, bilo desno ili lijevo da se nalazila, te pravi vosak iz svojih krila a med iz svojih usta, zatim leže larve sa svoje zadnje strane, pa opet tako rano ujutro odlazi na svoje pašnjake.
Uzvišeni kaže:
"Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja, kao lijek ljudima", nešto između bijele, žute i crvene boje i slično tome, u zavisnosti od raznolikosti mjesta sa kojih se ona hrani, pa Uzvišeni veli:
"...koje je lijek ljudima", tj. u medu se nalazi lijek za ljude, dakle koristi svakome ko ima neku "hladnu bolest", tj. bez temperature, jer je on sam po sebi vruć, a nešto (neka bolest) liječi se nečim suprotnim. Dokaz da se u riječima: "...u njemu je lijek za ljude", misli na med, jeste hadis koji prenosi Katade u dva "Sahiha", od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: (718) "Došao neki čovjek Poslaniku, s.a.v.s., pa mu reče: 'Allahov Poslaniče, moj brat ima nesnosne bolove u stomaku i ima proljev.' A Poslanik reče: 'Daj mu neka se napije meda.' Ovaj je otišao, dao bratu meda, a zatim ponovo dođe Poslaniku i reče: 'Allahov Poslaniče, dao sam mu meda, ali se proljev povećao.' A Poslanik opet reče: 'Idi i daj mu da se napije opet meda.' Ovaj je otišao i dao bratu ponovo meda, a zatim se vratio i opet reče: 'Allahov Poslaniče, on i dalje ima proljev.' A Poslanik mu reče: 'Vjeruj Allahu, dž.š., a ne vjeruj stomaku svoga brata, idi i daj mu ponovo da se napije meda.' Otišao je i tako učinio i brat mu je ubrzo ozdravio."
Neki stručnjaci medicine kažu da je ovaj čovjek imao u stomaku zarazne, pokvarene otpatke; kada se napio meda, koji je bio topao, isti su se rastvorili pa su lakše izlazili vani, što je uticalo na povećanje proljeva. Beduin je mislio da mu ovo šteti; međutim, to mu je koristilo, pa mu je ponovo dao meda, što je pojačalo razlaganje i rastvaranje i potaklo da se lakše oslobodi tegobe, te se ponovno napio meda, što mu je i pomoglo; a nakon što su se pokvareni i zarazni dijelovi odstranili iz organizma, njegov se stomak smirio, te se poboljšalo stanje varenja i njegovo stanje uopće. Time su, ustvari, vrlo brzo nestali bolovi i slabost uz blagoslov ovoga na što mu je Poslanik ukazao. Neka je njemu od njegovog Gospodara najbolji salavat i selam!
A Uzvišeni kaže: "To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju", tj. u tome što je Allah, dž.š., nadahnuo ovo slabašno stvorenje - pčelicu, da slijedi ovaj zadatak i sakuplja sa svih vrsta plodova. Zatim je pčelica sakupila to u vosak i med, a on je jedna od najljepših stvari, da bi to bio znak i dokaz ljudima koji razmišljaju i o veličini njenog Stvoritelja, Onog Koji ju je potčinio. Iz toga se izvodi zaključak da je On Djelotvorni, Moćni, Mudri, Koji sve obuhvata Svojim znanjem, Plemeniti i Milostivi.
Uzvišeni obavještava o Svojim postupcima prema Svojim robovima. On je Onaj Koji ih je (ljude) izveo iz ništa, zatim će ih usmrtiti. Neke od njih je ostavio da dožive duboku starost i oronulost, a - tjelesno - to je slabost stvorenja, kao što Uzvišeni kaže:
"Allah je Taj Koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje", (30:54), znak da u godinama, starosti, nastaje slabost, maloumnost, slabo pamćenje, najmanje znanje; zbog "...pa brzo zaboravite ono što saznate", tj. nakon što je znao, postao je takav da ne zna ništa (delirij).
U ovom smislu El-Buhari, prilikom tumačenja ovog ajeta, prenosi od Enesa ibn Malika da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., molio Allaha: (719) "Utječem Ti se od škrtosti, lijenosti i oronulosti, duboke starosti, kaburske kazne, smutnje Dedžala, i iskušenja života i smrti!"
Ovo je primjer koji Allah, dž.š., navodi nevjerniku i vjerniku, a koji iznosi Ibn-Abbas. Rob, koji je vlasništvo drugog i ne može ništa učiniti, jeste kao nevjernik, a onaj ko je opskrbljen lijepom opskrbom i koji dijeli i tajno i javno - kao vjernik je.
Mudžahid kaže: "Ovo je primjer lažnog kumira i Uzvišene Istine. Može li se ovo dvoje izjednačiti?" A pošto je razlika očita i jasna i može je zanemariti samo luđak, Uzvišeni veli: "Neka je hvaljen Allah, ali većina ljudi ne zna."
Uzvišeni obavještava o savršenstvu Svoje moći. Njegovo znanje obuhvata tajne nebesa i Zemlje i jedino Njemu pripada vlast nad njima. Niko ne može ući u tajne osim u one u koje ga Allah, dž.š., želi uvesti. Njegovoj moći nema proturječenja, niti opiranja. Kad On nešto hoće, On samo kaže: "Budi!", i to bude, tako kaže:
"...i naređenje je Naše samo jedna riječ - sve bude u tren oka" (54:50), tj. kao treptaj oka, pa dalje Allah, dž.š., kaže:
"A smak svijeta u tren će oka doći, ili još brže, jer je Allah, uistinu, Svemoćni!" Uzvišeni, također, veli: "Stvoriti vas i sve vas oživiti isto je kao i stvoriti i oživiti jednog čovjeka..." (31:28)
Uzvišeni, neka je blagoslovljen, pominje upotpunjenje Svojih blagodati prema Svojim robovima, učinivši da stanuju u kućama, u kojima se smiruju, nalaze utočište, u kojima se zaklanjaju i štite, i u kojima imaju i druge koristi.
Također, On im je učinio da - kada putuju i miruju - koriste kože od stoke za šatore koje lahko nose. Zbog toga Uzvišeni kaže:
"...koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a i od vune njihove", tj. vune od ovaca, وأ"...i dlake njihove", tj. od deva, "...i kostrijeti njihove", tj. od koza. Spojena zamjenica svuda se odnosi na stoku, "prostirku", tj. imate od njih prostirku, dakle imovinu, "...i korisne stvari", i odjeću, pa imate prostirku, tj. sagove i odjevne predmete, te i u tome stječete određenu imovinu trgovinom. Uzvišeni veli: "...sve do određenog roka", tj. do tačno određenog roka.
Uzvišeni veli: "Od onoga što je stvorio - Allah vam hlad daje", tj. drveće i stabla, "...i skloništa u brdima vam daje", tj. utvrde i bunkere, kao i:
"...i daje vam odjeću koja vas čuva od vrućine", a to je odjeća od pamuka, lana i vune, "...daje vam i oklope koji vas u borbi štite", kao što su oklopi od željeza, panciri i slično, "...i tako vam upotpunjava blagodat Svoju", tj. ovako vam daje ono što tražite od Njega i ono što trebate kako bi vam to bila pomoć za pokornost Njemu i iskazivanje ibadeta Njemu, "...da biste bili poslušni". Riječ čita se sa kesrom na lâmu, a izvedena je od (el-islam).
Uzvišeni obavještava da je naredio Svome robu pravdu, pravilno postupanje i pravičnost, i upućuje na dobročinstvo, pa Uzvišeni veli:
"Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi", (42:40) i slično tome, ajeti koji su dokaz i potvrda zakonitosti pravde i pozivanja na dobro. O ajetu "Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje" Ibn-Abbas kaže: "Svjedočeći im da nema drugog boga osim Allaha." A Sufjan bin Ujejne kaže: "Pravda je ovdje izjednačavanje onoga što je skrivano i onoga što javno ispovijedamo u svim postupcima prema Allahu, dž.š., a dobročinstvo je da ono što tajno radite bude bolje od onoga što javno ispovijedate, a razvrat i sve što je odvratno, da bude kao ono što javno pokazujete, bolje od onoga što se taji." Uzvišeni kaže: "...i da se bližnjim udjeljuje", tj. naređuje vam se da prema rodbini budete milostivi, kao što Uzvišeni veli:
"Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku - namjerniku, ali ne rasipaj mnogo." (17:26) Uzvišeni veli:
"...a razvrat i sve što je odvratno zabranjuje", a razvratnosti zabranjene su stvari, a odvratnosti jesu one razvratnosti koje onaj ko ih čini javno pokazuje. Zbog toga je na drugom mjestu rečeno:
"Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni'" (7:33); a što se tiče nasilja, to je napad i neprijateljstvo prema ljudima. U hadisu se kaže: (721) "Nema grijeha za koji je preče da se počinilac kazni na ovom svijetu - uz ono što mu je pripremljeno na ahiretu - od nasilja i prekidanja rodbinskih veza."
Uzvišeni kaže: "On vas savjetuje", tj. naređuje vam da činite dobro, a zabranjuje vam zlo, "...da pouku primite".
Eš-ša´bî prenosi od Ibn-Bešira bin Nuhejka, koji kaže: Čuo sam Ibn-Mesuda da kaže: "Najsadržajniji ajet u Kur'anu je u poglavlju 'Pčele':
'...Allah zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite.'" Ovo prenosi Ibn-Džerir, a Katade kaže za ajet:
"Allah zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite" - da nema lijepog ahlaka koji su ljudi u džahilijetu praktikovali i smatrali lijepim a da ga islam nije naredio, i nema lošeg ćudoređa koji su međusobno osuđivali a da ga islam nije zabranio i u tome prednjačio. Islam je zabranio besmislice i loše i prezreno ćudoređe. Ja kažem: u ovom smislu govori i hadis: (722) "Uzvišeni Allah voli visoko, a mrzi nisko, prezreno ćudoređe". Hafiz Ebu-Ja´la prenosi od Abdul - Melika bin Umejra, koji kaže: (723) "Eksem Sajfijj čuo je o dolasku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medinu i htio je da ode kod njega, ali mu njegov narod nije dozvolio, pa mu rekoše: 'Ti si naš odabranik, ne bi trebalo da trčiš njemu.' On reče: 'Neka mu ode neko ko će ga obavijestiti o meni i donijeti odgovor od njega meni.' Za to su odabrana dva čovjeka koja su došla kod Poslanika, s.a.v.s., i rekli mu: 'Mi smo izaslanici Eksema ibn Sajfije i on pita ko si ti i šta si ti?' Pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Što se tiče toga ko sam ja, ja sam Muhammed, sin Abdullaha; a što se tiče toga šta sam ja, ja sam Allahov rob i Njegov poslanik.' A zatim im je proučio ovaj ajet: 'Allah zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite.' Oni rekoše: 'Ponovi nam ove riječi', pa ih je on ponavljao sve dok ih nisu zapamtili. Zatim su otišli kod Eksema, pa mu rekoše: 'Odbio je da uzdiže svoje porijeklo, a pitali smo ga o njegovom porijeklu i ustanovili smo da je on čistog porijekla, poštovanog i cijenjenog, te nam je rekao nekoliko rečenica koje smo čuli', a kad ih je čuo Eksem, reče: 'Vidim da on naređuje najviše stepene morala, a zabranjuje ono što je nevaljalo, pa budite predvodnici u pogledu ovoga, a ne budite u tome posljednji.'"
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao:
/61/ "Kurejšije su se obratile Vjerovjesniku, s.a.v.s., rekavši mu: 'Moli tvoga Gospodara da nam učini Saffu od zlata, pa ćemo ti vjerovati!' Rekao je: 'I učinili bi to?' Odgovorili su: 'Da.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., molio je, pa mu je došao Džibril i rekao mu: 'Tvoj Gospodar ti upućuje selam i poručuje ti: Ako želiš učinit će im Saffu od zlata, ali ko, nakon toga, uznevjeruje - kaznit će ga takvom kaznom kakvom nije kaznio nikoga na svijetu, a ako hoćeš otvorit će im se vrata pokajanja i milosti.' Zatražio je: 'Vrata pokajanja i milosti.'" Hafiz Ebu-Ja’la prenosi od Umi Ata’a, sluge Zubejra Ibn Awwama, duži hadis sa istim sadržajem u kome se na kraju, u predaji Zubejra od Vjerovjesnika s.a.v.s., kaže:
/62/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, dao mi je ono što sam tražio, i da sam zaželio - bilo bi mi ostvareno. Međutim, učinio mi je da izaberem da uđete na vrata milosti, pa da uzvjeruje ko od vas vjeruje ili da vas ostavi što ste sami sebi izabrali i da izgubite vrata milosti i da niko od vas ne uzvjeruje. Ja sam izabrao milost, pa vjeruje od vas onaj ko je vjernik. Obavijestio me je da ukoliko vam dadne to, a vi nakon toga zaniječete, kaznit će vas takvom kaznom kakvom nikoga nije kaznio na svijetu. "A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali"; Allah Uzvišeni nije slao čuda koja su tražili idolopoklonici Kurejša, samo zbog toga što su raniji narodi, nakon toga, utjerivali u laž poslanike, pa se Njegov zakon primijenio i na njih i na slične njima. Oni neće usporiti ništa od toga ukoliko to budu smatrali lažnim nakon nastupanja, kao što kaže Allah Uzvišeni u poglavlju El-Maida: "Ja ću vam je spustiti" - reče Allah - "ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." /5:115/ Uzvišeni o Semudu kaže, nakon što su tražili dokaz o devi koja će izići iz stijene koju su obilježili, pa je Salih, a.s., molio svoga Gospodara, tako da je On učinio da deva iziđe iz nje onako kako su tražili... pa nakon što su joj nasilje učinili, odnosno, uznevjerovali u Onoga Koji ju je stvorio i izveo, nisu povjerovali Njegovom Poslaniku i zaklali su je, našto je Allah rekao: "Živjet ćete u zemlji svojoj samo još tri dana, to je istinita prijetnja."/11: 65/ Zbog toga Uzvišeni kaže: "Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali", tj. kao dokaz koji upućuje na Onoga Koji ju je stvorio, a to je Jedan, Jedini, a iskren je bio Njegov poslanik kome je dova u tome bila primljena: "ali oni u nju nisu povjerovali", odnosno zanijekali su je, zabranili su joj piti i ubili je, pa ih je Allah uništio, osvetio im se i kaznio ih onako kako kažnjava Silni i Moćni. "A čuda šaljemo samo da zastrašimo." Katade kaže: "Allah Uzvišeni zastrašuje ljude sa onim što želi od čuda kako bi shvatili, podsjetili se i vratili se." Spomenuto nam je da se Kufa potresla u vrijeme Ibn-Mes’uda, r.a., pa je rekao: "O ljudi, zaista, vaš Gospodar traži od vas da Ga zadovoljite, pa radite ono čime je zadovoljan!" Također se prenosi da je Medina više puta potresena u vrijeme Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa je rekao: "Počinili ste grijehe. Tako mi Allaha, znat ćete vi meni ako se ponovo potrese!"
Uzvišeni obavještava o Svojoj dobroti koja se manifestira u Njegovom potčinjavanju Svojim robovima lađa na moru i Njegovo olakšavanje korištenja Njegovih blagodati od strane ljudi u trgovini iz područja u područje. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "On je, zbilja, prema vama milostiv." On vam je to učinio iz dobrote i milosti spram vas.
Allah Uzvišeni obavještava da ljudi kada ih nevolja zadesi, mole Allaha, kajući Mu se i iskreno Mu vjeru ispovijedajući. Allah, otuda, veli: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On." Iščezne iz vaših srca sve što obožavate, izuzev Allaha, kao što se desilo sa Ikrimom ibn Ebi-Džehlom kada je pobjegao ispred Poslanika, s.a.v.s., prilikom oslobođenja Meke. Bježeći, plovio je morem, želivši se nastaniti u Abesiniji. Zapuhao je žestok vjetar, pa su jedni drugima govorili: "Neće vas ništa spasiti, izuzev da molite Allaha Jedinog!" Ikrime je u sebi pomislio: "Tako mi Allaha, ako na moru niko ne koristi - osim On, onda ni na kopnu niko ne koristi - osim Njega! Moj Gospodaru, ukoliko me izbaviš odavde, dajem Ti obećanje da ću otići i staviti ruke na Muhammedovu ruku i naći ću ga blagim i milostivim." Spašeni su iz mora, pa se on vratio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., prešao na islam i u njemu se dobro pokazao - neka je Allah s njim zadovoljan! "A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete", zaboravite da ste ga priznavali Jedinim na moru i okrećete glave od obraćanja Njemu, Jedinom, Koji nema saučesnika! "...čovjek je uvijek nezahvalan!" Ovo je ljudska priroda: da zaboravlja blagodati i niječe ih, izuzev onoga koga Allah sačuva.
Zar mislite da ćete vašim izlaskom na kopno biti sigurni od Njegove osvete i kazne da vas utjera u zemlju ili da na vas sruči kamenje, kao što kaže: "Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo - samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti Naše."/54:34-35/ "pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?", tj. pomagača koji će to od vas otkloniti i spasiti vas od toga.
Zar ste sigurni, vi koji glave od Nas okrećete, nakon što ste priznali Moju Jedinost na moru i nakon vašeg izlaska na kopno, da nećete po drugi put biti vraćeni na more pa da se na vas pošalje bura koja će udarati na jarbole lađe i potopiti ih: "i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni?", zbog vašeg nevjerstva i okretanja od Allaha Uzvišenog: "Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao", tj. pomagača koji bi vas, poslije vas, osvetio, niti se plašimo bilo koga ko bi Nas slijedio zbog toga (da nam se osveti).
Uzvišeni saopćava o Njegovoj počasti i poštovanju spram sinova Ademovih koji se ogleda u njihovom stvaranju u najljepšem i najsavršenijem liku i obliku kao što kaže: "Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem" /95:4/, tj. ide uspravljen na dvije noge i jede svojim rukama, dok životinje idu na četiri noge i jedu samo ustima. Dao mu je sluh, vid i pamet s kojom sve razumijeva. To mu koristi i time razlikuje stvari, raspoznaje njihove osobine dobra i zla u vjerskim i dunjalučkim stvarima, koristi na kopnu životinje, konje i mazge a na moru velike i male lađe. Opskrbljujemo ih dozvoljenim stvarim, usjevima, plodovima, mesom i mlijekom, lijepim izgledom i kvalitetnom odjećom svih vrsta, što proizvode za sebe i što im drugi pribavljaju na druge načine: “i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili” nad ostalim životinjama i drugim vrstama Allahovih stvorenja. Ovim ajetom se preferira ljudska vrsta nad vrstom meleka. Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:
/64/ "Meleki su rekli: 'Naš Gospodaru, dao si sinovima Ademovim dunjaluk na kome jedu, piju i dotjeruju se, a mi Te slavimo i hvalimo a ne jedemo, ne pijemo i ne zabavljamo se: pa kao što si njima dao dunjaluk, daj nama ahiret!' Allah je odgovorio: 'Ja neću izravnati dobro potomstvo onog kojeg sam stvorio Svojim rukama sa onima za koje sam rekao: Budite i oni su nastali!'"
Ibn-Mes’ud, r.a., rekao je: "Dodirnut će ljude crveni vjetar misli na kraju ovodunjalučke epohe, od Šama, tako da neće ostati u Mushafu a niti u srcu ijednog čovjeka ni jedan ajet, a zatim je proučio ajet: "A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili.”
Uzvišeni obavještava o Svome postupku prema Svojim robovima i sprovođenju Svoje vlasti i da je On Taj Kome presudu niko nije u stanju izmijeniti. Koga On uputi - niko ga ne može u zabludi ostaviti, a koga On u zabludu odvede, nećeš mu naći - osim Njega - pomagača koji će ga na Pravi put uputiti. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute.” Imam Ahmed bilježi od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao:
/81/ "Rečeno je: 'Allahov Poslaniče, kako će ljudi biti sakupljeni na svojim licima?!' Odgovorio je: 'Onaj Ko je učinio da idu na svojim nogama, u stanju je da učini da idu na svojim licima'". Ovaj se hadis bilježi kod Buharije i Muslima. Riječi Uzvišenog: “slijepe”, znači neće vidjeti, "nijeme", neće govoriti, "i gluhe", neće čuti, kao kazna zato što su bili i na dunjaluku slijepi, nijemi i gluhi spram Istine. Bit će kažnjeni na skupu baš kada budu imali najviše potrebe za oprostom: "boravište njihovo“, njihov kraj "bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja”, kad god se počne gasiti “pojačat ćemo im oganj”, tj. plamen, buktinju i žar, kao što kaže Uzvišeni: "pa kušajte, mučenje ćemo vam sve gorim činiti." /78:30/
/82/ "Mekhul prenosi da je jedan idolopoklonik čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na sedždi govori: 'Ja, Rahman, ja Rahim (o Svemilosni, Milostivi)', pa je (taj čovjek) rekao: 'On misli da molbu upućuje jednom, a on, ustvari, molbu upućuje dvojici. Zatim je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet.' Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, a to bilježi i Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Zovite: 'Allah' ili zovite 'Svemilosni', a kako god budete zvali, Njegova su imena najljepša”, tj. reci, Muhammede, ovim idolopoklonicima koji niječu svojstvo milosti kod Uzvišenog Allaha sprečavajući Njegovo nazivanje imenom "Rahman", da nema razlike između našeg dozivanja Njega imenom "Allah" ili imenom "Rahman" jer On posjeduje najljepša imena kao što kaže Uzvišeni: "On je Allah - nema drugog boga osim Njega, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Svemilosni, Milostivi!" - do riječi Uzvišenog - "On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji." /59:22-24/ ”ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga." Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao:
/83/ "Objavljen je ovaj ajet a Allahov Poslanik, s.a.v.s., prikrivao se u Meki: “Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga.” Rekao je: "Kada bi klanjao sa ashabima dizao bi glas prilikom učenja Kur’ana, pa kada bi to čuli idolopoklonici psovali su Kur’an, Onoga Ko ga je objavio i onoga ko je s njim došao, pa je Allah rekao Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: ”Ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga", tj. svojim učenjem, pa da te čuju idolopoklonici pa da onda psuju Kur‘an: "i ne prigušuj ga" od svojih ashaba pa da ne čuju Kur’an i ne preuzmu ga od tebe: "Traži sredinu između toga". Bilježe ga Buharija i Muslim. Ovo, također, prenosi Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., i dodaje:
/84/ "A kada je Hidžru učinio u Medinu, ta je zabrana prestala, pa je činio od toga šta je htio."
U riječima Uzvišenog: "Pa smo ga učinili opomenom", povratna zamjenica se odnosi na grad, a ima mišljenja da se odnosi na izobličenje i kaznu, mada je tačno da se odnosi na grad. Dakle, Allah je dao stanovnicima ovoga grada kaznu zato što su se ogriješili o subotu, što znači: "Kaznili smo ih i učinili tako poučnim primjerom, kako za Izraelićane, tako i za okolne gradove/sela. Riječi Uzvišenog: "...a poukom onima koji se Allaha boje" znače: poukom onima koji se Allaha boje nakon njih, do Dana sudnjega, odnosno to znači upozorenje bogobojaznima da paze šta čine, kako ih ne bi pogodilo ono što je ove pogodilo. To je bilo u vrijeme Davuda, a.s Uzvišeni Allah kaže: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali, zato što su neposlušni bili i Allahove naredbe kršili i granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraćali od loših djela, već ih sami činili. Loše li je to što su oni radili!" (5:78,79)
Ibn-Betta prenosi, putem neprekinutog lanca, od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /77/ "Ne činite grijehe koje su činili židovi dozvoljavajući sebi niskim varkama ono što je Allah zabranio." Ovaj hadis ima dobar lanac predanja u kojem je i Ahmed ibn Muhammed ibn Muslim, kojega hafiz Ebu-Bekr el-Hatib el-Bagdadi smatra pouzdanim, dok su ostali prenosioci u lancu predanja poznati i ispunjavaju uvjete vjerodostojnosti Allah to najbolje zna!
Allah Uzvišeni iznosi nemarnost većine ljudi da razmišljaju o znakovima i dokazima Njegove Jedinosti u onome što je On stvorio na nebesima i na Zemlji, u tijelima koja putuju, galaksijama i planetama. Koliko na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim graniče, i bašči, i planina, i mora, i neplodnih prostora, koliko živog i mrtvog, životinja i bilja, plodova različitog ukusa, mirisa, boja i osobina... Pa slava neka je Jedinom Stvoritelju, utočištu svega!
Allah Uzvišeni, zatim, kaže: „Većina ovih ne vjeruju u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.“ Ibn-Abbas kaže: „Oni bi, kada im se rekne: 'Ko je stvorio nebesa, Zemlju i planine', odgovorili: 'Allah', ali su Mu pri tome dodavali i druga božanstva.“ U dva Sahiha stoji: (628) „Mušrici su u svojim obraćanjima govorili: 'Odazivam Ti se, Koji druga nemaš, osim druga koga ti imaš, koji vlasti nema.'" A u Muslimovom Sahihu prenosi se da, kad bi oni rekli: „Odazivam Ti se, Koji druga nemaš, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao bi: (629) 'Dosta je, ne dodajite više!'" Uzvišeni kaže: „Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.“ (31:13) Najveće je ono mnogoboštvo gdje se sa Allahom obožava drugi. U Dva sahiha prenosi se od Ibn-Mes'uda da je pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je najveći grijeh, (630) na što je on odgovorio: „Da pripišeš Allahu druga, a On te je stvorio.“ Hasan el-Basri kaže za ajet: „Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim“, da se to odnosi na munafika - licemjera, koji radi zato da ga ljudi vide, što je smisao Allahovih riječi: „...Kad ustaju namaz obaviti , lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.“ (4:142) Postoji i druga, skrivena vrsta širka, koga onaj koji ga čini i ne zna, kao što prenosi Hamad ibn Seleme od Asima ibn Ebi en-Nedžud, a ovaj od Urve, koji je rekao: „Ušao Huzejfe kod nekog bolesnika i vidio na njegovoj nadlaktici neku traku, pa ju je otkinuo, a onda proučio: „Većina ovih ne vjeruju u Allaha, nego druge Njemu smatraju ravnim.“ U hadisu se, također, kaže: (631) „Ko se zakune nečim, osim Allahom, učinio je širk.“ Hadis je prenio i dobrim ocijenio Et-Tirmizi. Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (632) „Vračanje, zapisi i gatanje jesu širk.“ Imam Ahmed prenosi od Isaa ibn Abdurrahmana, koji kaže: (633) „Ušao sam kod Abdullaha ibn Ikrime, koji je bio bolestan, da ga posjetim. Neko mu je rekao: 'Što nisi privezao kakav zapis', a on je odgovorio: 'Zar da privežem, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko priveže nešto, biva tome prepušten.'„ Ovaj hadis prenosi i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea. U Imam-Ahmed -ovom Musnedu prenosi Ukbe ibn Amr da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (634) „Ko objesi zapis, Allah mu neće dati da ozdravi, a ko objesi školjku, Allah ga neće sačuvati.“ Ebu-Sei'id ibn Ebu-Nedale kaže: (635) „Kada Allah skupi sve ljude, od početka do kraja, na Dan u koji nema sumnje, povikat će se: 'Ko je pripisivao Allahu druga, u svom obraćanju Allahu, neka traži nagradu kod toga, osim Allaha, jer je Allah nezavisan od bilo kakvih saučesnika.'" Prenosi ga Ahmed. A prenosi El-Džahiz, Ebu-Ja'la El-Musili od Ma'kala ibn Jesara, koji kaže: „Osvjedočio sam se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,“ ili je rekao: „Pričao mi je Ebu Bekr es-Siddik da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (636) „Širk - mnogoboštvo među vama je skrivenije od pokreta mrava“, pa je dodao: „Hoćeš li da te uputim kako ćeš se osloboditi malog ili velikog širka? Reci: Bože moj, tražim Tvoju zaštitu da svjesno širk ne učinim i tražim Tvoj oprost za ono što sam nesvjesno učinio!“
Allah Uzvišeni, zatim, kaže: „Zar mogu biti sigurni da ih nevolja kao Allahova kazna neće stići...?“, tj. zar su ovi mnogobošci sigurni da im neće doći kazna odakle se nisu ni nadali, kao što Uzvišeni kaže: „A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati, ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći.“ (16:45)
Allah Uzvišeni kaže da je Njegova pomoć stizala svim Njegovim poslanicima, kad su se nalazili u najtežim situacijama i kad su očekivali Allahovu pomoć, kao što Uzvišeni kaže: „toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: 'Kada će već jednom Allahova pomoć!?'" (2:214) Za riječi u ajetu: „...da će ih lašcima proglasiti“, imaju dva načina učenja (kiraeta) - jedan sa tešdidom ,a drugi bez tešdida. O tome, također, postoje dva predanja-od Ibn-Abbasa i Ibn-Mes'uda. Aiša, r.a., osporava one koji smatraju da je riječ bez tešdida, što podržava i Ibn- Džerir. El-Buhari prenosi od Urve ibn Zuhejra, da je Aiša, kada ju je upitao o ajetu: „…i kad bi poslanici gotovo nadu izgubili...“, da li je rekla „…u laž su ih nagonili“. Rekao sam: „Oni su bili uvjereni da ih njihov narod smatra lašcima. Da li se to mišljenje može prihvatiti?“ „Da, života mi“, rekla je, „oni su u to bili uvjereni.“ Rekao sam joj: „pomišljali su da će ih lašcima nazvati“. Rekla je: „Sačuvaj Bože“ da su poslanici tako mislili o svome Gospodaru. Rekao sam: „Pa šta onda znači ovaj ajet?“ Ona je rekla: „To su sljedbenici Poslanika, koji su vjerovali u Allaha i poslanike, pa su se njihova iskušenja oduljila, a pomoć im zaostala, 'pa bi i poslanici gotovo nadu gubili' zbog onih iz njihovog naroda koji su ih u laž nagonili, pa su pomislili da ih i njihovi sljedbenici smatraju lašcima. Tada im je stizala Allahova pomoć“... Rekao sam joj, nije li riječ bez tešdida? Ona je odgovorila: „Bože sačuvaj!“Ibn-Džurejdž prenosi od Urve, a on od Aiše, da se ona usprotivila izgovoru ove riječi bez tešdida, govoreći: „Allah nije ništa obećao Muhammedu, s.a.v.s., a da on nije znao da će se to ispuniti prije njegove smrti, ali iskušenja nisu napuštala Allahovog Poslanika, tako da su čak pomislili da su ih (poslanike) i oni koji su bili vjernici s njima počeli smatrati lašcima.“ Ibn Ebi-Mulejke kaže, prenoseći riječi Urve, da je Aiša učila: „izgovarajući tešdid na riječi.“ 407
---
407 Dodao bih: ono što je Aiša rekla najbolje je, najtačnije i najdostojnije mišljenje o vjerovjesnicima i poslanicima, s.a.v.s. A ko želi vidjeti šta kažu drugi, neka se obrati na original Ibn-Kesirovog tefsira. Njeno mišljenje potvrđuje i Ibn-Džerir.
U vezi s tim, Ebul-Alije kaže: "To znači da Allah zna da oni ne vjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da ga u laž ugone iako to nalaze zapisano u Knjizi njima objavljenoj.
Uzvišeni obavještava da je nebo i Zemlju stvorio s istinom, odnosno s pravdom i pravičnosti. Da kazni grješnike prema grijesima, a da dobročinitelje nagradi dobročinstvom. On ih nije stvorio radi dokolice i zabave, pa kaže: "Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!" /38:27/
"Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega", tj. meleki, "ne zaziru da Mu budu pokorni", tj. ne odbacuju to, kako Uzvišeni, na drugom mjestu kaže:
"Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima Njemu najbližim." /4:172/ Uzvišeni kaže: "I ne zamaraju se", tj. ne dosadi im niti ih zamara.
Reci, o Muhammede, onima što širk čine svome Gospodaru i tvrde da su u pravu a da ste vi na stranputici: "Ko bude u zabludi", od nas i vas, "neka mu Svemilosni produži (zabludu)", tj. neka ga Allah, dž.š., zadrži u onome u ćemu se nalazi i neka ga ostavi u zabludi dok se ne sretne sa svojim Gospodarom. "Bilo kazna" da ih zadesi bilo و"Smak svijeta" nenadano da dođe "tada će saznati"
"ko je u gorem položaju i ko ima manje pobornika", tj. ovo je adekvatan odgovor na ono čime su se hvalili (nastambe i sastajališta). Ovo je prizivanje kletve mušrika koji misle da su u pravu u onome što slijede. Allah, dž.š., na sličan način spominje židove u suri El-Bekara gdje oni tvrde da su Allahovi, dž.š., prijatelji mimo ostalih ljude. Isto tako spominje prokletstvo kršćana u suri "Ali-Imran", gdje oni tvrde da je Isa, a.s., Božiji sin, slavljen je On i uzvišen iznad onoga što Mu oni pripisuju. Svi oni su odustali od međusobnog prizivanja kletve jer su znali da je Muhammed, s.a.v.s., na Istini, u suprotnom to bi prihvatili.
Uzvišeni, zatim, ukazuje na neke svoje dokaze, pa kaže: "I On je Taj Koji je stvorio noć i dan", tj. jedno je tama i mrak za počinak, a drugo je svjetlost za društveni život. Nekada prelazi u noć, a skrati dan, a nekada obrnuto.
"i Sunce i Mjesec." Sunce ima svoju posebnu svjetlost, putanju, vrijeme i kretanje, a Mjesec ima svoju svjetlost, kretanje i mijene.
"Svi oni u svemiru plove", tj. kruže. Ibn-Abbas kaže da kruže kao vreteno u krugu.
Uzvišeni ističe da je jedino On, Koji sudruga nema, dostojan obožavanja, te da Mu zbog Njegove uzvišenosti sve čini sedždu milom ili silom. Svaka stvar Mu sedždu čini na specifičan način. Uzvišeni veli:
"Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji." Tj. meleki u nebeskim prostranstvima i živa bića i životinje na svim stranama, te ljudi i džini, životinje i ptice. Govor Uzvišenog:
"A i Sunce, i Mjesec, i zvijezde." Uzvišeni objašnjava da oni čine sedždu svome Stvoritelju i da su Mu potčinjeni i podređeni i navodi ova stvorenja jer su često obožavana:
"Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio."(41:37) U "Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Ibn-Zerra neka je Allah sa njim zadovoljan, da je rekao: "Obratio mi se Božiji Poslanik, s.a.v.s., riječima: /206/ 'Znaš li kamo ide ovo Sunce?' Odgovorio sam: 'Allah i Njegov Poslanik znaju.' 'Ono ide ispod Arša i čini sedždu. Zatim traži da mu se naredi, pa skoro će mu se reći: 'Idi odakle si i došlo.'"
Govor Uzvišenog: "I planine i drveća." Njihovo padanje na sedždu je kretanje njihovih sjenki s desna i s lijeva. Govor Uzvišenog: "I životinje," tj. kompletan životinjski svijet. U hadisu koji se prenosi od imami Ahmeda stoji da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se leđa životinja koriste kao minberi (mjesta odakle se govori). Mnogo je jahaćih životinja koje su možda bolje ili, pak, više čine zikr Uzvišenom Allahu od oni koji ih jašu.
"I mnogi ljudi" tj. mnogi Allahu čine sedždu dobrovoljno, po slobodnom izboru, predajući se tako. "A mnogi i kaznu zaslužuju" tj. oni koji zaniječu, odbiju i uzohole se.
"A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi." Kazao je Ibn Ebi-Hatim, prenoseći od Dža'fera bin Muhammeda, ovaj od svog oca, a on od hazreti Alije, kojem je rečeno: "Ovdje ima čovjek koji govori o volji." Alija mu se obratio riječima: "Božiji robe, je li te Allah stvorio onako kako je On htio ili kako si ti htio?" Odgovorio je: "Onako kako je Allah htio." "Bolest ti daje kad On hoće ili kad ti hoćeš?" Odgovorio je: "Kad Allah hoće." "Daje ti da ozdraviš kad On hoće ili kad ti hoćeš?" "Kada On hoće", glasio je odgovor. "Usmrćuje te kad ti hoćeš ili kad On hoće?" Odgovorio je: "Kad On hoće." Hazreti Alija će na to reći: "Tako mi Allaha, da si rekao drugačije po glavi bi te sabljom udario."
Od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: /207/ "Kad čovjek prouči ajet koji zahtijeva sedždu, šejtan se povuče plačući." I kaže: "Teško meni! čovjeku je naređeno da učini sedždu, pa ju je učinio, i zato će imati Džennet. Meni je naređeno da učinim sedždu, pa sam odbio, i zato ću imati Džehennem."
Hadis prenosi Muslim. Imam Ahmed prenosi od Ukbe bin Amira, koji je rekao: /208/ "Rekao sam: 'O Božiji Poslaniče, je li suri 'Hadž' zbog dvije sedžde, data prednost u odnosu na ostale kur'anske sure?' Odgovorio je: 'Da. Ko zbog njih neće ničice pasti na zemlju, neka ih ne uči.'" Iako se u hadisu pominje Ibn-Lehi'a, on upotrijebljava sintagmu koja ukazuje da je on hadis čuo od svog predhodnika (u senedu), a usto hadis ima potvrdu (šahid) u drugim hadisima koji jedni druge podupiru.
Uzvišeni obavještva o početku stvaranja čovjeka od ekstrakta zemlje, a to je Adem, a.s., kojega je Allah stvorio od ilovače, od blata suhog i crnog. Prenosi imam Ahmed od Ebu-Musaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /263/: "Allah je stvorio Adema od šake zemlje koju je pokupio sa cijele Zemlje, pa su se sinovi Ademovi pojavili shodno zemlji: Neki među njima su crveni, neki crni, a neki između toga, a i loši i dobri i između toga." Prenose ga slično i Ebu-Davud i Tirmizi lancima prenošenja preko Avfa el-E'arabijja, a Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen-sahih.
"zatim ga kao kap sjemena stavili", zamjenica ga odnosi se na ljudski rod, kao što kaže Uzvišeni:
"Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine", tj. od slabe tekućine...
Allah Uzvišeni kaže: "pa onda kap sjemena ugruškom učinili", tj. pretvorili smo kap sjemena - vode koja se izbacuje i koja izlazi iz kičme čovjeka, a to su njegova leđa i iz grudi žene, a to su kosti njenih prsa od ključne kosti do pupka - pa postane crveni ugrušak duguljastog oblika, a to je krv.
"zatim od ugruška grudu mesa stvorili", a to je komad mesa bez nekog oblika i ograničenja,"pa od grude mesa kosti napravili", dali smo joj oblik glave, ruku i nogu sa kostima, živcima i venama, "a onda kosti mesom zaodjenuli", tj. postavili smo na to ono što će ga pokriti, povezati i ojačati, "i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo", tj. udahnemo dušu u njega, pa se počne micati i postaje drugo stvorenje koje čuje, vidi, opaža, pokreće se i miče. Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., da rekao je /264/: "Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on samo Istinu govori es-sadikul-masduk: ’Stvaranje nekoga od vas sabira se u utrobi njegove majke četrdeset dana kao kap sjemena, zatim kao ugrušak isto toliko, zatim kao gruda mesa isto toliko, a zatim mu se pošalje melek, pa mu se udahne duša i odrede četiri stvari: njegova nafaka, njegov životni vijek, njegov posao i da li je nesretan ili sretan. Tako mi Onoga osim Kojeg nema apsolutno nikakva i nijednog boga, neko će od vas raditi posao stanovnika Dženneta tako da će između njega i Dženneta biti samo jedan aršin, ali će ga prestići ono što mu je zapisano u Knjizi, pa će završiti sa poslom stanovnika Vatre i u nju će ući. Tako će neko od vas raditi posao stanovnika Vatre tako da će između njega i Vatre biti samo jedan aršin, ali će ga prestići ono što mu je zapisano u Knjizi, pa će završiti sa poslom stanovnika Dženneta i u njega će ući.’." Zabilježili su ga i Buharija i Muslim u svojim sahihima.
Allah Uzvišeni kaže: "pa neka je Uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!", jer se spomenula Njegova moć i prefinjenost u stvaranju ove kapi sjemena iz jedne faze u drugu, iz jednog oblika u drugi sve dok se ne oblikuje kao skladan i savršeno stvoren čovjek. Allah Uzvišeni rekao je:
"pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!"
Nakon što je Uzvišeni spomenuo stvaranje čovjeka, povezao je to sa stvaranjem sedam nebesa. Uzvišeni, često, spominje stvaranje sedam nebesa sa stvaranjem čovjeka, kao što kaže Uzvišeni:
"Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog." (11:57) Allah Uzvišeni kaže: sedam nebesa. Ovo je kao što kaže Uzvišeni:
"Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!" (65:16), a tako je i ovdje rekao:
"Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili", tj. zna šta ulazi u Zemlju, šta izlazi iz nje, šta se spušta s neba, šta se diže u nebo i On je s vama gdje god vi bili. Allah vidi ono što vi radite. Njemu nije jedno nebo zastor od drugog, niti jedna zemlja od druge, niti ima ijedna planina a da On ne zna šta je u njenom bespuću, niti ima ijedno more a da On ne zna šta je na njegovu dnu. On tačno brojem zna šta ima na planinama, na brežuljcima, u pješčarama, u morima, u pustinjama i na stablima "i ni jedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi." (6:59)
Allah Uzvišeni kaže:
"...i pomoću nje bašće za vas podižemo od palmi i loze vinove." Na ovo su se bili priviknuli stanovnici Hidžaza. "...u njima mnogo voća imate", tj. od svih plodova "i vi ga jedete."
Allah Uzvišeni kaže: "...i drvo koje na Sinajskoj gori raste", tj. na planini na kojoj je Allah govorio Musau, a.s., a drvo je maslina, "koje zejtin daje", tj. ulje "i začin je onima koji jedu", tj. začin i ulje kojim se koriste, kao što prenosi imam Ahmed od Ebu-Usejda, čije je ime Malik ibn Rebi’a es-Sa’idi el-Ensari, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /265/: "Jedite ulje i mažite se njime, jer je ono od blagoslovljenog drveta."
Allah Uzvišeni kaže:
"I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, i na njima, i na lađama se vozite." Allah Uzvišeni spominje koristi koje je dao Svojim stvorenjima u stoci, od pijenja njena mlijeka, jedenja njena mesa, oblačenja njene vune, kostrijeti i dlake, pa sve do jahanja na njenim leđima i nošenja teškog tereta u udaljene zemlje.
Uzvišeni ističe da On štiti Svoje robove koji se na Njega oslanjaju, koji se Njemu obraćaju, te da ih On Svojom podrškom i pomoći čuva od zla opakih i spletki nečasnih, kako to Uzvišeni veli:
"...zar Allah Sam nije dovoljan robu Svome." (39:36) Govor Uzvišenog:
"Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika", tj. ne voli onoga koga karakterizira pronevjera ugovora, saveza, pronevjera obećanja, te nevjerovanje, koje je u osnovi poricanje i nijekanje blagodati.
Allah Uzvišeni kaže: "Kako govore: 'Džini su u njemu!'" Govori o riječima idolopoklonika o Vjerovjesniku, s.a.v.s., da je on izmislio Kur'an, ili da je poludio od džina, a svjesni su ništavnosti onoga što govore. Allah je uputio izazov stanovnicima Zemlje da donesu nešto slično Kur‘anu, ako mogu, a neće moći, nikad za nikad. Zbog ovoga je Uzvišeni rekao:
"Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire Istinu." Katade rekao je:
"Spomenuto nam je /270/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sreo nekoga čovjeka i rekao mu: 'Primi islam.' čovjek je odgovorio: 'Pozivaš me nečemu što ja ne volim.' 'Makar i ne volio', reče Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ovo je mursel-hadis.
Zatim Uzvišeni spominje Svoje blagodati prema Svojim robovima, da im je dao sluh, vid i srca, koja predstavljaju razumijevanje i shvatanje pomoću kojih se dosjećaju stvari i uzimaju pouku iz znakova Univerzuma, koji ukazuju na jednoću (vahdanijjet) Uzvišenog i da On čini i odabira što hoće.
Allah Uzvišeni kaže: "...a kako malo vi zahvaljujete!", tj. kako je mala vaša zahvalnost Allahu na blagodatima koje vam je darivao, kao što kaže Uzvišeni:
"A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici." (12:103)
Zatim Uzvišeni govori o Svojoj ogromnoj svemoći i neoborivoj snazi u Njegovu stvaranju ovih bića među kojima su i ljudska stvorenja koja je Allah stvorio na svim kontinetima Zemlje, različitih rasa, jezika i osobina, a zatim će na Sudnjem danu sakupiti prve i posljednje u određeno vrijeme, jednog određenog dana, povraćajući ih i proživljujući ih kao što ih je prvi put stvorio.
"On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?", tj. zar nemate nekakve umove koji bi vas uputili na Silnog i Sveznajućeg, Kojem je sve potčinjeno. Zatim govori o negatorima proživljenja koji naliče poricateljima koji su bili prije njih.
"On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete." Tj. On zna sve stvari iz gajba i zna ono što Njegovi robovi javno iznose, kao i ono što kriju, bilo to malo ili veliko, Allah će ih adekvatno nagraditi.
"Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili", tj. da li ste mislili da ste stvoreni uzalud, bez ikakva cilja, neke namjere sa vama i Naše mudrosti. Postoji mišljenje o komentaru ovog ajeta, koje kaže "radi zabave", pa da se igrate i zabavljate, kao što su stvorene životinje, pa nemaju nikakve nagrade, niti kazne, već smo vas Mi stvorili radi robovanja i uspostavljanja Allahovih imperativa, Slavljen i Uzvišen je On.
"i da Nam se nećete povratiti?", tj. da se nećete povratiti na Vječni svijet, kao što kaže Uzvišeni: "Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati?" (75:36), tj. misli li da će biti zanemaren i zaboravljen.
Prenosi Ebu-Nu‘ajm od Ibrahima ibn el-Harisa /283/: "Poslao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na jedan vojni pohod i naredio nam da učimo kad omrčemo i kad osvićemo:
'Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?', pa smo mi to učili, plijen osvojili i zdravi i čitavi se vratili."
Nakon što je Uzvišeni objasnio stanje mušrika i njihovu upornost u njihovom širku, ovdje Uzvišeni, Njemu slava, objašnjava Svoje blagodati i Svoju moć, pa kaže: "Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire." Ibn-Abbas, Ibn-Omer i neki tabiini kažu: To je vrijeme između pojave zore i izlaska Sunca."
"a da hoće, ostavio bi je da miruje", tj. zauvijek, da nikad ne nestane, kao što Uzvišeni kaže:
"Reci: 'Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno'" (28:71), a Uzvišeni kaže:
"A zatim smo učinili da na nju Sunce ukazuje “, tj. da je Sunce ne obasja ne bi se poznavala, jer se suprotnost zna po svojoj suprotnosti.
I ovo je također jedna od Njegovih potpunih blagodati, Njegove ogromne moći i vlasti, a to je da Uzvišeni šalje vjetrove koji radost donose, tj. o dolasku oblaka nakon njih. A vjetrova ima mnogo vrsta. Neki od njih "oplođuju" oblake kako bi dali kišu te u tom pogledu Uzvišeni kaže:
"i Mi s neba čistu vodu spuštamo", tj. blagodat i sredstvo pomoću koga se vi čistite.
Uzvišeni kaže: "A kišu Mi raspodjeljujemo među njih da bi razmislili", tj. napojili smo kišom ovu zemlju, a ne drugu, zasitili smo oblake koji prolaze zemlju nadilaze je i prelaze na drugu zemlju, pa je napajamo kišom tačno onoliko koliko je potrebno i činimo je da bude dobro nakisnuta, tako kako će donijeti dobar i obilan rod, a s druge strane, na drugom mjestu ne padne ni kap kiše. On u tome ima uvjerljiv dokaz i izvanrednu mudrost. Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud, r.a., kažu: "Količina kiše u jednoj godini nije veća od količine kiše u drugoj godini, ali je Allah, dž.š., raspoređuje kako hoće", zatim je proučio ovaj ajet:
"A kišu Mi raspodjeljujemo među njih da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati", tj. da bi razmislili o tome kako Allah, dž.š., oživljava mrtvu zemlju, da je, stoga, On isto tako moćan da oživi mrtve i krhotine kostiju ili, neka razmisle ko je taj koji je u stanju da spriječi kišu kada ga ona zadesi kao posljedica grijeha koje čini pa uništi ono što ima. 'Ikrime kaže u pogledu riječi Uzvišenog Allaha:
"ali većina ljudi poriče blagodati" da su to oni koji govore: "Pala nam je kiša zbog te i te zvijezde." U hadisu koji prenosi Muslim kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /364/ i jednog dana svojim ashabima o kiši koja ih je zadesila sa nebesa u toku noći: "Da li znate šta vam rekao je vaš Gospodar?", a oni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", a on tada reče: "Neki od Mojih robova osvanuli su vjernici, a neki kao kafiri. Onaj ko kaže: 'Allahovom, dž.š., blagodati i Njegovom milosti zadesila nas je blagodarna kiša', taj vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezde, dok onaj ko kaže: 'Zadesila nas je kiša zbog te i te zvijezde', taj ne vjeruje u Mene, a vjeruje u zvijezde.'
Uzvišeni kaže: "Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje", da pozivaju Uzvišenom Allahu, ali Mi smo tebe izabrali, o Muhammede, kao poslanika svima na Zemlji i naredili smo ti da im dostaviš ovaj Kur'an, "da njima vas i one do kojih on dopre opominje" (6:19), kao što Uzvišeni kaže:
"Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik'" (7:158). U Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" se navodi: /365/ "Poslan sam crvenima i crnima" a nalazi se i ovo: "...a Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je poslan svom narodu posebno, a poslan je i svim ljudima uopće."
Uzvišeni kaže:
"On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka", tj. stvorio je dvije vode: slatku i slanu. Slatke vode su rijeke, izvori i bunarevi; to su slatke i pitke vode. I more je pitko. Ovo uvjerenje vlada među ljudima. Uzvišeni Allah, dž.š., ga je rastavio u njegovom stvaranju zbog potreba ljudi za rijekama i izvorima u svakoj zemlji uslijed njihovih ličnih potreba i potreba njihovih zemalja i tla.
Uzvišeni kaže: "druga slana i gorka", tj. slana i gorka, koja se ne može piti, kao što su poznata mora na istoku i zapadu, stajaća mora koja ne teku, ali talasaju se i uzburkaju u zimskom periodu uslijed silnih vjetrova. Uslijed toga nastaje plima i oseka. Na početku svakog mjeseca dešava se plima i prelijevanje. A kada mjesec počne da ide svojoj drugoj polovini dešava se oseka tako da se more vrati u svoj prvobitni nivo. A kada počne drugi mjesec ponovo počinje plima mora do četrnaeste noći, zatim počinje da opada, a Uzvišeni Allah, dž.š., Koji ima potpunu moć učinio je da se to tako stalno ponavlja. I stvorio ih je slanima kako ne bi zagadili zrak i kako se ne bi, kao posljedica toga, uništio život. Tako, ustvari, njihova je okolina i njihov zrak zdrav, a životinje koje uginu dobre i dozvoljene za jelo. U ovom pogledu Allahov Poslanik, s.a.v.s., /366/ upitan je o vodi mora: "Možemo li sa njom uzeti abdest?" On je odgovorio: "Njegova voda je čista i njegove uginule životinje su dozvoljene za jelo." Ovaj hadis prenose imami Malik, šafija, Ahmed i sastavljajuči "Sunena" sa dobrim lancem prenosilaca.
Uzvišeni kaže: "Između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio", tj. između pitke i slane vode nalazi pregrada, a to je kopno na zemlji "nevidljivu branu", tj. zapreku da se jedna sa drugom ne bi spajala kao što Uzvišeni kaže:
"Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi." (27:61)
Uzvišeni kaže: "On od vode stvara ljude", tj. stvorio je čovjeka od slabašnog ugruška pa ga je učinio potpunim stvorenjem, muškom ili ženskom, kako On hoće: "i čini da su rod po krvi i po tazbini." On je u početku dijete, rod po krvi, zatim se oženi pa postaje zet i ima punca, punicu, zatim ima zetove i šure, te prijatelje i sve to iz sićušne i ništavne kapi vode, te zbog toga Uzvišeni kaže:
"Gospodar tvoj je kadar sve."
Zatim Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.:
"a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ", tj. da budeš obveseljivač vjernika i opominjač nevjernika i svih onih koji se suprotstavljaju Njegovoj naredbi.
Zatim Uzvišeni kaže: "Ti se pouzdaj u živog, Koji ne može umrijeti", tj. u svim svojim stvarima budi Onaj Koji se oslanja na Vječno živog, Gospodara svih stvari i njihovog Posjednika. Učini Ga da On bude tvoje najveće blago i tvoje utočište, On ti je, zaista, dovoljan i tvoj je Pomagač.
"i veličaj Ga, i hvali!", tj. istodobno Ga hvali i veličaj. Zato bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: /367/ "Slava Tebi o moj Bože, Gospodaru naš, Tebi hvala", tj. iskreno Njega obožavaj i na Njega se oslanjaj, kao što Uzvišeni kaže: "zato samo ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!" (11:123) Uzvišeni također kaže:
"A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna", tj. Svojim potpunim znanjem, kome ništa nije skriveno.
Uzvišeni se hvali i veliča ljepotom onoga što je stvorio na nebesima, kao što su sazviježđa, a ona su ustvari velike zvijezde, odnosno planete za koje je rečeno da su dvorci i palate za čuvare (meleke). Ovo se prenosi od Alije Ibn-Abbasa i drugih. A Uzvišeni Allah, dž.š., veli:
"Neka je Uzvišen Onaj Koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao Svjetiljku", a to je Sunce "i Mjesec koji sja", tj. koji svijetli.
Uzvišeni kaže: "Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru", tj. sa svim onim dokazima koje je stvorio na nebesima i na Zemlji pokazuje vam put, kao što Uzvišeni kaže: "i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju."/16:16/ Uzvišeni također veli: "i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje", tj. ispred oblaka koji nose kišu, Allah, dž.š., napaja besplodne i suhe predjele:
"Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!"
To jest, On je Onaj Koji Svojom moći i Svojom vlašću započinje stvaranje, zatim to ponovo čini, kao što Uzvišeni kaže:
"On je Taj Koji iz ničega stvara, i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko." /30:27/ Uzvišeni veli:
"i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje", tj. kišom koju spušta s neba pomoću koje niče blagoslovljeno bilje iz zemlje, kao što Uzvišeni kaže:
"On zna šta u zemlju ulazi, a šta se na nj uspinje" /34:2/, a On, Blagoslovljeni i Uzvišeni, spušta s neba blagoslovljenu vodu, pa daje da od nje provriju vrela iz zemlje, a zatim pomoću njih iz nje izvodi raznovrsne usjeve, plodove i cvjetove. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Zar pored Allaha postoji drugi bog?!" Onaj Kome pripadaju lijepa imena i najuzvišenija svojstva, što smo već spominjali u prethodnim ajetima.
"Reci: 'Dokažite!'" ispravnost vašeg obožavanja drugog pored Allaha; "a ako Istinu govorite" o tome. A On je znao da oni nemaju nikakvog dokaza za to, kao što Uzvišeni kaže:
"A Onaj Koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neći postići."/23:117/
Uzvišeni kaže naređujući Svome Poslaniku, s.a.v.s., da pouči sva stvorenja da niko od stanovnika nebesa i Zemlje ne zna gajb (tajne) osim Uzvišenog Allaha, dž.š. A Uzvišeni kaže: "Niko, osim Allaha..." Ovo je apsolutno izuzeće, tj. niko to ne zna osim Uzvišenog Allaha, dž.š., i On je jedinstven u tome, Jedini, Koji nema druga, kao što Uzvišeni kaže: "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna." /6:59/ Uzvišeni također kaže: "i oni ne znaju kada će oživljeni biti", tj. niko od stvorenja ne zna kada će biti Smak svijeta, kao što Uzvišeni kaže: "a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." /7:117/ Ibn EbiHatim prenosi od Aiše, r.a., koja kaže: (399) "Ko tvrdi da on zna - tj. Allahov Poslanik, s.a.v.s. - šta će biti sutra, rekao je najveću potvoru na Allaha, dž.š., jer Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb.
"Reci", o Muhammede: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete." Ibn-Abbas kaže: “Približilo se nešto od onoga što požurujete”, kao što Uzvišeni kaže: "Kad to?" Ti reci: "Možda ubrzo!" /17:51/
"Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose", tj.zna njihove misli i tajne, kao što zna i ono što javno pokazuju, kao što Uzvišeni kaže: "On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisli{!" /20:7/
Uzvišeni veli: "Nema ničega skrivenog ni na nebu ni na Zemlji", tj. sve što ostaje daleko i skriveno robovima, Njegovo znanje obuhvata, i nebesa i Zemlju, i samo ih Allah, dž.š., zna u potpunosti, ništa ne izmiče Njegovom znanju ni koliko atom od bilo čega. "a da nije u Knjizi jasnoj." Uzvišeni kaže: "Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!" /32:70/
Uzvišeni Allah kaže Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.: "Ti, doista", o Muhammede, "ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš", tj. to nije tvoja dužnost, ti si dužan da priopćiš, a Allah upučuje na Pravi put onoga koga hoće, Njemu pripada duboka mudrost i neoborivi dokazi, kao što Uzvišeni kaže:
"Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put koga On hoće." (2:272)
A onda rekao je:
"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći", tj. On najbolje zna ko će zaslužiti zabludu. Potvrđeno je u oba "Sahiha" da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Talibom, amidžom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji ga je štitio i pomagao, te bio među njegovim sljedbenicima, volio ga je mnogo, prirodnom, a ne šerijatskom ljubavlju. Kada mu se približila smrt i primakao zadnji čas, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je pozvao vjeri i prihvatanju islama, međutim sudbina ga je preduhitrila ugrabivši ga iz njegovih ruku, te je ustrajao u nevjerstvu u kojemu je bio. A Allahu pripada savršena mudrost.
Ez-Zuhri kaže: "Prenio mi je Se'id ibn el-Musejjeb od svoga oca, a on je El-Musejjeb ibn Hazn el-Mahzumi, r.a., da rekao je: /410/ 'Pošto se Ebu-Talibu približio smrtni čas, došao mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i našao kod njega Ebu-Džehla ibn Hišama i Abdullaha ibn Ebi-Umejje ibn Mugire. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'O amidža, reci: 'La Illahe Illalah!', riječi na osnovu kojih ču se za tebe zauzimati kod Allaha', Ebu-Džehl i Abdullah ibn Ebu-Umejje rekoše: 'O Ebu-Talibe, zar ćeš se odmetnuti od vjere Abdul-Mutallibove?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije prestao da mu sugerira i ponavlja te riječi sve dok nije naposlijetku rekao da je on u Abdul- Mutallibovoj vjeri i odbio je da kaže 'La ilahe illalah!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tako mi Allaha, tražit ću oprosta za tebe dok mi ne bude zabranjeno'", pa je Uzvišeni Allah objavio:
"Vjerovjesniku i vjerovjesnicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži." (9:113) A u vezi sa Ebu-Talibom je objavljeno:
"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." Hadis bilježe Buharija i Muslim od Ez-Zuhrija, a ovako ga prenosi Muslim u svome "Sahihu".
Uzvišeni kazuje da je On Jedini Koji stvara i odabira. Nema nikoga ko može da Mu osporava ili drugačije presudi.
Uzvišeni rekao je:
"Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira", tj. ono što hoče, bilo da se radi o stvarima iz domena dobra ili zla, o svemu odlučuje On. Riječi Uzvišenog:
"oni nemaju pravo da biraju", su kao riječi Uzvišenog: "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe." A Riječi Uzvišenog:
"Uzvišen neka je Allah i visoko iznad onih koje s Njim izjednačuju", tj. kipova, koji niti šta stvaraju niti odabiraju.
Uzvišeni kaže: O Muhammede, reci: "Kada bi morska voda bila tinta za pero kojim bi se ispisivale Allahove, dž.š., riječi, Njegove mudrosti i Njegovi ajeti, koji Ga dokazuju, presahlo bi more prije nego bi se takva knjiga ispisala, "pa i kad bismo ga proširili morem poput njega", tj. kada bi dodali još jedno more i nastavili tako beskrajno dodavati, nebi presahle Allahove, dž.š., riječi, kako to Uzvišeni kaže na drugom mjestu: "Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je uistinu, silan i mudar." Naš Gospodar je onakav kako On kaže, a iznad je onoga šta mi o Njemu kažemo.
Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "jedan od dokaza Njegovih", što upućuje na Njegovu veličinu i savršenu snagu da stvori oca vam Adema od zemlje, ثم إذا "i odjednom, vas, ljudi, svuda ima razasutih." Korijen vam je iz zemlje, zatim iz kapi sjemena, zatim slijedi ugrušak krvi, zatim zametak, zatim kosti pa ih obloži mesom, a onda udahne u njega dušu, pa on čuje i vidi; nakon toga se rađa malehan i slab, pa se upotpuni njegova snaga tako da gradi gradove i utvrde i putuje po svijetu kopnom i morem za zaradom. On zapaža, misli i spoznaje ovaj svijet. Pa neka je slavljen Onaj Koji ih pokreće i daje da slobodno stječu sredstva za život, Koji ih je učinio različitim u naravi i znanju, blagostanju i bijedi. Imam Ahmed kaže da je Ebu-Musa rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (427) 'Allah, dž.š., stvorio je Adema od šake zemlje koja je uzeta sa cijele Zemlje, pa su nastali ljudi shodno zemlji, i to bijeli, crveni, crni, oni između toga, loši i dobri, veseli i tužni i između toga.'" Hadis prenose i Ebu Davud i Et-Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis dobar i pouzdan (hasen, sahih).
Allah, dž.š., kaže:
"I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene", znači od vaše vrste stvara žene, supruge: "da se uz njih smirite", znači, da se stvori veza među njima jer kada ne bi bili od iste vrste nastupilo bi odvajanje (razlaz, odvratnost); Svojom milošću, On ih je sve stvorio od jedne vrste, muškarce i žene, pa je nastala ljubav samilost i blagost, te stoga kaže:
"između vas uspostavlja ljubav i samilost", da bi razlozi povezivanja (spajanje) ostali da postoje i da bi razmnožavanje ostalo neprekidno.
"U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju."
Kaže Uzvišeni (Svevišnji) Allah, dž.š.: "i jedan od dokaza Njegovih", koji upućuje na Njegovu veliku moć je "stvaranje nebesa i Zemlje", tj. stvaranje nebesa u čitavoj njihovoj visini i prostranstvu i sa svim stvorenjima koja tu postoje kao i Zemlje sa onim što je u njoj i na njoj.
"i raznovrsnost jezika vaših", znači raznovrsnost jezika ljudi Arapa i drugih. "boja vaših", znači, posebne crte lica kod svakog čovjeka se razlikuju od crta lica drugog čovjeka i nijedan od njih nije kao drugi i zato treba uporediti ponašanje, lik i govor jer svaki od njih ima poseban način koji ga razlikuje od drugog.
"u tome, zaista, ima znakova za ljude koji razmišljaju."
"jedan od znakova Njegovih je san vaš noću i po danu i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova"; znači, jedan od dokaza je i ono što je Allah, dž.š., stvorio - svojstvo sna u kome se stječe odmor i mir i dao vam je da se razilazite po Zemlji i trudite u načinima opskrbe i putujete po danu.
"U tome,zaista,ima znakova za ljude koji čuju", znači, koji shvate (čuju), te iskoriste poznavanje ovih pouka pa ih one upute na njihovog Tvorca.
El-Taberani prenosi od Zejda ibn Sabita, r.a., da je rekao: (428) "Zadesila me nesanica po noći pa sam se na to požalio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji rekao je: 'Reci: 'Allahu moj, zađoše zvijezde, smiriše se oči, a Ti si živi i Vječni; o Živi i Vječni, uspavaj moje oči i učini mi mirnom noć!'' To sam rekao i nesanica je otklonjena."
Riječi Silnoga i Velikog: "Allah vas stvara i opskrbljuje", znači da je On Stvoritelj i Opskrbljivač.
Imam Ahmed prenosi od Halidovih sinova Habbe i Seva da su rekli: (436) "Ušli smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je nešto popravljao, pa smo mu pomogli, a on veli: 'Ne očajavajte zbog opskrbe dok vam je glava na ramenima. Zaista čovjeka majka rodi crvena, bez ljušture, a zatim ga Silni i Veliki opskrbi.'"
Riječi Uzvišenog: "On će vam život oduzeti i na kraju vas oživiti." Znači On će vas usmrtiti poslije ovog života a zatim, na Sudnjem danu, oživiti.
Uzvišeni rekao je: "Postoji li i jedno božanstvo vaše", tj. oni koje obožavate mimo Allaha, dž.š., "koje bilo šta od toga čini?", da li oni mogu raditi ono što Allah Uzvišeni može oko stvaranja opskrbljivanja, života, smrti i proživljenja?
Uzvišen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!", tj. Allah je Uzvišen, Svet, Velik i Silan i ne treba Mu sudrug, rival, neko jednakopravan, dijete ili roditelj. Ne, On je Jedan, Jedinstven. Utočište svakom, Koji nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije!
Uzvišeni spominje svoje blagodati prema stvorenjima šaljući im, kao Svoju milost, vjetrove kao nosioce radosnih vijesti nakon čega dolazi obilna kiša. Zbog ovog On rekao je: "da vam da da milost Njegovu osjetite", tj. kišu koju spušta i njom oživljava ljude i pokrajine.
"i da lađe voljom Njegovom plove", po moru, pomoću vjetra,
"i da iz obilja Njegova stječete", trgovinom, pribavljanjem sredstava za život i putovanjem od mjesta do mjesta.
"...i da bi ste zahvalni bili", da zahvaljujete Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima: vidljivim i nevidljivim, koje se ne mogu ni nabrojati ni izračunati.
Objašnjavajući kako stvara oblake iz kojih spušta kišu, Uzvišeni veli:
"Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju", nastale isparavanjem mora i drugog što se po volji Hvaljenog isparava... "i On ih po nebu, kako On hoće rasprostire", produžava, umnožava i razvija sve dok ne ispune cijelo obzorje.
Ponekad oblaci dođu s mora teški i puni, kako to Uzvišeni veli:
"On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest, milosti Svoje, a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njeg kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni, isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se." (7:57)
Također On ovdje veli:
"Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli", tj. na crne i teške komade koji su blizu Zemlje. Njegove riječi:
"...pa ti vidiš kišu kako iz njih pada." Znači vidiš kišu kako pada iz oblaka.
"i kad je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune", zbog njihove potrebe za njom i za njezinim spuštanjem i dopiranjem do njih.
Poslije toga Allah, dž.š., rekao je:
"A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi i poslije toga blagodati poricali." Kaže Uzvišeni: "A da pošaljemo vjetar", suh, na usjeve koje su posijali, pa se razviju, zatim isprave na svojoj stabljici, pa ih vide požutjele kako počnu propadati - i poslije toga oni bi nastavili sa nijekanjem blagodati koje su im date, kao što Uzvišeni veli:
"Kažite vi Meni: 'šta biva s onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče ili to Mi činimo?'" (56:63,64) Vjetrova ima osam vrsta: četiri su kao milost, a četiri kao kazna. što se tiče prva četiri, to su: en-naširat, oni koji šire; el-mubešširat, koji najavljuju kišu; el-murselat, oni koji se jedan za drugim šalju; ez-zarijat, oni koji pušu, a druga četiri su; el-akim, vjetar bez ikakva dobra; es-sarsar, ledeni vjetar (ova dva su na kopnu); el-kasif, bura i el-asif, silan vjetar (na moru).
Ako Allah, dž.š., hoće, učinit će ih kao milost i radost, a ako hoće učinit će ih bolnom patnjom. Vjetrovi su različiti po pitanju pravca: istočni, zapadni, južni i sjeverni.
Postoje velika razmimoilaženja po pitanju njihove koristi i utjecaja.
Blagi svježi vjetar hrani biljke i tijela životinja, dok drugi suši, treći pokreće i očvršćuje, a četvrti iznuruje i slabi.
Uzvišeni, iza toga, upozorava na Svoje blagodati tako što im je potčinio sve što je na nebesima i Zemlji kako bi se time ispomogli u svom životu na ovom svijetu i u obožavanju Allaha, dž.š., kao što je naređeno. Na njih je izlio Svoje vidljive i nevidljive blagodati: slanje poslanika, objavljivanje Knjiga i otklanjanje slabosti i bolova. Ali i pored toga samo je mali broj ljudi vjerovao. Većina njih je raspravljala o Božijem jedinstvu i slanju poslanika bez ikakva znanja i argumenata iz jasne i svijetle Božije knjige.
Uzvišeni obavještava o ovim mušricima koji priznaju da je Allah jedini Stvoritelj nebesa i Zemlje i da nema druga, ali, i pored toga, oni i druge obožavaju, a znaju da je to Božije stvorenje i Božije vlasništvo. "a ti reci: 'I Hvaljen neka je Allah'", jer je protiv Nas ustanovljen argument sa samim vašim priznanjem.
"samo što većina njih ne zna."
Ovo su ključevi gajba (nepoznatog, nevidljivog) i znanje o njemu Allah, dž.š., je zadržao samo za Sebe, tako da niko o tome ništa ne zna osim onog što ga Uzvišeni obavijesti. Tako vrijeme Sudnjeg dana ne zna ni Poslanik niti melek. "On će ga u njegovo vrijeme otkriti." (7:187) Tako je i u pogledu kiše, za koju samo Allah, dž.š., zna, i kada naredi da pada, tek onda za to znaju meleci zaduženi za to. Da li je u materici muško ili žensko, srećnik ili nesrećnik, to niko osim Allaha ne zna, da bi tek nakon toga i to saznali meleki zaduženi za taj posao. Također čovjek ne zna što će sutra zaraditi na ovom i budućem svijetu, i ne zna u kojoj zemlji će umrijeti. To niko niti shvata, niti zna.
Ovaj ajet je sličan sljedećem Allahovom govoru: "U njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna." (6:59) U jednom hadisu ovih pet stvari su nazvane "ključevi gajba".
Imam Ahmed prenosi od Ibn-Umera da je rekao: "Rekao je Allohov Poslanik, s.a.v.s.: /464/ 'Ključevi gajba' pet su stvari koje ne zna niko osim Allaha.'
'Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.'"
Ovaj hadis prenosi samo Buharija. Prenosi Eš-Ša'bi od Mesruka, a ovaj od Aiše, r.a., da je rekla: /465/ "Ko vam bude pričao da on (tj. Allohov Poslanik, s.a.v.s.) zna što će sutra biti, sigurno je slagao, zatim je proučila:
'a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi.'"
O govoru Uzvišenog: "i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti" Katade je rekao: "To su stvari koje je za Sebe Allah ostavio. O njima ne zna ni "Bliski melek", niti Allohov Poslanik, jer 'samo Allah zna kad će Smak svijeta.'" Niko od ljudi ne zna kad će nastupiti Smak svijeta - u kojoj godini, mjesecu, danu ili noći. "Samo On spušta kišu", tako da niko ne zna kada će kiša pasti - danju ili noću,
"i samo On zna šta je u matericama" muško ili žensko, crvenokožac ili crnac, i to niko drugi ne zna.
"a čovjek ne zna što će sutra zaraditi" - dobro ili zlo. O sine Ademov, ti ne znaš kada ćeš umrijeti. Možda si već sutra mrtvac ili bolesnik.
"i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti", tj. ni jedan čovjek ne zna gdje je njegov mezar; je li to u moru, na kopnu, u dolini ili na planini? U jednom hadisu stoji: /466/ "Kad Allah htjedne roba uzeti (usmrtiti) u nekom mjestu (zemlji), učini da on u toj zemlji ima neku potrebu."
"Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače." Znači da je od ilovače stvorio oca čovječanstva, Adema, a.s.,
"a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine", tj. razmnožavaju se, također, od tekućine (kapi) koja izlazi iz kičme čovjeka i grudi žene.
"Zatim ga skladno uobličava", tj. Adema nakon što ga je stvorio, od zemlje. Stvorio ga je savršeno,
"i život mu udahnuo i On vam sluh i vid i pamet daje." - Riječ znači pamet, umovi.
"a kako vi malo zahvaljujete" na ovim sposobnostima kojima vas je Uzvišeni i Svemoćni Allah opskrbio. Sretan je onaj ko ih upotrijebi u pokornost Njemu, Svemoćnom.
Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: "Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!" rekao: "Upućivač stanovnika nebesa i Zemlje." Ibni-Džerir prenosi od Enes ibn Malika da rekao je: "Allah kaže: 'Moje svjetlo je uputa.'" Ovo mišljenje odabira Ibn-Džerir. "Primjer svjetlosti Njegove", tj. primjer upute Njegove vjernik je u čija prsa je Allah, dž.š., stavio iman (vjerovanje) i Kur'an. Ubejj ibn Ka'b čitao je:
"Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje u Njega." To je vjernik u čija prsa je Allah, dž.š., stavio iman (vjerovanje) i Kur'an. Ovako su prenijeli Sei’d ibn Džubejr i Kajs ibn Sa’d, od Ibn-Abbasa da je i on tako čitao: "Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje u Njega." Neki čitaju:
"Allah je Osvjetljitelj nebesa i Zemlje!" Od Dahhaka se prenosi da je učio: "Allah je osvijetlio nebesa i Zemlju!" Buharija i Muslim prenose od Ibn-Abbasa, r.a., /331/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je ustajao noću, učio sljedeću dovu: "Allahu moj, Tebi pripada slava i hvala, Ti si svjetlost nebesa i Zemlje i onoga što je u njima. [8] Tebi pripada slava i hvala, Ti održavaš nebesa i Zemlju i ono što je u njima."
Allah Uzvišeni kaže: "Primjer svjetlosti Njegove." O ovoj zamjenici (Njegove) postoje dva mišljenja: prvo, da se ona vraća na Allaha Uzvišenog, tj. primjer Njegove upute u srcu vjernika, (zastupa ga Ibn-Abbas); drugo, da se zamjenica vraća na vjernika na kojeg ukazuje kontekst. Kao da je rečeno: "Primjer svjetlosti vjernika koja je u njegovu srcu je udubina u zidu", pa je upoređeno srce vjernika, uputa koja mu je prirođena i Kur'an, koji je podudaran sa onim što je vjerniku prirođeno, kao što kaže Uzvišeni:
"Zar je Onaj Koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur‘an kao svjedok Njegov." (11:17) Tako je upoređeno srce vjernika u njegovoj osobnoj čistoti sa staklenom, prozirnom i tvarnom (juveliranom) svjetiljkom, a Kur'an i Šerijat, po kojem se on ravna sa izvrsnim, čistim, svijetlim i jednako kvalitetnim uljem bez zamućenosti i promijenjenosti. Allah Uzvišeni kaže: "...je udubina u zidu." Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu: "To je mjesto fitilja u svjetiljci." Ovo je općepoznato i zbog ovoga Uzvišeni poslije kaže: "u kojoj je svjetiljka", a to je svjetlost koja je u udubini. Ubejj ibn Kab kaže: "Svjetiljka je svjetlost koja predstavlja Kur'an i vjerovanje koje je u njegovim prsima."
"...svjetiljka je u kandilju", tj. čistom, staklenom kandilju koji daje svjetlost, a to je primjer vjernikovog srca.
"...a kandilj je kao zvijezda blistava", tj. kao da je ona zvijezda od ogromnog bisera koji svijetli i pokazuje.
"...koja se užiže blagoslovljenim drvetom", tj. uzima ulje iz blagoslovljenog, maslinovog, drveta. "maslinovim" je apozicija. "ni istočnim ni zapadnim", tj. nije u istočnim predjelima, pa Sunce ne stiže do njega s početka dana, niti u zapadnim pa da mu sjena nestane prije zalaska Sunca, već je ono na jednom središnjem mjestu gdje ga Sunce obasjava s početka dana do kraja. Stoga je njegovo ulje čisto, jednako kvalitetno i svijetlo i to je najčišće ulje koje može biti. Slično tome rekli su Ibn Abbas, Ikrime, Mudždžahid, Sei’d ibn Džubejr i Es-Suddi. Postoji stav da se mislilo da središnja stabla koja nisu ni na istoku ni na zapadu, a postoje i druga mišljenja... Međutim najprikladnije od ovih mišljenja je prvo, a to je da je to stablo na površini Zemlje na jednom prostranom, uočljivom i vidljivom mjestu izloženom Suncu koje ga obasjava od početka do kraja dana da bi bilo čišće i finije ulje, kao što ih je više reklo u onome što je navedeno.
Zato Uzvišeni kaže: "čije ulje gotovo da sija kad ga Vatra i ne dotakne", znači zbog odsjaja blistavosti samog ulja.
Allah Uzvišeni kaže: "sama svjetlost nad svjetlošću!" Ibn-Abbas kaže da se time mislilo na vjerovanje roba (čovjeka) i njegova djela, a također i na svjetlo Kur'ana i svjetlo imana (vjerovanja) kada se udruže, pa nijedno ne može biti bez svoga druga.
Allah Uzvišeni kaže: "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće", tj. Allah upućuje Svojoj svjetlosti onoga koga On odabere, kao što je navedeno u hadisu koji je prenio Ahmed od Abdullaha ibn Amra, a ovaj je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže /332/: "Zaista je Allah Uzvišeni stvorio Svoja stvorenja u tmini, zatim je, tada, prosuo Svoju svjetlost na njih. Onaj koga je pogodilo, tada, nešto od Njegove svjetlosti upućen je, a onaj koga je promašilo, zalutao je. Zato kažem: 'Osušila su se pera na znanju Allaha Uzvišenog.'"
Allah Uzvišeni kaže: "Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna." Nakon što je Uzvišeni spomenuo ovo kao primjer svjetla kojeg je On darovao vjerničkom srcu, završio je ajet Svojim riječima:
"Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna", tj. On dobro zna onoga ko je zaslužio i ko je dostojan upute, za razliku od onoga ko je zaslužio da bude u zabludi.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sei’da el-Hudrijja da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /333/: "^etiri su vrste srca: bistro u kojem svjetiljka sija, začahureno srce pričvršćeno za svoj omotač, izvraćeno srce i spljošteno srce. Što se tiče bistrog srca, to je srce vjernika, a njegova svjetiljka je njegovo svjetlo. Što se tiče začahurenog srca, to je srce nevjernika. Što se tiče izvraćenog srca, to je srce licemjera koji je spoznao, a potom zanegirao. Što se tiče spljoštenog srca, to je srce u kojem je vjerovanje i licemjerstvo. Primjer vjerovanja u njemu je kao primjer povrća kojeg natapa ukusna voda, a primjer licemjerstva u njemu je kao primjer čira kojeg natapa krv i gnoj, pa koja tekućina prevlada to mu dominira." Lanac njegova prenošenja je dobar, iako ga muhaddisi nisu naveli.
___
[8]
Kažem: "Ovo je argument da se riječima Uzvišenog:
'Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!' mislilo: 'Upućivač njihovih stanovnika', s obzirom da ova svjetlost nije svjetlost Njegovog bića, koja je Njegov atribut, već je to samo svjetlo upute koje On ubacuje u srca vjernika. Također i prethodni kiraeti (načini čitanja/učenja Kur’ana) svjedoče o ovome: 'Allah je Osvjetljitelj nebesa i Zemlje!' i 'Allah je osvjetlio nebesa i Zemlju!' Pogotovu riječi Uzvišenog na kraju ovog ajeta: 'Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće.' Jasna je iz prethodnog ispravnost mišljenja onog ko tumači da Allah osvjetljava Svojom uputom, a Allah upućuje na ono što je tačno."
Uzvišeni, govoreći o Svom Plemenitom Biću, obavještava da Njemu pripada apsolutna zahvalnost na dunjaluku i ahiretu. On je davalac blagodati njihovim žiteljima, jer je On vladar Koji Jedini njima upravlja, nema sudruga, sve je Njegovo vlasništvo i Njemu pokorno, pod Njegovom upravom i vlašću, jer nema Gospodara mimo Njega, niti nekoga kome bi trebalo robovati osim Njemu. On je Mudar u Svojim riječima i djelima, propisima i odredbama, obaviješten o Svojim stvorenjima i ništa Mu nije skriveno.
"On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi", tj. zna šta ulazi u zemlju od sjemenja i košpica koje se u njoj kriju, i zna šta iz njih izlazi, njegov broj, kakvoću i svojstva,
"i šta se s neba spušta" u vidu kiše i nafake, a šta se na nj uspinje od dobrih djela.”On je Milostiv" prema Svojim robovima, "i On oprašta grijehe" onima koji Mu se pokaju i koji se na Njega oslanjaju.
Uzvišeni izvještava da On zna skrivne tajne nebesa i Zemlje i ono što je skriveno u svačijoj nutrini. Svakoga će nagraditi prema njegovim djelima.
"Kažite vi meni koji su dio zemlje stvorila božanstva vaša kojima se, umjesto Allahu, klanjate", tj. kipovi i kumiri, "i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela", ovo je izazov Allaha onima koji obožavaju nešto mimo Njega i način da im pokaže njihovu nemoć i to da je On tvorac nebesa, Zemlje i svega drugoga, a šta su to stvorili oni mimo Njega da bi bili obožavani! Njega obožavaju, ne posjeduju ništa, a kako bi i posjedovali kad su oni posjed i vlasništvo Uzvišenog Allaha.
"Ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu pa imaju u njoj dokaz za to!?" tj. ili smo im objavili Knjigu koja sadržava širk i nevjerovanje o kojima govore. Odgovor je da nije tako.
"Nijedno, već nevjrnici jedni druge obmanjuju", tj. u tome slijede svoje prohtjeve, obmane, stranputicu i laži. Potom Uzvišeni izvještava o Svojoj velikoj moći zahvaljujući kojoj opstoje nebesa i Zemlja, Njegovom naredbom, i tome da ih čuva.
Ovaj i slijedeći ajet sadrže odgovor kršćanima, kao i njima sličnim, židovima i Arapima idolopoklonicima, koji smatraju da su meleci (anđeli) kćerke Allahove. Allah ističe da su njihove tvrdnje i riječi da Allah ima djecu neistinite i lažne, a zatim kaže:
"Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i Zemlji", odnosno, nije tako kako oni izmišljaju; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji; On time raspolaže, jer ih je On stvorio, On ih opskrbljuje, određuje sve, podvrgava Sebi, upravlja i raspolaže svim po Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi i u Njegovoj vlasti, pa kako će biti Njegova djeca kada djecu rađaju parovi!? On, međutim, Veličanstven i Uzvišen, nema para niti ortaka u pogledu veličine i dostojanstva, kao što nema ni drûge, pa kako da ima dijete?!
On kaže: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, otkuda Njemu dijete, a On nema drûgê? a stvorio je svaku stvar i On sve zna" (6:101), kao i:
- Oni Govore: "Svemilosni je uzeo dijete", /88/ "Vi doista teško i odvratno govorite." /89/ "Gotovo da se nebesa raspadnu i Zemlja provali i planine zdrobe" /90/ "što Svemilosnom dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema potrebe da Svemilosni dijete ima." /92/ "Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji, doći će Svemilosnom kao robovi." /93/ "On ih sve pamti i tačno zbraja." /94/ "I svi će Mu, na Danu sudnjemu, pojedinačno doći." /95/ (19:88-95)
Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "On je Allah! Jedan. Allah je utočište svakome. Nije rodio i rođen nije. I niko Mu ravan nije." (112:1-4)
U ovim časnim ajetima Allah potvrđuje da je On Veliki Gospodar, Kojemu nema ravnoga ni sličnoga, te da je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto Njegovom gospodarenju, pa je nemoguće da ima dijete! U tom smislu, uz komentar ovoga ajeta iz sure "El-Bekara", tj"Krava", El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, komentar: /108/ Allah Uzvišeni kaže: "Sin Ademov (čovjek) u laž Me ugoni, a to nema pravo; On Me huli, a to nema pravo! On Me negira, tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo oživiti kao što je bio, i huli Me tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista Uzvišen, da bih imao drûgu ili sina!" U Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom) se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /109/ "Niko od Allaha nema više strpljenja da sluša uvrede! Oni Mu pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i dobro daje."
U vezi s riječima: "Njemu se svi pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi: "pokoravaju se", znači "klanjaju "; Ikreme i Ebu-Malik kažu:
"Njemu se svi pokoravaju", znači "Priznaju Ga klanjajući Mu se", a Mudžahid ističe da to znači: "Pokoravaju Mu se".
Ove riječi znače da ih On stvara bez prethodnog primjera. Ibn-Džerir navodi da to znači: "On je Velik i Uzvišen da bi imao sina; On je vladar nebesa i Zemlje, na kojima sve svjedoči Njegovu Jednoću i priznaje pokornost Njemu, jer On je Tvorac svega iz ničega, Stvaralac i Davalac egzistencije bez prethodnog osnova i primjera prema kojemu bi to učinio." Allah ovim saopćava robovima Svojim da je među onima koji to Njemu svjedoče i Mesih, za kojega tvrde da je Njegov sin, pa im kazuje da je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera i osnova (iz ništa), stvorio i Mesiha bez oca i to samo Svojom Moći.
Uzvišeni obavještava da je ukrasio prvo nebo planetama i zvijezdama. Tako ga vide ljudi sa Zemlje. Isto kao što je Uzvišeni rekao:
"Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili", (67:5) a ovdje Uzvišeni kaže: "...i čuvamo ga", tj. najboljom zaštitom.
"...od svakog šejtana prokletog", tj. odmetnutog i prkosnog - ukoliko htjedne da se prikrada i sluša, onda bi ga pogodila kometa i zapalila.
"...da ne prisluškuje društvo najviše", tj. kako ne bi došli do nebesa, gdje borave meleki i razgovaraju o svemu što je njih Allah obavijestio od Svojih propisa i odredbi
"I kad iz srca njihovih nestane strah". (34:23) I zato Uzvišeni kaže: "...njih gađaju", tj. šejtani budu gađani, "sa svih strana da ih otjeraju", tj. da ih spriječe da stignu do nebesa.
"...njih čeka patnja neprekidna", tj. bolna i trajna. "...a onoga koji što ugrabi", tj. riječ koju čuje šejtan sa nebesa pa je proslijedi drugom šejtanu, ispod sebe, a drugi trećem. Može se desiti da prvog pogodi kometa ili pak Allahovom voljom uspijeva tu riječ dobaciti drugim šejtanima prije nego što bude vatrom komete zapaljen. Tu riječ posljednji šejtan odnese vraču... kao što je bilo spomenuto u hadisu.
"...a onoga koji što ugrabi".
Ibn-Abbas veli: "[ejtani su imali mjesta u nebesima gdje su sjedili i slušali Objavu. Zatim su silazili na Zemlju i dodavali na svaku riječ devet svojih riječi..." A kad je trebalo da Objava bude poslana Muhammedu, s.a.v.s., bili su spriječeni da pristupe uobičajenim sjedištima i gađani su plamtećim zvijezdama koje bi ih spržile. Oni su se zbog toga žalili Iblisu pa je on poslao svoju vojsku da ispitaju razloge, pa su našli Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja između dva brda u dolini Nahle. Nakon toga su se vratili Iblisu i obavijestili ga o tome što su vidjeli... On reče: "To je ono što se dogodilo"; Navest ćemo, inšallah, hadise sa ostalim komentarima o ovoj temi kad budemo tumačili riječi Uzvišenog kada obavještava o džinima da su rekli:
"A Mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda plamtećih puno." (72:8)
Allah Uzvišeni kaže: "U stvaranju nebesa i zemlje...", tj. u visinama nebesa, preciznosti, prostranstvima, pokretnim i nepokretnim zvijezdama i kružnim tokovima kosmosa, odnosno, u gustoći Zemlje, u njenim nizinama i brdima, u morima i pustinjama, u bespućima i naseljima, u svemu u čemu su koristi, u naizmjeničnim promjenama dana i noći, koje dolaze, a zatim odlaze da bi umjesto njih došlo nešto drugo ne kasneći ni trenutka, kao što Uzvišeni Allah kaže:
"Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći; svi oni u svemiru plove" (36:40) Nekada je jedno duže, a drugo kraće, nekada jedno uzima od drugoga da bi se zatim zamijenili, kao što Uzvišeni kaže: "On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć" (35:13), tj. od jednog povećava drugo i obratno.
"..lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude", tj. u tome što je On more učinio podložnim da nosi lađe s jednog mjesta na drugo u korist života ljudi, za korištenje onoga što ima u jednoj regiji i prenošenje drugim ljudima, i onog što ima kod njih ovima prvim; "i kiši koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon njenog mrtvila", kao što, također, kaže: "Dokaz im je Zemlja mrtva" itd. do "što oni ne znaju" (36:33-36) Zatim: "po kojoj je rasijao svakojaka živa bića" koja se u svemu razlikuju. To On sve zna, sve opskrbljuje i Njemu ništa skriveno nije.
On kaže: "Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne opskrbljuje On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti! Sve je to u Knjizi jasnoj!" (11:6) "U promjeni vjetrova" koji jednom donose milost, a drugi put kaznu; nekada donose radost najavljujući kišu iz različitih izvora!
"i oblacima koji između neba i Zemlje lebde", tj. koji se kreću između neba i Zemlje i koji su u službi Allahove volje prema zemaljskim prostorima i mjestima onako kako ih Allah upotrijebi, "ima doista znakova za one koji razumijevaju" i koji dokazuju Jednoću Allahovu, kao što Allah kaže:
"U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noći i dana, znamenja su za one koji su pametni." Hafiz Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Abbasa: /167/ Kurejšije su se obratile Allahovom Poslaniku: "Ako nam Allah Safu učini zlatnom, mi ćemo ti vjerovati i s tobom se boriti!?" On im je rekao: "Jamčite mi! ako bih ja zamolio Allaha i On vam Safu pozlatio da ćete sigurno vjerovati u mene?!" Oni su mu dali garanciju, pa je on uputio dovu svome Gospodaru, nakon čega mu je došao Džebrail i rekao: "Tvoj Gospodar će im učiniti Safu zlatnom; ali ako u tebe ne budu vjerovali, On će ih kazniti kako nikoga među svjetovima kaznio nije!" Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne, Gospodaru moj..nego ostavi mene i moj narod da ostanem koji dan!" Nakon toga, Allah je objavio ovaj ajet (To prenosi i Ibn Ebi-Hatim, uz dodatak:) /168/ "Kako da oni od tebe traže Safu, kada vide znamenja veća od Safe!?" Veki' ibn Džerrah prenosi od Ebi-Duhha'a da je rekao: Kada je objavljeno: "Vaš Bog je jedan Bog", idolopoklonici su kazali: "Ako je to tako, pa neka nam donese ajet (znamen)", pa je Allah Uzvišeni objavio: .."Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje..."
Uzvišeni obavještava da On Svojom moći upravlja oblacima u početku kada ih začne, kada su oni još slabi, On ih razgoni "a onda ih spaja", tj. sakuplja: "i jedne nad drugima gomila", tj. umnožava ih zgušnjavanjem "pa vidiš kišu", tj. vodu koja pada "kako iz njih pada", tj. iz međuprostora oblaka. Uzvišeni kaže: "On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad", tj. učinio je ovdje da brda budu isto što su i oblaci, te Uzvišeni veli:
"pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi", [13] tj. ono što spušta sa nebesa dvije su vrste: kiša i grad (led), pa Uzvišeni kaže: "pa njime koga hoće pogodi" iz milosti prema njima
"a koga hoće poštedi", tj. otklanja od njih oblake preobilne kiše. Najvjerojatnije je da se riječima Uzvišenog "pa njime pogodi" željelo reći "gradom kao odmazdom prema onome kome hoće", kao što je rasipanje njihovih plodova sjetve i uništenja žetve njihove i drveća, a On također poštedi koga hoće iz milosti Svoje prema njima.
Uzvišeni veli: "blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid", tj. od siline munje skoro da se oduzme vid.
___
[13]
Ovakav bi bio prevod ovog dijela ajeta ako se smatra da se spojena zamjenica u riječi "bihi" odnosi na grad a ne na kišu (Prim.rec.)
Allah, dž.š., obraća se mušricima koji su na Allaha laž izmislili pripisujući Mu druga božanstva. Tvrdili su da su meleki Allahove kćeri i Allahu su pripisali sina. Uzvišen je i veliki Allah, i daleko od riječi koje Mu pripisuju. Uz sve to, zanijekali su istinu koja im je došla na jezicima poslanika, Allahov selam i salavat neka je na njih. I zato kaže Allah, dž.š.:
"Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži i smatra Istinu lažnom kada mu ona dolazi?", tj. nema većeg silnika od ovog, jer je on sastavio dvije neistine: slagao je na Allaha i lažnim smatra Allahovog Poslanika, s.a.v.s. I zato kaže Allah, dž.š., prijeteći im:
"Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?" A oni su ti koji su nijekali i poricali Istinu.
"Sve što zažele u Gospodaru svoga će naći", tj. u Džennetu šta zatraže - to će naći.
"To će biti nagrada onima koji su dobra djela činili."
"Da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio." Kao što kaže Allah, dž.š., u drugom ajetu: "Eto, to su oni od kojih ćemo dobra djela, koja su radili, primiti, a preko ružnih postupaka njihovih prijeći i od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ispunit ćemo." (46:16)
Obavještava nas Uzvišeni da je On stvoritelj svega i Gospodar svega i vladar svega. Sve je pod Njegovom upravom, moći i zaštitom.
"Reci: 'Zar od mene tražite da nekog drugog osim Allaha obožavam, o neznalice!'" Navode povod objave, prema onom što prenose Ibn Ebi-Hatim i drugi od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da su idolopoklonici iz svog neznanja zvali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u obožavanje njihovih božanstava, a da će oni sa njim obožavati "njegovog" Boga, pa je objavljen ajet:
"Reci: 'Zar od mene tražite da nekog drugog, osim Allaha, obožavam, o neznalice!' A tebi i onima prije tebe objavljeno je: 'Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'"
Ovaj je ajet kao što su riječi Uzvišenog:
"...a da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili."
"A u čemu god se Vi razišli, presuda za to u Allaha je!" znači: pri razilaženju i sukobu mišljenja u bilo kojem slučaju i bilo kakvom pitanju.
"To vam je, eto, Allah, Gospodar moj - u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam", znači: Njemu se obraćam pri svakom poslu.
"Stvoritelj nebesa i Zemlje!" znače: On je Stvoritelj njihov i svega među njima. "On vas kao parove stvara", znači: On vama između vas od vaše vrste i vaših oblika jedne drugima stvara, iz ljubaznosti i dobrote prema vama čini jedne muškarcima, a druge ženama. "a stvara parove i od stoke", znači: On je vama stvorio osam jedinki stoke u parovima.
Riječi Uzvišenog Allaha dž.š.: "da vas tako razmnožava", znači: On vas tako u matericama stvara, te tako pokoljenja teku i potomstva se smjenjuju kako kod ljudi tako i kod stoke. "niko nije kao On!", po pitanju stvaranja kao i po pitanju ostalih Njegovih uzvišenih svojstava, jer Njemu niko nije uporediv i Njemu nema sličnoga.
"On sve čuje i sve vidi."
"Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu", tj. ko bude radio djela čiju nagradu očekuje na budućem svijetu
"Umnogostručit ćemo mu je", tako što ćemo ga ustabiliti u dobrim poslovima, obasut ćemo ga berićetom. Učinit ćemo da bujno napreduje svaki dobar poduhvat. Svako dobro ćemo nagraditi od deset do sedamstotina puta, pa i više koliko Allah bude htio.
"a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu - dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela." Očito je da onaj ko se trudi, da dobije samo ovosvjetsku korist ne razmišlja o budućem svijetu. On se za ahiretsku nagradu, uopšte, ne opterećuje. Zato mu Allah uskraćuje Ahiret i Dunjaluk. Od svoje dobre volje Allah mu nešto podari, ali ako Allah neće, on nikakvu korist ne može uživati.
Kao što Uzvišeni kaže:
"Onome koji želi Ovaj Svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti." /17:18,19/ Prenosi Es-Sevri od Ubejj ibn Kaaba, r.a.: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /88/ 'Ovaj Ummet je obradovan slavom, ugledom, pobjedom i čvrstim položajem na Zemlji. Ko od sljedbenika ovog ummeta bude radio djela, za koja se dobija nagrada na ahiretu, želeći postići ovaj svijet, na ahiretu neće imati udjela u nagradi."
"A kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili", znači: kad bi Allah davao opskrbu ljudima preko potrebe, to bi ih podstaklo da se osile i da jedni drugima nepravdu čine iz obijesti i uobraženosti. Katade navodi hadis: /94/ "Ja se, uistinu, za vas bojim dunjalučkih ljepota koje će vam Uzvišeni Allah otkriti." Katade dalje veli: "A rečeno je: 'Najbolji je život onaj koji te ne baca u očaj, niti uzdiže u obijest.'"
Riječi Uzvišenog: "Ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće! I zaista On dobro poznaje i vidi robove Svoje." On ih opskrbljuje onim što im On odabere, što je dobro po njih. Daje bogatstvo onom ko bogatstvo zaslužuje, a siromaštvo onom ko siromaštvo zaslužuje. Tako se prenosi u hadisi-kudsiju: /95/ "Uistinu, među robovima Mojim ima onaj za kojeg je samo dobro da bude bogat. Kad bih ga učinio siromašnim, oskrnavio bi mu i vjeru. A uistinu, od robova Mojih ima i onaj za koga je samo dobro da bude siromašan. Kad bih ga bogatim učinio, oskrnavio bih mu vjeru."
Riječi Uzvišenog: "I od Znakova Njegovih..." Znamenja koja upućuju na Njegovu veličinu, Njegovu moć i Njegovu vlast je:
"Stvaranje nebesa i Zemlje i onog što je u njima rasijao." Posijao po nebu i Zemlji. "...od živih bića." Misli se na sve ono što ima dušu, sa svim različitostima rasa i vrsta, koje su raspršene na raznim krajevima nebesa i Zemlje. "...i On", pored svega ovog,
"... kadar je da ih sve sabere kada bude htio." Ima moć sva stvorenja okupiti Sudnjeg dana na jednom mjestu. Te da učini da čuju pozivača i povinuju se treptaju Njegova oka. On će im tada Svojom pravednom i istinskom presudom presuđivati.
Jedno od znamenja koji upućuju na Njegovu moć i vlast jeste i to što je more učinio pogodnim za plovidbu lađa prema Njegovoj odredbi. One ogromne kao brda mogu ploviti.
"Ako želi, On umiri vjetar" koji pokreće lađe na moru, tako da se ne mogu kretati. Naprotiv, ostat će usidrene i nepomične na morskoj površini:
"Doista, u tome ima dokaza za svakog strpljivog", u teškoćama, "zahvalnog", u blagostanju.
"...ili ih potopi, zbog onog što su zaradili", tj. ako hoće On uništi lađe, i potopi ih sa putnicima što na njima plove, zbog njihovih grijeha. "...a mnogo toga On i oprosti", tj. od grijeha njihovih. Da ih kažnjava za sva njihova nedjela, uništio bi svakog ko morem plovi. Ali On iz Svoje uzvišene dobrote i milosti šalje vjetar koji je ljudima potreban, kao što i kišu spušta u dovoljnoj količini.
"da bi oni koji raspravljaju o dokazima Našim znali da im nema kud umaći", tj. od Naše kazne i osvete neće moći pobjeći. Primorani su pokoravati se Našoj moći.
Zatim Uzvišeni kaže: "Samo On zna kada će Smak svijeta nastupiti", tj. to ne zna niko osim Njega.
Kao što kaže Uzvišeni: "On će ga u njegovo vrijeme otkriti." Riječ Blagoslovljenog i Uzvišenog: "A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i ni jedna žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna", tj. sve obuhvaća Njegovo znanje. Njegovom znanju ne promiče ni kao zrno gorušice, bilo to na Zemlji ili nebesima.
I riječi Uzvišenog: "A na dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?", tj. na budućem svijetu pozvat će Allah idolopoklonike i pitat ih: 'Gdje su Moji ortaci koje ste obožavali zajedno sa Mnom?'", "Javljamo ti", tj. obavještavamo te "da niko od nas to ne svjedoči", tj. nema niko me|u nama da svjedoči da Ti imaš ortaka.
"Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, sa Istinom stvorili", tj. ne bez svrhe ili kao zabludu.
"i do roka određenog", sa označenim terminom i preciziranim tako da se ne može ni odgoditi ni ubrzati.
"...ali nevjernici okreću glave od onoga čime se opominju", ne mareći za onim šta se od njih traži. A Allah Uzvišeni objavio im Knjigu i poslao Poslanika. Na sve to oni glave okreću.
Uzvišeni navodi da je stvorio Zemlju, da ju je razastro, raširio i ispružio, stvorivši na njoj planine nepomične, doline, obradivo zemljište i pješćare, te odgovarajuće plodove i usjeve koji na njoj rastu.
Riječi Uzvišenog: "I učinili da na njoj sve s mjerom raste." Ibn-Zejd kaže: "Tako da je svaka stvar odvagana i srazmjerno utvrđena."
"…i dajemo vam iz nje hranu". Uzvišeni spominje da im je On stavio Zemlju na raspolaganje sa neophodnim sortama i hranom, a riječ el-meajiš - hrana, množina je od riječi meišetun. Govor Uzvišenog: "A i onima koje vi ne hranite", tj. time što im je olakšao sredstva i načine stjecanja te vrste hrane, Uzvišeni je prema njima Milostiv, te time što im je životinje koje jašu potčinio,
životinje kojima se hrane, te sluge i sluškinje koje ih opslužuju. Sve opskrbiti, obaveza je njihovog Stvoritelja, a ne, nikako, njihova. Na Allahu je opskrba, a oni su ti koji samo od toga imaju koristi.
Govor Uzvišenog: "Mi šaljemo vjetrove da oplođuju", tj. oblake oplođuju pa obilna kiša poteče, i drveće oplođuju prekrivajući čaške njihova cvijeta i listove. Uzvišeni vjetrove spominje u obliku množine kako bi djelatni bili, za razliku od neplodnog vjetra koji je izdvojio i opisao ga neplodnim i on je nedjelatan jer djelovanje bude samo od dvije ili više stvari.
Ubejd bin ´Umejr el-Lejsi kaže: "Allah šalje vjetrove koji najavljuju kišu, koji zemlju snažno pometu, zatim šalje podsticajne vjetrove, koji oblake uskovitlaju pa onda oblikujuće vjetrove Allah šalje, koji oblake oblikuju. Zatim Allah šalje vjetrove koji oplođuju pa drveća oplode. Nakon toga proučio je riječi Uzvišenog: "Mi šaljemo vjetrove da oplođuju."
Govor Uzvišenog: "da imate šta piti", tj. spuštamo vam kišu koja je pitka, koju možete piti, a da smo htjeli - učinili bismo je slanom, kao što to Uzvišeni u suri El-Vakia' kaže:
"Kažite vi meni: Vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti - pa zašto niste zahvalni?"(61:68-70) Riječi Uzvišenog:
"Vi time ne možete raspolagati", tj. vi nad tim ne možete bdjeti, nego Mi kišu spuštamo, za vas je čuvamo i u izvorsku vodu i vrela na dunjaluku je pretvaramo. Da je Allah htio, učinio bi da nestane, iščezne i presuši. Međutim, iz Svoje milosti On kišu spušta i čini je pitkom, i u izvorima, bunarima, rijekama i tome sličnom čuva je, kako bi je tokom čitave godine mogli piti i svoje plodove, usjeve i životinje napajati.
Govor Uzvišenog: "I samo Mi dajemo život i smrt", to je izvješće o moći Uzvišenog Allaha da započne stvaranje i da ga ponovi i On je Taj Koji je iz ničega stvorenja oživio, zatim će ih usmrtiti i na Danu sudnjem sve proživiti.
"I samo Mi znamo one koji su vam prethodili." Ibn-Abbas (sin Abbasov), neka je sa obojicom Allah zadovoljan, o ovom ajetu kaže: "One koji su vam prethodili - misli se na sve one koji su još od Adema, a.s., umrli, a i one koji će poslije doći, misli se na žive i na one koji će se roditi sve do Sudnjeg dana." Slično tumačenje prenosi se i od Ikrime, Mudžahida, Ed-Dahhaka, Katade, Muhameda bin Ka'ba, Eš-Ša'bija i drugih.
Ovo tumačenje odabrao je Ibn-Džerir, Allah mu se smilovao, a o tumačenju ovog ajeta postoje i druga mišljenja, koja su veoma slaba. Tako Muhammed bin Ka´b kaže: "Nije tako kako se kaže!"
"I samo Mi znamo one koji su vam prethodili", misli se na mrtvog i ubijenog, "I one koji će poslije doći", misli se na one koji će poslije biti stvoreni..
"A On, Gospodar tvoj, zaista će ih sve sabrati. On je mudar i sve zna." Jedan od prenosilaca u lancu, Avn bin Abdullah, kaže: "Allah te uputio i dao ti svako dobro." Hadis prenosi Ibn-Džerir.
Uzvišeni veli: "Uđite u njih sigurni", tj. lišeni svakog straha i zaplašenosti. Nemojte se plaštiti da ćete biti izgnani, da ćete biti lišeni toga ili da ćete iščeznuti.
Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki značaj Jedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi Allahovoj. Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvažniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivši to više puta, a zatim je kazao: "Ajetul-Kursija" ("Ajet Pijedestala"). On mu je rekao: "Čestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, on ima jezik i usne koje veličaju Vladara kod Prijestolja, Arša!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život..."
Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Džunduba ibn Džunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslaniče: /402/ Šta je najveće od onoga što je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija":
"Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni Održavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)
El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da čuvam zekat ramazana, pa mi je jednom došao neki čovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da ću to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Šta je uradio tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tužio se da ima velike teškoće i da je u oskudici, pa sam se ja sažalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on će se vratiti!" Sada sam znao da će se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet došao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da ću kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neću se vraćati više!" Ponovo sam se sažalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, šta je tvoj uhićenik sinoć učinio?" Kazao sam: "Allahov Poslaniče, žalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sažalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit će se!" Sad sam i treći put stražario čekajući ga, i on je došao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio"E, sad ću sve reći Allahovom Poslaniku, jer evo treći put kako si tvrdio da se nećeš vraćati, pa si opet došao!" On mi reče: "Pusti me, a ja ću te podučiti riječima za koje će ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to riječi?" A on mi reče: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!' pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se neće približiti do svanuća!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Šta uradi tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tvrdio je da će me podučiti riječima za koje će mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to riječi?" Rekao mi je: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajet Pijedestala' od početka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!', pa je još dodao: pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se do svanuća neće približiti!" Ashabi su pažljivo slušali da nešto nauče, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lažac! Znaš li ko je s tobom razgovarao tri noći, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on će na to: "To je bio šejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najveće ime, kojim kada se zamoli uslišava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ).
Riječi Allaha Uzvišenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrže obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja;
"Živi i Vječni Održavatelj!", tj. Živi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Čijeg održavanja nema opstojnosti bića.
"Ne obuzima Ga drijemež niti san." Ne obuzima Ga, znači ne savlađuje Ga drijemež, pospanost, pa zato poslije toga kaže:
"niti san", jer je on jači od drijemeža. U sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među nama je ustao i obratio se sa četiri riječi: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podiže je; Njemu se diže dnevno djelovanje prije noćnog, a noćno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do čega pogled doseže."
"Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopćava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlašću, potčinjenošću i upravom, kao što kaže:
"Ta svaki će od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doći!" (19:93)
"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!",
"a oni se neće zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veličine, Uzvišenosti i Veličanstvenosti, niko se neće usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopuštenje za zauzimanje, kao što stoji u "hadisu zagovora": /406/ Doći ću ispod Prijestolja sedždu čineći, pa će me podugo ostaviti tako, a zatim će mi biti kazano: "Podigni glavu i kaži, pa ćeš biti slušan, zauzmi se i bit će ti prihvaćeno!" Zatim kaže: "pa će mi biti određena granica i uvest ću ih u Džennet!"
"On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaća sva bića uključujući njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što Allah Uzvišeni ističe govoreći o melecima:
"A mi nećemo tamo ući osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono što je ispred nas, ono što je iza nas i što je između toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64)
"i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On želi!" Niko ne može saznati ništa od Allahovoga Znanja osim ono što mu da Allah da sazna i s čime ga upozna.1
"Kursija Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kaže: Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /407/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aršu samo kao željezna halka postavljena između dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veličina Arša, prema tom, Kursiji je poput veličine pustinje prema toj halci."
"i Njemu nije teško da ih održava!", tj. nije Mu teško i ne opterećuje ga što održava nebesa i Zemlju i ono što je na njima, odnosno između njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome što ona radi, nadzire sve stvari; Njemu ništa ne može promaći niti izbjeći, jer sve stvari su Njemu potčinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On čini što hoće; Njemu niko ne postavlja pitanje šta je učinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadređeni nad svim, Obračunitelj svega, Nadzornik, Veličanstveni i Uzvišeni Nema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim Njega Stoga riječi: "On je Svevišnji i Veličanstveni!" imaju značenje kao i riječi:
"On je Veličanstveni i Uzvišeni" (13:9) Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su došli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."2
1 Ovo se posebno odnosi na znanje vjerovjesnika i poslanika, koje potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog:
"On zna skriveno i neskriveno i ne upoznaje s tajnom Svojom nikoga osim onoga koga za poslanika odabere..." (72:26)
2 Tj. oni ih ne tumače slobodno prema mišljenjima pojedinih ljudi, nego u njih vjeruju odbijajući svako prispodobljavanje Allaha bilo čemu od Njegovih stvorenja.
Uzvišeni saopćava da Ga slavi i veliča sve što je na nebesima i na Zemlji, tj. sva Njegova stvorenja bila obdarena govorom ili ne, kao što Allah, dž.š., kaže:
"I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga" (17:44), a potom nastavlja: "Vladara, Svetoga", tj. vladara nebesa i Zemlje, Koji upravlja njima Svojom odredbom, a On je svet, tj. čist od svih nedostataka, odnosno obilježen svim svojstvima savršenstva
"Silnoga, Mudroga". Više puta su komentirana ova Allahova prelijepa imena.
Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo stanje sretnika, ponovno spominje nesretnike:
"Doista će zločinci (nevjernici) u patnji džehenemskoj vječno ostati."
"Ona im se neće ublažiti", ni na jedan trenutak.
"I oni će u njoj očajni biti", izgubivši nadu, zauvijek, u najmanje dobro.
"I nismo im Mi nepravedni bili, nego su oni bili nepravedni", zato što su i nakon svih upozorenja, dokaza i poslanika što su im dolazili, zlo radili; u laž ih ugonili i suprotno postupali. Prema zaslugama svojim su nagrađeni, a Allah nikako nije nasilnik prema Svojim robovima.
"Oni će dozivati: 'O Malik!'" A on je čuvar Džehennema.
"neka Gospodar tvoj učini da umremo", tj. neka nam tvoj Gospodar uzme duše, da se već jednom oslobodimo ovog!
Međutim:
"A nevjernike čeka vatra džehenemska, oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti." /35:36/ Malik će im tada odgovoriti: "Doista vi tu ostajete!" Dakle, vama iz njega izlaska nema. Vama spasa od njega nema. Potom navodi uzrok koji ih je u ovu patnju doveo. To je suprotstavljanje istini.
"Mi smo vam istinu slali." Sve vam jasno rekosmo, objasnismo i protumačismo,
"ali većina vas istinu prezire." Vaša narav nije je prihvatila, naprotiv, odavali ste se zabludama, okrećući se od Istine. Zato, krivite sami sebe. Ali, uzalud, kajanje ne pomaže, niti prijekor.
"Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti." Kao što Uzvišeni veli: "Izmišljali su spletke, a Mi smo njima spletke činili onda kad se nisu nadali." /27:50/ Bili su se ponadali da će Istinu moći otjerati zabludom, prijevarom i spletkama se služeći. Ali Allah razatka Svoje spletke, te ono što su spletkarili njima se vrati.
"Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju?", tajne i javne njihove postupke.
"Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju." Mi sve o njima znamo. A i meleki pišu, njihov svaki mali i veliki gest.
Uzvišeni Allah, dž.š., spominje vjernicima Svoju dobrotu prema njima i Svoje dobročinstvo prema njima pomažući ih na mnogim mjestima u njihovim pohodima sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i da je sve to od Njega, Uzvišenog Allaha, dž.š., Njegovom podrškom i Njegovom odredbom, a ne njihovim mnoštvom i njihovom spremnošću, i obratio im je pažnju da je pomoć od Uzvišenog Allaha, dž.š., bez obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna, kao na dan Hunejna, kad ih je mnoštvo njihovo zanijelo. I pored ovoga ništa im nije koristilo, pa su se u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim Poslanikom , s.a.v.s.; zatim je Allah, dž.š., poslao Svoju pomoć i podršku Svome Poslaniku i vjernicima koji su sa njim, kao što ćemo s Božijom pomoći to detaljno objasniti, da bi ih poučio da je pomoć samo od Uzvišenog Allaha, dž.š., i sa Njegovom podrškom i ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne čete Allahovom voljom nadjačale mnogobrojnije čete, a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je nakon osvajanja Meke, u mjesecu ševalu osme godine po Hidžri.
Nakon što je Alejhiselam završio sa osvajanjem Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vođa im je bio Malik ibn Auf en-Nadrij, a sa njim je još bilo u cjelosti i pleme Sekif, i Benu-Džešm, i Benu-Sa'd bin Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena Benu-Hilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-'Amir iAvn bin 'Amir. Približavali su se, a sa njima su bile žene, djeca, ovce i blagodati; došli su sa svim svojim imetkom i svi zajedno, zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izišao sa svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je učestvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada, što muhadžira, što ensarija i arapskih plemena, bilo je i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme osvajanja Meke i pušteni na slobodu. Išao je sa njima prema neprijatelju i susreli su se u dolini između Meke i Taifa, koja je zove Hunejn. Bitka je bila pred samu zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je postavilo zasjedu. Pošto su se sastali licem u lice, muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, požurili su prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim sabljama. Navalili su kao jedan, kao što im je naredio njihov vođa, pa su se muslimani dali u bijeg, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah, dž.š. Poslanik, s.a.v.s., ostao je postojan na sivkastoj mazgi goneći je ka dubini neprijatelja. Njegov amidža Abbas držao je mazgu za desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib za lijevi, umirujući je da ne brza, a Poslanik je spominjao svoje ime i pozivao muslimane na vraćanje, govoreći: (442) "Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abd el-Mutaliba." A prije toga je govorio: (443) "Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam Allahov Poslanik." Ostali su čvrsto sa njim njegovi ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko kaže osamdeset; među njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin Ummu-Ejmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , dž.š., zadovoljan njima.
Zatim je Poslanik, s.a.v.s., naredio svom amidži Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najjačim glasom: (444) "O ljudi ispod drveta", aludirajući na drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu "er-ridvan". Pod tim drvetom muhadžiri i ensarije su dali prisegu na vjernost, da neće bježati od njega, pa ih je pozvao: "O ljudi ispod drveta!"
Drugi put bi govorio: (445) "O vlasnici sure El-Bekare", pa su govorili: "Odazivamo ti se." Okretali su se ljudi i vraćali ka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako nekog od njih ne bi poslušala njegova deva, obukao bi svoj pancir, zatim sišao sa nje i pustio je, i vratio se sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Pošto se jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i uzeo šaku prašine. Nakon što je uputio dovu svome Gospodaru i tražio da ga pomogne, rekao je: /446/ "Bože moj ispuni mi ono što si mi obećao."
Zatim je bacio prema mušricima, i nije bilo nijednog čovjeka a da mu od te prašine nešto nije ušlo u oči i usta, sprečavajući ga da se bori, zatim su bili poraženi a muslimani su ih slijedili, ubijajući ih i zarobljavajući. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Posla-nikom, s.a.v.s.
U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njima dvojicom, bilježe da mu je neki čovjek rekao: (447) "O Ebu-'Ammare, zar ste bježali od Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu?" On je odgovorio: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije bježao, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci, kada smo ih sreli i navalili na njih bili su poraženi, pa su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas dočekali strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori dok je Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib držao za povodac njegove bijele mazge: 'Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'"
Kažem: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista, poput ovog dana u ratnom metežu kada se njegova vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi koja nije bila brzonoga niti spremna za bježanje ili povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je usmjeravao prema njima, spominjući u svoje ime da bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo nije ništa drugo do pouzdanje u Allaha, dž.š., i oslanjanje na Njega, znajući da će ga On pomoći i upotpuniti ono sa čim ga je poslao, i uzdignuti Njegovu vjeru nad ostalim vjerama.
Uzvišeni također veli: "…to je doista pouka za one koji vjeruju", tj. ono što smo učinili od Lutovog naroda, dakle, uništili ga i upropastili, a spasili Luta i njegovu čeljad da bi bio jasna pouka i čist dokaz onome koji vjeruje u Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika.
Uzvišeni kaže: "Ako ga vi ne pomognete", tj. ako ne pomognete Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa zaista je Allah, dž.š., njegov Pomagač i njegov podrživač, kao što mu je pružio Svoju podršku.
"...onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov", tj. u godini iseljenja kada su ga mnogobošci namjeravali ubiti, izišao je bježeći u pratnji njegova prijatelja i druga, Ebu-Bekra bin Kahafe, pa su se sklonili u pećinu Sevr tri dana, da bi se vratila potjera koja je izišla za njihovim tragovima. Pa se zabrinuo Ebu-Bekr da ih neko ne primjeti, i da tako Poslaniku, neka je salavat i selam na njega, ne bude nešto nažao učinjeno. Zatim ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., smirivao i govorio: "O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?" Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Enesa da mu je Ebu-Bekr govorio (463) "Rekao sam Vjerovjesniku, kad smo bili u pećini, da je neko od njih pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas ispod, pa je rekao: 'O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima Allah je treći?'" Prenose ga El-Buhari i Muslim. Zato kaže Uzvišeni: "...pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega", tj. Svoje učvršćenje, Svoju podršku i Svoju pomoć na Allahova Poslanika, s.a.v.s.
"...i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli", tj. melekima.
"...i učinio da riječ nevjernika bude donja, Allahova riječ - ona je gornja." Rekao je Ibn-Abbas: "Misli se na riječ onih koji ne vjeruju: riječ mnogoboštva, a Allahova je riječ: da nema drugog boga osim Allaha." Prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Musa el-Ešarija, neka je Allah zadovoljan njime, da je reko: (464) "Upitan je Allahov Poslanik o čovjeku koji se bori iz hrabrosti i koji se bori iz oholosti i fanatizma i koji se bori dvolično; koji je od njih na Allahovom putu? Pa je rekao: 'Ko se bori da Allahova riječ bude gornja, on je na Allahovom putu.'"
U riječima Uzvišenog: "Allah je Silan", tj. u kažnjavanju i pomaganju, i ne odbija onoga ko od Njega zatraži utočište, "...i Mudar", u Svojim riječima i Svojim djelima.
Ovome ajetu prethode riječi Allaha Uzvišenog:
"Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovome prepirao", tj. da li ti je poznat primjer onoga koji je polemizirao s Ibrahimom, a.s., o Gospodaru njegovom?! Za njih se vežu gore navedene riječi:
"Ili za onoga koji je prolazeći pored jednoga grada, čiji temelji su porušeni bili..." Postoje razilaženja ko je ovaj prolaznik, odnosno da li je to Uzejr, ili Hidr, ili je to Eremija ibn Halkija ili Hazekijel ibn Bevvar, ili pak neki drugi čovjek od Izraelićana? Moguće da je to Uzejr! Što se tiče grada, to je Kudus, Jerusalem, kroz koji je prošao nakon što ga je Nabukodonosor porušio i pobio njegove građane, tako "da je bio pust", tj. nikoga u njemu nije bilo.
Riječi Uzvišenog: "i do temelja svojih porušena", tj. čiji su krovovi i zidovi pali na zemlju. Stoga je on stao razmišljajući šta je bilo s tim veličanstvenim građevinama, pa je rekao:
"Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?!" Vidio je strašne ruševine i učinilo mu se da ih nije moguće ponovo podići. Allah Uzvišeni na to odgovara:
"I Allah ga mrtvim učini stotinu godina, a zatim ga oživi", jer je, nakon što je prošlo sedamdeset godina od njegove smrti, grad ponovo podignut i naseljen, te su se i Izraelićani vratili u njega. Oživivši ga stotinu godina poslije njegove smrti, Allah mu je prvo dao oči da pogleda šta Allah čini, kako oživljava njegovo tijelo. Kada se to tijelo upotpunilo, "rekao mu je", posredstvom meleka,
"Koliko si ostao?" On reče: "Ostao sam dan ili dio dana!" Ustvari, kada je on umro, bio je početak dana, a kada ga je oživio, bilo je pred kraj dana. Zato je on, ugledavši sunce kako sija, pomislio da je to sunce od istoga dana, pa je rekao: "ili dio dana!" A zatim mu reče:
"Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo!" A tu su bili grožđe, smokve i sok, što se nije bilo promijenilo.
"A pogledaj i magarca svoga!", kako ga Allah oživljava dok ti to gledaš,
"da Te učinim znakom za ljude", tj. dokazom za Povratak
"a pogledaj i kosti, kako ih sastavljamo", tj. kako ih podižemo da bi se jedna s drugom sastavila. Ima čitanja i: "kako ih oživljavamo" a onda mesom oblažemo!" Dakle, nakon što budu razbacane i desno i lijevo, Allah šalje vjetar koji ih sakuplja sa svih strana, zatim stavlja svaku kost na njeno mjesto tako da nastaje magarac s kostima, ali bez mesa, da bi potom to Allah obložio mesom, živcima, krvnim sudovima i kožom, te poslao meleka da u nozdrvu magarca puhne i da ovaj zareve. Sve je to bilo uz dopuštenje Allaha Uzvišenog i naočigled Uzejra. Kada se uvjerio u to, "on je rekao: 'Ja znam da Allah doista sve može!'",
Tj. ja to znam jer sam to svojim očima vidio i stoga o tome obavještavam svoje savremenike!
Uzvišeni kaže da je učinio dobročinstvo prema vjernicima što im je poslao Poslanika, jednog od njih, tj. iz njihove vrste i na njihovom jeziku, kao što je rekao Ibrahim, a.s.: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih." (2:129)
Uzvišeni ovdje kaže:
"Došao vam je Poslanik, jedan od vas", tj. od vas i govori vašim jezikom, kao što je rekao Dža'fer bin Ebi-Talib, r.a., En-Nedžašiju i El-Mugire bin Šu'beu, r.a., izaslaniku Kisre: "Zaista je Allah poslao Poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegov ulazak i izlazak, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje i spomenuo je hadis: 'Prenosi El-Hafiz Ebu -Muhammed el-Hasen bin Abdurrahman er-Ramehurmuzi u svojoj knjizi "El-Fasil bejne er-ravi ve-l-vai", senedom od Muhammeda bin Dža'fera bin Muhammeda da je rekao: Pričao mi je moj otac, a on od njegova oca, a on od Alije, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (542) Izišao sam iz braka, a nisam izišao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj otac i moja majka, a nije me ništa pogodilo od paganskog zinaluka.'"
A riječi Uzvišenog: "Teško mu je što ćete na muke udariti" znače: teško mu pada ono što je teško njegovom narodu i što mu je nesnosno, zato se navodi u hadisu koji se prenosi u više predanja: (543) "Poslat sam sa čistom i lahkom vjerom." "...jedva čeka da Pravim putem pođete", tj. svesrdno želi vašu uputu i korist vama na ovome i budućem svijetu. Prenosi Et-Taberani od Ebu-Zerra da je rekao: (544) "Ostavio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i nema ptice koja mahne svojim krilom u zraku a da nam on o tome nije spomenuo znanje." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (545) "Nema ništa što približava Džennetu i udaljava od Vatre, a da vam nije objašnjeno." Prenosi El-Imam Ahmed od Abdullaha bin Mes'uda da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao: (546) "Zaista, Allah nije zabranio haram a da nije znao da će biti među vama onih koji će se u njega upustiti; ja vas zadržavam da ne upadate u Vatru kao što upadaju leptirovi ili mušice".
Riječi Uzvišenog:
"A prema vjernicima blag je i milostiv", jesu kao i riječi Uzvišenog:
"...i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede, a ako te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja nemam ništa s tim što vi radite', i pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga." (26:215-217) Ovako mu je naredio Uzvišeni, u ovom časnom ajetu.
U riječima Uzvišenog: "A ako oni glave okrenu", tj. pošto si im došao sa velikim i potpunim vjerozakonom, "…ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega!'", tj. Allah mi je dovoljan, nema boga osim Njega i na Njega se oslanjam.
Kao što je rekao Uzvišeni:
"On je gospodar istoka i zapada, nema Boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika." (73:9) i riječi Uzvišenog: “On je Gospodar Arša veličanstvenoga", tj. On je Vladar svakoj stvari i On je njen Stvoritelj, jer Gospodar Arša veličanstvenoga, koji je krov svim stvorenjima na nebesima i Zemlji i ono što je na njima, i što je između njih, potčinjeno je moći Uzvišenog Allaha, i Njegovo znanje obuhvata svaku stvar, i Njegova odredba je izvršena u svemu i On nad svim bdi.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejj bin Ka'ba da je rekao: (547) "Posljednji ajet koji je objavljen iz Kur'ana ovaj je ajet: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas...', do kraja sure.
Prenosi Ahmed od Ubada bin Abdullaha bin Ez-Zubejra, r.a., da je rekao: (548) "Došao je El-Haris bin Huzejme sa ova dva posljednja ajeta iz sure Berae:
'Došao vam je Poslanik, jedan od vas', kod Omera bin el-Hattaba, koji ga je pitao: 'Ko ti je svjedok za ovo?' Rekao je: 'Ne znam, tako mi Allaha, ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s. Razumio sam ih i naučio napamet.' Zatim je Omer rekao: 'I ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.' Da su bila tri ajeta, učinio bi ih posebnom surom; pogledajte suru iz Kur'ana i stavite ih na kraj sure Berae."
"Da vam to (lađu) poukom učinimo", tj. lađu smo vam učinili znamenjem i sredstvom kojim ćete ploviti morskim strujama.
"…i da to od zaborava sačuva uho koje pamti", tj. ovu blagodat će razumjeti i shvatiti uho koje pažljivo sluša i pamti, ono koje nastoji pojmiti Allaha i koristiti se onim što je čulo iz knjige Allahove.
One koji su nijekali poslanike.
Koji su bili njima slični po djelima.
Allah dž.š. istiće blagodati prema stvorenjima i argumentirajući proživljenje činjenicom da su stvoreni prvi put.
Beznačajno slabe i sićušne u poređenju sa Allahovom, dž.š., moći.
Što znači skupili smo je u maternici, gdje se sperma muškaraca i žene umirila, a maternica je tako i stvorena da može čuvati tekućinu koja je u nju došla.
U trajanju od šest mjeseci1
1 Pogledaj sure Lukman, 14. ajet i El-Ahkaf, 15. ajet.
"Zar Mi nismo učinili Zemlju sabiralištem živih i mrtvih." Eš-Šabi veli: "Njena je utroba za mrtve, a površina za žive." "I na njoj nepomične visoke planine postavili", brda.
živih i mrtvih." Eš-Šabi veli: "Njena je utroba za mrtve, a površina za žive.
živih i mrtvih
Pitku i hladnu
tj. proživljenje, pa će svi, odjednom, ustati i stati pred Gospodara Uzvišenog, očekujući da će se desiti, kako Uzvišeni u drugom ajetu kaže:
"...i naređenje Naše je samo kao jedna riječ, sve bude u tren oka." (54:50)
Pobijajući one koji poriču proživljenje i ponovno stvaranje Allah Uzvišeni kaže:
"A šta je teže: vas ili nebo stvoriti?", tj.: o ljudi, nebo je teže stvoriti nego vas. "On ga je sazdao." Zatim to objašnjava riječima u sljedećem ajetu.
tj. njegov svod učinio visokim, širokim i prostranim i okitio ga zvijezdama koje ga krase u tamnoj noći.
tj. dao da noći budu mračne, a dani svijetli.
objasnio je riječima:
"iz nje je vodu i pašnjake izveo." U poglavlju "Objašnjenje" bilo je govora o tome kako je Zemlja stvorena prije neba, ali je zaobljena poslije stvaranja neba, u tom smislu što joj je Allah dao reljef i odredio njegove funkcije.
iz nje je vodu i pašnjake izveo
tj. učvrstio ih tamo gdje su. Imam Ahmed od Enesa ibn Malika prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /574/ "Kada je Allah stvorio Zemlju ona se počela potresati, pa je stvorio planine i po njoj ih postavio te se smirila.
Allah je zaoblio Zemlju, pokazao njene riznice, dao da provriju izvori, poteku rijeke, rađaju usjevi i plodovi i učvrstio planine, kako bi njenim stanovnicima bila postojana. Sve ovo, kao i stoka potrebna za jelo i životinje za jahanje, dato je Njegovim stvorenjima na uživanje i korištenje, sve dok su na ovom svijetu i dok ne dođe kraj i određeni čas.
tj. o njemu ne znaš ni ti ni bilo ko drugi, do Uzvišeni Allah koji u drugom ajetu kaže: "Sasvim neočekivano će vam doći"
slične su onima u drugom ajetu: "Reci: 'To samo Allah zna.'" (7:187)
tj. nakon što ga stvori, On mu da smrt i da bude ukopan.
tj. spustimo sa neba na Zemlju.
...i masline", tj. voćka od čijih se plodova dobija ulje koje se koristi za rasvjetu i kao začin za jelo. "...i palme" čiji se plodovi (hurme) jedu zeleni, nažutjeli, umekli i zreli, svježi i kuhani i od kojih se dobiva pekmez i začin (sirće).
tj. voćnjaci isprepletenih krošnji koje prave hlad za odmor
Pod izrazom "voće" misli se na sve voćne plodove koje jedu ljudi, a pod izrazom / "ebbun" na sve što raste na zemlji i koristi se kao stočna hrana i što ne jedu ljudi.
kao hranu za vas i vašu stoku na ovom svijetu sve do Sudnjeg dana.
Imam Ahmed od Džabira prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /623/ "Deset je deseti zul-hidže, (dan Kurban - bajrama), neparni je dan Arefata, a parni prvi dan Kurban - bajrama, jer je on deseti dan u mjesecu.
I kunem se zvijezdama, koje se skrivaju, koje se kreću i iz vida gube", rekao: "To su zvijezde koje se skrivaju danju i povlače noću.
kada se mrak zgusne. Hoće se reći: kada nastupi. Kao da se zaklinje noći i njenom tminom kad nastupi i zorom i njenim bjelilom kad svanjava, kao što Uzvišeni kaže:
"Tako mi noći kad tmine razastire, i dana kad svane." (92:1-2)
Ibn-Abbas kaže: "Kad odlazi." Neki drugi kažu: "Kad prolazi." Ikrime kaže da to znači: "Tako mi noći boravka na Muzdelifi kad se zajedno klanjaju akšam i jacija." Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Amra prenosi da je čuo Muhammeda ibn Ka’b el-Kuerzija da je u pogledu riječi Uzvišenog:”...i noći kad nestaje", rekao: "Požuri putniče, i nipošto ne dozvoli da zanoćiš, a da zajedno ne klanjaš akšam i jaciju!"
kad se zabijeli i nastupi
Ovdje je za razumnog upotrijebljen izraz "hidžr" jer razum sprečava čovjeka da se upušta u riječi i djela koja mu, kao razumnom biću, ne dolikuju. Ovo je, istovremeno, i zakletva vremenom obreda (ibadetima) i samim obredima poput hadža, namaza i slično, čime se bogobojazni i Allahu pokorni robovi, približavaju.
tj. roditeljem i djetetom. Roditelj je Adem, a onaj koga je rodio dijete njegovo. Ovako smatra Mudžahid i njegovi istomišljenici. Ovakvo mišljenje ima čvrstu osnovu, jer se Uzvišeni, prvo kune Mekom, tj. gradom, a onda njenim stanovnicima, tj. Ademom, ocem ljudskog roda i njegovim djetetom.
zar on misli da ga Allah, dž.š., ne vidi?
da njima gleda
..i jezik", tj. da njime govori i izražava ono što u sebi misli. "...i usne dvije" kojima se služi u govoru, jelu i koje upotpunjuju fizičku ljepotu njegovih usta i lica. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /631/ "Allah Uzvišeni kaže: 'Čovječe, dao sam ti mnogobrojne blagodati. Ti ih sve ne možeš ni nabrojati ni na njima zahvaliti. Između ostalog sam ti dao dva oka da njima gledaš. Dao sam ti dva kapka na njima, pa gledaj očima ono što sam ti dozvolio, a ako šta vidiš šta sam ti zabranio, zatvori ih kapcima. Dao sam ti jezik i usnu šupljinu kao njegov zatvarač. Zato jezikom govori ono što sam ti dozvolio. Ako naiđeš na nešto što sam ti zabranio zatvori njome jezik. Dao sam ti spolni organ i pokrivač da ga pokrivaš. Koristi svoj spolni organ samo za ono što sam ti dozvolio, a ako naiđeš na nešto što sam ti zabranio, pokrij ga! Čovječe, ti nećeš moći podnijeti Moju srdžbu i izdržati Moju kaznu!'"
tj. put dobra i put zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti." (76:3) 1
1 Pod uputom se ovdje misli na ukazivanje na pravi put i na zahvalnost onoga ko odabere pravi put, a nevjerstvo onoga ko odabere krivi. Ovdje se nipošto ne misli na to da Uzvišeni Allah prisiljava na činjenje dobra ili zla. Kako bi onda rod Božijom milošću zaslužio nagradu i Njegovom pravednošću kaznu...?
Radije smo naveli hadis koji prenosi Džabir, a bilježe i Buhari i Muslim u svojim Sahihima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Muazu: "Zašto nisi klanjao sa: 'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg',
'Tako mi Sunca i svjetla njegova', 'Tako mi noći kada tmine razastre.'" Mudžahid u pogledu riječi Uzvišenog:
"Tako mi Sunca i svjetla njegova", kaže da se ovdje Allah zaklinje Suncem i dnevnim svjetlom koje potječe od Sunca.
tj. slijedi.
Kada ga potpuno jasnim učini
kad Sunce zađe pa horizont tama obavije.
Ovdje čestica ima značenje odnosne zamjenice "(ko)", pa ovaj ajet treba razumjeti u značenju: Tako mi neba i Onoga Koji ga sazda.
tj. prostrije. Ovo mišljenje zastupa većina poznatih komentatora Kur’ana i jezičara. El-Dževheri kaže: "Riječ znači i kao , tj. prostro, poravnao, učinio ravnom.
tj. Onoga Koji ju je stvorio u ispravnu, čistu i potpunu i Koji je čovjeka učinio skladnim i uspravnim, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
" Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio. Nema promjene u Allahovu stvarnju..." (30:30) U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /635/ ”Allah, dž.š., kaže: 'Ja sam Svoje robove u pravoj vjeri stvorio, pa su im kasnije došli šejtani i od njihove ih vjere odvratili.'
ne bojeći se ni od koga bilo kakvih posljedica.1
1 Ovo je kazivanje kako je Allah kaznio Semud. Prije njega kaznio je Ad, Faraona, njegov narod i druge. Gdje je sada onaj koji je govorio: "Moja kazna je još žešća?!" On je danas kod svoga Gospodara. Ako se, prije nego što je umro, nije pokajao Allah će mu pokazati kako On kažnjava na dnu Džehennema, dok ne sazna šta je Istina. Zamisli, brate kako će panteističko učenje njegove zagovornike odvesti i gurnuti u Vatru. Neka nas Allah sačuva od njih i od Vatre!
Ranije smo naveli riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upućene Muazu: "Zašto nisi klanjao sa:
'Tako mi Sunca i svjetla njegova' i 'Tako mi noći kada sve zakrije.'" Uzvišeni se kune: "Tako mi noći kada sve zakrije”, tj. kada svojom tminom ljude i životinje obavije.
tj. svojim svjetlom i bjelinom
tj. sve je Naše i Mi svim slobodno upravljamo i raspolažemo.
Imam Ahmed od El-Esveda ibn Kajsa navodi da je rekao: /644/ "Čuo sam Džunduba da je rekao: 'Vjerovjesnik, s.a.v.s., se jednom prilikom razbolio pa nije noćni ibadet provodio jednu ili dvije noći, pa mu je jedna žena došla i rekla: 'Muhammede, mora da te je tvoj šejtan ostavio.'' Na to je Uzvišeni Allah objavio: ''Tako mi jutra i noći kad se utiša, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!'" Ovaj hadis prenose Buhari, Muslim i Et-Tirmizi.
Neki raniji učenjaci, među njima i Ibn Ishak, navode da je ovo poglavlje Džibril Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., objavio kada mu se pokazao u liku kakvom ga je Allah stvorio. To je bilo kada mu se Džibril približio i nadnio, dok je bio u dolini El-Ebtah
Ibn-Abbas kaže: /645/ "Kada je Allahovom Poslaniku počela objava Kur’ana, Džibril mu je neko vrijeme prestao dolaziti pa se zbog toga zabrinuo. Idolopoklonici su tada rekli: "Gospodar njegov ga je ostavio i omrznuo." Na to je Allah objavio: ...
(nastavak misli u komentaru sljedećeg ajeta)
Ibn-Abbas kaže da to znači da On sve čuje i sve vidi, tj. motri Svoja stvorenja što i kako rade i svakog nagrađuje ili kažnjava prema njegovu trudu. Svakome će pravedno presuditi i svakog nagraditi, ili kazniti prema onome što je zaslužio. Njemu nije svojstvena nepravda.
Uzvišeni Allah pobija uvjerenje nekih Svojih robova da im je ukazao počast kada im da obilnu opskrbu, a da su poniženi kada im blagodati uskrati.
Pa kaže: "A nije tako!", tj. nije tako kako vi mislite, jer Allah daje imetak i onome koga voli i onome koga ne voli, kao što daje oskudicu i onome koga voli i onome koga ne voli, nego se radi o pokornosti Allahu i u jednom i u drugom slučaju, pa da, ako je bogat, Allahu još više zahvaljuje, a ako je siromašan, strpljivo to podnosi, (pokorava se i čuva grijeha).
"A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada."(65:2-3)
Malik i Šu’be od El-Bera ibn Aziba prenose da je rekao: /655/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., je imao običaj ovo poglavlje "Smokva" učiti na jednom od dva rekata namaza prilikom putovanja. Nisam nikoga čuo da ljepše uči i da ima ljepši glas od njega." Ovaj hadis navode sastavljači Kutubus-sitte.
"Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Pod smokvom i maslinom misli se na kraj gdje one uspijevaju, tj. na Jerusalem i njegovu okolinu, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s.
Sinajsku goru gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s.
Meke grada koji je za onog ko u njega uđe siguran i u kome je poslan Muhammed, s.a.v.s. Kažu da se na kraju Tevrata spominju ova tri mjesta: "I dođe Bog sa Sinaja", tj. sa Sinajske gore, gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s. "...i sa Seira se pokaza", tj. brda u okolici Jerusalema, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s. "...i poče pozivati sa brda Faran", brda u blizini Meke gdje je Allah, kao poslanika, poslao Muhammeda, a.s. Ovdje su oni spomenuti onim redosljedom kako je koji živio, tj. prvo se zaklinje odabranim, zatim odabranijim od prvog i na kraju najodabranijim.
zar On nije najpravedniji sudija, Koji nikome nepravdu ne čini? U Njegovu pravednost spada i polaganje računa na Sudnjem danu, kako bi onaj kome je na ovom svijetu učinjena nepravda, od onoga ko je nepravdu učinio, dobio svoje pravo. Ebu-Hurejre od Muhammeda, a.s., prenosi da je rekao: /656/ "Kad neko od vas prouči:
'Tako mi smokve i masline' i dođe do kraja, neka poslije riječi:
'Zar Allah nije sudija najpravedniji?!' prouči:
'Jeste, i mi to potvrđujemo.'
...edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti", tj. bez prekida i prestanka.
"...Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni." Zadovoljstvo Allahovo njima veća je nagrada od neprekidnih blagodati i uživanja koje će im biti date na vječno uživanje. "...a i oni će biti Njime zadovoljni", tj. zadovoljni blagodatima koje će im na vječno uživanje dati.
"To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga", tj. ovu nagradu će dobiti onaj ko se Allaha bude bojao i robovao Mu kao da Ga gleda.
Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /674/ "Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?" Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Čovjek koji se, na Allahovom putu, drži uzde svoga konja i koji, kad god zatreba uzjaše na njega." “Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?" Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Čovjek koji čuva svoju stoku, klanja /propisane/ namaze i daje zekat." "Hoćete li da vam kažem ko je najgore stvorenje?" Rekli su: "Hoćemo, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Čovjek od koga se u Allahovo ime traži da nešto da (podijeli), a on u Njegovo ime ne daje.”
Imam Ahmed preko El-Hasana navodi da je /677/ Sa’saa ibn Muavija, El-Ferezdekov amidža došao Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je proučio:
"Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga", pa je rekao: "Dovoljno mi je ovo da drugo ništa nisam čuo."
U Buharijinom Sahihu nalazi se hadis u kome stoji: /678/ "Sačuvajte se od Vatre, makar sa jednom polovicom hurme, ili lijepom riječi!"
U Buharijinom Sahihu, također, stoji hadis u kome se kaže: /679/ "Nipošto ne potcijeni učinjeno dobro, ma koliko sitno bilo; makar da isprazniš kofu vode u sud onoga ko traži vodu, ili da svoga brata sretneš vedra i nasmijana lica."
U vjerodostojnom hadisu, također, stoji: /680/ "O žene, vjernice! Neka nipošto komšinica ne potcjenjuje pruženu pomoć od svoje komšinice, makar to bio ovčiji papak!"
U jednom drugom hadisu stoji: /681/ "Podajte prosjaku makar izgorjeli papak!"
Imam Ahmed od Aiše prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj reći:/682/ "Aiša, nipošto ne potcijeni sitne grijehe! I za njih će neko pred Allahom tražiti svoje pravo."
Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /683/"Čuvajte se potcjenjivanja sitnih grijeha. Oni se nagomilavaju dok čovjeka ne unište..."
Uzvišeni se kune konjima koji, kad krenu na Njegovom putu, jure i dašću. Dahtanje je glas koji pružaju konji dok jure.
El-'asr znači ez-zeman - vrijeme. Zejd ibn Eslem ka`e da se ovdje misli: "Tako mi ikindija - namaza". Prvo mišljenje je ispravnije. Dakle, Allah Uzvišeni kune se vremenom.
Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:
"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je:
'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/ "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči:
'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'',
'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.
Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima.
znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice
tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!!
"On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže:
"I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95)
U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."
"Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema grupama", tj. dvjema skupinama, "koje su se sukobile" u borbi:
"jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj", "kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više!", tj. na Bedru su idolopoklonici vidjeli muslimane u dvostruko većem broju, što je Allah učinio uzrokom pobjede muslimana nad njima. Ovako navodi Ibn-Džerir od nekih učenjaka.
Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve ibn Zubejra da je /475/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog roba iz plemena Benu-Hadžadž, koliki je broj Kurejša, dobio odgovor: "Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko grla kolju dnevno?" Rob je kazao: "Jednoga dana devet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih između devet stotina i hiljadu!"
Jasno je da je Allah Uzvišeni umanjio broj idolopoklonika u očima muslimana, a umanjio broj muslimana u očima idolopoklonika kada su se poredali za borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvišeni kaže:
"A kada ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim, također, u malom broju." (8:44) Kada su se dvije vojske sukobile, muslimani su vidjeli da je idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od Abdullaha ibn Mesuda: U našim očima ih je bilo malo, pa sam rekao čovjeku pored sebe: "Vidiš, ima ih sedamdeset?" On je kazao: "Vidim ih stotinu!" Zatim kaže: "Nakon toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga: "Koliko vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!" Međutim, idolopoklonici su vidjeli muslimane u dvostruko većem od stvarnoga broja, što je dovelo do straha, haosa i panike u srcima njihovim. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:
"činilo im se da ih svojim očima vide dva puta više!" To znači, oni su vidjeli njih dvije hiljade svojim očima. To je bio vid podrške muslimanima od Allaha Uzvišenog. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista, pouka za one koji su dalekovidni!", tj. On uzdiže vjernike i ponižava nevjernike. U tome je pouka za onog koji vid, razboritosti i razumima, kako bi se uputio prema Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i određenju, čime On pomaže vjernike na ovome svijetu, i za Dan kada će ustati svjedoci!
Allah Uzvišeni obavještava robove Svoje da On zna njihove tajne i javne stvari i da mu se ništa ne može sakriti, odnosno, da ih Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, na nebesima i na Zemlji, tako da Mu ne može izmaći ni koliko trunka, niti manje od toga.
"Allah je nad svime moćan", tj. Njegova moć se realizuje u svemu tome. Ovo je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što On ne voli da čine. Jer On zna što oni čine i moćan je da im odmah odgovori kaznom. Ako ih ne kazni odmah, to znači da se prema njima odnosi kao Silni i Moćni.
"Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradila", ustvari na Sudnji dan će biti doneseno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega. Nakon toga, Allah Uzvišeni naglašavajući to i prijeteći kaže:
"Allah vas na Sebe upozorava!", tj. plaši vas Svojom kaznom. Nakon toga, ohrabrujući Svoje robove da ne gube nadu u Allahovu milost. On kaže: "A Allah je blag prema robovima Svojim!", tj. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Plemenitog, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
On Svojom milošću odlikuje koga hoće, jer Allah je posjednik Velikog Dobra." On je vas, vjernici, odlikovao Svojom dobrotom i uputio u savršeni Šerijat učinivši vas sljedbenicima najčasnijeg vjerovjesnika.
"Allahu pripada što je na nebesima i na Zemlji", tj. sve je Njegovo vlasništvo i Njegovi robovi.
"Allahu se stvari vraćaju!" On je Vladar, Koji vlada svim na ovome i na drugome svijetu.
On je posjednik svega, moćan sve učiniti i ništa za Njega nije nemoguće. Zato Ga štujte i ne postupajte suprotno Njemu; čuvajte se Njegove srdžbe i uzvraćanja; On je Uzvišeni od Koga višeg nema, Svemoćni od Koga moćnijeg nema!
Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svoga Poslanika!", tj. posredstvom jezika Tvojih poslanika;
"i ne ponizi nas na Sudnji dan! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!" Ne ponizi nas javno pred stvorenjima na Sudnji dan, što si obećao, jer Ti ne kršiš obećanja o kojim si obavijestio Svoje poslanike da ćemo stati pred Tebe!...
Potvrđeno je da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovih deset ajeta s kraja sure "Ali-Imran", kada bi ustao noću da klanja noćni namaz (tehedždžud). El-Buhari (rahimehu Allah) navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: /619/ "Bio sam kod svoje tetke Mejmune i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je sa svojom porodicom jedan sat, a zatim je legao. Kada je nastupila druga trećina noći, sjeo je, pogledao u nebo i rekao:
'U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obdarene!' Zatim je ustao, uzeo abdest i očistio zube, a potom klanjao jedanaest rekata. Nakon toga, Bilal je proučio ezan, pa je klanjao dva rekata, a potom izišao i predvodio ljude na sabah-namazu." Ovako prenosi Muslim, a navodi ga i Davud sa drugim predanjima od Mahrema.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ataa, koji kaže: /620/ Krenuli smo ja, Ibn-Omer i Ubejd ibn Umejr Aiši, Allah je njome bio zadovoljan. Kada smo ušli kod nje, između nas i nje bio je zastor. Rekla je: "Ubejde, šta te ometa da nas posjetiš?" On je rekao: Riječi pjesnika: "Manje posjećuj, više ćeš biti voljen!" Ibn-Omer je tada rekao: "Pusti nas, i kaži šta je najčudnije što si vidjela kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ona je zaplakala, a potom kazala: "Sve je kod njega bilo neobično! Jednom mi je došao noću, pa kada je njegova koža dodirnula moju, rekao je: 'Ostavi me da klanjam svom Gospodaru Uzvišenom!' Zatim je rekla da mu je kazala: 'Tako mi Allaha, ja volim da sam uz tebe, a volim i da klanjaš Gospodaru svome!' On je zatim ustao do mješine za vodu, abdestio se ne prolijevajući puno vodu. Zatim je klanjao i plakao tako da mu se i brada pokvasila. Zatim, kada je bio na sedždi, nastavio je plakati, pa se zemlja pokvasila. Zatim je legao nastranu i plakao sve dok nije došao Bilal da uči ezan za sabah." Zatim je rekla da ga je upitao: "Allahov Poslaniče, šta te nagoni na plač, kada je Allah tebi oprostio i grijehe koje si prije učinio i one poslije?" Odgovorio je: Teško tebi, Bilale! Šta da me spriječi da plačem kada mi je Allah ove noći objavio ajet:
"U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obdarene!", a zatim je dodao: "Teško onome ko ga prouči, a ne razmisli o njemu!" Hasan ibn Abdul-Aziz navodi da je Evzai postavljeno pitanje: "Kakva je svrha razmišljanja o njima?", pa je odgovorio: "Da se prouče, a zatim o njima razmišlja."
"I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu pohvaljeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Allah Uzvišeni kaže:
"a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprijatelj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže:
"A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"
Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (21:47) U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedite ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, najmanje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vatre!" Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:
"Allah neće ni trunku nepravde učiniti", zatim:
"pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet:
"A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svijeta, osim malenkost!" (9:38)
Allah Uzvišeni navodi da onaj koji se pokori Njegovom robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i Njemu se pokorio, a ko prema njemu pogriješi, pogriješio je i prema Allahu. To je samo zato jer on ne govori po svom nahođenju, nego je to Objava njemu objavljena. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /787/ "Ko se meni pokori - pokorio se i Allahu, a ko prema meni pogriješi - pogriješio je i prema Allahu! Ko se pokori emiru - i meni se pokorio, a ko pogriješi prema emiru - i prema meni je pogriješio!" Ovaj hadis navodi se u dva Sahiha od El-E'meša.
"a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" Znači: ti nemaš druge obaveze osim da preneseš poruku, pa ko te bude slijedio, bit će sretan i spašen, a ti ćeš imati nagradu kakva i njemu pripada. Ko se, međutim, okrene od tebe, taj će biti na gubitku i ti s tim nemaš ništa. U hadisu stoji: /788/ "Ko se pokori Allahu i Njegovom Poslaniku, taj je na Pravom putu, a ko griješi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, neće štetiti nikome osim sebi!"
tj. svojom potpunom svemoći On ni iz čega stvara stvorenja i bez ikakva opiranja i zapreke, On će ih ponovno, kao i prvi put, stvoriti.
tj. oprašta grijehe onome ko Mu se pokaje i pokori, ma kakav grijeh bio. Ibn-Abbas i drugi kažu da / "el-vedud" znači "onaj koji puno voli."
znače da je Gospodar Velikog prijestolja visoko iznad svih stvorenja. Riječ "Uzvišeni" može se učiti na dva načina: u nominativu, kao atribut Uzvišenog Gospodara i u genitivu, kad se odnosi na prijestolje. I jedno i drugo značenje je tačno.
Ova sura je posljednja na čijem se početku slavi Allah, dž.š., a ranije je već nekoliko puta bilo riječi o tome da stvorenja hvale svoga Stvoritelja i Gospodara, stoga Uzvišeni kaže: "Njemu vlast i Njemu pohvala pripada", tj. upravlja svim što je stvorio i hvaljen je za sve što je stvorio i odredio da postoji. "On sve može", tj. ono što hoće - biva, bez ikakve zapreke, smetnje; a što neće - to ne može egzistirati.
"On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika", tj. On je stvorio vas sa ovim osobinama i to od vas hoće, pa je nužno postojanje pravovjernih i nevjernika, ali On zna onog ko zaslužuje uputu, a ko zabludu.[1] On je svjedok postupaka Svojih robova i nagradit će ih za njih punom nagradom. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Sve što vi radite Allah dobro vidi."
[1] On zna onog ko je uočio razliku između upute i zablude na osnovu argumenata Mudrog Zakonodavca, pa je nakon promišljanja, razumijevanja i spoznavanja osobenosti ovoga izabrao jedno. Time postaje odgovoran za ono što je sebi za uvjerenje odabrao bez obzira bilo ono ispravno ili neispravno: "Onome koji udjeljuje i bogobojazan je, i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra olakšati; a onome koji tvrdiči, i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim, njemu ćemo put zla olakšati." (92:5-10)
"On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio", tj. s mudrošću i pravičnošću, "…i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim", tj. vaš je izgled lijepim učinio, kao što na drugom mjestu Uzvišeni kaže:
"O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te je stvorio, pa učinio da si skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao." (82:6-8) "…i k Njemu je povratak", znači povratak i konačno boravište kod Njega je.
"I Allah savršeno zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; i Allah savršeno zna šta grudi kriju."
" Zato što su kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili", tj. uputu, argumente, i uvjeravanja
"…govorili: 'Zar da nas ljudi upućuju?'" Oni smatraju nevjerojatnim da je poslanstvo povjereno ljudima i da oni mogu biti upućeni posredstvom ljudi koji su kao i oni,
"Pa nisu vjerovali i okretali su se", tj. poricali su istinu i ustegnuli su se od njenog sprovođenja u praksu, " "Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!"
Gledat će ga svojim očima, kao što prenosi Buharija u svom Sahihu: (553) "Vi ćete vidjeti svoga Gospodara svojim očima." Prenosi se tevatur predanjem kod imama hadisa predanja, koje se ne smiju odbaciti niti zanemariti, kao što je hadis Ebu-Seida i Ebu-Hurejrea, a koji se navodi i u dva Sahiha: (554) "Neki su ljudi upitali: 'Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?' On im je odgovorio: 'Sumnjate li u posmatranje Sunca i Mjeseca kada nisu zaklonjeni oblakom?' 'Ne', rekoše. 'Vi ćete tako vidjeti svoga Gospodara', odgovori im Poslanik, s.a.v.s.'" Postoje još neki hadisi u dvije sahih zbirke i u drugim izvorima... Da se ne plašimo neumjerenosti, naveli bismo sve sahih i hasen hadise u njihovoj potpunoj formulaciji i s lancem prenosilaca. Me|utim, mi smo to sve spomenuli na različitim mjestima u ovom tefsiru. O ovom pitanju postoji, hvala Allahu, dž.š., konsenzus ashaba, tabiina i dobrih prethodnika "selef". Onaj ko pokušava promijeniti smisao "te‘vil" gledanja u Allaha, dž.š., i to objasniti na drugi način, koji nije spomenuo Muhammed, a.s., a niti ga objasnio u svom hadisu, koji je istina - taj je daleko odlutao.
Komentar ajeti-kerima:
"Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti..." (83:14) šafija veli: "Nevjernicima je onemogućeno gledanje Allaha, dž.š., što u isto vrijeme ukazuje da će iskreni robovi vidjeti Allaha, dž.š. Od Muhammeda, s.a.v.s., tevatur predanjem prenose se hadisi koji upućuju na isti kontekst kao u ovom ajetu: "Gospodara svoga će gledati." Gledat će Stvoritelja i zaslužuju da budu ozarena dok gledaju u Njega.
Zar nije bio samo beznačajna kapljica koja se prelije iz kičme u maternicu,
Pa je postao ugrušak, zatim zametak, a onda je dobio lik. Zatim mu je udahnuta duša pa je postao drugo stvorenje sa udovima, muško ili žensko, sa Allahovom dozvolom i određenjem.
I od njega dvije vrste, muškarca i ženu, stvori
Zar Onaj Koji je stvorio savršeno stvorenje iz ugruška nije u stanju vratiti ga u prvobitno stanje? Nema sumnje da je ponovno vraćanje u prvobitno stanje manje čudo u pore|enju sa prvim stvaranjem. Ibn Ebi-Hatim prenosi sa svojim senedom, koji seže do jednog ashaba koji je bio na zaravnjenom krovu zgrade i učio Kur‘an, a.š., povišenim glasom, i kada je proučio ajet:
"I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", rekao je: (557) "Svakako, slavljen neka si moj Gospodaru." Kada je upitan o tome, rekao je: "čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da to izgovara." Bilježi ga i Ebu-Davud u ovoj verziji, ne navodeći ime ashaba, što ne smeta.
Ebu-Davud bilježi i hadis od Ebu-Hurejrea, hadis koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (558) Kada neko od vas prouči 'Vet' Tini vez'ejtuni' i dođe do kraja, i prouči: 'Zar Allah nije sudija najpravedniji!', neka kaže:
'Bela ve ene ala zalike mineš-šahidin'. 'Svakako, i ja sam jedan od onih koji to svjedoče.'
Ko prouči: La 'uksimu bi jevmil-kijame, i do|e do ajeta: "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", neka kaže: "Svakako".
Ko prouči: Vel-Murselati urfa, i do|e do kraja ajeta: "Pa u koji će govor, ako ne u Kur‘an, vjerovati", i neka kaže:
"Vjerujemo u Allaha, dž.š." Bilježe ga Ahmed i Tirmizi.
"On sve stvara", tj. stvorio vas je iz ništavila.
"…i daje vam sluh i vid i pamet", tj. pamet i razum,
"a vi se malo zahvaljujete!", tj. rijetko zahvaljujete Allahu, dž.š. Malo ste poslušni i pokorni Njegovim naredbama i često napuštate Njegove zabrane.
tj. ako vam vode presahnu u zemlji, - "ko će vam tekuću vodu dati?", tj. ko će vam na Zemlji dati vodu izvorsku, tekuću i pitku? Samo je Allah, dž.š., moćan to učiniti iz Svoje milosti i dobrote.