"A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo." tj. Sulejmanu snažni vjetar učinismo.

"Po zapovijedi njegovoj puhao je prema Zemlji koju smo blagoslovili." tj. po zemlji Siriji.

"A mi sve dobro znamo." Sulejman, a.s., imao je drveni ćilim na koga bi stavljeno sve što mu je bilo potrebno za državne poslove, a koga je nosio vjetar gdje je htio, a kome su hlad pravile ptice, čuvajući ga od žege; i spuštao bi se i iskrcavao svoj teret i svitu.

"I Mi smo dali da mu služe: 'Vjetar, koji je prema zapovijedi Njegovoj blago puhao onamo kuda je On htio.'" Uzvišeni veli: "A Sulejmanu, vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana."

"...i šejtane neke da zbog njega rone", tj. u vodi vadeći bisere i dragulje i tome slično. "A radili su i poslove druge." Izgradnju i ronjenje.

"I nad njima smo Mi bdjeli", tj. Allah ga je čuvao da mu ni jedan šejtan ne učini nešto loše. Sve je bilo potčinjeno Sulejmanu, a.s., i pod njegovom upravom i niko se ne bi osmjelio da mu se približi. On je Allahovim izunom njima upravljao, koga je htio - oslobađao je, a koga je htio - lišavao je slobode.

Muhammed bin Ishak kaže: ”Kada bi Sulejman, a.s., ujutro dolazio u svoj medžlis - mjesto za sjednice i sjedenje - obilazio bi ptice. Njemu bi ispred svake vrste ptica svaki dan dolazio predstavnik te vrste ptica.  Od onih koje je pozivao da mu dođu, za svaki dan letenja, svaka vrsta ptica imala je svog opunomoćenika. Ugledao je Sulejman, a.s., sve vrste ptica koje postoje osim pupavca, "pa reče: 'Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan'", je li to da ne mogu vidjeti pticu ili je on odsutan? 

Uzvišeni kaže: "Izbivao je” pupavac “nedugo, a  onda  dođe", tj. bio je odsutan kratko vrijeme, zatim dođe i reče Sulejmanu:

 "Doznao sam ono što ti ne znaš", tj. vidio  sam ono što ti i tvoja vojska niste vidjeli. "iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest", tj. dolazim sa potpuno istinitom i sigurnom viješću. Stanovnici Sabe su iz Himjera, a oni su kraljevi Jemena.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći." Sulejman je napisao pismo i dao ga pupavcu, pa ga je ovaj odnio kraljici Belkis i njenom narodu. Došao je u njenu palatu, u prostoriju u kojoj ona sama boravi pa joj ga je bacio, pred nju ušavši kroz prozorčić, zatim se malo iz pristojnosti izmakao ustranu. Ona se zbunila i iznenadilo je to što je vidjela. Zatim ga je počela čitati i u njemu našla:

"Zbilja je ono od Sulejmana i zbilja je ono: "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog", "Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se poklonite!"

"Zbilja je ono od Sulejmana i zbilja je ono: "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog", "Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se poklonite!" Zatim je ona sazvala sve prinčeve, ministre i velikane svoga kraljevstva i rekla im:

"O velikaši",  reče ona, "meni je dostavljeno jedno, poštovanja vrijedno, pismo", znači ono što sam vidjela zavređuje pažnju. Čudna stvar, donijela mi ga je jedna ptica i bacila ga preda me. Zatim se iz poštovanja izmakla. Takvo što nije u stanju učiniti niko od kraljeva, zatim im ga je pročitala... Saznali su da je to pismo od Allahovog Poslanika Sulejmana, a.s., sa kojim oni ranije nisu imali kontakta, te da im on naređuje da se ne uzdižu i ne ohole nego da mu se pokore i kao monoteisti, iskreno i pokorno predaju islamu. Mejmun bin Mehran kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pisao: "U ime Tebe, o moj Bože!", dok mu nije objavljen ovaj ajet, pa je onda pisao:

  "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" Učenjaci kažu: "Niko nije pisao   "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" prije Sulejmana, a.s.

Nakon što im je pročitala pismo Sulejmana, posavjetovala se o ovoj stvari sa njima, u vezi sa onim što joj je dostavljeno. Zbog toga je rekla:

"O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da radim, ja bez vas ništa neću da odlučim", tj. dok vi ne dođete i ne kažete mi šta da radim.

"Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti", pa ako ga prime, tj. ako  prime dar, a on je kralj, onda ćemo se boriti protiv njega, a ako ga ne primi, znači da je on poslanik, onda ćemo ga slijediti.

Sulejman, a.s., nije ni pogledao u dar koji mu je poslala Belkis niti ga je uopće zanimao, nego ga je odbio i rekao im, zamjerajući im: "Zar da blagom mene pridobijete?", tj. zar da mi se ulizujete sa imetkom da vas ostavim sa vašim drugovima i vašim kraljevima?

"Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama", tj. vlast, imetak i vojska koju mi je dao Allah, dž.š., bolje je sve to od onoga što vi posjedujete.

"Vi se onome što vam se daruje radujete", poklonima i darovima, međutim ja od vas neću primiti ništa do islam ili slijedi sablja, odnosno rat. El- E'ameš prenosi od Ibn-Abbasa, pa kaže: "Sulejman je naredio šejtanima pa su mu oni maskirali hiljadu dvoraca od zlata i srebra. Kada su njeni izaslanici to vidjeli, rekoše: 'Šta će njemu naši pokloni pored ovoga?' Iz ovoga se zaključuje da je dozvoljeno kraljevima pokazivanje ukrasa i nakita izaslanicima, tj. delegatima. 

Sulejman reče: "Vrati se njima!", tj. sa njihovim poklonima.

 "Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti", tj. oni nemaju snage da se s tim vojskama bore "i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene", tj. iz njihove zemlje, "i pokorene", tj. osramoćene i prognane. Nakon što se vratio, predao je kraljici Belkis njene darove koje je bila  poslala Sulejmanu i rekao joj ono što joj je Sulejman poručio, a nakon što je to ona čula, pokorila se i ona i njen narod. Krenula je prema njemu sa svojom vojskom pokorna i ponizna, veličajući Sulejmana sa namjerom da ga slijedi u islamu. A nakon što se Sulejman, a.s., uvjerio u njen pristanak i pristanak njenih izaslanika, obradovao im se.

Nakon što su joj se vratili njeni izaslanici sa onim što im rekao je Sulejman, ona reče: "Tako mi Allaha znala sam, ovo nije kralj. Mi nemamo snage protiv njega i mi se ne možemo porediti sa njime u veličini", pa mu je odgovorila: "Dolazim ti sa velikašima svoga naroda da vidim šta naređuješ i kakvoj nas to svojoj vjeri pozivaš." Zatim je naredila da se njen prijesto na kojem je ona sjedila, a koji je inače bio  od zlata, bisera i topaza čuva. A lično je zatim krenula Sulejmanu sa dvanaest hiljada svojih velikaša iz Jemena. A džin je dolazio Sulejmanu svakog jutra i večeri da ga izvještava o kraljici Belkis. Kada se ona približila, okupile su se Sulejmanove vojske sastavljene od ljudi i džina, i on reče:

"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani", nije želio da ga uzme nakon što  oni prime Islam već prije nego što mu budu zabranjeni njihovi životi i njihovi imeci.

 'Ja ću ga donijeti', reče Ifrit, jedan od džina", tj. Onaj Koji se vratio  od njih "prije nego sa svog mjesta ustaneš", tj. sa svog prijestola, tj. donijet ću ti ga u periodu od izlaska do zalaska sunca. "ja sam za to snažan i pouzdan", tj. dovoljno sam jak da ga sigurno donesem sa svim onim draguljima koji  su na njemu. Sulejman je to želio kako bi time pokazao svoju veličinu koju mu je darovao Allah, dž.š., vlast, kao i vojske koje mu je potčinio, a koje nije dao nikome prije njega, a niti  će kome dati poslije njega. Time je želio da mu to bude dokaz njegovog poslanstva kod Belkis i njenog naroda, pa je naredio da se donese njen prijesto onakav u kakvom je stanju ostao  u njenoj zemlji, i to prije nego što mu oni dođu. Donošenje njenog prijestola onakvog kakav je prije nego dođu je čudno, iako je njen prijesto bio skriven i dobro čuvan od jake straže.

"A ja ću ti ga donijeti", reče onaj koji je učio iz knjige. Ibn-Abbas kaže: "On je Asif, pisar Sulejmanov, a bio je njegov drug i prijatelj koji je znao najuzvišenije Allahovo ime.

"Ja ću ti ga donijeti", reče Onaj Koji je učio iz Knjige, "prije nego što  okom trepneš", pa Sulejman nije ni osjetio, a kad ono prijesto je već bio pred njega donesen, te "uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan'", tj. ovo je jedna od Allahovih blagodati meni kojima želi da me ispita da li ću biti zahvalan na Njegovim blagodatima ili ne. Uzvišeni kaže:

"a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit", tj. On je Neovisan od Svojih robova i njihovog obožavanja, potpuno je Plemenit, pa ako Ga ne obožavaju, Njegova veličina nije umanjena prema bilo kome, i ovo je slično onome kao što rekao je Musa:

"Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan." /14:8/

..................................................

Rekao sam: "Kažu da je to Džibril, a.s., a kažu također da je to bio melek koga je Allah, dž.š., dao Sulejmanu, a.s., da ga pomogne njime. Također kažu da je to bio Sulejman lično, kao da je on smatrao Ifrita isuviše sporim, pa mu je rekao da će mu ga on donijeti prije nego što on uspije da to izgovori, tj. i prije nego što okom trepne. Ja preferiram mišljenje da je to bio Sulejman, a.s., lično, jer je on bio Allahov Poslanik i kralj; nije mogao biti neko od njegovih podanika da zna Knjigu bolje od njega. A onaj koji posjeduje znanje iz Knjige, zar je moguće da bude neko od njegovih podanika ili pisara? Pa zar je mogao neko od njih da posjeduje veću moć nego što ju je posjedovao sam Sulejman, a.s. I kako to može biti kad je Allah dž.š., uslišao molbu Sulejmanovu: "I daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ." (38:35), pa kao može da njegov pisar bude jači od njega, zar snaga nije najvažniji faktor vladavine, naročito zbog toga što je on bio poslanik koga je Allah, dž.š., podupro mudžizama? Samo je po sebi razumljivo da Sulejman poznaje upute iz Knjiga i to na početku i prije svih članova njegovog kraljevstva, inače u njegovom kraljevstvu bi bio neko ko je vredniji i bolji za poslanstvo i vladanje od njega!!! Slava Bogu, kako to da je Asif posjedovao znanje o Knjizi, a da Sulejman to nije znao!? Pa ako to nije bio Sulejman, a.s., onda je sigurno bio Džibril, a.s., ili je to bio neki drugi melek, daleko od toga da je to mogao biti neko od njegovih podanika, a Allah najbolje zna.

Nakon što je Sulejmanu, a.s., doneseno prijestolje kraljice Belkis, a prije njenog dolaska, naredio je da se na njemu izvrše izvjesne promjene da bi provjerio može li ga ona prepoznati kada ga bude vidjela ili  ne, pa reče:

"Promijeniti izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!", pa su neke elemente na njemu dodali a neke su odstranili.

"I kad ona dođe, bi joj rečeno: 'Je li ovakav prijesto tvoj?'" Ona je bila razborita, postojana, čvrsta, oprezna i odlučna i nije htjela reći da je to on: "'Kao da je on'!, uzviknu ona", tj. čini mi se da je on jer mi jako liči. Ovakav postupak pokazao je vrhunac njene oštroumnosti i opreznosti.

Uzvišeni kaže: "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani." Mudžahid kaže da su to Sulejmanove riječi, tj. bio je musliman prije nje, a ono što je nju omelo da obožava Jedinoga Allaha, dž.š., je to da je ona pripadala nevjerničkom narodu.

Uzvišeni kaže:

"Uđi u dvore!", bi joj rečeno. I kad je ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje."  To je, ustvari, bilo tako što je Sulejman, a.s., naredio šejtanima, pa su joj oni sagradili ogroman dvorac od stakla ispod kojeg su izveli da bude voda, pa oni koji ne znaju šta je ustvari misle da je to voda, međutim, to je staklo ustvari bilo  između vode i onoga koji po njemu ide. To je izvedeno s ciljem kako bi joj pokazao carstvo koje je veličanstvenije od njenog carstva, pa kada je dvorac  ugledala pomislila je da je to voda  i otkrila je tako svoje noge kako bi gazila po vodi.

"'Ovo je dvorac uglačanim staklom popločan!', reče on."  Kada je stala ispred Sulejmana on ju je pozvao da obožava Uzvišenog Allaha i da odustane od svoga obožavanja Sunca, mimo Allaha. Tada je ona još uvijek govorila glasom nevjernika, a Sulejman je pao na sedždu Allahu, dž.š., veličajući Ga, a sa Sulejmanom su i ostali ljudi također učinili sedždu. Pošto je ona još uvijek tako govorila, glasom nevjerničkim, i nakon što je ugledala Sulejmana šta on čini, on joj priđe i dignuvši glavu reče joj: "Teško tebi, šta si rekla?" A ona tada uzviknu:

"Gospodaru moj", uzviknu ona, "ja sam se prema sebi ogrješila i u društvu sa  Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova." Tako je primila islam i divno li se predala i istinski obožavala Allaha, dž.š., Njega Jedinog, Koji nema druga, Koji je stvorio sve stvari i odredio im njihovu sudbinu!

Nakon što Uzvišeni spominje blagodati koje je podario Davudu, spominje i potčinjavanje vjetrova koje je podario njegovom sinu, Sulejmanu, alejhimessalatu vessalam, a koji su prevaljivali rastojanje od mjesec dana, ujutro i navečer noseći njegov ćilim.

 "I učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče." Ibn-Abbas i drugi tabini vele: "El-kitr" je bakar. Katade veli da je to bilo u Jemenu i sve što ljudi prave potječe od onoga što je Uzvišeni Allah darovao Sulejmanu, alejhis-selam.

Riječi Uzvišenog:

 "I da džini, voljom Njegova Gospodara, pred njim rade", tj. potčinio mu je džine, koji su mu se povinovali. On ih je upotrebljavao, uz Allahovo dopuštenje za gradnju zgradu kako je htio. Džini su Iblisovi potomci, kao što su ljudi potomci Ademovi. I među jednima i među drugima ima vjernika, i za jedne i druge postoje nagrada i kazna. Ko i od jednih i od drugih bude vjernik, on je Allahov prijatelj, a ko i od jednih i od drugih bude nevjernik,on je udaljen od Allahove milosti: "A kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem", tj. ko bi odstupio od našeg naređenja i otkazao poslušnost, "učinili bismo da  ognjenu patnju osjete."

Uzvišeni spominje kako je umro Sulejman alejhis-selam i kako je Allah skrio njegovu smrt od džina koji su mu bili potčinjeni na teškim radovima. Ostao je naslonjen na svoj štap dugo vrijeme, oko godinu dana. Nakon što je crv ratočio štap, on je oslabio, te je pao na zemlju. Tako se saznalo da je on odavno umro, a džini i ljudi su jasno shvatili da džini ne znaju skriveno kako su umišljali i ljude obmanjivali.

"I kad se on srušio, džinovi shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali“, ne bi proveli cijelu godinu u patnji radeći za njega. Tako su se ljudi uvjerili da su ih džini lagali, jer da su znali gajb. Na to ukazuju njegove riječi: "Crv koji je bio rastočio štap njegov -upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio džinovi svatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su gajb znali", da su budućnost prozreti mogli. Asbeg veli: "Doprlo mi je da ga je crv rastakao  godinu dana prije nego što se srušio." Slično spominje ne jedan od prethodnika, a Allah najbolje zna.

Sebe' su bili jemenski vladari i stanovnici, u njih spada i narod Tubbe' i Sulejmanova savremenica Belkis. Živjeli su u izobilju. Allah im je poslao poslanike koji su im naređivali da jedu ono čime ih je opskrbio i da Mu  zahvaljuju tako što će jedino Njega vjerovati i ibadet mu činiti. Oni su u takvom stanju bili koliko je Allah htio, a potom su se odmetnuli od onoga što im je naređeno, te su kažnjeni poplavom i raspršavanjem kojekuda, kao što će, ako Bog da, uskoro biti detaljnije objašnjeno.

Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Neki je čovjek pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o Sebe'u, da li je to čovjek,žena ili zemlja, pa je rekao: 'To je čovjek kome je rođeno desetero, šestero se nastanilo u Jemenu, a četvero u Šamu. Jemenci su: Mizhadž, Kinda, Ezd, Eš'arije, Enmar i Himjer, a Šamljani: Lahm, Džuzam, Amile i Gassan.'" Ovo je dobar hadis jer ima drugih koji ga ojačavaju. Genealozi, među kojima i Muhammed ibn Ishak, kažu da je ime Sebe Abdu-šems bin Ješdžub bin Ja'reb bin Kahtan. Sebe'om je nazvan jer je prvi koji se povratio Allahu (sebe'e). Vele da je navijestio pojavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izrekavši o tome i stihove u kojima stoji:

"Nakon Kahtana vlast će imati Poslanik,

bogobojazan, Bogu predan, najbolji stvor.

Zvat će se Ahmed. Kamo sreće

da poživim nakon njegovog poslanja još godinu,

pa da ga pomognem i podržim,

sa svim ratnicima i strijelcima.

Kada se pojavi, pomozite ga,

a ko ga susretne neka mu selam moj dostavi."

Ovo spominje El-Hemedani u djelu "El-Iklil". Od njega vode porijeklo deseterica od kojih potječu plemena jemenskih Arapa, što ne znači da su njegovi direktni potomci, jer između njega i nekih od njih ima dvije, tri, manje ili više generacija.

Došli su im poslanici, naređujući im da vjeruju u Jedinog Allaha, pa su to i činili koliko je Allah htio, potom su se okrenuli od onoga što im je naređeno, pa ih je Allah kaznio poslavši na njih poplavu. Neki su ostali u svojoj zemlji, a neki su otišli u druge krajeve. Što se, pak, brane tiče, voda im je dotjecala između dva brda, a i bujice. Nihovi drevni vladari odlučili su i sagradili veliku i čvrstu branu. Voda se uzdigla do vrha tih dvaju brda, zasadili su drveće i uživali u plodovima. Ne jedan prethodnik među njima i Katade spominju da je žena išla ispod drveća, noseći na glavi korpu za branje voća, a plodovi su sami otpadali i punili je, bez ikakvog truda i branja, toliko ih je bilo i tako su bili zreli. Ova brana je bila u Me'rebu, mjestu između koga i San'e je razdaljina od tri dana hoda, pa je poznata kao Seddu-Me'reb. Drugi spominju da u tom predjelu nije bilo komaraca, buha, niti drugih insekata, jer je klima bila umjerena i zdrava. Sve je to bio odraz Allahove dobrote i brige za njih, a sve da bi ga Jednim vjerovali i ibadet Mu činili. Kao što veli Uzvišeni:

"Stanovnici Sabe imali su znak u mjestu u kom su živjeli" Zatim to pojašnjava riječima "vrtove, zdesna i slijeva", tj. sa obje strane brda, a mjesto je bilo između.

"Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; ovo je lijep kraj i ovo je Gospodar koji mnogo prašta!", mnogo vam prašta ako ustrajete u tevhidu.

Riječi Uzvišenog: "Ali oni nezahvalni postali", tj. okrenuli  su se od priznavanja Allahove jednoće, ibadeta i zahvalnosti na blagodatima koje im je darovao, počevši obožavati Sunce umjesto Allaha, kao što je Hudhud rekao Sulejmanu:

"Iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; vidio sam da se i ona i narod njen Suncu klanjaju, a ne Allahu - šejtan im je lijepim prikazao postupke njihove i od Pravog ih puta odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put." (26:22-24) Riječi Uzvišenog: "Pa smo na njih vodenu bujicu pustili". Katade i drugi vele: Brana je oslabila, došao je kišni period, voda je udarila u branu i ona je pala. Voda je provalila u donji dio doline, porušivši građevine, drveće i ostalo. Drveću na brdima ponestalo je vode, pa su se osušila i skršila, pa su se ta divna sočna i plodna stabla izmijenila kao što veli Uzvišeni:

"I zamijenili  im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim"  "i tamariskom", a to je po Ibn-Abbsovim riječima metljika, tarfa', a po nekima vrsta akacije, semur, "i neznatnim lotosom divljim", koji je najbolji od ovog drveća kojim su bašče zamijenjene. Tako su se ove bašče nakon zrelih plodova, lijepih prizora, debele hladovine i tekućih rijeka pretvorile u stabla eraka, tamariska i divljeg lotosa, sa puno bodlji a malo plodova, a sve zbog njihovog nevjerovanja i pridruživanju Allahu ravnih, poricanja Istine i skretanja od Istine ka laži.

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali, A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini..." Es-Suddi kaže: - šejtani su se penjali na nebo da bi prisluškivali govor pa su slušali riječi meleka u vezi sa smrti, gajbom (nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim dolazili gatarima da ih o tome izvijeste. Gatari su to kazivali ljudima, koji bi potom vidjeli da je tako kako su ovi kazali kada bi gatari stekli njihovo povjerenje, onda bi im lagali ubacujući u to nešto drugo, odnosno uz svaku riječ dodavali bi sedamdeset novih to su ljudi zapisi­vali u knjige, a među sinovima Israilovim raširilo se da džini poznaju nevidljivo (gajb) Nakon toga, poslan je ljudima kao poslanik Sulejman, sakupio je te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog prijestolja, pa se nijedan od šejtana nije mogao približiti ovoj stolici a da ne bude spaljen On je rekao: "Svakome za koga čujem da govori kako šejtani znaju nevidljivo (gajb), glavu ću odrezati!" Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo učenjaka koji su to znali, te došli njihovi nasljednici, šejtan je uzeo ljudski lik, zatim je došao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: "Hoćete li da vas upoznam s riznicom koju nikada nećete moći iscrpiti?" Oni su rekli: "Da", a on im je kazao: "Kopajte ispod prijestolja!" Zatim je otišao s njima, pokazao im mjesto i stao pored njega Oni su rekli: "Približi se!", a on im je odgovorio: "Ne, ali ću biti ovdje uz vas, pa ako to ne nađete, ubijte me!" Oni su kopali i našli su te knjige kada su ih izvadili, šejtan je rekao: "Sulej­man je ovom vradžbinom upravljao ljudima, šejtanima i pticama." A zatim je poletio i nestao U narodu se tako proširilo da je Sulejman bio vrač, a si­novi Israilovi su uzeli te knjige Kada je došao Muhammed, a.s., oni su mu se tim knjigama suprot­stavili Zato Allah Uzvišeni kaže:

"A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani." Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosila­ca od Seida ibn Džubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Pisar (vezir) Sulejmanov bio je Asaf i on je znao Najuzvišenije ime On je sve pisao po naredbi Sulejmanovoj, a zatim zakopavao pod njegovo pri­jestolje Kada je Sulejman umro, to su šejtani povadi­li, a zatim između svaka dva reda upisali po jednu čaroliju i nevjerstvo (kufr) govoreći: "Evo šta je Sulej­man radio s ovim." Zatim on kaže: "Neuki ljudi su ga zato proglasili nevjernikom proklinjući ga, dok su učeni to mirno posmatrali." Tako je ostalo da ga neuki ljudi proklinju, pa je Allah Uzvišeni objavio Muhammedu, a.s., ajet:

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani, koji ljude uče vradžbini..." U tom smislu mnogi su iznijeli mišljenja koja su bliska ovome i u njima nema proturječja za razumne i pametne ljude A Allah upućuje! Suština je tih mišljenja u tome da su židovi kojima je dana Knjiga, nakon što su napustili ono što im je dano i suprotstavili se Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, počeli slije­diti ono što su im govorili šejtani, odnosno ono što su šejtani prenosili, saopćavali i isticali o kralju Sulej­manu (Salomonu).1 Glagol / "uči, čita, govo­ri" ovdje je prelazan sa prijedlogom /"na, prema", što implicira značenje "laže", jer su to "učenja i riječi" šejtana, koje nisu ništa drugo do laži!

"u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Naime, židovi su smatrali da su Džebrail i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah Uzvišeni pokazuje da to nije istina, saopćavajući Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradžbine i da je Sulejman, a.s., čist od vradžbina koje mu pripisuju On im saopćava da su vradžbine djelo šejtana koji ljude tome poučavaju u Babilonu, te da su oni koji ih poučavaju tome dva čovjeka po imenu Harut i Marut Prema tome, riječca u riječima:

"a to nije objavljeno dvojici meleka" negativna je, a ne odnosna u značenju "koji".

El-Kurtubi kaže: - Ovdje je riječca negativna, a vezana je za riječi "Sulejman nije bio nevjernik", nakon kojih slijede riječi:

"nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini, a nije objavljeno ni dvojici meleka...", budući da su židovi smatrali da su to donijeli Džebrail i Mikail, što Allah Uzvišeni pokazuje neistinitim, pa riječi: "Harutu i Marutu", navodi kao apozicija (zamjena) za šejtana." On kaže: "To je ispravno iz dva razloga: ili zato što se plural navodi za dvojinu kao u riječima: 'A ako bude imao braće', (4:11), ili zato što su njih dvojica imali sljedbenike, odnosno navode se među šejtanima zbog njihove neposlušnosti." To znači: šejtani poučavaju ljude u Babilonu vradžbi­nama, i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje: "ovo je najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta" ne oba­zirući se na druga značenja!

Ibn-Džerir, s lancem prenosilaca preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa: "...a nije objavljeno ni dvojici meleka u Babilonu", "znači da nisu objavljene vradžbine"U lancu Ibn-Džerira od Rebi' ibn Enesa prenosi se:

"a nije objavljeno ni dvojici meleka", tj. Allah nije njima dvojici objavio vradžbine Ibn-Džerir kaže: 'Ajet se tumači na ovaj način :

"Oni se po­vode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tj. za vradžbinama Sulejman nije bio nevjernik, a ni Allah nije objavio vradžbine dvojici meleka, nego su šejtani bili nevjernici i poučavali su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta, vradžbinama Riječi "u Babilonu, Haruta i Maruta" ovdje su navedene na kraju, iako imaju značenje kao da su navedene na početku.

Postoje, također, i druga mišljenja, kao što su:

- sa "kesrom" na "lamu" čime riječ dobija značenje "kralj", pa bi značilo da se to odnosi na dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana, a.s., tj. pod pretpostavkom da je riječca " ovdje negativna, pa bi to značilo: "da Allah Uzvišeni nije objavio vradžbine niti poučio tome dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana",

- da su Harut i Marut dva istaknuta džina (dva plemena), odnosno, da su ta dva čovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi Ispravnije je, međutim, da su Harut i Marut, kao što navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za šejtane, jer to je, kao što on kaže, najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta, ne obazirući se na druge,2

- da su dva meleka U vezi s tim navodi se priča o Veneri i dva meleka, Harutu i Marutu Prenosioci ove priče smatraju da su Harut i Marut dva meleka, koje je Allah spustio s neba davši im strast ljudsku, zatim je pred njih stavio neku izuzetno lijepu ženu, koju su oni pokušali zavesti Ona im je odgovorila da će pristati pod uvjetom da širk učine (Allahu suparnika pridruže), što su oni odbili..Zatim je ponovo došla pred njih uvjetujući tada da nekoga ubiju, što su oni odbili Zatim je došla i treći put, pa su je ponovo pokušali zavesti, a ona ih je stavila pred izbor: ili da širk učine (prihvate nešto uz Allaha za božanstvo) ili da nekoga ubiju, ili da popiju čašu vina Oni su izab­rali najmanje od tri zla (grijeha), vino, pa su popili čašu Nakon toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa su počinili širk, ubili čovjeka, a potom počinili preljub! Kada su se otrijeznili, žena im je saopćila šta su učinili pod utjecajem vina, nakon čega su se oni gorko po­kajali..Poželjeli su da se vrate na nebo, ali nisu mog­li Osjećali su svu gnusnost zlodjela koja su počinili Allah ih je potom stavio pred izbor: da odaberu kaznu na ovome ili na drugome svijetu Oni su oda­brali ovosvjetsku privremenu umjesto onosvjetske vječne kazne žena ih je tada upitala da li znaju riječ uz čije se izgovaranje mogu popeti na nebo ili sići s njega, i oni su joj kazali tu riječ Ona je to izgovorila i odletjela na nebo Tamo se, međutim, pretvorila u zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!?

Ova priča ima oko dvadeset predanja, ali nijedna od njih i pored brojnosti ne veže se za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Mnogi znalci hadisa, hafizi i komentatori Kur'ana ovu priču odba­cuju, a razlog je tome što ona u cijelosti pripada izvi­ješćima Izraelićana, jer ne postoji sahih (vjerodostoj­no predanje) s lancem vezanim direktno za Iskrenog i časnog, koji ne govori po svom hiru. Iz sadržaja Kur'ana može se vidjeti osnovni smisao priče bez de­talja i objašnjenja, a mi vjerujemo u ono što stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna što stvarno Njemu pristoji, a što ne pristoji ni Njemu ni Njegovim mele­cima.3

- Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!" Ebu-Džafer er-Razi, s lancem prenosila­ca, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Kada bi im došao neko ko želi sihr (čaroliju), oni bi ga spriječili govoreći mu: "Mi smo samo iskušenje, pa ne budi nevjernik, jer su znali šta je dobro, šta zlo, šta je nevjerstvo, a šta iman, a znali su i da je sihr izraz nevjerstva." Zatim kaže: - Kada bi njima čovjek došao, oni bi mu rekli da dođe na to i to mjesto, a kada bi došao, ugledao bi šejtana, koji bi ga poučio Iz njega bi izišlo svjetlo koje bi vidio kako sija na nebu, pa bi rekao: "Teško meni, šta uradih!" Es-Suddi kaže: - Kada bi im došao neki čovjek sa željom da ga pouče sihru, oni bi ga savjetovali govoreći: "Ne budi nevjernik, jer mi smo samo iskušenje...!", a kada ne bi odustao, rekli bi mu: "Otiđi do onog pepela i pomo­kri se na njega!" Kada bi to učinio, iz njega bi bljes­nulo svjetlo imana do neba, zatim bi se pojavilo nešto crno poput dima što bi nestalo na nebu To je bio iman zatim bi se ponovo pojavilo nešto tako i to bi došlo do njegovih ušiju i do svega drugog To je bila Allahova srdžba Kada bi im to saopćio, oni bi ga poučili čaroliji To je smisao riječi Allaha Uzvišenog:

"Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti ne -vjernik!", te riječi :

"I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Tako bi ljudi od Haruta i Maruta naučili čaroliju upuštajući se u pokuđena djela i idući čak dotle da rastavljaju muževe od žena, bez obzira na njihovu vezanost i bliskost To je djelo šejtansko, kao što prenosi Muslim u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, r.a., koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /97/ - šejtan svoj prijesto postavlja na vodi, a zatim šalje svoje izaslanike ljudi­ma Onaj ko je svojim položajem njemu najbliži, taj predstavlja najveće iskušenje Tada neki od njih do­laze i govore: "Bio sam s jednim čovjekom, pa kada sam ga napustio, on govori to i to..." Iblis tada kaže: "Ne, ništa nisi učinio!" Zatim drugi dolazi, pa kaže: "Nisam ga napustio dok ga nisam rastavio od njego­ve porodice!" On ga tada približi sebi i kaže mu: "Da, tako treba!" Uzrok rastavljanja muža od žene u tom je slučaju samo priviđenje čovjeku ili ženi, kojim im se prikazuju ružan lik ili postupci druge osobe, ili nešto drugo što može dovesti do rastave!

"...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje naudi­ti Sufjan es-Sevri kaže: "Osim Božijom odredbom"Hasan al-Basri to tumači ovako: "Da, ko želi, Allah im da vlast nad njim, a ko ne želi i ne da."

Zatim: "Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati", tj. što će im nanijeti štetu u vjeri, a neće donijeti ko­rist ravnu toj šteti,

"iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugom svijetu nikakve sreće neće imati "Dakle, židovi koji su uzeli čaroliju umjesto da slijede Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znali su da  onaj ko to bude činio - na drugome svijetu neće imati nikakve sreće, odnosno, nikakvog dobitka, to navode Ibn-Abbas, Mudžahid i Es-Suddi.

"A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali.

U vezi s tim Seid i Katade kažu: "To su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", a Ibn-Mes'ud ističe: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, / 'istinsko čitanje' jeste ono kojim se halal dopušta, a haram zabranjuje, čitanje kako je to Allah objavio, pri čemu se nijedna riječ ne može iskriviti, niti bilo što slobod­no tumačiti, tj. na način suprotan osnovnom smislu." Ibn-Abbas slično navodi Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se /114/ da je on, kada bi naišao na "ajet milosti", molio Allaha za milost, a kada bi naišao na "ajet kazne", tražio zaštitu od Alla­ha Riječi Uzvišenog: "..To su oni koji u nju vjeruju A oni koji u nju ne budu vjerovali", predstavljaju predikat za naprijed navedene riječi:

"Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno." To znači: onaj ko bude istinski postupao u skladu s knjigama objavljenim ranijim poslanicima i vjerovao u ono sa čime sam te poslao, Muhammede", što je opet u skladu s riječima Uzvišenog:

- Reci: "O Sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam je objavljeno od Go­spodara vašega." (5:68) Dakle, ako ih se budete istinski pridržavali, u njih istinski vjerovali, potvrdit ćete i prihvatiti izviješća koja se u njima nalaze u vezi s poslanstvom Muhammedovim, salla­llahu alejhi ve sellem, njegovim osobinama i svojstvima, odnosno zapovijed da se on slijedi, pomaže i prihvati, što će vas dovesti do istine i dobra i na ovome i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže:

"Oni koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni kod sebe u Tevratu i Indžilu nalaze..." (7:157)  Zatim:

"Ako oni prime islam, onda su na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da saopštiš A Allah dobro vidi robove Svoje." (3:20) U tom smislu Allah također kaže:

"A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurno gubitnici", odnosno: "A onim saveznicima koji u njega ne vjeruju, boravište je Vatra." (11:17) U sahihu hadisu stoji: /115/ "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, svako iz ovoga naroda, bio židov ili kršćanin, ko bude za mene čuo, a ne bude vjerovao, ući će u Vatru."

Obavještava Uzvišeni da je poklonio Sulejmana Davudu, tj. poslanika, kao što kaže Uzvišeni:

"I Sulejman naslijedi Davuda", tj. u poslanstvu, jer je on imao i druge sinove. Riječi Uzvišenog: "Divan je on rob bio i mnogo se kajao", tj. hvaleći Sulejmana, koji je bio mnogo pokoran i pobožan i puno se kajao Allahu, dž.š.

Ibn Ebu - Hatim prenosi od Makhula; kaže: "Pošto je Allah, dž.š., podario Davudu, a.s., Sulejmana, upitao ga je: O sinčiću moj, šta je najvrednije - najljepše?" "Allahov smiraj i vjera (u Njega)." "A šta je najružnije", upita ga. "Nevjerstvo nakon vjere." "A šta je najslađe", upita ga. "Allahova pravda između Njegovih robova", odgovori. "A šta je s najviše dobročinstva?" "Allahovo praštanje ljudima i kad ljudi jedni drugima praštaju", odgovori. Davud, a.s., reče: Ti si vjerovjesnik.

Kaže Uzvišeni: "Mi smo Slulejmana u iskušenje doveli", tj. stavili smo na ispit

"i na njegovo prijestolje tijelo bacili, " Ibn - Abbas, Mudžahid, Seid ibn Džubejr, El - Hasan, Katade i drugi kažu da znači šejtan "ali je poslije ozdravio", tj. vratio svom prijestolju i vladavini i ozdravio je.1 Na to upućuju hadisi sa više rivajeta od Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Bilježi Buharija kod tefsira ovog ajeta od Ebu - Hurejrea, r.a., da Poslanik, s.a.v.s., kaže: /22/ "Sa namjerom da pomete u namazu, pa me je Uzvišeni Allah sačuvao od njega i htio sam ga zavezati za jedan od stupova džamijskih tako da ga vidite ujutro svi, pa sam se prisjetio riječi svoga brata Sulejmana, a.s.

1 Prenosi je ovdje Ibn - Kesir, Uzvišeni mu se Allah smilovao. To su rivajeti koje je on lično nazivao: kazivanja koja u sebi imaju israilijati, koja se pripisuju Ibn - Abbasu, Katadi, Es - Suddiju i Mudžahidu. Ibn - Kesir kaže: "Izgleda da ih je uzeo Ibn - Abbas, r.a. Ako je to tačno da ih on (prenosi) od kitabija, a me|u njima ima onih koji ne smatraju Sulejmana a.s. poslanikom. I riječi Uzvišenog: "Gospodaru moj" - rekao je - "oprosti mi, i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati!" On je tražio od Uzvišenog Allaha da mu podari vlast kakvu nije imao poslije njega niko od ljudi. Ovo je vanjski smisao ajeta (bukvalni smisao).

'Gospodaru moj' - rekao je - 'oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati!' Reče Revh: “i odbio ga je prezreno." Prenose ga isto tako Muslim i En - Nesai...

Prenosi Muslim u svom Sahihu od Ebu - Derdaa, r.a., i kaže: /23/ "Ustao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., da klanja i čuo ga je gdje kaže: Utječem se Allahu od tebe - zatim je dodao: Proklinjem te Allahovim prokletstvom, (i to ponovio) tri puta i ispružio je svoje ruke kao da će nešto prihvatiti, pa pošto je završio sa namazom, upitali smo ga: 'O Allahov Poslaniče, čuli smo te da govoriš u namazu ono što te nismo čuli ranije i vidjeli smo da si ispružio svoje dvije ruke.' Poslanik odgovori: 'Došao mi je Allahov neprijatelj sa bakljom vatre i uperio je prema mome licu. Rekao sam: utječem se Allahu od tebe (tri puta). Zatim sam rekao: 'Proklinjem Allahovim potpunim prokletstvom.' A zatim sam želio da ga uhvatim: tako mi Allaha, da nije doveo našeg brata Sulejmana, on bi bio svezan da se igraju sa njim djeca Medine."

Taberani bilježi od Rafi'a ibn Umejra, koji kaže: ^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., gdje kaže: /24/ "Allah, dž.š., reče Davudu, a.s.: Gradi Meni kuću na Zemlji; pa je Davud izgradio sebi kuću prije kuće koja mu je naređena da je gradi. Pa je Allah objavio: Davude, načinio si sebi kuću prije Moje, a on je odgovorio: O Gospodaru moj, ovako si odredio: ko nešto posjeduje, to i preferira; a zatim je počeo graditi mesdžid. Pošto je dovršio gradnju, srušila su mu se tri zida pa se požali Uzvišenom, pa mu je odgovorio: O Davude, ti nisi sposoban da gradiš Meni kuću. Zašto, Gospodaru?, priupitao ga je. Zbog krvi koju si prolio, odgovorio mu je. O Gospodaru, zar to nije bilo radi Tebe i za Tvoju ljubav? - upitao ga je. "Da, ali su oni Moji robovi, a Ja sam milostiviji prema njima." To mu je bilo teško, pa mu je Allah objavio: "Ne žalosti se, jer ću Ja završiti njegovu gradnju rukama tvoga sina Sulejmana." Pa kada je umro Davud, a.s., počeo je sa izgradnjom, a pošto je okončao, prinio je žrtve i zaklao kurbane i okupio je Beni - Israilićane i objavio mu: "Ja vidim tvoju radost zbog izgradnje moga hrama, pa traži što hoćeš dat ću ti." Reče: "Molimo te da mi daš troje: mudrost; prijesto koji neće imati niko poslije mene; i ko uđe u ovu kuću radi namaza da bude čist od grijeha kao na dan kad ga je rodila majka." Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Što se tiče dvoga, udovoljeno mu je, a ja želim da meni dadne treće."

I rekao je Uzvišeni, ^ija je veličina očigledna:

"I Mi smo dali da mu služe: vjetar - koji je prema zapovijedi Njegovoj blago puhao onamo kuda je On htio..." Kao što su riječi Uzvišenog:

"A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana." (34:12)

I riječi Uzvišenog:

"Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!", tj. eto tako smo ti dali puno kraljevstvo i potpunu vlast - onako kako si od Mene tražio, i daj kome hoćeš i uskrati kome hoćeš: kako god uradiš, nikom nećeš račun polagati, to je tebi dozvoljeno. Sudi, vladaj kako hoćeš - bit će ispravno. 

"On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište", tj. na budućem svijetu. U Sahihu stoji da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dato na izbor: da bude rob i poslanik ili da bude vjerovjesnik, kralj koji će moći dati kome hoće i uskratiti kome hoće, bez odgovornosti i grijeha - pa je odabrao prvu ponudu, jer je ona veća kod Allaha i bit će priznatija na budućem svijetu, iako je druga ponuda - vjerovjesništvo sa kraljevstvom - također velika na dunjaluku.