Preuzeli ste temu "Fadileti Kur'ana i sureta" sa Tefsir.ba
Ovaj fajl možete ispisati klikom na dugme ispod ili koristeći Ctrl+P.
Početak Knjige", kojom počinje kur'anski tekst i kojom se otvara i počinje učenje u namazima.
"Majka Knjige" i "Majka Kur'ana", tj. srž, budući da se sva značenja Kur'ana odnose na ono što ona sadrži; "Sedam sličnih ajeta" (ili onih koji se ponavljaju) te "Kur'an časni". U Sahihu Tirmizije potvrđuje se kao vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao: "Božji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /5/ 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova' jeste Majka Kur'ana, Majka Knjige, Sedam sličnih ajeta, Kur'an časni." Naziva se i "Zahvala" i "Molitva", u skladu s riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, dž.š.: /6/ "Namaz sam podijelio između Sebe i Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob kaže: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova', Allah kaže: 'Moj rob Mi se zahvaljuje.' Fatiha je dobila i naziv "Namaz", budući da je ona uvjet namaza.
Pored toga, naziva se i "Lijek", na osnovu predanja Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /7/ "Početak Knjige je lijek od svakog otrova", kao i "Duševni lijek", na osnovi hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan bolestan čovjek njom izliječio, nakon čega mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /8/ "Otkuda znaš da je ona lijek?" Naziva se i "Osnova Kur'ana", na temelju predanja Ša'bija od Ibn-Abbasa, koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekavši: "Njena osnova su riječi: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'"
Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru "Štitnik", a Jahja ibn ebi-Kesir "Dovoljna", na osnovi sadržaja nekih mursel hadisa: /9/ "Majka Knjige zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju." Usto, naziva se i "Molitva" i "Riznica", što navodi Zamahšeri u Keššafu.
Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije, sura "El-Fatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je mekanska sura, iako ima mišljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.[1]
Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /10/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne odazvavši se, a on mu je ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada brže završio namaz i pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši:
'Mir s tobom, Allahov Poslaniče!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'I s tobom mir! Šta te je navelo da se ne odazoveš kada sam te pozvao?' On je odgovorio: 'Allahov Poslaniče, bio sam u namazu.' Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Zar ti u onome što je Allah meni objavio nije poznato:
'Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu onome što će vam život osigurati.' (8:24)
On je rekao: 'Dakako, Allahov Poslaniče! Odazivam se!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapitao ga je: 'Hoćeš li da te upoznam sa surom kojoj slična nije objavljena, ni u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, niti u Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslaniče!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: 'Ne bih htio izići na ova vrata prije nego što je saznaš.'
Zatim priča: 'Allahov. Poslanik me je uzeo za ruku govoreći, dok sam ja usporavao bojeći se da ne dođemo do vrata prije nego završi. Kada smo se približili vratima, upitao sam: 'Allahov Poslaniče! Koja je to sura koju si mi obećao?' Rekao je: 'Ona što je učiš u namazu...!' Proučio sam mu 'Majku Kur'ana', a on je rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Indžilu, niti u Zeburu, niti u Furkanu suru kao što je ova! To je sedam ajeta koji se ponavljaju!' "
Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ "To je sedam posebnih ajeta i Kur'an časni koji ti objavljujemo." Zatim kaže: "Hadis je hasen-sahih."
Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: /12/ "Dok sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam završio namaz." Zatim kaže: "Otišao sam kod njega, pa mi je rekao: 'Šta te je spriječilo da mi dođeš?' Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, klanjao sam.' On je na to rekao: 'Zar Allah Uzvišeni nije kazao:
'O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu Onome što vas oživljava!' (8:24) Zatim je kazao: 'Prije nego iziđeš iz džamije, reći ću ti koja je najvrednija sura u Kur'anu!' Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izići iz džamije, ja rekoh: 'Allahov Poslaniče, kazao si da ćeš mi reći koja je najvrednija sura u Kur'anu?' Odgovorio je:
'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!' To je sedam posebnih ajeta i Kur'an časni, koji sam ti donio." Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i Ibn-Madže.
Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: /13/ "Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio Džebrail, začula se neka škripa. Džebrail je pogledao prema nebu rekavši: 'To se otvaraju vrata nebeska što nikada nisu otvarana!' Zatim je dodao: 'Otuda je sišao melek, došao Poslaniku i rekao mu: 'Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika, dana, a to su: 'Početak Knjige' i 'Posljednji ajeti sure El-Bekare'."
Navedeno prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosi u sličnoj verziji.
Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /14/ "Ko klanja namaz u kome nije proučio 'Majku Kur'ana', namaz mu nije potpun!" Neko je pričao Ebu-Hurejri: "Kada smo za imamom, kako da postupimo?", pa je rekao: "Učite Fatihu u sebi!", a ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Uzvišeni Allah kaže: "Namaz sam podijelio između Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono što moli! Kada on kaže: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!",Allah kaže: "Moj rob Mi zahvaljuje!"; kada kaže: "Svemilosnom, Milostivom", Allah kaže: "Moj rob Me hvali"; kada kaže: "Vladaru Dana sudnjega", Allah kaže: "Moj rob Me veliča!", odnosno nekada kaže: "Moj rob se Meni predaje" ; kada kaže:
Samo Tebi robujemo i od Tebe pomoć molimo!", Allah kaže: "Ovo je između Mene i Mog roba. Njemu pripada ono što moli!" ; kada kaže:
"Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si blagodario! A ne na put onih na koje se srdžba izlila i koji su zalutali", Allah kaže: "Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono što on moli!" (Ovako hadis prenosi Nesa'i...)
Postoje tri mišljenja učenjaka:
1. Obavezno je da Fatihu uči imam i muktedija (koji klanja za imamom) kao i onaj koji klanja pojedinačno, i to potvrđuje glavnina hadisa koji se odnose na ovo pitanje:. /15/ "Nema namaza ko ne prouči Fatihu!" /16/ "Ko klanja namaz u kojem ne prouči Fatihu, namaz mu nije potpun." /17/ "Neće biti nagrade za namaz u kojem se ne prouči Majka Kur'ana." Ovo je mišljenje Šafije, r.a.
2. Nije obavezno za muktediju da uči Fatihu ili bilo šta drugo u namazu, bez obzira da li se radi o namazu u kome se uči naglas ili u sebi. Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu prenosi od Džabira ibn Abdullaha, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /18/ "Ko bude klanjao za imamom, učenje imama bit će i njegovo učenje." Međutim, u senedu (lancu ovog hadisa) postoji slabost, a prenosi ga Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi od Džabira kao njegove riječi. Ovaj hadis također se prenosi direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u više verzija ali nijedna nije vjerodostojna. Allah to najbolje zna!
3. Obavezno je da muktedija uči za imamom u namazu u kojem se uči u sebi, za razliku od namaza u kome se uči naglas, kada nije obavezno učiti Fatihu. To je utvrđeno na osnovi predanja Ebu-Musaa el-Eš'arije u Muslimovom Sahihu , gdje se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /20/ "Imam je tu da ga slijedite, pa kada izgovori "tekbir", i vi izgovorite, kada uči, vi slušajte... i spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibni-Madže/ Ehlus-sunen u svojim "Sunenima" od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...a kada uči, vi šutite!" Muslim ibn Hadžadž ovaj hadis smatra vjerodostojnim.
Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost ovog mišljenja koje je, ustvari, i mišljenje Šafije, Allah mu se smilovao.[2]
Uzvišeni Allah kaže:
"A ako te pogodi smutnja šejtanova, ti potraži zaštitu od Allaha! On, uistinu, sve čuje i zna!" (7:200) Zatim kaže:
"Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu od prokletog šejtana! On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga uzdaju! Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Njemu ravnim smatraju" (16:98), tj. njihovom Gospodaru, Allahu ravne smatraju. Neki učači Kur'ana tvrde da se zaštita traži nakon učenja, temeljeći to na bukvalnom značenju ajeta, te na izbjegavanju samodopadljivosti nakon što se završi s ibadetom, što Ebu-Bekr ibn El-Arebi smatra neobičnim. Međutim, postoji i drugo mišljenje, po kome je "isti'aza" potrebna i na početku i na završetku učenja. Opće je poznato, međutim, mišljenje koje prihvaća većina učenjaka - da je "isti'aza" potrebna prije učenja kako bi se onemogućilo djelovanje šejtana i dekoncentracija. Prema tome mišljenju, ajet ima sljedeće značenje "Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži da te zaštiti Allah od prokletog šejtana", kao što je i u riječima Allaha Uzvišenog:
"Kada hoćete klanjati namaz, operite svoja lica i svoje ruke..." itd. (5:6) Dakle, kada hoćete na namaz, to učinite! Dokaz za to su i hadisi Allah ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
- Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je rekao: /21/ "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao noću da klanja, počeo bi namaz s tekbirom i učenjem:
"Veličina i hvala pripada Tebi, moj Allahu! Blagoslovljeno je Tvoje ime, neizmjerna Tvoja veličina! Nema drugog boga osim Tebe!",
zatim: "Nema boga osim Allaha", tri puta, a zatim:
"Utječem se Allahu, Koji sve čuje i zna, od prokletog šejtana!",
"od njegova davljenja, njegove oholosti i pjesama!" [3]
To prenose četverica priređivača Sunena prema predanju Džafera ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er-Rifai el-Ješkerija. Tirmizi kaže: "To je najpoznatije u ovoj oblasti!", a Ebu-Hanife, r.h., i Muhammed ističu da se "isti'aza" odnosi isključivo na učenje, dok Ebu-Jusuf navodi da se odnosi na namaz.
Jedna od lijepih stvari u vezi s "isti'azom" jeste čistota usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora. Ona je za učenje Allahovog govora, traženje utočišta i zaštite kod Allaha, priznavanje Njegove svemoći naspram slabosti roba, odnosno nemoći suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg može spriječiti i onemogućiti samo Allah, Koji ga je stvorio, jer Njega ne može prevariti niti podmititi, za razliku od neprijatelja iz ljudske vrste. Stoga, budući da šejtan tretira čovjeka kao onoga koji ga ne vidi, čovjek traži zaštitu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg šejtan ne vidi. Riječi: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana", dakle, znače: tražim utočište kod Allaha Uzvišenog od prokletog šejtana kako mi ne bi nanio štetu u vjeri, ni na ovome svijetu, odnosno, kako me ne bi odvratio da činim ono što mi je naređeno ili me naveo da činim ono što mi je zabranjeno. Budući da šejtan vidi čovjeka, a on ne vidi njega, čovjek traži zaštitu kod Onoga Koji šejtana vidi, a on Njega ne vidi.
Većina učenjaka smatra da je "isti'aza" poželjna, a ne obavezna, u smislu da onaj koji je ne učini ipak nije grješnik. Ibn-Sirin ističe: "Ako čovjek jednom u životu zatraži zaštitu kod Allaha, s njega je spala obaveza!" Učenjaci navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u učenju isti'aze jer to odbija šejtana, a Šafija navodi da se to može učiniti i naglas i u sebi. Stoga je ono čime se zadovoljava obaveza i samo obavezno.[4]
Riječ "šejtan" izvedena je od infinitiva glagola "šetane", što znači biti udaljen, i on je (po svojoj prirodi i nedjelima) daleko od svakog dobra. Riječ "er-redžim" znači proklet, tj. udaljen od svakog dobra.
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"/1/
Prema predanju Ebu-Davuda s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se navodi da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poznavao razdvajanje sura, jedne od druge, sve dok mu nije objavljena bismilla. Učenjaci se slažu da ona predstavlja dio ajeta sure "En-Neml", iako se ne slažu da li je to poseban ajet na početku svake sure, ili je poseban samo u okviru Fatihe, odnosno ajet za razdvajanje pojedinih sura. Najvjerovatnije je da je to ajet kojim se razdvajaju pojedine sure, kao što smo vidjeli iz riječi Ibn-Abbasa, koje prenosi Ebu-Davud. Oni, pak, koji smatraju da je to ajet na početku Fatihe, smatraju da se uči naglas, u namazu, za razliku od drugih, koji bismillu uče u sebi. Međutim, svako od ova dva navedena mišljenja ima potporu skupine ashaba, a pouzdano se zna da su prva četverica halifa bismillu učili u sebi, što su potom činili i tabiini, odnosno nasljednici tabiina. Usto, ovo je stav i Ebu-Hanife, Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik smatra da se bismilla ne uči, ni naglas, ni u sebi.
Ukratko, može se reći da predanje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kojim se slažu svi autoriteti, upućuje na ispravnost i onih koji uče naglas i onih koji to čine u sebi.
Imam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-Hatim, r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca od Osmana ibn Affana, prenosi da je rekao: /22/ "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s bismillom, tj. riječi:”U ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog” na što je on odgovorio: "To je jedno od imena Allaha Uzvišenog, a između toga i Najvišeg Imena udaljenost je koliko između crnila i bjelila očiju."
Veki', sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Mes'uda da je rekao: "Ko želi da ga Allah sačuva od devetnaest zebanija (čuvara Džehennema), neka uči bismillu", pa će mu Allah učiniti svako slovo štitom od njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje odabira ovo mišljenje i navodi sljedeći hadis: /23/ "Vidio sam trideset i nekoliko meleka kako prihvaćaju riječi nekog čovjeka koji je učio:
"Naš Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i blagodarna!" Poznato je da te riječi sadrže trideset i nekoliko slova.
U hadisu Bišra ibn Ammare, koji prenosi od Ed-Dahhaka, a on od Ibn-Abbasa, navodi se: "Prvo što je Džebrail saopćio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bile su riječi: /24/ Muhammede, reci: 'Utječem se Onome Koji istinski čuje i zna, od prokletog šejtana!', a zatim je rekao: 'Reci:
“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog'." En-Nesa'i u knjizi "Dan i noć", te Ibn-Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida el-Hazzai, koji prenosi od El-Hudžejmija, on od Ebu-Meliha ibn Usame, ovaj od Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao: /25/ "Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je posrnuo, pa sam rekao: 'Propao šejtan!', a on mi je odgovorio: 'Ne govori tako, jer on se time samo povećava i postaje kao kuća velik! Zato reci: 'Bismillah', jer time se on smanjuje i postaje sitan kao mušica!' "
To je uticaj berićeta riječi bismille!
Lijepo je bismillu proučiti prije ulaska u zahod, na početku abdesta, zatim na početku jela i klanja, iako neki učenjaci smatraju da je pri klanju to obavezno. Lijepo je, također, proučiti bismillu i prije spolnog odnosa, jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /26/ "Ukoliko neko od vas, kada želi prići supruzi, izgovori bismillu i kaže: 'U ime Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas šejtana! Ukloni ga i od onoga što nam podariš!' - ako iz toga odnosa bude rođeno dijete - šejtan mu nikada neće nanijeti štetu!"
Ime Allah, vlastito je ime za Gospodara, odnosno, to je ime Uzvišenog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najveće ime EL-ISMUL-A'ZAM, budući da sadrži sva svojstva Uzvišenog. Allah Uzvišeni kaže: "On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez nedostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad svim bdije, Uzvišeni, Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i čist od svega što Mu ravnim pridružuju. On je Allah, Tvorac, Koji iz ničega stvara, Koji oblike daje! On ima najljepša imena, a hvale Ga i oni na nebesima i oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!" (59:22-24) Buharija i Muslim navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /27/ "Allah ima devedeset i devet imena, dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, ući će u Džennet."[5]
predstavljaju dva imena izvedena iz riječi "milost" sa pojačanim značenjem. Ime "Svemilosni" ima općenitije značenje od (rahim) milostivi. Ono je izvedeno, iako ima mišljenja da je neizvedeno, o čemu će biti riječi kasnije, u tumačenju Allahovih uzvišenih riječi u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da nas Allah uputi i na Njega se oslanjamo!
* Objavljena nakon sure "El-Muddessir".
[1] Tačnije je, međutim, da je objavljena u Meki. Allah, dž.š., kaže: Mi smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju." (15:87) Tj., ajeta koji se ponavljaju u namazu i uče na svakom rekatu. Prema tome, budući da je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova sura objavljena u Meki, budući da se ona uči na svakom rekatu namaza otkada je namaz naređen kao obavezna dužnost. Na to upućuje i hadis: "...Namaz sam podijelio... itd." Fatiha se sastoji od sedam ajeta, a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili ne!
[2] Uporedi str. 13, gdje se, također, razmatra ovo pitanje!
[3] Riječ (el-hemize) znači: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znači oholost i puhanje, a (en-nefes) vračarsko zapuhivanje, čaranje, pjesništvo (šejtansko).
[4] Kada kažem: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana!", to znači: utječem se Allahu, kod Njega tražim zaštitu od zla šejtana odstranjenog od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio štetu u mojoj vjeri ili životu, odnosno, kako me ne bi odvratio da činim ono što mi je naređeno, a naveo da činim što mi je zabranjeno. Jer, šejtana može spriječiti samo Allah Uzvišeni!
[5] Riječ znači: "Ko ih istinski razumije i radi po njima." Raditi po njima znači iskazivati Allahovu Jednoću i iskazivati Njegovu Jednoću u Biću, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i uluhijjetu (da je On Bog Koji se obožva). Ovo treba iskazivati svojim bićem i dušom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim njegovim značenjima a nije radio i govorio suprotno tevhidu, ući će u Džennet. Što se tiče toga da riječ znači pamćenje tih imena, možemo reći da mnogo ljudi nauči ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto postupaju suprotno tome, što predstavlja kontradiktornost sa riječima. Za ovakvog čovjeka ne može se reći da je "naučio" ta imena jer se ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno njima, onako kako to Allah želi i kako nam je Poslanik dostavio.
Sura El-Bekare je prva sura objavljena u Medini nakon sure "Oni koji pri mjerenju zakidaju", koja je posljednja objavljena u Meki*
Vrijednosti sure "El-Bekare"
Ahmed, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesa'i prenose hadis od Sehla ibn Ebi-Saliha, koji to navodi od svoga oca, prema predanju Ebu-Hurejrea, r.a., prema kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /41/ "Ne pravite od svojih domova groblja! U kuću u kojoj se uči sura 'El Bekare'" "neće ući šejtan!" Et-Tirmizi navodi da je to hasen-sahih hadis. Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže donose predanje od Abdul-Hamida ibn Džafera, s lancem prenosilaca od Ebu- Hurejre, r.a., da je rekao: /42/
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je jednu deputaciju od nekoliko ljudi, pa je tom prilikom provjerio svakoga od njih da vidi koliko zna iz Kur'ana. Došavši do jednoga od njih, koji je bio najmlađi, rekao je: "Koliko ti znaš?" On je odgovorio: "Znam to i to, te suru 'El-Bekare'." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Znaš li suru 'El- Bekare'?", a on je odgovorio "Da." Na to mu je rekao: "Idi! Ti ćeš im biti predvodnik (emir)." Jedan od uglednih među njima na to je rekao: "Tako mi Allaha, ništa me nije pomelo da naučim suru 'El-Bekare' do strah da ne postupam prema njoj!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Naučite Kur'an i čitajte ga proučavajte)! Ko nauči Kur'an, uči ga i postupa po njemu, sličan je buhurdaru punom mirisa koji se širi na sve strane, dok je onaj koji nauči Kur'an i zanemari ga, sličan buhurdaru čiji se miris ne osjeća." (Ovaj hadis je hasen.) El-Buhari prenosi od Usejda ibn Hudajra, r.a., da je pričao: /43/ "kako je učio suru El-Bekare jedne noći dok je njegova kobila pored njega bila svezana, pa se uznemirila. Kada je ušutio, ona se smirila. Ponovo je, potom, počeo učiti, pa se kobila ponovo uznemirila. Nakon toga prestao je. Pošto je njegov sin Jahja bio blizu, on se pobojao da ga ne udari, pa ga je uzeo podigavši glavu prema nebu, da je ne gleda. Kada je svanulo, razgovarao je s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu reče: "Uči, sine Hudajrov!", a on mu reče: "Pobojao sam se, Allahov Poslaniče, za Jahju, koji je bio blizu kobile, pa sam podigao glavu prema nebu okrenuvši se prema njemu i ugledah nešto poput nastrešnice s lampama. Potom sam izišao da to ne gledam." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: "A znaš li šta je to bilo?" "Ne" - odgovori on. "To su bili meleki, koji su se bili približili da čuju tvoj glas. Da si nastavio učiti, i ljudi bi ih vidjeli, jer se od njih ne bi sakrili!" Neki učenjaci usto navode da ova sura sadrži hiljadu obavijesti, hiljadu naredbi i hiljadu zabrana.
Podaci o posebnoj vrijednosti sura "El-Bekare" i "Ali-Imran"
U Sahihima je potvrđeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom rekatu u namazu učio ove dvije sure, suru El-Bekare i suru Ali Imran. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Umame da je rekao: /44/ "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Učite Kur'an, jer on će se zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu! Učite 'dvije svjetlice', El-Bekare' i 'Ali Imran', jer će ove dvije sure na Sudnjem danu doći kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove (sawaf) i zastupati svoje privrženike na Sudnjem danu.” Potom je rekao: " Učite suru 'El- Bekare', jer je u tome blagodat, dok je, u suprotnom, propast. Njoj čarobnjaci ništa ne mogu!" /Prenosi Muslim/ znači "dvije svjetlice", označava "ono što odozgo pravi sjenku", znači "komad nečega", "zbijeni u redove", "čarobnjaci". Riječi: "ne mogu joj" znače da se od nje ne mogu zaštititi, a ima mišljenja da znače: "Ne mogu uticati na onoga koji je uči." Allah to najbolje zna!
Objava
Sura "El-Bekare" objavljena je skoro u potpunosti u Medini i to je prva sura koja je objavljena u ovome gradu. Izuzetak čine: ajet .."čuvajte se Dana kada ćete se Allahu vratiti..." (2:281), za koji se tvrdi da je posljednji objavljeni ajet, te "ajet o kamati", koji je također jedan od posljednjih objavljenih ajeta. Ibn-Abbas, Abdullah ibn Zubejr i Zejd ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare" objavljena u Medini. To navode mnogi drugi islamski autoriteti (učenjaci i komentatori Kur'ana). Dakle, u tome nema razilaženja. "
U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog"
Elif-Lam-Mim/1/
Komentar:
U pogledu simboličnog početka ove sure slovima kao i svih drugih sličnih početaka sura, komentatori Kur'ana se razilaze. Ima nekoliko mišljenja:
1. To su nejasni ajeti, čije značenje zna samo Allah Uzvišeni; On jedino zna njihov unutrašnji smisao i svrhu.
2. To su imena Allaha Uzvišenog.
3. To su višeznačni ajeti koje Allah nije objavio slučajno, niti bez razloga, iako ima mišljenja laika da u Kur'anu ima ajeta kojima je izražena pobožnost bez apsolutno ikakvog značenja, što je sasvim netačno. Dakle, ovi počeci sura imaju poseban smisao i o tome se može suditi samo na osnovu sigurnog znanja koje je do nas došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U suprotnom slučaju dužni smo reći: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg." (3:7)
4. Što se tiče posebnog smisla navođenja ovih kratica, neki učenjaci navode da je njihov cilj upozorenje idolopoklonika kako bi čuli Allahov govor. Ovo je, međutim, vrlo slabo mišljenje, budući da počeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure, "El-Bekare" i "Ali Imran", objavljene su u Medini, gdje nije bilo idolopoklonika.
5. Ima mišljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostižnost (i'džaz) Kur'ana, odnosno, da su stvorena bića nemoćna da ga dostignu i odupru mu se. To smatra veliki broj islamskih autoriteta, među kojima je i šejhulislam Ibn-Tejmijje. Kao dokaz tome ističe se da se iza svih početaka sura sa pojedinačnim slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao na primjer: .. Elif - lam – mim. To je Knjiga...;
Ha – mim. Tako mi jasne Knjige...; Elif - lam – mim Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni On tebi objavljuje Knjigu.;
.. Elif - lam – mim. Knjiga koju tebi objavljujemo..itd.
"to, taj" znači "ova, ovo", što se često koristi u arapskom jeziku. Kur'an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izražavanja. Allah Uzvišeni kaže: "ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje"(2:68) Zatim kaže: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar vaš." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indžil, što je dosta slobodno tumačenje, odnosno neutemeljena interpretacija. Tačno je da se odnosi na Kur'an. Znači "u koju nema sumnje". Međutim, ima i ovakvih čitanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s tačkom, stajanjem na riječi , a zatim: "U njoj je uputa bogobojaznim." Ispravno je, međutim, stajanje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je nešto. "Uputa bogobojaznim", tj. svjetlo za bogobojazne, vjernike koji se čuvaju idolopoklonstva (širka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se od Njegovih zabrana. To je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadrži svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili."
Čestica "summe" (zatim) u ovom slučaju upotrijebljena je kao veznik kojim se povezuje izjava sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao što to kaže pjesnik: "Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio ugledan, a još prije njega njegov djed." Nakon što nas je Allah, dž.š., obavijestio o Kur'anu riječima: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite...", na to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog poslanika, pa kaže: "Mi smo Musau Knjigu dali." Allah, dž.š., veoma često poredi Kur'an sa Tevratom, kao što kaže: "Knjiga Musaova bila je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje..." (46:12) "...da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu", tj. Mi smo mu podarili Knjigu koju smo mu objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve što mu je potrebno u njegovom zakonu, kao nagradu za njegovo dosljedno izvršavanje Naših naređenja, za njegovu pokornost Nama. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!" (55:60) "I kao objašnjenje svemu i uputu i milost": ovo je pohvala Knjizi koju mu je Allah, dž.š., objavio, "...a da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati.
"I da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog puta", tj. Mi smo odbacili i vaš izgovor da kažete da je nama objavljeno ono što je objavljeno njima, mi bismo se bolje od njih držali pravog puta. "Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost"; tj. došao vam je u jeziku Muhammeda, s.a.v.s., poslanika Arapa, Veličanstveni Kur'an, u kome je objašnjeno šta je zabranjeno a šta je dozvoljeno i koji je uputa za srca i milost Allahova prema Svojim robovima koji ga slijede i primjenjuju ono što je u njemu. "I ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće?", tj. nije mu koristilo ono sa čime je došao Poslanik, niti je slijedio ono sa čim je poslat, niti je druge ostavio, nego i njih odvraćao od slijeđenja Allahovih dokaza. Es-Suddi kaže: Kao što Allah, dž.š., kaže: "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju." (16:88) "A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine", tj. zbog njihovog nevjerstva i odvraćanja drugih od imana.
Prenosi hafiz Ebu-Ja'la od Ebu-Bekra, koji je rekao: (578) Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: šta te je obijelilo? A on je rekao: Obijelili su me sura Hud, El-Vaki'a, Amme jetesa'elun i Izeš-šemsu kuvviret, a u drugoj verziji: poglavlje Hud i njemu slična.
Elif-lam-ra. Na početku poglavlja El-Bekare prethodilo je tumačenje skraćenica na početku pojedinih poglavlja, a Allah najbolje zna šta je istina.
Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, tj. koji su jasni i precizni u svome izgovoru i pojašnjeni u svome značenju, jer ova Knjiga je kompletna, kako po formi, tako i po značenju. Ovo tumačenje daju Mudžahid i Katade, za što se opredijelio i Ibn-Džerir. ...od Mudrog i Sveznajućeg, tj. od Mudrog po Njegovim riječima i djelima.
Allah hvali Kur'an, koji je Muhammedu, s.a.v.s., objavljen, dajući mu prednost u odnosu na ostale objavljene knjige prije Kur'ana riječima: "Kada bi se kakvim Kur'anom brda pokrenula", tj. kada bi u ranijim objavama bila nekakva knjiga koja bi brda s njihovih mjesta pokretala, kojim bi se zemlja razdvajala ili mrtvi u kaburima sazivali, Kur'an bi bio najpreči da bude kao knjiga tako opisana, s obzirom na elokvenciju, neponovljivost, što ljudi i džini, do posljednjeg udruženi, ne bi bili u stanju nešto slično Kur'anu donijeti, niti jednu suru poput kuranske sačiniti. Uz sve ovo što je rečeno, mušrici Kur'an negiraju i u njega ne vjeruju. "Allahu pripada sve", tj. sve će Uzvišenom Allahu vraćeno biti. Ime Kur'an moglo bi se dati svakoj ranijoj objavi jer to ime obuhvata sve te objave. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, koji je rekao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: (660) "Davudu, a.s., Kur'an je učinjen lagahnim, tako da - kad bi izdao naredbu da mu se osedla jahaća životinja - on bi proučio Kur'an prije nego što bi ona osedlana bila. Jeo je samo ono što bi svojim radom stekao." Hadis prenosi samo El-Buhari, a pod pojmom Kur'an misli se na Zebur. Uzvišeni kaže: "A zar ne znaju vjernici", tj. iman svih stvorenja znaju i svjesni su: "Da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na pravi put uputio." Kur'an nije samo dokaz niti pak mudžiza najrječitija, nema ništa djelotvornije za razum i za duše od Kur'ana koje ni jedan silnik zapostavio nije a da ga Allah uništio nije. Onaj ko uputu traži u nečem drugom mimo Kur'ana, Allah ga ostavi u zabludi. Uzvišeni veli: "A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će se u blizini mjesta njihova događati, zbog onoga što rade", tj. zbog njihovog poricanja na dunjaluku će ih stalno nesreća stizati ili će se nesreća u njihovoj blizini događati, da bi se opametili i pouku uzeli. Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi od Ibn-Abbasa o riječima Uzvišenog: "A nevjernike će zbog onoga što rade nesreća neprestano pogađati", da kaže "misterija". "Ili će se u blizini mjesta njihova događati". Muhammed, s.a.v.s., kaže: (661) "Objašnjavajući dio ajeta: 'Sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni', kaže: 'do osvajanja Meke.'" Riječi Uzvišenog: "Allah će sigurno održati obećanje", tj. Allah neće prekršiti Svoje obećanje o pomoći poslanicima i njihovim sljedbenicima, kako na ovom tako i na budućem svijetu, kako to Uzvišeni kaže: "Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, Silan i strog." (14:47)
Uzvišeni kaže: Ovo je ono što smo ti naredili (uzvišeni moral) i zabranili ti (loša svojstva), sve spada u ono što smo ti objavili, narediš: "i ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen." Ovaj ajet naređuje ummetu preko Muhammeda, s.a.v.s., jer je on sačuvan od grijeha (ma'sum).
Imam Ahmed bilježi od El-Berra’a da je rekao:
/85/ "Jedan je čovjek učio suru "El-Kehf" dok je u kući bila njegova životinja, koja se odjednom preplašila, pa je pogledao i ugledao maglu ili oblak koji ga je bio natkrio. To je spomenuo Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: 'Uči, to je smirenost koja silazi prilikom učenja Kur’ana ili koja silazi radi učenja Kur’ana.'" Bilježi se kod Buharije i Muslima u hadisu [u‘beta, a ovaj čovjek koji je učio ovo poglavlje bio je Usejjid ibn el-Hudajr, kao što je već spomenuto u poglavlju El-Bekare".
Imam Ahmed bilježi od Ebu el-Derda‘a, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže:
/86/ "Ko nauči deset prvih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit će sačuvan od Dedžala." Bilježe ga Muslim, Ebu-Davud, En-Nesai i Tirmizi kao hadis koji prenosi Katade. Tekst hadisa koga navodi Tirmizi je slijedeći:
/87/ "Ko nauči tri prva ajeta iz poglavlja 'El-Kehf'" i kaže: Hadis je hasen - sahih. Imam Ahmed tako|er bilježi od Ebu el-Derda‘a, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:
/88/ "Ko bude učio deset posljednjih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit će sačuvan od iskučenja Dedždžala." Prenosi ga tako|er i Muslim i Nesai od Katade a kod Nesaije se kaže:
/89/ "Ko bude učio deset ajeta iz poglavlja 'El-Kehf...' i spominje ostatak hadisa. El-Hakim bilježi u Svome "Mustedreku" od Ebu-Se’ida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/90/ "Ko bude učio petkom poglavlje 'El-Kehf' dat će mu se svjetlo izme|u dva petka", a zatim kaže: "Ovo je hadis autentičnog seneda, ali ga Buhari i Muslim ne uvrštavaju u svoje zbirke."
Već je spomenuto na početku ovog Tefsira da Uzvišeni hvali Svoje Sveto i Uzvišeno Biće, kod početka i svršetka stvari. On je hvaljen u svakoj situaciji. Njemu je svaka hvala i na početku i na kraju. Zbog toga On Sebe hvali kod spuštanja Svoje časne Knjige Svome plemenitom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. To je, doista, najveća blagodat kojom je Allah, dž.š., obdario stanovnike Zemlje, pošto ih je izveo sa njim iz tmine na svjetlo, budući da ga je učinio ispravnom Knjigom, u kojoj nema iskrivljenja niti skretanja, već upućuje na Pravi put jasno i nedvosmisleno, upozoravajući nevjernike a obveseljavajući vjernike.
Uzvišeni ukazuje na veličinu Kur' ana i potiče na njegovo izručivanje: "Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša." Ibn-Abbas kaže: "Vaša čast i veličina."
"Pa zašto se ne opametite?", tj. ovo je blagodat, pa je potpuno prihvatite, kao što Uzvišeni kaže:
"Kur'an je, zaista, čast i tebi i narodu tvome; odgovarat ćete vi" /43:44/ tj. on je tvoja veličina, o Poslaniče, i veličina i čast tvoga naroda [1] jer je Kur‘an obljavljen na njihovom jeziku.
___
[1]
Kur'an je, nema sumnje, počast Arapima ako se budu prifržavali njegovih propisa i ako budu njegov bajrak svim ljudima.
Allah Uzvišeni kaže: "Objavljujemo ovu suru", tj. ovu suru objavljujemo. Time je skrenuta pozornost na nju. Ova pozornost ne isključuje druge sure. "...i njezine propise činimo obaveznim!", tj. objašnjavamo šta je dozvoljeno, šta nije dozvoljeno, šta je naređeno, a šta zabranjeno i šerijatske sankcije.
"U njoj objavljujemo jasne dokaze", tj. pojašnjene i očigledne "da biste pouku primili."
Uzvišeni obavještava o Kitabu kojeg je objavio Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. "On je sigurno", tj. Kur'an "Objava Gospodara svjetova" kojeg ti je objavio "donosi ga povjerljivi Džibril", a to je Džibril, a.s.
Uzvišeni obavještava o Kitabu kojeg je objavio Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. "On je sigurno", tj. Kur'an "Objava Gospodara svjetova" kojeg ti je objavio "donosi ga povjerljivi Džibril", a to je Džibril, a.s.
Uzvišeni obavještava o Kitabu kojeg je objavio Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. "On je sigurno", tj. Kur'an "Objava Gospodara svjetova" kojeg ti je objavio "donosi ga povjerljivi Džibril", a to je Džibril, a.s. "na srce tvoje da opominješ", tj. spustio ga je u tvoje srce ispravnog bez ikakvih dodataka i nedostataka, da opominješ njim o neizbježnosti Allahove, dž.š., odmazde prema svima onima koji Mu se suprotstave i zaniječu Ga, te da njim istovremeno obraduješ vjernike, one koji ga slijede.
"na jasnom arapskom jeziku", tj. objavili smo Kur'an na čistom, književnom, potpuno jasnom, i sveobuhvatnom, tačnom arapskom jeziku da bude nesumnjivo uvjerljiv i jasan, za siguran uspjeh i pobjedu utemeljen kao argument i dokaz koji vodi ka jasnom cilju i odredištu.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibrahima et-Tejmija, a ovaj od svoga oca i kaže: /385/ "Kad je Poslanik, s.a.v.s., bio jednog jako kišovitog dana sa svojim ashabima, upitao ih je: 'Šta mislite o ovom oblaku?' Oni rekoše: 'Divno li je to što se on sve više gomila!' A on upita: 'A šta mislite o njegovom teretu kojim je napunjen?' Oni odgovoriše: 'Kako je divno to što je on sve moćniji!' On opet upita: 'A šta mislite o njegovom toku i protjecanju?' Odgovoriše: 'Kako je divno to sve što je on crniji!' On opet upita: 'A šta mislite o njegovom kružnom obrtanju?' A oni rekoše: 'Kako je divno to što se sve više okreće!' A on opet upita: 'A šta mislite o njegovoj munji - sijevanju (ili rekao je njegovom svjetlucanju ili fijukanju, njihanju ili njegovom cijepanju)?' A oni rekoše: 'On se potpuno cijepa.' A on reče: 'Životnost, svježina, ako Bog da!', pa ga ovaj čovjek upita: 'O Božiji poslaniče, sa svojim ocem i svojom majkom kako je divno biti jasan i otvoren. Nisam vidio nikoga ko se jasnije izražava od tebe', pa on reče: 'Ja imam pravo, jer je Allah, dž.š., objavio Kur'an na mome jeziku'", a Allah, dž.š., kaže: "na jasnom arapskom jeziku."
Uzvišeni kaže:, zaista, Opomena, ovaj Kur'an, i veličanje njime onoga što je u knjigama prethodnika starih od Njegovih poslanika koji su ih obradovali kako u davna vremena tako i u savremenom dobu i kao što je Allah, dž.š., sačinio sa njima ugovor o tome tako da je zadnji od tih vjerovjesnika ustao i govorio svome narodu donoseći im radosnu vijest o Ahmedu:
"A kad Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed'" i listove Zebura, a to je knjiga. Zebur je knjiga koja je objavljena Davudu, a.s., a znači "listovi prethodnika", tj. "knjige prethodnika".
"Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih", tj. ili im nije dostatno to što su istinski vidjeli to da su učeni ljudi sinovi Israilovi odbijali pominjanje ovog Kur'ana u svojim knjigama koje su učili. Želimo ovdje da to isprave oni koji priznaju ono što imaju u svojim rukama u vezi sa svojstvima i osobinama Muhammeda, s.a.v.s., njegovog poslanstva i njegovog naroda, kao što iznose Abdullah bin Selam i drugi.
Uzvišeni obavještava o Svojoj časnoj Knjizi, koju ne donosi lažac između njih, a niti ko sa strane. On je objava od Mudrog i Blagog, Koji ga je objavio preko Meleka Ruhul Emina, koga je pomogao Allah, dž.š.
"Kur'an ne donose šejtani..." zatim spominje da im to On sprečava i onemogućuje jer ga (Kur'an) oni ne trebaju, tj. on nije ono što oni trebaju, a niti ono što traže jer su oni po svojoj prirodi i naravi pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an naređuje da se čini dobročinstvo a zabranjuje ružna djela. Između njega i šejtana ogromne su nespojive i nepremostive proturječnosti.
"Kur'an ne donose šejtani..." zatim spominje da im to On sprečava i onemogućuje jer ga (Kur'an) oni ne trebaju, tj. on nije ono što oni trebaju, a niti ono što traže jer su oni po svojoj prirodi i naravi pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an naređuje da se čini dobročinstvo a zabranjuje ružna djela. Između njega i šejtana ogromne su nespojive i nepremostive proturječnosti. Zbog toga Uzvišeni kaže:
"nezamislivo je da to oni čine", pa dalje Uzvišeni veli: "oni to nisu kadri", tj. i kada bi ga trebali, ne bi bili kadri da ga nose i sprovedu u život jer su oni nemoćni da slušaju Kur'an još od vremena kada je objavljen jer su nebesa, napunjena zvijezdama, čuvari koji ga čuvaju u toku objavljivanja Božijem Poslaniku, s.a.v.s., jer on ostaje čist od šejtana, koji ne mogu čuti ni jedno njegovo slovo kako se ne bi moglo sumnjati u njega i stvarati se sumnje i podozrijenja. Ovo je iz milosti Allaha, dž.š., prema robovima i radi Allahovog očuvanja kur'anskog zakona (Pravde), Njegovog potpomaganja Njegove Knjige i Njegovog Poslanika, te zbog toga Uzvišeni veli:
"oni nikako ne mogu da ga prisluškuju."
"Kur'an ne donose šejtani..." zatim spominje da im to On sprečava i onemogućuje jer ga (Kur'an) oni ne trebaju, tj. on nije ono što oni trebaju, a niti ono što traže jer su oni po svojoj prirodi i naravi pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an naređuje da se čini dobročinstvo a zabranjuje ružna djela. Između njega i šejtana ogromne su nespojive i nepremostive proturječnosti. Zbog toga Uzvišeni kaže:
"nezamislivo je da to oni čine", pa dalje Uzvišeni veli: "oni to nisu kadri", tj. i kada bi ga trebali, ne bi bili kadri da ga nose i sprovedu u život jer su oni nemoćni da slušaju Kur'an još od vremena kada je objavljen jer su nebesa, napunjena zvijezdama, čuvari koji ga čuvaju u toku objavljivanja Božijem Poslaniku, s.a.v.s., jer on ostaje čist od šejtana, koji ne mogu čuti ni jedno njegovo slovo kako se ne bi moglo sumnjati u njega i stvarati se sumnje i podozrijenja. Ovo je iz milosti Allaha, dž.š., prema robovima i radi Allahovog očuvanja kur'anskog zakona (Pravde), Njegovog potpomaganja Njegove Knjige i Njegovog Poslanika, te zbog toga Uzvišeni veli:
"oni nikako ne mogu da ga prisluškuju."
Allah Uzvišeni obavještava nas da će On iskušavati Svoje robove, tj. ispitivati ih nekada u dobru, a nekada u teškoćama, kroz strah i glad, kao što na drugom mjestu kaže: "...pa mu je Allah dao da iskusi odjeću gladi i straha" (16:112) budući da se to vidi na gladnom i uplašenom čovjeku Zatim ovdje kaže:
"Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem", tj. malom količinom toga, "te gubljenjem imetka", tj. gubljenjem dijela imetka, "i života", kao što je smrt prijatelja i bližnjih, "i ljetine", tj. neće vam roditi bašče i njive kao obično, pa ko strpljiv bude imat će nagradu, a ko bude malodušan stići će ga kazna Zato Uzvišeni Allah kaže: "A ti obraduj strpljive".
Ovim svojim riječima oni nalaze utjehu za ono što ih je pogodilo znajući da pripadaju Allahu, Koji se po Svojoj volji odnosi prema Svojim robovima, odnosno znajući da Njemu na Sudnjem danu neće promaći ni trunka bilo čega To je učinilo da oni priznaju da su robovi Njegovi i da će se Njemu na Sudnjem danu vratiti.
"To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost", dakle kao vid Njegove pohvale njima.
"To su oni koji su na Pravom putu." Omer ibnel-Hattab kaže: "Divne su to naknade i dodatak uz njih!" Riječi:
"To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost" sadrže dvije naknade, a riječi:
"To su oni koji su na Pravom putu" sadrže dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, također, i poseban dodatak.
O "istirdža'u", tj. izgovaranju Allahovih riječi kod nedaća: "Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti", postoje brojni hadisi Među njima su i riječi koje navodi Muslim u svom Sahihu od Ummi-Seleme, r.a., koja kaže: čula sam Allahovog Poslanika kako kaže: "Nema toga roba koga nešto pogodi, pa kaže:'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti Moj Bože, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro', a da ga Allah ne nagradi i da mu poslije toga ne da dobro." Zatim ona kaže: "Kada je umro moj muž, ja sam postupila (govorila) kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."
Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom da izgovore riječi: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti', Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći."
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sinana1 da je rekao: Ukopavao sam svoga sina i, dok sam još bio u kaburu, za ruku me je uzeo Ebu-Talha el-Havlani, izvukao me, a potom rekao: "Da te obradujem!?" Rekoh: "Da", a on reče: Pričao mi je Ed-Dahhak ibn Abdurrahman ibn Avzeb kako je Ebu-Musa rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah kaže meleku smrti: uzeo si sina Moga roba, uzeo si mu zjenicu oka njegovog, plod srca njegovog? On reče: Da Zatim mu je rekao: Pa šta je on na to rekao?, a melek reče: Tebe je hvalio i rekao:“Mi smo Allahovi I njemu se varaćamo” zatim mu je rekao: Sagradite dom u Džennetu i nazovite ga Dom zahvale!"
1 Ime Ebu-Sinan odnosi se na Isaa ibn Sinana.
El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: "Poglavlje 'En-Nisa' objavljeno je u Medini." Ovako prenosi Ibn-Merdevejh od Abdullaha ibn Zubejra i Zejda ibn Sabita.
U "Mustedreku" el-Hakim navodi predanje od Ma'n ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: - U poglavlju 'En-Nisa' postoji pet ajeta koje ne bih dao za ovaj svijet i sve što je na njemu:
"Allah neće učiniti nikome ni trunku nepravde..." (4:40),
"Ako se budete klonili velikih grijehova koji su vam zabranjeni..." (4:31),
"Allah neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će manje grijehe koje On hoće..." (I4:48),
"Da su ti oni došli kada su sebi nepravdu učinili..." (4: 64).1 Zatim kaže: "Ovo je vjerodostojan lanac ukoliko je Abdurrahman to čuo od svoga oca. Međutim, o tome postoje različita mišljenja!" Nakon toga, putem Saliha el-Merrija prenosi se od Katade, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: "Osam je ajeta objavljenih u poglavlju "En-Nisa" ("Žene") koji su bolji za ovaj ummet od svega što Sunce obasjava:
Prvi je:
"Allah želi da vam objasni i uputi vas putevima onih prije vas, i da vam oprosti! Jer, Allah sve zna i mudar je!" (4:26);
Drugi:
"Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" (4:27);
Treći:
"Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren slabim!" (I4:28) Nakon toga navodi riječi Ibn-Mesuda, tj. pet preostalih.
Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svojim stvorenjima da budu bogobojazna, da se samo Njemu klanjaju i ništa Mu ne pridružuju, i upozoravajući ih na Svoju moć kojom ih je stvorio od jedne osobe, a to je Adem, a.s., "od koje je i njen par stvorio", a to je Hava, a.s., koja je stvorena od njegovog lijevog rebra sa zadnje strane, dok je spavao. Kada se probudio i ugledao je, ona mu se svidjela; obradovao joj se, a i ona se njemu obradovala. U vjerodostojnom hadisu stoji: /633/ "Žena je stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je gornji! Ako ga želiš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se hoćeš time koristiti, koristit ćeš se i dok je krivo!"
"...a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao", tj. od njih dvoje, Adema i Have, zasijao je mnogo muškaraca i žena i proširio ih u različitim dijelovima svijeta, u različitim vrstama i osobinama, bojama i jezicima da bi se, nakon toga, Njemu vratili i oživjeli. Zatim kaže:
"Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite i čuvajte rodbinske veze!" Znači čuvajte se Allaha pokornošću prema Njemu!1 Ed-Dahhak kaže: "Čuvajte se Allaha, s Kojim ste u ugovornoj obavezi i čuvajte rodbinske veze, da ih ne kidate, nego da ih jačate i uspostavljate!"
"Allah, doista, nad vama bdije!" On bdije nad svakim vašim stanjem i djelom, kao što na drugome mjestu kaže:
"A Allah je svemu svjedok." (I58:6) U jednom vjerodostojnom hadisu stoji: /634/ "Robuj Allahu kao da Ga vidiš - jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!" To se odnosi na nadzor Nadzornika. Stoga, Allah Uzvišeni navodi da stvorenja vode porijeklo od jednog oca i jedne majke, kako bi bili bliski jedni s drugima i kako bi ih podstaknuo da brinu o slabima. U Sahihu Muslimovom stoji /635/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došla grupa ljudi iz plemena Mudar u poderanim ogrtačima zbog siromaštva i bijede, ustao i obratio se ljudima poslije podne-namaza rekavši:
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe", proučivši ovaj ajet do kraja, a zatim je dodao:
"O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka osoba pogleda šta je učinila za sutra..." (I59:18) Nakon toga, podstaknuo ih je na milosrđe, pa je neko dao milostinju od svojih dinara, dirhema, sa'a žitarica i sa'a datula navodeći kompletan hadis. Ovako prenose Ahmed i autori Sunena od Ibn-Mesuda u poglavlju o "hutbi prilikom potrebe
1 U ovom ajetu nema dokaza za one koji dozvoljavaju moljenje i preklinjanje stvorenja, jer nije smisao ovoga moljenje rodbine, nego je cilj čuvanje rodbinskih veza.
1 Nedostaje peti ajet!
Allah Uzvišeni ističe mjesec posta ispred drugih mjeseci time što ga je odabrao za objavu Kur'ana časnog. U hadisu se navodi da je to mjesec u kojem su Božije knjige objavljivane vjerovjesnicima, a imam Ahmed ibn Hanbel, r.h., prenosi od Vaila ibn Eska'a da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /195/ "Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noći mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći mjeseca ramazana, Indžil trinaeste noći mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur'an dvadeset četvrte noći mjeseca ramazana."[1] Međutim, i suhufi, i Tevrat, i Zebur, i Indžil objavljeni su vjerovjesnicima odjednom, dok je Kur'an odjednom objavljen do Kuće uzvišenosti na Dunjalučkom nebu , što se desilo u Noći sudbine (Lejletul-kadr) mjeseca ramazana, kao što Uzvišeni kaže:
"Mi smo ga objavili u Noći blagoslovljenoj" (44:3), te kaže:
"Mi smo ga objavili u Noći sudbine." Nakon toga, Kur'an je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim dijelovima, prema slijedu događaja. U jednom predanju Ikrime od Ibn-Abbasa navodi se: Kur'an je objavljen na ovo svjetsko nebo odjednom,u Noći sudbine mjeseca ramazana. Allah je govorio Svom Vjerovjesniku što je htio tako da idolopoklonici nisu mogli navesti nijedan primjer na koji im Allah nije odgovorio. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:
Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav i to odjednom!" A tako je, da bismo srce tvoje učvrstili, pa ga Mi ajet po ajet objavljujemo." "Oni ti neće nijedan primjer navesti, a da ti Mi nećemo istinu dati i najljepše objašnjenje navesti" (25:32,33) Zatim:
"Uputa je ljudima i objašnjenje Pravog puta i razlikovanja istine od neistine." To je pohvala Kur'ana, koji je Allah objavio kao uputu srcima robova Svojih koji ga vjeruju, prihvaćaju i slijede.
"i objašnjenje", tj. dokazi ispravnosti Pravog puta i upute koju donosi razlikujući istinu od neistine, halal (dozvoljeno) od harama (nedozvoljenog).
"pa, ko od vas bude kod kuće, neka ga posti!" Ovo je potvrda obaveze za onoga ko bude svjedok početka ovoga mjeseca, tj. ko bude kod kuće na početku mjeseca ramazana, i bude zdrav, obavezan je da posti. Ovim je, za onoga ko bude zdrav kod kuće, dokinuta naprijed navedena sloboda da ne posti, nego daje otkupninu ishranom jednog siromaha za svaki dan. Nakon što je završio s postom, Allah Uzvišeni ponovo ukazuje na olakšicu za bolesnika i putnika koji može da ne posti pod uvjetom da to nadoknadi, pa kaže:
"Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate", tj. uz obavezu onome koji je kod kuće, On je dao olakšicu da se ne posti u slučaju bolesti i puta, kao vid olakšanja i milosti prema vama.
U vezi s ovim postoji nekoliko pitanja:
Prvo: Neki učenjaci smatraju da je ne postiti dopušteno samo onome koji bude putnik na početku mjeseca a da nije dopušteno onome koji bude kod kuće na početku mjeseca, a potom, ode na put, a na osnovi riječi Uzvišenog:
"Ko od vas bude kod kuće, neka ga posti!" Međutim, ovo se ne može prihvatiti, jer u ajetu nema dokaza za njega, i jer se potvrđuje u oba Sahiha: /196/ "da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao u Kedid, prilikom polaska u pohod na Osvojenje Meke u mjesecu ramazanu, nije postio, te da je i drugima naredio da ne poste."
Drugo: Neki tvrde da je na putu obavezno mrsiti se, na osnovi riječi Uzvišenog: "neka nadoknadi isti broj dana". To je u suprotnosti s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utvrđenom u hadisu Ebu-Derda'a: /197/ "Išli smo s Allahovim Poslanikom po velikoj vrućini, u mjesecu ramazanu, pa su neki među nama, zbog vrućine, stavljali ruku na glavu, a među nama su postili samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah ibn Revaha"
Treće: Neki, pak, tvrde da je postiti bolje, iako većina kaže: "...naprotiv, bolje je mrsiti se", uzimajući za osnovu olakšicu, na osnovi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /198/ "Vama je dužnost da uzmete olakšicu koja vam je dana."
Neki kažu: "Ukoliko je teško postiti, bolje je mrsiti se", na osnovi hadisa Džabira: /199/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je nekog čovjeka kojemu je napravljen hlad, pa je pitao: "Šta je s ovim?" Rekli su mu: "Posti", a on je nato rekao: "Nije dobročinstvo postiti na putu." Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Međutim, tačno je mišljenje većine da čovjek može birati između te dvije mogućnosti, zbog toga što su ashabi putovali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme ramazana, kao što to navodi u hadisu: /200/ "..među nama je bilo onih koji poste i onih koji ne poste. Oni koji su postili nisu prigovarali onima koji ne poste, niti su oni koji ne poste prigovarali onima koji poste."
Međutim, onaj koji se ne drži sunneta i smatra da je ne postiti pokuđeno (mekruh), njemu je obavezno mrsiti se i haram mu je postiti na osnovi hadisa koji se nalazi u Ahmedovom Musnedu, te kod drugih, što se navodi od Omera i Džabira: /201/ "Ko ne prihvati olakšicu od Allaha, ima grijeh poput brda Arefat."
Prilikom nadoknađivanja posta koji je s razlogom izostavljen, nije obavezno da se to čini dan za danom u slijedu. Stoga, ukoliko hoće, može rastaviti dane, a ukoliko hoće, može ih nadoknaditi u slijedu. Ovo je mišljenje većine pripadnika tradicije (Selefa) i onih nakon njih (Halefa) a utemeljeno je na dokazima, budući da je slijed obavezan samo u mjesecu ramazanu, zbog nužnosti posta u toku ovoga mjeseca. Za razliku od toga, nakon isteka ramazana, obavezno je postiti samo određeni broj dana koje čovjek nije postio. U tom smislu, Uzvišeni Allah kaže:
"neka isti broj dana naposti", a zatim kaže:
"Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate." Imam Ahmed prenosi od Amira ibn Urveta da su ljudi došli da pitaju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Imamo teškoće u tome i tome !?", a on je rekao: /202/ "Vjera Allahova je doista lahka!", što je ponovio tri putaIsto tako, Ahmed navodi predanje s lancem od Enesa Ibn Malika, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /203/ "Olakšajte, a ne otežajte; budite postojani i ne bježite!" /Navodi se u oba Sahiha./
"da određeni broj dana ispunite", tj. doista vam je dao olakšicu da ne postite za što imaju opravdanje bolesnik i putnik jer Allah hoće da vam bude lahko. Naredio vam je da to nadoknadite i da upotpunite određeni broj dana ovog mjeseca;
"da veličate Allaha zbog upute koju vam je dao", tj. da Allaha spominjete po isteku vašeg ibadeta, kao što Allah Uzvišeni kaže:
"A kad završite obrede vaše, Allaha spominjite kao što svoje pretke spominjete, i još više Ga spominjite!" (2:200)
Ibn-Abbas kaže: "Mi nismo znali kada je Allahov Poslanik završio namaz osim na osnovu tekbira. Stoga, mnogi učenjaci smatraju da je tekbir na Ra-mazanskom bajramu šerijatski utemeljen, pa ga zahirija Davud smatra obaveznim (vadžibom). Nasuprot njemu, prema mezhebu pravnoj školi Ebu-Hanife, r.h., tekbir na Ramazanski bajram nije obaveza. Drugi ga smatraju lijepim (mustehabb).
"da biste bili zahvalni", tj. ako budete izvršavali ono što vam je Allah naredio da biste bili Njemu pokorni obavljanjem Njegovih strogih dužnosti i izbjegavanjem zabrana (harama), te čuvanjem Njegovih granica, možda ćete time biti od onih koji su zahvalni.
[1] Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo ga objavili u Noći sudbine" (92:1), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Tražite je u posljednjoj dekadi ramazana!" U drugom hadisu kaže: "Tražite je u neparnim noćima!", odnosno, u jednom predanju: "u dvadeset i sedmoj noći ramazana". Međutim, njegove riječi u gore navedenom predanju: "Allah je objavio Kur'an u toku dvadeset i četvrte noći mjeseca ramazana, u suprotnosti je s tekstom Kur'ana:
"Mi smo ga objavili u Noći sudbine", što ukazuje na slabost navedenog hadisa, koji je u suprotnosti s tekstom Kur'ana, budući da je Noć sudbine (Lejletul-kadr) dvadeset sedma noć ramazana. Allah to najbolje zna i On upućuje na ispravan stav!
Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki značaj Jedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi Allahovoj. Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvažniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivši to više puta, a zatim je kazao: "Ajetul-Kursija" ("Ajet Pijedestala"). On mu je rekao: "Čestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, on ima jezik i usne koje veličaju Vladara kod Prijestolja, Arša!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život..."
Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Džunduba ibn Džunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslaniče: /402/ Šta je najveće od onoga što je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija":
"Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni Održavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)
El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da čuvam zekat ramazana, pa mi je jednom došao neki čovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da ću to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Šta je uradio tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tužio se da ima velike teškoće i da je u oskudici, pa sam se ja sažalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on će se vratiti!" Sada sam znao da će se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet došao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da ću kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neću se vraćati više!" Ponovo sam se sažalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, šta je tvoj uhićenik sinoć učinio?" Kazao sam: "Allahov Poslaniče, žalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sažalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit će se!" Sad sam i treći put stražario čekajući ga, i on je došao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio"E, sad ću sve reći Allahovom Poslaniku, jer evo treći put kako si tvrdio da se nećeš vraćati, pa si opet došao!" On mi reče: "Pusti me, a ja ću te podučiti riječima za koje će ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to riječi?" A on mi reče: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!' pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se neće približiti do svanuća!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Šta uradi tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tvrdio je da će me podučiti riječima za koje će mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to riječi?" Rekao mi je: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajet Pijedestala' od početka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!', pa je još dodao: pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se do svanuća neće približiti!" Ashabi su pažljivo slušali da nešto nauče, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lažac! Znaš li ko je s tobom razgovarao tri noći, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on će na to: "To je bio šejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najveće ime, kojim kada se zamoli uslišava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ).
Riječi Allaha Uzvišenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrže obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja;
"Živi i Vječni Održavatelj!", tj. Živi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Čijeg održavanja nema opstojnosti bića.
"Ne obuzima Ga drijemež niti san." Ne obuzima Ga, znači ne savlađuje Ga drijemež, pospanost, pa zato poslije toga kaže:
"niti san", jer je on jači od drijemeža. U sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među nama je ustao i obratio se sa četiri riječi: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podiže je; Njemu se diže dnevno djelovanje prije noćnog, a noćno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do čega pogled doseže."
"Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopćava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlašću, potčinjenošću i upravom, kao što kaže:
"Ta svaki će od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doći!" (19:93)
"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!",
"a oni se neće zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veličine, Uzvišenosti i Veličanstvenosti, niko se neće usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopuštenje za zauzimanje, kao što stoji u "hadisu zagovora": /406/ Doći ću ispod Prijestolja sedždu čineći, pa će me podugo ostaviti tako, a zatim će mi biti kazano: "Podigni glavu i kaži, pa ćeš biti slušan, zauzmi se i bit će ti prihvaćeno!" Zatim kaže: "pa će mi biti određena granica i uvest ću ih u Džennet!"
"On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaća sva bića uključujući njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što Allah Uzvišeni ističe govoreći o melecima:
"A mi nećemo tamo ući osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono što je ispred nas, ono što je iza nas i što je između toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64)
"i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On želi!" Niko ne može saznati ništa od Allahovoga Znanja osim ono što mu da Allah da sazna i s čime ga upozna.1
"Kursija Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kaže: Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /407/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aršu samo kao željezna halka postavljena između dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veličina Arša, prema tom, Kursiji je poput veličine pustinje prema toj halci."
"i Njemu nije teško da ih održava!", tj. nije Mu teško i ne opterećuje ga što održava nebesa i Zemlju i ono što je na njima, odnosno između njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome što ona radi, nadzire sve stvari; Njemu ništa ne može promaći niti izbjeći, jer sve stvari su Njemu potčinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On čini što hoće; Njemu niko ne postavlja pitanje šta je učinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadređeni nad svim, Obračunitelj svega, Nadzornik, Veličanstveni i Uzvišeni Nema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim Njega Stoga riječi: "On je Svevišnji i Veličanstveni!" imaju značenje kao i riječi:
"On je Veličanstveni i Uzvišeni" (13:9) Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su došli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."2
1 Ovo se posebno odnosi na znanje vjerovjesnika i poslanika, koje potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog:
"On zna skriveno i neskriveno i ne upoznaje s tajnom Svojom nikoga osim onoga koga za poslanika odabere..." (72:26)
2 Tj. oni ih ne tumače slobodno prema mišljenjima pojedinih ljudi, nego u njih vjeruju odbijajući svako prispodobljavanje Allaha bilo čemu od Njegovih stvorenja.
Hadisi o vrijednosti ova dva ajeta (285 i 286)
/Allah nam dao koristi od njih/
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji kaže: /454/ "Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure Bekare, to mu je dovoljno." /Nalazi se u oba Sahiha./
Imam Ahmed navodi od Ebu-Zerra da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /455/ "Dobio sam završetke sure Bekare iz riznice ispod Arša..."
Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Numana ibn Bešira, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /456/ "Allah je napisao Knjigu dvije hiljade godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju i iz nje je objavio dva ajeta kojima je završio suru Bekare. Nema kuće u kojoj se prouči u toku tri noći da u njoj ostane šejtan!" Zatim kaže: Ovo je garib hadis Ovako ga prenosi El-Hakim u svom Mustedreku i kaže: "Sahih prema uvjetima Muslima, ali ga autori oba Sahiha nisu uvrstili u svoje zbirke."
Ibn-Merdevejh prenosi od Ma'kila ibn Jesara, koji kaže da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /457/ "Data mi je Fatiha i završetak sure El-Bekare ispod Arša, a povrh toga i sure iz zadnjeg dijela Kur'ana ()".
* * *
"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova." Ovo se govori o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, kada je objavljen ovaj ajet, rekao: /459/ "Za njega je normalno da vjeruje!" Prenosi El-Hakim i kaže: "Lanac prenosilaca je sahih, ali ga nisu uvrstili u svoje zbirke El-Buharija i Muslim."
"i vjernici" vezuje se za riječ poslanik Nakon toga, govori o svima, pa kaže:
"svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove"Prema tome, vjernici vjeruju da je Allah Jedan, Jedini, Osobni, Neograničeni Gospodar, da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Oni priznaju sve vjerovjesnike, poslanike i Knjige objavljene s neba Allahovim robovima, poslanicima i vjerovjesnicima, ne praveći razliku između njih time što bi vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u druge. Naprotiv, svi su oni za njih iskreni, dobri, na Pravom putu, upućeni i upućivači na put dobra, iako su neki dokinuli zakone drugih uz dozvolu Allaha, odnosno, svi su dokinuti zakonom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Pečata vjerovjesnika i poslanika. Sudnji dan će nastupiti a njegov Šerijat će važiti i grupa sljedbenika njegova ummeta bit će jasno na putu istine.
Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš", tj. čuli smo govor Tvoj, Gospodaru naš, razumjeli smo i to prihvaćamo i, kako je zatraženo, provodimo u djelo.
"Molimo Te za oprost, Gospodaru naš!" To je molba za oprost, milost i pažnju. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima Uzvišenog:
-
"Vjerovjesnik vjeruje..." do riječi "...Tvoj oprost, Gospodaru naš!" navodi da Allah kaže: "Već sam vam oprostio!"
"i Tebi se vraćamo", tj. vraćanje i povratak na Sudnji dan Ibn-Džerir prenosi od Džabira da je rekao: /459/ Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet:
"Poslanik vjeruje..." do riječi "...i Tebi se vraćamo", Džebrail je rekao: "Allah doista tebe i tvoj ummet lijepo hvali, pa zamoli Ga i On će ti dati!" On je zamolio riječima:
"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene" itd.
Buharija bilježi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: (567) "Dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom a.s., u pećini na Mini, došla mu je objava sure "El-Murselat". Ja sam je pamtio dok ju je učio, a usta samo što su prestala da je izgovaraju. Kada odjednom prema nama skoči zmija, a Allahov Poslanik reče: "Ubijte je!" Poslušali smo i pošli to učiniti, međutim, ona je pobjegla. Muhammed je, a.s., kazao: "Spasila se nevolje koja ju je mogla snaći od vas, kao što ste se i vi sačuvali njenog zla." Bilježi Muslim.
Od Ibn-Abbasa prenosi se (568) da ga je Ummu-Fadl čula kako uči "Vel-murselati urfen" pa je rekla: "Moj sinko, podsjetio si me svojim učenjem ove sure da je ona zadnje što sam čula da Poslanik, a.s., proučio na akšam-namazu." Bilježe ga dvojica.
Komentatori Kur’ana, a.š., između ashaba i tabiina i drugih razišli su se o pitanju značenja "Vel-Murselati urfen".1 Neki kažu to su meleki. "El-Murselat - oni koji se jedan za drugim šalju",
1 "urfen" znači da će biti poslani po hajirli poslu.
Imam Ahmed od Ibn-Omera prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/581/ 'Ko želi vidjeti kako izgleda Sudnji dan, kao da ga očima gleda, neka prouči: 'Kada Sunce izgubi sjaj', 'Kada se nebo rascijepi' i 'kada se nebo rascijepi!'" Ovaj hadis bilježi Et-Tirmizi.
"Kada Sunce smota i izgubi sjaj." Riječ znači: saviti se, krajevi ili dijelovi nečega jedni prema drugima. Otuda se ona koristi u značenju "smotati turban" ili "skupiti haljine." Ovdje riječ znači: sastaviti, smotati i baciti, a kad se ovako uradi sa Suncem, ono će izgubiti sjaj. El-Buhari navodi hadis koji Ebu-Hurejre prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., u kome stoji: /582/ "Sunce i Mjesec na Sudnjem danu će izgubiti sjaj."
Prvih deset noći mjeseca zul-hidžeta. Buhari u svom Sahihu od Ibn Abbasa prenosi predanje koju pripisuje Poslaniku, a.s., (merfu‘), u kome se kaže:/622/. "Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže, od onih u zul-hidždžetu, tj. njegovih prvih deset dana." Upitali su: "I od borbe na Allahovom putu?" rekao je: "I od borbe na Allahovom putu. Jedino je bolji postupak čovjeka koji se uputi sa svojim životom i imetkom pa izgubi i jedno i drugo.
kako Uzvišeni kaže:
"Uči ga jedan ogromne snage, razboriti" (53:5-6), tj. snažne gra|e, ogromne snage i jakog djelovanja.
"...od Gospodara Arša cijenjenog", tj. koji kod Allaha, dž.š., ima istaknuto mjesto i uživa visok položaj.
na nebesima. Njegova se riječ sluša i njemu se pokorava Viši svijet, on nije iz reda običnih, već najodabranijih meleka, brižno odabran za ovu izuzetno važnu ulogu u dostavi Objave. "...pouzdanog", tj. vjernost je Džibrilova osobina. Ovo je izuzetno krupna stvar da Uzvišeni Gospodar potvr|uje vjernost Svoga izaslanika me|u melekima, Džibrila, kao što je potvrdio vjernost i Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., me|u ljudima, riječima ... nastavak misli u sljedećem ajetu iste sure
između onih kojima prijeti propast i gubitak Uzvišeni izuzima one koji srcem dobro vjeruju i rukama rade dobra djela.
"...i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", tj. oni koji jedni drugima preporučuju da budu strpljivi na nedaćama, izazovima sudbine i uznemiravanju od drugih, te da budu poslušni kad im se naređuje dobro i kad se odvraćaju od zla.
Amr ibn el-‘As spominje da ga je Musejleme el-Kezzab, kad mu je Amr, prije nego je primio islam došao, pitao: "Šta je u ovom periodu objavljeno vašem drugu /tj. Muhammedu/?" Amr je rekao: "Objavljena mu je jedna kratka, jezgrovita i rječita sura." "Koja?", upitao je, pa mu je rekao:
"Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", pa je Musejleme malo razmislio i rekao: "I meni je objavljeno nešto slično." Amr je upitao: "Šta je to?", pa je rekao:
"O glodaru, o glodaru! Ti imaš dva uha i prsa, a ostatak ti je udubina, rupa.” Zatim je upitao: "Amr, kako ti se sviđa?" Amr mu je odgovorio: "Tako mi Allaha, ti dobro znaš da ja znam da la`eš." Eš-Šafi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Kad bi ljudi razmislili o ovom poglavlju, bilo bi im dovoljno."
El-Buhari od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: "Omer me uvodio u društvo istaknutih učesnika Bitke na Bedru. Nekima od njih kao da se to nije sviđalo pa su rekli: 'Zašto da ovaj sjedi s nama kad i mi imamo sinova poput njega?' Omer je odgovorio: 'Za njega znate ko je i od koga je...' Jednog dana me je pozvao i poveo me kod njih sa sobom. Mislim da me je toga dana poveo samo da im pokaže...pa je upitao: 'Šta kažete o riječima Allaha, dž.š.:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?' Neki su rekli: 'Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu kad nam pomogne i da pobjedu.' Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili. Mene je upitao: 'Ibn-Abbase, kažeš li i ti tako?' Rekao sam: 'Ne!', pa me je upitao: 'A šta ti kažeš?' Rekao sam: 'To je smrtni čas Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je (Allah) nagovijestio riječima:
'Kad Allahova pomoć i pobjeda dođe' to je znak tvoje bliske smrti.
'...ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.' Na to je Omer b. el-Hattab rekao: 'Iz ovog poglavlja ne vidim ništa drugo, do što ti kažeš.'" Ovu verziju navodi jedino El-Buhari.
Imam Ahmed od Ibn-Abbasa navodi da je rekao: /707/ "Kada je objavljeno:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nagoviještena mi je smrt.' On je, doista u toj godini i umro." Od Aiše se, također, prenosi da je rekla: (708) "Pred kraj života Allahov Poslanik, s.a.v.s., često je učio: 'Neka je slavljen i hvaljen Allah. Njega molim za oprost i Njemu se kajem', a zatim bi rekao: 'Gospodar moj mi je unaprijed dao do znanja da ću u svome ummetu vidjeti predznak i naredio mi, kada ga vidim, da Ga veličam i hvalim i da od Njega oprost tražim, jer On uvijek pokajanje prima. Ja sam taj predznak vidio u:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu..."' Ovaj hadis prenosi Muslim. Nakon što je objavljeno ovo poglavlje Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da se što više posveti ahiretu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /709/ "Došla je pobjeda, došla je Allahova pomoć, došli su Jemenjani. "Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, a ko su Jemenjani?" "Narod mehkanih srca i prefinjene naravi, kad zavlada vjera i razboritost u vjeri" Značenja ovog poglavlja, kako su ga protumačili učesnici Bitke na Bedru iz Omerova društva o kome se govori u hadisu koji navodi El-Buhari, da nam je Uzvišeni, kad dođe pobjeda i osvajanje gradova i utvrđenja, naredio da Ga veličamo, slavimo i zahvaljujemo Mu, svakako je ispravno i tačno. Kao dokaz za to služi namaz koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od osam rekata u doba "Ed-Duha" klanjao u Meki prilikom njenog oslobođenja. Neki su rekli da je to "Duha-namaz", ali su drugi odgovorili da ovaj namaz Allahov Poslanik nije redovno obavljao ni kad je bio kod kuće, pa kako će ga obavljati kao musafir koji nije namjeravao zadržati se u Meki? Zbog toga je u Meki ostao do kraja ramazana, oko devetnaest dana, skraćujući namaz i mrseći ramazan, ne samo on nego i sva vojska koja je brojala oko deset hiljada ljudi. Ovi drugi kažu da je to bio "Salatul-feth" i dodaju da je preporučeno da komandant vojske, prilikom oslobađanja grada, klanja čim u njega uđe. Ovaj namaz sastoji se od osam rekata. Zna se da ga je klanjao Sa’d ibn Ebu-Vekkas prilikom oslobađanja Medine. Neki kažu da se klanja sa jednim selamom. Ispravnije je da se selam predaje svaka dva rekata kako se navodi u Ebu-Davudovu Sunenu: /710/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na namazu prilikom oslobađanja Meke selam predavao svaka dva rekata."1 Što se, pak, Ibn-Abbasova i Omerova tumačenja tiče, kako se navodi u hadisu koji navodi El-Buhari, da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nagoviješteno da će ubrzo umrijeti, njega treba shvatiti u značenju: Znaj da, kad oslobodiš Meku, svoj rodni grad iz koga si prethodno protjeran, i kad vidiš ljude da u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, sa ovim je svijetom za tebe završeno. Zato se pripremaj za odlazak sa njega. Onaj svijet za tebe je, zaista, bolji od ovog. Tvoj Gospodar će ti dati pa ćeš zadovoljan biti.
1 Molimo Uzvišenog Allaha da ovaj namaz uskoro klanjamo u svim gradovima oslobođene Palestine i cijeloga svijeta. Ovo ostavljamo u amanet i mladim generacijama koje dolaze iza nas sve dok Allahova riječ na Zemlji ne bude gornja.
Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:
"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je:
'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/ "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči:
'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'',
'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.
Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima.
Imam Ahmed od Zerr b. Hubejša navodi da je rekao: "Ubej b. Kabu rekao sam da Ibn-Mes'ud u svome Mushafu ne piše poglavlja "pa mi je rekao: /719/ 'Svjedočim da mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu je Džibril, a.s., rekao:
'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'', pa sam rekao. Onda mi je rekao: 'Reci:
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', pa sam i to rekao. Mi izgovaramo ono što je izgovarao i Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ovo prenosi El-Buhari i En-Nesai.
Vjerovatno ova dva poglavlja Ibn-Mes'ud nije bio čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ni svojim ušima ni sigurnim predanjem i vjerovatno je kasnije promjenio mišljenje i priklonio se mišljenju većine (džema'a), jer su njihovo postojanje u mushafima potvrdili ashabi, r.a., i tako ih prenijeli u druge krajeve.
Muslim u svome Sahihu od Ukbe b. Amira navodi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /720/ 'Zar ne vidiš da su noćas objavljeni ajeti kakve nikada nije vidio: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'' i
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi.''" Od Ebu-Seida prenosi se: /721/ "Da je Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od očiju džina i ljudi." Za ovo predanje Et-Tirmizi kaže da je hasenun-sahihun.
O tome šta znači riječ dato je mnogo mišljenja. Ipak, najispravnije je ono koje kaže da se pod njom misli na svitanje. Za ovakvo mišljenje opredjeljuje se i El-Buhari u svome Sahihu, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje
Allah Uzvišeni naređuje da se razmatra Kur'an i razumiju njegova značenja, a zabranjuje da se okrene od njega, da se zapostave njegovo razumijevanje i Jasni izrazi, ukazujući da u njemu nema proturječnosti, nesklada i suprotnosti budući da je to istina objavljena od Istine. Zatim kaže:
"Jer, da je on od nekog drugog, a ne od Allaha", tj. da je od nekoga drugog mimo Allaha, kako tvrde idolopoklonici i licemjeri u tajnosti, u njemu bi našli brojne suprotnosti. To znači da je on čist od proturječnosti, jer je od Allaha, što ukazuju i riječi "oni koji su u znanost upućeni" i koji kažu: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg" (3:7). To znači: i jasni i nejasni ajeti istiniti su, pa zato nejasne objašnjavajte pomoću jasnih i bit ćete na Pravom putu. Međutim, oni koji su pristrani, oni jasne ajete objašnjavaju pomoću nejasnih, pa lutaju. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, on od svog oca, a on od djeda, koji kaže: /789/ - Ja i moj brat bili smo na jednom skupu koji ne bih dao za sve blago svijeta. Kada sam došao s bratom, stariji ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su na jednim vratima i ne želeći da se s njima tiskamo sjeli smo ukraj. Oni su tada naveli jedan ajet iz Kur'ana i počeli raspravljati podigavši glasove. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izišao je ljut i crvenog lica, bacajući na njih prašinu i govoreći im: "Polahko, ljudi, tako su propali narodi prije vas razilazeći se sa svojim vjerovjesnicima i okrećući dijelove knjiga protiv drugih. Kur'an nije objavljen da dokazuje lažnost jednog dijela drugim, nego je objavljen da jednim dijelom dokazuje istinitost drugog dijela. Stoga, ono što znate iz njega, radite po tome, a ono što ne znate - tražite da saznate od onoga koji to zna!" To prenose Muslim i En-Nesa'i od Hamada ibn Zejda.
Uzvišeni Allah, dž.š., kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s., kao što smo ti objavili Kur'an veličanstveni, pa ne gledaj u dunjaluk i njegove ukrase a niti u prolazne ljepote u kojima su uživali njegovi stanovnici, niti u ono čime su oni omamljujuće zadivljeni i očarani, ne zavidi im na tome i ne želi to, ne osjećaj se teško i ne dovodi sebe u stanje u kome će te obuzeti tuga i žalost zbog toga što te niječu i zbog njihovog suprotstavljanja tvojoj vjeri,
"i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede", (26:215) tj. onima koji su s tobom i na tvojoj strani, kao što Uzvišeni veli:
"Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima blag je i milostiv." (9:128)
Postoji razlika u tumačenju značenja sedam ajeta koji se ponavljaju, što to znači? Neki kažu da to znači sedam dugih sura: El-Bekare, Ali-Imran, En-Nisa', El-
Maide, El-En'am, El-E'araf, El-Enfal i Et-Tevbe, i ove dvije smatraju jednim poglavljem. Ibn-Abbas kaže: "Nikome osim Poslaniku, s.a.v.s., one nisu date." Ovakav se stav prenosi i od Ibn-Mes¢uda, Ibnu Omera, Ibn-Abbasa i nekih tabiina. Seid bin Džubeir kaže da ove sure sadrže naredbe, ograničenja i zabrane, kazivanja i propise.
Drugi je stav: tih sedam ajeta ustvari je poglavlje El-Fatiha. Ovo se prenosi od Alije, Omera, Ibn-Mes'uda i Ibn-Abbasa. Ibn-Abbas kaže da je "Bismilla" sedmi ajet, Allah vas je odlikovao njome. Isto iznose Ibrahim En- Nehai i El-Hasan el-Basri, Mudžahid i drugi, a Katade kaže: "Spomenuto nam je da je tih sedam ajeta otvaranje (početak) Knjige, i da se ponavljaju na svakom rekatu obaveznog ili dobrovoljnog namaza." Ibn-Džerir to mišljenje odabire, pozivajući se na zabilježene hadise u vezi sa tim koje smo već navodili prilikom iznošenja vrijednosti poglavlja El-Fatihe; Allahu pripada svaka hvala.
U vezi sa tim, El-Buhari navodi dva hadisa (jedan od njih prenosi Ebu-Seid bin El-Mu´alla), pa kaže: Pored mene je prošao Allahov Poslanik, s.a.v.s., …" i u tom hadisu između ostalog stoji: (701) ...El hamdulillahi rabbil alemin jeste sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur'an veličanstveni, koji mu je dat", (a drugi hadis) prenosi Hurejre, r.a., pa kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (702) 'Srž je Kur'ana sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur'an veličanstveni.'" Ovaj tekst pokazuje da je sura El-Fatiha sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur'an veličanstveni.
Međutim, drugi opisi i tumačenja značenja sedam ajeta koji se ponavljaju u nizu ne proturječi ovom opisu, kao što ne proturječi ni opis Kur'ana u cjelini sa tim, a također ne proturječi ni time jer, zaista, spominjanje nečega ne protivurječi spominjanju nečeg drugog osim njega, ako zajedno doprinose tome opisu, a samo Allah najbolje zna šta je tačno.
"Probdij noć, osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje." To znači: naredili smo ti da u namazu probdiješ pola noći ili malo više od toga, ili malo manje, nema ti u tome grijeha.
"...I izgovaraj Kur'an pažljivo", tj. uči ga polagahno, jer će ti to pomoći da razumiješ Kur'an, a.š., i da ga shvatiš.1
Tako je Muhammed, s.a.v.s., učio Kur‘an, a.š., u Buharijinom Sahihu navodi se od Enesa, r.a.: (528) "Da je on upitan o učenju Allahovog Poslanika, a.s., pa je rekao: Bilo je otegnuto a zatim je proučio:
'Prenosi se od Ummu-Seleme, r.a., koja je, kada je upitana o učenju Poslanika, s.a.v.s., rekla: (529) Pravio je stanke u učenju poslije svakog ajeta.'"
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. Svemilosnog, Milostivog. Vladara Dana sudnjeg. Bilježe ga Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi u hadisu (530). "Uljepšajte Kur‘an, a.š., svojim glasovima" i (531) "Ne pripada nama onaj ko ne uči melodično Kur‘an" i (532) "Ovome je data jedna od frula Davudove porodice", ciljajući na Ebu-Musa el-Ešarija.
1 Ja velim: "Ovo jeste način učenja Kur'ana, a.š., koji hoće Allah, dž.š.: bilo da je u namazu ili van njega, učit će se polagahno i nikako drugačije. Međutim, u ovom našem vremenu vidimo neke kako uče Kur'an, a.š., začuđujućom brzinom, na način da se neispravno izgovara, a da se i ne govori o promišljanju njegovog značenja od imama i muktedije. Tako, onaj ko sluša ne postiže onaj željeni cilj od učenja Kur'ana koji traži Allah, dž.š., i zbog kojeg je naredio da se uči "tertilom". Jasno je i da se ne postiže razumijevanje; a ako nema razumijevanja, ne može se ni postupiti po njemu. Ako izostane praksa i primjena, nastat će zastranjivanje i razmimoilaženje u shvatanjima. Ovo je problem sa kojim se suočavaju muslimani današnjice bilo da se radi o vladarima ili narodima. Problem je dostigao tu tačku da se imami džamija, osim onih kojima je Allah, dž.š., Svoju milost ukazao, diče brzinom učenja Kur’ana i obavljanja namaza, naročito ovo važi za teravih-namaz. Tako će reći neki imam, npr.: "Ja sklanjam 23 rekata za trećinu sata...", drugi će kazati: "Ja to završim u toku jedne četvrtine sata"!!? Kao da je to predmet utrke!! Da i ne govorimo o zarađivanju para za učenje Kur'ana, a.š., i njegovo usmjeravanje ovim smjerom zbog kojeg ga nije objavio Allah, dž.š., i to sve zbog težnje za imovinom...?!! Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (535) "Učite ga prije no što ga počne učiti narod koji će se odnositi prema njemu kao prema odapetoj strijeli, želeći da postignu brzu nagradu, ne mareći za onom kasnijom." Kur'an, a.š., nije objavljen ni radi čega drugog do da se njegovi propisi izvršavaju i da se na njima uspostavi islamska država.
"Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati." Tj. teške u momentu objavljivanja zbog njihove veličine, kao što veli Zejd b. Sabit, r.a.: (533) "Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sišla je objava, a njegovo je koljeno bilo naslonjeno na moje i skoro da mi je polomio koljeno.
U Buharijinom Sahihu prenosi se od Aiše, r.a.: (534) "El-Haris b. Hišam je pitao Allahovog Poslanika: 'Kako ti dolazi objava?' On je odgovorio: 'Ponekad mi dođe kao zvuk zvona i taj način objave mi je najteži i kada prestane ja znam šta mi je objavljeno. Ponekad mi se prikaže melek u čovječijem obliku koji govori i ja razumijem sve što kaže.'" Aiša, r.a., veli: "Vidjela sam ga u času primanja objave, u vrlo hladnom danu: kada je prestala, čelo mu je bilo obliveno znojem." Ovo je Buharijina verzija hadisa.
Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da strpljivo podnese ono što mu govore oni maloumni iz njegovog naroda koji ga smatraju lažljivcem i da ih napusti i ostavi na najljepši način, bez korenja I grdnji. Zatim mu Allah, dž.š., veli prijeteći nevjernicima iz njegovog naroda i prijeteći određenom kaznom, a On je Silni, Čijoj se srdžbi niko ne može suprotstaviti.
Zar Onaj Koji je stvorio savršeno stvorenje iz ugruška nije u stanju vratiti ga u prvobitno stanje? Nema sumnje da je ponovno vraćanje u prvobitno stanje manje čudo u pore|enju sa prvim stvaranjem. Ibn Ebi-Hatim prenosi sa svojim senedom, koji seže do jednog ashaba koji je bio na zaravnjenom krovu zgrade i učio Kur‘an, a.š., povišenim glasom, i kada je proučio ajet:
"I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", rekao je: (557) "Svakako, slavljen neka si moj Gospodaru." Kada je upitan o tome, rekao je: "čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da to izgovara." Bilježi ga i Ebu-Davud u ovoj verziji, ne navodeći ime ashaba, što ne smeta.
Ebu-Davud bilježi i hadis od Ebu-Hurejrea, hadis koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (558) Kada neko od vas prouči 'Vet' Tini vez'ejtuni' i dođe do kraja, i prouči: 'Zar Allah nije sudija najpravedniji!', neka kaže:
'Bela ve ene ala zalike mineš-šahidin'. 'Svakako, i ja sam jedan od onih koji to svjedoče.'
Ko prouči: La 'uksimu bi jevmil-kijame, i do|e do ajeta: "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", neka kaže: "Svakako".
Ko prouči: Vel-Murselati urfa, i do|e do kraja ajeta: "Pa u koji će govor, ako ne u Kur‘an, vjerovati", i neka kaže:
"Vjerujemo u Allaha, dž.š." Bilježe ga Ahmed i Tirmizi.
tj. njima će se desiti suprotno od onoga što su zaradili oni koji su zalutali i tvrdoglavi bili, koji su odvučeni na svojim licima u džehenemsku vatru.
"Na mjestu u kome će biti zadovoljni", tj. u kući Allahovog gostoprimstva i zadovoljstva.
"...kod Vladara Svemoćnoga", tj. kod Uzvišenog Vladara, Stvoritelja, Moćnog da vam pruži sve što tražite i želite. Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Omera da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pravedni će biti kod Allaha na minberima od svjetlosti, sa desne strane Milostivog, obje su Njegove ruke desne (jemin), a to su oni koji su bili pravedni u presudama u svojim porodicama i sa onima kojima su upravljali." Ovaj hadis prenose još i Muslim i En-Nesai.