Već je ranije bilo govora o nepromišljenoj i nenamjernoj zakletvi u suri El-Bekare, što nam je dovoljno to da ne ponavljamo ovdje, a Allahu pripada zahvala. To je kad čovjek kaže u govoru bez ikakve namjere: "ne, tako mi Allaha, ili svakako, tako mi Allaha"...Ovo je mišljenje Šafije, a ima i mnogo drugih mišljenja... Ispravno je da je to nenamjerna zakletva, što potvrđuju riječi Uzvišenog:

 "...ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno", tj. ako ste se odlučili na nešto iz zakletvi i namjeravali ih /ostvariti/.

"Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha nahranite", znači sirotinju i one koji nemaju dovoljno. Allah Uzvišeni kaže:

"...običnom hranom kojom hranite čeljad svoju", tj. i kad su u oskudici, a i kad su u izobilju, kao: hljeb i meso, hljeb i maslo, hljeb i mlijeko, hljeb i ulje, hljeb i sirće, i to jedan obrok, tako da se najedu. Drugi su mišljenja da svakom od deseterice treba dati pola sa'a (jedna mjerica od 1,666 kg) pšenice, ili hurmi ili nečeg sličnog. Ovo je mišljenje Omera, Alije, Aiše, Mudžahida, Eš-Ša'bijja, Se'ida ibn Džubejra, Ibrahima En-Nehaija i drugih. Prenosi Ebu-Bekr ibn Merdevejh od Ibn-Abbasa /145/ da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., otkupljivao sâom (3,332 kg) hurmi i da je to naredio ljudima - a ko nije imao, onda sa pola sa'a pšenice.

Allah Uzvišeni kaže: "...ili da ih odjenete". Eš-Šafi'i, Allah mu se  smilovao, kaže: "Ako bi svakom od ovih deset dao nešto za što se može kazati da je odječa, kao neka košulja, ili hlače, ili ogrtač, ili turban, ili veo, bilo bi mu to dovoljno /za otkup/." Malik i Ahmed kažu: "Neophodno je da svakom od ovih deset da odječu u kojoj može namaz obaviti, ako je muškarac ili žena - prema onom što im odgovara, a Allah najbolje zna." Ibn-Abbas kaže: "Ogrtač svakome siromahu, ili neki komad platna." Mudžahid kaže: "Najniže je jedno odijelo, a najviše koliko ti hočeš."

Allah Uzvišeni kaže: "...ili da roba ropstva oslobodite". Imam Eš-Šafi'i kaže: "Svakako to mora biti vjernik." Uspostavljanje suodnosa između (otkupa) zakletvi i otkupa za ubistvo dolazi zbog istovjetne posljedice, iako je uzrok različit. U hadisu Muavije ibn El-Hakema, Es-Sulemija, koji je zabilježen u Malikovom Muvettau, [afijinom Musnedu i Muslimovu Sahihu /143/, on spominje da je bio dužan roba ropstva osloboditi, a sa njim je došla jedna crna robinja, pa ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Gdje je Allah?" Odgovorila je: "Na nebu." Pitao je: "Ko sam ja?" Odgovorila je: "Allahov Poslanik." "Oslobodi je. Ona je vjernica", rekao je /Allahov Poslanik, s.a.v.s./. Ovo je jedan duži hadis... Ovo su tri stvari vezane za iskup zakletve i koju god učini prekršitelj, iskupio se, na osnovu konsenzusa, a počinje onim što lakše je: davanje hrane lakše i jednostavnije od odijevanja, kao što je  odijevanje je lakše od oslobađanja roba, tako da postoji uspinjanje od manjeg ka večem.

Međutim, ako obaveznik ne može ispuniti ni jednu od ove tri stvari, iskupit če se postom tri dana, kao što kaže Allah Uzvišeni:

 "A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti."  Učenjaci se razilaze: da li to treba biti uzastopno, ili je samo poželjno, ali ne i obavezno, pa ih je dozvoljeno razdvojiti? - na dva mišljenja. Po jednom to uopće nije obavezno. Riječi Uzvišenog: "...neka tri dana posti", mogu značiti i skupa, a i rastavljeno, kao u slučaju napuštanja ramazana. Po drugom mišljenju to je obavezno, jer je preneseno od Ubejj ibn Ka'ba i drugih da su oni ovaj dio ajeta čitali: "... neka tri dana, uzastopno, posti". Također, to se prenosi i od Ibn-Mesuda. Ako nije utvrđeno da je ovo mutevatir kiraet, nije manje od toga da je to predanje jedne osobe ili tumačenje ashaba i ima stepen merfua /predanje pripisano Vjerovjesniku, s.a.v.s., od ashaba ili tabiina/. Allah uzvišeni kaže:

"Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete";  tj. ovo je zakonski otkup za zakletvu "...a o zakletvama svojim brinite se!"  Ibn-Džerir kaže: "Značenje je: ne ostavljajte ih bez iskupljenja."

 "Eto, tako vam Allah objašnjava propise svoje", tj. pojašnjava,

"... da biste bili zahvalni."

Ukazuje Allah, dž.š., vjernicima na oslonac njihov u ratovima sa mušricima - nevjernicima:

 "Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po šijama ih udarajte", tj. žestoko ih sabljama pokosite, "sve dok ih ne oslabite", tj. dok ih ubijanjem ne potučete. "...a onda im pritegnite sveze ", tj. sveze zarobljenika koje zarobite

 "i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane", tj. imate pravo izbora poslije završetka rata i prestanka borbe osloboditi zarobljene bez nadoknade ili uzeti otkupninu i to im postaviti  kao uvjet. Očito je da je ovaj ajet objavljen nakon Bitke na Bedru, po{to je Allah Uzvišeni prekorio vjernike, zato što su mnoge mušrike zarobili, a malo ih ubili, kako bi imali što više za otkupninu.

"Vjerovjesniku nije dopušteno držati sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. -Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli." /7:67,68/ Neki mufesiri kažu da je ajet:

 "ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte", derogiran sa riječima Uzvišenog:

"Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijte mnogobošce gdje god ih nađete." /9:5/ Ovo mišljenje zastupaju Ibn-Abbas, Katade, Ed-Dahhak i Es-Suddi, dok ostala većina učenjaka stoji na stanovištu da ovaj ajat nije derogiran, te jedni kažu: "Imam ima pravo izbora i to između dvije mogućnosti: velikodušno osloboditi zarobljene ili osloboditi ih uz nadoknađenu otkupninu, a ubistvo nije dozvoljeno." Dok drugi tvrde da imam ima pravo narediti da se zarobljeni i ubiju. Ovi drugi za dokaz uzimaju hadis: /144/ "Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., dao je pogubiti En-Nadra ibn el-Harisa i Ukbu ibn Ebi-Muajta, koji su bili zarobljenici Bedra." Kao i hadis: /145/ "Rekao je Sumameh ibn Esal Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kada ga je upitao: 'Šta misliš o Sumameh?' 'Ako ubiješ, ubio si čovjeka koji je prolijevao krv, a ako oprostiš, opraštaš zahvalniku; ako želiš materijalnu vrijednost, traži, dat će ti što želiš.'" Šafija, r.a., komentirajući ovaj hadis, kaže: "Imam ima pravo u vezi sa zatvorenicima postupiti na više načina i to: ubistvo, oslobođenje, uzeti otkupninu ili učiniti ga robom." Ova je problematika temeljito razmatrana u djelima šerijatskog prava.

 "Sve dok borba ne prestane." Mudžahid kaže: "Sve do silaska Isaa, sina Merjeminog, a.s." Vjerovatno je ovu svoju tvrdnju potkrijepio riječima, s.a.v.s.: /146/ "Skupina moga ummeta bit će na istini, sve dok se posljednji među njima ne bude borio protiv Dedždžala.

Prenosi Imam Ahmed od Džubeira ibn Neufeira: /147/ "Da ih je obavijestio Selema ibn Nufejl, da je došao do Poslanika, s.a.v.s., pa mu je on rekao: 'Ja sam pustio konje i odložio oružje, rat je stao. Ja rekoh: nema više borbe!', na to mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Upravo sad je došlo vrijeme boja. Odabrana skupina moga ummeta će biti dominantna nad ljudima. Allah će narode u zabludi ostavljati, a moj ummet će se protiv njih boriti. Mom ummetu će oni biti izvor opskrbe, dok se ne ispuni Allahova volja. Središte domovine vjernika bit će u Šamu, a sa konjima bit će (dolaziti) dobro do Sudnjeg dana.'" Ovako prenosi En-Nesai u dva rivajeta od Džubeira ibn Nufeira, a on od Seleme ibn Nufejla. Ovo daje potporu mišljenju da nema derogacije, i kao da je propis (hukm) određen dok traje rat sve dok ratova bude bilo. Allah Uzvišeni kaže: "Tako učinite! Da Allah hoće, njih bi savladao", tj. On bi se osvetio i nevjernike kaznio. "...ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih." Propisujući vam džihad On vas želi ispitati. Kao što Uzvišeni veli:

"Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i one koji su izdržljivi." /3:142/  U svakom ratu izgine mnogo vjernika, zato Uzvišeni veli:

"On neće poništiti djela onih koji na Allahovom putu poginu", tj. njihova dobra djela neće prestati, Allah će dati da se ona množe i rastu. Nekima će korist od njihovih dobrih djela stizati za sve vrijeme boravka u Berzahu. Prenosi Ahmed od Kajsa el-Džezemije - čovjeka koji je imao čast druženja (da bude ashab) -da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /148/ 'Šehidu će biti uručeno šest odlikovanja; sa prvom kapi krvi oprostit će mu se svaki grijeh, vidjet će svoje mjesto u Džennetu, oženit će se hurijama, bit će lišen straha Kijametskog dana, bit će lišen kaburskog azaba i okitit će se ukrasom imana." U Muslimovom Sahihu od Abdullaha ibn Amra i Ebu-Katadea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /149/ "Šehidu će biti oprošteno sve osim duga."

Prenosi Ebu ed-Derda’, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /15/ "Šehid će biti zagovornik za sedamdeset svojih bližnjih."

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo propise posta i uz njih ukazao na džihad (borbu), počeo je s objašnjenjem drugih obreda, naređujući izvršenje hadža i umreIz teksta se vidi da je potrebno dovršiti ih na­kon što se počnuU tom smislu, nakon navođenja ovih propisa, Allah Uzvišeni kaže: "a ako budete spriječeni...", tjako budete onemogućeni doći do Hrama i spriječeni ove obrede dovršititi. Stoga se učenjaci slažu da je upotpunjavanje hadža i umre obavezno, bez obzira da li se smatralo da je umra obavezna ili poželjna, kako se ističe u dva mišljenja uleme, koja smo naveli s argumentacijom u našoj knjizi "Propisi" Od Alije se navo­di da je u vezi sa ajetom:

"Hadž i umru dovršite radi Allaha..." rekao: "da zanijetiš hadž u kući svoje porodice"Ovako navode Ibn-Abbas, Seid ibn Džubejr i Tavus. Sufjan kaže: Pod upotpunjavanjem ovih obreda podrazumijeva se polazak od svoje kuće sa nijetom da obaviš isključivo hadž i umru i to da se odazivaš Allahu (sa Lebbejke...) od Mikata, a ne da ideš radi trgovine ili neke potrebe. Kada dođeš blizu Meke, i onda kažeš: "da obavim hadž ili umru!", što je dozvoljeno, ali potpunost pretpostavlja da se krene radi toga, a ne radi nečega drugog. Mekhul kaže: "Upotpunjavanje znači zajedničko izvršenje počev od Mikata."1

Abdurrezzak s lancem prenosilaca od Zuhrija navodi: Čuli smo da je Omer u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Hadž i umru dovršite radi Allaha..." rekao: "U dovršenje spada da se odvoje i da se umra obavlja izvan mjeseci hadža."2 Ovaj je stav teško prihvatiti budući da je utvrđeno da su sve umre Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem, obavljene u mjesecima hadža i to u zul-kadetu; "umra Hudejbije" bila je u zul-kadetu šeste godine po Hidžri, "umratul-kada'" u zul-kadetu sedme godine po Hidžri, "umra Džuarana" u zul-kadetu osme godine po Hidžri, a u zul-kadetu desete godine po Hidžri obavio je umru zajedno s hadžom, za koje je istovremeno obukao isti ihram.3 Nakon toga nije obavio nijednu umru, a rekao je Ummi-Hani: /234/ "Umra u ramazanu jednaka je hadžu samnom", a to je samo zato jer je ona bila odlučila ići na hadž s njim, pa to nije mogla obaviti zbog čistoće. Utvrđeno je, također, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s jednim ihramom sastavljao i hadž i umru.4 U sahih hadisu također stoji: /235/ "Umra će ulaziti u hadž do Sudnjeg dana."

U dva sahiha od Ja'la ibn Umejje navodi se slučaj čovjeka koji je pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Džarani: /236/ "Šta misliš o čovjeku koji je obukao ihram za umru noseći na sebi džube i mirise?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa odgovorio, a zatim mu je došla objava, pa je podigao glavu i rekao: "Ko to pita?" Čovjek je rekao: "Ja", pa je on odgovorio: "Što se tiče džubeta, trebaš ga skinuti, a miris operi. Nakon toga, što budeš činio obavljajući hadž, isto učini obavljajući umru!"

"A ako budete spriječeni, onda kurbane što vam se nađu pri ruci zakoljite..." Navode da je ovaj ajet objavljen šeste godine po Hidžri. To je u godini sporazuma na Hudejbiji, kada su idolopoklonici spriječili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvolivši mu da dođe do Harema. Tim povodom, Allah je objavio Suru "El-Feth" (Osvojenje) u cjelini. Objavio im je olakšicu da zakolju za kurban ono što imaju kod sebe, a imali su sedamdeset deva, zatim da obriju glave i skinu ihrame. Oni to nisu odmah učinili očekujući da to bude derogirano dok on, sallallahu alejhi ve sellem, nije izišao i obrijao glavu, nakon čega su to uradili i svi ostali. Među njima je bilo i onih koji su samo skratili kosu, a nisu je potpuno obrijali, pa je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /237/ "Allah obasuo milošću one koji su glavu obrijali!" Oni su rekli: "I one koji su skratili kosu, Allahov Poslaniče?", a on je treći put rekao: "I one koji su skratili." Oni su se pri klanju tog svog kurbana udruživali po sedam, na jednu devu, a bilo ih je hiljadu i četiri stotine, i nalazili su se na Hudejbiji izvan Harema, a ima i mišljenja da su bili pri kraju Harema.

Učenjaci se razilaze u pitanju: da li se sprečavanje svodi isključivo na sprečavanje od neprijatelja ili ne..tako da nema opravdanja osim za onoga koga spriječi neprijatelj, dok bolest ili što drugo nije razlog. Postoje dva mišljenja. Jedno je od Ibn-Abbasa, za koga se navodi da je rekao: Nema zapreke, osim zapreke od neprijatelja. Onaj koga pogodi bolest, ka­kav bol ili zaluta, ne spada u to. Jer je Allah Uzvišeni rekao:

"Kada budete sigurni..." Sigurnost ovdje nije prepreka. To potvrđuju mnogi, među ko­jima su i Ibn-Amr i neki tabiini. Po drugom mišljenju ograničenje ima daleko širi smisao od ograničenja od neprijatelja, bolesti, lutanja na putu i slImam Ah­med navodi predanje s lancem od Hadžadža ibn Omera el-Ensarija, koji kaže: Čuo sam kako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /239/ "Ko nešto slomi ili razboli se ili postane hrom, skinut će ihram i dužan je drugi hadž obaviti." Zatim kaže: To sam spomenuo Ibn-Abbasu i Ebu-Hurejretu, pa su na to rekli: "Tako je." Od Ibn-Mes'uda, Ibn-Zubejra, Alkame, Seid ibn Musejjeba i drugih navodi se da su rekli: "Ograničenje može biti od neprijatelja, bolesti ili loma."

U oba Sahiha navodi se predanje od Aiše: /240/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod Diba'e bint Zubejr ibn Abdul-Muttalib, koja mu je rekla: "Allahov Poslaniče! Htjela bih obaviti hadž, ali nisam dobro?" On je odgovorio: "Obavi hadž pod uvjetom da ćeš skinuti ihram tamo gdje te to zadesi." Ima učenjaka koji potvrđuju ovaj vid uvje­tovanja. Šafija u svom komentaru potvrđuje isprav­nost ovog stava ukoliko je ovaj hadis vjerodostojan, a el-Bejheki i drugi hafizi hadisa kažu: "Vjerodostojan je, Allahu hvala."

"kurban do kojeg možete doći, zakoljite!" Alija je govorio: "Ovcu." Ibn-Abbas isto tako, a to kažu i mnogi tabiini, pa je to i stav sva četiri imamaIma, međutim, onih koji smatraju da je to isključivo deva ili govedo. Ja bih rekao: Jasno je da se svi ovi oslanjaju na slučaj na Hudejbiji, i ako nijedan od njih ne navodi da je zaklao ovcu jer su oni zaklali po kravu ili devu, pošto se one kolju na svaku sedme­ricu, kao što stoji u oba sahiha od Džabira ibn Abdu­llaha, koji kaže: /241/ "Allahov Poslanik naredio nam je da kod deve ili krave učestvujemo po sedmerica za svaki kurban." Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: "prema imovini ako je bogat, devu ili kravu, ili pak ovcu "U oba sahiha je potvrđeno da je Aiša, majka vjernika, rekla: /242/ "Jednom je Vjerovjesnik, sallal­lahu alejhi ve sellem, zaklao bravče."

"A glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte!" vezuje se za riječi Allaha Uzvišenog:

"Hadž i umru radi Allaha dovršite!" zato što nije dozvoljeno klanje kurbana osim u okviru Harema, kada postoji sigurnost. Što se tiče događaja na Hudejbiji, klanje kurbana izvan Harema opravdava se spriječenošću, jer su ih pripadnici Kurejša spriječili da uđu u Harem. Stoga, riječi:

"dok kurbani ne stignu do mjesta svoga" tj. dok onaj koji vrši obred ne obavi obrede hadža, i umre, ako to spaja "kiranom", ili dok ne obavi jedno od toga, ako to vrši "ifradom", ili "temettu'om", što se potvrđuje u oba sahiha u predanju Hafse, koja je rekla: /243/ "Allahov Poslaniče! Zašto su drugi skinuli ihram nakon umre, a ti nisi?!" Odgovorio je: "Pošto sam ja obrijao glavu i svezao kurban, neću skidati ihram dok ga ne zakoljem."

"A koji se među vama razboli ili nekakvu muku u glavi ima koja ga muči, neka se postom, ili sadakom, ili kurbanom iskupi!" El-Buhari navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Ma'kila, koji je rekao: /244/ Sjeo sam s Ka'b ibn Udžretom u ovoj džamiji (tj. džamiji u Kufi), pa sam mu postavio pitanje u vezi s otkupninom za post. Odgovorio je: Donesen sam jednom prilikom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a po licu su mi bile uši. Rekao je: "Nisam mislio da te napor doveo u ovu situaciju. Možeš li naći ovcu?" "Ne mogu", odgovorio sam. Zatim je rekao: "Posti tri dana ili nahrani šest siromaha i to svakome od njih osiguraj pola sa'a hrane, i obrij se (glavu)!" Zatim je to objavljeno povodom mog slučaja, ali svima vama. Ahmed navodi predanje od Ka'ba ibn Udžre, koji kaže: /245/ Došao mi je Vjerovjesnik, sallallahu alej­hi ve sellem, dok sam ložio vatru pod loncem. Uši su mi bile po licu, ili, kako kaže: "po obrvama", pa je rekao: "Smeta li ti to na glavi?" "Da", odgovorio sam"Onda to obrij i posti tri dana, ili nahrani šest siro­maha ili pak zakolji kurbana!"5

Ja bih dodao: To je stav sva četiri imama i većine uleme, koja smatra da se ovdje može ostaviti pravo izbora: pa ukoliko hoće može postiti, a ukoliko hoće može dati sadaku, tj. može nahraniti tri siromaha osiguravajući svakome od njih pola sa'a (dvije pregršti) hrane (muddan)Isto tako, ukoliko hoće, može zaklati ovcu i podijeliti je sirotinji. Svako od tih djela koje bude učinio, bit će dovoljno. Budući da pri objašnjenju olakšice tekst Kur'ana ide od lahkog ka još lakšem, tako da se može: "otkup učiniti postom ili sadakom ili kurbanom",

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je to Ka'bu ibn Udžri, upućujući ga da čini ono što je bolje, pa je rekao: "Zakolji ovcu ili nahrani šest siromaha ili posti tri dana." Svako od ovih djela dobro je uz zahvalnost Allahu Uzvišenom.

Hišam kaže: Lejs nam prenosi da je Tavus govorio: "Što se tiče klanja to se mora obaviti u Meki, a što se tiče hrane i posta, može gdje god hoće." Al­lah Uzvišeni kaže:

"Kada budete sigurni, obavite umru sa hadžom i kurban do kojeg možete doći, zako ljite!" dakle, kada budete u mogućnosti obaviti obrede hadža, onaj koji bude sastavio umru s hadžom, a tu spadaju oni koji su obukli ihrame radi umre i hadža, odnosno, koji su obukli ihram radi umre, a kada su je izvršili, obukli su i radi hadža.

"pa ko obavi umru sa hadžom i kurban do kojeg može doći, zakolje!" Tj. neka zakolje ono što bude mogao, a najmanje ovcu a može zaklati goveče budući da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoje supruge klao goveče El-Evza'i kaže: Od Ebu-Hurejre navodi se: /246/ "da je Allahov Poslanik klao goveče za svoje supruge, a one su sastavljale umru s hadžom "(temettu')"U dva sahiha se navodi od Imrana ibn Husajna da je rekao: /247/ "Ajet o temettu'u objavljen je u Allahovoj Knjizi, pa smo to izvršavali zajedno s Allahovim Poslanikom. U Kur'anu nakon toga nije objavljeno ništa što bi to zabranilo, sve do njegove smrti; a nakon toga je govorio što je ko želio!" El-Buhari navodi kako ima mišljenja da je to Omer branio, a u predanju koje El-Buhari navodi eksplicitno se ističe da je Omer zabranjivao ljudima " temettu' ", pa kaže: Ako to uzimamo po Allahovoj Knjizi, Allah naređuje da se dovrši riječima:

"Hadž i umru radi Allaha izvršite!" U vezi s tim, treba reći da to Omer, r.a., nije zabranjivao smatrajući to nedozvoljenim,6 nego je zabranjivao kako bi se povećao broj ljudi koji hodočaste u Hram ili obavljaju umru, kao što on to decidno i kaže.

"A onaj ko ga ne nađe, neka tri dana posti u danima hadža i sedam dana po povratku, to jest punih deset dana." To znači, ko ne nađe kurbana neka posti tri dana u toku hadža, tju danima obredaUčenjaci kažu: "Bolje je da se posti prije Arefata." Međutim, u vezi s ovim postom u danima "tešrika" Bajrama postoje dva mišljenja: da je dozvoljeno na osnovi riječi Aiše i Ibn-Omera u Sa­hihu El-Buharijinom: /248/ "Nema olakšice u danima "tešrika" Bajrama da se posti, osim za one koji ne nađu kurbana." Od Alije se navodi da bi govorio: "Koga prođe post tri dana u toku hadža, postit će ih u danima 'tešrika'.” To isto kažu Ikrime, Hasan i Urve ibn Zubejr i to u smislu općeg značenja riječi:

"neka posti tri dana u toku hadža"Isto tako, ovo je prvotni stav Šafije, da nije dozvoljen taj post u danima tešrika, što je i novi stav šafije na osnovi predanja Muslima od Kutejbe el-Huzlija, r.a., koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /249/ "Dani 'tešrika' su dani jela i pića, te spominjanja Allaha Uzvišenog."

"...a sedam kada se vratite", tj. kada se vratite u domovinu i porodici jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u dijelu hadisa7 koji navodi El-Buhari od Ibn-Omera: /250/ "..pa ko ne nađe kurbana, neka posti tri dana za vrijeme hadža i sedam kada se vrati svojoj porodici" (navode ga u oba Sahiha).

"To je punih deset dana", što potvrđuje riječi Allaha Uzvišenog: "tri i sedam dana", tj. punih deset dana, a i naredbu da se oni upotpu­ne.

.." To je za onoga čija porodica nije prisutna u Haremu časnom..." Tumači Kur'ana slažu se da su ovdje apostrofirani stanovnici Harema, te da se na njih ne odnosi obavljanje "temettuom"Katade kaže: Do nas je došlo kako je Ibn-Abbas govorio: "Građani Meke, za vas nema temettua 'sastavljanja', koje je dozvoljeno stanovnicima drugih krajeva vama je zabranjeno. Zato je onaj između vas koji ipak želi to obaviti obavezan prijeći jednu dolinu" (ili je rekao da između njega i Harema bude jedna dolina), pa onda krene na umru. Od Tavusa se navodi da je rekao: Sastavljanje "(temettu‘)" za ljude je izvan Meke, a ne za Mekelije, tjsamo za one čije porodice nisu u Haremu.

"Bojte se Allaha", tju svemu što vam je naredio i zabranio, "i znajte da Allah žestoko kažnjava." Odnosi se na one koji se ponašaju suprotno Njegovoj naredbi i krše ono što je On, dž.š., zabranio.

1 Prema mišljenju onih koji smatraju da je istodobno obavljanje hadža i umre bolje (kiran).

2 Prema mišljenju onih koji smatraju da je odvajanje hadža i umre bolje (ifrad).

3 Utvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /238/ "Da sam znao što sada znam, ne bih poveo kurbana sa sobom i učinio bih samo umru." Iz ovog se hadisa vidi da je temettu (obavljanje umre, a zatim hadža uz klanje kurbana) najbolji. Ima onih koji smatraju da je on vadžib, a mi to podržavamo iako to eksplicite ne kažemo.

4 Ovo ne ukazuje da je bolje sastaviti hadž i umru (kiran), zato što je sa sobom poveo kurbana još od prije mikata jer on je, sallallahu alejhi ve sellem, ostajao u ihramu i nije ga skidao. Da to nije tako, skidao bi ihram zajedno s onima kojima je naredio da skinu ihram i da umjesto hadža umru obave. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu utvrđeno je da je on rekao svojim ashabima: "Umra će ulaziti u hadž do Sudnjeg dana." Prema tome, obavljanje umre uz hadž vrednije je.

5 Znači, otkupnina za brijanje glave prije nego kurban dođe do njegovog mjesta, ko ima smetnji na glavi, što nije vezano za kurban.

6 Veliki je Onaj Koji je ograničio nepogrešivost na Svoje vjerovjesnike i poslanike, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svim svojim ashabima da svoj hadž učine s umrom, a pošto to oni odmah nisu prihvatili, naljutio se i tako ljut je ušao kod Aiše, r.a., a ona mu je kazala: "Neka se Allah rasrdi na onoga ko je prouzrokovao tvoju srdžbu!" Jedan od ashaba ga je pitao: "Je li umra ušla u hadždž samo ove godine?", pa mu je odgovorio: /242/ "Čak za vijeke vijekova, za vijeke vijekova." Zatim je isprepleo svoje prste i rekao: /243/ "Da sam znao ono što sada znam, ne bih poveo sa sobom kurban i učinio bih umru." Sve to pokazuje da vezivanje hadža s umrom "(temettu')" ostaje za vijeke vijekova. Međutim, ... Allah obasuo milošću Omera, r.a., i oprostio mu jer riječi njegove u vezi sa zabranom spajanja sa umrom "(temettu')" su maksimalno iskrivili rafidije... koji znaju lagati... pa kažu da je mut'a (privremeni brak) bila u vrijeme Poslanika i halifata Ebu-Bekra, a da je to iskrivio Omer koristeći pri tome sličnost u izgovoru između spajanja umre s hadžom "(temettu')" i svoje težnje da dozvole brak "mut'u", tj. privremeni brak, koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jednom u Hajberu, zatim ga odobrio za vrijeme osvojenja Meke, a zatim ga u samoj Meki zabranio za vrijeme svog boravka u tome gradu, kada je rekao: /251/ "O ljudi! Iako sam vam bio dozvolio privremeni brak sa ženama, Allah je to zabranio do Dana sudnjega." Prenosi Muslim od Sebre el-Džuhenija (1:132), a u Sahihu Muslimovom navodi se od Sebre el-Džuhenija da je rekao: /252/ "Vidio sam Allahovog Poslanika kako stoji između "rukna" i "vrata" Kabe i izgovara isto. U Sahihu Muslimovom/4/133/ od Sebre el-Džuhenija navodi se također: /253/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je privremeni brak kada smo osvojili Meku i ušli u nju, da bi nam to zabranio prije nego smo izišli iz Meke." Prema tome, dobro vidite, moja braćo muslimani, kako rafidije iskrivljavaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koristeći sličnost izraza, iako znaju da lažu. Allah neka ih uputi na Pravi put!

7 Ovaj hadis ima opće značenje, a preciziraju ga dva gore navedena hadisa: "...nije olakšica..." i "Koga ovaj post prođe..."

Allah Uzvišeni kaže: "Vjernik ne može ubiti svoga brata vjernika osim greškom", a to se potvrđuje i hadisom koji stoji u dva Sahiha, u kojem se prenosi od Ibn-Mesuda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /801/ "Nije dozvo­ljena krv muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jed­nom od tri slučaja: glavu za glavu, oženjenog (udatu) bludnika ili bludnicu, i onoga koji napusti vjeru i izdvoji se iz zajednice!" Ukoliko se desi nešto od ovo troje, nijedan pojedinac nema pravo da ga ubije, jer to je stvar imama ili njegovog zamjenika. Za riječi Allaha Uzvišenog: "osim greškom" kažu da je to izuzimanje kojim se prekida slijed riječ (el-istisna´ el-munkati´).

Povod za objavu ovog ajeta bio je, kako kažu Mudžahid i više drugih prenosilaca, slijedeći: "Objav­ljen je u vezi s Ajjašom ibn Ebi-Rebi'em, bratom Ebu-Džehla po majci, Esmi bint Mahrem. Naime, on je ubio jednog čovjeka koga je izlagao kazni, zajedno s njegovim bratom, zbog islama. To je bio Haris ibn Jezid el-Gamidi. Njemu je Ajjaš pripremio zlo, ali je on primio islam i iselio se bez znanja Ajjašova. Kada je došlo do osvajanja Meke, on ga je vidio, pa misleći da je u istoj vjeri, napao ga je i ubio. Potom je Allah objavio ovaj ajet.

"a ko ubije vjernika greškom, on mora oslobotiti roba vjernika i predati krvarinu po­rodici njegovoj". To su dvije obaveze u slučaju ne­hotičnog ubistva: jedna je kefaret (naknada) zato što je učinio veliki grijeh, pa makar to bilo greškom. Usto, uvjet je da oslobodi roba - vjernika, i to se ne može nadoknaditi nevjernikom, punodobnim niti malodobnim dok ne bude namjeravao prihvatiti vjeru. Većina učenjaka smatra da se može nadoknaditi ukoliko je musliman, bio punoljetan ili ne.

Ahmed navodi predanje od jednog ensarije /802/ kako je doveo crnu robinju i rekao: "Allahov Poslaniče, obavezan sam osloboditi roba vjernika! Ukoliko ti smatraš da je ovo vjernica, oslobodit ću je!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svjedočiš li da nema boga osim Allaha?" Ona je ka­zala: "Da!" Zatim je rekao: "Svjedočiš li da sam ja Al­lahov Poslanik!" "Da!", rekla je ona. Zatim je rekao: "Vjeruješ li u življenje poslije smrti?" "Da!", odgovorila je. "Oslobodi je!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je sahih (vjerodostojan) lanac predanja, a neimenovanje ashaba tome ne smeta. U "Muvetta'u" od Malika, u "Musnedu" Šafije i Ahme­da, te u "Sahihu" Muslima i "Sunenu" Ebu-Davuda i En-Nesa'ije, navodi se predanje posredstvom Hilala ibn Ebi-Mejmune, od Ata'a ibn Jesara, od Muavije ibn Hakema /803/ da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je on doveo tu crnu robinju, rekao: "Gdje je Allah?" Ona je odgovorila: "Na nebu!" Zatim je rekao: "Ko sam ja?", a ona je odgovorila: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem!" On je rekao: "Oslobodi je, jer ona je vjernica!"1

"...i predati krvarinu po­rodici njegovoj" To je druga obaveza iz odnosa ubice i porodice ubijenog, kao vid naknade za gubi­tak ubijenog. Ova krvarina je obavezna za rodbinu po ocu ubice, a ne odnosi se na njegovu imovinu. Šafija, r.h., kaže: "Nije mi poznato da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, određivao krvarinu drugačije nego kao obavezu za rodbinu po ocu ubice. U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: /804/ "Dvije žene iz plemena Huzejl sukobile su se, pa je jedna na drugu bacila kamen i ubila je zajedno s onim što je nosila u sto­maku. Nakon toga, tužili su to Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on presudio da za krvarinu ploda treba dati najboljeg roba ili robinju, a krvarinu za ženu treba dati njena rodbina po ocu!" To pret­postavlja sud o namjernoj grešci, obavezuje plaćanje krvarine, a ovdje je krvarina obavezna u trećinama zbog sumnje u namjernu grešku. Međutim, greška koja je ranije navedena u riječima Allaha Uzvišenog odnosi se na drugu obavezu, u kojoj se krvarina daje kao petina. U tom smislu, imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /805/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je krvarinu za nenamjerno ubistvo dvadeset jednogo­dišnjih deva, dvadeset jednogodišnjih mužjaka, dvadeset dvogodišnjih deva, dvadeset trogodišnjih mužjaka i dvadeset ženki." Ovo je verzija Nesa'ija, a Tirmizi kaže: "To nam nije poznato kao merfu' predanje osim u ovoj verziji. Postoji i mevkuf predanje od Abdullaha ibn Mesuda, a u Sahihu El-Buharije navodi se predanje od Abdullaha ibn Ome­ra, koji kaže: /806/ - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Halida ibn Velida plemenu Benu-Džuzejma da ih pozove u islam. On je to učinio, ali oni nisu lijepo kazali: "Primamo islam!", nego su rekli: "Promijenili smo vjeru, promijenili smo vjeru!", zbog čega je Halid započeo borbu s njima. To je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je po­digao ruke rekavši: "Allahu moj, ja nemam ništa s tim što je učinio Halid!" Zatim je poslao Aliju da preda krvarinu za njihove ubijene i nadoknadi imovinu koja im je propala, pa čak i zdjelu iz koje pas jede! Iz ovog hadisa vidi se da greška imama ili njegovog zamjeni­ka može biti otkupljena iz blagajne muslimana (bej­tul-mal).

"izuzev ako oni to oproste", tj. osim da rodbina ubijenog izrazi samilost i oprosti krvarinu, i tada ona nije obavezna.

"Ako on pripada narodu koji vam je neprija­telj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika!" To znači, ako je ubijeni bio vjernik, a njegovi zaštitnici nevjernici s kojima se vodi rat, tada krvarina nije obavezna, nego je u tom slučaju ubica obavezan osloboditi roba, vjernika i ništa drugo;

"Ako, pak, pripada narodu sa kojim imate sporazum" i ako su zaštitnici ubijenog štićenici - Zimmije - ili pod ugovorom o miru, njima pripada krvarina za ubije­nog. Ukoliko je bio vjernik, tada je obavezna kom­pletna krvarina, a i ukoliko je bio nevjernik, po nekim učenjacima, i tada je obavezna kompletna krvarina. Ima mišljenja "da je za nevjernika obavezno pola krvarine koliko se daje za vjernika", a ima mišljenja "da je obavezna trećina", što se objašnjava u fikhskim djelima. Ubica je obavezan osloboditi roba, vjernika, a "ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mje­seca uzastopno..." ,

tj. da se ne mrsi između njih, nego da nastavi postiti do kraja. Ukoliko se, pak, omrsi bez razloga (osim u slučaju bolesti, menstruacije ili porođajnog pranja), dužan je ponovo započeti post. Što se tiče puta, od­nosno pitanja da li se u tom slučaju može prekinuti ili ne, učenjaci se razilaze i postoje dva mišljenja...

"kajući se tako Allahu! A Allah sve zna i mudar je!" To znači, ovo je pokajanje ubice greškom (nehotice), takvo da on, ukoliko ne nađe mogućnosti da oslobodi roba, treba da posti uzastopno dva mjeseca. Postoje razi­laženja u pogledu onoga koji nije u stanju postiti, u smislu da li je obavezan nahraniti šezdeset siromaha, kao što je to u slučaju kaznene naknade (kefaret) za zihar (predislamsko puštanje) riječima: "Ti si mi kao moja majka!" U tom pogledu, postoje dva mišljenja: jedno pozitivno, odnosno kao što je u slučaju zihara, tj. predislamskog puštanja, a koje se ovdje ne spomi­nje, budući da je ovo prijetnja i opomena uz koju ne odgovara da se navodi olakšica i pogodnost; i drugo, negativno, koje ne prihvaća da se to zamijeni hra­njenjem siromaha, jer da je to obaveza, ona se ne bi izostavila bez potrebe;

"A Allah sve zna i mudar je!" To je do sada više puta komentirano.

Ovim je objašnjeno pitanje nehotičnog ubistva. Što se tiče namjernog ubistva

1 A šta reći za one koji kažu, Allah neka nas sačuva: "Allah je na svakom mjestu!", u čemu se dobro vidi antropomorfizam, sjedinjenje i jedinstvo. Ima, me|utim, i onih koji kažu: "da Allah nije iznad, niti ispod, desno niti lijevo, naprijed niti nazad, te da nije unutar kosmosa niti izvan toga!", što je opis nepostojećeg, Allah neka nas sačuva od toga, a obje su tvrdnje izraz spletki židova, Allah ih prokleo!