Uzvišeni kazuje o onome koji učini hidžru na Allahovom putu, želeći Njegovo zadovoljstvo i nagradu, koji u ime Allaha i Njegovog Poslanika naputi svoje mjesto boravka da bi pomogao vjeru Allahovu, a zatim u borbi bude ubijen ili pak umre prirodnom smrću, taj je stekao, kako to Uzvišeni veli, veliku nagradu:

"A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allah i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna." (4:100) Govor Uzvišenog: "Allah će njih zaista lijepo nagraditi" dajući im iz Svog izobilja i opskrbe u Džennetu ono sa čime će biti zadovoljni.

"Jer Allah najbolje nagrađuje, On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni doista uvesti" tj. Džennet kako to Uzvišeni veli:

"I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - udobnost i opskrba lijepa i dženetske blagodeti njemu." (56:88-89) Uzvišeni govori da je takav stekao rahatluk, opskrbu i dženetske bašče kako to ovdje Uzvišeni reče: "Allah će njih zaista lijepo nagraditi".

"On će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni odista uvesti! A Allah sve zna". Za onoga koji učini hidžru i koji se bori na Njegovom putu i koji to zaslužuje "i blag je", tj. milostiv je i grijehe im oprašta i iskupljuje grijehe od njih zato što se na Allaha oslanjaju.

Ibn Ebi-Hatim kaže, prenoseći od Ebu-Kubejla i Rebie bin Sejf al-Mearifija, koji kažu: "Bili smo na Rodosu, a sa nama je bio Fedalet bin Ubejd al-Ensari, ashab Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Prošao je pored dvije dženaze od kojih je jedna bila ubijena, a druga umrla osoba prirodnom smrću. Ljudi su se nadnosili nad  onim koji je bio ubijen na Allahovom putu, a Fedalet bin Ubejd će reći: 'Šta je to, vidim ljudi naginju jednoj dženazi, a zapostavljaju drugu?' Odgovorili su: 'Ovaj je ubijen na Allahovom putu', a Fedalet će reći:  'Tako mi Allaha, ja bih bio presretan da budem proživljen iz bilo kojeg od ova dva kabura.'" Poslušajte Allahov govor:

"One koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli." Učio je ajet sve dok nije došao do kraja.

"One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestit ćemo u dženetske odaje ispod, kojih će rijeke teći", tj. nastanit ćemo vas u najviše odaje, u  Džennetu, ispred kojih će teći rijeke vode, vina, meda i mlijeka, različitih  vrsta. "u njima će vječno boraviti", tj. ostat će u njima vječno, ne želeći da ih zamijene nečim drugim.

"Kako će biti divna nagrada onima koji će se  truditi!", tj. divna li su nagrada ove sobe vjernicima za njihov djela, "onima koji su trpjeli", u vjeri i učinili hidžru u ime Allaha i suprotstavili se naprijateljima tražeći zadovoljstvo i žudeći za onim što je kod Njega. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Malika el-Eš' šarija da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (424) "U Džennetu postoje odaje čija se vanjština vidi iz unutrašnjosti, a unutrašnjost izvana. Uzvišeni Allah obećao ih je onome ko bude hranio gladne, te govorio dobro i obavljao redovno namaz i post, i bude noću bdio dok ljudi budu spavali."

"i u Gospodara svoga se uzdali" u svim situacijama vezanim za vjeru i ovosvjetsko življenje. Zatim ih Uzvišeni obavještava da opskrba nije ograničena na određeno mjesto nego je univerzalna. Opskrba onih koji hidžru učine je čak, veća, obilnija i bolja. Oni su nakon kratkog vremena postali upravitelji i suci u svim krajevima i pokrajinama.

Naređuje Uzvišeni Allah Svojim robovima vjernicima da ustraju u pobožnosti i bogobojaznosti:

"Reci: 'O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka dobro...'", tj. ko bude radio dobra djela na ovom svijetu, njemu pripada dobro i na ovom i na budućem svijetu. I riječi Uzvišenog: "...a Allahova je zemlja prostrana..." Rekao je Mudžahid: "Hidžru činite u njoj i borite se i klonite se idola i grijeha i bježite iz nje čineći hidžru u zemlju islama i pokornosti." I riječi Uzvišenog:

"Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni!", tj. njima se neće vagati nego će dobiti bez računa.

"Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga", tj. od­vojio vas je od njih kada ste se penjali uz brdo bježeći od neprijatelja i ne obazirući se ni na koga zbog straha, bojazni i panike;

"dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših", tj. dok ste se ponašali sup­rotno njemu, on vas je iza leđa zvao da ne bježite od neprijatelja, da se vratite i zaustavite, a zvao je i druge ljude: /578/ "Za mnom, robovi Allahovi, za mnom!" Ibn-Abbas kaže: "Sa Allahovim Poslanikom nije ostalo više od dvanaest ljudi koji su ga branili!... Među njima je bio Talha, koji je ostao, dok su drugi pali. Zatim je i Talha zamolio da se bori i borio se kao i drugi prije njega, pa kada je ranjen u ruke (prste), rekao je: 'Hissin!'1 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /579/ 'Da si rekao: Bismillah ("U ime Allaha") i spomenuo ime Allahovo, meleci bi te podigli i ljudi bi to gledali sve dok te ne uvedu u nebesku sferu!' Zatim se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo do svojih ashaba, koji su bili sakupljeni zajedno." El-Buhari navodi predanje od Kajsa ibn Ebi-Hazima, koji kaže: /580/ "Vidio sam ruku Talhe kako je odsječena, a on njom štiti Vjerovjes­nika, sallallahu alejhi ve sellem, dakle, na Uhudu!" U dva sahiha se navodi hadis Mu'temera ibn Sulejman, koji to navodi od svoga oca, a on od Ebu-Osmana en-Nehdija, koji kaže: /581/ "Tih dana kada se borio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s njim nije ostao niko osim Talhe ibn Ubejda i Sa'da!" Hasan ibn Arefe navodi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: Čuo sam Sa'da ibn Ebi-Vekkasa kako kaže: /582/ "U Bici na Uhudu meni je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje strijele istresao iz tobolca i rekao: 'Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!'"

El-Buhari navodi predanje od Sa'da ibn Ebi-Vek­kasa: /583/ kako je on, u Bici na Uhudu, gađao is­pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: Vidio sam Allahovog Poslanika kako mi dodaje strijele i govori: "Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!" Čak mi je dodao strijelu na kojoj nije bilo šiljka, pa sam i njom gađao!

U dva sahiha se navodi hadis Ibrahima ibn Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji navodi od svoga oca, da je rekao: /584/ "Na Dan Uhuda vidio sam s desne strane Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa lijeve dva čovjeka na kojima je bila bijela odjeća kako ga žestoko brane i nikada ih više nisam vidio ni prije ni poslije toga (tj. Džibrila i Mikaila, a.s.).

Ebu-Esved navodi predanje od Urve, a on od Zu­bejra: /585/ Ubejj ibn Halef, brat Beni-Džumeha, bio se zakleo dok je bio u Meki da će ubiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla vijest o njegovoj zakletvi, rekao je: "Ne, nego ću ja njega ubiti, ako Allah da!" Kada je došlo do Bitke na Bedru, Ubejj je krenuo naprijed u željeznom oklopu govoreći: "Neću se spasiti, ako se Muhammed spasi!" Zatim je krenuo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s ciljem da ga ubije. Dočekao ga je Musab ibn Umejr, brat Beni Abdid-Dara, koji je lično štitio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i poginuo je. Allahov Poslanik je tada ugledao ključnu kost Ubejje ibn Halefa između pancira i šljema i tu ga udario svojim oružjem. On je pao na zemlju s konja, a od udarca nije bilo krvi. Do njega su došli njegovi drugovi i ponijeli ga dok je on rikao kao vo! Oni su govorili: "Šta te je uzrujalo? To je samo ogrebotina. Tada im je on naveo riječi Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem: ("Ne, nego ću ja Ubejja ubiti!"), a zatim je rekao: "Tako mi onoga u čijoj ruci je moj život, da se ovo što se desilo meni, desilo drugim lju­dima ( iz Medžaza), svi bi pomrli!" I on je umro otišavši u Vatru! "pa daleko bili oni koji su u Vatri žestokoj!" (67:11)

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /586/ "Srdžba Allahova je žestoka prema onome koga je ubio Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, na Allahovom putu, a žestoka je srdžba Njegova i prema ljudima koji su okrvavili lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!"

U dva Sahiha utvrđeno je predanje Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /587/ "Allahova srdžba je velika prema lju­dima koji su ovo učinili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pokazujući pritom na svoj prednji zub. A žestoka je srdžba Allahova i prema čovjeku koga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ubije na Allahovom putu!"

Ibn-Ishak kaže: "Nastradao je i prednji zub Alla­hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pukla mu je arkada i usna kada ga je pogodio Utbe ibn Ebi-Vekkas. Salih ibn Kejsan priča kako mu je neko pri­povijedao od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji kaže: /588/ "Nikada nisam želio nikoga ubiti kao što sam to želio učiniti s Utbetom ibn Ebi-Vekkasom, iako je on kako sam saznao bio omražen među svojim ljudima. Zato su mi bile dostatne riječi Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem: "Žestoka je srdžba Allahova prema onome ko je okrvavio lice Allahovog Poslanika!"

"Allah vas je kaznio nedaćom iza nedaće," tj. kaznio vas je brigom na brigu (jer prijedlog ovdje znači). Ovo značenje imaju i riječi Allaha Uzvišenog: "i po stablima palmi ćemo vas razapeti!" (20:71), tj. na stabla palmi. U tom smislu, prvi izazov je zabrana plijena idolopoklonika, pobjeda i nadmoć nad njima, te pogibije i rane što su zadesile musli­mane nakon pobjede, koju su bili postigli u početku. Na koncu, ono što im je promaklo na kraju samo je zbog grijeha prema Allahu i ponašanja suprotnog Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Drugi izazov bila je njihova sumnja da je Vjerovjes­nik, sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, navala ne­prijatelja na njih i njegovo ovladavanje vrhom brda s kojeg je dominirao nad njima.

"kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo", tj. zbog plijena i pobjede nad neprijateljem, koja vam je izmakla; "niti zbog onoga što vas je zadesi­lo" u pogledu rana i pogibija. To navode Ibn-Abbas, Abdurrahman ibn Avf i drugi.

"A Allah dobro zna ono što radite!" On je Veliki i Hvale Vrijedan i nema drugog boga osim Allaha Uzvišenog.

1 Riječ koju kaže neko ko je pogođen ili zapaljen, kada izgubi koncentraciju zbog bola, kao što neki danas kažu: "Uh!"... i sl.

El-Buhari navodi predanje od Muhammeda ibn Abdurrahmana Ebul-Esveda, koji kaže: - Stanovnici­ma Medine bilo je naređeno da učestvuju u jednom od pohoda, pa sam se i ja prijavio. Zatim sam sreo Ikreme Mevla Ibn-Abbas i kazao mu, pa mi je on zabranio da to činim i rekao: /822/ "Ibn-Abbas mi je kazivao kako su neki muslimani išli sa idolopokloni­cima u borbu kako bi uvećali njihov broj. Tada bi došla strijela koju bi neko bacio i pogodila jednog od njih, pa ga ubila ili ga sablja posiječe pa umre!", pa je Allah Uzvišeni objavio:

"Doista će meleci, kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nasilje učinili..." To prenosi El-Leys od Ebul-Esveda.

Riječi: "onima koji su prema sebi nasilje učinili" odnose se na neprihvaćanje iseljenja; - pa će pitati: "Šta je bilo s vama?", tj. zašto ste ovdje ostali i zapostavili hidžru?!

“a oni će odgovori­ti: "Bili smo nemoćni na Zemlji! Nismo mogli izići iz grada, niti se kretati po Zemlji!" "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?", reći će im oni. Ebu-Davud navodi predanje od Se­mure ibn Džunduba, koji kaže: - Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /823/ "Ko se druži sa idolopoklonikom i s njim stanuje, isti je kao i on!" Isto tako je rekao: /824/ - Kada su zarobljeni Abbas, Akil i Neufel - Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, rekao je Abbasu: "Otkupi sebe i svoga bratića!" On je odgovorio: "Allahov Poslaniče, zar nismo klanjali prema tvojoj kibli i svjedočili tvoje svjedočanstvo?!" On mu je rekao: "Abbase, vi ste suparnička strana, pa ste izgubili!" Potom je proučio ajet:

"Zar Allahova Zemlja nije bila prostrana?" Prenosi Ibn Ebi-Hatim.

"koji se snaći ne mogu i koji ne nađu Pravoga puta!", tj. načina;

"Možda će Allah tim i oprostiti...", tj. za zapostavljanje hidžre. Kada se odnosi na Allaha, riječ "možda" ima značenje obaveznosti,

a "Allah prelazi preko grije­ha i prašta!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - S nama je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjajući jaciju, pa je rekao:

"Allah čuje onoga ko Ga hvali!" a zatim prije nego je pao ničice (na sedždu) rekao je: /825/ "Allahu moj, Ti spasi Ajjaša ibn Rebi'u, Allahu moj, Ti spasi Seleme ibn Hišama, Allahu moj, Ti spasi Velida ibn Velida, Allahu moj, Ti spasi nemoćne vjernike, Allahu moj, Ti pojačaj Svoju silu prema Mu­daru, Allahu moj, učini im godine kao godine Jusu­fove!.." El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji je u vezi sa riječima: "osim onih koji su nemoćni" rekao: "Ja i moja majka bili smo od onih kojima je Allah Uzvišeni to smatrao razložnim!", a Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: "Ja i moja majka smo bili među nemoćnim, ženama i djecom!"