Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba, r.a.: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je nešto preko tri stotine, pa je pogledao mušrike i bilo ih je nešto preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenuo prema kibli i a na njemu su bili ogrtač i duga košulja - pa je rekao: ″Allahu moj, ispuni Svoje obećanje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude poražena, niko Te poslije neće obožavati!″ I on je toliko dugo molio svoga Gospodara i tražio od Njega pomoć, da mu je ogrtač pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr prišao, uzeo taj ogrtač i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sačekao iza njega, pa mu rekao: ″Allahov Vjerovjesniče, dovoljno ti je to što si do sada tražio pomoć od svoga Gospodara, jer će ti On sigurno ispuniti obećanje koje ti je dao.″ Zatim je Allah Uzvišeni objavio: ″...kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.′″ I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mušrike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno... El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisustvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul- Esveda, a više bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo šta drugo. On je prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., proklinjući mušrike, pa je izmeću ostalog rekao: Mi nećemo reći kao što je Musaov narod rekao: ″Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte″, (5:24) nego ćemo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer ga je to obradovalo - tj. njegove riječi. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn- Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: ″Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i datom riječju! Allahu moj, ako Ti hoćeš, niko Te neće obožavati!″ Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: ″Dovoljno ti je to!″ Tada je Poslanik, s.a.v.s., izašao, citirajući:Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati(54:45)  Uzvišeni kaže: ″Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolazti″, tj. kao pomoć i pojačanje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao  Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu meleka. Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, također od pet stotina meleka. Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ ″Dok je jedan musliman žurno trčao za jednim mušrikom, začuo je iznad sebe udarac bičem i konjanika kako podvikuje: Naprijed, Hajzume!343 Zatim je primijetio kako mušrik pade na leđa, raspolovljene i slupane glave od udarca bičem, što je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj je ensarija došao i ispričao to Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je on rekao: ′Istinu si rekao, to je bila pomoć sa trećeg neba′". A El- Buhari u ″Poglavlju o učestvovanju meleka na Bedru″ navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je učestvovao u Bici na Bedru i da je rekao: /363/ Džibril je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s. i upitao ga: ″šta mislite o vašim učesnicima Bitke na Bedru?″ On mu je odgovorio: ″Oni su jedni od najboljih muslimana″ - ili nešto slično tome - a Džibril je onda rekao: ″I mi to isto mislimo o melekima koji su učestvovali na Bedru.″ Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da li da ubije Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: ″On je učestvovao u Bici na Bedru. šta znaš, možda je Allah pogledao učesnike Bedra i rekao im: Radite šta hočete, Ja sam vam već oprostio!″

Allah Uzvišeni ovdje ih podsjeća na Svoju blagodat koju im je dao time što je na njih spustio san, osiguravći ih na taj način od straha koji im se mogao pojaviti zato što je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je Uzvišeni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvišeni kaže: ″Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi.″ (3:154) Ebu-Talha kaže: ″Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je više puta sablja ispala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kreću pod kožnim štitovima.″ A Alija, r.a., kaže: /365/ ″Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanuća.″ Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ ″Na dan Bedra Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sjenici sa Ebu-Bekrom, r.a., činio je dovu, pa ga je obuzeo drijemež. Zatim se probudio osmjehnut i rekao: ′Raduj se, Ebu-Bekre, evo Džibrila, a na krilima mu prašina!′ Zatim on izađe na vrata sjenice, citirajući riječi Uzvišenog: ′Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!′″(54:45) Zatim Uzvišeni kaže: ″i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.″ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., išao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pješčanog brda, a izvori Bedra su bili između njega i mušrika. Tada muslimane snađe neka slabost, a šejtan im ubaci u srca smutnju i dobaci im: ″Vi tvrdite da ste štićenici Allaha Uzvišenog i da je među vama Njegov Poslanik, a mušrici su vam već ovladali izvorima, a vi ste postrani!″ Tada je Allah na njih spustio obilnu kišu, pa su se muslimani napili i očistili, a Allah je od njih odstranio šejtanske spletke. Pored toga, On je tom kišom učinio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema i doći do neprijatelja. Tako je Allah učvrstio njihova stopala na tom pijesku. Pored toga, Uzvišeni i Silni njih je učvrstio i unutarnjom i vanjskom hrabrošću. Unutarnjom tako što im je dao sabur prilikom sukoba sa neprijateljem, a vanjskom tako što nije dozvolio da budu poraženi. Poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilazeći Bedru, odsjeo kod najbližeg izvora vode, pa mu je prišao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: ″Allahov Poslaniče, je li ti Allah odredio da odsjedneš na ovom mjestu pa ne možeš ići dalje, ili si ovdje odsjeo radi rata i varke?″ On mu je odgovorio: ″Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.″ A on mu je onda rekao: ″Allahov Poslaniče, ovo nije dobar položaj. Bolje je da nas povedeš do bunara koji je najbliži našem neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako ćemo mi imati vodu, a oni neće.″ Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je i učinio tako.
 

Zatim Uzvišeni kaže: ″Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ′Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!′″, tj. borite se sa njima i pojačajte im brojno stanje. Tako se čak kaže da su neki meleki prilazili nekim ashabima Vjerovjesnika, s.a.v.s., i govorili: ″Čuo sam one ljude, tj. mušrike, kako govore: ′Tako nam Allaha, ako ovi navale na nas, sigurno ćemo biti osramoćeni!′″ Zatim su to muslimani međusobno prepričavali, pa im je to ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-Džerir. Zatim Uzvišeni kaže: ″U srca nevjernika Ja ću strah uliti″, tj. Ja ću ubaciti strah, poniženje i kukavičluk u srca onih koji se suprotstavljaju Mome naređenju i koji poriču Moga Poslanika, ″...pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima″, tj. udarajte ih po glavama poloveći ih, udarajte ih po vratovima odsijecajući ih, i odsijecajte im ruke i noge. 

344 Er-Rebi' ibn Enes kaže: ″Muslimani su na dan Bedra prepoznavali mušrike koje su meleki ubili po ranama na njihovim vratovima i po sprženim prstima, na kojima se vidio trag vatre.

″Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu″; tj. zato što im nisu poslušni i što ne primjenjuju šerijat i ne vjeruju u njega. Tako su se oni izdvojili na jednu stranu, a vjernici su ostali na drugoj.″Allah će, zaista, strašno kazniti″, tj. On će pronaći i savladati onoga ko Mu se odupre i suprotstavi.

Uzvišeni Allah, prijeteći Vatrom onome ko pobjegne s bojnog polja, kaže: ″O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo″, tj. kada dođete do njih, "leđa im ne okrećite″; tj. nemojte bježati i ostavljati svoje prijatelje. ″...onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori″, tj. osim onoga ko se povuče da bi zavarao neprijatelja da pomisli kako on bježi, pa da on krene za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i ubije ga - takav nije grješan, ″...ili drugoj četi pristupi″, tj. ako iz jedne čete prijeđe u drugu, kako bi on njima a i oni njemu pomogli - to je dozvoljeno. Ova olakšica odnosi se i na slučaj ako borac bude u jednoj grupi, pa se priključi svome emiru ili glavnom komandantu. Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer, r.a., rekao: /367/ ″Bio sam u jednoj grupi koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod, pa sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se: ′šta da radimo, pobjegli smo s bojnog polja i zaslužili Allahovu srdžbu?′ Zatim smo rekli: ′Kad bismo ušli u Medinu!′ Zatim smo prenoćili i rekli: ′Kad bismo se prijavili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako bude za nas tevbe, a ako ne bude...′ Tako smo mu došli pred sabah. On izađe i upita: ′šta je sa vama?′ ′Mi smo bjegunci′ - rekosmo, a on nam reče: ′Ne, vi ste oni koji više puta napadaju; ja sam vaša četa i četa svih muslimana!′ Tada smo mu prišli i poljubili ga u ruku.″ Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et- -Tirmizi i Ibn-Madže od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim što Et-Tirmizi nakon toga kaže: Ovo predane je hasen /dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo od Ibn Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog predanja još navodi: ″Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio ovaj ajet: ′...ili drugoj četi pristupi.′″ Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od Omera, r.a.: ″O ljudi, nemojte pogrešno shvatiti ovaj ajet, jer je on objavljen na dan Bedra. Ja sam četa svakom muslimanu!″ Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn- Omer rekao: ″...Ovaj ajet objavljen je tačno na dan Bedra, ni prije ni poslije.″

Ovdje Uzvišeni pojašnjava da On stvara ljudska djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvišeni kaže: ″Njih niste ubijali vi, nego Allah″; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i moći, jer je njih bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvišeni također kaže: "Allah vas je pomogao i na Bedru kada ste bili malobrojni.″ (3: 123) Zatim Uzvišeni govori Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., o šaci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon što je izašao iz svoje sjenice u kojoj je skrušeno i smireno činio dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/ ″Izobličila vam se lica!″ Zatim je rekao ashabima da prate učinak tog postupka, pa su oni to i ućinili. Allah je zrnca te prašine dobacio do očiju svih mušrika, tako da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvišeni kaže: ″...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio″, odnosno, On je bio Taj Koji je tu prašinu dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi- Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ ″Allahov Poslanik, s.a.v.s., podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: ′Gospodaru moj, ako ova skupina bude uništena, niko Te poslije na Zemlji neće obožavati!′ Na to mu je Džibril rekao: ′Uzmi šaku prašine i baci im je u njihova lica!′ On je onda uzeo šaku prašine i bacio je u lica mušrika. Prašina iz te šake pogodila je svakog mušrika u njegove oči, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.″To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od Urve, Mud`ahida, Ikrime, Katade i još nekih islamskih učenjaka - objavljeno povodom toga što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bacio prašinu na dan Bedra, iako je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu. Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez- Zubejra, da je on riječi Uzvišenog:″...da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao″ protumačio: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je ukazao time što ih je pomogao protiv njihovog neprijatelja, iako je njih bilo malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvišenog - Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj način istinski spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvišeni kaže: Allah zaista sve čuje i sve zna″, pa tako čuje i sve dove i zna ko zaslužuje pomoć i pobjedu.

Ovdje se Uzvišeni obraća nevjernicima: ″Ako ste se molili da pobijedite″, tj. ako ste tražili od Allaha da vam pomogne i da presudi između vas i vaših neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to što ste tražili! Na dan Bedra, Ebu-Džehl je rekao: ″Allahu moj, ko je od nas više kidao rodbinske veze i donio nam ono što ni sam ne poznaje, uništi ga ovog jutra!″ Na taj način on je molio za pobjedu, pa je objavljeno: ″Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ′pobjeda′!″ - itd. do kraja ajeta. Zatim Uzvišeni kaže: ″...A da se okanite,″ tj. stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog Poslanika, s.a.v.s., ″bolje bi vam bilo!″, tj. i na dunjaluku i na ahiretu! A riječi Uzvišenog: I ako se ponovo vratite, Mi čemo se ponovo vratiti″ poput su Njegovih riječi: ″Ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.″ (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi ćemo vam uzvratiti slično onome na Bedru. ″i nimalo vam Neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio″, tj. kada biste sve ljude sakupili koje god možete, jer niko ne može pobijediti onoga sa kime je Allah, ″jer je Allah na strani vjernika″, a ta je strana skupina vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

Mudžahid kaže: ″Allah mu je tada u snu pokazao da je malo Kurejšija. On je to prenio svojim ashabima,pa ih je to učvrstilo.″ Uzvišeni kaže:"A da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli", tj. vi biste ih se uplašili i razjedinili se, "...ali je Allah spas ukazao", iz toga, time što vam je pokazao da ih je malo."On dobro zna svačije misli", tj. On dobro zna šta svi misle. U tom smislu, Uzvišeni također kaže:"On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju." (40:19)

Zatim Uzvišeni kaže:"A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju."Ovo je također plod dobrote Allaha Uzvišenog prema muslimanima. On je njihove neprijatelje prikazao u njihovim očima u malom broju, pa su se tako usudili i okuražili da se sukobe sa njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a.: ″Na Dan Bedra oni su u našim očima izgledali tako malobrojni da sam ja rekao jednom čovjeku do sebe: Šta misliš, ima li ih sedamdeset? On mi je odgovorio: ′Ne, ima ih stotinu.′ I kada smo zarobili jednog od njih, upitali smo ga koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: ′Bilo nas je hiljadu.′″ To navode Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir.Zatim Uzvišeni kaže:"A vas u ošima njihovim također u malom broju". Ibn Ebi-Hatim kaže da je Ikrime rekao: ″Tako je Allah potakao jedne protiv drugih.″ Sened ovog predanja je vjerodostojan.Zatim Uzvišeni kaže:"Da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi". Tj. On je obodrio obje skupine jednu protiv druge, prikazavši ih obje u očima one druge malobrojnom, kako bi i jedna i druga jedva čekale da se sukobe sa onom drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah pomogao muslimane sa hiljadu meleka koji su jedan iza drugog stizali, onda se nevjerničkoj skupini učinilo da je muslimana duplo više. O tome Uzvišeni kaže:"Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoči čini moćnim onoga koga On hoće. To je zaista, dalekovidnim pouka."(3:13) Na ovaj se naćin mogu uskladiti ta dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je Allahu hvala zbog toga.

Nakon što je Allah naredio muslimanima da budu odani u borbi na Njegovom putu i da Ga puno spominju, On im zabranjuje da liče na mušrike kada oni kreću iz svojih kuća da se suprotstave istini i "da se pokažu svijetu", tj. oholo i nadmeno.Tako je Ebu-Džehl, kada mu je rečeno da je karavan spašen i da se trebaju vratiti, povikao: ″Ne, tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do izvora Bedra, zakoljemo deve, napijemo se vina i dok nam robinje ne otpjevaju, pa da Arapi uvijek pričaju o našem položaju među njima!″ Međutim, sve mu je ispalo naopako. Zato Uzvišeni kaže:"A Allah dobro zna ono što oni rade." Tj., On dobro zna šta su oni radili, pa ih je zbog toga žestoko kaznio.

Uzvišeni obavještava o Svojim blagodatima, blagonaklonostima i dobročinstvima prema Njegovim robovima, vjernicima a što se posebno očitava u Njegovom odbijanju njihovih neprijatelja u godini kada su se udružili protiv njih i naparavili savezništvo. To je bilo, kao što je poznato, u godini Bitke na Hendeku, u ševalu pete godine po Hidžri, što je poznato i ispravno mišljenje.

Uzrok ove bitke bio je taj što su se prvaci židovskog plemena Benu-Nadir - koje je Resulullah, s.a.v.s., udaljio iz Medine u Hajber, a među njima su bili: Selam ibn Ebi el-Hakik, Selam ibn Meškem i Kenana ibn Er-Rebi - sastali sa Kurejšijskim uglednicima, pa su ih huškali na rat protiv Vjerovjesnika, s.a.v.s., što su ovi i prihvatili. Zatim su otišli do plemena Gatfan, koje je također pristalo uz njih. Kurejšije su krenule iz Meke sa robovima i onima koji su ih slijedili, a vojskovođa im je bio Ebu-Sufjan, Sahr ibn Harb. Vojskovođa plemena Gatfan bio je Ujejne ibn Hisn ibn Bedr. Ukupno ih je bilo oko deset hiljada.

Kada je Resullullah, s.a.v.s., čuo za njihov pohod, naredio je muslimanima da kopaju hendek (jarak), oko grada uključujući i istočni dio, i to po savjetu Selmana Farisija, r.a., pa su to i uradili.

Resulullah, s.a.v.s., je sa njima prenosio zemlju i kopao.

Muslimani su ostali opkoljeni oko jedan mjesec a da ovi nisu uspjeli doprijeti do njih, niti je među njima bilo borbe. Ipak je Omer ibn Abdu-Vedd  el-Amirij, koji je bio jedan od poznatih i hrabrih konjanika u džahilijetu, probio hendek i došao do muslimanskih položaja.

Resulullah, s.a.v.s., naredio je Aliji, r.a., da izađe na dvoboj. Nakon što su se borili izvjesno vrijeme Alija, r.a., ga je ubio. To je bio dobar znak pobjede.

Zatim je Slavljeni poslao na saveznike jak vjetar koji je žestoko puhao, tako da  im nije mogao ostati ni jedan šator, niti bilo šta drugo. Nisu mogli Vatru naložiti i bili su vrlo uznemireni.

Otišli su razočarani i izgubljeni. Kao što Uzvišeni i Svemogući veli:

"O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vam kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali."  A taj vjetar je istočni vjetar "es-saba."

U jednom hadisu stoji (479): "Potpomognut sam vjetrom es-saba, a Ad je uništen zapadnim vjetrom ed-debbur."

Uzvišeni kaše: "...i vojske koje vi niste vidjeli." To su meleci koji su ih tresli i u njihova srca strah i trepet ubacivali.

Muslim u svom "Sahihu" prenosi hadis od El-E'ameša, a ovaj od Ibrahima Et-Tejnij, a ovaj od svog oca da rekao je: /480/ "Bili smo kod Huzejfe ibn el-Jemana, r.a., pa mu je jedan čovjek rekao: 'Da sam bio sa Resulullahom, s.a.v.s., borio bih se s njim vrlo hrabro' Huzejfa mu je rekao: 'Zaista bi to uradio?' Vidio sam nas sa Resulullahom, s.a.v.s., u noći saveznika, u noći kada je puhao žestok i hladan vjetar, pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: 'Ima li neko ko će mi donijeti vjesti o tom narodu - bit će sa mnom na Sudnjem danu.' Niko mu od nas nije odgovorio. To je ponovio i drugi i treći put i zatim rekao je: 'O Hezejfe, ustani i donesi nam vijesti o narodu.' Nisam imao nikakve isprike, pošto me je prozvao po imenu da ustanem. Rekao je: 'Donesi mi vijesti o narodu i nemoj ih razjariti protiv mene.'"

Rekao je: "Krenuo sam kao da idem u smrt dok nisam stigao do njih. Kad tamo, Ebu-Sufjan grije leđa kraj vatre. Stavio sam strijelicu u luk i htio da je izbacim. Zatim sam se sjetio riječi Resulullaha, s.a.v.s.: 'Nemoj ih razjariti protiv mene.' A da sam izbacio strijelu pogodio bih ga." Rekao je: "Vratio sam se kao da idem u smrt, zatim sam došao do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Odjednom mi je bilo hladno, nakon što sam se oslobodio posla i smirio. Zatim sam obavijestio Resulullaha, s.a.v.s., a on me je prekrio krajem njegovog ogrtača koji je bio na njemu i u kojem je inače klanjao.

Zatim sam spavao sve do zore. Kada sam se probudio Resulullah, s.a.v.s., rekao je: 'Ustaj, spavalico!' To prenosi Junus ibn Bukejr od Zejda ibn Esleme, rekavši (481): "I bio je vjetar u njihovom logoru i nije ni pedalj prelazio izvan njega. Tako mi Allaha, čuo sam zvuk kamenja u njihovim boravištima i posteljama. Vjetar ih je udarao njime (kamenjem). Zatim sam se uputio Božijem Poslaniku, s.a.v.s. Kada sam došao otprilike na pola puta, našao sam se ispred dvadesetak maskiranih konjanika, pa su mi rekli: 'Obavjesti svoga druga da ga je Allah, dž.š., zaštitio od toga naroda.' Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izvjestivši ga o narodu i o tome kako sam ih ostavio dok su se spremali da putuju. Tada je Allah, dž.š., objavio sljedeće:

'O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli, a Allah dobro vidi šta vi radite.'"

Idolopoklonici su došli i zaposjeli istočni dio grada u blizini Uhuda. Jedna njihova druga grupa je zaposjela visove Medine, kao što Uzvišeni veli:

"kad su vam došle i odozgo i odozdo." Izašao je Resulullah, s.a.v.s., s još oko tri hiljade muslimana (neki kažu sedam stotina). Leđa su okrenuli planini Sel', licima su bili okrenuti prema neprijatelju, a hendek je bio iskopan; u njemu nije bilo vode i onemogućavao je konjicu i ljude da do njih dođu. Žene i djecu je sklonio u medinske tvrđave. Jedno židovsko pleme Benu-Kurejza, imalo je utvrdu na istoku grada. Imali su jamstvo, ugovor sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Oni su imali oko osam stotina boraca. Njima je otišao Hujejje ibn Ahtab en-Nedarij. Ostao je kod njih sve dok nisu ugovor prekršili, pa su nahuškali saveznike protiv Resulullaha, s.a.v.s., pa se stanje vidno pogoršalo.

Situacija je bila opasna i vrlo teška, kao što Uzvišeni veli: "Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni."

Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi slijedeće: "Kada bi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nešto stislo u duši, on bi klanjao." To je iz hadisa koji prinosi Ikreme ibn Ammar. Uzvišeni rekao je:

"Kad su vam došli i odozgo", tj. saveznici "...i odozdo" Ebu-Huzejfe, r.a., rekao je da se tu misli na Benu-Kurejza.

"Kada su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana" zbog velikog straha "i kad ste o Allahu svašta pomišljali." Bilo je tu različitih razmišljanja. Pojavilo se i licemjerstvo. Munafici su mislili da će Muhammed, s.a.v.s., i njegovi drugovi biti u korijenu uništeni. Vjernici su bili čvrsto uvjereni da je ono što im je Allah i Allahov Poslanik obećao - čista Istina i da će ovu vjeru uzdignuti nad sve ostale, bez obzira koliko to bilo mrsko idolopoklonicima.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Seida, r.a.: (483) "Na dan Hendeka rekli smo: 'O Allahov poslaniče, već su duše došle do grkljana, da li šta u tom slučaju imamo da kažemo?' Allahov Poslanik rekao je: 'Da, recite: 'Bože naš pokrij naše sramote i smiri našu prestrašenost.'' Rekao je: "Pa je Allah udario lica Svojih neprijatelja vjetrom, i vjetrom ih je pobijedio."

Tako je prenio imam Ahmed ibn Hambel od Ebu-Amira el-Akadija.

Uzvišeni nas obavještava o stanju muslimana kada su Saveznici opkolili Medinu i kada su muslimani bili u krajnjoj napetosti i tjeskobi. Među njima bio je i Allohov Poslanik. Zaista, su oni bili stavljeni na kušnju i pojavilo se  licemjerstvo, pa su oni u čijim je srcima bila bolest, govorili o onom što im je na duši.

"Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: 'Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali, kad su nam obećavali.'"

Munafik je izrazio svoje licemjerstvo, sumnju i mržnju. Njegovo stanje je oslabilo, a zbog pomanjkanja imana stislo mu se u prsima.

Tu su i druge grupe ljudi koji su rekli kao što Uzvišeni veli: "Kad su neki među njima rekli: "O stanovnici Jesriba", tj. Medine. A govor Uzvišenog:

"ovdje vam nema stanka", tj. boravišta sa Allohovm Poslanikom: "zato se vratite" svojim kućama i stanovima.

"A drugi među njima tražili su dopuštenje od Vjerovjesnika." Ibn-Abbas, r.a., rekao je: "To se odnosi na Benu-Harise."

Rekli su: "Mi se bojimo da nam kuće ne budu pokradene." To znači da su se pravdali, kako bi se povratili svojim kućama, koje su nezaštićene, tj. nema ništa što bi ih zaštitilo od neprijatelja.

"A nisu bile nezaštićene" kao što to oni smatraju. "Već su oni htjeli samo da umaknu", bježeći iz borbe.

Uzvišeni nam saopćava o onim koji su:

"govorili: 'Kuće su naše nezaštićene', a nisu bile nezaštićene, već su oni htjeli samo da umaknu", oni koji bi da je neprijatelj ušao sa bilo koje strane, i da su ih iskušavali i pitali da uđu u nevjerstvo - brzo bi to uradili. I kod najmanjeg straha, oni se ne drže imana. Ovo je za njih krajnje kuđenje i korenje.

Zatim ih Uzvišeni podsjeća na ono što su se prije ovoga straha zavjetovali Allahu, dž.š., a to je da neće uzmicati, "i za Allahu datu obavezu da će odgovarati." Allah, dž.š., će ih svakako pitati o toj obavezi.

Zatim ih upozorava da im njihovo bježanje neće odgoditi ili ubrzati njihovu sudbinu.

Štaviše, to može biti uzrok njihovoj ubrzanoj propasti.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Opet će te samo kratko uživati", nakon vašeg bježanja.

"Reci: 'Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet bolji je za one koji se grijeha klone." (4:77)

Zatim je Uzvišeni rekao:

"Reci: 'Ko će vas od Allaha zaštiti'", tj. ko će to spriječiti

"ako On hoće da vas zlo snađe, ili ko Vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže. Osim Allaha oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača", tj. oni mimo Allaha nemaju ni zaštitnika ni onog ko će im kišu dati.

Uzvišeni nas obavještava da On obuhvata Svojim znanjem one koji su druge zadržavali od rata i koji su svojoj braći, odnosno prijatejlima govorili; "Priključite se nama", tj. u hladovini i plodovima. Međutim od njih "samo su neki u boj išli  škrtareći prema vama", tj. škrtareći u simpatijama i samilosti prema vama.

"A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni", zbog velikog straha, zabrinutosti i bojažljivosti od borbe.

"Čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima." Oni su vas prihvatili rječitim govorom, hvaleći se kako su hrabri i energični.

Međutim, oni su lašci koji su zatim tražili dio plijena za sebe, pozivajući se na to da su bili s tobom.

Ali "škrti da učine bilo kakvo dobro." U njima nema hajra jer su u sebi sakupili bojažljivost, laž i vrlo malo dobročinstva.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti, a to je Allahu lahko", tj. jednostavno i zgodno.

Ovo su također njihova ružna svojstva: strah i klonulost. "Oni misle da saveznici još nisu otišli", tj. misle da su blizu njih i da će se vratiti.

"A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas."  Tj. kada bi saveznici došli oni bi željeli da ne budu sa vama prisutni u Medini, već da su u pustinji i da se raspituju za vaše stanje sa neprijateljem.

"A da s vama ostanu, malo bi se borili." Zbog velikog straha i slabog vjerovanja, a Slavljeni Allah, dž.š., sve njih najbolje zna.

Ovaj časni ajet veliki je temelj u ugledanju na  Resulullaha, s.a.v.s., u njegovom govoru, postupcima i stanjima. Zbog toga je Uzvišeni naredio ljudima na dan bitke protiv saveznika da se ugledaju na Vjerovjesnika, neka je na njega salavat i selam do Sudnjeg dana, u strpljivosti, borbi, ustrajnosti i očekivanju olakšanja od Silnog i Svemogućeg.

Zbog toga rekao je onim koji su se pokolebali i prestrašili na Dan saveznika.

"Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor." Zar nećete da ga oponašate i ugledate se na njega u njegovim karakteristikama.

Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"...za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje."

Zatim nas je Uzvišeni obavijestio o Svojim robovima, vjernicima koji vjeruju u Njegovo obećanje:

"A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali i Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili.'"

To je ono što nam je Allah, dž.š., obećao od iskušenja, a koje rezultira brzom pobjedom. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili." A govor Uzvišenog

"i to im je samo povećalo vjerovanje i predanost" ukazuje nam na povećanje imana i njegovog intenziteta shodno ljudima i njihovim situacijama, kao što većina imama vele: "Iman se povećava i smanjuje."

To smo već utvrdili na početku komentara Buharijinog "Sahiha"506, Allahu pripada svaka hvala i dobročinstvo.

Značenje Njegovog govora "i to im je samo povećalo", tj. takvo stanje tjeskoba i žestina povećali su "vjerovanje" u Allaha i  "predanost", tj. prihvatanje Njegovih naredbi i pokornost Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

---

506 Mufessir hafiz Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, pisao je komentar na Buharijin "Sahih", ali ga nije dovršio.

Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo munafike i način njihovog prekidanja ugovora i uzmicanja iz borbe, opisao je vjernike koji su istrajali u svom zavjetu i u govoru

"koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli", tj. došao im njihov edžel, a

"ima ih koji to očekuju i nisu ništa izmijenili." Znači nisu izmijenili ugovor s Allahom niti su ga prekršili niti izvitoperili.

Buharija prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: (484): "Kada smo pisali mushaf, izgubio se jedan ajet iz sure El-Ahzab. Slušao sam Resulullaha, s.a.v.s., da ga je učio i nisam ga našao ni kod koga osim kod Huzejme ibnu Sabita el-Ensarije, r.a., čije svjedočenje je Resulullah, s.a.v.s., učinio kao svjedočenje dvojice ljudi." "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu."

Ovaj hadis bilježi Buharija, a ne i Muslim. Također se nalazi i kod Ahmeda, Tirmizija i Nesaija. Tirmizi ga je okarakterisao kao hasen-sahih.

Buharija, također, prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: (485): "Smatramo da je ovaj ajet objavljen u vezi Enesom ibn en-Nadrom, r.a." Bilježi ga samo Buharija. Ahmed od Enesa ibnu Malika prenosi da je rekao: "Moj amidža Enes ibn Nadr, po kojem sam dobio ime, nije sa Allohovm Poslanikom prisustvovao borbi na Bedru pa mu je to teško palo.

Rekao je: 'U prvom događaju u kojem je učestvovao Allohov Poslanik, ja sam bio odsutan... Samo kada bi Allah, dž.š., dao da budem u nekon događaju sa Allohovm Poslanikom pokazao bi Silni i Svemogući šta bih napravio.' Enes je rekao da se bojao da nešto drugo kaže. Tako je sa Allahovm Poslanikom, s.a.v.s., prisustvovao Bici na Uhudu. Prišao je Sa'd ibn Muazu, r.a., pa mu je rekao Enes, r.a.: 'O Ebu-Amre, gdje je taj divni dženetski vjetar? Ja ga ne osjećam sa Uhuda.' Rekao je: 'Borio se protiv njih sve dok nije ubijen, r.a., a u njegovom tijelu nađeno osamdeset i nešto posjekotina, udaraca i uboda.' Njegova sestra, moja tetka Er-Rubeja bint  en-Nadra je rekla: 'Brata sam mogla prepoznati samo po prstima.' - Rekao je: 'Pa je objavljen ovaj ajet:

'Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to čekaju - nisu ništa izmijenili.' - Rekao je: 'Smatrali su da je ovaj ajet objavljen u vezi s njim i njegovim drugovima, r.a.' Prenose ga Muslim, Tirmizi i Nesai.

Ibn-Džerir prenosi od Musaa ibn Talhe da je rekao: (486) "Ušao sam kod Muavije i kada sam izlazio pozvao me je i rekao: 'Hoćeš da ostavim kod tebe, moj bratiću, hadis kojeg sam čuo od Resulullah, s.a.v.s.? Svjedočim da sam čuo Resulullaha kako kaže: 'Talha je od 'onih koji su poginuli.'' (Misli se na one koji su spomenuti u ajetu.)

Allohov govor: "ima ih koji to očekuju", tj. očekuju dan u kojem će biti borba, da se potvrde u susretu, "nisu ništa izmijenili" znači nisu ništa promijenili, već su nastavili sa ugovorom sa Allahom i nisu ga prekršili, kao što su to uradili munafici, koji su rekli:

 "Kuće su naše nezaštićene."

Uzvišeni rekao je:

"Da bi Allah nagadio iskrene, za njihovu iskrenost, i stavio na muke licemjere ili im oprostio", tj. On iskušava Svoje robove strahom i uznemirenošću kako bi razdvojio dobro od lošeg, iako Uzvišeni zna svaku stvar prije njenog stvaranja. Međutim, Allah, dž.š., neće kazniti stvorenja samo po Svom znanju o njima sve dok ne urade ono što On zna o njima, kao što to Uzvišeni veli:

"Mi ćemo vas provjeravati da bismo znali (pokazujući)  borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo." (47:31)

Ovo se odnosi na znanje o nečem nakon njegovog postojanja, mada je prethodno znanje o njemu bilo prisutno prije njegovog postojanja. Allohov govor: "za njihovu iskrenost" znači njihovu strpljivost glede njihovog zavjeta i ispunjenja istog.

"a stavio na muke licemjere", a to su oni koji krše zavjete date Allahu pa  su zbog toga zaslužili Njegovu kaznu i mučenje. Ako hoće, On može da im oprosti tako da ih uputi da ostave licemjerstvo i prihvate vjerovanje i rade po tome. Budući da Njegova milost nadvladava Njegovu srdžbu, Uzvišeni rekao je:

"Allah, zaista, prašta i Milostiv je."

Ovako je Allah, dž.š., pomogao muminima vjetrom i Svojom vojskom. Dao je da njima zavlada vjetar koji im je snagu razvodnio i kako god je strast, koja je od istog korijena kao i riječ vjetar, bila uzrok njihovog okupljanja tih masa iz različitih plemena, onda je odgovaralo da  pošalje na njih vjetar koji ih je razdvojio i povratio. Bili su prestravljeni i izgubljeni u njihovoj srdžbi i bijesu. Oni nisu postigli dobro na dunjaluku, kao što su to mislili ostvariti sa pobjedom i plijenom, niti na ahiretu zbog preobimnosti grijeha i suprotstavljanja Resulullahu, s.a.v.s. Glavna težnja im je bila da ga ubiju i da mu vojsku u korijenu unište.

Onaj ko teži i nastoji da nešto uradi i svoje težnje potvrdi djelom (koje ne sprovede do kraja) on je, ustvari, kao i onaj ko to uradi.

Allohov govor: "i vjernike je Allah borbe poštedio" znači da nisu bili u potrebi za zametanjem bitke i borbom da bi ih otjerali iz svoga grada. Allah ih je Jedini poštedio toga, pomogao Svoga roba i ojačao njegovu vojsku. Zbog toga je Resulullah, s.a.v.s., rekao: (487) "Nema drugog boga osim Jednog Jedinog Allaha, Koji je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba, i ojačao njegovu vojsku. Sam je porazio saveznike i poslije Njega ništa drugo nema."

Ovaj hadis prenose Buharija i Muslim. U dva "Sahiha" od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, r.a., prenosi se da rekao je: (488) " Resulullah, s.a.v.s., je uputio dovu protiv saveznika pa rekao je: 'O Ti Koji si objavio Knjigu, brzo sviđaš račune, porazi saveznike. Bože, porazi ih i uzdrmaj ih.'"

Muhamed ibn Ishak prenosi: "Nakon što su se oni koji su bili oko Hendeka udaljili, Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (489): 'Poslije ove vaše godine Kurejši vas više neće napadati, ali ćete vi njih napasti'" To prenosi imam Ahmed od Sulejmana ibn Sarda, koji kaže da je Resulullah na Dan Saveznika (390) rekao: "Sada ćemo mi njih napasti, a oni nas neće napadati." Ovako prenosi Buharija u svom "Sahihu".

Uzvišeni veli: "Allah je uistinu, Moćan i Silan", tj. Svojom moći i snagom odbio je saveznike neobavljena posla i bez plijena. S druge strane, Allah je potpomogao islam i njegove pristaše, ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga Poslanika i Svoga roba, i Njemu pripada svaka zahvala i dobročinstvo.

Već smo govorili da je pleme Benu-Kurejza prekršilo ugovor koji je postojao između njega i Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tome je doprinio Hujejj ibn-Ahtab en-Nedarij, Bog ga prokleo. Neprestano je uticao na njihovog vođu Ka'b bin Eseda dok nije prekinuo ugovor. Kada je Allohov Poslanik, s.a.v.s., saznao za prekid ugovora, bio je time pogođen i teško opterećen, baš kao i muslimani. Ali, kada ga je Allah, dž.š., pomogao da pobijedi i kada je prisilio dušmane da se vrate poraženi, Allahov  Poslanik, s.a.v.s., vratio se kao pobjednik. (491) Dok se Allahov Poslanik, s.a.v.s., kupao u kući Umni-Seleme, r.a., nakon zamora od ove opsade - pred njim se iznenada pojavio Džibril, a.s., sa omotanim turbanom od brokata, na mazgi koja je bila prekrivena kadifom i brokatom. Melek rekao je: "Jesi li to odložio oružje, o Allohov Poslaniče?" "Da", reče on, s.a.v.s. "Znaj da meleci nisu odložili svoje oružje. Ja se sada vraćam." Zatim je rekao: "Uzvišeni Allah ti naređuje da kreneš protiv Benu-Kurejza, a meni je naredio da ih uzdrmam." Allohov Poslanik, s.a.v.s., odmah je krenuo i ljudima naredio da putuju  prema Benu-Kurejzi, koji je bio udaljen nekoliko milja od Medine. To se desilo poslije podne namaza. Tada je Resulallah, s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas ne klanja ikindija-namaz nigdje drugo osim u plemenu Benu-Kurejza. Ljudi su krenuli prema ovom plemenu pa je vrijeme ikindije namaza nastupilo dok su još bili na putu. Neki su odmah klanjali ikindiju govoreći: "Nije se to od nas tražilo, već se željelo da brže stignemo na odredište." Drugi su rekli: "Nećemo je klanjati osim u plemenu Benu-Kurejza." Poslanik, s.a.v.s., nije korio nikoga ni iz jedne grupe. On ih je slijedio u njihovom pohodu. On ostavi u Medini Ibn-Ummi Mektuma, r.a., a bajrak dade Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a. Poslije toga Allohov Poslanik, s.a.v.s., upustio se s njima u borbu, opkolio ih i dvadeset pet noći držao pod opsadom.

Nakon završene opsade i pobjede nad njima, bili su zadovoljni da im presudi Sa'd ibn Mu'az, prvak plemena El-Evs. Sa'd i Kurejši bili su saveznici u džahilijetu, pa su mislili da će on to imati u vidu, kao što je nešto slično uradio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul posredujući za svoje prijatelje, pleme Benu-Kajnuka, pa ih je Resulullah pustio. Resulullah, s.a.v.s., pozvao je Sa'da da dođe iz Medine i presudi zarobljenim Kurejšima. Inače, Sa'd je bio bolestan, jer ga je pogodila strijela u venu na ruci u bici protiv saveznika. Došao je jašući na magarcu, na kojem se smjesti, a pripadnici iz plemena El-Evs su nastojali da ga umile pred Kurejzijama. Kada su mu dojadili sa govorom, rekao je: "Došlo je vrijeme da se Sa'd na Allahovom putu ne boji ničijeg prijekora." Tada su shvatili da ih on neće ostaviti u životu. Kada se približio šatoru u kojem je bio Resulullah, s.a.v.s., Allahov Poslanik rekao je: "Ustanite prema svome gospodaru i skinite ga sa magarca!" Nakon što su mu pomogli da siđe rekao je: "Donosim presudu da se njihovi borci pobiju, djeca i žene  zarobe, a imetak podijeli." Resulallah, s.a.v.s., reče: "Sudio si im prema zakonu Allahovu, Koji je iznad sedam nebesa." Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se iskopaju jame u zemlji, gdje su ih dovodili svezane i tu ubijali. Bilo ih je između 700 i 800. Ostali su zarobljeni - žene, djeca i imetak.

Zbog toga je Uzvišeni rekao: "koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo", tj. pomagali su ih za  vrijeme bitke na Hendeku i pomagali  su ih u ratu protiv Resulullaha.

"A sljedbenike Knjige", tj. Benu- Kurejza iz loze Benu-Israila. Njihovi su očevi davno došli u Hidžaz iz želje da slijede nepismenog Vjerovjesnika koji se spominjao kod njih u Tevratu i Indžilu: "i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju" (2:89), pa neka je na njih Allahovo prokletstvo.

Allahov govor: "iz utvrda njihovih" znači  "tvrđava"  "i strah u srca njihova ulio", tj. riječ "strah". Allah im je ulio strah, jer su oni huškali idolopoklonike na rat protiv Resulullaha. Nije isti onaj ko zna kao onaj ko ne zna. Oni su strašili muslimane i namjeravali ih ubiti, što se vratilo njima samima. Željeli su da iskorijene muslimane, ali su sami iskorijenjeni uz kaznu na ahiretu. Tako je njihova pogodba postala gubitnička. Zbog toga je Uzvišeni rekao:

"Pa ste jedne pobili a druge kao sužnje uzeli." Oni koji su ubijeni to su borci, a zarobljeni  su žene i djeca.

Govor Uzvišenog:

 "i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove" znači da vam ih je dao nakon što ste ih pobili, "i zemlju kojom prije niste hodali." Kaže se da  je to Hajber, a drugi kažu Meka. Neki misle da se radi o Perziji i Bizantiji. Moguće je da se misli na sve što je navedeno.

"Allah sve može."

Uzvišeni Allah, dž.š., spominje vjernicima Svoju dobrotu prema njima i Svoje dobročinstvo prema njima pomažući ih na mnogim mjestima u njihovim pohodima sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i da je sve to od Njega, Uzvišenog Allaha, dž.š., Njegovom podrškom i Njegovom odredbom, a ne njihovim mnoštvom i njihovom spremnošću, i obratio im je pažnju da je pomoć od Uzvišenog Allaha, dž.š., bez obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna, kao na dan Hunejna, kad ih je mnoštvo njihovo zanijelo. I pored ovoga ništa im nije koristilo, pa su se u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim Poslanikom , s.a.v.s.; zatim je Allah, dž.š., poslao Svoju pomoć i podršku Svome Poslaniku i vjernicima koji su sa njim, kao što ćemo s Božijom pomoći to detaljno objasniti, da bi ih poučio da je pomoć samo od Uzvišenog Allaha, dž.š., i sa Njegovom podrškom i ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne čete Allahovom voljom nadjačale mnogobrojnije čete, a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je nakon osvajanja Meke, u mjesecu ševalu osme godine po Hidžri.

Nakon što je Alejhiselam završio sa osvajanjem Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vođa im je bio Malik ibn  Auf en-Nadrij, a sa njim je još bilo u cjelosti i pleme Sekif, i Benu-Džešm, i Benu-Sa'd bin Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena Benu-Hilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-'Amir iAvn bin 'Amir. Približavali su se, a sa njima su bile žene, djeca, ovce i blagodati; došli su sa svim svojim imetkom i svi zajedno, zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izišao sa svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je učestvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada, što muhadžira, što ensarija i arapskih plemena, bilo je i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme osvajanja Meke i pušteni na slobodu. Išao je sa njima prema neprijatelju i susreli su se u dolini između Meke i Taifa, koja je zove Hunejn. Bitka je bila pred samu  zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je postavilo zasjedu. Pošto su se sastali licem u lice, muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, požurili su prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim sabljama. Navalili su kao jedan, kao što im je naredio njihov vođa, pa su se muslimani dali u bijeg, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah, dž.š. Poslanik, s.a.v.s., ostao je postojan na sivkastoj mazgi goneći je ka dubini neprijatelja. Njegov amidža Abbas držao je mazgu za desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib za lijevi, umirujući je da ne brza, a Poslanik je spominjao svoje ime i pozivao muslimane na vraćanje, govoreći: (442) "Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abd el-Mutaliba." A prije toga je govorio: (443) "Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam Allahov Poslanik." Ostali su čvrsto sa njim njegovi ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko kaže osamdeset; među njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin Ummu-Ejmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , dž.š., zadovoljan njima.

Zatim je Poslanik, s.a.v.s., naredio svom amidži Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najjačim glasom: (444) "O ljudi ispod drveta", aludirajući na drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu "er-ridvan". Pod tim drvetom muhadžiri i ensarije su dali prisegu na vjernost, da neće bježati od njega, pa ih je pozvao: "O ljudi ispod drveta!"

Drugi put bi govorio: (445) "O vlasnici sure El-Bekare", pa su  govorili: "Odazivamo ti se." Okretali su se ljudi i vraćali ka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako nekog od njih ne bi poslušala njegova deva, obukao bi svoj pancir, zatim sišao sa nje i pustio je, i vratio se sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Pošto se jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i uzeo šaku prašine. Nakon što je uputio dovu svome Gospodaru i tražio da ga pomogne, rekao je: /446/ "Bože moj ispuni mi ono što si mi obećao."

Zatim je bacio prema mušricima, i nije bilo nijednog čovjeka a da mu od te prašine nešto nije ušlo u oči i usta, sprečavajući ga da se bori, zatim su bili poraženi a muslimani su ih slijedili, ubijajući ih i zarobljavajući. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Posla-nikom, s.a.v.s.

U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njima dvojicom, bilježe da mu je neki čovjek rekao: (447) "O Ebu-'Ammare, zar ste bježali od Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hunejnu?" On je odgovorio: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije bježao, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci, kada smo ih sreli i navalili na njih bili su poraženi, pa su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas dočekali strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori dok je Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib držao za povodac njegove bijele mazge: 'Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'"

Kažem: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista, poput ovog dana u ratnom metežu kada se njegova vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi koja nije bila brzonoga niti spremna za bježanje ili povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je usmjeravao prema njima, spominjući u svoje ime da bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo nije ništa drugo do pouzdanje u Allaha, dž.š., i oslanjanje na Njega, znajući da će ga On pomoći i upotpuniti ono sa čim ga je poslao, i uzdignuti Njegovu vjeru nad ostalim vjerama.

Mudžahid, a i ostali su rekli: "Ovaj je ajet objavljen povodom pohoda na Tebuk tako što su izišli u teškim okolnostima, suši i vrućini, uz oskudicu u hrani i vodi, tako da su dva čovjeka polovila hurmu između sebe."

Prenosi Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa da je Omer bin el-Hattab rekao: (536) " …tako da bi čovjek zaklao svoju devu, zatim iscijedio njen burag i to popio, i uzeo što je ostalo za veću nevolju", zatim je rekao Ebu - Bekr es-Sidik: "O Allahov Poslaniče, zaista ti je Uzvišeni Allah obično uslišavao dove, pa moli se za nas", pa je rekao: "Želiš to?" Odgovorio je: "Da", podigao je ruke i nije ih spuštao dok nije nebo prokapalo, pa je dugo pljuštala kiša, zatim je prestala, napunili su što su imali uza se, zatim smo posmatrali i nismo primijetili da je bilo kiše izvan logora.

Ibn-Džerir je o riječima Uzvišenog:

 "Allah je oprostio…"  rekao "Teškoća   bila je u opskrbi, tovarnoj životinji, putnoj opskrbi i vodi."

"U vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala", tj. od istine, sumnjajući u vjeru Poslanika, s.a.v.s., i osjećajući nedoumicu zbog teškoća i žestina u njihovom putovanju i pohodu.

 "On je poslije i njma oprostio", govoreći da je njihova opskrba obraćanje Njihovom Gospodaru i vraćanje u postojanost u Njegovoj vjeri,

 "...jer je On prema njima Blag i Milostiv."

Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejdullaha bin Ka'ba bin Malika, koji je bio vodič Ka'bov kada je oslijepio i koji kaže: "Čuo sam Ka'ba bin Malika da je pričao kada je izostao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk: (537)'Nisam izostajao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pohodima koje je vodio, osim u pohodu na Tebuk.'"

Izuzetak je Bitka na Bedru, a za nju niko ko je izostao nije ukoren, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izišao želeći karavan Kurejšija, tako da je Allah učinio da se sukobi sa njegovim neprijateljem bez zakazanog sastajanja. Prisustvovao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Akabi kada smo se uzajamno obavezali na islam. Ne bih volio u zamjenu za prisustvovanje Akabi prisustvovanje Bedru, iako je Bedr u većem spomenu i poznatiji kod ljudi. Ono što je bilo vezano za mene kad sam izostao od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u pohodu na Tebuk, jeste da nikad nisam bio jači niti je bilo spremnijeg čovjeka od mene u vrijeme kad sam izostao iz tog pohoda. Tako mi Allaha, prije tog pohoda nikad nisam imao dvije jahalice zajedno, a za vrijeme tog pohoda imao sam ih zajedno.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijetko je vodio pohod a da nije aludirao na drugi, dok nije došao ovaj pohod. Vodio ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po žestokoj vrućini i uputio se na dalek put i bezvodne pustinje, protiv mnogobrojnog neprijatelja, pa je prepustio muslimanima njihovu stvar da bi se pripremili protiv neprijatelja. Saopćio im je svoj pravac koji želi a muslimana je bilo mnogo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tako da ih ne bi mogla obuhvatiti ni knjiga - registar.

Rekao je Ka'b: "Rijetko ne bi čovjek, koji je želio izostati, mislio da to neće Poslanik, s.a.v.s., primijetiti, osim da Uzvišeni Allah spusti objavu o tome. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvršio je taj pohod kada su prijali plodovi i hladovi, a ja sam tom pohodu okrenuo lice."

  Allahov Poslanik, s.a.v.s., i vjernici su se spremili, požurio sam da se spremim sa njima pa sam se vratio i nisam ništa pripremio od svoje opreme, pa sam sebi rekao: 'Ja to mogu ako hoću.' To je kod mene trajalo dok su se ljudi ozbiljno pripremali, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rano ujutro krenuo i muslimani sa njim, a ja još ništa nisam spremio i rekao sam: 'Spremit ću se poslije dan ili dva, zatim ću ih stignuti.' Čim su otišli, požurio sam da se spremim, pa sam se vratio i ništa nisam pripremio. Zatim sam opet otišao da se spremim, pa sam se vratio i nisam ništa uradio. Još uvijek je to dugo trajalo kod mene dok su oni žurili i utrkivali se u pohodu pa sam pomislio da otputujem i da ih sustignem, a da sam, bogdo, to uradio, ali mi to poslije nije bilo određeno. Kada bih izišao među ljude poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s., ožalostilo bi me da sam vidio samo sumnjive ljude u licemjerstvu ili ljude kojima je Uzvišeni Allah opravdao.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije me se sjetio dok nije stigao do Tebuka, zatim je rekao, sjedeći među ljudima: 'Šta je uradio Ka'b bin Malik?' Zatim je rekao neki čovijek iz plemena Beni-Seleme: 'Zadržale su ga, o Allahov Poslaniče, dvije njegove bunde (ogrtača) i gledanje u dva plašta.' Zatim je rekao Muaz bin Džebel: 'Ružno je to što si rekao; tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, mi ne znamo o njemu osim dobro', a Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to je šutio."

Ka'b bin Malik priča dalje: "Pošto sam obaviješten da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraćao sa Tebuka, kod mene se pojavila tuga i jad i ja sam nastojao da se sjetim laži koju ću reći i da se sutra izvučem iz njegove srdžbe. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog iz svoje familije.

Pošto je rečeno da Allahov Poslanik, s.a.v.s., pristiže, udaljila se laž od mene i shvatio sam da se ničim ne mogu izbaviti.

Zatim sam odlučio da budem iskren prema njemu. Onda je stigao.

A kada bi dolazio s puta, Allahov Poslanik, s.a.v.s., počinjao bi od mesdžida. Klanjao bi dva rekata, zatim bi sjeo među ljude. Kada je to uradio, došli su mu oni koji su izostali, izvinjavajući se i zaklinjući se, a bilo ih je osamdeset i nekoliko ljudi, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio od njih ono što su javno iznijeli i oprostio im, njihove je tajne prepustio Uzvišenom Allahu. Kada sam ja došao i nazvao mu selam, nasmiješio se osmijehom ljutitog čovjeka.

Zatim mi je rekao: 'Dođi', pa sam došao i sjeo ispred njega, zatim me upitao: 'Šta ti se desilo pa da izostaneš? Zar nisi bio kupio jahalicu?', pa sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, doista da sjedim kod nekog drugog mimo tebe od ljudi ovog svijeta, gledao bih da se izvučem iz njegove srdžbe sa opravdanjem, a meni je data sposobnost polemike i rasprave. Ali, tako mi Allaha, znam ako ti kažem danas lažan govor s kojim ćeš biti zadovoljan, Allah će, sigurno, prosuti tvoju srdžbu na mene, a ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Uzvišenog Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao opravdanja, kao nikad do tada i nije bilo spremnijeg od mene kad sam izostao iza tebe.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.' Zatim sam ustao i do mene su došli ljudi iz plemena Beni-Seleme i rekli: 'Tako nam  Allaha, ne znamo da si griješio prije ovog. Zar nisi mogao da se opravdaš Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., onim što su se pravdali koji su izostali? Bilo ti je dovoljno za tvoj grijeh to što bi za sebe tražio oprost Allahova Poslanika, s.a.v.s.?'" Ka'b je rekao: 'Tako mi Allaha, grdili su me tako da sam se želio da vratiti pa da sam sebe poreknem."

"Zatim sam im rekao: 'Da li je ikog zadesilo ovo sa mnom?' Odgovorili su: 'Da, zadesilo je to još dva čovjeka, koji su rekli kao što si i ti rekao.' Rečeno im je kao što je rečeno i tebi'; pa sam upitao: 'Ko su njih dvojica?' Odgovorili su: 'Mirare bin er-Rebia el-Amirij' i Hilal bin Umejje el-Vakifi.' Spomenuli su mi dva dobra čovjeka koji su učestvovali na Bedru, a ja sam se mogao ugledati u njih. Ja sam krenuo kada su mi ih spomenuli.'" On dalje kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je muslimanima razgovarati sa nama trojicom između onih koji su izostali iza njega. Izbjegavali su nas ljudi i mnogo se promijenili, tako da ja nisam mogao prepoznati zemlju po kojoj sam hodao, i ona kao da nije bila zemlja koju sam znao. U takvom stanju ostali smo pedeset noći.

Što se tiče dvojice drugova, izolirali su se i sjedili u svojim kućama plačući. Ja sam bio čvršći i strpljiviji, odlazio sam na namaz sa muslimanima, obilazio trgove, niko nije razgovarao sa mnom. Dolazio bih Allahovom Poslaniku poslije namaza, nazivao bih mu selam i sam sebe pitao miču li se njegove usne, odvraća li mi selam ili ne?

Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu pogled. Kada bih ja pristupio u namazu, gledao je u mene, a kada bih se okrenuo prema njemu, skinuo bi pogled sa mene. Kada je takav odnos muslimana prema meni potrajao, otišao sam i ušao u (ograđeni) vrt Ebi - Katadea, a on je moj amidžić i najdraži mi od ljudi.

Nazvao sam mu selam; tako mi Allaha, nije mi odvratio; zatim sam mu rekao: 'O Ebu-Katade, kunem te Allahom, da li znaš da ja volim Allaha i Njegova Poslanika?' On je samo šutio. Ponovio sam i preklinjao ga, a on je šutio, zatim je rekao: 'Allah i Njegov Poslanik znaju.'

Zatim su mi obilno suzile oči i ja sam se okrenuo dok nisam prešao zid. I dok sam išao medinskim bazarom, ugledao sam Nabetajca iz Šama koji je prodavao hranu i govorio: 'Ko će mi pokazati Ka'b Bin Malika?' Pa su ljudi počeli išaretom da mu pokazuju na mene, tako da je došao i pružio mi pismo od kralja Gassana. Bio sam pisar, a u njemu je stajalo:

Nakon što smo obaviješteni da tvoj drug grubo postupa prema tebi i da te Allah nije učinio u kući poniženja i propasti, pridruži se nama, dat ćemo ti utjehu.

Rekao sam kada sam ga pročitao: 'Ovo je još jedno iskušenje!' Pa sam naumio to pismo zapaliti i da mi posluži kao rasvjeta, te sam ga i zapalio. Kada je prošlo četrdeset noći od pedeset, došao mi je izaslanik Allahova Poslanika, s.a.v.s., govoreći: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., naređuje ti da se odvojiš od svoje žene.' 'Da je pustim ili šta da radim?' Pa je rekao: 'Da se odvojiš od nje, tj. da se ne približavaš.' Isto tako je bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj ženi: 'Idi svojoj obitelji i budi kod njih dok Allah ne presudi ovu stvar kako  želi.'

Zatim je došla žena Hilal bin Umejje kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa je  rekla: 'O Allahov Poslaniče, Hilal je iznemogao starac, nema sluge, da li ne voliš da ga ja služim?', a on je rekao: 'Ne, ali da ti ne prilazi.' Ona je odgovorila: 'Zaista on, tako mi Allaha, nema živosti ni za čim, još uvijek, tako mi Allaha, plače otkako se desio njegov slučaj do ovog dana.'

Govorili su mi neki iz moje porodice da tražim dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., povodom svoje žene, jer je dozvolio ženi Hilala bin Umejje da ga poslužuje. Zatim sam rekao: 'Tako mi Allaha, neću tražiti dozvolu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., u vezi s njom, a ne znam šta bi o tome rekao Allahov Poslanik kada bih tražio dozvolu od njega kad sam mlad čovjek.'"

Ka'b dalje priča: "Ostali smo deset noći, zatim se navršilo pedeset od kada je zabranio općenje sa nama. Zatim sam klanjao sabah - namaz ujutro pedesete noći na ploči (krovu) jedne od naših kuća. I dok sam sjedio u stanju tjeskobe koju je Uzvišeni Allah spomenuo, i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana, čuo sam čovjeka koji viče sa brda Sal' najvišim glasom: 'Radosna vijest o Ka'b bin Maliku!' Pao sam na sedždu i znao sam da je došao spas i izlaz od Uzvišenog Allaha tako što nam je primio tevbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., objelodanio je Allahovo pomilovanje nama nakon što je klanjao sabah - namaz, pa su dolazili ljudi donoseći nam radosne vijesti. Prema dvojici mojih drugova uputili su se glasnici, a prema meni je jedan čovjek jahao na konju,  dok je čovjek iz Eslema požurio ka brdu i sa njega povikao. Glas ovog čovjeka je bio brži. Nakon što mi je došao ovaj čovjek sa radosnom viješću, čiji sam glas čuo, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima zbog radosne vijesti. Tako mi Allaha, nisam imao osim ta dva. Posudio sam druga dva odijela, zatim ih obukao i otišao da potražim Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Susretali su me grupe i grupe ljudi čestitajući mi na Allahovom pomilovanju govoreći: 'Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje', dok nisam ušao u džamiju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio je u džamiji, a ljudi oko njega. Ustao je Talha bin Ubejdullah i potrčao prema meni da bi se rukovao sa mnom i čestitao mi; tako mi Allaha, nijedan čovjek od muhadžira nije mi prišao osim njega. 'Ka'b to nije zaboravio Talhi.' Kada sam nazvao selam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., odgovorio je i lice mu je sijevnulo od radosti: 'Raduj se najboljem danu koji ti je došao od kako te je majka rodila.'

Rekao sam: 'Da li je od tebe, o Allahov Poslaniče, ili je od Allaha?' 'Od Allaha!'"

Ka'b kaže: "Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio radostan, zasjalo bi njegovo lice kao da je komad mjeseca, tako da se to znalo  kod njega. Pošto sam sjeo ispred njega, rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, zaista u moje pokajanje spada to da izdvojim sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.' Poslanik je rekao: 'Zadrži kod sebe dio imetka, to je bolje za tebe.' Zatim sam rekao: 'Uistinu, zadržavam svoju dionicu na Hajberu. O Allahov Poslaniče, zaista me Allah spasio zbog istine i u moju tevbu spada to da ne govorim osim istinu.' Tako mi Allaha, ne znam nikog od muslimana da je Allah stavio na iskušenje sa istinom u govoru, od kako sam to spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kao što je mene iskušao Uzvišeni Allah. Tako mi Allaha, nisam naumio laž od kako sam to rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., do ovog dana, i ja se nadam da me Uzvišeni Allah čuva i u ostatku života."

Uzvišeni Allah je objavio:

 "Allah je oprostio Vjerovjesniku i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala, On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim, i kad su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!"

Rekao je Ka'b: "Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tog dana, tako da ga nisam slagao i uništen bio kao što su propali oni koji su ga slagali."

 Zaista je Uzvišeni Allah rekao za one koji su ga slagali kao što nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvišeni Allah je rekao:

 "Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim." (9:95,96)  Bilo nas je trojica čiji je slučaj odgodio u odnosu na slučaj onih od kojih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tražio oprosta za njih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odložio je naš slučaj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvišeni Allah rekao: "A i onoj trojici koja su bila izostala."  Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem našeg slučaja koji je spomenut ne misli se na naše izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio." Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti složili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilježe u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio komentar ovog časnog ajeta u najljepšem i najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i više učenjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta. Pošto je Uzvišeni spomenuo da je otklonio od ove trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od muslimana punih pedeset dana i noći, kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali šta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i predali joj se i čvrsti bili sve dok nisu nagrađeni izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pogledu njihovog izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili kažnjeni za ovaj period…

Prema većini učenjaka, ovaj događaj, Bitka na Uhudu, kako navode Ibn-Abbas i neki drugi, dogodio se u (prvu) subotu mjeseca ševvala, treće godine po Hidžri. Povod je bila želja idolopoklonika da se osvete za svoje poginule u Bitki na Bedru, a bilo je preostalo i trgovačke robe koju je na Bedru sačuvao Ebu-Sufjan i koju su iskoristili za borbu s Muhamme­dom, a.s. Sinovi ubijenih sve su to sakupili i utrošili dovodeći robove i brojne druge ratnike. Krenuli su sa oko tri hiljade ljudi i odsjeli uz mjesto Uhud, nedaleko od Medine. Kada je Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, završio džuma-namaz, savjeto­vao se s ljudima: da li da iziđe pred njih ili ostane u Medini? Abdullah ibn Ubejj predložio je da ostanu u Medini, a drugi, koji nisu učestvovali na Bedru, predložili su da iziđu pred njih. Tada je ušao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obukao svoju ratnu odjeću, a zatim izišao. Neki su se u tome trenu kajali govoreći: "Možda smo nažao učinili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?", a zatim su rekli: "Allahov Poslaniče, ako ti želiš, ostat ćemo!" Na to je on rekao: /552/ "Ne treba vjerovjesnik, ako je obukao svoju ratnu odjeću, da se vraća, sve dok mu Allah to ne odredi!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je s hiljadu ashaba, pa kada su bili na pola puta, vratio se Abdullah ibn Ubejj sa trećinom vojske, ljutit što se nije prihvatilo njegovo mišljenje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je put i odsjeo u Uhudskom klancu pri vrhu doline, okrenut leđima prema Uhudu. Rekao je: /553/ "Neka niko ne stupa u borbu dok mu to mi ne naredimo!" Muslimanske vojske bilo je sedam stotina. Na čelo strijelaca, kojih je bilo pedeset, postavio je Abdullaha ibn Džubejra. Rekao im je: /554/ "Štitite nas od konjice, koja nam nikako ne smije doći s vaše strane! Držite svoje mjesto bez obzira bude li borba išla u našu korist ili ne! Čak ako biste vidjeli da nas ptice grabljivice kljuju, ne napuštajte svoja mjesta!" Na čelo četa postavio je Musaba ibn Umejra, neke mladiće je stavio naprijed, a neke nazad. Kurejši su se pripremili, a bilo ih je tri hiljade; imali su i stotinu konja sa strane. Na desno krilo konjice postavili su Halida ibn Velida, a na lijevo Ikrima ibn Ebi-Džehla. Zapovjedništvo nad jedinica­ma dali su Beni-Abdu-Daru. Nakon toga došlo je do sukoba dviju vojski. O tome će, inšallah, detaljnije biti govora na odgovarajućem mjestu. Zato, Allah Uzvišeni kaže:

"I kada ti porani, i porodicu svoju ostavi da vjernici­ma odrediš mjesta pred borbu!" Znači da ih postaviš na njihova mjesta, desno i lijevo;

"A Allah dobro čuje i zna" što vi govorite vašim jezikom i tajite u vašim srcima.

El-Buhari navodi predanje od Džabira ibn Abdullaha, koji je rekao: "U vezi s nama objavljen je ovaj ajet: "Kada dva krila...", a zatim: "Mi smo bili dvije grupe, Benu-Harise i Benu-Seleme"; "i Allah ih sačuva!"

"Allah vas je i na Bedru pomogao", tj. na Dan Bedra, a to je bio petak, se­damnaestog ramazana druge godine po Hidžri. To je Dan pobjede Istine nad neistinom (Jevmul-Furkan) kojom je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, odbacio idolopoklonstvo i porušio mjesto i sljedbu idolopoklonstva. To se desilo iako je muslimana bilo malo, svega trista i trinaest, sa dva konjanika i se­damdeset deva. Ostatak su bili pješaci. Neprijatelja je bilo od devet stotina do hiljadu, sa širokim panci­ri­ma, kacigama, punom opremom, rasnim konjima i dodatnim ukrasima. Allah je, međutim, uzdigao Svoga Poslanika, njegove sljedbenike, odnosno sku­pinu, a ponizio šejtana i njegove sljedbenike. Zato Allah Uzvišeni kaže hrabreći Svoje robove, vjernike i Svoju bogobojaznu sljedbu:

"i na Bedru pomoga­o, kada ste bili manjina", tj. iako vas je bio mali broj, a kako biste znali da pomoć ne dolazi s broj­nošću i opremom nego od Allaha. U tom smislu, u drugom ajetu kaže:

"I na Dan Hunejna, kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, iako vam to ništa nije pomoglo..." do riječi "... Allah prašta i milostiv je!" (9:25)

"Zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni!" Znači, budite Mu pokorni. Bedr je inače mjesto između Meke i Medine, poznato po bunaru koji je iskopao neki čovjek po imenu Bedr.

Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu ovoga događaja, da li je to Bitka na Bedru ili na Uhudu? Vjerovatnije je da je to Bitka na Bedru, jer Allah Uzvišeni kaže: "Kada ti reče vjer­nicima...", što se veže za riječi:

"i Allah vas je pomogao na Bedru". To je predanje Hasana el-Basrija i drugih, a za to se opredijelio i Ibn-Džerir. Rebi' ibn Enes kaže: "Allah je pomogao muslimane s hiljade boraca, a to je vojska zatim prerasla u tri hiljade, potom u pet hiljada. Allah najbolje zna, ali meleci su učestvovali u borbi upravo na Bedru!

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog:

"Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar vaš pomogne sa tri hiljade poslanih meleka?" Hasan el-Basri kaže: "To se odnosi na Dan Bedra!"

"Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete", što znači: ako budete strpljivi da se sretnete s neprijateljem, ako Me se budete bojali i budete Mi pokorni bili!

"...i ako vas oni naglo na­padnu" Ed-Dahhak kaže: "Sa svojom mržnjom i pojavom."

"Gos­podar vaš će vam osigurati pomoć od pet hiljada meleka obilježenih!", tj. s obilježjima na konjima sa strane. Katade i Ikrima kažu: "s obilježjima" znači: sa znacima za borbu, a znaci meleka su bili bijeli turbani koje su oni prepuštali po svojim leđima, odnosno znaci od bijele vune sa strana na njihovim konjima. Od Ebu-Hurejrea preno­si se "od crvene vune".

"To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire!" Allah nije poslao meleke i samo vas o tome obavijestio, nego da vas obraduje i pouzdanje ulije u vaša srca. Doista je pomoć od Alla­ha, jer da je On htio, pobijedio bi Svoje neprijatelje bez vas i bez potrebe da se vi borite. Tako On kaže:

"Tako! Jer da je Allah htio, On bi ih pobijedio, ali On hoće da vas jedne drugima iskuša... (47:4) U tom smislu, ovdje kaže:

"To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire! A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" On je Uzvišeni, Kome nema ravna, te Mudri, i u odredbama i u pro­pisima.

"Da jedan dio nevjernika uništi", tj. naredio vam je borbu i postojanost mudrošću koju On ima u svakoj odredbi. Zato On navodi sva moguća stanja nevjernika protiv kojih se vodi borba, pa kaže:

"da uništi jedan dio", tj. da uništi grupu "...nevjernika ili ih osramoti, pa se oni vrate", znači , tj. vrate "razočarani", bez nade.

Allah Uzvišeni tješi Svoje robove vjernike zbog toga što ih je zadesilo u Bitki na Uhudu, kada ih je poginulo sedamdeset, riječima: "Prije vas su mnogi narodi bili i nestali."  Dakle, ovako se dešavalo i prije vas sljedbenicima vjerovjesnika, da bi potom dolazilo do njihove pob­jede, a propasti nevjernika. U tom smislu On kaže: "Zato, putujte po svijetu i gledajte kako su završili oni koji su laž zagovarali!"

"A ako dopadate rana i drugi rana dopadaju", tj. ako vas zadesi da ranjeni budete i dio vas pogine, rane i pogibija zadesit će i neprijatelje vaše.

 "I te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima" pa tako odredi da vas neprijatelji pobijede iako je završetak vaš, iz razloga kojeg On zna. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "da bi Allah znao one koji vjeruju".[1] Ibn-Abbas kaže: "U situaciji kao što je ova to se odnosi na one koji su strpljivi u borbi protiv neprijatelja";  "i odabrao neke od vas kao šehide", tj. da poginu na Njegovom putu i žrtvuju svoj život za Njegovo zadovoljstvo.

 "A Allah ne voli nasilnike!";

[1] Kada Allah Uzvišeni kaže: "da zna", to ne znači da Njegovo znanje o njima zavisi od rezultata njihovih djela, jer On ih je stvorio kao što je stvorio i ono što rade. Tako On kaže:

"Kako ne bi znao Onaj Koji stvara, kada je On Sveznajući i Obaviješteni?!" (67:14) Međutim, On to navodi kako bi naveo dokaz protiv njih na osnovu njihovih djela, bila dobra ili zla, i nagradio ih prema zasluzi. On zna što je tajno i što je skriveno, zna šta je bilo i šta će biti i prije nego je stvorio Zemlju i nebesa na pedeset hiljada godina!

"I da bi vjernike očistio...", tj. od grijehova, ako ih imaju; u protiv­nom da bi im podignuo stupnjeve prema onome što ih je zadesilo; "a nevjernike uništio", tj. oni, ako i pobijede, ostanu obijesni i ra­zuzdani, što postane uzrokom njihove propasti i nes­tanka.

"Vi ste priželjkivali smrt prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je vidjeli, bila vam je naočigled!" Priželjkivali ste susret s neprijateljem kako biste se s njim borili; pa eto, dobili ste to što ste tražili i zato se borite i strpljivi budite!" U oba Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /573/ "Ne priželjkujte susret s neprijateljima, nego Allaha molite za oprost! A ako se s njima sus­retnete, budite uporni i strpljivi i znajte da je Džennet pod sjenkom sablji!" U tom smislu, Allah Uzvišeni i kaže:

  "pa ste je vidjeli"  u vrijeme izravnog susreta u borbenim redovima, "vama naočigled"  (gledajući to svojim očima).

Kada su poraženi muslimani na Uhudu, a ubijeni oni koji su ubijeni, navodi se da je šejtan vikao: "Eto, Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, jer je to bilo moguće, isto kao što je moguće u slučaju mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah Uzvišeni obavještava. Među muslimanima je došlo do očigledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom svega toga, Allah je objavio slijedeće:

 "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika",  tj. on u pogledu poslanstva i mogućnosti da bude ubijen ima među vjerovjesni­cima primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudžejh prenosi od svoga oca da je pričao kako je neki čovjek, između muhadžira, prošao pored drugog, od ensarija, koji je grcao u krvi i upitao: "Osjećaš li da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ubijen?" Ensarija je na to rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je prenio Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejhe­ki u djelu "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-ništva").

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže prekoravajući one koji su posustali: "Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste uzmaknuli i povratili se?

 "Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!"  One koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede Njegova Poslanika, bio živ ili mrtav.

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Šihaba: "Oba­vijestio me je Ebu-Seleme da mu je Aiša, r.a., kazala kako je Ebu-Bekr, r.a., krenuo na konju iz svoga doma u Senhu do džamije, gdje je sjahao i ušao u džamiju. Nije govorio ni s kim od ljudi dok nije došao Aiši. Zatim se uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio pokriven ogrtačem, otkrio mu lice, sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom kazao: "Ti si mi i otac i majka! Tako mi Allaha, Allah ti neće dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i već si je iskusio!" Zuhri kaže: Kazivao mi je Ebu-Seleme od Ibn-Abbasa kako je Ebu-Bekr izišao dok je Omer govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere, sjedi!" Ebu-Bekr je rekao potom: "Onaj koji se klanjao Muhammedu, Muhammed je doista umro; a ko se klanjao Allahu, Allah je živ i um­rijeti neće!" Allah Uzvišeni kaže:

"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika" do riječi "A Allah će nag­raditi zahvalne!"  "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu znali da je Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-Bekr proučio! Nakon toga, svi ljudi su ga proučili i nisam čuo da je neko izostao a da ga nije proučio! Seid ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada rekao: "Tako mi Allaha, kada sam čuo Ebu-Bekra da to uči, preznojio sam se ne mogavši stajati na noga­ma, pa sam sjeo na zemlju!"

   "A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougod­nici borili!" Navodi se da to znači: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnoštvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s čitanjem ajeta na slije­deći način:

 "a s njima je ubije­no i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega, upućuje prijekor onima koji su poraženi na Uhudu, pa su napustili borbu kada su čuli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog bježanja i napuštanja borbe, pa im kaže:

 "Zar, ako je on umro ili je ubijen?"  Zar zato da vi, o vjernici, napuštate svoju vjeru?!..."

 "i vraćate se nazad". Ima još drugih mišljenja. Međutim, Ibn-Ishak u "Biografiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem" kaže, a Allah to najbolje zna, isto: "Koliko je vjerovjesnika koji su bili ubijeni, dok su s njima bile mnoge njihove pristalice, tj. skupine, koje nisu klonule nakon pada vjerovjesni­ka, niti su posustale pred neprijateljem, pa se nisu predale zbog toga što ih je zadesilo u borbi napuštajući Allaha i svoju vjeru, nego su bili strpljivi";  "jer Allah voli strpljive!"  Riječi Allaha Uzvišenog:

 "uz koje su brojni bogougodnici bili" . U ovom ajetu stoje kao akuzativ stanja. Suhejli to pose­bno ističe, pretjerujući, a on ima i svoje tumačenje riječi:

 "pa nisu klonuli stoga što ih je to zadesilo". To bilježi El-Emevi u svom djelu "El-Megazi" prenoseći iz knjige Muhammeda ibn Ibra­hima, a drugi ne navode.

"pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali!"  U vezi s tim, Katade i Er-Rebi' kažu:

 "niti su posustajali" zbog ubistva vjerovjesnika, "niti se predavali", tj. nisu odustajali od pobjede, odnosno vjere, boreći se protiv onih protiv kojih se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio sve dok se nisu preselili Allahu, tj. umrli.

 "A Allah voli strpljive."

Allah Uzvišeni upozorava Svoje robove, vjernike, da se ne pokoravaju nevjernicima i licemjerima, jer ta pokornost vodi propasti na ovome i u budućem svi­jetu. U tom smislu kaže:

"Ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit će vas unazad i strovalit ćete se kao gubitnici!" Zatim im naređuje da Njemu budu pokorni i podložni i da od Njega pomoć traže i u Njega se pouzdaju

"Jer, samo je Allah zaštitnik vaš i On je najbolji pomagač." Nakon toga On im šalje radosnu vijest da će u srca njihovih neprijatelja uliti strah od njih i poniznost zbog nevjerstva i idolopoklonstva, uz kaznu koja im slijedi na drugome svijetu,

On im šalje radosnu vijest da će u srca njihovih neprijatelja uliti strah od njih i poniznost zbog nevjerstva i idolopoklonstva, uz kaznu koja im slijedi na drugome svijetu, pa kaže:

"Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato što druge Allahu pridružuju iako im Allah nije spustio moć; Vatra je njihovo boravište, a grozno je stjecište silnika!"

U dva Sahiha navodi se predanje od Džabira ibn Abdullaha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /574/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nijednom vjerovjesniku prije mene:

- pomoć u strahu i panici na razdaljini od mjesec dana hoda,

- Zemlja kao Mesdžid i čistoća,

- dozvola da uzimam ratni plijen,

- pravo zagovora (šefaat) i

- dok su drugi vjerovjesnici slani samo svojim narodima, ja sam poslansvim ljudima!"

U vezi s riječima:

"Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju..." El-Avfi na­vodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Allah je ulio strah u srce Ebu-Sufjana, pa se on vratio u Meku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /575/ "Ebu-Sufjan se doista vratio ugledavši vas, jer je Allah u srce njegovo strah ulio!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim.

"Allah je već potvrdio obećanje Svoje, pa ste ih, voljom Njegovom, uništavali..." Ibn-Abbas kaže: "Allah im je obećao pomoć i pobjedu."

Kada su se muslimani sukobili s idolopoklonicima, pobjeda i pomoć došli su već početkom dana. Međutim, kada je došlo do greške koju su učinili strijelci i kada je izgubljen dio borbe, obećanje je odgođeno, s obzirom da je bilo uvjetovano pokornošću i postoja­nošću, pa Allah kaže: "kada ste ih vi uništavali", tj. ubijali, "Voljom Njegovom", tj. time što je dao da budete nadmoćni,nad njima

"dok niste neuspjeh doživjeli!", tj. dok se niste prestrašili. Ibn-Abbas kaže: "Neuspjeh je, ustvari, kukavičluk";

"i o naredbi se razišli i nepokorni bili", kao što se desilo strijelcima,

"nakon što vam je poka­zao šta volite", kada ste pobjedu izvojevali na početku.

"Jedni od vas žele ovaj svi­jet", a to su oni koji su željeli plijen kada su vidjeli poraz idolopoklonika,

"a drugi žele onaj svijet! Onda vas je On odvojio od njih kako bi vas iskušao!", tj. zatim ih je pomo­gao protiv vas.

"Oprostio vam je", tj. oprostio vam je taj čin;1 "A Allah je neizmjerno dobar prema vjernicima!" Allah vas nije uništio zato što ste postupili suprotno zapo­vijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego vam je oprostio, jer Allah obasipa vjernike Svojom milošću, posebno zato što vjeruju u Njega i Njego­va Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji kaže: /576/ Tom prilikom smo se susreli s idolopokloni­cima, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio grupu strijelaca, a za emira (zapovjednika), postavio im je Abdullaha ibn Džubejra i rekao: "Ne napuštajte svoja mjesta! Ako vidite da smo ih savla­dali, ne napuštajte svoja mjesta, a ako vidite da su nas oni savladali, ne pomažite nam!" Kada smo došli do njih, oni su bili pobjegli, tako da sam čak vidio i žene kako su se ražestile po brdu podigavši svoje ogrtače da su im se i nakiti na nogama vidjeli! Govo­rili su: "Plijen, plijen!" Abdullah ibn Džubejr je rekao: "Vjerovjesnik me je obavezao da ne napuštate svoja mjesta!" Ali su oni to odbili. Kada su to učinili, bili su potisnuti i bilo je sedamdeset poginulih. Ebu-Sufjan je likujući pitao: "Je li Muhammed među živima?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu!" Zatim je pi­tao: "Je li među živima Ebu-Kuhafa?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu! Zatim je pi­tao: "Je li među živima Ibn-Hatab?" I dodao: "Ovi su pobijeni, jer da su živi, odgovorili bi mi!" Omer se nije mogao suzdržati, pa je rekao: "Lažeš, neprijatelju Allahov! Allah ti je ostavio ono što će te rastužiti!" Ebu-Sufjan je kazao: "Veličajte Hubela!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Odgovorite mu!" Oni su pitali: "Šta ćemo mu reći?" A on je kazao: "Re­cite: Allah je Najviši i Najuzvišeniji!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Mi imamo Uzzaa, a vi to nemate!" Vjerovjesnik je kazao: "Odgovorite mu!" "Šta ćemo reći?" pitali su oni, a on je kazao: "Recite, Allah je zaštitnik naš, a vi zaštitnika nemate!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Današnji dan je za onaj na Bedru, a rat je promjenjiva sreća! Naći ćete kaznu koju nisam naredio, i to mi ne smeta!..." El-Buhari navodi predanje od Aiše, r.a., koja kaže: Kada je bio Dan Uhuda, idolopoklonici su bili poraženi, pa je Iblis po­vikao: "Robovi Božiji, držite pozadinu!" Zatim se nji­hova predhodnica vratila i ustalila pozadinom. To je gledao Ebu-Huzejfe i ugledao svoga oca Jemana, pa je rekao: "Robovi Allahovi, to je moj otac, moj otac!..." Zatim kaže: Ona dodaje: "Tako mi Allaha, nisu stali dok ga nisu ubili, a Huzejfe je rekao: 'Allah će vam oprostiti!...' Urve je dodao: 'Boga mi, Huzejfe je zbilja bio dobar sve do tvoje smrti!...' " Ibn-Ishak kaže da mu je pričao Kasim ibn Abdurrahman ibn Rafi, jedan od članova porodice Benu-Adijja ibn en-Nedžara: Enes ibn en-Nadr, amidža Enesa ibn Malika, došao je kod Omera ibn el-Hataba i Talhe ibn Ubejdullaha, među muhadžire i ensarije koji su pobacali sve što im je bilo u rukama, pa je upitao: "Šta vam je?" Oni su kazali: "Ubijen je Allahov Poslanik!" On im je rekao: "Šta ćete onda sa životom poslije njega? Ustanite i umrite kako je i on umro!" Nakon toga je krenuo u susret neprijatelju i borio se dok nije pao, Allah s njim bio zadovoljan! El-Buhari navodi predanje od Enesa ibn Malika, kako je njegov amidža Enes ibn en-Nadr bio izostao u Bitki na Bedru, pa je rekao: "Izostao sam iz prve bitke Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako mi Allah da, pa drugi put krenem sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Allah će pokazati šta ću uraditi!" Dočekao je Dan Uhuda, pa kada su ljudi doživjeli poraz, rekao je: "Allahu moj, ja Ti se is­pričavam za ono što su ovi (tj. muslimani) učinili!" Nakon toga krenuo je sa sabljom naprijed i sreo Sa'da ibn Muaza. Rekao je: "Gdje ideš, Sade? Ja osjećam miris Dženeta pod Uhudom!" Zatim je krenuo dalje i poginuo. Nisu ga prepoznali dok ga sestra nije poznala po mladežu, odnosno po rukama, jer mu je na tijelu bilo osamdeset i nekoliko udaraca i uboda od strijele. (Prenosi Muslim.) Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /577/ "U Bitki na Uhudu žene su bile iza muslimana i ubijale ranjenike mušrika! Da mi je tada neko tražio da se zakunem, mislim da bih rekao da među nama nema nikoga da želi ovaj svi­jet. " Ali Allah je objavio: "Jedni od vas žele ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je odvojio od njih, kako bi vas iskušao!" Naime, kada su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postupili suprot­no njemu i počinili grešku u odnosu na zapovijed koju su dobili, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izdvojio je devetericu; sedam ensarija i dvojicu Ku­rejša, a on im je bio deseti. Pošto su ga neprijatelji dobro namučili, on je rekao: "Allah se smilovao čovjeku koji ih odbije od nas!" Zatim je rekao: "Izišao je jedan od ensarija i borio se čitav sat, dok nije poginuo."A kada su ga još pritijesnili, rekao je: "Allah se smilovao čovjeku koji ih odbije od nas!..." On je to govorio dok nisu ubijena sedmerica, pa je rekao: "Nismo bili pravedni prema našim drugovima!" Nakon toga je došao Ebu-Sufjan i rekao: "Veličajte Hubela!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kažite Allah je viši i uzvišeniji!" Oni su po­vikali: "Allah je viši i uzvišeniji!" Ebu-Sufjan je potom rekao: "Imamo Uzzaa, a vi ga nemate!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Recite: "Allah je zaštitnik naš, a nevjernici zaštitnika nemaju!" Ebu-Sufjan je potom rekao: "Današnji dan je za Dan Bedra! Jedan dan je protiv, nas a jedan za nas! Jedan dan je Nusaov,2 a jedan Nesrov. 3 Hanzala4 je za Hanzalu,5 drugi za drugoga!" Allahov Poslanik je rekao: "Nije to isto! Naši poginuli su živi, i bit će opskrbljeni, a vaši poginuli će u Vatru i bit će kažnjeni!" Ebu-Sufjan je kazao: "Među ljudima je bilo unakaženih, a da toga nije bilo među nama, ja ne bih naredio niti zabranio, ne bih volio niti mrzio, ne bi me to oneraspoložilo niti raspoložilo!" Pogledali su i vidjeli kako je kod Hamze rasporen stomak i kako je Hinda uzela njegovu džigericu i čupa je zubima... ali nije mogla jesti! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Je li što pojela?" "Ne!" rekli su oni. On je na to kazao: "Allah neće ništa od Hamze u vat­ru staviti!'..." Zatim kaže: "Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, položio Hamzu i klanjao mu dženazu. Zatim je donesen jedan čovjek, ensarija, pa mu je klanjao, a potom ga podignuo, a ostavio Hamzu da bi mu klanjao sedamdeset puta!" Navodi ga jedino Ahmed.

1 S jedne strane, strijelci su po slobodnoj procjeni (idžtihad) donijeli odluku, a privukao ih je ovaj svijet, s druge strane, pa su postupili suprotno naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako je njegova zapovijed bila sasvim jasna: "Ako vidite da nas ptice kljuju, ne napuštajte svoja mjesta!" Postojao je, dakle, jasan dokaz da su bili obavezni da se drže zapovijedi Nepogrešivog poslanika bez bilo kakve lične procjene, jer slijeđenje njegovo pretpostavlja svako dobro, a neslijeđenje svako zlo!

2 Idol op. prev.

3 Idol op. prev.

4 Ibn Ebi-Amir op. prev.

5 Sina Ebu-Sufjana op. prev.

"Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga", tj. od­vojio vas je od njih kada ste se penjali uz brdo bježeći od neprijatelja i ne obazirući se ni na koga zbog straha, bojazni i panike;

"dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših", tj. dok ste se ponašali sup­rotno njemu, on vas je iza leđa zvao da ne bježite od neprijatelja, da se vratite i zaustavite, a zvao je i druge ljude: /578/ "Za mnom, robovi Allahovi, za mnom!" Ibn-Abbas kaže: "Sa Allahovim Poslanikom nije ostalo više od dvanaest ljudi koji su ga branili!... Među njima je bio Talha, koji je ostao, dok su drugi pali. Zatim je i Talha zamolio da se bori i borio se kao i drugi prije njega, pa kada je ranjen u ruke (prste), rekao je: 'Hissin!'1 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /579/ 'Da si rekao: Bismillah ("U ime Allaha") i spomenuo ime Allahovo, meleci bi te podigli i ljudi bi to gledali sve dok te ne uvedu u nebesku sferu!' Zatim se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo do svojih ashaba, koji su bili sakupljeni zajedno." El-Buhari navodi predanje od Kajsa ibn Ebi-Hazima, koji kaže: /580/ "Vidio sam ruku Talhe kako je odsječena, a on njom štiti Vjerovjes­nika, sallallahu alejhi ve sellem, dakle, na Uhudu!" U dva sahiha se navodi hadis Mu'temera ibn Sulejman, koji to navodi od svoga oca, a on od Ebu-Osmana en-Nehdija, koji kaže: /581/ "Tih dana kada se borio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s njim nije ostao niko osim Talhe ibn Ubejda i Sa'da!" Hasan ibn Arefe navodi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: Čuo sam Sa'da ibn Ebi-Vekkasa kako kaže: /582/ "U Bici na Uhudu meni je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje strijele istresao iz tobolca i rekao: 'Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!'"

El-Buhari navodi predanje od Sa'da ibn Ebi-Vek­kasa: /583/ kako je on, u Bici na Uhudu, gađao is­pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: Vidio sam Allahovog Poslanika kako mi dodaje strijele i govori: "Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!" Čak mi je dodao strijelu na kojoj nije bilo šiljka, pa sam i njom gađao!

U dva sahiha se navodi hadis Ibrahima ibn Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji navodi od svoga oca, da je rekao: /584/ "Na Dan Uhuda vidio sam s desne strane Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a sa lijeve dva čovjeka na kojima je bila bijela odjeća kako ga žestoko brane i nikada ih više nisam vidio ni prije ni poslije toga (tj. Džibrila i Mikaila, a.s.).

Ebu-Esved navodi predanje od Urve, a on od Zu­bejra: /585/ Ubejj ibn Halef, brat Beni-Džumeha, bio se zakleo dok je bio u Meki da će ubiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla vijest o njegovoj zakletvi, rekao je: "Ne, nego ću ja njega ubiti, ako Allah da!" Kada je došlo do Bitke na Bedru, Ubejj je krenuo naprijed u željeznom oklopu govoreći: "Neću se spasiti, ako se Muhammed spasi!" Zatim je krenuo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s ciljem da ga ubije. Dočekao ga je Musab ibn Umejr, brat Beni Abdid-Dara, koji je lično štitio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i poginuo je. Allahov Poslanik je tada ugledao ključnu kost Ubejje ibn Halefa između pancira i šljema i tu ga udario svojim oružjem. On je pao na zemlju s konja, a od udarca nije bilo krvi. Do njega su došli njegovi drugovi i ponijeli ga dok je on rikao kao vo! Oni su govorili: "Šta te je uzrujalo? To je samo ogrebotina. Tada im je on naveo riječi Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem: ("Ne, nego ću ja Ubejja ubiti!"), a zatim je rekao: "Tako mi onoga u čijoj ruci je moj život, da se ovo što se desilo meni, desilo drugim lju­dima ( iz Medžaza), svi bi pomrli!" I on je umro otišavši u Vatru! "pa daleko bili oni koji su u Vatri žestokoj!" (67:11)

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /586/ "Srdžba Allahova je žestoka prema onome koga je ubio Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, na Allahovom putu, a žestoka je srdžba Njegova i prema ljudima koji su okrvavili lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!"

U dva Sahiha utvrđeno je predanje Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /587/ "Allahova srdžba je velika prema lju­dima koji su ovo učinili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pokazujući pritom na svoj prednji zub. A žestoka je srdžba Allahova i prema čovjeku koga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ubije na Allahovom putu!"

Ibn-Ishak kaže: "Nastradao je i prednji zub Alla­hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pukla mu je arkada i usna kada ga je pogodio Utbe ibn Ebi-Vekkas. Salih ibn Kejsan priča kako mu je neko pri­povijedao od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji kaže: /588/ "Nikada nisam želio nikoga ubiti kao što sam to želio učiniti s Utbetom ibn Ebi-Vekkasom, iako je on kako sam saznao bio omražen među svojim ljudima. Zato su mi bile dostatne riječi Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem: "Žestoka je srdžba Allahova prema onome ko je okrvavio lice Allahovog Poslanika!"

"Allah vas je kaznio nedaćom iza nedaće," tj. kaznio vas je brigom na brigu (jer prijedlog ovdje znači). Ovo značenje imaju i riječi Allaha Uzvišenog: "i po stablima palmi ćemo vas razapeti!" (20:71), tj. na stabla palmi. U tom smislu, prvi izazov je zabrana plijena idolopoklonika, pobjeda i nadmoć nad njima, te pogibije i rane što su zadesile musli­mane nakon pobjede, koju su bili postigli u početku. Na koncu, ono što im je promaklo na kraju samo je zbog grijeha prema Allahu i ponašanja suprotnog Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Drugi izazov bila je njihova sumnja da je Vjerovjes­nik, sallallahu alejhi ve sellem, poginuo, navala ne­prijatelja na njih i njegovo ovladavanje vrhom brda s kojeg je dominirao nad njima.

"kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo", tj. zbog plijena i pobjede nad neprijateljem, koja vam je izmakla; "niti zbog onoga što vas je zadesi­lo" u pogledu rana i pogibija. To navode Ibn-Abbas, Abdurrahman ibn Avf i drugi.

"A Allah dobro zna ono što radite!" On je Veliki i Hvale Vrijedan i nema drugog boga osim Allaha Uzvišenog.

1 Riječ koju kaže neko ko je pogođen ili zapaljen, kada izgubi koncentraciju zbog bola, kao što neki danas kažu: "Uh!"... i sl.

Allah Uzvišeni navodi Svojim robovima spokoj­stvo i mir koje je na njih spustio kroza san, koji ih je obuzeo dok su bili pod oružjem, zabrinuti i ophrvani nevoljom. Drijemež u ovakvoj situaciji dokaz je spokojstva, kao što Allah kazuje u poglavlju "El-Enfal" kada govori o Bedru:

"I kada vas san obuze kao spokojstvo od Njega" (8:11).

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: "Drijemež u borbi je od Allaha, a u namazu od šejtana!" El-Buhari donosi drugo predanje od Enesa, koji prenosi od Talhe da je rekao: "Bio sam od onih koje je obuzeo drijemež u Bitki na Uhudu, pa mi je sablja više puta iz ruke ispala; ispala bi i uzeo bih je, ispala i uzeo bih je!" Ovako to prenosi u pog­lavlju "El-Megazi" kao muallek (predanje), a u pog­lavlju "Et-tefsir" navodi ga direktno od Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem, s lancem od Šejbana, Katade, Enesa i Ebi-Talhe, koji kaže: "Obuzeo nas je san dok smo bili u bojnom poretku u Bici na Uhudu!" Potom kaže: "pa mi je sablja ispadala iz ruku, pa sam je uzi­mao, ispadala, pa sam je uzimao!" U vezi s ovim, Al­lah Uzvišeni kaže:

"Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio kroza san koji je neke od vas obuzeo", znači one koji imaju vjeru, izvjesnost, postojanost i iskreno pouzdanje u Njega. Oni su čvrsto uvjereni da će Al­lah pomoći Svoga Poslanika i dati da mu se ispune njegove nade. U tom smislu kaže:

"dok su se drugi brinuli samo o sebi", tj. njih nije obuzimao san zbog uzbuđenja, nemira i straha;

"misleći o Allahu ono što nije istina, mislima paganstva". U dru­gom ajetu Allah Uzvišeni kaže:

"Nego ste pomislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim!" (48:12) Naime, oni su mislili da je pobjeda idolopoklonika postala odlučujuća, te da su islam i njegovi sljedbenici uništeni. Ista stvar je i s onima koji sumnjaju, budući da i njima naumpadaju također ovako loše misli.

Nakon toga, Allah Uzvišeni saopćava da oni "govore" u toj situaciji:

"Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?", pa kaže:

- Reci: "Sve pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju i govore!, a zatim komentira šta u sebi kriju, pa kaže:

“Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali ne bi ovdje izginuli!", tj. to kriju od Allahovog Poslanika sallal­lahu alejhi ve sellem.

Ibn-Ishak navodi predanje od Zubejra, koji kaže: "S Allahovim Poslanikom doživio sam da nam je Al­lah dao san kada je među nama zavladao strah, pa nije bilo nijednog da mu brada nije pala na grudi!" Zatim kaže: "Tako mi Allaha, čujem riječi Mu'teba ibn Kušajra, kao u snu, kako govori:

"Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Od njega sam ih ja napamet naučio! U vezi s tim, Allah Uzvišeni je objavio:

“Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Prenosi Ibn Ebi-Hatim.

- Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na stratišta svoja." Ovo je sudbinska odredba koju je Allah Uzvišeni odredio i nepobitna presuda od koje se ne može izbjeći niti izvrdati;

"kako bi Allah iskušao šta je u grudima vašim i kako bi ispitao što je u srcima vašim!" On vas iskušava onim što vam se događa, kako bi razlik­ovao lošeg od dobroga i izdvojio vjernika od licem­jera u riječima i djelima.

"A Allah zna šta je u grudima!" Kakve tajne i skrivene stvari se tu nalaze.

Posrnuli su zbog nekih njihovih prethodnih grijeha. Neki predstavnici zdrave tradicije kažu: "U nagradu za dobro djelo spada dobro djelo i poslije njega, a u kaznu za loše djelo spada loše djelo poslije njega!"

Zatim kaže: "A Allah im je već oprostio!" To što su pobjegli, "jer Allah prašta i blag je!" On oprašta grijeh, blag je prema Svojim stvorenjima, pa prelazi preko toga.

Allah Uzvišeni kaže: "Zar, kada vas je snašla nevolja", tj. pogibija koja ih je zadesila u Bitki na Uhudu, "koju ste vi njima dvostruko nanijeli", u Bitki na Bedru, kada su muslimani ubili sedamdeset idolopoklonika a se­damdeset zarobili, "zar niste rekli: Odakle sada ovo?", tj. odakle nam je sada ovo došlo? "To je od vas samih!" Znači, zbog vašeg grijeha prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada vam je naredio da ne napuštate svoja mjesta, a vi ste to prekršili. To se odnosi na strijelce.

"Allah doista sve može!" On čini što hoće i sudi kako hoće, bez mogućnosti prigovora Njegovom sudu.

"Ono što vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom", tj. vaše bježanje is­pred neprijatelja, pogibija jedne vaše grupe, te ranja­vanje druge grupe, bilo je po Allahovoj odredbi i određenju, a smisao toga za Njega je: "da bi znao ko su vjernici!", tj. ko su oni koji su strpljivi i postojani, odnosno koje to nije pokolebalo.

"I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: 'Dođite, borite se na Allahovom putu ili se branite!', a oni su kazali: 'Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!'" Pod tim se misli na sljedbenike Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula koji su se s njim vratili s puta, a bilo ih je trećina. Abdullah ibn Ubejj je rekao: "On ih je (Muhammed, a.s.) poslušao i izišao izvan Medine da se suprotstavi Ku­rejšima! Ljudi, tako mi Boga, ja ne znam zašto ovdje da ginemo!" Nakon toga, on se vratio sa licemjerima i skepticima, koji su krenuli s njim. Zatim ih je stigao Abdullah ibn Amr ibn Haram, brat Benu-Seleme i rekao: "Ljudi, podsjećam vas na Allaha i nemojte ponižavati svoga Vjerovjesnika i svoj narod kada se vrate od neprijatelja!" A oni su kazali: "Kada bismo znali da ćete se boriti, i mi bismo krenuli s vama! Ali mi ne znamo hoće li biti borbe!" Pošto ga nisu poslušali, te su odbili, nije mu preostalo ništa drugo nego da ih ostavi. Tada im je rekao: "Neka ste daleko, neprijatelji Allahovi, jer Allah nema potrebe za vama!", a zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, otišao.

Allah Uzvišeni kaže: "Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjerovanju", a zatim kaže:

"jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima nji­hovim!" Dakle, oni govore ono u što nisu uvjereni da je ispravno. U to spadaju i njihove riječi:

"Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!", iako oni sigurno znaju da su idolopoklonici došli iz dalekoga kraja, kako bi se os­vetili i uzvratili muslimanima za ono što je zadesilo njihove prvake na Bedru, te da će sigurno doći do sukoba. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah najbolje zna šta oni kriju!"

U gornjim ajetima Allah Uzvišeni ukazuje na šehide koji poginu na ovome svijetu, ali čije su duše žive i osigurane na onome svijetu.

Muhammed ibn Džerir navodi predanje od Ishaka ibn Ebi-Talhe, koji kaže: /599/ Enes ibn Malik govorio mi je o ashabima Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem, koje je Vjerovjesnik poslao sta­novnicima bunara Meune. On kaže: Ne znam da li ih je bilo četrdeset ili sedamdeset, a na toj vodi je bio Amir ibn Tufejl el-Džaferi. Ta grupa ashaba Allaho­vog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, krenula je i stigli su do jedne pećine koja stoji iznad vode, gdje su odsjeli. Potom su jedni druge pitali: "Ko će predati poruku Allahovog Poslanika stanovnicima ovoga vrela?" Zatim je rekao, mislim da je to bio Ebu-Mil­han el-Ensari: "Ja ću prenijeti poruku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Krenuo je i došao do dvorišta njihovih domova, zastao pred njima, a zatim rekao: "Stanovnici bunara Meune! Poslan sam vam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa vjerujte u Allaha i Njegovoga Poslanika!" Pred njega je izišao jedan čovjek iza ugla kuće s kopljem, i tako ga jako udario da mu je ono izišlo na drugu stranu. On je rekao: "Allah je najveći! Pobije­dio sam, tako mi Gospodara Kabe!" Zatim su njego­vim tragovima došli do pećine u kojoj su bili njegovi drugovi. Pa ih je Amir ibn Tufejl sve pobio. Ibn-Ishak kaže da mu je Enes ibn Malik pričao: /600/ Allah je o njima objavio ajet Kur'ana: "Obavijestite naš narod da smo se sreli sa svojim Gospodarom, Koji je zado­voljan s nama, i s Kojim smo mi zadovoljni." To smo učili jedno vrijeme, a potom je derogirano i dokinu­to, da bi Allah potom objavio: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i osigurani su kod Gospodara svoga!"

Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Mes­ruka, koji kaže: /601/ Pitali smo Abdullaha u vezi s ajetom:

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!", pa je rekao: "Mi smo to pitali Allahovog Poslanika, sallalla­hu alejhi ve sellem, pa je rekao: Njihove duše bit će u utrobama zelenih ptica koje imaju kandilje obješene na Aršu. One lete Džennetom gdje hoće, a zatim se vraćaju prema tim kandiljima. To će vidjeti Gospodar njihov, pa će reći: 'Da li želite nešto?' One će odgo­voriti: 'Šta da poželimo kada letimo po Džennetu kud god hoćemo?!' To će ih upitati tri puta, a kada one vide da pitanje neće prestati, odgovorit će: 'Go­spodaru naš, želimo da nam duše naše vratiš u tijela naša kako bismo na Tvome putu ponovo poginule!' Kada vidi da nemaju nikakve potrebe, On će ih osta­viti!"

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /602/ "Nema duše koja umre, a ima kod Alla­ha dobro, da želi vratiti se na ovaj svijet, osim duše šehida! Ona se raduje povratku na ovaj svijet, pa da ponovo pogine zbog vrijednosti šehadeta koji vidi!"

U dva Sahiha, kao i u drugim zbirkama, stoji: /603/ "da je Ebu-Džabir, tj. Abdullah ibn Amr ibn Haram el-Ensari, r.a., ubijen na Uhudu kao šehid!"

Imam Ahmed navodi predanje od Džabira, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: /604/ "Znaš li da je Allah oživio tvoga oca i rekao mu: 'Poželi nešto!', a on je odgovorio: 'Da se vratim na dunjaluk i Tebe radi ponovo poginem!' Zatim je rekao: 'Odredio sam da se oni otamo neće vraćati!'"

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Munkedira, koji kaže: /605/ Čuo sam Džabira kako kaže: "Kada mi je poginuo otac, plakao sam i otkrio mu lice. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to su mi sprečavali, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije, nego je rekao: 'Ne oplakuj ga, odnosno ne plači, jer meleci su ga natkrivali svojim krilima sve dok nije podignut!'" Navode ga Muslim i Nesa'i u različitim predanjima...

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /606/ "Kada je vašu braću zadesila nevolja u Bitki na Uhudu, Allah je dao da njihove duše budu u utrobama zelenih ptica, koje se napa­jaju iz rijeka dženetskih, hrane plodovima njegovim i vraćaju zlatnim kandiljima u sjenci Arša. Kada one osjete ljepotu toga jela i pića, te ljepotu govora, go­vorit će: 'Kamo sreće da naša braća znaju šta nam je Allah učinio, pa da se ne štede u džihadu i ne izbje­gavaju ratovanje.' Allah Uzvišeni tada je rekao: 'Ja ću im to kazati', a zatim je objavio ovaj ajet:

“'Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!' te ajete nakon toga."

Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Idrisa eš-Šafija, koji to navodi od Malika ibn Enesa al-Asbehija, a on od Zuhrija Abdurrahmana ibn Kaba ibn Malika, koji to navodi od svoga oca, r.a., a on kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /607/ "Duša vjernika je ptica (obješena) na drvetu dženetskom sve dok je Allah ne vrati u tijelo na Dan oživljenja!"

Ovaj hadis sadrži radosnu vijest za svakog vjernika: da će njegova duša biti u Džennetu, gdje će lebdjeti i hraniti se plodovima dženetskim, odnosno biti radosna i vesela, jer će vidjeti kakvu čast joj je Al­lah pripremio. To je značajan hadis, oko kojeg se slažu sva četverica imama, prvaka četiri prihvaćene pravne škole.

Međutim, duše šehida su, u odnosu na duše dru­gih vjernika, kao zvijezde, pa molimo Allaha Uzvišenog da nas usmrti u imanu.

"Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja." To je bio dan Hamraul-Esed, kada su se idolopoklonici, nakon što ih je zadesilo to što ih je zadesilo od muslimana, vratili u svoj grad. Idući putem oni su se kajali što nisu okončali sa stanovnicima Medine i učinili to pri­jelomnicom. Kada je za to saznao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jednu grupu iza njih, da ih prestraše i pokažu im da imaju snage i hrabrosti. Nije dozvolio nikome osim onima koji su učestvovali u Bitki na Uhudu, te Džabiru ibn Abdullahu, r.a., koji je istupio u ime svojih sedam sestara, među kojima nije bilo nijednog muškarca. Muslimani su se i pored rana i prevelikog umora odazvali tom pozivu, pokoravajući se Allahu i Njegovom Poslaniku, sallal­lahu alejhi ve sellem.

Ibn Ebi-Hatim navodi od Ikrime da je rekao: Kada su se idolopoklonici vratili s Uhuda, kazali su: "Niti ste Muhammeda ubili, niti zarobljenice doveli! To ste loše uradili, pa vratite se ponovo!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je to i poslao jednu grupu koja je otišla prema njima stigavši do Hamraul-Eseda. Nakon toga, Allah Uzvišeni je obja­vio ajet:

"Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja, te onima između njih koji su dobro činili i čuvali se pripada nagrada velika!"

Kada je Ebu-Sufjan saznao da ga Vjerovjesnik traži, Allah mu je ulio strah u kosti pa je, susrevši jedan trgovački karavan, rekao: "Vratite Muhammeda, a vama ću od karavana dati toliko i toliko!... Obavijes­tite ih da sam sakupio veliku vojsku i da ću se pono­vo tamo vratiti!" Trgovci su došli i obavijestili Alla­hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je rekao: "Dovoljan nam je Allah i On je najdivniji Zaštitnik!"

Ibn-Hišam navodi predanje od Ebu-Ubejde, koji kaže: Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao za njihov povratak, rekao je: /608/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, za njih je pripremljeno kamenje! Ako osvanu s tim, otići će kao i jučer!"

Onima kojima su ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerova­nje se povećalo. Znači, oni kojima su ljudi prijetili da će se sakupiti i plašili ih brojnošću neprijatelja, nisu se zbog toga prepali, nego su se u Allaha uzdali i od Njega pomoć tražili,

"pa su kazali: "Nama je samo Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!" Prenosi El-Buhari od Ebu-Abbasa da je to rekao Ibra­him, a.s., kada je bačen u vatru, a rekao je i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu kazali: "Ljudi su se sakupili, pa pazite se!" To je njima povećalo vjeru, pa su kazali: "Nama je Allah dovo­ljan, a On je divan Zaštitnik!" U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže:

"I oni su se vratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, pa ih nikakvo zlo nije zadesilo", tj. nakon što su se u Allaha pouzdali, bilo im je dovoljno to što On brine o njima, pa su se vratili u svoj grad; "zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikak­vo zlo nije zadesilo", što im je potajno pripemao neprijatelj.

"Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, jer Allah je neizmjerno dobar!"

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog:

"Onima kojima je, kada su im ljudi rekli: "Ne­prijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" Mudžahid kaže: "To se odnosi na Ebu-Sufjana, koji je rekao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: 'S vama ćemo se sastati na Bedru, gdje ste pobili naše ljude!' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: 'Možda!', a zatim je krenuo na zaka­zano mjesto i stigao do Bedra. Tamo su zatekli pijacu i tu trgovali." Na to se odnose riječi Allaha Uzvišenog:

"Pa su se povratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije zadesilo!" Za­tim kaže: "To je mala Bitka na Bedru." To prenosi Ibn-Džerir.

tj. bit će poraženi i uništeni. Buharija navodi od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., /291/ rekao kad je bio u šatoru za vrijeme Bitke na Bedru: "Obraćam Ti se i molim za Tvoje obećanje i obavezu. Allahu moj, ako budeš htio, nećeš biti poslije današnjeg dana obožavan na Zemlji." Tada ga Ebu-Bekr uze za ruke i reče: "Smiri se, o Allahov Poslaniče, već si dosta tražio od svoga Gospodara." Zatim je Poslanik, s.a.v.s., izišao, obučen u pancir, i rekao:

"Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!