Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: ″Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene″, rekao: ″Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne utiče na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.″ ″Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene″, tj. njihova se srca prestraše i uplaše, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvršavaju ono što je On naredio, a klone se onoga što je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvišeni kaže: ″...a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povečavaju , odnosno uvjerenje. El-Buhari i još neki islamski učenjaci ovaj i slične ajete uzeli su za dokaz da se iman može povečavati i da je on različitih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvišeni kaže: ″Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju ″(9:124) Taj stav zastupa večina ummeta, a kaže se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvišeni kaže: ″...i samo se na Gospodara svoga oslanjaju″, tj. oni žele samo Njega, streme samo Njemu, traže utočište samo kod Njega, svoje potrebe izlažu samo Njemu, znaju da ono što On hoće biva, a što On neće ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i saučesnika u njoj, i znaju da On brzo sviđa račune. Zato je Se'id ibn Džubejr rekao: ″Oslanjanje na Allaha je potpuni iman"

Kada su objavljeni ovaj i ajet: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi..." (4:10), svaki ashab, koji je kod sebe imao jetima, odmah je odvojio svoju hranu od njegove, svoje piće od njegovog, pa bi se desilo da iza njega ostane nešto od hrane, a oni bi je ostavljali za njeg dok je svu sam ne pojede ili dok ne propadne. To im je bilo teško, pa su to spomenuli Poslaniku, s.a.v.s., te je Allah, dž.š., objavio: "I pitaju te o siročadi. Reci: 'Bolje je imanja njihova unaprijediti!' A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša..." (2:220) pa su oni ponovo pomiješali svoju hranu sa njihovom, svoje piće sa njihovim. Ovo prenosi Ebu-Davud od Ibni-Abbasa. "...sve dok punoljetno ne postane", tj. dok ne postane spolno sposobno. 31 "I da krivo na litru i na kantaru ne mjerite": Allah, dž.š., naređuje da se poštuje pravda prilikom davanja i uzimanja, kao što je zaprijetio onome ko je ne bude poštovao riječima: "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na dan veliki, na dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići." (83:1-6) A Allah, dž.š., uništio je narod koji je nepravedno na litru i na kantaru mjerio. "Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo", tj. ko se bude trudio da izvrši svoje obaveze, pa makar i pogriješio, ukoliko je uradio što je bio u stanju, neće biti kažnjen. "I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika." Kao što Allah, dž.š., kaže: "O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti..." (5:8) "I da obaveze prema Allahu ne kršite." Ibn-Džerir kaže: "I uradite po Allahovoj preporuci. A izvršenje preporuke sastoji se u tome da Mu budete pokorni u onome što vam je naredio i u onome što vam je zabranio i da postupate po Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, s.a.v.s. To vam je izvršenje Allahove oporuke. "...eto, to vam On naređuje, da biste to na umu imali", tj. to je ono što vam On posebno naglašava, kako biste pouku uzeli i kanili se onoga na čemu ste bili prije ovoga.

___

31
Spolna sposobnost nije dovoljna, nego dok ne postane i umno sposobno. Jer, kur'anski izraz podrazumijeva i fizičku i umnu punoljetnost. A Allah najbolje zna.

Ali ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas, komentarišući ovaj ajet, rekao: "Allah, dž.š., naređuje vjernicima da budu u džematu, a zabranjuje im da se razilaze i na grupe dijele, i obavještava ih da su stradali oni prije njih upravo zbog polemike i svađe u pogledu Allahove vjere i slično." Ovo isto tvrde Mudžahid i drugi. Imam Ahmed prenosi da je Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao: (261) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nacrtao je svojom rukom jednu crtu, a zatim rekao: 'Ovo je Allahov pravi put.' A zatim je povukao nekoliko crtica sa njene desne i lijeve strane i rekao: 'Ovo su razni putevi, na svakom od njih stoji šejtan koji u njega poziva.' A zatim je proučio: 'I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova'". Isti ovaj hadis prenosi i El-Hakim i kaže da je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim nisu zabilježili. A Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je on upitao Ibn-Mesuda o pravom putu, pa mu je Ibn-Mesud odgovorio: "Muhammed, s.a.v.s., ostavio nas je na njegovom početku, a njegov je kraj u Džennetu." "...pa se njega držite i druge puteve ne slijedite." Ovdje je pravi put spomenut u jednini, jer je istina jedna, i zbog toga je ostale puteve spomenuo u množini - jer su oni mnogobrojni i raznovrsni. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati." (2: 257) Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubade ibn Samita da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (262) "Ko će mi od vas dati prisegu na ova tri ajeta?" A zatim je proučio: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje": dok nije završio navod sva tri ajeta. A zatim je rekao: "Ko postupi po njima, Allah će ga nagraditi, a ko nešto od njih uskrati i Allah ga stigne na ovom svijetu, to će mu biti kazna. A koga ostavi za onaj svijet, on će biti prepušten Allahu: ukoliko bude htio - kaznit će ga, a ukoliko bude htio - oprostit će mu."

Reci: "klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova", Allah, dž.š., naređuje mu da obavijesti mušrike, koji obožavaju drugog mimo Allaha i kolju u ime nekog drugog, da im se on suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo Allahu i on prinosi žrtvu samo u Njegovo ime. On nema sudruga. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji..." (108: 2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u tome.

Ovaj ajet upućuje na iskreno oslanjanje na Allaha (tevekkul), kao što prethodni upućuje na iskrenost u ibadetu. Pa Allah, dž.š., kaže: “Reci,” o Muhammede, mušricima: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?", tj. ja se ne oslanjam ni nakog drugog osim na Njega i samo se Njemu obraćam, jer On je Gospodar svega, On sve posjeduje i On stvara i naređuje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma često spominju  zajedno. Kao što Allah, dž.š., kaže: "Tebi ibadet činimo i od Tebe pomoć tražimo." (1:4) "...zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!" (11:123) "Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki će grješnik samo svoje breme nositi", tj. svako će biti nagrađen prema svojim djelima: ako budu dobra - dobrim, a ako budu loša - lošim, i niko neće snositi odgovornost za tuđe greške. Ovo je pokazatelj Allahove, dž.š., pravde, kao što kaže: "Svaki je čovjek zaiog onoga što je radio, osim onih na desnoj strani..." (74:38-39), tj. sudbina svakog čovjeka ovisi o njegovim lošim djelima. Kao što Allah, dž.š., kaže: "...ako grijehovima pretovareni zovne da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak". (35:18) "Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti", tj. radite ono što mislite da je ispravno, a i mi ćemo raditi po svom, pa ćete izaći pred Gospodara, kao što ćemo i mi izaći pred Njega, pa će i vas i nas obavijestiti o vašim i našim djelima i o onome u čemu smo se razilazili na ovome svijetu. Kao što Allah, dž.š., kaže: Reci: "Gospodar će nas naš sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, Sveznajući." (34:26)

Allah, dž.š., odgovarajući Svome robu i poslaniku 'Isau, a.s., i upučujući ga na odricanje od kršćana, nevjernika koji su lagali na Allaha i Njegova poslanika, i na to da jedino On daje konačnu presudu, kaže: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti."  Ibn-'Abbas veli: To je dan u kome će muwehhidima (monoteistima) koristiti njihov tewhid."Njima će dženetske bašće, kroz koje teku rijeke, pripasti, vječno i dovijeka će u njima ostati."  U njima će boraviti i iz njih neće izlaziti. "Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim." Kao što Allah, dž.š., u drugom ajetu kaže:

"A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga." (9:72) "To će veliki uspjeh biti!"  To je največi uspjeh, jer Allah kaže:

"Za ovako nešto neka se trude trudbenici!" (37:61)

"I neka se za to natjeću oni koji se hoče natjecati!" (83:26)

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da sa strpljivošću i namazom traže od Njega dobro koje na ovom svijetu priželjkuju. O tome Ibn Ebi-Hatim, s lancem koji seže do Omera ibn Hattaba, r.a., kaže: "Strpljivosti imaju dvije vrste: strpljivost pri nesreći, koja je dobra, i strpljivost pri izbjegavanju Allahovih zabrana, koja je još bolja." Ibn-Mubarek s lancem prenosilaca prenosi od Seida ibn Džubejra da je rekao: "Strpljivost je prihvaćanje onoga što pogodi Allahova roba, uzdajući se da će to naći kod Allaha. Nekada čovjek podnosi teškoće pokazujući to is­ključivo kroz strpljivost."

Što se tiče riječi Uzvišenog: "namaz, molitva", ona ima jednu od glavnih uloga da čovjek bude postojan. Od Huzejfe ibn Jemana prenosi se: /66/ "Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo, on bi pristupio namazu." Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: /67/ "Posmatrao sam nas u noći uoči Bedra. Svi smo spavali izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je klanjao i molio dovom sve do sabaha." Ibn-Džerir navodi lanac prenosilaca koji seže do Ujejne ibn Ab­durrahmana, odnosno njegovog oca, da je Ibn-Ab­bas, kada je na putu čuo za smrt svog brata Qathema, prvo izgovorio: "Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!", a zatim skrenuo s puta i sjeo da se odmori. Klanjao je dva rekata ostajući dugo na sjedenju (tešehhud), a potom ustao i idući prema svojoj jahalici (devi) rekao: "Tražite pomoć strpljenjem i namazom. To je doista teško, osim poslušnima." /45/ Ibn- -Džerir navodi značenje ajeta: "O vi, svećenici Sljed­benika Knjige, tražite pomoć posvećujući se pokor­nosti Allahu i obavljanjem namaza, koji zadržava čovjeka od sramotnih i nevaljalih djela i približava Allahovom zadovoljstvu, čije obavljanje nije teško samo pokornim, tj. skromnim i predanim pokornosti iz straha od Njega." Jasno je da navedeni ajet, iako predstavlja obraćanje u kontekstu opomene Izraelićanima, nije upućen isključivo njima, nego ima opći smisao kako za njih tako i za druge ljude A, Allah to najbolje zna!

Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim navode: Junus nam je pričao: Sufjan - tj. ibn Ujejne - pričao nam je od Ubejja, da je on rekao:/347/ Kada je Allah Uzvišeni objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!", Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: "Šta je ovo, Džibrile?" A on mu je odgovorio: "Allah ti naređuje da oprostiš onom ko ti nepravdu nanese, da daš onom ko tebi ne da i da odeš onom ko tebi ne dolazi." Ovaj hadis prenosi i Ibn-Merdevejh preko Džabira i Kajsa ibn Sa'da ibn Ubade od Poslanika, s.a.v.s. A El-Buhari kaže: Uzvišeni kaže: "Ti sa svakim - lijepo!..."  Riječ znači: dobro i lijepo. Zatim on navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., u kojem se kaže da je jedan čovjek naljutio Omera kad je ušao kod njega, pa mu je el-Hurr ibn Kajs rekao: "O vladaru pravovjernih, Allah je Uzvišeni rekao Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.: 'Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!', a ovaj čovjek je zaista neznalica! I tako mi Allaha, Omer nije prešao preko tog ajeta kada mu ga je on citirao! On se uvijek obuzdavao kada bi mu bila citirana Knjiga Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog." Ovo predanje navodi samo El-Buhari. A Buharijine riječi: "Riječ znači: dobro i lijepo", potvrđuju i Urve ibn-Zubejr, Es-Suddi, Katade, Ibn-Džerir i još neki. Ibn-Džerir kaže: "Allah je naredio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da naređuje ljudima dobro - podrazumijevajući tu sva dobra djela - i da se kloni neznalica." Iako je to izrečeno u formi naredbe Poslaniku, s.a.v.s., time se ustvari odgajaju vjernici da otrpe kada neko nanese nepravdu i uvredu lično njima, a ne da puste na miru one koji zapostavljaju svoje obaveze prema Allahu, niti da opraštaju onima koji ne vjeruju u Allaha i neće da spoznaju da je On Bog - jer su takvi muslimanima neprijatelji. U vezi sa riječima Uzvišenog: "Ti sa svakim - lijepo!..." Se'id ibn Ebi-Arube navodi od Katade: "Ovo su pravila ponašanja koja je Allah preporučio i naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s.," a jedan mudrac je taj smisao pretočio u stihove sa asonancom:

Praštaj i naređuj dobro - kao što ti je naređeno, i kloni se neznalica!

Svakom se sa blagošću obraćaj - divna li je blagost od moćnika!

Pošto je Allah Uzvišeni spomenuo dobročinstvo prema roditeljima, na to vezuje spominjanje dobročinstva prema rodbini i održavanje rodbinskih veza. U hadisu se veli:
/37/ "Majku, oca a zatim dalje, pa dalje." A u drugoj predaji: "...zatim bližeg pa bližeg." Također se veli u hadisu:
/38/ "Ko želi da mu se poveća nafaka i da mu se produži vijek neka pazi na rodbinske veze." Riječima: "...ali ne rasipaj mnogo" Uzvišeni Allah naređuje dijeljenje a zabranjuje u tome rasipanje, već treba u tome naći sredinu, kao što ističe: "i... oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare" /25:67/

zatim izražavajući odvratnost spram rasipanja i pretjerivanja kaže: "jer su rasipnici braća šejtanova", tj. slični su im u rasipništvu, nepromišljenosti i ostavljanju pokoravanja a prihvatanju griješenja spram Allaha, dž.š., pa zbog toga Uzvišeni kaže: "...a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan", tj. poriče Allahove blagodati koje su mu date i ne pokorava se Njemu, već naprotiv prihvata neposlušnost i protivrječi Mu. Ibn-Mes’ud, r.a., kaže: "Rasipanje je dijeljenje tamo gdje ne treba." Tako kaže i Ibn-Abbas, r.a., Mudžahid veli: "Kada bi čovjek sve podijelio na putu Istine, ne bi bio rasipnik, a ako bi podijelio neznatna sredstva tamo gdje ne treba, bio bi rasipnik."

Uzvišeni kaže: "A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš...", tj. ako neko od tvoje rodbine ili od onih kojima smo naredili da im dadneš, od tebe zatraže nešto što ti nemaš, a ti od njih glavu okreneš zbog nedostatka sredstava: "onda im bar koju lijepu riječ reci", tj. obećaj im blago i lijepo da kada stigne Allahova opskrba, kao što tumače Mudžahid, Ikrime i drugi, dostavit ćemo vam je, ako Bog da.

Allah Uzvišeni naređuje umjerenost u životu, smatra škrtost negativnim svojstvom i zabranjuje rasipništvo: "Ne drži ruku svoju stisnutu", tj. ne budi škrtac koji nikome ništa ne daje: "...a ni posve otvorenu", tj. ne pretjeruj u dijeljenju tako da podijeliš više nego što treba, pa ćeš, ukoliko škrt budeš, biti prekoren i grđen, a ukoliko previše dijeliš, ostat ćeš bez ičega što bi mogao podijeliti, pa ćeš postati kao životinja koja se premori od prevelikog puta pa stane zbog slabosti i iznemoglosti. Za takvu životinju kaže se "hasir". U Sahihu Buharije i Muslima, Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/39/ "Primjer škrca i onog koji dijeli je kao primjer dvojice ljudi koji na sebi imaju željezne ogrtače od grudi do ključne kosti. Dobrotvor neće ništa nikada podijeliti, a da mu se ogrtač neće produžiti i proširiti na njemu toliko da mu konačno pokrije i njegove jagodice i brisati mu trag stopala. Što se tiče škrte osobe kad god htjedne podijeliti nešto prilijepit će mu se karika ogrtača na svom mjestu na tijelu, pa će nastojati da ga proširi, ali se on neće proširiti." Tekst je preuzet iz Buharijine predaje iz poglavlja o zekatu. U "Sahihu" Buharije i Muslima, Esma bint Ebu-Bekr, r.a., kaže: "Allahov Poslanik je rekao:
/40/ 'Dijeli ovako, ovako i ovako! Ne zadržavaj imovinu u posudi da je ne dijeliš pa da je i Allah zadrži od tebe! Ne steži uzicu (na novčaniku), pa da se i ona tebi stegne!'" A u drugom predanju kaže se: "Ne nabrajaj (svoja dobročinstva) pa da i tebi Allah izbroji Svoja!" Buharija i Muslim prenose od Ebu- Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/41/ "Nema ni jednog dana u kome ljudi osvanu a da im dva meleka ne siđu sa Neba, od kojih jedan uzvikuje: "Allahu moj, ko god je udijelio daj mu naknadu!" Dok drugi uzvikuje: "Allahu moj, ko čuva imovinu toliko da mu je žao podijeliti, daj mu propast." Imam Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., merfu’ - hadis:
/42/ "Neće se umanjiti imetak koji se podijeli kao sadaka, a Allah će onome koji udijeli povećati ugled. Onaj ko je skroman i ponizan Allahu, Allah ga uzdiže." Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Mes’uda da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
/43/ 'Neće osiromašiti onaj ko je umjeren.'"

Uzvišeni kaže: "I ne približavajte se imetku siročeta, osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno", tj. ne trošite imetak siročeta osim ako ga želite povećati: "I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan - neka se uzdrži, a ko je siromašan - neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši." /4:6/ Muslim u "Sahihu" bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Ebu-Zerru, r.a.:
/49/ "Ebu-Zerre, vidim te slabog a želim ti ono što želim i sam sebi: nemoj da budeš vođa ni dvojici i nemoj upravljati imetkom siročeta!" Uzvišeni kaže: "i ispunjavajte obavezu", tj. obaveze koje ste ugovorili s ljudima i ugovore koje ste sklopili s njima jer će čovjek biti pitan za svaku obavezu i svaki ugovor: "jer će se za obavezu zaista odgovarati!"

Uzvišeni kaže: "Napunite mjeru kad mjerite na litru", tj. bez škrtarenja i ne umanjujte ljudima: i "mjerite na kantaru!" Riječ čita se sa dammom i kesrom, kao "kirtas" a to je mjera (vaga). "To je bolje", tj. vama na ovom i na onom svijetu, i zbog toga kaže: "i posljedice su ljepše", tj. utočište i ishod na ahiretu.

Naređuje Slavljeni i Uzvišeni Svome robu i Poslaniku, s.a.v.s., da naredi Njegovim robovima - vjernicima da govore samo pozitivan govor i lijepe riječi a u protivnom šejtan bi mogao posijati neprijateljstvo među njima i loš govor pretvoriti u loša djela projicira zlo, prepirku i borbu, budući da se njegovo neprijateljstvo manifestira još od Adema, pa je zbog toga zabranio da musliman okreće oružje prema svome bratu muslimanu, jer bi šejtan mogao došaptati nešto [7] pa da ga on svojom rukom pogodi. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/59/ "Neka niko ne pokazuje od vas oružjem na svoga brata, jer ne zna niko od vas možda šejtan samo malo pomakne njegovom rukom, pa ubije svoga brata i padne u jednu od džehenemskih jama." Bilježe ga Buhari i Muslim od Abdurrezaka.

___

[7]

"Nezg" : šejtanovo došaptavanje. Nezegahu: udario ga je rukom ili kopljem.

Ovo je uputa Uzvišenoga za onoga koji odluči da učini nešto u budućosti. On to, naime, treba obaviti osjećajući se ovisnim o Onome Koji poznaje tajne. Već je spomenut na početku ovog poglavlja povod za objavljivanje ovog ajeta u vezi sa govorom Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je bio upitan o kazivanju o stanovnicima pećine: "Sutra ću vam odgovoriti". Zato je objava kasnila 15 dana. Spomenuli smo to, sažeto, na početku poglavlja.

Ovo je uputa Uzvišenoga za onoga koji odluči da učini nešto u budućosti. On to, naime, treba obaviti osjećajući se ovisnim o Onome Koji poznaje tajne. Već je spomenut na početku ovog poglavlja povod za objavljivanje ovog ajeta u vezi sa govorom Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je bio upitan o kazivanju o stanovnicima pećine: "Sutra ću vam odgovoriti". Zato je objava kasnila 15 dana. Spomenuli smo to, sažeto, na početku poglavlja. “A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga”, tj. kada zaboraviš da kažeš: "Ako Bog da" za nešto što ćeš uraditi u budućnosti, onda reci: "Ako Bog da" kada se sjetiš. Ovo kažu Ebu el-Alijeh i Hasan el-Basri. Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Čovjek koji se zaklinje za nešto ima pravo da kaže: 'Ako Bog da (Inšallah)', makar se to očekivalo i za godinu dana." 
"i reci: 'Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga'“, tj. ako budeš upitan o nečemu što ne znaš, pitaj Allaha Uzvišenog o tome i Njemu se okreni, uputit ćete na ispravnost i razboritost u tome. A Allah najbolje zna!

Alejhiselam im je naređivao da upotpunjuju mjeru i pravilno vagaju, a zabranjivao im je da zakidaju u mjerenju, pa kaže:

"Pravo mjerite na litru i ne zakidajte", tj. činite tako da mjera bude dovoljna i potpuna i pri prodaji i pri kupovini, uzimajte kao što dajete, a dajite kao što uzimate, bez škrtarenja.

"A na kantaru ispravnom mjerom mjerite." Riječ znači - "vaga", a neki kažu da znači pravda, a Uzvišeni kaže:

"i ljudima prava njihova ne umanjujte", tj. ne umanjujte njihove imetke.

U Allahovom govoru: "I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje." U osnovi riječ "sa'ar" znači "bolest u vratovima deva od koje se uvijaju vratovi". S time je upoređen oholi čovjek koji okreće svoje lice od ljudi u vrijeme dok im govori ili dok mu govore omalovažavajući  ih i sebe uznoseći nad njima, što Allah, dž.š., zaista, zabranjuje.  Njegov govor: "i ne idi Zemljom nadmeno" znači gordo i oholo.

Ne idi tako jer će se Allah, dž.š., rasrditi na tebe. Zbog toga je Slavljeni rekao:

"jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog", tj. samodopadljivog i koji se iznad drugih uzdiže, kao što Uzvišeni veli:

"i ne idi Zemljom nadmeno, jer zemlju ne može probiti ni brdo u visinu dostići." (17:37)

Hafiz El-Taberani prenosi od Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa da rekao je: /441/ "U prisustvu Resulullaha, s.a.v.s., spomenuta je oholost, a on je na nju posebno ukazao pa rekao je:

"Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." Tada je jedan čovjek iz naroda rekao: "Tako mi Allaha, o Allohov poslaniče, ja, zaista, operem svoju odjeću pa se divim njezinoj bjelini i divim se kaišu na obući, švigaru na liču", pa je, s.a.v.s., rekao: "Nije to oholost. Oholost je da niječeš Istinu i potcjenjuješ ljude."

Allohov govor: "U hodu budi odmjeren", ni spor, ni brz, već između toga dvoga. Njegov govor: "a u govoru ne budi grlat" znači ne diži glas bez potrebe. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"zbilja, najneprijatniji glas je revanje magarca", tj. to je najružniji glas. Dakle krajnja namjera od visokog podizanja glasa je poistovjećena sa magarcem. Usto, on je omrznut  kod Allaha, dž.š.

Uporedba sa magarcem iziskuje zabranu i kranjni prijekor, jer je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /442/ "Nama ne pripada loš primjer (…) Onaj ko povrati dar je kao pas  koji povrati po to poliže." U tefsiru ovog ajeta  En-Nesai prenosi od Ebu-Hurejrea,  koji kaže da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /443/ "Ako čujete kukurijekanje pijetla, onda tražite od Allaha, dž.š., neko dobro, a ako čujete revanje magarca onda se utječite Allahu, dž.š., od šejtana jer ga je magarac tada vidio." Prenose ga sastavljači Kutubus-sitte izuzev Ibnu-Madžea.

Ovo su korisni savjeti iz kur'anskih kazivanja o mudrom Lukmanu. O njemu se prenose mnogobrojne mudrosti i pouke. Tu spada i ono što prenosi imam Ahmed od Ibn-Umera da je rekao: "Izvijestio nas je Allohov Poslanik, s.a.v.s i rekao: /444/ 'Lukman je govorio: 'Ako je Allah nešto povjerio ili pohranio, to bi i sačuvao.''"

Prenosi se od Ibn Ebi-Hatema, a ovaj prenosi od Kasima ibn Muhajmera da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /445/ "Mudri Lukman je savjetujući svoga sina rekao: 'O sine moj, čuvaj se prerušavanja jer je to uzrok straha u noći, a pokuđenosti u danu!'

Iz govora njegovom sinu

"O sinko moj, zaista, mudrost podiže nevoljnike do kraljevskih prijestolja. O sinko moj, ako uđeš među narod, onda im nazovi selam, zatim sjedi u prikrajak i ne govori dok oni ne počnu da govore, pa ako budu u govoru spominjali Allaha, onda im se pridruži, a ako uđu u neki drugi razgovor, onda ih napusti i pridruži se drugim."

O skromnosti

Hadisi koji se odnose na savjete mudrog Lukmana njegovom sinu.

Enes ibn Malik rekao je: "Čuo sam Allahovog Poslanika kad rekao je: /446/ 'Možda će raščupanom čovjeku u dva pohabana haljetka koga ljudi otjeruju ispred vrata Allah uslišati kada ga usrdno moli.'"

Od Enesa, r.a., se prenosi da rekao je: "Rekao je Resulullah: /477/ 'Blago pobožnjacima, bogatašima koji kada su prisutni ne poznaju se, a kada su odsutni to se ne osjeća. Oni su svjetiljke kojima ništa ne može naštetiti, nikakav fitneluk na Zemlji.'"

Od Muaza ibn Džebela se prenosi da rekao je: "Čuo sam Resulullaha da rekao je: /448/ 'Zaista je i najmanji dio oholosti - širk. Allah voli i nenametljive bogobojazne bogataše koji kada su odsutni, to se ne osjeća, a kada su prisutni, nisu uočljivi. Njihovo srce su svjetionici upute, spašeni od svake tamne sumnje.'"

Slava (popularnost)

Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Resulullah rekao: /449/ "Dosta čovjek ima zla, osim onaj koga je Allah sačuvao da ljudi prstima pokazuju na njega, njegovu vjeru i njegov dunjaluk. Uzvišeni Allah ne gleda na vaš izgled, na vanjski lik, nego gleda Vaša srca, iman, i vaša djela."

U lancu prenosilaca nalazi se Ibn-Lehi‘a, a on je okarkerisan kao slab prenosilac kao slab zbog lošeg pomučenja nakon što su njegove knjige izgorjele.

Ibrahim ibn Ehem, r.a., rekao je: "Nije iskren prema Allahu Onaj Koji voli slavu." Selim  ibn Hanzale rekao je: "Dok smo bili sa svojim  ocem, nad njim se nadvio Omer ibn Hatab i rekao: 'Zaista je ona (slava) poniženje za sljedbenike, a iskušenje za one koji je slijede.'" Ibrahim en-Nehai  rekao je: "Ne oblači odjeću kojom ćeš se proslaviti među učenjacima niti da te to potcijeni među pokvarenjacima."

Lijepo vladanje

Od Enesa, r.a., se prenosi: /450/ "Alejhisselam je bio čovjek najljepše naravi. Od Ibn-Omera, r.a.: /451/ "Pitali su Allahovog Poslanika: 'Koji je vjernik najbolji?' Rekao je: 'Onaj ko je najljepše naravi.'"

Od Aiše, r.a., kao merfu'-predanje prenosi se: /452/ "Lijepom naravi Allahov rob dostigne stepen onoga koji obnoć klanja, a danju posti."

Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je kazao: /453/ "Pitali su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome što će ljude najviše uvesti u Džennet, pa rekao je: 'Bogobojaznost i lijepe naravi', pa je upitan što će ljude najviše uvesti u Vatru. On rekao je: 'Dva otvora: usta i spolni organ.'"

Od Enesa kao merfu'-predanje prenosi da rekao je: /454/ "Lijepa narav donosi  dobro dunjaluka i ahireta." Od Hasana ibn Alije prenosi se da je rekao: "Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: /455/ 'Za lijepu narav Allah daje robu kao što daje mudžahidu na Božijem putu, kada odlazi ima nagradu i kada se vraća.'"

Od Ebu-Hurejrea kao merfu'-predanje prenosi se da je rekao: /456/ "Od ljudi, vi nećete uspjeti sa vašim imetkom već sa prijatnim licem i lijepom naravi."

Kuđenje oholosti

Od Ibn-Mes'uda prenosi se merfu'-predanje, pa se kaže: /457/ "U Džennet neće ući onaj ko u svom srcu bude imao trunku oholosti, niti će ući u Vatru onaj u čijem srcu bude trunka imana."

A od Abdullaha ibn Umera da rekao je, pripisujući to Poslaniku: /458/ "U čijem srcu bude i trunka oholosti, Allah će ga naglavačke baciti u Vatru." Muhammed ibn Husejn ibn Alij, Alijin, r.a., unuk, rekao je: "U čovječije srce ne uđe ni malo oholosti a da mu se, za isti procenat, ne smanji razum." Što se tiče gordosti (ihtijal), od Burejde, kao merfu'-predanje se prenosi:  /459/ "Ko bude svoju odjeću puštao po zemlji s gordošću, Allah ga neće ni  pogledati." Od Ebu-Hurejrea također kao merfu'-predanje: /460/ "Na Sudnjem danu Allah neće pogledati onog ko spusti po zemlji  svoj ogrtač. Dok je čovjek šepureći se išao zaogrnut svojim ogrtačem, Allah ga je utjerao u zemlju, pa će u njoj čekati sve do Sudnjeg dana.

.................................

To je Karun, koga je Allah, dž.š., utrpao u zemlju zbog njegovog nevjerovanja, oholosti i gordosti, da nas Allah sačuva toga!

"To su oni koji­ma pripadaju blagoslovi od Gospodara njiho­va i milost", dakle kao vid Njegove pohvale njima.

"To su oni koji su na Pravom putu." Omer ibnel-Hattab kaže: "Divne su to naknade i dodatak uz njih!" Riječi:

"To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost" sadrže dvije naknade, a riječi:

"To su oni koji su na Pravom putu" sadrže dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, također, i poseban dodatak.

O "istirdža'u", tj. izgovaranju Allahovih riječi kod nedaća: "Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti", postoje brojni hadisi Među njima su i riječi koje navodi Mus­lim u svom Sahihu od Ummi-Seleme, r.a., koja kaže: čula sam Allahovog Poslanika kako kaže: "Nema toga roba koga nešto pogodi, pa kaže:'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti Moj Bože, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro', a da ga Allah ne nagradi i da mu pos­lije toga ne da dobro." Zatim ona kaže: "Kada je umro moj muž, ja sam postupila (govorila) kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."

Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Svaki musliman i mus­limanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koli­ko davno da se dogodilo i to bude povodom da iz­govore riječi: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti', Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći."

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sinana1 da je rekao:  Ukopavao sam svoga sina i, dok sam još bio u kaburu, za ruku me je uzeo Ebu-Talha el-Havlani, izvukao me, a potom rekao: "Da te obradujem!?" Rekoh: "Da", a on reče: Pričao mi je Ed-Dahhak ibn Abdurrahman ibn Avzeb kako je Ebu-Musa rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah kaže meleku smrti: uzeo si sina Moga roba, uzeo si mu zjenicu oka nje­govog, plod srca njegovog? On reče: Da Zatim mu je rekao: Pa šta je on na to rekao?, a melek reče: Tebe je hvalio i rekao:“Mi smo Allahovi I njemu se varaćamo” zatim mu je rekao: Sag­radite dom u Džennetu i nazovite ga Dom zahvale!"

1 Ime Ebu-Sinan odnosi se na Isaa ibn Sinana.

Riječi Uzvišenog:

"Reci vjernicima da oproste onima koji se ne boje Allahove kazne", tj. da oproste nevjernicima, kojima je data Knjiga i mušricima. Neka im praštaju i neka podnose uvrede koje im nanose. Ovo je bila praksa u početku islama, kako bi se njihova srca pridobila. Ali, pošto oni ustrajaše u svom inadu, Allah je propisao suprotstavljanje i borbu (džihad),

 "da bi nagradio ljude za ono što su radili", to znači: ako su vjernici oprostili nevjernicima na ovom svijetu, Allah će ih kazniti na drugom svijetu.

Ibn-Džerir navodi da je Ibn-Abbas rekao: Jedan od ensarija,građana Medine, primio je islam, zatim ga napustio i priključio se idolopoklonicima, zatim se pokajao i poslao neke da izvide kod Allahovog Poslanika: može li donijeti tevbu, tj. pokajati se? Na­kon toga objavljeno je:

"Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istinit, a i Jasni dokazi su mu došli!?"  Dakle, ako su im došli dokazi i argumenti koji potvrđuju istinitost onog što donosi i objašnjava Poslanik, pa se oni, i pored toga, vrate idolopoklon­stvu. Pa kako mogu zaslužiti Pravi put nakon što su se upustili u zabludu?! Zato Allah Uzvišeni i kaže:

 "Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji nasilje čini"

"U kome će vječno ostati"  (tj. u prokletstvu);

 "i kazna im se neće olakšati niti će im se vremena dati!"  Oni neće biti oslobođeni kazne nijedan časak.

"Izuzetak čine oni koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah doista prašta i milostiv je!"  To je stvar Njegove blagosti, dobrote, nježnosti i milosti prema stvorenjima, tako da On oprašta onome ko se pokaje.

"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji."  Dakle, ko umre kao nevjernik, nikakvo dobro nikada od njega neće biti primljeno, pa makar on dočekivao goste, spašavao nevoljnike i hranio gladne. To mu neće koristiti, pa makar na to trošio sve blago ovoga svijeta koje mu je pri ruci: /516/ Isto tako, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s Abdu­llahom ibn Džed'anom, koji je primao goste, poma­gao nevoljnike, hranio gladne: da li će mu to koristi­ti? On je rekao: Ne, jer on nikada nijednog dana nije izgovorio: "Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!" Isto tako, kada bi on dao u ime otkupa blaga koliko zemlja može držati, ne bi mu bilo primljeno, jer Allah Uzvišeni kaže:

  "kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zago­vor neće koristiti" (2:123). Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji."  To znači da ih od kazne Allahove ništa neće spasiti, pa makar potrošili sve blago na Zemlji.

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa ibn Malika da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /517/ Na Sudnjem danu bit će rečeno sta­novniku Vatre: "Šta misliš, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?" , a on će kazati: "Da." Zatim će Allah Uzvišeni reći: "Od tebe sam htio lakše od toga. Naime, od tebe sam u kičmi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da mi ništa ne pridružuješ, pa si to odbio i idolopoklonik bio!" Ovako navode El-Buhari i Muslim.

Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Njima pripada kazna bolna i oni nemaju poma­gača!" Znači,njih niko neće moći spasiti od Allahove kazne, niti zaštiti od njenog bola.

Allah Uzvišeni obraća se ovdje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ukazujući mu, kao i vjernicima, na blagost i lijepu riječ koju je pokazao prema svojim sljedbenicima, koji slijede njegovu zapovijed, a izbjegavaju ono što zabranjuje:

"Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima", tj. uz milost od Allaha. Hasan el-Basri kaže: Ovo je moral Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, s kojim ga je Allah Uzvišeni poslao, a ovaj časni ajet liči riječima Uzvišenog:

"Došao vam je poslanik između vas; teško mu je što ćete na muke udariti, pa brine o vama; prema vjernicima je blag i milostiv!" (9:128)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

"A da si grub i tvrda srca bio, razbjegli bi se iz tvoje blizine", tj. da si ti imao ružnu riječ i grubo srce prema njima, oni bi se razbježali od tebe i napustili te. Međutim, Allah ih je oko tebe sakupio, učinio te blagim prema njima, što je omekšalo i njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kaže: "Ja nalazim svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim knjiga­ma: on nije osoran, niti grub, niti bučan po trgovištima; on na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa!"

"Zato im praštaj, moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima!" Zato se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dogovarao sa svojim ashabima u vezi s onim što se dešavalo, omekšavajući im srca kako bi bila djelotvornija. Tako se on s njima dogova­rao prilikom Bitke na Bedru da idu prema karavanu. Oni su tada rekli: "Allahov Poslaniče, da si nam predložio da idemo preko mora, išli bismo s tobom! Da si krenuo s nama do Berkul-Gamada, pošli bismo s tobom i ne bismo ti rekli kao što su Musaovi ljudi njemu rekli: 'Idite ti, i Gospodar tvoj, pa se borite, a mi ovdje ostajemo!', nego ti kažemo: Kreni, i mi ćemo s tobom i pred tobom, kao borci s tvoje lijeve i desne strane!" On se s njima savjetovao također na Uhudu: da li da ostanu u Medini ili krenu prema ne­prijatelju? Većina je predložila da iziđu prema nepri­jatelju, pa je i izišao. Savjetovao se i na Dan saveza u pogledu potpisivanja primirja za trećinu tadašnje Medine, što su odbili Sad ibn Muaz i Sad ibn Ubade, pa je i on od toga odustao; savjeto­vao se na Hudejbiji da krene prema porodicama idolopoklonika, kada mu je Siddik rekao: "Mi nismo došli da napadamo bilo koga, nego smo došli da obavimo umru!", pa je i njemu tako odgovorio složivši se s njim.

U vezi sa "slučajem Potvore" on je rekao: /589/ "Recite mi šta da radim, o muslimani, s onima koji su potvorili moju suprugu. Tako mi Alla­ha, ja o svojoj supruzi ne znam nikakvo zlo. Oni su je potvorili s kim? Tako mi Allaha, ja od njega znam samo dobro." Dakle, on se s njima savjetovao kako o ratovima, tako i o drugim stvarima. Ibn-Madže na­vodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /590/ "Onaj s kim se savjetuje pod obavezom je!" Od Džabira također navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, rekao: /591/ "Kada se neko od vas po­savjetuje sa svojim bratom, neka mu da savjet!"

"A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj!" Kada se s njima posavjetuješ o nečemu i na to se odlučiš, onda se u Allaha pouzdaj!;

"jer Allah, doista, voli one koji se u Allaha uzdaju!"

Katade kaže: Riječi Allaha Uzvišenog: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim"  poput su riječi:

"Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo sa strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine", tj. vjernik mora doći u iskušenje u vezi s njegovom imovinom, životom, djecom ili porodicom kao što dolazi u iskušenje shodno stupnju vjerovanja.

"a slušat ćete i mnoge uvrede od onih ko­jima je dana Knjiga i koji su idolopoklonici." Allah Uzvišeni obavještava vjernike po dolasku u Medinu, prije Bitke na Bedru, kakve će uvrede imati od sljedbenika Knjige i idolopoklonika te im naređuje da to prihvate sa strpljenjem i postojanošću dok im Allah Uzvišeni ne olakša, pa kaže tješeći ih:

 "Ako budete izdržali i Allaha se bojali, to je jedna od odlučnih (teških)stvari!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Usame ibn Zejda, koji kaže: /612/ "Allahov Poslanik i njegovi ashabi praštali su idolopoklonicima i sljedbe­nicima  Knjige, kako  im je Allah i naredio, strpljivo podnoseći neugodnosti." Allah Uzvišeni kaže:

"a slušat ćete i mnoge uvrede od onih kojima je dana Knjiga i koji su idolopoklonici." Zatim kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je tumačio da valja uzvratiti oprostom koji mu Allah nije zapovjedio, dok mu nije dozvolio da im uzvrati." Ovaj hadis je ukratko naveden.

Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobijedio na Bedru, gdje je Allah posred­stvom njega pobio prvake plemena Kurejš, Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, politeisti i idolopoklonici su kazali: "Ovo je krenulo!" Zatim su izrazili vjernost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prihvaćajući is­lam.

Prema tome, svako ko se drži istine, navodi na dobro ili odvraća od zla, mora doživjeti neugodnosti za koje je jedini lijek strpljivost u ime Allaha, traženje pomoći od Njega i povratak Njemu.

"I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe ostavili..." Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa: "Ovo se odnosi na čovjeka kojemu dođe smrt, pa ga tada čovjek sluša kako određuje oporuku kojom nanosi štetu svojim nasljednicima." Zato, Allah Uzvišeni naređuje onome ko to sluša, da se boji Allaha i upućuje ga na Pravi put, da pripazi svoje nasljednike kako bi volio da se čini s njegovim nasljednicima kada se prepadne da ne izgube. U dva Sahiha stoji: /643/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je ušao kod Sada ibn Ebi-Vekkasa da ga obiđe, ovaj rekao: "Alla­hov Poslaniče, ja imam imetka, a nemam nasljednika osim kćerke, pa bih dao dvije trećine svog imetka kao milostinju." On mu je kazao: "Ne!" Upitao je: "Polovinu?" "Ne", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "A trećinu?", kazao je Sad. On je na to rekao: "Trećinu. I trećina je mnogo!" Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Tebi je bolje da svoje nasljednike ostaviš bogate nego da ih ostaviš u neimaštini, da očekuju što od drugih ljudi!"

Ima mišljenja da ovaj ajet znači: Neka se čuvaju Allaha kada raspolažu imovinom siročadi:

"I ne trošite rasipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" To je dobro mišljenje, koje je potkrijepljeno nakon toga prijet­njama da se nepravedno ne troši imovina siročadi. To znači: kao što želiš da se odnose prema tvojim nasljednicima nakon tebe, tako se i ti odnosi prema nasljednicima čiji si staratelj. Nakon toga se navodi da onaj koji troši nepravedno imovinu siročadi, u svoj stomak stavlja vatru.

Ukoliko budu trošili imovinu siročadi bez valjanog razloga, oni time jedu vatru koja će plamtjeti u njihovim trbusima na Sudnji dan. U dva Sahiha, među sedam najvećih grijeha za koje nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ih se klonimo spada i "trošenje imovine siročeta." Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Bereze: /644/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Na Sudnji dan neki će ljudi biti oživljeni iz svojih kabura s plamenom vatre u ustima!" Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, ko su oni?", a on je kazao: - Zar ti nije poznato da Allah kaže:  “Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi..."

"A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih!" Ibn-Abbas, r.a., kaže: "To znači: naružite ih, izgrdite i istucite papučama." Takvi su bili propisi sve dok to Allah nije dokinuo bičevanjem i kamenovanjem. Ikrime i neki drugi kažu: "To je objavljeno povodom bluda čovjeka i žene", a Suddi ističe: "Objavljeno je u vezi sa mladima prije nego se ožene." Mudžahid kaže: "Objavljeno je povodom dva muškarca kada urade..." i nije naveo šta. Ovim kao da on ukazuje na homoseksualce! Allah to najbolje zna! Autori "Sune­na" navode merfu predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /654/ "Ako vidite da neko učini homoseksual­ni čin, ubijte i onoga koji to čini i onoga nad kim se čini!"

"...pa ako se pokaju i poprave", tj. ako to ostave i djela im budu dobra, "onda ih na miru ostavite", tj. ne grdite ih nakon toga, jer je onaj ko se od grijeha pokaje kao onaj koji nema grijeha; "jer Allah, doista, prima pokajanje i milostiv je!" U dva Sahiha stoji: /655/ "Ako robinja nekog od vas počini blud, neka je kazni bičevanjem i neka je puno ne grdi!" Neka je ne grdi za to što je učinila nakon kazne koja predstavlja iskup (keffaret).

Allah Uzvišeni kaže: "Allah samo prima pokajanje za loše djelo iz neznanja, nakon kojega se čovjek po­kaje, pa makar to bilo i nakon dolaska meleka koji uzima njegovu dušu prije nego se zagrcne." Mudžahid i više drugih navode da je, ko god griješi prema Allahu nenamjerno ili namjerno, neznalica sve dok se ne oslobodi od grijeha. Ebu-Salih navodi od Ibn-Abbasa: "Zbog neznanja oni čine hrđava djela",

"a onda se uskoro pokaju." Od Ibn-Abbasa navodi se: "prije nego ugleda meleka smrti", a Ed-Dahhak kaže: "Sve što je prije smrti, skoro je!" Hasan navodi da je to "prije nego se zagr­cne", a Ikrime: "Cio život na ovom svijetu je ‘u skoro‘".

Hadisi u vezi s tim

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Omera, r.a., koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /656/ "Allah prima pokajanje roba sve dok se ne zagrcne!" To prenose Et-Tirmizi i Ibn-Madže.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: /657/ "Nema roba, vjernika koji se pokaje prije smrti na mjesec, a da mu Allah neće primiti po­kajanje, ili prije smrti makar i na dan, odnosno sat, a da mu to Allah ne primi znajući za njegovo pokaja­nje i iskrenu predanost (ihlas)!"

Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: /658/ "Doista Allah prima poka­janje Svoga roba sve dok ne počne izdisati!"

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /659/ - Iblis je rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje Veličine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!", pa je Allah Uzvišeni rekao: "Tako mi Moje Veličine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oprost traže!"

Ovi hadisi pokazuju da će onome koji Allahu Uzvišenom uputi pokajanje dok se nada životu, po­kajanje biti primljeno. U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Tim će Allah oprostiti, jer Allah sve dobro zna i mu­dar. je!" Međutim, kada je neko na izdisaju, pa se duša penje uz grlo, tada pokajanje neće biti prih­vaćeno, jer tada nije vrijeme za to.

Allah Uzvišeni naređuje da se poslovi od povjere­nja daju onima koji su ih dostojni. U hadisu Hasana, koji on navodi od Semure, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /762/ "Čuvaj emanet onoga koji ti ga je povjerio i ne iznevjeri onoga ko je tebe iznevjerio!" Predanje na­vode imam Ahmed i autori "Sunena" i to obuhvaća sve stvari i poslove od povjerenja kojima je obavezan čovjek, počevši od prava Allaha Uzvišenog prema Svojim robovima (kao što su namaz, zekat, post, ke­fareti, zavjeti i druge obaveze koje su čovjeku povje­rene i za koje robovi ne znaju), do prava ljudi jednih prema drugima (kao što su: ugovori, stvari na čuvanju i drugo što povjeravaju jedni drugima bez dovoljnog uvida u to), a što je Allah naredio da se izvrši. Ko to ne učini na ovome svijetu, od njega će se nadoknaditi na Sudnjem danu, što potvrđuje i vjero­dostojan hadis, prema kome je /763/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tada će se sigurno dati prava onome kome pripadaju, pa će se ovci bez rogova dati od one koja je imala rogove!" Više komentatora navode da je ovaj ajet objavljen u vezi s Osmanom ibn Talhom ibn Ebi-Talhom, čuvarom (vratarom) časne Kabe. Povod je bio što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo od njega ključ od Kabe na dan osvajanja Meke, a zatim mu ga vratio. Ibn-Ishak kaže: "Neki ljudi od znanja su mi pričali da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao na vrata Kabe i rekao: /764/ "Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema ortaka, Koji je potvrdio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam porazio saveznike. Svako djelo, krv i imetak koji se ističu, i spominju (iz doba džahilijeta) pod mojim su nogama osim brige o Kabi i vode za hadžije!" Ostatak hadisa naveden je u govoru (hutbi) Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je tada održao. Zatim kaže: "... potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo u džamiji. Prišao mu je Alija ibn Ebi-Talib dok mu je ključ još bio u rukama i rekao: "Allahov Poslaniče, sastavi nam pokrivanje Kabe sa pojenjem hadžija, Allah te blagoslovio!" - a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Gdje je Osman ibn Talha?" On je pozvan njemu, pa mu je rekao: "Evo ti ključevi, Osmane. Danas je dan povjerenja i dobročinstva!" Ovaj ajet, iako je objav­ljen povodom vraćanja ključa Kabe Osmanu ibn Talhi koji je bio emanet što ga je predao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu ga je on vratio, kao što je naprijed navedeno u hadisu, ima opći smisao i odnosi se na svaki emanet koji čovjek povjeri. Zato Ibn-Abbas kaže: "To se odnosi i na dobročinitelja i na pokvarenjaka!" To se odnosi na svakoga, jer svako treba da vrati povjerene mu stvari.

"a kada među ljudima sudite - da pravedno sudite." Ovim Allah Uzvišeni naređuje da se među ljudima pravedno sudi. U hadisu stoji: /765/ "Allah je uz vladara sve dok ne postane nepravedan, a kada postane nepravedan - onda ga ostavi samog!"

"Savjet Allahov je, uistinu, divan!" On vam time naređuje da stvari od povje­renja izvršavate i pravedno sudite među ljudima, uk­ljučujući i druge Njegove savršene i veličanstvene naredbe i propise.

"i Allah, doista, sve čuje i vidi!" On dobro čuje što govorite i vidi što radite. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji je proučio ovaj ajet:

"Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni..." do riječi:

"Savjet Allahov je uistinu divan, i Allah, doista, sve čuje i vidi!" stavljajući palac na uho, a prst do njega na oko, rekavši: /766/ "Čuo sam da ga je ovako učio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljajući prste ovako!" Predanje navode Ebu-Davud i Ibn-Hibban u svom Sahihu, El-Hakim u "Mustedre­ku" i Ibn-Merdevejh u svom "Tefsiru." Ebu-Junus je bio sluga Ebu-Hurejrea po imenu Selim ibn Džubejr.

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima:

"pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas", kaže: /767/ "Objavljeno je u vezi s Abdullahom ibn Huzafe ibn Kajs ibn Adijjem, kada ga je Allahov Poslanik, sallalla­hu alejhi ve sellem, poslao u izvidnici..." Ovako to navode ostali iz ove grupe, izuzev Ibn-Madžea, a imam Ahmed prenosi od Alije da je rekao: /768/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je izvidnicu, odredivši im za pretpostavljenoga jednog od ensarija. Kada su oni krenuli, on je zapazio nešto, pa je rekao: "Zar vam Allahov Poslanik nije zapovjedio da mi budete poslušni?" Oni su kazali: "Dakako!" Zatim je rekao: "Sakupite mi drva!" Saku­pili su drva a on je tu naložio vatru i rekao: "Odlučio sam da uđete u ovu vatru!" Zatim, kaže: - Jedan mladić među njima tada je rekao: "Od vatre ste pobjegli Allahovom Poslaniku, pa ne žurite dok ne sretnete Poslanika! Ako vam on naredi da uđete u va­tru, uđite!" Oni su se potom vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestili ga o tome, a on je rekao: "Da ste u nju ušli, nikada ne biste izišli! Pokornost je samo u činjenju dobra!" To bilježe sastavljači dva Sahiha u predanju El-E'meša. Ebu-Davud navodi predanje od Abdullaha ibn Ome­ra, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /769/ "Poslušnost i pokornost obaveza su muslimana u stvarima koje voli i ne voli, a koje ne vode u grijeh. Ukoliko se zapovijeda grijeh, tada nema poslušnosti ni pokornosti!" To navode i El-Buharija i Muslim.

El-Buhari navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /770/ "Slušajte i pokoravajte se, pa makar vam naređivao abesinski rob čija je glava kao grožđica!" Ibn-Džerir navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /771/ "Doći će vam namjesnici nakon mene, pa će vam dobročinitelj činiti dobro, a pokvarenjak zlo! Slušajte ih i budite pokorni u svemu što je u skladu s istinom i klanjajte iza njih! Ako budu činili dobro, to pripada i vama i njima, a ako budu činili zlo, to pripada vama, a protiv je njih!" Od Ibn-Abbasa, r.a., navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /772/ "Ko kod svoga pretpostavljenog (vladara) vidi nešto loše, neka se strpi, jer niko ko se razilazi sa zajednicom i za pedalj, neće umrijeti osim kao paganin!" Predanje navode Muslim i El-Buhari.

"i nadležne između vas!" Ima mišljenja da su to pretpostavljeni vladari, a ima mišljenja da su učeni. Koliko se vidi, a Allah to najbo­lje zna, to ima opće značenje i odnosi se na svakog pretpostvljenog, od vladara do učenjaka. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu o čijoj su vjerodostoj­nosti saglasni El-Buhari i Muslim, od Ebu-Hurejrea se navodi kako on prenosi od Allahovog Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /773/ "Ko se meni pokori, pokorio se i Allahu, a ko prema meni griješi, griješi i prema Allahu. Ko se pokori mome zas­tupniku - i meni se je pokorio, a ko se ogriješi o moga zastupnika - i o mene se ogriješio!" Ove zapo­vijedi odnose se na poslušnost učenim i pret­postavljenim. Zato Allah Uzvišeni kaže: pokoravajte se Allahu", tj. slijedite Njegovu Knjigu, "i pokoravajte se Poslaniku", tj. držite se njegova sunneta,

"i nadležnim između vas", u svemu što vam narede u okviru pokornosti Allahu, a ne griješenju prema Njemu, jer "nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Allahu", kao što je to navedeno u hadisu, nego je "pokornost samo u dob­ru!"

"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Alla­hu i Poslaniku", tj. Knjizi i sunnetu. To je zapovijed od Allaha Uzvišenog, jer u svemu u čemu ljudi raspravljaju o pitanjima osnova vjere i izvedenih pro­pisa, dužni su da se obrate Knjizi i sunnetu, kao što i Allah Uzvišeni kaže:

"Ma u čemu se razilazili, presuda pripada Allahu!" (42:10) Prema tome, ono što presude Knjiga i sun­net, i što posvjedoče kao ispravno, to je istina, a na­kon istine nema ništa osim zablude! Zato i Allah Uzvišeni kaže: "ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!" To znači, vaša neslaganja i neznanje ostavite i obratite se Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, pa prema njima sudite u svemu u čemu se ne slažete. Ovaj ajet upućuje na to da onaj koji u pitanjima sukoba ne bude sudio po Knjizi i sunnetu, i njima se ne obrati, ne vjeruje u Allaha i drugi svijet.

Allah Uzvišeni kaže: "To je bolje", tj. suđenje na osnovi Allahove Knjige i sunneta Njego­voga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te obraćanje njima bolje je, "i po poslje­dicama ljepše", tj. sa ljepšom posljedicom, rezulta­tom i nagradom.