Ovdje Uzvišeni kaže: Kao što smo Nuhovom narodu poslali Nuha, tako smo i Adu poslali njihovog brata Huda. Ovdje se misli na prvi Ad, odnosno na potomke Ada ibn Irema, koji su pravili nastambe na stupovima na kopnu. Allah o njima također kaže: "Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, s Iremom, posjednicima stupova, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo" (89:6-8). Oni su ih takve pravili zato što su bili izuzetno snažni i jaki. Njihove nastambe su bile u Jemenu, u pješčanim brdima El-Ahkaf. Muhammed ibn Ishak prenosi od Ebu Et-Tufejla Amira ibn Vaila: Čuo sam Aliju kako govori jednom čovjeku iz Hadramevta: "Jesi li vidio jednu crvenu dinu prošaranu crvenkastom ilovačom, na kojoj ima puno misvak-drveća i drače... u tom i tom dijelu Hadramevta? Jesi li je vidio?" On mu odgovori: "Jesam, vladaru pravovjernih. Tako mi Allaha, opisao si je kao da si je i sam vidio!" Alija reče: "Nisam, nego mi je pričano o njoj." On upita: "A šta je s njom, vladaru pravovjernih?" A on reče: "U njoj je kabur Huda, a.s." Ovo predanje navodi Ibn-Džerir i ono potvrđuje da su oni živjeli u Jemenu, zato što se u njemu navodi da je Hud, a.s., tamo ukopan.

"Glavešine njegova naroda, koje nisu vjerovale, odgovarale su", odnosno njihove vođe i dostojanstvenici bi odgovarali: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista lažac", tj. mi vidimo da si ti u zabludi, jer nas odvraćaš od obožavanja kipova.

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik"; tj. nije tačno to što govorite, nego vam ja donosim istinu od Allaha, Stvoritelja svega što postoji.

"...dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik". A prenošenje objave, savjetovanje i povjerljivost osobine su koje krase poslanike.

"Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom  od vas, da vas opominje?" Tj. nemojte se čuditi tome što vam je jedan od vas poslan kao poslanik, da bi vas upozorio na Allahove blagodati i na susret sa Njim, nego zahvaljujte Allahu na tome. "Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio", tj. sjetite se blagodati koju vam je Allah dao time što vam je dao da budete od vjernika iz Nuhovog naroda. Jer, njegov mu narod nije bio poslušan i u laž su ga utjerivali, pa je on učinio poznatu dovu protiv njih. Allah je tu dovu uslišao i uništio sve nevjernike na Zemlji.  "...i stvorio vas krupnog rasta", tj. On vam je dao da budete krupniji od drugih ljudi. Slično tome, Uzvišeni u kazivanju o Talutu kaže: "...i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario", (2:247) "I neka su vam zato uvijek na umu  Allahove blagodati", tj. Njegovi darovi koje vam je dao, "...da biste postigli ono što budete željeli", tj. da biste se spasili i Njegovom plemenitošću i dobrotom ušli u Džennet.

Ovdje Uzvišeni govori o njihovom buntu, inadu i utjerivanju u laž Huda, a.s.: Oni su govorili: "Zar si nam došao zato da samo Allahu robujemo...", kao što su govorili i nevjernici iz plemena Kurejš: "Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!" (8:32)

Muhammed ibn Ishak i još neki navode da su oni obožavali kipove, od kojih su jednog zvali Samed, drugog Samud, a trećeg El-Heba. Zato im je Hud, a.s., govorio: "Već vas je snašla kazna i gnjev Gospodara vašeg!", tj. zbog tih vaših riječi vi ste već zaslužili srdžbu i bijes vašeg Gospodara. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima  ste ih vi i preci vaši nazvali”, tj. zar vi sa mnom vodite raspravu o ovim kipovima koje ste vi i vaši preci proglasili bogovima, koji ne mogu ni naštetiti ni koristiti, a ni Allah vam nije dao naređenje ili odobrenje da ih obožavate? Zato Uzvišeni dalje kaže: "...a o kojima  Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!"  Ove su riječi upozorenje i prijetnja Huda, a.s., svome narodu, pa ih je zato Uzvišeni popratio Svojim riječima: "I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su uz njega bili spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali."

Uzvišeni Allah na drugim mjestima u Kur´anu govori o načinu njihovog uništenja, navodeći da je On na njih poslao žestoki vjetar, koji je u prah pretvarao sve do čega god bi došao. Tako Uzvišeni i Veličanstveni u jednom drugom ajetu kaže: "A Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio, i vidiš li da je iko od njih ostao?" (69:6-8)  Kada su se oni uzoholili i pobunili, Allah ih je uništio silovitim vjetrom, koji bi podigao čovjeka u zrak a zatim ga bacio naglavačke, tako da bi mu se glava razbila i odvojila od tijela. Zato Uzvišeni kaže: "...kao šuplja datulina debla".  Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni su živjeli u Jemenu, između Omana i Hadramevta. Zatim su se nastanili širom Zemlje i tlačili ljude, snagom koju im je Allah dao. Oni su umjesto Allaha obožavali kipove, pa im je Allah poslao Huda, a.s., koji je među njima bio jedan od onih najplemenitijeg porijekla i najuglednijeg položaja. On ih je pozivao da obožavaju samo Allaha i da ne uzimaju za Boga nikog drugog osim Njega, te da prestanu sa tlačenjem ljudi. Međutim, oni su to odbijali, utjerivali ga u laž i govorili mu: "Ko je od nas jači?" Samo ga je mali broj slijedio, prikrivajući svoj iman. Nakon što su se oni tako usprotivili Allahu i u laž utjerivali Njegovog poslanika, te nakon što su veliki nered na Zemlji napravili i uzoholili se, praveći bez potrebe palače na svakoj uzvišici - da bi druge ismijavali - Hud, a.s., govorio im je: "Zašto na svakoj uzvišici palače zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni!" (16:128-131) “Oni su govorili: "O, Hude, nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi ti ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo", tj. ludilom. On reče: "Ja pozivam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno." (11: 53-56) Vjetar koji im je došao ličio je na vatru, a Allah ga je na njih usmjeravao uzastopno sedam noći i osam dana. Taj vjetar uništio je svaku osobu od Ada, osim što su se Hud, a.s., i oni koji su vjerovali sa njim sklonili na jedno zaštićeno mjesto, pa se njima ništa neprijatno i neugodno nije dogodilo. Vjetar je prolazio nad Adom između neba i Zemlje i pogađao ih kamenjem u glave. Uzvišeni Allah također kaže: "I kada je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli." (11:58)

Ovo je obavještenje od strane Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i Svome poslaniku Hudu, a.s. On je pozivao svoj narod Ad, a njegov narod je nastanjivao mjesto Ahkaf. To su pješčana brda blizu Hadremevta na granici sa Jemenom. Živjeli su u vrijeme nakon Nuhovog, a.s., naroda kao što Uzvišeni kaže u suri "El-E'araf":

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio: to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo!" (7:69) Oni su bili izuzetno snažni, vrlo visoki i izuzetno hrabri, imali su sinove, bašče, rijeke, plodna polja i raznovrsne plodove. Uprkos svim ovim blagodatima činili su širk Uzvišenom Allahu, dž.š., a Allah dž.š., im je poslao Huda, a.s., poslanika između njih, koji će ih obradovati i opomenuti.

Ovo je obavještenje od strane Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i Svome poslaniku Hudu, a.s. On je pozivao svoj narod Ad, a njegov narod je nastanjivao mjesto Ahkaf. To su pješčana brda blizu Hadremevta na granici sa Jemenom. Živjeli su u vrijeme nakon Nuhovog, a.s., naroda kao što Uzvišeni kaže u suri "El-E'araf":

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio: to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo!" (7:69) Oni su bili izuzetno snažni, vrlo visoki i izuzetno hrabri, imali su sinove, bašče, rijeke, plodna polja i raznovrsne plodove. Uprkos svim ovim blagodatima činili su širk Uzvišenom Allahu, dž.š., a Allah dž.š., im je poslao Huda, a.s., poslanika između njih, koji će ih obradovati i opomenuti.

Ovo je obavještenje od strane Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i Svome poslaniku Hudu, a.s. On je pozivao svoj narod Ad, a njegov narod je nastanjivao mjesto Ahkaf. To su pješčana brda blizu Hadremevta na granici sa Jemenom. Živjeli su u vrijeme nakon Nuhovog, a.s., naroda kao što Uzvišeni kaže u suri "El-E'araf":

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio: to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo!" (7:69) Oni su bili izuzetno snažni, vrlo visoki i izuzetno hrabri, imali su sinove, bašče, rijeke, plodna polja i raznovrsne plodove. Uprkos svim ovim blagodatima činili su širk Uzvišenom Allahu, dž.š., a Allah dž.š., im je poslao Huda, a.s., poslanika između njih, koji će ih obradovati i opomenuti.

Ovo je obavještenje od strane Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i Svome poslaniku Hudu, a.s. On je pozivao svoj narod Ad, a njegov narod je nastanjivao mjesto Ahkaf. To su pješčana brda blizu Hadremevta na granici sa Jemenom. Živjeli su u vrijeme nakon Nuhovog, a.s., naroda kao što Uzvišeni kaže u suri "El-E'araf":

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio: to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo!" (7:69) Oni su bili izuzetno snažni, vrlo visoki i izuzetno hrabri, imali su sinove, bašče, rijeke, plodna polja i raznovrsne plodove. Uprkos svim ovim blagodatima činili su širk Uzvišenom Allahu, dž.š., a Allah dž.š., im je poslao Huda, a.s., poslanika između njih, koji će ih obradovati i opomenuti.

Ovo je obavještenje od strane Uzvišenog Allaha, dž.š., o Svome robu i Svome poslaniku Hudu, a.s. On je pozivao svoj narod Ad, a njegov narod je nastanjivao mjesto Ahkaf. To su pješčana brda blizu Hadremevta na granici sa Jemenom. Živjeli su u vrijeme nakon Nuhovog, a.s., naroda kao što Uzvišeni kaže u suri "El-E'araf":

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio: to što ste krupna rasta - Njegovo je djelo!" (7:69) Oni su bili izuzetno snažni, vrlo visoki i izuzetno hrabri, imali su sinove, bašče, rijeke, plodna polja i raznovrsne plodove. Uprkos svim ovim blagodatima činili su širk Uzvišenom Allahu, dž.š., a Allah dž.š., im je poslao Huda, a.s., poslanika između njih, koji će ih obradovati i opomenuti.

Pa ih je on pozvao vjerovanju u Jednog Allaha, dž.š., upozorio ih na Njegovu osvetu i kaznu kad kaže:

"Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući..." Termin "er-ri'" označava uzvišeno mjesto pored poznatih puteva. Na svakoj uzvišici gradili su ogromne građevine, druge ismijavajući, tj. bez potrebe za njima, nego iz zabave i javnog pokazivanja svoje snage koje navodno nema na čitavom dunjaluku, a ni na ahiretu.

"I podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti", tj. podižete tako velike građevine bez kojih ćete ostati kao što su ostali i oni koji su bili prije vas - jer će njihovo nevjerstvo prouzrokovati njihovu propast i kaznu u vidu njihovog iskorjenjivanja zbog toga što su pretjerivali, pa će ostaviti svoje sinove kao ibret, pouku i znak, onima koji će doći poslije njih.

Abu Ed-Derda' govorio je stanovnicima Damaska otprilike ovako: "Ko će kupiti od mene nasljedstvo naroda Ad za dva dirhema?" A Uzvišeni kaže:

"A kada kažnjavate, kažnjavate kao silnici", opisuje ih kao snažne, grube i silne.

"Bojte se Allaha i meni budite poslušni!", tj. obožavajte svoga Gospodara i budite poslušni svome poslaniku.

Zatim im je počeo nabrajati Allahove blagodati prema njima pa kaže:

"Bojte se Onoga Koji vam daruje ono što znate, daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje", tj. ako zaniječete i suprotstavite se.

Zatim im je počeo nabrajati Allahove blagodati prema njima pa kaže:

"Bojte se Onoga Koji vam daruje ono što znate, daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje", tj. ako zaniječete i suprotstavite se.

Zatim im je počeo nabrajati Allahove blagodati prema njima pa kaže:

"Bojte se Onoga Koji vam daruje ono što znate, daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje", tj. ako zaniječete i suprotstavite se.

Zatim im je počeo nabrajati Allahove blagodati prema njima pa kaže:

"Bojte se Onoga Koji vam daruje ono što znate, daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje", tj. ako zaniječete i suprotstavite se.

Pozivao ih je Allahu, dž.š., poticanjem i buđenjem želje kod njih, a i zastrašivanjem, ali ništa im to nije koristilo.

Uzvišeni obavještava o odgovoru Hudovog, a.s., naroda Hudu nakon što ih je upozorio i opomenuo, nakon što ih je podsticao i zaplašivao ih i nakon što im je objasnio Istinu i jasnom je pokazao

"Rekoše oni: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik'", tj. nećemo odustati od onoga na čemu smo sada.

"I mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo." (11:53) I tako je to baš, kao što Uzvišeni kaže:

"Onima koji neće da vjeruju, doista, je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao - oni neće vjerovati." (2:6)

Uzvišeni veli: "Ovako su i narodi davnašnji vjerovali", od početka do kraja, potpuno su zaokupljeni svojom vjerom i onim što im ona naređuje; to je vjera ranijih, davnašnjih predaka, očeva i djedova njihovih i oni slijede ono što su slijedili oni koji su iza njih i žive kao što su oni živjeli, umiru kao što su oni umirali, nema nikakvog proživljenja ni povratka, te zbog toga kažu: "i mi nećemo biti mučeni."

Ibn-Abbas u vezi s njihovim riječima:

"a ovako su i narodi davnašnji vjerovali" kaže da znači vjera predaka, a 'Ikrime, 'Ata', El-Horasani, Katade i drugi isto tako iznose; Ibn-Džerir također je odabrao takvo mišljenje.

Uzvišeni veli: "Ovako su i narodi davnašnji vjerovali", od početka do kraja, potpuno su zaokupljeni svojom vjerom i onim što im ona naređuje; to je vjera ranijih, davnašnjih predaka, očeva i djedova njihovih i oni slijede ono što su slijedili oni koji su iza njih i žive kao što su oni živjeli, umiru kao što su oni umirali, nema nikakvog proživljenja ni povratka, te zbog toga kažu: "i mi nećemo biti mučeni."

Uzvišeni kaže: "I oni su nastavili da ga u laž utjeruju, pa smo ih Mi uništili", tj. nastavili su sa svojim nijekanjem Allahovog Poslanika Huda, a.s., suprotstavljati mu se i prkositi, pa ih je Allah, dž.š., uništio, poslavši im zviždav i zvonjav vjetar koji izbezumljuje i veoma snažno puše. Njihovo uništenje bilo je adekvatno prema njima, jer su oni bili najžešći i najoholiji, a Allah, dž.š., njih je potpuno savladao većom i žešćom snagom.

Ad je pleme koje potječe od Irema bin Sama bin Nuha o kome Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

"S Iremom, vlasnicima palata na stubovima" (89:7), tj. pleme koje je nastanjivalo palate sa stubovima.

Oni koji kažu da je Irem grad, uzeli su to, ustvari, iz israhijata - priča sljedbenika Knjige što su prenijeli K'ab i Vehb, međutim, takva tvrdnja nema nikakvog utemeljenja, zbog toga Uzvišeni kaže:

"kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo" (89:8), tj. niko nije stvorio nikada ništa kao što je ovo pleme svojom snagom, žestinom i veličinom, a da se time mislilo na grad rekao bi nije sagrađeno nikada ništa slično na Zemlji.

Pa uprkos svemu, Allah, dž.š., uništio je narod Ad pošto se on uzoholio, osilio i uzvisio i ostao ustrajan u svome nevjerstvu, pa mu je poslao zvonjavi vjetar koji je potpuno uništio njihovu zemlju i sve što su posjedovali, kao što Uzvišeni kaže:

"koji, Voljom Gospodara svoga, sve sruši." (46:25)

Uzvišeni kaže:

"pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio" (59:7), tj. ostali su zanavijek bez glava i to jer je vjetar pokretao tjelesa njihova i dizao ih u zrak, a zatim ih obarao na njihove glave tako da su im se gnječile lobanje i mozgovi i razbijale glave te su izgledali kao ostarjele olupine izdubljenih datulinih debala, od Allahove, dž.š., odredbe ni najmanje ih nisu spasila, nisu su im koristila ili pomagala, brda i pećine u kojima su bili dobro utvrđeni.

na njih se kobno i rušilački obrušio, jer su se tada spojile dunjalučka i ahiretska kazna.

Vjetar bi tako zgrabio nekoga od nevjernika, podigao bi ga u zrak tako visoko da se ne bi vidio, a zatim ga naglavačke tresnuo o zemlju, a onda bi mu se glava odvojila od trupa.