"O vjernici, ne ubijajte divljač dok ste u ihramima!" Ovo je zabrana od Uzvišenog da se vjernici bave lovom dok su u ihramima /muhrim/. Muhrimu nije dozvoljeno uloviti ili ubiti bilo koju životinju osim onog što je izuzeo Mudri Zakonodavac. Bilježe El Buhari  i Muslim od Aiše, majke vjernika, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /164/: "Pet štetočina se ubijaju i van Harema (pojasa oko Meke), a i u pojasu oko Meke: gavran, lunja (vrsta sokola), škorpion, miš i pas koji ujeda."

En-Nesai prenosi od Aiše da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao /164/: "Čovjek koji je u ihramu /muhrim/ može ubiti petero: zmiju, miša, lunju, pirgavog gavrana i psa koji ujeda." Večina smatra da to ima opčenitije značenje, jer je utvrđeno kod El-Buharije i Muslima uopčavanje njegovih riječi. Prenosi Hašim od Ebu-Seida da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitan /165/ o tome šta može ubiti hodočasnik, odgovorio: "Zmiju, škorpiona, miša, gavrana može gađati, ali ne ubiti, psa koji ujeda, lunju i divlju zvijer koja napada." Prenosi ga Ebu-Davud od Ahmeda ibn Hanbela, a prenosi ga i Et-Tirmizi i ocjenjuje  kao dobar (hasen) hadis.

Zejd ibn Eslem i Sufjan ibn Ujejne kažu: "Pas koji ujeda podrazumijeva svaku divlju životinju koja napada." Blisko je ovom mišljenju i predanje /167/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom proklinjanja Utbe ibn Ebi-Leheba rekao: "Allahu moj, prepusti ga Tvom psu", pa ga je rastrgla divlja zvjerka u Zerkau. Ako bi hodočasnik ubio nešto osim spomenutoga, dužan je platiti otkupninu za to, izuzev ako ga napadne pa je ubije - onda nije obavezan ni na kakvu otkupninu.

Allah Uzvišeni kaže:

"Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je jednu domaću životinju..."  Večina smatra da su onaj koji to namjerno učini i onaj koji u to učini zaboravu jednaki u pogledu obaveznosti izvršenja sankcije, jer Allahova Knjiga dokazuje grješnost namjernog počinitelja, kao što kaže Uzvišeni:

"...da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je več oprostio ono što je bilo. Onoga ko to opet uradi - Allah će kazniti", a praksa (sunnet) Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pravnim propisima, kao i njegovih drugova, ukazuje na obaveznost izvršenja sankcije, čak i ako se radi o nehotici.

Allah Uzvišeni kaže: "...kazna je da jednu domaću životinju."  Večina smatra da to treba biti slična životinja, ako bude takva među domačim životinjama, za razliku od Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, koji uvjetuje protuvrijednost, svejedno da li ubijena lovina ima sličnu /među domačim/ ili ne. On kaže: "On može birati, ako hoče kupiti kurban za njega /ubijenu lovinu/ ili podijeliti sadaku njegove vrijednosti." Međutim, ono što su presudili ashabi o sličnosti preče je da se slijedi. Oni su presudili da se za noja dâ ugojena deva ili krava, za divlju kravu krava, za gazelu gazela. Zaključci ashaba i predanja o njima potvrđena su u djelima koja govore o pravnim propisima. Ibni-Abbas je dosudio da se protuvrijednost za ubijenu lovinu koja nema sličnu među domaćim životinjama odnese u Meku. To je zabilježio El-Bejheki.

Allah Uzvišeni kaže: "...čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi", tj. odredit će naknadu, ako je u pitanju životinja slična domaćoj ili protuvrijednost, ako nije slična domaćoj, dvojica pravednih muslimana. Učeni se razilaze o pitanju prekršitelja - da li je dozvoljeno da on bude jedan od presuditelja - na dva mišljenja. Po jednom nije, i to je Malikov stav, jer sudija ne može biti i osuđenik u istoj parnici. Drugo je mišljenje suprotno zbog opčenitosti ajeta i to je stav Šafije i Ahmeda.

Ibni-Džerir bilježi od Tarika da je rekao: "Erbed je zajahao neku divokozu (gazelu) kao konja i tako je ubio dok je bio hodočasnik, pa je otišao Omeru da mu presudi. Omer je rekao: "Presudi ti zajedno sa mnom." Presudili su da to bude jarac koji je več donosio vodu i drva, zatim je Omer citirao:

"...čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi."  U ovom je argument da prekršitelj može biti jedan od dvojice presuditelja, kako su rekli  Šafija i Ahmed, Allah im se smilovao. Također, razilaze se da li će se zadovoljiti presudom ashaba u istovjetnoj situaciji, ili će se obratiti dvojici pravednih muslimana, bila presuda ashaba identična ili ne. Šafija i Ahmed smatraju raniju presudu ashaba kao definisan zakon od kojeg nema odstupanja, a u situaciji o kojoj se nisu izjasnili ashabi obratit će se dvojici pravednih muslimana. Malik i Ebu-Hanife kažu: Obavezna je presuda za svaki slučaj pojedinačno, svejedno da li su ashabi dali neki sud o sličnoj situaciji ili ne, zbog riječi Uzvišenog: "...čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi."

Allah Uzvišeni kaže: "...kao kurban zakolje kod Kabe", tj. dovede je do Kabe, a misli se na dovođenje u Meku i njenu okolicu /Harem/, kako bi je tamo zaklao i podijelio njeno meso siromasima Harema. Ovo je nešto oko čega postoji suglasnost da se obavi na ovaj način.

Allah uzvišeni kaže:

"...ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti", tj. ako hodočasnik ne bude u mogučnosti naći domaću životinju sličnu onoj koju je ubio, ili ako toj ubijenoj životinji ne bude bilo slične, ili kako smo naveli da ima mogučnost izbora u ovoj situaciji između naknade, davanja hrane, ili posta, po mišljenju Malika, Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa, Muhammeda ibn El-Hasana, po jednom mišljenju Šafije, a taj je stav poznat i kod Ahmeda, Allah im se svima smilovao, jer čestica:  أو"ili" jasno ukazuje na mogučnost izbora između tog da zakolje domaću životinju sličnu ubijenoj, ili da svakom siromahu dadne po dva pregršta (mudd) hrane. Njihov broj treba da bude šest, jer je Zakonodavac, s.a.v.s., naredio Kab ibn Udžretu da podijeli jednu mjericu /ferk/ između šesterice, ili da posti tri dana, za svaki sa' jedan dan. "Ferek" su tri sa'a i mjesto davanja hrane u Meki i u pojasu oko Meke /Harem/.

Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibni-Abbasa komentar ovog ajeta: "Ako hodočasnik ubije neku lovinu, sudit će mu se. Tako, ako ubije divokozu ili slično, dužan je zaklati ovcu u Meki; ako ne mogne, dužan je nahraniti šest siromaha, a ako ni to ne mogne, dužan je tri dana postiti. Ako ubije divojarca ili slično, dužan je kravu; a ako ne može,  dužan je nahraniti dvadeset siromaha, a ako ni to ne može - dužan je dvadeset dana postiti. Ako ubije noja, ili divljeg magarca, ili slično, dužan je ugojenu devu; a ako ne može, dužan je trideset siromaha nahraniti, a ako ni to ne može - dužan je trideset dana postiti.

. Ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir. Od Ibn-Abbasa se prenosi davanje izbora između tri mogučnosti i to odabire Ibni Džerir, Uzvišeni Allah mu se smilovao. Allah Uzvišeni kaže:

  "...da bi osjetio pogubnost postupka svoga", tj. kaznu za svoj postupak u kojem je počinio prijestup.

 "A Allah je već oprostio ono što je bilo", tj. ono što je bilo u predislamskom periodu /džahilijet/ i to onom ko se usavršio u islamu, prihvativši Allahov zakon i ne bivajući nepokoran. Zatim Uzvišeni kaže:

"Onoga ko to opet uradi- Allah će kazniti", tj. ko to počini nakon što ga je islam zabranio i nakon što je do njega došao vjerozakonski propis.

 "Onoga ko to opet uradi - Allah će kazniti. Allah je silan i strog!" Nema nikakve sankcije za onog ko to opet uradi, jer je to onda grijeh između njega i Allaha. Međutim treba da se kloni toga, jer mu se kaže: Allah će te kazniti, kako je rekao Slavljeni i Uzvišeni. Bilježi Ibn Ebi-Hatim  od Hasana El-Basrija da je neki čovjek nešto ulovio /u pojasu oko Meke/, pa mu je oprošteno, zatim je to ponovo učinio, pa se spustila "Onoga ko to opet uradi - Allah će kazniti."  Ibni Džerir o riječima Uzvišenog:"Allah je silan i strog", kaže: Onaj čiji je spomen visoko kaže: "Allah je nedostižan u Svojoj svevlasti. Njega apsolutno niko ne može potčiniti, niti spriječiti da se osveti onom kome se On sveti, niti Ga iko može spriječiti da kazni onog koga hoče kazniti, jer je On sve stvorio i sve je Njemu apsolutno potčinjeno. Njemu pripada veličina i nedostižnost i On kažnjava onog ko Mu je neposlušan.

Ovo je zamjerka, prijekor onim Kurejšima koji su obožavali nešto drugo mimo Allaha i druga Mu pripisivali u predjelu koji je od prvog dana zasnovan na monoteizmu - tevhidu, činjenju ibadeta samo Allahu i nepripisivanju Mu druga. Uzvišeni je kazao:

"I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo"  tj. uputili smo ga na to mjesto, predali mu ga, davši mu dozvolu za gradnju Hrama. Mnogi koji kažu da je Ibrahim, a.s., prvi koji je sagradio Kabu i da prije Ibrahima, a.s., nije bilo Kabe, uzimaju kao dokaz što je to potvrđeno u "Sahihima" Buharije i Muslima, a što se prenosi od Ebu-Zerra: /113/ "Upitao sam: 'O Božiji Poslaniče, koji je mesdžid prvi sagrađen?' Odgovorio je: 'Mesdžidul-haram.' 'Koji je sagrađen poslije?', upitao sam. 'Mesdžid u Jerusalemu?' 'Koliko je vremena proteklo od gradnje jednog do drugog?' Odgovorio je: 'četrdeset godina!'"

Ranije smo pominjali vjerodostojna predanja o gradnji Kabe, zbog čega ovdje nema potrebe da se to ponavlja. Ovdje Uzvišeni kaže: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim" tj. Kabu sagradi samo u Moje ime. "I očisti Kabu Moju." Katade i Mudžhid kazali su: "Od širka, pripisivanja druga Allahu."

"Za one koji će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku'u i sedždi biti", tj. učini Kabu čistom za one koji samo Allaha obožavaju, naročito je pripremi za one koji Mu druga ne pripisuju. Tavaf oko Kabe poznata je stvar i to je najspecifičniji ibadet koji se ne čini nigdje izuzev kod Kabe. "Koji će stajati",  tj. u namazu, zbog čega je Uzvišeni rekao:

"I koji će na ruku'u i sedždi biti." Tavaf je kompariran sa namazom, jer su oboje usko vezani za Kabu. Tavaf je kruženje oko Kabe; u namazu se okreće ka Kabi.

Govor Uzvišenog: "I oglasi ljudima hadž" tj. obznani ljudima, pozivajući ih na hadž, Kabi, za čiju gradnju smo ti naredbu izdali. Navodi se da je Ibrahim, a.s., rekao: "Gospodaru, kako da obavijestim ljude kad moj glas neće stići do njih?" "Ti pozovi, a na Nama je dostava." Ibrahim je stao na svoj "mekam” (Mekamu-Ibrahim), a neki, pak, kažu da je stao na Hidžr, drugi na brdo Saffa, a treći na Ebu-Kubejs, i povikao je: "O ljudi, vaš Gospodar je odredio Kuću (Kabu), pa hadž kod nje obavljajte!" Kaže se da su se brda snizila, poravnila, da bi glas dopro po cijeloj zemlji. čulo je sve što je u matericama i u kičmama. I sve što je glas čulo, i drvo, i kamen, i zemlja, i svako kome je do Sudnjeg dana određeno da će hadž obaviti, odazvalo se riječima: "Lebbejke Allahumme lebbejk!" Ovo je sadržaj onoga što se prenosi od Ibn-Abbasa, Mudžahida, Ikrime, Seid bin Džubejra i određenog broja selefija, a Allah najbolje zna.

Govor Uzvišenog: "Dolazit će ti pješke i na svakoj kamili iznurenoj."

Ulema koja smatra da je hadž pješice za onoga koji je u stanju bolji od hadža na prijevoznom sredstvu kao dokaz uzima baš ovaj ajet. Međutim, većina je na stanovištu da je hadž jašući bolji, slijedeći Božijeg Poslanika, s.a.v.s.,  jer je on, neka je na njega spas, na hadž i u najboljoj snazi išao jašući. Govor Uzvišenog: "Koje dolaze s dalekog puta." Riječ označava   put, a  "daleko, udaljenog". I ovaj je ajet poput riječi Uzvišenog  izvješće o Ibrahimu, a.s., kada u dovi svojoj reče:

"Zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima." (14:37) Nema ni jednog pripadnika islama koji ne čezne za tavafom - obilaskom oko Kabe - da vidi Kabu, a ljudi iz svih područja i sa svih strana svijeta streme ka Kabi.

Ibn-Abbas o dijelu ajeta "Da bi  svjedoci bili koristi svojih" kaže: "Koristi  ovog i budućeg svijeta. Ahiretska korist je zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Što se tiče ovosvjetske koristi, to je ono što imaju od životinja, kurbana i trgovine." Isto tako kaže El-Mudžahid, kao i drugi, a to je da  se misli na dunjalučke i ahiretske koristi  kao što kaže Uzvišeni: "Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svog molite da vam pomogne da nešto steknete." (2:198) Govor Uzvišenog:

"I da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim zato što ih je opskrbio životinjama domaćim." Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da se  pod "određenim danima", misli na deset dana,  zul-hidžeta. Buharija ovo prenosi kao muallek hadis uz upotrebu sintagme prenošenja hadisa u aktivu. Sličan hadis se prenosi od Ebu-Musaa el-Ešarija, Mudžahida, Ata'a i drugih. Buharija prenosi od Ibn-Abbasa, a ovaj od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: /214/ "Nema djela učinjenog u određenim danima koje bi bilo bolje od ovih dana." Upitali su: "Niti borba na Božijem putu?" Odgovorio je: "Niti džihad na  Allahovom putu izuzev čovjeka koji iziđe izlažući svoj život i imetak opasnosti i na kraju žrtvuje oboje." Hadis prenose imam Ahmed, Ebu-Davud i Tirmizi, a na sličan način hadis prenosi i Ibn-Madže.

Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /215/ "Nema uzvišenijeg dana kod Allaha niti Mu ima dražeg djela u danima od ovih deset dana, zato u njima donosite što više tekbire, što više ponavljajte riječi: 'Nema boga osim Allaha', i zahvaljujte Allahu." Buharija kaže da su Ibn-Omer i Ebu-Hurejre u tih deset dana izlazili u čaršiju, donosili tekbire, a ljudi bi za njima ponavljali donoseći tekbire.

Prenosi Ahmed od Džabira kao merfu - predanje /216/ da je to broj deset kojim se Allah kune u Svom govoru:

 "Tako mi zore i deset noći." (89:1, 2) U Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ebu-Katadeta da je rekao: "Božiji Poslanik, s.a.v.s., upitan je za post na Dan Arefata, pa je odgovorio /217/ da je Allah uzeo u obavezu da će za post na Dan Arefata oprostiti grijehe iz prošle i tekuće godine." Obuhvaćen je time i prvi dan Kurban-bajrama, odnosno Veliki hadž, a u hadisu se navodi da je kod Allaha najpriznatiji dan Velikog hadža. Jednom riječju, za ovih deset dana kaže se da su najbolji dani u godini, o čemu govori i hadis, a mnogi su tim danima dali prednost u odnosu na posljednjih deset dana ramazana. Neki daju prednost posljednjoj dekadi mjeseca ramazana zato što je u njoj Lejletul-kadr, dok drugi zastupaju drugačije mišljenje, pa kažu da je ovih deset dana bolje u smislu dana, dok su noći posljednje dekate ramazana bolje. Na ovaj način isprepletena je sveobuhvatnost dokaza, a Allah najbolje zna.

Preovlađujuće mišljenje (koje je autentično prema Ibn-Abbasu), a prema riječima Ibn-Omera je da su "poznati dani" i "određeni dani" četiri dana.  "Poznati dani" su: prvi dan Kurban-bajrama i dva  koja ga slijede, a "određeni dani" su tri dana koja slijede poslije prvog dana Kurban-bajrama. Ovaj sened je ispravan i seže do Ibn-Omera, a takav stav podupire i govor Uzvišenog:

"...zato što ih je opskrbio životinjama domaćim". Znači, Allah se spominje kad se kurban kolje. Ko u "poznate dane" ubraja Dan Arefata, prvi dan Kurban-bajrama i dan koji slijedi poslije njega zastupa slabije mišljenje, a Allah najbolje zna.

Govor uzvišenog:

"Zato što ih je opskrbio životinjama domaćim", tj. devama, kravama, sitnom stokom, kako je to Uzvišeni obrazložio u suri "El-En’am":
"I to osam  jedinki u parovima." (6:143)

Govor Uzvišenog:

"Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog." Jesti kurbansko meso dopušteno je i smatra se poželjnim, kao što je potvrđeno da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., pošto je zaklao svoj kurban naredio da se od svakog  kurbana skuha jedan dio, je jeo kurbansko meso i posrkao supu od masnog mesa. Prenosi se od Malika da je rekao da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., volio da jede meso svog kurbana, shodno riječima Uzvišenog:

"Jedite meso njihovo." Sufjan es-Sevri prenosi od Mensura, a ovaj od Ibrahima, koji o dijelu kur'anskog ajeta: "jedite meso njihovo" kaže da mušrici nisu jeli meso od svojih žrtava. Muslimanima je to učinjeno olakšicom, pa su jeli oni koji su htjeli, a nisu jeli oni koji nisu htjeli. Na sličan način prenosi se i od Mudžahida i Ata'a (shodno izboru). Kurban se dijeli na tri dijela. Jedna trećina pripada onome ko kolje, trećina se dijeli kao hedija, a trećina se dijeli na sadaku, shodno riječima Uzvišenog:

"Jedite, a i nahranite onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi" (22:36) O tome će, ako Bog da, biti govora. Govor Uzvišenog: "za siromaha ubogog." To je onaj koji je primoran, kojeg je pritisla oskudica, siromašak koji je skroman i koji ne pruža ruku.

Govor Uzvišenog: "Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone." Riječ "et-tefes" znači "skidanje ihrama, brijanje glave i oblačenje odijela, te kraćenje nokata i kose" i tome slično.

"Neka svoje zavjete ispune." Mudžahid kaže, tj. zavjet Hadžu i kurbanom. Bilo kakav zavjet koji je čovjek dao, a odnosi se, znači, na hadž. Tj. obavezni tavaf, a to je tavaful-ifada. Tako je radio Božiji Poslanik, s.a.v.s., kada bi se prvi dan Kurban bajrama vraćao na Minu. Počeo bi bacanjem na džemre, bacio bi na njega sedam kamenčića. Zatim bi zaklao svoj kurban i obrijao glavu. Nakon toga bi obavio tavaful-ifadu. Obaveza je da tavaf bude iza Hidžra (Polukruga), jer je on osnova Kabe, koju je sagradio Ibrahim, a.s., premda Kurejši nisu izgradili Kabu na toj osnovi jer su bili u materijalnoj oskudici. Zbog toga je Božiji Poslanik, s.a.v.s., tavaf  činio iza Hidžra  govoreći da je to sastavni dio Kabe. Nije dodirivao dva sirijska ugla Kabe jer nisu sagrađena na drvenim temeljima koje je sagradio Ibrahim, a.s., a sama Kaba opisana je kao drevna građevina, jer je to prvi hram sagrađen za ljude.

Imam Ahmed navodi predanje s lancem preno­silaca od Urveta, koji prenosi od Aiše, pa kaže: Ona je rekla: Je si li vidio riječi Allaha Uzvišenog:

"Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih." Rekao sam: "Tako mi Allaha, nema ni grijeha ako se oko njih ne obilazi." Aiša je na to rekla: "Loše je to što kažeš, sestriću moj, jer da je tako kako si ti slobodno tumačio, ajet bi glasio: Nema grijeha ako se ne obilazi oko njih." To je, međutim, objavljeno budući da su ensarije prije nego su prihvatile islam prinosile žrtvu Menatu, ko­jega su obožavali prilikom suše. Onome ko bi prino­sio žrtvu u vrijeme paganstva bilo bi teško da oko njih obilazi, pa je Allah, dž.š., objavio:

"Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav pri­jestup ako obiđe oko njih." Aiša je rekla: "Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveo običaj (sunnet) obilaska oko njih, tako da niko ne izostavlja taj obilazak." /Navodi se u oba Sahiha./

U Sahihu Muslimovom navodi se duži hadis Džabira: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se, nakon što bi završio obilazak oko Kabe, vratio u ugao, dotaknuo ga rukom, zatim bi izišao na vrata Safe govoreći: "Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta." A zatim bi rekao: "Počinjem onim čime je Allah počeo." U predanju Nesaijevom stoji:  "Počnite s onim s čime je Allah počeo." Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Habibe bint ebi-Tudžra, koja kaže:  Vidjela sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako obilazi između Safe i Merve dok je svijet bio ispred njih Išao je trčeći (žurno) tako da sam mu vidjela koljena oko kojih se okretao ogrtač, zbog brzine hoda, govoreći: "Idite trčeći, jer Allah vam je propisao trčanje ("sa'y")."

Imam Ahmed prenosi od Safijje bint šejbe da je nju obavijestila neka žena kako je čula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže na Safi i Mervi: "Propisano vam je trčanje, pa trčite." Ovaj hadis koristi se kao dokaz za mezhebe koji smatraju da je "sa'y", tj. trčanje između Safe i Merve, jedan od osnovnih elemenata hadža, kao što je to u šafijskom mezhebu i kod svih onih koji se slažu s njim, kao što je to po jednom predanju Ah­meda, a poznato je da to isto zastupa i Malik. Ima mišljenja da je to "vadžib" i da nije osnovni element hadža (rukn), pa onaj ko ga izostavi namjerno, obavezan je zaklati kurbanIma također mišljenja da je to mustehab, što zastupaju Ebu-Hanife i neki drugi učenjaci na osnovi predanja od Enesa, Ibn-Omera i Ibn-AbbasaEl-Kurtubi kaže: Oni za dokaz uzimaju riječi Allaha Uzvišenog: "Ko dobrovoljno učini neko do­bro" (2:184) Prvo mišljenje je ispravnije, pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sam obilazio između njih Zatim on kaže:  "da uz­mete, od mene, svoje obrede"Zato sve što je on činio na tom svom hadžu vadžib je koji treba obavljati na hadžu, izuzev ako za nešto ima poseban drugi argument. Allah to najbolje zna! Već su navedene riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Trčite, jer Allah vam je propisao trčanje (sa'y)", a i Allah Uzvišeni ističe da tavaf između Safe i Mevre spada u ibadet Allahu, tj. da spada u propise koje je Allah propisao Ibrahimu za izvršavanje obreda hadža Isto tako, iz hadisa Ibn-Abbasa vidi se da to potječe od čina Hadžere, tj. njenog trčanja između Safe i Merve u traganju za vodom njenom djetetu dok je bila ponizno predana, uplašena i predana Al­lahu, dž.š., sve dok je Allah Uzvišeni nije oslobodio briga, olakšao samoću, uklonio teškoće i dao da joj poteče izvor Zemzem, čija voda /163/ "zasićuje i liječi"Stoga onaj koji trči između njih treba biti svjes­tan svoje zavisnosti, malenkosti i potrebe za Allahom da Allah uputi njegovo srce, popravi stanje i oprosti mu grijehe. Riječi: "Ko dobrovoljno učini kakvo dobro", kako navodi Er-Razi, odnose se na ovome mjestu na onoga koji obilazi između njih na svom dobrovoljnom hodočašću ili umri. Riječi: "Allah je, doista, blagodaran i sve zna" znače: za malo, On nagrađuje puno; On zna mjeru te nagrade i nikoga neće zakinuti

"Allah doista neće nikome ni trunku neprav­de učiniti Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati." (4:40)

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo propise posta i uz njih ukazao na džihad (borbu), počeo je s objašnjenjem drugih obreda, naređujući izvršenje hadža i umreIz teksta se vidi da je potrebno dovršiti ih na­kon što se počnuU tom smislu, nakon navođenja ovih propisa, Allah Uzvišeni kaže: "a ako budete spriječeni...", tjako budete onemogućeni doći do Hrama i spriječeni ove obrede dovršititi. Stoga se učenjaci slažu da je upotpunjavanje hadža i umre obavezno, bez obzira da li se smatralo da je umra obavezna ili poželjna, kako se ističe u dva mišljenja uleme, koja smo naveli s argumentacijom u našoj knjizi "Propisi" Od Alije se navo­di da je u vezi sa ajetom:

"Hadž i umru dovršite radi Allaha..." rekao: "da zanijetiš hadž u kući svoje porodice"Ovako navode Ibn-Abbas, Seid ibn Džubejr i Tavus. Sufjan kaže: Pod upotpunjavanjem ovih obreda podrazumijeva se polazak od svoje kuće sa nijetom da obaviš isključivo hadž i umru i to da se odazivaš Allahu (sa Lebbejke...) od Mikata, a ne da ideš radi trgovine ili neke potrebe. Kada dođeš blizu Meke, i onda kažeš: "da obavim hadž ili umru!", što je dozvoljeno, ali potpunost pretpostavlja da se krene radi toga, a ne radi nečega drugog. Mekhul kaže: "Upotpunjavanje znači zajedničko izvršenje počev od Mikata."1

Abdurrezzak s lancem prenosilaca od Zuhrija navodi: Čuli smo da je Omer u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Hadž i umru dovršite radi Allaha..." rekao: "U dovršenje spada da se odvoje i da se umra obavlja izvan mjeseci hadža."2 Ovaj je stav teško prihvatiti budući da je utvrđeno da su sve umre Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem, obavljene u mjesecima hadža i to u zul-kadetu; "umra Hudejbije" bila je u zul-kadetu šeste godine po Hidžri, "umratul-kada'" u zul-kadetu sedme godine po Hidžri, "umra Džuarana" u zul-kadetu osme godine po Hidžri, a u zul-kadetu desete godine po Hidžri obavio je umru zajedno s hadžom, za koje je istovremeno obukao isti ihram.3 Nakon toga nije obavio nijednu umru, a rekao je Ummi-Hani: /234/ "Umra u ramazanu jednaka je hadžu samnom", a to je samo zato jer je ona bila odlučila ići na hadž s njim, pa to nije mogla obaviti zbog čistoće. Utvrđeno je, također, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s jednim ihramom sastavljao i hadž i umru.4 U sahih hadisu također stoji: /235/ "Umra će ulaziti u hadž do Sudnjeg dana."

U dva sahiha od Ja'la ibn Umejje navodi se slučaj čovjeka koji je pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Džarani: /236/ "Šta misliš o čovjeku koji je obukao ihram za umru noseći na sebi džube i mirise?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa odgovorio, a zatim mu je došla objava, pa je podigao glavu i rekao: "Ko to pita?" Čovjek je rekao: "Ja", pa je on odgovorio: "Što se tiče džubeta, trebaš ga skinuti, a miris operi. Nakon toga, što budeš činio obavljajući hadž, isto učini obavljajući umru!"

"A ako budete spriječeni, onda kurbane što vam se nađu pri ruci zakoljite..." Navode da je ovaj ajet objavljen šeste godine po Hidžri. To je u godini sporazuma na Hudejbiji, kada su idolopoklonici spriječili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvolivši mu da dođe do Harema. Tim povodom, Allah je objavio Suru "El-Feth" (Osvojenje) u cjelini. Objavio im je olakšicu da zakolju za kurban ono što imaju kod sebe, a imali su sedamdeset deva, zatim da obriju glave i skinu ihrame. Oni to nisu odmah učinili očekujući da to bude derogirano dok on, sallallahu alejhi ve sellem, nije izišao i obrijao glavu, nakon čega su to uradili i svi ostali. Među njima je bilo i onih koji su samo skratili kosu, a nisu je potpuno obrijali, pa je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /237/ "Allah obasuo milošću one koji su glavu obrijali!" Oni su rekli: "I one koji su skratili kosu, Allahov Poslaniče?", a on je treći put rekao: "I one koji su skratili." Oni su se pri klanju tog svog kurbana udruživali po sedam, na jednu devu, a bilo ih je hiljadu i četiri stotine, i nalazili su se na Hudejbiji izvan Harema, a ima i mišljenja da su bili pri kraju Harema.

Učenjaci se razilaze u pitanju: da li se sprečavanje svodi isključivo na sprečavanje od neprijatelja ili ne..tako da nema opravdanja osim za onoga koga spriječi neprijatelj, dok bolest ili što drugo nije razlog. Postoje dva mišljenja. Jedno je od Ibn-Abbasa, za koga se navodi da je rekao: Nema zapreke, osim zapreke od neprijatelja. Onaj koga pogodi bolest, ka­kav bol ili zaluta, ne spada u to. Jer je Allah Uzvišeni rekao:

"Kada budete sigurni..." Sigurnost ovdje nije prepreka. To potvrđuju mnogi, među ko­jima su i Ibn-Amr i neki tabiini. Po drugom mišljenju ograničenje ima daleko širi smisao od ograničenja od neprijatelja, bolesti, lutanja na putu i slImam Ah­med navodi predanje s lancem od Hadžadža ibn Omera el-Ensarija, koji kaže: Čuo sam kako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /239/ "Ko nešto slomi ili razboli se ili postane hrom, skinut će ihram i dužan je drugi hadž obaviti." Zatim kaže: To sam spomenuo Ibn-Abbasu i Ebu-Hurejretu, pa su na to rekli: "Tako je." Od Ibn-Mes'uda, Ibn-Zubejra, Alkame, Seid ibn Musejjeba i drugih navodi se da su rekli: "Ograničenje može biti od neprijatelja, bolesti ili loma."

U oba Sahiha navodi se predanje od Aiše: /240/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod Diba'e bint Zubejr ibn Abdul-Muttalib, koja mu je rekla: "Allahov Poslaniče! Htjela bih obaviti hadž, ali nisam dobro?" On je odgovorio: "Obavi hadž pod uvjetom da ćeš skinuti ihram tamo gdje te to zadesi." Ima učenjaka koji potvrđuju ovaj vid uvje­tovanja. Šafija u svom komentaru potvrđuje isprav­nost ovog stava ukoliko je ovaj hadis vjerodostojan, a el-Bejheki i drugi hafizi hadisa kažu: "Vjerodostojan je, Allahu hvala."

"kurban do kojeg možete doći, zakoljite!" Alija je govorio: "Ovcu." Ibn-Abbas isto tako, a to kažu i mnogi tabiini, pa je to i stav sva četiri imamaIma, međutim, onih koji smatraju da je to isključivo deva ili govedo. Ja bih rekao: Jasno je da se svi ovi oslanjaju na slučaj na Hudejbiji, i ako nijedan od njih ne navodi da je zaklao ovcu jer su oni zaklali po kravu ili devu, pošto se one kolju na svaku sedme­ricu, kao što stoji u oba sahiha od Džabira ibn Abdu­llaha, koji kaže: /241/ "Allahov Poslanik naredio nam je da kod deve ili krave učestvujemo po sedmerica za svaki kurban." Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: "prema imovini ako je bogat, devu ili kravu, ili pak ovcu "U oba sahiha je potvrđeno da je Aiša, majka vjernika, rekla: /242/ "Jednom je Vjerovjesnik, sallal­lahu alejhi ve sellem, zaklao bravče."

"A glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte!" vezuje se za riječi Allaha Uzvišenog:

"Hadž i umru radi Allaha dovršite!" zato što nije dozvoljeno klanje kurbana osim u okviru Harema, kada postoji sigurnost. Što se tiče događaja na Hudejbiji, klanje kurbana izvan Harema opravdava se spriječenošću, jer su ih pripadnici Kurejša spriječili da uđu u Harem. Stoga, riječi:

"dok kurbani ne stignu do mjesta svoga" tj. dok onaj koji vrši obred ne obavi obrede hadža, i umre, ako to spaja "kiranom", ili dok ne obavi jedno od toga, ako to vrši "ifradom", ili "temettu'om", što se potvrđuje u oba sahiha u predanju Hafse, koja je rekla: /243/ "Allahov Poslaniče! Zašto su drugi skinuli ihram nakon umre, a ti nisi?!" Odgovorio je: "Pošto sam ja obrijao glavu i svezao kurban, neću skidati ihram dok ga ne zakoljem."

"A koji se među vama razboli ili nekakvu muku u glavi ima koja ga muči, neka se postom, ili sadakom, ili kurbanom iskupi!" El-Buhari navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Ma'kila, koji je rekao: /244/ Sjeo sam s Ka'b ibn Udžretom u ovoj džamiji (tj. džamiji u Kufi), pa sam mu postavio pitanje u vezi s otkupninom za post. Odgovorio je: Donesen sam jednom prilikom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a po licu su mi bile uši. Rekao je: "Nisam mislio da te napor doveo u ovu situaciju. Možeš li naći ovcu?" "Ne mogu", odgovorio sam. Zatim je rekao: "Posti tri dana ili nahrani šest siromaha i to svakome od njih osiguraj pola sa'a hrane, i obrij se (glavu)!" Zatim je to objavljeno povodom mog slučaja, ali svima vama. Ahmed navodi predanje od Ka'ba ibn Udžre, koji kaže: /245/ Došao mi je Vjerovjesnik, sallallahu alej­hi ve sellem, dok sam ložio vatru pod loncem. Uši su mi bile po licu, ili, kako kaže: "po obrvama", pa je rekao: "Smeta li ti to na glavi?" "Da", odgovorio sam"Onda to obrij i posti tri dana, ili nahrani šest siro­maha ili pak zakolji kurbana!"5

Ja bih dodao: To je stav sva četiri imama i većine uleme, koja smatra da se ovdje može ostaviti pravo izbora: pa ukoliko hoće može postiti, a ukoliko hoće može dati sadaku, tj. može nahraniti tri siromaha osiguravajući svakome od njih pola sa'a (dvije pregršti) hrane (muddan)Isto tako, ukoliko hoće, može zaklati ovcu i podijeliti je sirotinji. Svako od tih djela koje bude učinio, bit će dovoljno. Budući da pri objašnjenju olakšice tekst Kur'ana ide od lahkog ka još lakšem, tako da se može: "otkup učiniti postom ili sadakom ili kurbanom",

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je to Ka'bu ibn Udžri, upućujući ga da čini ono što je bolje, pa je rekao: "Zakolji ovcu ili nahrani šest siromaha ili posti tri dana." Svako od ovih djela dobro je uz zahvalnost Allahu Uzvišenom.

Hišam kaže: Lejs nam prenosi da je Tavus govorio: "Što se tiče klanja to se mora obaviti u Meki, a što se tiče hrane i posta, može gdje god hoće." Al­lah Uzvišeni kaže:

"Kada budete sigurni, obavite umru sa hadžom i kurban do kojeg možete doći, zako ljite!" dakle, kada budete u mogućnosti obaviti obrede hadža, onaj koji bude sastavio umru s hadžom, a tu spadaju oni koji su obukli ihrame radi umre i hadža, odnosno, koji su obukli ihram radi umre, a kada su je izvršili, obukli su i radi hadža.

"pa ko obavi umru sa hadžom i kurban do kojeg može doći, zakolje!" Tj. neka zakolje ono što bude mogao, a najmanje ovcu a može zaklati goveče budući da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoje supruge klao goveče El-Evza'i kaže: Od Ebu-Hurejre navodi se: /246/ "da je Allahov Poslanik klao goveče za svoje supruge, a one su sastavljale umru s hadžom "(temettu')"U dva sahiha se navodi od Imrana ibn Husajna da je rekao: /247/ "Ajet o temettu'u objavljen je u Allahovoj Knjizi, pa smo to izvršavali zajedno s Allahovim Poslanikom. U Kur'anu nakon toga nije objavljeno ništa što bi to zabranilo, sve do njegove smrti; a nakon toga je govorio što je ko želio!" El-Buhari navodi kako ima mišljenja da je to Omer branio, a u predanju koje El-Buhari navodi eksplicitno se ističe da je Omer zabranjivao ljudima " temettu' ", pa kaže: Ako to uzimamo po Allahovoj Knjizi, Allah naređuje da se dovrši riječima:

"Hadž i umru radi Allaha izvršite!" U vezi s tim, treba reći da to Omer, r.a., nije zabranjivao smatrajući to nedozvoljenim,6 nego je zabranjivao kako bi se povećao broj ljudi koji hodočaste u Hram ili obavljaju umru, kao što on to decidno i kaže.

"A onaj ko ga ne nađe, neka tri dana posti u danima hadža i sedam dana po povratku, to jest punih deset dana." To znači, ko ne nađe kurbana neka posti tri dana u toku hadža, tju danima obredaUčenjaci kažu: "Bolje je da se posti prije Arefata." Međutim, u vezi s ovim postom u danima "tešrika" Bajrama postoje dva mišljenja: da je dozvoljeno na osnovi riječi Aiše i Ibn-Omera u Sa­hihu El-Buharijinom: /248/ "Nema olakšice u danima "tešrika" Bajrama da se posti, osim za one koji ne nađu kurbana." Od Alije se navodi da bi govorio: "Koga prođe post tri dana u toku hadža, postit će ih u danima 'tešrika'.” To isto kažu Ikrime, Hasan i Urve ibn Zubejr i to u smislu općeg značenja riječi:

"neka posti tri dana u toku hadža"Isto tako, ovo je prvotni stav Šafije, da nije dozvoljen taj post u danima tešrika, što je i novi stav šafije na osnovi predanja Muslima od Kutejbe el-Huzlija, r.a., koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /249/ "Dani 'tešrika' su dani jela i pića, te spominjanja Allaha Uzvišenog."

"...a sedam kada se vratite", tj. kada se vratite u domovinu i porodici jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u dijelu hadisa7 koji navodi El-Buhari od Ibn-Omera: /250/ "..pa ko ne nađe kurbana, neka posti tri dana za vrijeme hadža i sedam kada se vrati svojoj porodici" (navode ga u oba Sahiha).

"To je punih deset dana", što potvrđuje riječi Allaha Uzvišenog: "tri i sedam dana", tj. punih deset dana, a i naredbu da se oni upotpu­ne.

.." To je za onoga čija porodica nije prisutna u Haremu časnom..." Tumači Kur'ana slažu se da su ovdje apostrofirani stanovnici Harema, te da se na njih ne odnosi obavljanje "temettuom"Katade kaže: Do nas je došlo kako je Ibn-Abbas govorio: "Građani Meke, za vas nema temettua 'sastavljanja', koje je dozvoljeno stanovnicima drugih krajeva vama je zabranjeno. Zato je onaj između vas koji ipak želi to obaviti obavezan prijeći jednu dolinu" (ili je rekao da između njega i Harema bude jedna dolina), pa onda krene na umru. Od Tavusa se navodi da je rekao: Sastavljanje "(temettu‘)" za ljude je izvan Meke, a ne za Mekelije, tjsamo za one čije porodice nisu u Haremu.

"Bojte se Allaha", tju svemu što vam je naredio i zabranio, "i znajte da Allah žestoko kažnjava." Odnosi se na one koji se ponašaju suprotno Njegovoj naredbi i krše ono što je On, dž.š., zabranio.

1 Prema mišljenju onih koji smatraju da je istodobno obavljanje hadža i umre bolje (kiran).

2 Prema mišljenju onih koji smatraju da je odvajanje hadža i umre bolje (ifrad).

3 Utvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /238/ "Da sam znao što sada znam, ne bih poveo kurbana sa sobom i učinio bih samo umru." Iz ovog se hadisa vidi da je temettu (obavljanje umre, a zatim hadža uz klanje kurbana) najbolji. Ima onih koji smatraju da je on vadžib, a mi to podržavamo iako to eksplicite ne kažemo.

4 Ovo ne ukazuje da je bolje sastaviti hadž i umru (kiran), zato što je sa sobom poveo kurbana još od prije mikata jer on je, sallallahu alejhi ve sellem, ostajao u ihramu i nije ga skidao. Da to nije tako, skidao bi ihram zajedno s onima kojima je naredio da skinu ihram i da umjesto hadža umru obave. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu utvrđeno je da je on rekao svojim ashabima: "Umra će ulaziti u hadž do Sudnjeg dana." Prema tome, obavljanje umre uz hadž vrednije je.

5 Znači, otkupnina za brijanje glave prije nego kurban dođe do njegovog mjesta, ko ima smetnji na glavi, što nije vezano za kurban.

6 Veliki je Onaj Koji je ograničio nepogrešivost na Svoje vjerovjesnike i poslanike, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svim svojim ashabima da svoj hadž učine s umrom, a pošto to oni odmah nisu prihvatili, naljutio se i tako ljut je ušao kod Aiše, r.a., a ona mu je kazala: "Neka se Allah rasrdi na onoga ko je prouzrokovao tvoju srdžbu!" Jedan od ashaba ga je pitao: "Je li umra ušla u hadždž samo ove godine?", pa mu je odgovorio: /242/ "Čak za vijeke vijekova, za vijeke vijekova." Zatim je isprepleo svoje prste i rekao: /243/ "Da sam znao ono što sada znam, ne bih poveo sa sobom kurban i učinio bih umru." Sve to pokazuje da vezivanje hadža s umrom "(temettu')" ostaje za vijeke vijekova. Međutim, ... Allah obasuo milošću Omera, r.a., i oprostio mu jer riječi njegove u vezi sa zabranom spajanja sa umrom "(temettu')" su maksimalno iskrivili rafidije... koji znaju lagati... pa kažu da je mut'a (privremeni brak) bila u vrijeme Poslanika i halifata Ebu-Bekra, a da je to iskrivio Omer koristeći pri tome sličnost u izgovoru između spajanja umre s hadžom "(temettu')" i svoje težnje da dozvole brak "mut'u", tj. privremeni brak, koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jednom u Hajberu, zatim ga odobrio za vrijeme osvojenja Meke, a zatim ga u samoj Meki zabranio za vrijeme svog boravka u tome gradu, kada je rekao: /251/ "O ljudi! Iako sam vam bio dozvolio privremeni brak sa ženama, Allah je to zabranio do Dana sudnjega." Prenosi Muslim od Sebre el-Džuhenija (1:132), a u Sahihu Muslimovom navodi se od Sebre el-Džuhenija da je rekao: /252/ "Vidio sam Allahovog Poslanika kako stoji između "rukna" i "vrata" Kabe i izgovara isto. U Sahihu Muslimovom/4/133/ od Sebre el-Džuhenija navodi se također: /253/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je privremeni brak kada smo osvojili Meku i ušli u nju, da bi nam to zabranio prije nego smo izišli iz Meke." Prema tome, dobro vidite, moja braćo muslimani, kako rafidije iskrivljavaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koristeći sličnost izraza, iako znaju da lažu. Allah neka ih uputi na Pravi put!

7 Ovaj hadis ima opće značenje, a preciziraju ga dva gore navedena hadisa: "...nije olakšica..." i "Koga ovaj post prođe..."

Poznavaoci arapskog jezika razilaze se u pogledu značenja riječi: "Hadž je u poznatim mjesecima "Neki kažu: "To znači da je hadž u poznatim mjesecima, pa je u skladu s tim ni­jet za hadž potpuniji u tim mjesecima nego u dru­gim, iako je i u drugim ispravan. Mišljenje da je nijet za hadž ispravan u toku cijele godine zastupa mez­heb Malika, zatim Ebu-Hanife, Ahmeda ibn Hanbela i drugih..i to na osnovi riječi Allaha Uzvišenog:

Pitaju te o mlađacima. Reci: "Oni su ljudima oznake za vrijeme i hadž", odnosno, da je to jedan od dva obreda. Stoga je nijet za hadž ispravan u toku cijele godine, kao i za umru. Međutim, Šafija, r.h., smatra da je nijet za hadž ispravan samo u mjesecima hadža. Zato, ako bi neko zanijetio prije toga, to mu ne bi bilo valjano. Ovaj stav prenosi se od Ibn-
-Abbasa i Džabira, a zastupaju ga i Ata', Tavus i Mudžahid, r.h. Dokaz su za to riječi Allaha Uzvišenog:

"Hadž je u poznatim mjesecima", pa ne vrijedi prije toga, kao što je slučaj i sa namaskim vremenom. Šafija, r.h., navodi predanje od Ibn-Abbasa da je rekao kako niko ne treba da oblači ihram za hadž osim u mjesecima hadža, jer Allah Uzvišeni kaže: "Hadž je u poznatim mjesecima." Ibn-Merdevejh u svom Tefsiru navodi predanje od Ibn-Abbasa: /254/ "Sunnet je da se ihrami za hadž oblače samo u mjesecima hadža." Ibn-Huzejme u Sahihu prenosi da je Ibn-Abbas rekao: /255/ "Za hadž se ihram oblači samo u mjesecima hadža, jer sunnet je da se ihrami za hadž oblače samo u mjesecima hadža." Ovaj lanac je sahih (vjerodostojan)A riječ ashaba da je sunnet to i to, po većini uleme imaju status hadisa, a posebno Ibn-Abbasa u komentaru Kur'ana, jer je on najveći mufessir. U jednom hadisu koji se direktno navodi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (merfu'), koji prenosi Ibn-Merdevejh s lancem od Džabira, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /256/ "Ne treba niko oblačiti ihram za hadž osim u mjesecima hadža." Njegov sened je prihvatljiv. Međutim, Šafija navodi predanje posredstvom Džabira ibn Abdullaha, prema kojem je postavljeno pitanje: /257/ "Da li će se početi s telbijjom za hadž prije mjeseci hadža?" Rekao je: "Ne." Ovaj "mevkuf" hadis vjerodostojniji je od navedenog "merfu'" hadisa. Prema tome, ostaje mezheb ashaba ojačan stavom Ibn-Abbasa: "Sunnet je da se ne stupa u ihram za hadž osim u mjesecima hadža"Allah to najbolje zna!

"u poznatim mjesecima"; El-Buhari navodi od Ibn-Omera: /258/ "To su mjeseci ševval, zul-kade i deset dana zul-hidžeta." Ovo El-
Buhari spominje u muallek predanju u aktivnoj formiSlično tome Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Omera u lancu koji je sahih. A El-Hakim to prenosi uz opasku: "u skladu s uvjetima dva šejha"Ja bih dodao da se to prenosi od velike skupine ashaba i tabiina, a predstavlja i stav Šafije, Ebu-Hanife, Ahmeda i drugihIbn-Džerir kaže: Ispravno je kazati u množini za dva mjeseca i dio trećeg, kao što se kaže: "Vidio sam ga ove godine ili vidio sam ga danas, iako se to zbilo u dijelu godine, odnosno dana." Isto tako, Allah Uzvišeni kaže:

"A onome ko požuri, pa to učini za samo dva dana, nije grijeh" (2:203), jer žurba je samo za dan i po!

"a ko se obaveže da u njima obavi hadž" ; Ibn-Džerir kaže: "Svi se slažu da se pod obavezom ovdje misli na prihvaćanje obaveze i zadaće, tj. ko na sebe uzme obavezu stu­pajući u ihram da obavi hadž." Ata kaže: "obaveza jeste stupanje u ihram." Isto kažu i drugi. Od Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "Ne treba da se počne sa telbijjom za hadž, a zatim ostane u zemlji."

"..ne može imati spolni odnos niti nevaljalo što činiti". Ata kaže: "Spolni odnos" znači sastajanje sa ženom, snošaj i bestidan govor, a riječi: "niti ružno što činiti", znači činiti grijehe i psovati u Haremu. U sa­hih hadisu stoji: /259/ "Psovati muslimana nevaljao je (nemoralan) čin, a boriti se protiv muslimana čin je nevjerstva", a u nevaljalost spadaju svi grijesi. U dva "Sahiha" od Ebu-Hurejre navodi se da je rekao: Al­lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /260/ "Ko hodočasti ovaj Hram, a ne sastane se sa ženom, niti što nevaljalo uradi, oslobodio se grijeha kao na dan kada ga je majka rodila."

"..niti ulaziti u prepirke u toku hadža.", tj. prekine svaki sukob u vremenu obreda hadža, i odmah nakon toga, što je Allah najbolje objasnio. Naime, dolazilo je do rasprava između pripadnika plemena Kurejš i drugih Arapa, tako da bi Kurejši stajali kod Mešarul-harama na Muzdelifi, a ostali Arapi na Arefatu, pa bi raspravljaliI jedni i drugi su tvrdili da su njihov hadž i mjesto gdje stoje mjesto i hadž Ibrahima, a.s. Allah je prekinuo ovu prepirku, objasnio sve obrede i zabranio prepirku na tome mjestu i u to vrijemeIma mišljenja, također, da prepirka znači ovdje neprijateljstvo, licemjerje, psovku, svađu i srdžbu, izuzev da ukoriš roba i time ga naljutiš, ali ga ne udariš. Ja bih dodao: Kada bi ga udario, i to bi bilo dopušteno. Dokaz za to jeste da je Ebu-Bekr udario svog slugu zato što je pustio da zaluta deva na kojoj je bila hrana i voda, dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gledao u njega, nasmiješio se i u vidu blagog prijekora rekao: /261/ "Gledajte šta čini ovaj vjernik u ihramu!" Dakle, bolje je to ne činiti, Allah to najbolje zna!

U predanju koje navodi Ahmed u skraćenom obliku stoji kako on navodi od Džabira: /262/ "Ko izvrši svoj obred, a muslimani budu zaštićeni od njegova jezika i ruku, bit će mu oprošteni pređašnji gri­jesi."

"A za dobro koje učinite Allah zna..." Nakon što im je zabranio ružan govor i djela, Allah Uzvišeni podstiče vjernike da čine dobra djela, obavještavajući ih da On to zna, te da će ih za to na Sudnjem danu nagraditi najobil­nijom nagradom.

"Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost!" El-Buhari navodi predanje s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaže: Stanovnici Jemena obavljali su hadž, a nisu sa sobom nosili opskrbu i govorili su: "Oslanjamo se na Allaha!" Zato je Allah Uzvišeni ob­javio:

"Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost!" Tako im je to zabranjeno i naređeno da se opskrbe pot­repštinama kao što su brašno i hljeb. Od Mudžahida se navodi da je Ibn-Omer uvjetovao da onaj s kim se druži bude velikodušan i dobar.

"...a najbolja opskrba je bogobojaznost!" Naime, pošto im je naredio da se opskrbe za put na ovome svijetu, uputio ih je da se opskrbe i za drugi svijet ahiret, a to je bogo-bojaznost Allah Uzvišeni kaže:

"...i raskošna odijela, a odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje" (7:26)A to je strahopoštovanje, pokornost i bogobojaznost, tj. opskrba za drugi svijet.

Mukatil ibn Hajjan kaže: Kada je objavljen ajet: "Za put se opskrbite", jedan od siro­mašnih muslimana ustao je i rekao: "Allahov Poslaniče! Ne možemo osigurati opskrbu!", pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /263/ "Opskrbite se toliko da sačuvate svoj obraz od ljudi, a najbolja opskrba je bogobojaznost!" Prenosi Ibn-Hatim.

"I Mene se bojte vi, ra­zumom obdareni!", tj. da ne tražite od njih, tj. čuvajte se Moje kazne i teške patnje! Moja kazna je za one koji djeluju suprotno Mojim zapovijedima vi, pameću i razumom obdareni!

El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: Ukkaz, Medžene i Zul-Medžaz u pagansko su doba bila poznata trgovišta, pa su ljudi smatrali grijehom trgo­vinu u sezoni hadža, tako da je objavljen ajet:

"Ne pripisuje vam se u grijeh da od Gospodara svoga priželjkujete neko dobro u vrijeme hadža." Ahmed prenosi od Ebu-Umame et-Tejmija, koji kaže: Rekao sam Ibn-Omeru: "Mi uzimamo zakupninu, pa je li nam ispravan hadž?" On je kazao: "A zar ne činite tavaf oko Kabe, činite dobro, bacate kamenčiće, brijete glave?!" Odgovorili smo: "Daka­ko." Nato je Ibn-Omer rekao: /264/ Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je čovjek i upitao ga ovo što si ti mene pitao, pa mu on, sallal­lahu alejhi ve sellem, nije odgovorio dok mu nije došao Džebrail s ovim ajetom:

"Ne pripisuje vam se u grijeh da od Gospodara svoga priželjkujete neko dobro." Isto tako, Ibn-Džerir prenosi s lancem od Ebu-Saliha, sluge Omerovog, koji je rekao: Kazao sam: "Vladaru vjernika, da li ste trgovali na hadžu?" On je rekao: "Pa zar su ljudi zarađivali u drugo vrijeme izuzev hadža?"

"A kada pođete s Arefata, Allaha spominjite kod El-Mešarul-harama." Arefat je mjesto stajanja na hadžu i jedan od glavnih obreda hadža. U vezi s tim, imam Ahmed i autori zbirki hadisa pod naslovom "Sunen" navode predanje s vjerodostojnim lancem od Abdurrahmana ibn Ja'mura ed-Dejlija, koji kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /265/ "Hadž je Arefat", što je po­novio tri puta, a zatim dodao: "...pa ko stigne na Arefat prije početka zore, stigao je na hadž. Tri su dana Mine, pa ko požuri u prva dva dana, nije pogriješio, a ko to učini kasnije, također nije pogriješio." Vrijeme stajanja je od podneva na Dan Arefata, do početka zore na Dan kurbana, budući da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao na Oprosnom hadžu nakon što je klanjao podne pa do zalaska sunca i rekao: /266/ " Vaše obrede uzmite od mene." U ovom hadisu on kaže: /267/ "..pa ko stigne na Arefat prije početka zore, stigao je na hadž"To je stav Malika, Ebu-Hanife i Šafije, r.h., dok imam Ahmed, r.h., smatra da je vrijeme stajanja od početka Dana Arefata. To zasnivaju na hadisu Harise ibn Lam et-Ta'ija, koji kaže: /268/ Došao sam Alla­hovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Muzdelifi kada je kretao da klanja namaz i rekao sam mu: "Allahov Poslaniče! Došao sam s brda Taj'Jaha­lica mi se iscrpljena, a i ja sam umoran. Tako mi Alla­ha, nisam prošao brdo na kome nisam zastao! Pa, da li sam obavio hadž?" Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, kazao je: "Ko je klanjao ovaj namaz i s nama stajao dok nismo krenuli, ukoliko je prije toga stajao na Arefatu noću ili danju, obavio je hadž i očistio se!"

Arefat se naziva "Časnim hramom"

i "Krajnjim hramom" , odnos­no,"Ilalom", od oblika "hilal", a brdo u sredini Arefa­ta naziva se "Brdo milosti".

Ibn Ebi-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi da je on rekao: /269/ "U vrijeme paganstva ljudi su stajali na Arefatu dok sunce ne bi došlo do vrhova brda, što je bilo poput turbana na glavama ljudi, pa bi tada krenuli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je pokret s Arefata kasnije, dok sunce ne bi zašlo." To prenosi Ibn-Merdevejh iz hadisa Zem'a ibn Saliha, pa dodaje: /270/ "Zatim je stajao na Muzdelifi, a sabah klanjao u svitanje zore. Kada bi sasvim svanulo, krenuo bi." Ovaj je lanac dobar.

Ebu-Ishak es-Sebi'i navodi da je Omer ibn Mej­mun rekao: Pitao sam Abdullaha ibn Amra za Časni hram, pa nije odgovorio dok naše jahalice nisu stigle na Muzdelifu. Tada je rekao: "Gdje je onaj što pita za Časni hram? Ovo je Časni hram!"

U drugom hadisu Džabira ibn Abdullaha, koji se nalazi u Sahihu Muslimovom, stoji da je rekao: /271/ "Stajao je", znači na Arefatu, "dok sunce nije zašlo, pojavilo se rumenilo, nestalo diska. Usame je stajao iza njega Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je potegnuvši jako ular, tako da je glava deve (Kasva) skoro došla do sedla, pokazujući desnom rukom: 'Ljudi, tiho, tiho!' Kako je dolazio do kojeg brda, popuštao je pomalo, kako bi se popela. Tako je došao do Muzdelife. Tu je klanjao akšam i jaciju s jednim ezanom i dva ikameta, ne učeći između njih ništa. Zatim je legao do početka zore, klanjao sabah-namaz s ezanom i ikametom. Nakon toga je uzjahao devu (Kasva) i dojahao do Časnog hrama. Tu se okrenuo prema kibli, Allahu se obratio dovom, glasno proučio telbijju i šehadet i stajao dok nije sasvim svanulo. Krenuo je odatle prije izlaska sunca." Od Ibn-Omera navodi se: "Časni hram je cijela Muzdeli­fa."

Ja bih rekao: "Svetišta su jasna znamenja. Muzde­lifa je prozvana Časnin hramom jer ulazi u Harem."

"Spominjite Allaha kako vas je uputio." To je upozorenje na blagodati koje je ljudima Allah podario kroz uputu na pravi put, objašnjenja i ukazivanje na znamenja hadža na način kako je to obavljao Ibrahim, a.s Zato Allah Uzvišeni kaže: "iako ste otprije bili zalutali" Ima mišljenja da to znači prije ove upute, prije Kur'ana i Poslanika. Svako od tih značenja je blisko drugom, komplementarno drugom i tačno.

Rekao je Ibn-Abbas u komentaru ovog ajeta: "Zaista su mnogobošci govorili: 'Održavanje Časnog hrama i napajanje hodočasnika bolje je od onog ko vjeruje i bori se na Allahovu putu', pa su se udaljili od Kur'ana i Allahova Poslanika, s.a.v.s. Pa je Allah, dž.š., odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu  sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., nad održavanjem Časnog hrama od mnogobožaca i napajanja hodočasnika i nisu imali koristi kod Allaha, dž.š., uz pripisivanje druga Njemu."

Rekao Je Uzvišeni Allah, dž.š.:

 "Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine", tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji održavaju džamije; Allah, dž.š., nazvao ih je onima koji sami sebi nepravdu čine zbog tog što čine širk, tj. mnogoboštvo. Neće imati nikakve koristi od održavanja.

Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu'mana bin Bešir el-Ensarija da je rekao: (438) "Bio sam kod minbera Allahova Poslanika, s.a.v.s., u grupi njegovih ashaba, pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam hodočasnike.' A drugi je rekao: 'Ne to, već održavanje Mesdžid-Harama', zatim je drugi rekao: 'Borba na Allahovom putu je bolja od toga što ste rekli.' Izgrdio ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njime i rekao: 'Ne podižite glasove kod minbera Allahova Poslanika, s.a.v.s., a to je bilo u petak - a ja ću kada klanjam džumu ući kod Poslanika, a.s., i pitati ga o tome oko čega ste se razišli.'" To je Omer, r.a., i učinio pa je Uzvišeni Allah, dž.š., objavio:

"Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžid-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine."  Bilježe ga Muslim u svome Sahihu i Ebu-Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i Ibn-Merdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i Ibn-Hibban u  svome Sahihu.