Allah, dž.š., hvali Ismaila, a.s., zato što ispunjava dato obećanje. On je sin Ibrahima, a.s., i predak Arapa iz Hidžaza. Ibn-Džerir kaže za njega da nikada nije nešto obećao svome Gospodaru, a da to  nije ispunio, odnosno, nije se obavezao ni na jedan ibadet, a da ga nije u potpunosti izvršio. Ibn-Džerir prenosi od Sehla ibn Ukajla da je Ismail, a.s., zakazao sastanak sa nekim čovjekom na nekom mjestu. On je na to mjesto došao, a čovjek je zaboravio doći. Ismail, a.s., ostao je i prenočio na tom mjestu. Kada je sutradan čovjek došao, upitao ga je: "Zar si čitavo vrijeme ovdje čekao?" "Da", odgovori Ismail, a.s. Čovjek reće: "Ja sam zaboravio doći." Ismail, a.s., reće mu: "Ja se odavde ne bih pomjerio sve dok ti ne dođeš." On je zato: "onaj koji ispunjava dato obećanje." Neki kažu da je tako nazvan jer je rekao svome ocu:

"Vidjet ćeš da sam ja, ako Bog da, strpljiv", pa je bio strpljiv. Uzvišeni kaže: "I bio je poslanik, vjerovjesnik." Ovdje je dokaz da je Ismail, a.s., po počasti iznad brata Jakuba, koji je opisan samo kao vjerovjesnik, dok je Ismail opisan i kao poslanik i kao vjerovjesnik. To potvrđuje i hadis u Muslimovom "Sahihu" kad Poslanik, s.a.v.s., kaže: /133/ "Od potomaka Ibrahimovih, Allah je odabrao Ismaila." Ovo je dio hadisa.

"Naređivao je porodici  svojoj  da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan." Ovo je, također, ljepota, pohvalno svojstvo i ispravna karakteristika. On je bio strpljiv i istrajan u pokornosti svome Gospodaru i isto je tražio od svoje čeljadi. Slično se objavljuje našem Poslaniku, s.a.v.s.:

"Naredi porodici svojoj da namaz obavlja i istraj u tome." Slavljeni kaže:

"O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od Vatre", tj. naređujte im dobro, a sprečavajte ih u zlu i nemojte ih zanemariti pa da ih na Sudnjem danu jede Vatra. Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /134/ "Allah se smilovao čovjeku koji noću ustane pa klanja, probudi i svoju ženu, pa ako ona odbije, on je po licu polije vodom. Allah se smilovao ženi koja noću ustane i klanja, probudi svoga muža, pa ako on odbije, ona ga po licu polije vodom..." Ovaj hadis zabilježili su Ebu-Davud i Ibn- Madže. Ebu-Seid i Ebu-Hurejre kažu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /135/ "Ako se čovjek probudi noću, a zatim probudi i svoju ženu i njih dvoje klanjaju dva rekata, upisani su među one koji se Allaha puno sjećaju." Ovaj hadis bilježe  Ebu-Davud, Nesai, i Ibn-Madže.

Uzvišeni spominje Idrisa, a.s., hvaleči ga:

"On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik", a zatim kaže: "Mi smo ga na visoko mjesto digli."  U sahih-hadisu rečeno je  da je Poslanik, s.a.v.s., prošao pored njega u noči Israa na četvrtom nebu. Mudžahid kaže da je Idris, a.s., uzdignut i da nije umro, kao što je uzdignut Isa, a.s.. Uzdignut je na četvrto nebo. Ibn-Abbas za njega kaže da je bio krojač i da šijćči nije zabo iglu dok ne kaže "Subhanellah!". I zanočavao bi kada bi zanočavao, a na Zemlji ne bi bio niko bolji po djelima od njega.

Ovi vjerovjesnici, ali i ne samo ovi koji su spomenuti kao primjer, su, kaže Allah, dž.š.:

"To su vjerovjesnici koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Ademovi."  Es-Suddi i Ibn-
-Džerir kažu: "U potomke Ademove spada Idris, potomak onih koji su bili na lađi sa Nuhom je Ibrahim, u potomke Ibrahimove spadaju: Ishak, Jakub i Ismail, u Israilove potomke: Musa, Harun, Zekerijja, Jahja, i Isa, sin Merjemin, neka im je sa našim Poslanikom salavat i selam." Ibn-Džerir kaže: Njihovi su rodoslovi različiti, ali se svi sjedinjuju u Ademu, a.s. Među njima ima onih koji ne vode porijeklo od putnika sa Nuhove lađe. Takav je Idris, a.s., a on je bio Nuhov djed. Ovo je sasvim očito i jasno. Da se u ajetu misli na vjerovjesnike kao vrstu (grupaciju), dokaz su riječi Uzvišenog u suri "El-En'am":

"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hočemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući. I Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba: i svakog uputismo. A Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Ilijasa - svi oni su bili dobri - i Ismaila, i El-Jesea, i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i braču njihovu - njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali."  Sve do Njegovih riječi: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put."

U ovoj suri Uzvišeni kaže:

”Kad bi im  se ajeti Svemilosnog učili, oni bi na sedždu padali i plakali", tj. kada bi spoznali sadržaj Allahova, dž.š., govora, Njegove argumente, neoborive tvrdnje i dokaze, padali bi na sedždu svome Gospodaru, smjerno, pokorno i sa zahvalnošću na velikim blagodatima koje uživaju. Riječ  množina je riječi    - "onaj koji plače". Učenjaci su složni da je na ovome mjestu propis učiniti sedždu, slijedeči poslanike, koji su je činili. Sufjan Es-Sevri prenosi od Ebu-Ma'mera, koji je rekao: Omer ibn Hatab proučio je suru "Merjem", učinio sedždu i potom rekao: "Ovo jeste sedžda, a gdje je plač?"