Uzvišeni Allah, u ime Svoga Uzvišenog Sopstva, obavještava da je On izaslao Svoga Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., sa Uputom i Istinskom Vjerom svim stanovnicima Zemlje, bili oni Arapi ili nearapi, bili sljedbenici Knjige ili ne, pa Uzvišeni Allah kaže: "O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko mnogo čega će i prijeći", tj. da ukaže u Knjizi na ono što su izmijenili, promjenili mu mjesto, dali mu svoje tumačenje ili izmislili na Allaha nešto, a mnogo je i prećutio onoga što su izmijenili, jer ukazivanje na to ne bi imalo neke važnosti. Hakim prenosi u Mustedreku od IbnAbbasa, r.a., da je rekao: Onaj ko ne vjeruje u kamenovanje za blud ne vjeruje ni u Kur'an, jer ne vodi računa o riječima Uzvišenog Allaha: "O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, a kamenovanje je nešto od onoga što su oni sakrili." Hakim zaključuje: "Ovaj je hadis vjerodostojnog lanca prenošenja, ali ga Buharija i Muslim nisu uvrstili u svoje zbirke."

Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo životinje na kojima se putuje stvarnim, osjetilnim pravcima, Allah, dž.š., upozorava i na vjerske, duhovne puteve. Često se u Kur'anu prelazi sa tih konkretnih pitanja na vjerska, korisna, duhovna pitanja.

Uzvišeni kaže: "... snabdijte se. A najbolja je opskrba bogobojaznost."  (2:197)

To se u Kur'anu mnogo spominje te je na ovom osnovu Allah, dž.š., spomenuo i puteve koji čovjeka vode ka Njemu, Uzvišen je On, pa pojašnjava da su istiniti oni putevi koji vode k Njemu, kazavši:

"Allahovo je da ukaže  na pravi put", a također Uzvišeni kaže:

"I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta "Ovo je pravi put k Meni" - reče On, (15:41) a Mudžahid o riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.:

"Allahovo je da ukaže na Pravi put", kaže: "Na Allahu je da ukaže na put Istine", i ovo je najjače mišljenje s obzirom na kontekst, jer je Uzvišeni obavijestio da postoje putevi koji se slijede da bi se stiglo do Njega, ali da se do Njega dolazi samo putem istine. A to je put koji nam je On propisao, trasirao, i sa kojim je On zadovoljan. Svi su ostali putevi slijepi, a djela koja se na njima čine bivaju odbijena. Zbog toga Allah, dž.š., veli: "...a ima ih i krivih", tj. onih koji odvode i onih koji skreću sa puta istine. Ibn-Abbas i neki drugi vele: "To su različiti putevi, različita i razjedinjena mišljenja i težnje, kao što su judaizam, kršćanstvo i farizejstvo." Zatim je Uzvišeni obavijestio da je to sve stvoreno "...a da On hoće, sve bi vas uputio", kao što Uzvišeni kaže:

"Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici." (10:99)

Ebu-Alije kaže da se to odnosi na ashabe, tj. da su oni o kojima se radi, zapravo ashabi Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Osman bin Affana, neka je Allah zadovoljan sa njim, koji kaže: "Na nas se odnosi, odnosno zbog nas je objavljen ajet:

"one koji će, ako im damo vlast na Zemlji..." Protjerani smo iz naših domova ni krivi ni dužni samo zato što smo govorili da je Allah naš Gospodar. Nakon što nam je data vlast na Zemlji, obavljali smo namaz, davali zekat, naređivali dobro, a sprečavali zlo, a konačan ishod pripada Allahu, kako u odnosu na mene tako i u odnosu na ashabe."

Es-Sabah bin Suvade el-Kindi rekao je: "čuo sam Omera bin Abdul-Aziza kako drži govor citirajući ajet: 'one koji će, ako im damo vlast na Zemlji' kaže: 'Ajet se ne odnosi samo na valiju, onoga koji upravlja, nego i na upravitelja i na potčinjenog. Hoćete li da vas obavijestim šta je od toga vaše u odnosu na valiju, a šta valije u odnosu na vas? Valija je prema vama dužan da vam sudi po Allahovim zakonima i da uzima od jednih prava drugih i da ih vrati vlasnicima. I da vas upućuje na najispravniji put koliko god je to u njegovoj moći, a na vama je potputna pokornost bez ikakvog zakidanja, bez ikakvog prisiljavanja čija su tajna i javna strana jednake.' Zejd bin Eslem rekao je: "...a Allahu se na kraju sve vraća." Govoreći o ovom ajetu Eslem rekao je da je kod Allaha nagrada za ono što su učinili.

"Doista, ova vaša vjera - jedna je vjera." Riječi su: čestica "inne" "ismu inne”, a riječ je “haberu inne". Ovaj vaš Šerijat kojeg sam vam objasnio jedan je šerijat.

Riječi Uzvišenog: "Jedna je Prava vjera", objekat su stanja zbog čega Uzvišeni veli: "A Ja sam vaš Gospodar, pa Meni robujte."

"O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite. Ova vaša vjera, jedna je, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte!" /23:51, 52/ Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /192/ "Mi, skupina poslanika, djeca smo jednog oca, vjera nam je jedna." To znači da je cilj obožavanje samo Jednog Allaha, Koji sudruga nema, a uz različite vjerozakone Njegovih poslanika.

Uzvišeni Allah obrača se Svome Poslaniku, neka je salavat i selam Božiji na njega, naređujuči mu da priopči ono što mu je poslano i da uči Kur'an ljudima i obavještava ga da će ga sigurno vratiti na mjesto povratka, a to je onaj svijet, te će ga pitati o odgovornosti poslanstva koje mu je povjereno. Stoga Uzvišeni Allah kaže:

"Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno će te vratiti na mjesto povratka", tj. Onaj Ko ti je obaveznim učinio da ga dostaviš ljudima, "sigurno će te vratiti na mjesto povratka", tj. na Sudnji dan, pa će te pitati o tome, kao što Uzvišeni Allah kaže:

"I sigurno čemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat čemo, doista, i poslanike." (7:6)

Buharija u objašnjenju u svome "Sahihu" navodi od Ibn-Abbasa: "u Meku", a tako prenosi i Nesai u tefsiru svoga "Sunena", kao i Ibn-Džerir. Poput njih prenosi i El -'Avfi od Ibn-Abbasa: "Sigurno će te vratiti na mjesto povratka", tj. sigurno će te vratiti u Meku, kao što te je i izveo iz nje.

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Neima el-Karija da je on u pogledu riječi Uzvišenog Allaha:

"sigurno će te vratiti na mjesto povratka" rekao da se to odnosi na Jerusalem. Ovo Allah najbolje zna, a odnosi se na stav onih koji to tumače sa Sudnjim danom, jer je Jerusalem zemlja gdje će se ljudi sakupiti i biti ponovno proživljani, a Allah je Onaj Koji zna pravi odgovor.

Zajedničko svih mišljenja je da je Ibn-Abbas to nekada tumačio kao njegovo vračanje u Meku, a to je osvojenje Meke, koje je kod Ibn-Abbasa predstavljalo znak da se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., približio suđeni čas. Ibn-Abbas tumačio je suru:

 "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu" da je to suđeni čas za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da mu najavljuje smrt. Nekada je to Ibn-Abbas tumačio kao Sudnji dan, a nekada kao Džennet. Sva su mišljenja međusobno približna i svode se na to da je Sudnji dan "mjesto povratka".

Uzvišeni rekao je:

"Reci: 'Gospodar moj dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u očitoj zabludi'", tj. Gospodar moj zna ko je od vas na Pravom putu i da li sam ja na Pravom putu, a saznat će te koga čeka sretan kraj.

"I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave", tj. nemoj da na tebe utječe to što oni odvraćaju ljude od toga da te slijede, neka te to ne brine jer Allah uzdiže tvoju riječ, podržava tvoju vjeru i uzdiže je nad ostalim vjerama. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "i pozivaj Gospodaru svome", tj. da se jedino On obožava i da Mu se ne pripisuje drug; "i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!"

Uzvišeni rekao je: "I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu!", tj. ne smatraj nikoga osim Njega dostojnim božanstvenosti. Uzvišeni kaže:

"Sve će, osim Njegovog lica, propasti!", dajući do znanja da je On Stalni, Vječni, Vječno živi, Koji ne umire, a pod riječju "lice" podrazumijeva bit, tj. sve će propasti osim Njega. Svaka bit je prolazna i kratkotrajna izuzev Njegove biti, neka je Uzvišen i Svet. On je Prvi i Posljednji, Onaj Koji je prije svake stvari i poslije svake stvari.

Uzvišeni rekao je: "On će suditi", tj. Njemu pripada sveukupna vlast i slobodno raspolaganje svime i niko ne može promijeniti Njegovu odluku:  "Njemu ćete se povratiti!", tj. na Dan vašeg povratka, pa će vas On nagraditi ili kazniti za vaša djela, za dobro - dobro, za zlo - zlo.

"i jasne smo im dokaze o vjeri dali", tj. nepobitne im dokaze iznijeli. Potom se oni raziđoše, čineći jedni drugima nepravdu.

"Gospodar će im tvoj na Sudnjem danu sigurno presuditi u onome oko čega su se razišli." On će rasčistiti između njih Svojom pravednom odredbom. Ovim se upozorava ovaj ummet da ne slijedi njihov  pravac,

Zato Uzvišeni kaže:

"A tebi smo poslije odredili da u vjeru ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju.

Ima ljudi koji se žrtvuju u težnji za zadovoljstvom Allahovim." Nakon što je Allah Uzvišeni naveo kazi­vanje o licemjerima i njihovim pokuđenim svojstvima, On, dž.š., navodi pohvalna svojstva vjernika. Ibn-Abbas i jedan broj tabiina u vezi s tim kažu: "Ovaj ajet objavljen je povodom slučaja Suhej­ba ibn Sinana er-Rumija." Naime, nakon što je on primio islam u Meki i htio hidžru učiniti (iseliti se), ljudi su mu zabranili da ode sa svojom imovinom. Dozvolili su mu, pod uvjetom da preda svoj imetak. Nakon toga objavljen je ovaj ajet. Njega je sa strane Harre dočekao Omer ibn Hattab s grupom ljudi rekavši mu: "Trgovina je uspjela!" A on je odgovorio: "Vaša također, jer Allah neće dati da vaša trgovina propadne." "A šta je to?", upitao je onKazali su mu da je Allah o njemu objavio ovaj ajetIbn-Merdevejh navodi predanje od Osmana en-Nehdija, koji prenosi od Suhejba, koji kaže: /290/ Kada sam htio učiniti hidžru iz Meke Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, Kurejši su mi govorili: "Suhejbe! Kod nas si došao bez imovine, a odlaziš s imovinom! Boga mi, to nikada neće moći..." Rekao sam im: "Da li ćete me ostaviti na miru ako vam dam svoj imetak?" Od­govorili su: "Da." Dao sam im imetak i ostavili su me na miruIzišao sam iz grada i tako došao u Medinu. To je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, pa je rekao: "Suhejb je na dobitku, Suhejb je na dobitku!", ponovivši to dva puta Međutim, većina drugih smatra da se ovaj ajet odnosi na svakog borca na Allahovom putu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

.. "Allah je, doista, od vjernika kupio njih same i imetke njihove..."

Kada je Hišam ibn Amir sam izišao između dva tabora, radi borbe, nekima se to nije dopalo, pa su im odgovorili Omer ibn Hattab, Ebu-Hurejre i još neki, proučivši ovaj ajet:

"Ima ljudi koji se žrtvuju u težnji za zadovoljstvom AllahovimAllah je milostiv robovima Svojim."

Allah Uzvišeni ovo kaže naređujući Svojim robovima, vjernicima, koji su povjerovali u Poslanika Nje­govog da prihvate sve sadržaje i propise islama i djelovanje po Njegovim naređenjima, prema svojim mogućnostima, te izbjegavajući sve Njegove zab-rane.

U vezi s riječima: "uđite u islam svi!" navodi se od Ibn-Abbasa i grupe tabiina da to znači: "Svi prihvatite islam, pokorite se Njego­vim naredbama, prema svojim mogućnostima, i ne idite stopama šejtana", tj. izbjegavajte činiti ono što vam šejtan zapovijeda Jer, "On vas navraća na grijeh i razvrat, te da o Allahu govorite ono što ne znate"

"on poziva pristaše svoje da budu stanovnici Vatre" (2:169),

(35:6)Zato Allah, dž.š., kaže: "On je vama, doista, otvoreni neprijatelj." Mutarrif je rekao: "Najveća varalica Allahovih robova među Allahovim robovima jeste šejtan.

Allah Uzvišeni saopćava da On upućuje na Pravi put onoga ko slijedi Put mira kojim je On zadovoljan, pa Svoje robove, vjernike, izvodi iz tmine nevjerstva, sumnje i rezignacije na svjetlo jasne, očigledne i lahke Istine, te da je zaštitnik nevjernika šejtan koji im uljepšava neznanje i zablude u kojim se nalaze odvodeći ih i udaljujući od Puta istine na put kufra, tj.nevjerstva i laži. 

     "To su stanovnici Vatre i u njoj će vječno ostati."  Stoga, Allah Uzvišeni navodi izraz svjetlo u jednini, a izraz tama u množini, jer Istina je jedna, a nevjerstva ima više vrsta i sve one predstavljaju laž, kao što Allah Uzvišeni, također, kaže:  

"I doista, ovo je Moj Pravi put, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, da vas ne odvoje od Puta Njegova! Eto, to vam preporučuje, da biste bili bogobojazni!"  (6: 153) 

Onaj koji se prepirao s Ibrahimom o Gospodaru njegovu bio je kralj Babilona, Nemrud ibn Ken'an ibn Kuš ibn Sam ibn Nuh, a riječi Allaha Uzvišenog:  

        "Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao"  znače da se prepirao o postojanju Gospodara njegova, budući da je Ibrahim negirao da postoji drugi gospodar osim Allaha. Na to je Nemruda navela vlastita osionost i dužina vladanja. Zato Allah Uzvišeni kaže:  "kada mu je Allah carstvo dao" On je od Ibrahima tada tražio dokaz da postoji Gospodar kome se moli, pa mu je Ibrahim rekao:  "Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!"  On je Tvorac svega iz ništa, a to i poništi nakon postojanjaTo je dokaz nužnog postojanja Onoga Koji stvara i odabira Budući da stvari nisu nastale same po sebi, one moraju imati Tvorca Koji ih stvara. To je Gospodar Čijem obožavanju ja pozivam jedino i On nema druga (ortaka). Nemrud je tada rekao:      

     "Ja život i smrt dajem!" Kada se meni dovedu dva čovjeka koji zaslužuju da budu ubijeni, ja naredim da se ubije jedan, a da se oprosti drugome, pa on ne bude ubijen! Ovako navode Katade i neki drugi. Međutim, Allah najbolje zna! Ali je jasno da on nije htio to, jer to nije odgovor na ono što je rekao Ibrahim. Naprotiv, Nemrud je htio da iz oholosti i sile potvrdi da je on gospodar, jer se ima utisak da on to čini, odnosno, da on daje život i smrt! Zato je Ibrahim njemu rekao: 

      "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka, pa učini ti da iziđe sa zapada!"  To znači, ako ti daješ život i smrt, učini to, jer onaj koji život i smrt daje raspolaže postojanjem svega što je stvorio, on sebi podvrgava planete i zvijezde i njihovo kretanje. Budući da je Sunce samo mali dio od tih stvorenja, a pojavljuje se svakoga dana sa istoka, ako si ti bog, daj da dođe sa zapada! Kada je on vidio da je nemoćan i da mu gordost ništa ne pomaže, zbunio se, tj. zanijemio je, a zatim je naveden dokaz protiv njega: 

      "Allah doista silnike ne upućuje na Pravi put!", tj. ne nadahnjuje ih bilo kakvim dokazom ili argumentom. Naprotiv, njihov dokaz je ništavan, pa im pripada srdžba i kazna žestoka. Stav logičara da je prilaz Ibrahima sa prve pozicije na drugu, prilaz jednog dokaza na drugi jasniji ne stoji, nego je prva pozicija uvod za drugu, sa ciljem da se opovrgne stav Nemruda i prvom i drugom pozicijom Allah to najbolje zna i Njemu se zahvaljujemo! 

Što se tiče Nemruda, on je ostao tvrdokoran iako je zanijemio ne odgovorivši, tako da nije povjerovao u Allaha Uzvišenog, Koji uistinu daje život i smrt. Stoga je Allah Uzvišeni poslao na njega i njegov narod jato komaraca, od kojih nisu vidjeli Sunce, davši da ih savladaju, jedu im meso i piju krv, ostavljajući ih samo kao kosture. Jedan od tih komaraca ušao je u nos vladaru po kazni Allahovoj, pa se on udarao maljem po glavi, čime ga je Allah uništio.

I ja svjedočim ono što svjedoči Al­lah, dž.š. I ovaj šehadet ostavljam kod Allaha kao za­log. Vjera je kod Allaha doista islam!" To je ponovio više puta. Ja rekoh: "O njemu je nešto čuo!" Ustao sam rano i otišao do njega, oprostio se, a potom rekao: "Ebu-Muhammede, čuo sam te kako ponav­ljaš ovaj ajet?!" On će na to: "Da li znaš šta ima u njemu?" Ja rekoh: "Kod tebe sam već mjesec dana, ali mi nisi govorio o tome!" On reče: "Tako mi Allaha, neću ti o njemu govoriti dok ne prođe godinu dana!" Nakon toga, ja sam se strpio godinu dana dolazeći na njegova vrata, a nakon godine dana re­koh: "Ebu-Muhammede, već je prošla godina!" On tada reče: "Govorio mi je Ebu-Va'il navodeći kako je Abdullah pričao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj koji je to učio, doći će na Sudnji dan, pa će mu Allah Uzvišeni reći: "Moj rob Mi je povjerio, a ja sam Onaj Koji ispunja­va povjerenje. Uvedite Mog roba u Džennet!"

"Vjera je kod Allaha doista islam!" To je izviješće od Allaha Uzvišenog da kod Njega nema druge vjere koja će biti primljena osim islama, a to znači slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao dovršivši to poslanstvo s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve putove Allahu osim sa svoje strane. Stoga, ko dođe u susret Allahu sa nekom drugom vjerom, nakon poslanstva Muhammedova, to od njega neće biti primljeno, kao što Allah Uzvišeni kaže:

"A ko bude želio neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena!" (3:85)

"A oni kojima je dana Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo znanje, i to iz međusobne nepravednosti!" Bili su nepravedni jedni prema drugima, pa su se razišli zbog međusobne zavisti i mržnje. To je dovelo do međusobnog razilaženja o pitanju svih stavova i djela, iako se radilo o Istini.

Zatim Allah Uzvišeni kaže:

"A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove, pa Allah brzo sviđa račune!" nagrađujući, odnosno obračunavajući se s onima koji ga negiraju i kažnjavajući za to.

tj. ako s tobom budu polemizirali o "tevhidu" ("Allahovo jednoći"),

"reci: 'Ja se samo Allahu predajem kao i oni koji me slijede!'" Tj. reci: Ja se iskreno klanjam samo Allahu, Koji nema druga, "kao i oni koji me slijede" u mojoj vjeri.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da pozove pripadnike Knjige i idolopoklonike u is­lam:

"I reci onima kojima je dana Knjiga i nepis­menima: Da li ste islam primili? Pa, ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš!" Tj. Al­lah će se s njima obračunati i Njemu će se oni vratiti, jer On je Onaj Koji u zabludi ostavlja ili upućuje koga hoće, a Njemu pripada nepobitan dokaz.

"A Allah dobro vidi robove Svoje!" On dobro zna ko zaslužuje uputu, a ko zab­ludu. Ovaj i slični ajeti predstavljaju jedan od naj­rječitijih dokaza da je on, sallallahu alejhi ve sellem, poslat svim stvorenjima. U tom smislu On kaže:

Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama." (7:158) U Sahihima i drugim zbirkama ima više predanja koja potvrđuju nizom činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao pisma vladarima i grupama ljudi, Arapima i nearapima, pismenima i nepismenima, pozivajući ih Allahu i tako izvršavajući Allahovu naredbu.

Abdurrezzak navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /485/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, svako ko čuje za mene od ovoga ummeta, bio on i jevrej ili kršćanin, a zatim umre, a ne povjeruje u ono s čim sam poslan, ući će u Vatru!" (Prenosi ga Muslim.)

Zatim je rekao: /486/ "Poslan sam i crvenima i crnima!", i još dodaje: /487/ "Vjerovjesnici su slani svaki svom narodu, a ja sam poslan svim ljudima!

Allah Uzvišeni ovo navodi prigovarajući židovima i kršćanima koji se drže onoga što smatraju Tevratom i Indžilom, a kada se pozovu da se po njima donese presuda o slijeđenju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oni to odbijaju. Ovo je veliki prijekor zbog njihovog ponašanja suprotnog Allahu i inada.

A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Al­lahovi ajeti i kad je među vama Poslanik Nje­gov?" To znači: čuvajte se nevjerstva dok se ajeti Allahovi objavljuju Poslaniku Njegovom danonoćno! Isto tako, u hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana upitao svoje ashabe: /532/ "Koji vam se vjernici najviše dopadaju u svom vjerovanju?" "Meleki", odgovorili su oni. On je rekao: "Kako da ne vjeruju kada preko njih dolazi objava?" Upitali su: "A mi?", pa im je odgovorio: "Kako da ne vjerujete kada sam ja među vama?" Zatim su pitali: "Čije je vjerovanje najvrednije?" "Ljudi koji će doći poslije vas pa povjeruju u spise koje nađu!"

Zatim kaže:

"A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen!" Znači, držanje uz Allaha i pouzdavanje u Njega pred­stavljaju stup Pravog puta i sredstvo upute na Pravi put.

Allah Uzvišeni govori o ovom ummetu navodeći da su oni najbolji, pa kaže: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio." U vezi s ovim riječima El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže:

"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio" "Najbolji za ljude su oni koje dovodite s lancima na vrato­vima, pa prihvate islam." Ovako navode i Ibn-Abbas i grupa tabiina, a to znači "da su oni najbolji ljudi, kao i najkorisniji za ljude." U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i u Allaha vjerujete!", a imam Ahmed navodi predanje od Durre bint Ebi-Leheba, koje kaže: /543/ Jedan je čovjek ustao dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na minberu i upitao: "Allahov Poslaniče, koji su ljudi najbolji?" a on je odgovorio: "Najbolji ljudi su oni najučeniji i najbogobojazniji, oni koji najviše navode na dobro i odvraćaju od zla, te oni koji imaju najčvršće veze s rodbinom!"

Ovaj ajet odnosi se na cio ummet i na svako vrijeme, a najbolje vrijeme bilo je vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, zatim onih koji su ih slijedili, kao što Allah Uzvišeni ističe i u drugom ajetu: "Učinili smo vas također središnjom zajedni­com" (2:143), tj. najboljima,

"da biste bili svjedoci drugim ljudima". (Ibid.)

U dva Sahiha stoji predanje Zuhrija koje on na­vodi od Seida ibn Musejjeba, koji prenosi da mu je Ebu-Hurejre govorio: /544/ Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Iz mog ummeta u Džennet će ući odabrana skupina od sedamdeset hiljada ljudi, čija lica svijetle poput mjeseca u noći kada je pun." Ebu-Hurejre kaže: Za­tim je ustao Ukaše ibn Muhsin el-Esedi podižući svoj ogrtač i govoreći: "Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini jednim od njih!" Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allahu moj, učini ga jednim od njih!" Zatim je ustao jedan ensarija i rekao isto, a on je kazao: "Preduhitrio te je Ukkaše."

Imam Ahmed navodi predanje od Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /545/ "Moj Gospodar mi je dao sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa", na što ga je Omer upitao: "Allahov Poslaniče, da li si tražio da se to poveća?". On je odgovorio: "Tražio sam, pa mi je dao da uz svakog čovjeka dođe po sedamdeset hiljada ljudi!" Omer je upitao: "A da li si još tražio?" Rekao je: "Tražio sam, pa mi je dao da uz svakog od ovih dođe sedamdeset hiljada!" Omer je ponovo upitao: "Pa, da li si još tražio?" A on je raširio ruke i rekao: "Tražio sam pa mi je dao ovoliko! "Zatim je Abdurahman ibn Ebi-Bekr raširio ruke, a Hašim je kazao: "Ovo je od Allaha, a ne zna se koliki je broj!"

Et-Taberani navodi predanje od Imrana ibn Husajna, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /546/ "Iz mog ummeta u Džennet će ući sedamdeset hiljada ljudi bez polaga­nja računa i bez patnje." Postavljeno je pitanje: "Ko su ti?"; on je odgovorio: "To su oni koji ne traže spas vračanjem, ne tetoviraju se, ne gataju, nisu sujevjerni, nego se u svoga Gospodara pouzdaju!" Prenosi Muslim posredstvom Hišama ibn Hasana.

Muslim navodi predanje od Husajna ibn Abdurrahmana, koji kaže: /547/ Bio sam kod Seida ibn Džubejra kada je upitao: "Ko je od vas vidio zvijezdu što je sinoć pala?" Rekao sam: "Ja", a zatim dodao: "Nisam bio na namazu, jer sam imao ujed!" On je rekao: "Pa šta si radio?" Rekao sam: "Pokušavao se "rukjom" (učenjem) izliječiti!" Tada me je upitao: "Šta te je na to navelo?" Rekao sam: "Riječi koje nam je govorio Ša'bi". "Šta vam je govorio Ša'bi?", upitao je. Ša'bi nam je govorio kako je Burejde ibn Husajb rekao: "Nema rukje osim od uroka ili groznice." Na to je rekao: "Dobro čini onaj ko uradi prema onome što čuje!" Međutim, Ibn-Abbas nam prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Poka­zani su mi narodi. Tom prilikom sam vidio jednog vjerovjesnika s grupom ljudi, jednog vjerovjesnika sa jednim ili dva čovjeka, te jednog s kim nije bilo nikoga. Preda mnom se podigla velika tama od mnoštva ljudi. Pomislio sam da su to ljudi iz mog ummeta! Tada mi je rečeno: 'Ovo je Musa i njegov narod! Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao sam i vidio veliku grupu. Rečeno mi je: 'Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao sam i opet sam vidio veliku grupu! Tada mi je rečeno: 'Ovo je tvoj ummet. S njima je i sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa i patnje!' Zatim se podigao, ušao u svoj dom, a ljudi su raspravljali u vezi s ovih sedam­deset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaga­nja računa i bez ikakve patnje. Neki su govorili da su to možda oni koji su bili ashabi Allahovog Poslanika!", drugi da su to možda oni koji su rođeni u islamu i nikoga Allahu nisu pridruživali. Spominjali su koješta drugo, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izišao i upitao: "Šta to pričate?" Kazali su mu, a on je rekao: "To su oni koji se ne bave vračanjem, niti to od drugih traže, koji se ne tetovi­raju i ne gataju, nego se u Gospodara svoga pouzdaju!" Tada je ustao Ukkaše ibn Muhsin i rekao: "Zamoli Allaha da me učini jednim od tih!", pa mu je odgovorio: "Ti si jedan od tih!" Zatim je ustao drugi čovjek i rekao: "Zamoli Allaha da i mene učini jednim od tih!", a on mu je kazao: "Ukkaše te preduhitrio!" To navodi El-Buhari, ali bez riječi: "koji se ne bave vračanjem".

U dva Sahiha stoji predanje Abdullaha ibn Mesu­da, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao nas je: /548/ "Zar ne želite da vas bude četvrtina u Džennetu?" Mi smo nato veličali Allaha govoreći: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Jeste li zadovoljni da vas bude trećina u Džennetu?", pa smo opet rekli: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Ja se nadam da će vas biti polovina u Džennetu!"

Et-Taberani navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /549/ Kada je objavljeno:

"Bit će ih mnogo od naroda pređašnjih", "a mnogo i od kasni­jih!" (56:40) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Vi ste četvrtina stanovnika Dženneta; vi ste trećina stanovnika Dženneta; vi ste polovina stanovnika Dženneta; vi ste dvije trećine stanovnika Dženneta!"

Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /550/ "Mi zadnji, bit ćemo prvi na Sudnjem danu; mi ćemo prvi ući u Džennet iako je njima Knjiga dana prije, a nama poslije, jer Allah je nas uputio nakon što su se oni razišli u pogledu istine (tj. u pogledu sedmičnog blagdana), pa oni nas u tome slijede: jevreji praznuju dan poslije (subotom), a krščani dva (nedjeljom).

* * *

Ovi se hadisi odnose na riječi Allaha Uzvišenog:

"Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i u Allaha vjerujete,” pa ko se u ovom ummetu okiti navedenim osobinama, on ulazi u ovaj krug ljudi. Tako Katade kaže: Do nas je došlo da je Omer, r.a., vidio prilikom hadža kako su ljudi smireni i blagi, pa je proučio ovaj ajet:

"Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili", a zatim rekao: "Ko želi da spada u ovaj narod, neka ispuni Allahove uvjete!" Prenosi Ibn-Džerir. Ko se ne okiti tim osobi­nama, sličan je sljedbenicima Knjige koje Allah Uzvišeni kori kada kaže: "Oni nisu sprečavali jedni druge da čine zabranjena djela!" (5:78) Zato Allah Uzvišeni kaže:

"A kada bi sljed­benici Knjige vjerovali...", tj. ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,

"bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su iskvareni!" znači: malo je vjernika među njima, a većina su pokvareni nevjernici.

Nakon toga, Allah Uzvišeni obavještava Svoje robo­ve, vjernike, donoseći im radosnu vijest pobjede na sljedbenicima Knjige, nevjernicima i ateistima,

Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: - Musli­mani su našli jednog čovjeka dok je uzimao plijen, pa je on rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir s vama!", a oni su ga ubili i uzeli njegov plijen! Nakon toga, objavljen je ajet:

- i onome ko vam nazove selam nemojte reći: "Ti nisi vjernik!" U Biografiji stoji: "da se njegov brat Fizar bio uputio Allahovom Poslaniku s namjerom da ga obavijesti da su on i njegov narod primili islam, pa ga je tom prilikom srela izvidnica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tami noći. On im je rekao: 'Ja sam musliman!' Oni to nisu prihvatili, nego su ga ubili. Njegov otac kaže: 'Tada sam ja došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i on mi je dao hiljadu dinara, te drugu krvarinu, a zatim mi rekao da idem." Nakon toga, objavljeno je:

"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete..."

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Mikdadu: "Šta ako bi to bio vjernik koji krije svoju vjeru sa nevjernicima, pa tu vjeru pokazao i ti ga ubiješ?! I ti si tako prije krio vjeru u Meki!" Ovako prenosi El-Buhari u skraćenoj verziji, kao muallek-predanje.

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /815/ - Jedan čovjek iz Benu-Selima prošao je pored grupe ashaba Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem, čuvajući ovce i nazvao im je selam. Oni su kazali: "Ne naziva nam selam osim zato da nam se dodvori, pa su pošli prema njemu i ubili ga, a njegove ovce doveli Vjerovjesniku, sallalla­hu alejhi ve sellem. Nakon toga, objavljen je ajet:

"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete..." A od Ibn-Abbasa El-Buhari također prenosi da je, u vezi sa riječima: /816/

" i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!'” rekao: - Jedan je čovjek uzimao svoj plijen, pa ga je našla grupa muslimana, a on im je rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir na vas!" Potom su ga ubili i uzeli njegov plijen, pa je Allah objavio:

"i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!' Potom, Ibn-Abbas kaže: "Taj plijen je ovos­vjetska prolazna dobit!"

"jer kod Allaha su mnoga dobra!" Dakle, kod Njega je bolja dobit od dunja­lučke, koju vi želite i što vas je navelo da ubijete ovog čovjeka koji vam je nazvao selam i izjavio da vjeruje. Vi ste to zanemarili i optužili ga za pretvaranje i skrivanje nevjerstva, kako biste uzeli od njega to što ste uzeli. Međutim, halal opskrba koja je kod Allaha za vas je bolja od te koju ste uzeli!

"Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju!" I vi ste, kao i on, krili vjeru ne pokazujući to u svome plemenu! Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis, a Allah Uzvišeni, također, kaže:

"I sjetite se kada vas je bilo malo, kada ste na Zemlji potlačeni bili!" (I8:26) U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Takvi ste ra­nije i vi bili" Seid ibn Džubejr kaže: "Skrivali ste svoju vjeru od idolopoklonika!"; "pa vam je Allah darovao milost Svoju", tj. pokaja­nje vam primio i oprostio.

"...pa sve provjerite!" Ovo je potvrda prethodno navedenih riječi;

“Allah je doista obavi­ješten o onome što vi radite!" Seid ibn Džubejr kaže: "To je prijetnja i obećanje prijetnje!"

" A dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate", tj. na to će vam dodati još nešto za čim žudite a to je: "Allahovu pomoć i skoru pobjedu", tj. kada se borite na putu Njegove vjere, On vama garantira pomoć i još kaže Uzvišeni: "I skoru pobjedu", tj. brzu, i to je tako: ko se pokorava Allahu i Njegovu Poslaniku i potpomaže Njegovu vjeru, sam će biti potpomognut i pobijedit će uz postizanje ahiretskih blagodati.

"Zato obraduj radosnom viješću vjernike."