Ovaj je časni ajet odgovor mušricima koji su tavaf oko Kabe činili nagi i to smatrali ispravnim. Ljudi danju a žene noću, pa im Allah, dž.š., kaže: "...lijepo se obucite kad hoćete namaz obaviti!" "Zinet" je odjeća kojom se pokrivaju sramotni dijelovi tijela, a sve što je mimo toga, od luksuznije odjeće, naređeno im je da obuku prilikom obavljanja svakog namaza. Ovaj ajet i hadisi koji se prenose o ovoj temi, dokaz su da je sunnet lijepo se obući kada se hoće namaz obavljati, a pogotovo petkom (džumom) i za bajrame. A miris i misvak upotpunjuju ukras. A najbolja je bijela odjeća, kao što prenosi imam Ahmed od Ibn-Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (287) "Oblačite bijelu odjeću, jer ona je najbolja odjeća, i u nju umotavajte svoje mrtve. A nabolji miris vam je el-Ismid, jer on poboljšava vid i jača korijen kose." Sened ovog hadisa je džejjid (dobar), a njegovi prenosioci odgovaraju kriterijima Muslima. Prenose ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže, a Et-Tirmizi veli da je hasen sahih. "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte..." Imam Ahmed prenosi od Amra ibn Šuajba, a ovaj od njegovog oca, a on od djeda, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (288) "Jedite, pijte i sadaku udjeljujte, ali bez oholosti i pretjerivanja, jer Allah, dž.š., voli vidjeti trag Svojih blagodati kojima je obdario Svoga roba." Prenose ga i En-Nesai i Ibn-Madže. Imam Ahmed prenosi od Mikdama ibn Madikeriba el-Kindija, da je rekao: Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: (289) "Čovjek ne može napuniti lošiju posudu od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja koji će ga održati sposobnim za rad. A ako već hoće, onda neka bude trećina za hranu, trećina za vodu i trećina za disanje." Prenose ga i En- Nesai i Et-Tirmizi, koji kaže da je hasen sahih. Oni koji su tavafili oko Kabe goli, zabranjivali su loj i masno meso za vrijeme boravka u Meki radi obreda. Pa im Allah, dž.š., kaže: "I jedite i pijte", i ne pretjerujte u zabranama. Es-Suddi kaže: "On ne voli one koji pretjeruju." Allah, dž.š., kaže: "...jer Allah ne voli one koji prekoračuju (granicu)", (5:87) tj. one koji prekoračuju Njegovu granicu u halalu i haramu, koji pretjeruju u dozvoljenom i zabranjenom. Allah, dž.š., voli da se dozvoli ono što je On dozvolio i zabranjuje ono što je On zabranio, i to je pravda koju je On naredio.

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo primjer vjerničkog srca i uporedio uputu i znanje koje je u njemu sa svjetiljkom u čistoj staklenki koja se žari od ukusnog ulja, a to je primjer kandilja, spominje njezino mjesto, a to su džamije, koje su Allahu Uzvišenom najmilija mjesta na Zemlji, jer su to kuće u kojima se Njemu robuje i gdje se samo On obožava, pa Uzvišeni kaže: "U džamijama, koje se voljom Njegovom podižu", tj. čije je održavanje i čišćenje od prljavštine i svega onoga što im ne dolikuje naredio Allah, kao što prenosi Alija ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa da rekao je: "Allah Uzvišeni i Slavljeni zabranio je besposlicu u njima." To je rekla i jedna grupa uleme - mufessira.

Kod Buharije i u Muslimu zabilježeno je od vladara pravovjernih Osamana ibn Affana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /334/: "Ko, radi Allaha, sagradi džamiju, tražeći time Allahovo lice (vedžh) Allah će mu istu sagraditi u Džennetu."

Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla /335/: "Naredio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgradnju džamija u kućama te da se čiste i uljepšavaju." [9] Buharija prenosi od Omer ibn el-Hattaba da rekao je: "Sagradi ljudima ono što će ih zakloniti , a pazi se da ne obojiš u crveno ili žuto pa da to odvrati pažnju ludima. [10] Enes, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /336/ 'Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ljudi ne budu međusobno mjerili i natjecali po ljepoti u džamijama.'" Ovaj hadis prenosi Ahmed, sljedbenici "Sunena" i Tirmizi, a Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /337/ "Ako vidite nekoga da prodaje ili kupuje u džamiji, recite mu da Allah, dž.š., neće njegovu trgovinu učiniti profitabilnom, a ako vidite da neko traži izgubljenu stvar u džamiji, recite mu: 'Allah ti je neće vratiti.'"

Kod Buharije i Muslima u "Sahihu" iznosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /338/ "Vrijednost namaza koji čovjek obavi u džemaatu se umnogostručava u odnosu na vrijednost namaza koji obavi u kući ili u svojoj radnji i to za 25 puta." To je zbog toga što čovjek koji uzme abdest na propisani način, a zatim krene u džamiju isključivo sa ciljem da obavi namaz, ne može napraviti ni jedan korak a da mu neće biti upisana nagrada i izbrisana jedna greška i jedan grijeh. A kada obavi namaz meleci se i dalje mole za njega sve dok se on nalazi na mjestu obavljanja namaza i govore: "Bože, blagoslovi ga, Bože, smiluj mu se." I on je neprestano u namazu sve dok  čeka drugi namaz. Isto tako računa mu se da klanja kada čeka početak namaza.

U "Sunenima" se kaže: /339/ "Obraduj one koji odlaze u džamiju potpunim svjetlom, umjesto tamom, na Sudnjem danu."

Muslim svojim lancem prenošenja hadisa, prenosi od Ebi-Humejda ili je od Ebu-Usejda i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /340/ 'Kada neko od vas dođe u džamiju neka kaže: 'Bože, otvori mi vrata Svoje milosti', a kada izađe iz džamije neka kaže: 'Bože, molim Te, daj mi još više od Tvoje dobrote.'"

Uzvišeni kaže: "...u kojima se spominje Njegovo ime", tj. uči se Njegov Kitab, kao što kaže Ibn-Abbas.

Pa Uzvišeni dalje veli: "hvale Njega ujutro", tj. u ranim jutarnjim i u kasnim večernjim časovima. Riječ "asal" množina je od riječi "esil" što znači predvečerje, a to je kraj dana. Ibn-Abbas kaže da svako veličanje i slavljenje (tesbih) Allaha, dž.š., u Kur´anu predstavlja molitvu (salat).

Onaj ko je učio "fethu" na slovu "ba" u riječi stoje na riječima Uzvišenog Allaha, dž.š., "i navečer" i to je potpuno i ispravno stajanje i prekidanje u učenju, Zatim počinje riječima Uzvišenog Allaha, dž.š., "ljudi" kao da je ta riječ objašnjenje izbačenog subjekta (fail) i kao da je rečeno: 'Ko to Njega slavi u ovim večernjim satima?' Odgovara se: 'Ljudi.'

Međutim, onaj ko  to uči sa kesrom načinio ga je glagolom čiji je subjekat "ljudi". A inače, nije ispravno stati pri učenju osim na subjektu, jer samo on daje potpuno značenje govoru.

Uzvišeni kaže: "ljudi" i time obavještava o njihovim uzvišenim težnjama, aspiracijama, njihovim namjerama i čvrstoj riješenosti, čime su oni, ustvari, postali graditelji džamija, koje su, ustvari, Božije kuće na Zemlji, domovi obožavanja Njega, zahvale Njemu, vjerovanja u Njegovu jednoću i Njegovu čistotu, kao što Uzvišeni kaže:

"Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu..." (33:23) A što se tiče žena i njihovog namaza, bolje im je da ga obavljaju u kući. Imam Ahmed od Ummi-Humejd žene Ebu-Humejde es-Saidija, preko njenog muža prenosi da je došla Božijem Poslaniku, a.s., i kazala mu: /341/ "O Božiji Poslaniče, želim da obavljam namaz sa tobom." A on reče: "Već znam da više voliš obavljati namaz sa mnom, međutim, bolje ti je da klanjaš u svojoj sobi nego da klanjaš u svojoj kući, a namaz koji obaviš u svojoj kući vredniji ti je od namaza koji obavljaš u svom domu, a namaz koji obavljaš u svom domu je bolji nego da ga obavljaš u džamiji tvoga naroda, a namaz koji obavljaš u džamiji svoga naroda vrijedniji ti je od namaza koji bi obavila u mojoj džamiji", pa reče: "Naredio sam te su joj sagradili džamiju u krajnjem dijelu njene kuće i ona je u njoj klanjala, tako mi Allaha, sve dok se nije 'susrela' sa Uzvišenim Allahom, dž.š."

Dozvolio joj je da prisustvuje džematu u džamijama pod uslovom da nikoga od ljudi ne uznemirava pokazivanjem svojih ukrasa niti lijepim mirisom kao što se u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" prenosi od Abdulahha bin Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /342/ "Ne sprečavajte Božijim robinjama Božije kuće - džamije". A Ahmed i Ebu-Davud bilježe: /343/ "Njihove kuće bolje su za njih". A u rivajetu se kaže: "Neka izlaze iz džamija tako da neprimijetno izmaknu", tj. ne smije se osjetiti njihov miris. U "Sahih" zbirkama navodi se da je Aiša, r.a., rekla: /344/  "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dočekao to što su uvele nove žene, zabranio bi im da ulaze u džamije kao što su Benu-Israilci zabranili svojim ženama".

___

[9]
Prenose ga Ahmed i autori "Sunena" izuzev Nesai, a Ahmed i Ebu-Davud imaju slično predanje od Sumure ibn Džunduba. A kada je u pitanju izgradnja džamija u kućama, ona je specifična samo za žene, jer je za ženu namaz u njenoj kući bolji od namaza u džamijama, a kada je u pitanju čišćenje i dotjerivanja, poznato je da se to općenito odnosi na sve džamije.

[10]
Rekao sam da je ovo baza i veličanstveni temelj u pogledu izgradnje džamija i dokaz da iste ne treba ukrašavati, kamo sreće da prihvatimo ovaj savjet... Međutim, mi se natječemo u ukrašavanju, imitirajući tako ukrašavanje crkvi, pa nema preinake, a niti snage osim kako to Allah hoće.

Među komentatorima Kur'ana postoje dva mišljenja u pogledu određenja onih koji brane da se u Allahove hramove ulazi i koji rade na njihovu rušenju: jedni smatraju da su to kršćani koji su pomogli Nabukodonosora da sruši Sveti hram (u Jerusalemu), a drugi, da su to idolopoklonici koji su se na dan ugovora na Hudejbiji postavili pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi sa svojim ashabima ušao u Meku, pa je on zaklao svoj kurban u dolini Tuva i sklopio s njima sporazum. Tada im je rekao: "Niko nije sprečavao da se ulazi u ovu Kuću ni onda kada bi sreo čovjeka koji je ubio njegovog oca i brata!" Oni su mu odgovorili: "Kod nas ne može ući onaj koji je ubijao naše očeve u bici na Bedru dok je ijedan od nas živ." U vezi s riječima: "...i koji radi na tome da se oni poruše", oni kažu: "one koji su sprečavali da ulaze u njih kako bi Allahovo ime spominjali prilikom dolaska na hadž i umru." Ibn-Džerir se opredjeljuje za prvo mišljenje dokazujući da Kurejšije nisu radili na rušenju Kabe, za razliku od Bizantinaca, koji su radili na rušenju Svetog hrama. Drugo mišljenje koje se prenosi od Ibn-Abbasa (a Allah to najbolje zna!) najispravnije je, jer su kršćani dok su sprečavali židove i bili bliži nego židovi da obavljaju molitvu u Svetom hramu slijedili ispravniju vjeru. U to vrijeme spomen Allaha kod židova nije bio prihvatljiv, budući da su oni ranije prokleti od Davuda i Isaa, sina Merjemina, zbog toga što su griješili i neprijateljski se prema njima odnosili. Idolopoklonici su protjerali Allahovog Poslanika i njegove ashabe iz Meke zabranjujući im obavljanje namaza u hramu Kabe. U vezi sa stavom da Kurejšije nisu radili na rušenju Ka'be, treba postaviti pitanje: koje je rušenje veće od onoga što su oni učinili? Jer oni su protjerali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, a Kabu uzeli za svoje kipove, kumire i idolopoklonstvo, kao što Uzvišeni kazuje:

"šta preostaje, nego da ih Allah kazni, jer oni brane pristup časnom hramu iako nisu nje­govi čuvari. Njegovi čuvari su oni koji se Alla­ha boje, ali većina njih to ne zna." (8:34) 1 Zatim:

"Idolopoklonici nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami svjedoče da su nevjernici. To su oni čija će djela biti poništena i koji će u vatri vječno ostati." "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i drugi svijet vjeruju, koji obavljaju namaz i daju zekat, i koji se nikoga osim Allaha ne boje." (9:17,18)

Ako su ti i takvi odstranjeni i zabranjeno im da uđu u džamiju, postavlja se pitanje: ima li većeg rušenja od toga? Jer, pod održavanjem se ne misli samo na gradnju i podizanje džamija, nego se misli na održavanje uz spominjanje Allaha u njima, na provođenje Njegovog šerijata i na čistoću od prljavštine i idolopoklonstva.2 "Takvi bi tre­balo da u njih samo sa strahom ulaze." Ovo je informativna rečenica koja ima smisao imperativa i znači: ne dozvolite, ako budete u mogućnosti, da ovi u njih ulaze, osim ako s vama imaju sporazum o miru i plaćaju džizju. Stoga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je osvojio Meku, naredio da se od slijedeće, devete godine, oglasi na Mini: /107/ "...da od te godine ne može nijedan idolo­po­klonik hadž obavljati, da oko Kuće/Kabe ne može obilaziti onaj ko je go. A onaj koji je pod ugovorom važi mu do isteka." To je, dakle, prihvaćanje i provođenje u praksu riječi Uzvišenog:

"O vjernici, mnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze hodočastiti časni hram poslije ovogodišnjeg hadža." (9:28) Kao što se vidi iz naprijed navedenog, ovo obećanje Allah je ispunio zabranjujući pristup idolopoklonicima časnom hramu. Allahu hvala i Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, ostavio je oporuku da na Arabijskom poluotoku ne mogu ostati dvije vjere, te da se židovi i kršćani odatle imaju odstraniti. To je samo izraz počasti časnom hramu i čistota zemlje kojoj je Allah poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima, da ih obraduje i opomene.

To je dakle poniženje na ovome svijetu budući da je nagrada, odnosno kazna primjerena djelu. Prema tome, kao što su oni zabranjivali vjernicima pristup časnom hramu, i njima je zabranjen pristup; kao što su oni vjernike protjerali iz Meke, i oni su odatle protjerani. Na drugom svijetu njima pripada kazna bolna za prijestupe koje su učinili u časnom hramu postavljajući u njemu kipove i prizivajući druga božanstva osim Allaha, što su tavaf činili, obilazili ga goli.

1 Riječi Allaha, dž.š.: "Tako govore oni koji ne znaju" odnose na Arape idolopoklonike, a ne na Bizantince, niti narode koji su živjeli prije židova, budući da se ukazuje da oni brane pristup časnom hramu. Nema sumnje da su to bili Arapi idolopoklonici.

2 Ovo, također, ukazuje da se to odnosi na Arape idolopoklonike, a Allah upućuje na Pravi put!