Allah Uzvišeni ovdje ih podsjeća na Svoju blagodat koju im je dao time što je na njih spustio san, osiguravći ih na taj način od straha koji im se mogao pojaviti zato što je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je Uzvišeni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvišeni kaže: ″Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi.″ (3:154) Ebu-Talha kaže: ″Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je više puta sablja ispala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kreću pod kožnim štitovima.″ A Alija, r.a., kaže: /365/ ″Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanuća.″ Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ ″Na dan Bedra Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sjenici sa Ebu-Bekrom, r.a., činio je dovu, pa ga je obuzeo drijemež. Zatim se probudio osmjehnut i rekao: ′Raduj se, Ebu-Bekre, evo Džibrila, a na krilima mu prašina!′ Zatim on izađe na vrata sjenice, citirajući riječi Uzvišenog: ′Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!′″(54:45) Zatim Uzvišeni kaže: ″i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.″ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., išao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pješčanog brda, a izvori Bedra su bili između njega i mušrika. Tada muslimane snađe neka slabost, a šejtan im ubaci u srca smutnju i dobaci im: ″Vi tvrdite da ste štićenici Allaha Uzvišenog i da je među vama Njegov Poslanik, a mušrici su vam već ovladali izvorima, a vi ste postrani!″ Tada je Allah na njih spustio obilnu kišu, pa su se muslimani napili i očistili, a Allah je od njih odstranio šejtanske spletke. Pored toga, On je tom kišom učinio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema i doći do neprijatelja. Tako je Allah učvrstio njihova stopala na tom pijesku. Pored toga, Uzvišeni i Silni njih je učvrstio i unutarnjom i vanjskom hrabrošću. Unutarnjom tako što im je dao sabur prilikom sukoba sa neprijateljem, a vanjskom tako što nije dozvolio da budu poraženi. Poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilazeći Bedru, odsjeo kod najbližeg izvora vode, pa mu je prišao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: ″Allahov Poslaniče, je li ti Allah odredio da odsjedneš na ovom mjestu pa ne možeš ići dalje, ili si ovdje odsjeo radi rata i varke?″ On mu je odgovorio: ″Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.″ A on mu je onda rekao: ″Allahov Poslaniče, ovo nije dobar položaj. Bolje je da nas povedeš do bunara koji je najbliži našem neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako ćemo mi imati vodu, a oni neće.″ Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je i učinio tako.
 

Zatim Uzvišeni upozorava Svoje robove o korištenju i upotrebi zakletvi za međusobnu prevaru i spletkarenje, kako se ne bi pokliznula noga nakon što je čvrsto stajala, kao kod onog koji je bio na Pravom putu, pa skrenuo sa njega, skrenuo sa puta upute uslijed krive zakletve koja odvraća od Pravog puta, jer nevjernik - kada vidi da ga je vjernik koji mu se obavezao a zatim ga prevario - neće imati povjerenja u njegovu vjeru, pa se uslijed toga odvratio od ulaska u islam, pa zbog toga Uzvišeni kaže:

"...i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali, a patnja velika vas još čeka".

Zatim Uzvišeni kaže: "...i ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi", tj. ne uzimajte u zamjenu za zakletve Allahom ovosvjetska prolazna dobra i njegove ljepote, ono što je kod Allaha, dž.š., bolje je za vas od dunjaluka i svega onoga što ima na njemu. Zbog toga Uzvišeni veli: "... ako znate!"

Uzvišeni nas obavještava o peterici odabranih vjerovjesnika (ulul-azm) kao i ostalim poslanicima. On je od njih uzeo obavezu, zavjet o uspostavljanju Allahove vjere, dostavljanju Njegove Poruke, međusobnoj saradnji, pomaganju i sporazumu, kao što Uzvišeni veli:

"Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo: 'Kad vam poslije dođe poslanik koji će potvrditi da je Istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?' Oni su odgovarali: 'Pristajemo!' 'Budite, onda svjedoci' - rekao bi On, 'a Ja ću s vama svjedočiti.'" (3:81)

On je od njih uzeo ovu obavezu i zavjet nakon što ih je poslao kao poslanike. Isto se to odnosi i na ovo. Ovdje je imenovao pet odabranih poslanika, što je vezivanje posebnog za opće jer su prvo spomenuti vjerovjesnici uopćeno, a onda ovih pet poslanika. Oni su spomenuti kako u ovom tako i u drugim ajetima. Ovaj ajet počeo je sa posljednjim Allohovm poslanikom, zbog njegovog ugleda, s.a.v.s., a zatim je poredao ostale poslanike prema vremenu njihovog pojavljivanja, s.a.v.s.

O govoru Uzvišenog: “Da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti." Mudžahid rekao je: "To su dostavljači od poslanika", tj. koji su prenijeli i dostavili od poslanika ono što im je objavljeno, Njih će Allah, dž.š., pitati o iskrenosti poslanika.

"...A nevjernicima je On pripremio", tj. onim iz njihovih naroda, "bolnu patnju", tj. koja boli. Mi svjedočimo da su poslanici dostavljali ono što im je objavljeno od njihovog Gospodara; savjetovali su svoje narode, objašnjavali jasnu, očiglednu i očevidnu Istinu i pored toga što su ih u laž utjerivale neznalice, inadžije i otpadnici. Ono s čime su Allahov poslanici došli Istina je, a oni koji su im se suprotstavljali - zalutali su. Kao što će stanovnici Dženneta govoriti:

  "poslanici Gospodara našeg zaista su istinu donosili." (7:43)

Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do četiri mjeseca važi za onog ko je sklopio ugovor na neodređeno vrijeme a ne do određenog roka, njegov rok je, kao što je prethodno spomenuto četiri mjeseca. On može putovati kuda hoće da bi se spasio, odlazeći da bi postigao što želi, osim onog koji je sklopio ugovor do određenog vremena njegov rok važenja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa njegov ugovor važi do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poništi svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvišeni Allah, dž.š., podsticao na poštivanje toga, pa je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.:

"Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.

Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "Ako prekrše zakletve svoje mnogobošci sa kojima ste sklopili ugovor do određenog roka...", tj. sporazume i testamente… "...i ako vjeru vašu budu vrijeđali", tj. omalovažavali je i potcijenili. Odavde se uzima propis o ubijanju onoga ko vrijeđa Poslanika, s.a.v.s., neka je salavat i selam na njega, ili vjeru islam, ili ga omalovaži. Radi toga je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.:

 "Onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva; za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se okanili", znači: Vraćaju se na ono što i jesu: nevjerovanje, inad i zabludu. Ajet je općenit, iako su povod njegove objave bili vođe kurejšijskih nevjernika, on je općenit za njih i druge mimo njih.

Ovo je, također, bodrenje i podsticanje na borbu protiv mnogobožaca, koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika iz Meke, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.:

"...i kada su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali, oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije." (8:30) Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.:

"...i prvi vas napali", znače: Prekršili su ugovor koji su sklopili na Hudejbiji i borili se sa svojim saveznicima, plemenom Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, s.a.v.s., sve dok im nije došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u godini osvajanja Meke pa je bilo šta je bilo, a Allahu pripada svaka hvala i zahvala. Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.:

"Zar ih se bojite, preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici" znači: Ne bojte se njih već se bojte Mene. Ja sam dostojan da se robovi plaše Moje Sile i Mog kažnjavanja. Zatim Allah, dž.š., podstiče i bodri na borbu protiv mnogobožaca, saopćavajući Svoju mudrost u propisivanju džihada, pored toga što je moćan uništiti neprijatelje.

O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!"  Ovo je uputstvo od Allaha Uzvišenog Njegovim robovima vjernicima da zapišu poslovanje koje je vezano za rok, kako bi sačuvali podatke o količini i rokovima, odnosno kako bi bilo preciznije posvjedočeno. Na ovo se upozorava na kraju ajeta, gdje Allah Uzvišeni kaže:  

       "To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje."  U vezi sa riječima:  
"O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!" Sufjan Es-Sevri navodi od Ibn-Abbasa: "Objavljeno je u vezi s plaćanjem unaprijed za određeni rok." Zatim kaže: "Svjedočim da je to beskamatni zajam na određeni rok, što je Allah odobrio i dozvolio!" Zatim je proučio:    

"O vjernici, kada jedan od drugoga pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!"  To navodi El-Buhari, a u dva Sahiha se navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, davali su zajam za jednogodišnji, dvogodišnji ili trogodišnji rod, pa je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /441/ "Ko pozajmljuje, neka pozajmi određenu mjeru i poznatu težinu do određenog roka." 

Riječi Allaha Uzvišenog:  "zapišite to!" predstavljaju Njegovu zapovijed da se zapiše kako bi se to dokumentiralo i sačuvalo. Ovdje je zapovijed uputstvo, a ne stvarna zapovijed! Ebu-Seid, Ša'bi, Rebi' ibn Enes i neki drugi kažu: To je bila dužnost (vadžib), a potom je derogirana riječima Allaha Uzvišenog: 

       "A ako jedan drugome nešto povjerite, neka onaj kod koga je povjereno izvrši ukazano mu povjerenje!" (2:283) 107 Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao /442/ da je neki od Izraelićana pitao nekog drugog Izraelićanina da mu posudi hiljadu dinara, pa je ovaj rekao: "Dovedi mi svjedoke da posvjedoče!" On je kazao: "Dovoljan je svjedok Allah!" Ovaj je rekao: "Dovedi mi jamca!" Odgovorio mu je: "Allah je dovoljan jamac!" Drugi je odgovorio: "Tako je!" i dao mu zajam na određeni rok. Isplovio je čovjek na more, obavio posao, a zatim je potražio prijevoz (čamac) kako bi stigao novac vratiti u roku koji je odredio. Pošto nije uspio naći prijevoz, uzeo je jedno drvo (dasku), izdubio rupu u njemu i stavio u nju hiljadu dinara i pismo, a zatim to dobro zatvorio, došao do mora i rekao: "Allahu moj, ti znaš da sam ja pozajmio od tog i tog hiljadu dinara. Pitao me je za jamca, pa sam mu rekao: 'Allah je dovoljan jamac!' Time se zadovoljio i upitao me za svjedoka, a ja sam rekao: 'Allah je dovoljan kao svjedok!' I time se zadovoljio. Pokušao sam naći prijevoz i na vrijeme mu vratiti ono što mi je dao, ali nisam našao! Pohranjujem to kod Tebe!" Zatim je to bacio u more i potonulo je. Nakon toga se udaljio tražeći sredstvo prijevoza do svoga grada. Čovjek koji mu je posudio novac izišao je da vidi da li mu dolazi čamac s imovinom i ugledao je dasku. Uzeo je to za svoju porodicu kao drvo za loženje, a kada je razbio našao je imovinu i pismo. Nakon toga, došao je čovjek kome je posudio i dao mu hiljadu dinara govoreći: "Tako mi Boga, tražio sam prijevoz kako bih ti donio tvoj novac, ali ga nisam našao prije nego sam ti donio." On ga upita: "Da li si mi išta poslao?" Rekao je: "Nisam li ti rekao da nisam našao prijevoza prije nego sam došao!" On je rekao: "Allah je učinio za tebe ono što si poslao u drvenoj dasci, pa sada idi ponosno s tom svojom hiljadom!" Lanac je ovog predanja sahih/vjerodostojan, a El-Buhari ga navodi kao mualek predanje u obliku aktiva. 

    "Neka jedan pisar između vas to pravedno napiše", tj. pravedno i vjerno, ne zakidajući pritom nikoga, odnosno da ne piše drugačije, nego onako kako su se dogovorili, bez bilo kakvog dodavanja ili izostavljanja. 

           "I neka se pisar ne susteže napisati onako kako ga je Allah poučio! Neka on piše!", tj. neka ne odbija onaj koji zna pisati ako bude zamoljen, iako mu nije obaveza to učiniti. Kako ga je Allah poučio onome čemu druge nije poučio, neka on učini uslugu drugome koji ne zna pisati, i neka mu to zapiše. U hadisu stoji: /443/ "U milostinju spada i da pomogneš onome koji radi ili da uradiš za onoga koji to sam nije u stanju!" 

        "a neka mu kazuje dužnik! Neka se boji Allaha, Gospodara svoga!"  To znači, neka onaj koji uzima dug diktira pisaru što je vezano za dug i neka se pisar pritom boji! "i ništa od toga neka ne izostavi!", tj. ništa neka ne sakrije. 

      "A ako je dužnik umno ograničen", tj. ako je stavljen pod skrbništvo zbog rasipništva i sl "ili slab", tj. mlad ili lud. 

      "ili ako nije u stanju u pero kazivati"  ili zbog iznemoglosti ili neznanja,    "onda neka diktira njegov staratelj, i to pravedno!" 

    "I uzmite dva svjedoka između vas!" To je zapovijed da se zapisano posvjedoči kako bi bilo pouzdanije, 

       "pa ako ne nađete dva muškarca, onda jednog muškarca i dvije žene". To je kada je u pitanju imovina, i sve što se pod tim podrazumijeva. Dvije žene su određene umjesto jednog muškarca zbog ograničenosti žene, kao što navodi Muslim u predanju od Ebu-Hurejrea, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /444/ "O skupino žena! Dajite milostinju i molite Allaha za oprost, jer sam ja među stanovnicima Vatre najviše žena vidio!" Jedna od žena tada je upitala: "Zašto smo mi, Allahov Poslaniče, najbrojniji stanovnici Vatre?" On je rekao: "Mnogo kunete i neposlušne ste muževima! Nisam vidio nikoga kraće pameti i nepotpunije vjere da savladaju čovjeka kao vi!" Ona je dodala: "Allahov Poslaniče! Šta je to kratka pamet i nedostatak u vjeri?" On je rekao: "Svjedočenje dvije žene odgovara svjedočenju jednog muškarca, to je kratka pamet. Provodi noći, a ne klanja, a i mrsi se u ramazanu! To je nedostatak vjere!" 

   "s kojima ste kao svjedocima zadovoljni". To pokazuje da je pravednost uvjet svjedočenja. Ovaj ajet imaju za dokaz oni koji ne prihvaćaju za svjedoka neprovjerenog (mestur) čovjeka i uvjetuju da svjedok mora biti pravedan i po tome poznat  "...ako jedna od njih dvije pogrešno šta kaže", tj. jedna od njih nešto zaboravi,  "neka je druga podsjeti,"  tj. druga će se sjetiti šta su one posvjedočile. 

       "I neka se svjedoci ne suzdržavaju ako budu pozvani da dođu."  Ima mišljenja da to znači: ako se pozovu da svjedoče,108 dužni su odazvati se. U tom smislu, prihvaćanje svjedočenja stroga je kolektivna dužnost (farzi kifaje)To je i stav većine. Cilj riječi Uzvišenog: 

       "I neka se svjedoci ne suzdržavaju ako budu pozvani da dođu"  svjedočiti.109 Mudžahid i neki drugi objašnjavaju: "Ako budeš pozvan da prisustvuješ radi svjedočenja, možeš prihvatiti ili ne, a  ako si već bio svjedok događaja pa budeš pozvan, odazovi se!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da to obuhvaća dva stanja: dobivanje poziva za svjedočenje i samo svjedočenje. 

        "Neka vam ne bude mrsko da to zapišete s rokom vraćanja, bio dug mali ili veliki!"  Neka vam ne bude mrsko, odnosno, dosadno zapisati tačno s rokom, bilo to malo ili mnogo. 

        "To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje."  Ovo što smo vam naredili pravednije je i jače za svjedočenje, tj. pouzdanije je za svjedoka. Kada vidi svoj rukopis, sjetit će se svog svjedočenja jer u slučaju da ne bude napisao postoji mogućnost da to zaboravi, odnosno zbuni se. Stoga se, u slučaju nesporazuma, treba pozvati na ono što ste napisali kako bi se to bez zabune razriješilo. 

"izuzev ako je riječ o svakodnevnoj trgovini koju obavljate među vama, jer onda vam nije grijeh da to ne zapišete!" Ako je kupoprodaja izravno iz ruke u ruku, nema smetnje ako se to ne zapiše, budući da nema opasnosti ako se to ne učini. Što se tiče svjedočenja pri sklapanju kupoprodajnog ugovora, Allah Uzvišeni kaže: 

   "Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju zaključujete!"  Uzmite svjedoke koji će posvjedočiti vaše pravo, bio određen ili neodređen rok. Po mišljenju većine, ovo ukazuje na uputu i preporuku, a ne na obavezu. Dokaz za to je hadis Huzejme ibn Sabita el-Ensarija, čije predanje navodi imam Ahmed od Ammare ibn Huzejme, koji prenosi da mu je ispričao njegov amidža, ashab Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /445/ "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kupovao je konja od nekog beduina, pa je pošao s njim da mu plati. On je žurio, dok je beduin išao sporo. Neki ljudi su pristupili beduinu zaustavljajući ga i pitajući za cijenu konja, ne znajući da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od njega kupio, pa je jedan od njih povećao cijenu iznad cijene za koju ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio. Beduin je pozvao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Ako kupuješ ovoga konja, kupi ga ili ću ga ja prodati." Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo poziv beduina, zastao je i rekao: "Nisam li ga već kupio od tebe?" Beduin je rekao: "Ne, Boga mi, nisam ti ga prodao!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Već sam ga kupio od tebe!" Ljudi su tada pristupili stajući oko Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i beduina dok su oni razgovarali. Beduin je počeo: "Daj mi svjedoka koji će posvjedočiti da sam ti ga prodao!" Muslimani koji su prišli rekli su beduinu: "Teško tebi! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori ništa drugo do istinu!" Tada je došao Huzejme, pa slušajući raspravu između Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i beduina koji je govorio: "Daj mi svjedoka koji će posvjedočiti da sam ti ga prodao!"- reče: "Ja svjedočim da si mu ga prodao!" Tada se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo Huzejmi i rekao: "Šta svjedočiš?" "Potvrđujući istinitost tvoju, Allahov Poslaniče!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je uzeo svjedočenje Huzejme kao svjedočenje dva čovjeka. Ovako prenose Ebu-Davud i En-Nesa'i. 

    "i neka ne bude oštećen ni pisar ni svjedok!"  Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Dođe čovjek i pozove dvojicu da pišu i svjedoče, pa oni kažu: "Imamo posla!" On im na to kaže: "Naređeno vam je da se odazovete!"- ali nema pravo da ih ošteti! Od Ikreme, Mudžahida, Tavusa i nekih drugih prenosilaca slično se prenosi. 

     "A ako to učinite, onda ste prema sebi zgriješili!" Ako budete radili suprotno od onoga što vam je naređeno, tj. budete radili ono što vam je zabranjeno, to je pokvarenost i grijeh koji ne možete otkloniti niti oprati. 

   "i Allaha se bojte!", tj. strahujte od Njega, pazite se, slijedite Njegove naredbe i klonite se Njegovih zabrana! 

   "Allah vas poučava" kao što, također, kaže:              

"O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegovoga vjerujte; On će vam dvostruku milost Svoju dati, i svjetlo će vam darovati pomoću kojeg ćete ići!" (57:98) 

     "i Allah sve zna!", tj. On zna suštinu stvari, njihovo dobro i posljedice i ništa Mu nije skriveno. Naprotiv Njegovo znanje obuhvaća sva bića. 

Allah Uzvišeni upućuje prijekor i prijetnju sljedbe­nicima Knjige od kojih je Allah obavezu uzeo posred­stvom vjerovjesnika da povjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga s poštovanjem spominju među ljudima, kako bi bili spremni prihva­titi ga i slijediti kada ga Allah pošalje. Oni su, međutim, to prikrivali zamjenjujući dobro koje im je obećano na ovome i na onome svijetu niskim ovos­vjetskim dijelom, što je loš posao i zamjena. U tome je opomena učenim ljudima da ne idu njihovim putem, da i njih ne zadesi ono što je ove zadesilo. Stoga je na njima da iskoriste korisno znanje koje posjeduju za dobra djela i da ništa ne kriju. U hadisu koji se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u više predanja, navodi se da je on rekao: /613/ "Ko bude upitan za neko znanje, pa on to sak­rije, na Sudnji dan biti će zauzdan uzdama od vatre!"