Ovdje Uzvišeni kaže da oni - tj. nevjernici -zaslužuju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka Poslanika, s.a.v.s.,među njima.Međutim, kada je on otišao od njih, Allah ih je kaznio na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici.Zatim ih On navodi da traže oprost za grijehe koje čine, kao što su širk i smutnja.Katade, Es-Suddi i još neki kažu:″Nevjernici nisu traž ili oprosta, a da jesu, ne bi bili kažnjeni.″Ovom stavu daje prednost i Ibn-Džerir. Da među njima nije bilo potlačenih vjernika koji su tražili oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemoguće odvratiti. Međutim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potlačeni vjernici iz Medine otišli u Meku, Allah je objavio:″A zaslužju u da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari.″ Zato je Allah dozvolio da se oslobodi Meka, što za njih predstavlja kaznu koju im je obećao. Ovim riječima se kaže: Kako ih Allah neće kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki odvraćaju od Časnog hrama, od namaza u njemu i od tavafa oko Kabe, iako to oni zaslužuju.Zato Uzvišeni kaže:″A oni nisu njegovi čuvari. čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje″.Tj. mušrici ne zaslužuju Mesdžid-Haram, nego ga zaslužuju Vjero-vjesnik, s.a.v.s., i ashabi.U tom smislu Uzvišeni kaže:″Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici.Djela njihova poništiti će se i u Vatri će vječno ostati. Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeru u i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu.(9:17,18) Pored toga, Uzvišeni kaže:″Ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha″.(2:217)

Ovo je zamjerka, prijekor onim Kurejšima koji su obožavali nešto drugo mimo Allaha i druga Mu pripisivali u predjelu koji je od prvog dana zasnovan na monoteizmu - tevhidu, činjenju ibadeta samo Allahu i nepripisivanju Mu druga. Uzvišeni je kazao:

"I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo"  tj. uputili smo ga na to mjesto, predali mu ga, davši mu dozvolu za gradnju Hrama. Mnogi koji kažu da je Ibrahim, a.s., prvi koji je sagradio Kabu i da prije Ibrahima, a.s., nije bilo Kabe, uzimaju kao dokaz što je to potvrđeno u "Sahihima" Buharije i Muslima, a što se prenosi od Ebu-Zerra: /113/ "Upitao sam: 'O Božiji Poslaniče, koji je mesdžid prvi sagrađen?' Odgovorio je: 'Mesdžidul-haram.' 'Koji je sagrađen poslije?', upitao sam. 'Mesdžid u Jerusalemu?' 'Koliko je vremena proteklo od gradnje jednog do drugog?' Odgovorio je: 'četrdeset godina!'"

Ranije smo pominjali vjerodostojna predanja o gradnji Kabe, zbog čega ovdje nema potrebe da se to ponavlja. Ovdje Uzvišeni kaže: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim" tj. Kabu sagradi samo u Moje ime. "I očisti Kabu Moju." Katade i Mudžhid kazali su: "Od širka, pripisivanja druga Allahu."

"Za one koji će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku'u i sedždi biti", tj. učini Kabu čistom za one koji samo Allaha obožavaju, naročito je pripremi za one koji Mu druga ne pripisuju. Tavaf oko Kabe poznata je stvar i to je najspecifičniji ibadet koji se ne čini nigdje izuzev kod Kabe. "Koji će stajati",  tj. u namazu, zbog čega je Uzvišeni rekao:

"I koji će na ruku'u i sedždi biti." Tavaf je kompariran sa namazom, jer su oboje usko vezani za Kabu. Tavaf je kruženje oko Kabe; u namazu se okreće ka Kabi.

Govor Uzvišenog: "I oglasi ljudima hadž" tj. obznani ljudima, pozivajući ih na hadž, Kabi, za čiju gradnju smo ti naredbu izdali. Navodi se da je Ibrahim, a.s., rekao: "Gospodaru, kako da obavijestim ljude kad moj glas neće stići do njih?" "Ti pozovi, a na Nama je dostava." Ibrahim je stao na svoj "mekam” (Mekamu-Ibrahim), a neki, pak, kažu da je stao na Hidžr, drugi na brdo Saffa, a treći na Ebu-Kubejs, i povikao je: "O ljudi, vaš Gospodar je odredio Kuću (Kabu), pa hadž kod nje obavljajte!" Kaže se da su se brda snizila, poravnila, da bi glas dopro po cijeloj zemlji. čulo je sve što je u matericama i u kičmama. I sve što je glas čulo, i drvo, i kamen, i zemlja, i svako kome je do Sudnjeg dana određeno da će hadž obaviti, odazvalo se riječima: "Lebbejke Allahumme lebbejk!" Ovo je sadržaj onoga što se prenosi od Ibn-Abbasa, Mudžahida, Ikrime, Seid bin Džubejra i određenog broja selefija, a Allah najbolje zna.

Govor Uzvišenog: "Dolazit će ti pješke i na svakoj kamili iznurenoj."

Ulema koja smatra da je hadž pješice za onoga koji je u stanju bolji od hadža na prijevoznom sredstvu kao dokaz uzima baš ovaj ajet. Međutim, većina je na stanovištu da je hadž jašući bolji, slijedeći Božijeg Poslanika, s.a.v.s.,  jer je on, neka je na njega spas, na hadž i u najboljoj snazi išao jašući. Govor Uzvišenog: "Koje dolaze s dalekog puta." Riječ označava   put, a  "daleko, udaljenog". I ovaj je ajet poput riječi Uzvišenog  izvješće o Ibrahimu, a.s., kada u dovi svojoj reče:

"Zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima." (14:37) Nema ni jednog pripadnika islama koji ne čezne za tavafom - obilaskom oko Kabe - da vidi Kabu, a ljudi iz svih područja i sa svih strana svijeta streme ka Kabi.

U vezi s riječima: "I kada Mi Hram učinismo utočištem" El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kada bi tu dolazili, ne bi se nikada do kraja zadovoljili, te bi se ponovo vraćali na to mjesto." U vezi s ovim riječima Allaha Uzvišenog, Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Abde ibn ebi-Lubabe: "Niko odatle ne bi otišao a da u njemu ne ostane žar za novim povratkom." Kurtubi navodi stihove u kojima pjesnik o tome lijepo kaže:

Hram je učinio stjecištem molitve za njih,

a trenutak konačnog zadovoljstva nedokučivim.

Prema tome, iz komentara ovog ajeta vidi se da Allah Uzvišeni navodi značaj Hrama, te njegovu šerijatsku i sudbinsku dimenziju, budući da je to zborište za ljude, odnosno mjesto prema kojem duše ljudske iskazuju svoju privrženost i težnje, koje se nikada ne mogu zadovoljiti, pa makar dolazili svake godine, odazivajući se pozivu Allaha Uzvišenog, iskazanome kroz dovu Njegovog miljenika, Ibrahima, a.s.:

"Pa učini srca nekih ljudi da čeznu za njima" (14:37), a zatim: "Gospodaru moj, Ti moju dovu primi." (14:40) Ovaj Hram zatim On, dž.š., predstavlja kao sigurno mjesto za svakoga ko tu dođe, bez obzira šta prije toga činio Allah Uzvišeni kaže:

"Prvi Hram podignut za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovi­ma." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao IbrahimI onaj ko uđe u nj, treba da bude siguran..." (3:96-97) U ovom časnom ajetu Allah, dž.š., ukazuje na Mekami-Ibrahim i naređuje da se pored njega klanja:

"Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" Komentatori Kur'ana ra­zilaze se u pogledu određenja Mekama Ibn-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi : U riječima: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!", izraz "Mekami-Ibrahim" odnosi se na cio Harem Od njega se, također, navo­di da je rekao: "Mekami-Ibrahim, koji se spominje ovdje, jeste 'Mekami-Ibrahim' u okviru Džamije." Ima mišljenja da je Mekami-Ibrahim "cio prostor hadža"Tačno je međutim da je to kamen iza kojega je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata Tavafa El-Buhari navodi predanje od Vjerovjesnika, preko Enesa ibn Malika, koji kaže: Omer ibnul-Hattab je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari ili je rekao: ”Složio se moj Gospodar sa mnom u tri stvari.” Rekao sam: "Allahov Poslaniče, kada bi uzeo Mekami-Ibrahim za mjesto namaza?!", pa je, nakon toga, objavljen ajet:

"Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" itd.

Hadis prenosi Muslim od Omera, koji je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari: u po­gledu hidžaba (pokrivanja žene), zarobljenika na Bedru i Mekami-Ibrahima." Ibn-Džurejdž kaže na os­novu lanca prenosilaca od Džabira: /116/ "Allahov Poslanik je brzo išao tri obilaska, a četiri polahko, pa kada bi to završio, otišao bi do Mekami-Ibrahima i iza njega klanjao dva rekata, a zatim proučio:

"Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!"

Iz svega gore navedenog vidi se da je Mekam kamen na kojem je Ibrahim, a.s., stajao prilikom gradnje Kabe Kada bi završio rad na jednom zidu, prenio bi ga na slijedeću stranu dok nije završio rad na zidanju Kabe, kao što će biti pokazano u pripovi­jesti o Ibrahimovoj i Ismailovoj gradnji Hrama Ovaj Mekam bio je ranije povezan sa zidom Kabe, a danas je, kao što je poznato, na posebnom mjestu, uz ulazna vrata, s desne strane Odvojio ga je Omer ib­nul-Hattab, r.a., imam i halifa pravovjernih, kojega smo dužni slijediti, a protiv toga nije bio nijedan od ashaba, r.a.1

"I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji se u njemu budu osamljivali, ruku i sedž-du činili." "Stavili smo u obavezu" znači "naredili smo" uz prijedlog "do, ka, prema", koji glagolu omogućuje prijelaznost, čime glagol dobija smisao "dali smo i objavili" Zatim: "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i klanjanja drugim božanstvima mimo Allaha Značenje "tavafa"/obilaska poznato je, ali Seid ibn Džubejr u vezi sa riječima: "za one koji ga budu obilazili" kaže da znače: "ko bude dolazio sa strane i obilazio ga"Riječi: "koji se u njemu budu osamljivali" znače "koji u njemu budu boravili", a ima i mišljenja da to znači: "ko ga bude posjećivao iz svijeta i uz njega boravio"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: Ako neko tu sjedi, spada u one koji se u njemu osamljuju, a tu spadaju čak i oni koji u mesdžidu spavaju To navodi Ibn-Omer, za kojeg je utvrđeno da je spavao u džamiji Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio neoženjen.

"Koji ruku i sedždu budu činili" u vezi s tim Ibn-Abbas kaže: "Ako neko klanja, već time on spada u one koji ruku i sedždu čine Pozna­vaoci šerijatskog prava razilaze se u pogledu odgovo­ra na pitanje: "šta je bolje, namaz kod Kabe/u Haremu, ili obilazak oko njega?!" Malik kaže da je "tavaf" (obilazak) za strance bolji, dok većina učenjaka smatra da je uopćeno namaz bolji.

Dakle, to znači: Ibrahimu smo dali u obavezu, odnosno, Ibrahimu i Ismailu objavili smo da očiste Hram "za one koji ga obilaze, tu se osamljuju, čine ruku i sedždu", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i sumnji i učine ga samo za Allaha, utočištem za one koji ga obilaze, uz njega borave te ruku i sedždu obavljaju. Značenje riječi "čišćenje džamija" uzima se na osnovu ovoga ajeta te riječi Uzvišenog:

"U džamijama koje se voljom Allahovom podižu, u kojima se spominje Njegovo ime, On se veliča jutrom i večeri." (24:36) Prema velikom broju hadisa, sunnet je da se džamije očiste od nečistoće svega što uznemirava. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /117/ "Džamije su podignute za određenu svrhu." Postoje različita mišljenja u pogledu toga ko je prvi podigao Kabu. Neki navode da su to bili meleci, neki da je Adem, a.s., neki da je šit, a.s Većina onih koji to na­vode sljedbenici su Knjige i to su mišljenja koja se ne mogu niti potvrditi niti odbaciti, ali se ne mogu tek tako ni prihvatiti. U slučaju da se zasnivaju na vjero­dostojnim hadisima, mogla bi se prihvatiti.

1Ja bih rekao: Ukoliko neko želi upoznati se s razlozima prenošenja i postavljanja ovoga kamena na mjesto gdje se danas nalazi, vidjet će da je Omer ibnul-Hattab to učinio u želji da muslimanima olakša obilazak Kabe, pošto je primijetio da imaju poteškoća, i nijedan od ashaba nije iskazao protivljenje tome što je Omer učinio. Ovih dana, dakle, 1385. h. godine, odnosno, nešto prije i poslije toga, broj hadžija se dosta povećao, tako da je danas dostigao milion i po ljudi. Zato dolazi do gužvi i stiske u kojoj dio hadžija i preseli na ahiret. To je posebno primjetno bilo prošle godine. Zato se nadamo da će odgovorni ovaj objekat još pomaknuti, kao što je to svojevremeno učinio Omer ibnul-Hatab, kako bi olakšali muslimanima.

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podi­zali, molili su: "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš." Riječ "temelji" množina je od imenice "temelj, os­nov", odnosno, stup, osnov Uzvišeni Allah kaže: Ti, Muhammede, podsjeti svoj narod na Ibrahimovu i Ismailovu gradnju Kabe i postavljanje temelja, kada su govorili: "Naš Gospodaru, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš", moleći tako Allaha Uzvišenog da to od njih primi To potvrđuju i njihove riječi koje dolaze poslije navedenih: "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)."

"Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)." Oni su učinili dobro, pa mole Allaha da im to primi, odnosno podigli su hram pa Allahu upućuju molbu da primi njihovo djelo, plašeći se istovremeno da ne bude primljeno. Tako čine pravi i iskreni vjernici, koje Allah Uzvišeni spominje: "I oni koji od onoga što im je dano udjeljuju i čija su srca puna straha..." (23:60), dakle, iz straha da to ne bude primljeno od njih.

U Sahihu El-Buharijevom navodi se da je Ibn-Ab­bas rekao: /121/ Prva žena koja je upotrijebila po­jas, tj. komad platna kojeg je vezala za pas a koji je sezao do zemlje brišući tragove hoda, bila je majka Ismailova Ona je stavila pojas kako bi sakrila tragove od Sare, Nakon toga, Ibrahim je otišao s njom i nji­hovim sinom Ismailom, kojeg je dojila, ostavivši je kod Hrama i to kod jednog drveta iznad Zemzema, na najvišem dijelu džamije. U to vrijeme u Meki nije bilo nikoga, niti je bilo vode On ih je ostavio na navedenome mjestu, ostavivši pored njih torbu s hurmama i mješinu s vodom, potom je Ibrahim krenuo, a za njim i ona govoreći: "Ibrahime, gdje ćeš ti, a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni prija­telja ni bilo šta drugo?" To mu je ponovila više puta Ali se on nije obazirao Zatim je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A ona je kazala: "Dakle, neće nas ostaviti!", i vratila se Ibrahim je, potom, išao dok nije došao do prijevoja odakle ga nisu mogli vidjeti Tada se okrenuo Hramu i podi­gavši ruke Allahu uputio ovu dovu:

"Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga časnog hrama..da bi zahvalni bili." (14:37)

Majka Ismailova dojila je svoga sina i pila vodu iz mješine dok je nije potrošila, a onda su ožednjeli i ona i njen sin Gledala ga je kako se savija, odnosno, kako se prevrće, kao što kaže (prenosilac) Ne mo­gavši da to gleda, krenula je prema brežuljku Safa, koji joj je bio najbliži Uspela se na brežuljak, a zatim okrenula prema kotlini, gledajući da li će koga vidjeti Pošto nikoga nije ugledala, napustila je brežuljak i ponovo se spustila u dolinu, podigla jedan kraj svoje košulje, a zatim žurno krenula kroz dolinu do Merve Tu je zastala nastojeći da koga ugleda Pošto nikoga nije vidjela, to je učinila sedam puta Ibn-Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zato ljudi žurno idu između ova dva mjesta." Kada se približila Mervi, čula je glas i rekla sebi: "Slušaj!", a zatim slušala Potom je ponovo čula glas i rekla: "čula sam te, ima li kod Tebe pomoći?" Zatim se našla kod mjesta Zemzem s melekom koji je krajem ili, kako kaže, krilom nešto tražio, dok se nije pojavila voda Ona je počela da to ograđuje uređujući svojim rukama ogradu, a zatim je zagrabila vode i stavila u svoju mješinu Dok je ona grabila, voda je izvirala Ibn-Abbas kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao majci Ismailovoj, jer da nije ogradila Zemzem to bi bio izvor vode tekućice!" Zatim kaže: "Pa se ona napila vode i podo­jila dijete, a melek joj je rekao: 'Ne boj se izgubljenos­ti, ovdje će biti Hram koji će sagraditi ovaj dječak i njegov otac Allah doista ne ostavlja Svoje pripadnike da budu izgubljeni.'" Hram je bio podignut iznad zemlje poput brežuljka, a vode su ga plavile i s desne i s lijeve strane Tako je bilo dok nije došla jedna grupa ljudi iz plemena Džurhum (odnosno jedna porodica iz Džurhuma), koji su bili na putu, pa su odsjeli u dnu Meke Vidjeli su pticu kako kruži, pa su kazali: "Ova ptica kruži zbog vode Koliko znamo, u ovoj kotlini nema vode !?"

Nakon toga, oni su poslali jednoga ili dvojicu ljudi, te su našli vodu Vratili su se i obavijestili ih, pa su otišli tamo Zatim kaže: Majka Ismailova je bila kod vode, pa su je upitali: "Dozvoljavaš li nam da odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je: "Da, ali nemate pravo na vodu kod nas." Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kaže: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "To je obradovalo majku Ismailovu, jer ona je voljela prijateljstvo." Oni su potom odsjeli, zatim su poslali po svoje porodice, koje su došle tu zajedno sa dijelom ljudi iz tamošnjih nastambi Dječak je odrastao i od njih naučio arapski jezik Svima se sviđao i cijenili su ga Kada je došlo vrijeme za ženidbu, oženili su ga jednom ženom između njih Majka Ismailova je umrla Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da vidi sina kojega je tu ostavio Nije ga našao Upitao je suprugu za njega, pa mu je rekla: "Otišao je da nam nešto done­se..." Zatim je pitao kako žive, pa mu je rekla: "Mi smo u lošim prilikama, u teškoćama smo i nevolji." Požalila mu se On je rekao: "Kada ti dođe suprug, prenesi mu selame i reci mu da promijeni prag pred vratima." Kada je Ismail došao, kao da je nešto predosjetio, upitao je: "Je li ko dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je neki starac, pitao me za tebe i odgo­vorila sam mu šta je pitao Pitao je kako živimo Od­govorila sam da imamo poteškoća i nevolja." On je tada upita: "Je li ti dao kakav savjet?" "Da", odgovo­rila je ona"Rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš prag pred vratima." On tada reče: "To je moj otac Naredio mi je da se od tebe rastavim, pa otiđi svojima !" Nakon toga se razveo i oženio drugu iz istog plemena Nakon podužeg vremena Ibrahim je ponovo došao Pošto opet nije našao sina kod kuće, ženu je upitao gdje se nalazi "Izišao je da nam nešto donese", odgovorila je ona "Kako ste?", upitao je Pitao je, potom, kako žive i kako im je "Dobro nam je", odgovorila je ona i zahvalila se Allahu, dž.š"šta jedete?" upitao je Ibrahim "Meso", odgovorila je "A šta pijete?" "Vodu", odgovorila je On je potom rekao: "Bože, blagoslovi meso i vodu (kojima se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U to vrijeme oni nisu imali žita, jer da su ga imali, on bi zamolio Allaha da im to i dalje podari." Zatim je rekao: "Niko izvan Meke ne bi došao, a da se njih dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i kaži da učvrsti prag!" Kada je došao Isma­il, upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da", rekla je ona i po­hvalila se" Dolazio nam je jedan fini starac Pitao me za tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me kako živimo, pa sam mu rekla da živimo dobro." "Da li ti je šta savjetovao?", zapitao je on "Da, on ti šalje selame i kaže ti da učvrstiš prag pred vratima", odgovorila je Ismail je potom rekao: "To je moj otac, a ti si taj prag Rekao mi je, dakle, da te držim." Zatim je prošlo određeno vrijeme, pa je Ibrahim ponovo došao U tom času Ismail je sebi šiljio strijele pod drvetom u blizini vrela Zemzem Kada ga je ugledao, ustao je i dočekao ga pa su se pozdravili kao što dolikuje ocu i sinu Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi je nešto naredio." On mu je odgovorio: "Pa učini ono što ti je Gospodar tvoj naredio." "Hoćeš li mi pomoći?", upi­tao je "Da, pomoći ću ti", odgovorio je Ismail Ibra­him je rekao pokazujući na uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih dvojica postavili temelje Hrama Ismail je dono­sio kamenje i dodavao ga Ibrahimu, koji je zidao Kada je građevina postala visoka, donio je ovaj kamen,1 postavio ga i on je na njemu stajao dok je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje Pritom su govorili:

"Naš Gospodaru, primi ovo od nas Ti, doista, sve čuješ i znaš." Oni su tako gradili Kabu kružeći oko nje i izgovarajući:

Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu "temelja Hrama", tj. da li su to temelji koje je postavio Ibra­him, a.s., ili su tu ranije bili, odnosno da li je njemu bilo naređeno da na njima izgradi Hram? Najvjero­vatnije a Allah to najbolje zna da su temelji bili postavljeni prije Ibrahima, a da je pokazano gdje se nalaze, kao što Uzvišeni Allah kaže:

"I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama..(22:26)  Dakle, Hram je ranije postojao, a njemu je pokazano njegovo mjesto..

Ibn-Džerir kaže: Izvijestio nas je Hennad ibn Serijj, koji lanac prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare, koji kaže: Neki čovjek je došao Aliji, r.a., i upitao: "Hoćeš li mi nešto reći o ovome Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je postavljen u Meki jeste Mekami-Ibrahim Ko u njega uđe, siguran je Ako želiš, reći ću ti kako je podignut Allah je objavio Ibrahimu "da Mu sagradi Hram na Zemlji "Ibrahim je osjećao da tome nije dorastao, pa mu je Allah dao "Sekinu-samopouzdanje" koje je došlo u vidu žesto­kog vjetra s dvije glave Jedna ga je pratila dok nije došao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se savila poput zdjele Ibrahimu je naredio da gradi tamo gdje se zaustavi Sekina Ibrahim je tu izgradio Hram i ostalo mu je samo još da ugradi jedan kamen Zatim je dječak pošao da traži kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hoću kamen kakav ti ja kažem "Zatim je dječak krenuo, našao kamen i donio ga Kada se vratio, vidio je da je on na tome mjestu već postavio Crni kamen Rekao je: "Oče, ko ti je donio taj kamen?" On je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji se nije osla­njao na tvoju gradnju Donio ga je Džebrail, a.s., s neba." Tako su ga dovršili.

* * *

Navodi se da je ovaj kamen bio bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta drveta "segam", da ga je Adem donio sa sobom iz Dženneta i da je pocrnio od grijeha ljudskih Navodi se, također, da je Hram sagrađen od materijala četiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i El-Džudi Allah to najbolje zna.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Seida ibn Musejjeba, koji je rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebi-Talib da je Ibrahim došao iz Jermenije sa Seki­nom, koja mu je pokazala mjesto Hrama, kao što pauk pravi kuću." Zatim kaže: "Pa su tu našli takvo kamenje da jedan ne može podići trideset ljudi." Rekao sam mu: Ebu-Muhammede, Allah Uzvišeni kaže:

"I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali", a on je odgovorio: "To je bilo poslije." 2

KUREJŠIJSKA GRADNJA KABE

nakon Ibrahima, a.s., i prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Pet godina prije poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici plemena Kurejš složili su se da poruše Kabu i iznova je izgrade, zbog njenog trošnog stanja Sporazumjeli su se da u njenu gradnju ulože samo pravovaljano stečena sredstva, u koja ne spada novac od otkupnine za blud, zarada od zelenaške kamate, niti nasilno otuđena imovina bilo kojeg čovjeka U to vrijeme Kaba je bila podijeljena među ograncima plemena Kurejš, odnosno svaki dio ili ugao pripadao je određenom plemenskom ogranku Kurejša, što se odnosilo i na onaj dio gdje se nalazio kamen, te gornji dio Kabe

Svi su se oni međutim plašili rušenja Kabe, pa se oko toga nisu odmah složili. Velid ibn Mugira je rekao: "Ja ću početi s rušenjem." Uzeo je krampu, došao na Kabu i rekao: "Gospodaru! Mi ne želimo ništa drugo, osim dobro." Zatim je porušio dio do Rukna Tu večer ljudi su u zebnji proveli govoreći: "Vidjet ćemo..Ako mu šta bude, mi nećemo dalje ništa rušiti. Izgradit ćemo to iznova kako je i bilo A ako mu ništa ne bude, to znači da je Allah zadovoljan onim što smo učinili." Od te noći Velid je nastavio svoj posao, rušeći dio po dio zajedno s drugim ljudima sve dok nije došao do temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., gdje su našli zeleno kamenje, koje je bilo poput zuba povezano jedno s drugim

Muhammed ibn Ishak kaže: "Jedan od prenosilaca hadisa mi je pričao da je neki čovjek iz plemena Kurejš, dok je rušio Kabu, stavio polugu između dva kamena kako bi jedan od njih izvadio Kada se taj kamen pomakao, cijela Meka se zatresla, tako da su ostavili te temelje."

Svi su učestvovali u sakupljanju kamenja i gradnji Kabe, a kada su došli do "Hadžerul-esveda" / Crnog kamena, sukobili su se i umalo nije došlo do tuče, jer svako je pleme željelo tu čast da postavi ovaj kamen na njegovo mjesto..Tada je Ebu-Umejje ibn Mugire el-Mahzumi rekao: "Skupino Kurejš! Dajte neka stane između vas onaj koji prvi uđe na vrata Hrama, pa neka on presudi!" Tako su i učinili, a prvi koji je ušao na vrata bio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sel­lem, Kada su ga ugledali, oni su rekli: "To je Emin, čovjek od povjerenja Zadovoljni smo da to učini Muhammed!" Kada su ga izvijestili o čemu se radi, on je rekao: /122/ "Donesite mi jedno platno!" I oni su ga odmah donijeli Tada je on uzeo Crni kamen, stavio ga na platno, a potom rekao: "Neka svako pleme uzme za jedan kraj platna, pa ga zatim svi za­jedno podignite!" Tako su i učinili, a kada su ga po­digli do mjesta gdje se treba postaviti, on ga je postavio na to mjesto Nakon toga, Kaba je s takvim izgledom ostala sve do požara koji se desio početkom vladavine Abdullaha ibn Zubejra 60 godine po Hidžri, odnosno krajem vladavine Jezida, sina Muavije Dok su držali pod opsadom Ibn-Zubejra, on je srušio Kabu i iznova je izgradio na te­meljima Ibrahima, a.s Tom prilikom je ugrađivao kamenje promjera pet lakata, postavio istočna i zapadna vrata koja su vezana za zemlju u skladu s predanjem koje je čuo od svoje tetke Aiše, majke vjernika, koja je to čula od Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem U tom obliku Kaba je ostala sve dok ga Hadžadž nije smaknuo On je, kako u Sahihu navodi Muslim od Ata'a, po naredbi halife Abdul-Melika ibn Mervana, sve to vratio u prvobitno stanje.

Sunnet je bio da se prihvati to što je učinio Ibn-Zubejr, r.a., jer je on bio taj kojega je Allahov Poslanik posebno volio Međutim, Abdul-Melik ibn Mervan nije znao za ovaj sunnet Zato je on, kada je potvrđeno predanje Aiše od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Voljeli smo da smo njega ostavili i ono što je uradio."

Muslim u svom Sahihu od Ebi-Kuz'e prenosi da je Abdul-Melik ibn Mervan rekao dok je obilazio oko Kabe: Allah uništio Ibn-Zubejra što je slagao na Majku vjernika govoreći: Od nje sam čuo kako kaže: /123/ "Aiša! Da tvoj narod nije do jučer bio u kufru, porušio bih Kabu, pa bih u njoj postavio još kamenja, jer tvoj narod nije sve potpuno izgradio." Al-Haris ibn Abdullah ibn ebi-Rabi'a je rekao: "Ne govori to, vladaru vjernika, jer i ja sam čuo Majku vjernika kako to govori." On je rekao: "Da sam to čuo prije nego sam je porušio, ostavio bih je onako kako je to izgradio Ibn-Zubejr." Ovaj hadis je pouzdan od Aiše, r.a., budući da se od nje prenosi u više vjerodostojnih predanja, što ukazuje na ispravnost postupka Ibn-Zubejra, pa bi stoga bilo dobro da je tako ostavljeno. Malik ibn Enes je zabranio Rešidu, odnosno njegovom ocu Mehdiju, da poruši Kabu i izgradi je ponovo na temeljima Ibrahima, a.s., kako ona ne bi bila predmet razračunavanja među vladarima, pa da je svaki ruši po svom nahođenju.

Prema tome, ona će u ovom obliku ostati do kraja ovosvjetskog vremena, sve dok je ne poruši Zu-Sevikatejn iz Abesinije, što se prenosi u oba Sahiha od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /124/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije." Prema predanju Abdullaha ibn Amra ibn Asa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /125/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije, pa će opljačkati njene ukrase i odnijeti prekrivače Kao da ga gledam kako ćelav i kvrgavih ruku3 udara po njoj lopatom i krampom."

Allah najbolje zna, ali to će najvjerovatnije biti nakon pojave Jedžudža i Medžudža (Goga i Magoga), jer u jednom predanju od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., u Sahihu El-Buharije stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /126/ "Hodočastit će se Kaba i obavljati umra i nakon dolaska Jedžudža i Medžudža."

"Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si."

Ibn-Džerir kaže: Pod tim oni misle: "Učini nas dvojicu odanima Tvojoj naredbi, samo Tebi pokornima, da u toj pokornosti nikoga Tebi ne pri­družujemo, da ibadet ne činimo nikome drugome do Tebi." U vezi sa riječima: "i porod naš neka bude Tebi odan." Es-Suddi kaže: "Oni ovim misle na Arape", a Ibn-Džerir kaže: "Tačno je da to obuhvaća i Arape i druge narode, jer su potomci Ibrahima i sinovi Israilovi." Međutim, stav Ibn-Džerira nije u suprotnosti s riječima Es-Suddija budući da izdvajanje Arapa posebno ne negira druge narode

Kontekst se, međutim, odnosi na Arape, jer na­kon toga kaže: "Gospo­daru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih" (2:129), što se odnosi na Muhammeda, a.s., koji je jedan od njih U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:

"On je Onaj Koji je nepismenim poslao poslanika između njih samih" (62:2), što, pored svega, ne negira da je poslan i crnim i crvenim, kao što i Uzvišeni Al­lah kaže:

Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama" (7:158), a za to postoji niz neoborivih doka­za.

"Pokaži nam obrede naše" znači: pokaži nam ih i pouči nas tim obredima! Od Seida ibn Mensura, s lancem prenosilaca od Mudžahida, prenosi se da je rekao slijedeće: "Džebrail je rekao Ibrahimu: 'Podigni temelje!', pa ih je on podigao Za­tim mu je pokazao sve obrede hadža Iblis je pokušao da u te obrede hadža nešto svoje doda, ali nije uspio Zato mu je Allah naredio da na njega baca kamenčiće tri puta, svaki put po sedam kamenčića, i to kod tri džemreta, što je on i učinio Zatim ga je doveo do Meš'aril-Harama pa do Arefata Tu je rekao: 'Sada znaš što sam ti pokazao.' On je odgovorio: 'Da.'"

158 To je kamen na kojem je Ibrahim stajao dok je gradio Kabu, odnosno, to je Mekami-Ibrahim

2 Na osnovi ukupnog teksta Kur'ana i postojećih predanja, usprkos tome što poznavaoci hadisa tvrde da nije utvrđen pouzdano nijedan hadis, dakle, na osnovi svih ovih predanja, čini se najvjerovatnijim da su temelji Hrama postojali prije Ibrahima, jer i Allah Uzvišeni kaže: I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama... (22:26), zatim kaže:"I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali." Jasno se vidi da je Allah uputio Ibrahima na mjesto Hrama, te da temelji Hrama, tj. četiri osnovna temelja nisu kompletni temelji na kojim je stajao Hram. Naime, prethodna predanja ukazuju da jedan kamen iz temelja ne može ponijeti trideset ljudi dok Ibrahim, a.s., kaže: "kod Tvoga Svetog hrama" i to više godina prije nego je podignut Hram, što dokazuje da je Hram postojao na poznatom lokalitetu. Nerazumno je da Hram postoji bez temelja. U predanju također stoji: "Na mjestu Hrama u to vrijeme bio je crveni okruglasti brežuljak, koji je vjerovatno bio ostatak ranijeg hrama." Allah to najbolje zna!

3 onaj koji ima iskrivljene članke ruku ili nogu, odnosno, iskrivljene zglobove...

Allah Uzvišeni navodi ovdje da je prvi hram uopće koji je podignut za ljude da ibadet čine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu i kod njega se povlače u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, a.s., za kojega svaka od dvije sljedbe, i židovi i kršćani, smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne hodočaste Hram koji je on sa­gradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajući ljude da ga hodočaste. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "kao blagoslov", tj. koji je podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed na­vodi predanje od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: /520/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je hram prvi po­dignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram (Kaba)!" Za­tim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji hram" (Mesdžidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period između njih?" "Četrdeset godina", kazao je on. Zatim sam još upitao: "Koji je poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdžid!" Navode El-Buhari i Muslim.

Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kaže: "Neki čovjek je ustao i upitao Aliju, r.a.: Hoćeš li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram koji je podignut i u kome je bla­godat i mjesto gdje je Ibrahim stajao 'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega uđe, siguran je!"

"...onaj u Beki". Riječ , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se, inače, spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova (Ummul-qura) i drugi.

"U njemu su znamenja očevidna", tj. jasni znaci da je to građevina Ibrahi­mova, te da je nju Allah uzvisio i istaknuo nad dru­gim. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".1

On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer ibn Hattab, r.a., za vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjači kod njega budući da nam Allah Uzvišeni naređuje da kod njega obavljamo namaz: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa navodi se da među znamenja spada i "Mekam-Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudžahid kaže: "Trag njegovih stopala na 'Mekamu' je jasni znak!" Ovako se prenosi od Omera ibn Ab­dul-Aziza i drugih, a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Ka­sidi lamijji" kaže:

"U kamenu svjež je još trag Ibrahimov

što utiraše bosa stopala njegova!"

"I onaj ko u nj uđe, bit će sigu­ran." To znači, ako u Harem Meke uđe neko ko se boji nečega, bit će siguran od svakog zla. Tako je, također, bilo i u pagansko doba. Allah Uzvišeni kaže:

"pa neka oni Gospodaru ove Kuće robuju!", "Koji ih gladne hrani i od straha brani" (106:3-4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan osvajanja Meke: /521/ "Nema hidžre, nego imaju džihad i naum, pa kada se pozo­vete u mobilizaciju, odazovite se!" Isto tako, na Dan osvojenja Meke je rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista učinio svetim onoga dana kada je stvorio ne­besa i Zemlju, pa je on svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. U njemu nije bila dopuštena borba nikome prije mene, a nije dopuštena ni meni osim jedan sat u jednom danu. On je nepovrediv Allahovom odredbom do Dana sudnjega, pa se ne može tu ni trn odsjeći, niti lov loviti, niti se može uzeti što se nađe osim ako će se to obznaniti, niti se mogu u njemu čupati biljke." Ibn-Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim lavande (despika), jer je ko­riste kovači i domaćinstva!", pa je i on rekao: "Osim lavande!" Od Džabira, r.a., navodi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /523/ "Nikome nije dopušteno da u Meki oružje nosi!" Prenosi Muslim.

Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je stajao na žezi u mekanskom trgovištu, kako kaže: /524/ "Tako mi Allaha, ti si naj­bolji zemaljski prostor Njegov, najdraža zemlja Alla­hu!" Predanje navode imam Ahmed, Et-Tirmizi, Ne­sa'i i Ibn-Madže. Et-Tirmizi ističe da je to hasen-sahih hadis.2

"Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći." Po mišljenju većine ovim ajetom se određuje obaveza hadža (hodočašća) iako ima mišljenja da se to regulira slijedećim ajetom: "Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!" (2:196) Međutim, prvo mišljenje nadvladava. Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to jedan od temelja i osnovnih dužnosti u islamu, o čemu postoji i kon­senzus među muslimanima. Prema samom tekstu i konsenzusu islamskih učenjaka, to je dužnost musli­mana pod obavezom (mukellef) jednom u životu. Imam Ahmed, r.h., navodi predanje od Ebu-Hurejre, r.a., koji kaže: Govorio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slijedeće: /525/ "O ljudi, hadž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!" Tada je jedan čovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?" On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!" Zatim je dodao: "Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesni­cima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svo­jim mogućnostima, a ako vam nešto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim. U dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Džurejdž od Ata ibn Džabira, a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s um­rom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?"

"Ne za ovu godinu, nego zauvijek!"

U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji kaže: Jedan čovjek je ustao i rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko je hadžija, Allahov Poslaniče?" Odgovorio mu je: "Razbarušen i neuredan!" Zatim je ustao drugi i zapitao: "Koji hadž je najvredniji, Allahov Poslaniče?" Njemu je odgovorio: "Krcat i bučan!" Treći ga je zapitao: "A šta je to 'sebil',3 Allahov Poslaniče?" Pa mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."

Ovako to prenosi Ibn-Madže od Ibrahima ibn Zejda, El-Dževzija. Tirmiz kaže: "On ga ne navodi di­rektno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim u hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su učenjaci imali primjedbi na njegovo pamćenje (hifz)." Et-Tirmizi dalje kaže: "Ali on ima potporu u hadisima koje prenose drugi."

Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa, Hasana, Mudžahida, Ata'a, Seid ibn Džubejra, Rebi'a ibn Enesa, Katade i drugi u sličnoj verziji. Hakim od Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sal­lallahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ko može doće do njega" na slijedeći način: "Šta je to 'sebil' (mogućnost)?", a on je odgovorio: "Opskrba i jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sa­hiha ne navode.

Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /529/ "Požurite na hadž, tj. hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može de­siti!" Ahmed, također, prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /530/ "Ko želi obaviti hadž neka požuri!" Prenosi Ebu-Davud.

"A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima!" Ko porekne dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim. Seid ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kaže: /531/ Kada je objavljen ajet: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena!" (3:85) židovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah Uzvišeni je obja­vio ajet (o hadžu) i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista muslimanima odredio kao strogu dužnost da hodočaste Kabu i to svaki koji može do nje doći." Oni su kazali: "To nije propisao nama!" i odbili su obaviti hadž. Allah Uzvišeni kaže:

"A ko ne vjeruje pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"

1 Kompletno predanje navodi se u djelu "O Ibrahimovoj gradnji Hrama". Odnosi se na kamen na kojem je stajao Ibrahim, a.s., dok je gradio Kabu. On je sada postavljen onako kako ga je postavio Omer ibn Hattab, a sada postoji nakana nadležnih da ga povuku unazad, kako bi se izbjegla velika gužva oko njega. Kaže se da ga je Omer svojevremeno na to mjesto povukao iz istih razloga, i nema nikakve smetnje da se on malo odmakne. Allah im dao svako dobro!

2 Postavlja se pitanje: kakav je stav ekstremista i laika koji ukazuju na hadis koji pripisuju Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allahu moj, izveo si me iz meni najdražeg komadića zemlje, pa nastani me u najdražem komadiću zemlje! Nastanio ga je u Medini polazeći od toga da je Medina Allahu najdraži dio zemlje!" Tačno je, međutim, da je Meka Allahu najdraži dio zemlje, kao što se navodi u sahih hadisu, pa kako bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio suprotno Allahu, voleći nešto drugo, a ne ono što Allah voli?! Meka je, doista, Allahu i Njegovom Poslaniku najdraži dio zemlje, htjeli to oni ili ne!

3 Misli se na riječ (sebil) koja je spomenuta u ajetu čiji je doslovni prijevod: put.