Preuzeli ste temu "Isa a.s." sa Tefsir.ba
Ovaj fajl možete ispisati klikom na dugme ispod ili koristeći Ctrl+P.
"i sljedbenicima Indžila bili smo naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu", neki su čitali:
"da sude", tj. u konjunktivu, s tim da je slovo "lam" od uzročne čestice: "da", tj. dali smo mu Indžil da pripadnici njegova naroda sude po njemu u svome vremenu. Neki su čitali: "neka sude", tj. u apokopatusu, s tim da je slovo "lam" u funkciji imperativa, tj. neka vjeruju u sve što je u njemu i neka izvrše ono što im je naređeno u njemu. U njemu je bila radosna vijest o poslanju Muhammeda, s.a.v.s., i naredba da se on slijedi i potvrdi kada se pojavi, kao što kaže Uzvišeni Allah:
Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš..." (5:68) Poradi ovoga je tamo rekao:
"Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio - pravi su grješnici", tj. izašli su iz pokornosti svome Gospodaru, stremeči onome što je ništavno i napuštajuči Istinu. Očito je iz konteksta da je ovaj ajet objavljen o krščanima.
Uzvišeni Allah govori o nevjerovanju kršćanskih sekti: anđelista, jakobita i nestorijanaca, među kojima su oni koji govore da je Mesih Allah. Allah je čist, svet i visoko iznad onog što oni govore. Ovo, a i prva riječ koju je izgovorio u bešici glasila je: "Ja sam Allahov rob" (19:30), a nije rekao: ja sam Allah, niti sin Allahov, nego je govorio:
"Ja sam Allahov rob, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti"(19:30), sve do njegovih riječi: "Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato ibadet činite samo Njemu! To je pravi put", a tako im je govorio i u svojoj zrelosti, kad je bio vjerovjesnik.
Poradi ovog Uzvišeni Allah kaže:
“A Mesih je govorio: O, sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim", tj. bude obožavao nekog drugog pored Njega, "Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći", kao što kaže Uzvišeni:
"Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga." (4:116) U vjerodostojnom hadisu /135/ kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao telala da obznani ljudima: "U Džennet će ući samo ko je musliman." Drugo predanje kaže: "ko je istinski vjernik /mumin/". Upravo zbog ovog Uzvišeni Allah kaže, izvještavajući o Mesihu da je rekao jevrejima:
"Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći", tj. neće imati kod Allaha nikava pomagača, niti izbavitelja od onog u čemu će biti.
"Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice!"
Es-Suddi i drugi kažu: Objavljen je /ovaj ajet/ zato što su smatrali da su Mesih i njegova majka bogovi, a Allaha su smatrali trečim od troga, po tom shvatanju. To je isto kao što Uzvišeni Allah kaže:
"A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! - on će reči: Hvaljen neka si Ti! " (5:116) Ovo mišljenje najjasnije je od onoga što je kazano o tumačenju Njegova govora, neka je On Uzvišen:
"Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice!", a Allah najbolje zna. Allah Uzvišeni kaže:
"A samo je jedan Bog!", tj. nije višebrojan, već je sam samcat, bez ikakva sudruga i On je Bog svega postoječeg, a zatim Uzvišeni kaže:
"I ako se ne okane onoga što govore", tj. ovog izmišljanja i laži,
"...nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane", tj. lanci i kazna na onom svijetu.
"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici", tj. on je jedan rob među Allahovim robovima, kao što su to bili i poslanici koji su mu prethodili, "a majka njegova je uvijek istinu govorila", tj. povjerovala je u njega i potvrdila mu /poslanstvo/ i ovo je njen najveći stepen. To dokazuje da ona nije vjerovjesnica, kako smatraju Ibn-Hazm i drugi - da je vjerovjesništvo dato Sari, Ishakovoj majci, zatim Musaovoj majci i Isaovoj majci, pozivajući se na govor meleka Sari i Merjemi i na riječi Uzvišenog:
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga!" (28:7) Ovo ima značenje vjerovjesništva po njihovom shvatanju. Međutim, večina /džumhur/ smatra da Allah nije poslao nijednog poslanika, a da to nije bio muškarac. Uzvišeni Allah kaže:
"A Mi smo i prije tebe samo muškarce slali, građane, kojima smo objave objavljivali." Šejh Ebul-Hasan El-Ešarij, Allah mu se smilovao, navodi konsenzus oko toga.
Allah Uzvišeni kaže: "...i oboje su hranu jeli", tj. imali su potrebu da je uzimaju i da ona iz njih izlazi, pa su oni dva roba kao i drugi ljudi, a nisu nikakvi bogovi, kako to smatraju krščanske, neznanobožačke sekte, neka je na njima ono što od Allaha zaslužuju do dana Proživljenja. Zatim Uzvišeni kaže: "Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze", tj. objašnjavamo ih i pokazujemo,
"i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću", tj. pogledaj nakon ovog objašnjenja, jasnoće i očevidnosti, prema čemu se to oni usmjeravaju!!!, kojeg se to rezona drže i u kakvu zabludu srljaju.
Ovo je obavijest o onom o čemu će Allah Uzvišeni pitati poslanike, na dan Proživljenja, kako su im se odazvali narodi kojima su bili poslani, kao što kaže Uzvišeni:
"I sigurno čemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat čemo, doista, i poslanike." (7:6) O riječima poslanika: "Mi ne znamo", Alijj ibn Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Reči će Gospodaru Uzvišenom: Nema znanja koje znamo a da Ti bolje ne znaš od nas." Prenosi ga Ibn-Džerir i odabira između drugih mišljenja.
Nema nikakve sumnje da je to dobro mišljenje. To je zbog učtivosti spram Uzvišenog Gospodara, tj. mi nemamo nikakva znanja spram Tvoga znanja, koje obuhvata svaku stvar. Iako su nam se odazvali, i znamo ko nam se odazvao, mi poznajemo samo njihovu vanjštinu, ali ne i ono što je u njima, a Ti poznaješ svaku stvar i u svaku imaš potpun uvid, pa je naše znanje spram Tvoga znanja kao neznanje, jer Ti "...znaš sve tajne".
Ovo je kazivanje o trpezi i po njoj je ova sura dobila ime, te se kaže sura El-Maide. Trpeza je jedna od posebnih blagodati kojom je Allah, dž.š., obdario Svoga roba i poslanika Isaa, a.s., nakon što je to on od Allaha tražio. Allah, dž.š., spustio je trpezu sa neba kao veliki i nepobitni dokaz poslanstva Isaa, a.s. Pojedini od uvaženih imama kažu da se ona ne spominje u Indžilu i da je kršćani ne poznaju izuzev preko muslimana, a Allah najbolje zna.
Allah, dž.š., kaže: "A kada učenici" - sljedbenici Isaa, a.s. - "rekoše: "O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj", po načinu čitanja večine karija (učaća). A drugi ovaj ajet čitaju: (hel testetiu rabbeke), tj. "Možeš li svoga Gospodara" upitati: "...da nam trpezu s neba spusti"; sto sa hranom. Pojedini mufesiri kažu da su to oni tražili zbog siromaštva i potrebe za hranom. Oni su tražili da im svakog dana spušta po jednu trpezu sa koje bi se prehranjivali i tjelesno jačali da bi bili spremni za ibadet.
On reče: "Bojte se Allaha, ako ste vjernici". Isa, a.s., na to im reče: "Bojte se Allaha i nemojte to tražiti, jer vam to može biti veliko iskušenje, nego se na Allaha oslonite u traženju opskrbe, ako ste vjernici."
Isa, sin Merjemin, reče: "O, Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim." Es-Suddi, tumačeći ovaj ajet, kaže: "Dan u kojem je spuštena trpeza uzet čemo praznikom kog čemo poštovati mi i naši potomci poslije nas." Selman el-Farisi kaže: "Da bude pouka nama i onima koji će doći poslije nas", "i čudo Tvoje", kao dokaz Tvoje moči nad svim stvarima i Tvoga odgovora na moju molbu, kako bi mi povjerovali u ono što prenosim od Tebe.
"...i nahrani nas", Svojom ukusnom i prijatnom hranom, bez našeg truda i umora, "a Ti si hranitelj nabolji. Ja ču vam je spustiti - reče Allah - ali ču one među vama koji i poslije ne budu vjerovali", koji je budu zanijekali i uporno odbacivali, iz tvoga ummeta, o 'Isa, "kazniti kaznom kakvom nikoga od svjetova neću kazniti". - svjetova (stvorenja) vašeg vremena. Jer Allah, dž.š., u drugom ajetu za Faraonove ljude kaže:
A kada nastupi čas: 'Uvedite Faraonove ljude u patnju najtežu!' (40:46)
"Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti." (4:125)
Ibnu-Džerir preko 'Awf el-Earabija prenosi od Ebu el-Mugire el-Kawasa, od Abdullaha ibni 'Amra da je rekao: "Tri će grupe ljudi na Kijametskom danu biti kažnjene najžeščom kaznom: munafici, oni koju su zanijekali Trpezu i Faraonovi ljudi."
Ebu-Dža'fer ibn Džerir prenosi od Ibn-'Abbasa da je 'Isa, a.s., rekao Izraelčanima: "Hoćete li vi postiti Allahu trideset dana, a zatim Mu dovu uputiti, pa da vam On udovolji ono što budete tražili, jer radnik svoj rad naplačuje od onoga kome je radio." Oni su to učinili, a zatim rekli: "O, ti koji nas poučavaš dobru, rekao si nam da radnik naplačuje svoj rad od onoga za koga je radio, i naredio si nam da postimo 30 dana, što smo i učinili. A mi do sada nikome nismo radili 30 dana a da nas on nije hranio kada ogladnimo. Je li tvoj Gospodar u stanju spustiti nam s neba trpezu sa hranom?" 'Isa im odgovori: "Bojte se Allaha, ako ste vjernici." "Mi želimo" - rekoše oni - "s nje jesti i da srca naša budu smirena i uvjeriti se da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." Isa, sin Merjemin, reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!" "Ja ču vam je spustiti" - reče Allah - "ali ču one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." Ibn-'Abbas veli: "Tada se pojaviše meleki noseči trpezu sa neba na kojoj je bilo sedam riba i sedam kifli, i postaviše je ispred njih. Sa trpeze su jeli svi, prvi kao i posljednji."
Ovo je rivajet Ibn-Džerira, a prenosi ga i Ibnu Ebi-Hatim od Ibn-'Abbasa sa sličnim tekstom.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od 'Ammara ibn Jasira da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (190) "Na trpezi koja je sišla sa neba bio je hljeb i meso. Naređeno im je da ne krše obečanje i da ništa ne uzimaju sa trpeze za sutra. Oni prekršiše obečanje i sa trpeze uzeše hrane za sutra.
Zbog toga su pretvoreni u majmune i svinje." Postoje i drugi rivajeti o ovom događaju, ali svi oni ukazuju da je trpeza spuštena sa neba Izraelčanima za vrijeme 'Isaa, sina Merjemina, kao odgovor Allaha, dž.š., na njegovu dovu. Kao što na to upučuje spomenuti ajet: "Ja ču vam je spustiti, reče Allah..."
Drugi mufesiri smatraju da trpeza nije spuštena, i za to navode sahih predanja od Mudžahida i El-Hasana. To mišljenje potkrepljuje i činjenica da kršćani uopče ne poznaju događaj vezan za trpezu i da se ona uopče ne spominje u njihovim knjigama. A da je ona spuštena, to bi svakako bilo preneseno i pomno zabilježeno u njihovoj knjizi, jer je nerazumljivo da se tako veliki događaj ne zabilježi. To bi sigurno bilo preneseno barem jednim putem (ahad predanjem), ako je izostalo mutevatir predanje (putem velikog broja prenosilaca). A Allah najbolje zna.
Iz navedenog ajeta razumije se da će oni koji budu zanijekali trpezu biti kažnjeni najžešćom kaznom, a druga dva ajeta jasno govore da će Faraonovi ljudi i munafici biti kažnjeni najžešćom kaznom, zato mufesiri kažu da se prvim ajetom ukazuje na to da Allah, dž.š., neće kazniti nikog od stvorenja tog doba kao što će kazniti njih i da će oni zajedno sa Faraonovim ljudima i munaficima biti kažnjeni najtežom kaznom, kao što to potrvr|uje sljedeći rivajet.
"Ja ću vam je spustiti" - reče Allah - "ali ču one među vama, koji i poslije ne budu vjerovali, kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." A Allahovo obečanje i Njegova prijetnja istina su i neminovnost. Ovo je mišljenje, a Allah najbolje zna, ispravno i na njega upučuju hadisi i predanja od selefa (prvih generacija muslimana) i ostalih.
Ovi su ajeti, također, u kontekstu obračanja Allaha, dž.š., Njegovom robu i poslaniku 'Isau, sinu Merjeminu, a.s., kome će Allah na Sudnjem danu, u prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali bogovima mimo Allaha, reči:"O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" Ovaj ajet, po Katadetu i drugim mufesirima, predstavlja prijetnju i ukor kršćanima naočigled svih ljudi na Kijametskom danu. Potvrdu za ovaj stav Katade nalazi u ajetu:
"Ovo je dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti." (5:119) U tom se kontekstu prenosi i hadis od Poslanika, s.a.v.s., kog prenosi Hafiz Ibn-'Asakir u biografiji 'Abdullaha - roba oslobođenog od 'Umera ibn 'Abdul-'Aziza - a bio je povjerljiv (sika), koji kaže: "čuo sam Ebu-Burdeta kako prenosi 'Umeru ibn 'Abdul-'Azizu od svoga oca - Ebu Musaa el-Eš'arije - da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (191) 'Na Kijametskom danu bit će prozivani poslanici zajedno sa svojim narodima, prozvat će se i 'Isa, a.s., pa će ga Allah, dž.š., podsjetiti na Svoje blagodati kojim ga je obdario, pa će to 'Isa sve priznati. Allah, dž.š., tada će mu reči: O 'Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, a zatim če reči: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! 'Isa, a.s., poreči će da je od njih tako nešto tražio, tada će se dovesti kršćani i upitati o tome, pa čć odgovoriti: Jeste, on je to od nas tražio. Na to će porasti kosa 'Isau, a.s., pa će svaku dlaku njegove glave i tijela uzeti po jedan melek, pa će 'Isa, a.s., zajedno sa njima pasti ničice pred Allaha, dž.š., i dovu mu činiti u vremenu koje po dužini odgovara 1000 godina, pa će se donijeti dokaz protiv njih i dokazati neosnovanost križa, nakon čega će biti odvedeni u vatru." Ovaj hadis je garib - aziz.
"Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo." Ovaj potpuni i ovako prikladan odgovor po nadahnuču je od Allaha, kao što to prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-
Hurejrea: Isau će biti izdiktiran odgovor, na to su ga uputile riječi Allaha: A kada Allah rekne: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! Ebu-Hurejre kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., tada ga je nadahnuo da kaže: 'čist si Ti od toga! Meni nije prilično govoriti ono što nemam pravo...'" (do kraja ajeta). Ovaj hadis sa sličnim tekstom prenosi i Es-Sevri od Tawusa.
"Ako sam ja to govorio, Ti to več znaš", tj. ako sam ja to rekao, Ti to več znaš, Gospodaru moj, jer Tebi ništa nije skriveno. Ja to nisam rekao, niti uopče poželio, niti sam na to pomislio. Zato je odmah nakon toga rekao:"Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.
Nakon saopčenog kazivanja o Zekerijjau, a.s., kome je, uprkos njegovoj starosti i ženinoj nepolodnosti, dao blagoslovljenog, čistog i čednog sina, Uzvišeni nastavlja izlaganje događaja o Merjemi u kojoj stvara njenog sina Isaa, a.s., bez posredovanja oca. Ove dvije priče podudarne su i slične. Zbog toga ih skupa spominje u suri "Ali Imran", u ovoj suri i suri "El-Enbija", povezujuči jednu sa drugom, zbog sličnosti značenja, da bi Svojim robovima pokazao Svoju moč, veličinu Svoje vlasti i svemoči. Uzvišeni kaže:
"Spomeni u Knjizi Merjemu." Merjema je kčerka Imranova iz porodice Davuda, a.s. Njena majka se zavjetovala Allahu, dž.š., da če je dati da služi u Kudusi-šerifu u cilju približavanja Njemu
"I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo." Postala je jako značajna ličnost kod Izraelčana, najčuvenija pobožna osoba posvečena Bogu, dž.š., čedna i odgojena. Zekerijja je bio muž njene sestre. On je kod nje vidio pojavu vanrednih kerameta i osvjedočio se u njihovu istinitost, što ga je zapanjilo.
"Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. 'Odakle ti ovo, o Merjema?', on bi upitao, a ona bi odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga On hoče opskrbljuje bez računa.“ Allah, dž.š., je htio, a njemu pripada mudrost i vrhunski dokaz, da od nje stvori svoga roba i poslanika Isaa, a.s., jednog od peterice Ulul-Azm pejgambera.
Uzvišeni saopštava da se Merjema, kada je čula ono što joj je Džibril prenio od Allaha, dž.š., pokorila Njegovoj odredbi. Džibril je puhnuo u džep njene košulje i taj se dah spuštao dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako božanskom odredbom zatrudnjela. Kada je zatrudnjela, počela je izbjegavati svijet, jer nije htjela da im išta kazuje, s obzirom na to da joj ne bi vjerovali ma šta da im saopči. Zato je krila svoju tajnu. Jedino se povjerila svojoj sestri, ženi Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, a.s. Kada je Merjema ušla i stala pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: "Možeš li shvatiti o Merjema, da sam ja trudna?" Merjema joj odgovori: ”A znaš li ti da sam i ja, također, trudna?” Zatim joj je ispričala kako se to zbilo. Obje su potjecale iz vjerničke porodice i porodice iskrenih. Mufesiri se razilaze o dužini nošenja Isaa, a.s. Opčenito je prihvačeno da ga je nosila devet mjeseci kao i ostale žene svoju djecu. Muhammed ibn Ishak kaže: "Pošto je zanijela i prošlo izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su joj trudničke promjene; mučnina,razni prohtjevi promjena boje lica, pa čak i zadebljanje jezika." Ni jednu porodicu ne zadesi ono što zadesi porodicu Zekerijjaovu. Priča se raširila među Izraeličanima, pa su rekli: "Njen je prijatelj Jusuf stolar, jer niko nije kod nje ulazio osim njega. Ona je napustila svjetinu uzevši jedan zastor i otišla a da nikoga nije vidjela niti je nju neko vidio."
I porođajni bolovi je prisiliše da dođe do stabla jedne palme", tj. natjeraše je i prisiliše da dođe na mjesto do palme prema kome požuri. Koje je to mjesto, postoje razna mišljenja. Večina smatra da je to Bejtullahma, mjesto udaljeno osam milja od Kudusa, prema istoku. Ovo mišljenje je rašireno u narodu i prenosi se iz generacije u generaciju. Krščani bez sumnje vjeruju da je to mjesto Bejtullahma. Uzvišeni saopčava njene riječi:
"Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!", poviknu ona." U ovim riječima dokaz je da je dozvoljeno tražiti smrt u teškim iskušenjima. Shvatila je da če biti uznemiravana i zlostavljana zbog ovog rađanja, da svijet neće vjerovati čija je to odredba; iako su je poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i dobrostivu, ipak će pomisliti da je učinila preljubu i da je prostitutka, pa je zato poželjela da umre prije nego što dočeka porod i da bude neko nepoznat ko se ne spominje. Poželjela je, dakle, da postane nešto zaboravljeno i ostavljeno i padne u potpuni zaborav. Ranije smo naveli hadise o zabrani traženja smrti, osim u teškim i nesavladivim iskušenjima, kod tumačenja riječI Uzvišenog:
"Daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri." (12:101).
Zatim joj kaže:
"Zatresi palmino stablo..." Kažu da je stablo bilo suho i kada ga je potresla, popadale su po njoj svježe datule; Allah, dž.š., joj je time učinio dobro davši joj i hranu i piče.
"On reče", tj. tek rođeni Isa, a.s.: "Ja sam Allahov rob." Prvo što je progovorio su riječi Uzvišenog kojima štiti od nesavršenstva i otklanja svaku mogučnost da On ima dijete, potvrđujuči robovanje Gospodaru svome.
Uzvišeni čisti svoju Uzvišenost, rekavši:
"Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On", tj. od onoga što mu pripisuju neznalice, silnici i nepravedni, velikom Uzvišenošču. "Kad nešto odredi, On za to rekne samo: 'Budi!' - i ono bude", tj. kad On nešto hoče, On samo naredi i to postane onako kako On hoče. Slične ovima su i ove riječi Uzvišenog:
"Isaov slučaj u Allaha je isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' - i on bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj."
Allah Uzvišeni kaže: "Ova vaša vjera - jedna je vjera", tj. vaša vjera, o poslanici, jedna je vjera i vi ste jedan narod. Ona je poziv na robovanje samo Allahu, bez ikakva sudruga. Zato Uzvišeni kaže: "a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte!" Znači da je cilj robovanje samo Allahu, bez ikakva sudruga, kroz raznovrsne zakone (šerijate) objavljene poslanicima. Riječi Uzvišenog: "jedna je prava vjera" izražene su u akuzativu stanja.
Ovako Uzvišeni navodi slučaj Merjeme i njenog sina Isa, a.s., identificirajući ga i poredeći sa slučajem Zekerijjaa i njegovog sina Jahjaa, a.s. Navodi slučaj Zekerijjaa, a.s., pitajući kako da starac i starica rode dijete, te spominjući čudniji slučaj Merjeme, a to je dolazak na svijet djeteta bez oca - muškarca.
Uzvišeni veli: "A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje", tj. od prljavštine kako to Uzvišeni veli u suri "Et-Tahrim": "Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a mi smo udahli u nju život." /66:12/ "I nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo", tj. dokaz da Uzvišeni Allah svime gospodari i da stvara što želi. Kada nešto zaželi, samo kaže: "Budi!", i ono biva, shodno riječima Uzvišenog "I zato da ga učinimo znamenjem ljudima." /19:21/ "Svjetovima", tj. džinima i ljudima.
Izvještava Uzvišeni Allah o zanovijetanju nevjernika iz plemena Kurejš pri nijekanju, te njihovoj upornosti, inadu i prepirkama:
"a kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga zagalamili." Ibn-Abbas, te drugi, kažu, tj. zasmijali su se i bili su time oduševljeni. Moguće da je uzrok tome, ono što je spomenuo Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", gdje kaže: "Saznao sam da je jednog dana Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., sjedio sa Velidom ibn el-Mugirom u džamiji, kada je došao En-Nadr ibn el-Haris i sjeo do njih. U medžlisu je bilo više Kurejšija. Govorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a suprotstavljao mu se En-Nadr bin el-Haris. Allahov Poslanik, s.a.v.s., diskutirao je sa njim sve dok ga nije ušutkao. Zatim je njemu i ostalima proučio dio iz Kur‘ana: "...i vi i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, - bit ćete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete zaista ući." /21:98/ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao, a pojavio se Abdullah ibn ez-Zeb’arijj et-Temimi i sjeo. Tada mu El-Velid ibn el-Mugire reče: "Tako mi Allaha, nije ni ustao ni sjeo En-Nadr ibn el-Haris radi sina Abdul Muttalibovog, a Muhammed smatra da smo mi i ono u šta vjerujemo od naših božanstava, gorivo Džehennema." Abdullah ibn ez-Zeb’ari reče: "Tako mi Allaha, ja da sam bio, ja bih mu se suprotstavio, upitajte vi Muhammeda - zar je sve ono u šta vjerujemo mimo Allaha, u Džehennemu sa onima koji u to vjeruju? Mi vjerujemo u meleke. Jevreji vjeruju u Uzejra. Kršćani vjeruju Isaa, sina Merjeminog." El-Velid i ostali prisutni u društvu, oduševiše se riječima koje čuše od Abdullaha ibn ez-Zebarija, i smatraše da se svojim argumentom suprotstavio i oponirao Poslaniku, a.s. [1] Kad je ovo saznao Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Svako ko želi biti obožavan mimo Allaha, on je sa svojim obožavaocima. Oni, uistinu, vjeruju šejtana i onoga ko im je naredio da ga vjeruju." Povodom ovoga Uzvišeni Allah je objavio:
"A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega (Džehennema) daleko biti", tj. Isa, Uzejr i svako ko je uz njih od svećenika i monaha, koji živješe život u pokornosti Allahu, dž.š., koje, nakon njihove smrti, zabludjeli narod proglasi božanstvima mimo Allaha, i poče obožavati. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /109/ 'O skupino Kurejša, uistinu, nema dobra ni u kome ko se mimo Allaha obožava!' Rekoše: 'Zar ti ne tvrdiš da je Isa bio vjerovjesnik i dobri rob od Allahovih robova, a njega mimo Allaha obožavaše?'" Tada je Uzvišeni Allah objavio:
"Kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni zbog toga zagalamili." Mudžahid veli: "Kurejšije su rekle kako Muhammed uistinu želi da ga mi obožavamo kao što je Isaov narod njega obožavao. Slično ovome tvrdi i Katade.
___
[1] Abdullah ibn ez-Zebarijj nakon ovoga je prihvatio islam i postao jedan od slavnih islamskih pjesnika. Kajući se u svojim pjesmama opjevao je i ovaj slučaj.
"...i rekli: 'Da li su naša božanstva bolja ili oni?'" Znači: naši su kumiri bolji od njega. Katade kaže: Ibn-Mes’ud, r.a., navodi kiraet:
"da li su bolji naši kumiri ili ovaj?", misleći pritom na Muhammeda, s.a.v.s.
Riječi Uzvišenog: "A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali", tj. da bi se prepirali, ali oni znaju da to nema osnova, pošto kumiri nisu razumni. Ovo potvrđuju i riječi Uzvišenog:
"I vi i oni koje, pored Allaha, obožavate - bit ćete gorivo u Džehennemu." /21:98/ Poznato je da se odnosna zamjenica "ma" odnosi na nerazumna bića; pored toga ovaj je govor upućen Kurejšu, a jasno je da su Kurejšije vjerovale u kipove i kumire. A nikad nisu obožavali Isaa, a.s., kako bi ga mogli spomenuti kao dokaz. Ovim se razotkriva da je njihov govor sušto oličenje prepirke, a nije odraz stvarnog uvjerenja. Prenosi imam Ahmed od Ebu-Umame, r.a. da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /110/ 'Nijedan narod nije zalutao nakon prave vjere u kojoj je bio, a da nisu postali spremni na svađu.' Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet:
'...a naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali.'" Ovaj hadis prenose i Et-Tirmizi, Ibn-Madžde, Ibn-Džerir. Et-Tirmizi ga smatra sahih hadisom.
"On je bio samo rob na koga smo Mi blagodati prosuli." Znači, Isa, a.s., samo je jedan od robova Uzvišenog, koga je Allah obdario poslanstvom i vjerovjesništvom (nubovetom),
"I učinili ga primjerom sinovima Israilovim", tj. dokazom, jasnom potvrdom i neoborivim argumentom Naše svemoći nad onim što hoćemo.
Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, a.s., da će ona imati sina, velikog i značajnog. Allah Uzvišeni kaže: “I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren", tj. sinom do čijeg postojanja je došlo riječju Allahovom time što On kaže: "Budi!" i to biva. To je komentar i riječi Allaha Uzvišenog: "potvrđen istinitom riječju od Allaha" (2:39) što, kao što je spomenuto, navodi većina učenjaka.
"čije će ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin", koji je prezime dobio prema majci budući da nema oca.
"ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu bliskih!" To znači koji ima ugled i mjesto kod Allaha na ovome svijetu time što mu objavljuje Šerijat, što mu objavljuje Knjigu, i drugim darovima koje mu je Allah darovao, te na drugom svijetu, time što će biti zagovornik kod Allaha za ono što mu bude dozvolio, tako da će od njega biti primljeno kao primjer sve svoje braće, poslanika odlučnih.
tj. koji poziva još kao mali (u kolijevci) klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, što predstavlja mudžizu i dokaz u zreloj dobi. Mudžiza se ogleda u tome što mu Allah daje objavu.
"i jedan od dobrih" u svojim riječima i djelima, tj. on posjeduje ispravno znanje i dobra djela.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govorile više od tri osobe: Isa, dojenče u vrijeme Džurejdža i još jedno drugo dojenče!"[1]
Kada je ona čula radosnu vijest koju su joj donijeli meleci od Allaha Uzvišenog u vezi s tim, rekla je: ... sljedeći ajet iste sure
[1] Ja bih dodao: Možda je to dojenče koje je reklo svojoj majci: ”Strpi se, majko, ti si doista u pravu!" To se spominje u kazivanju o "Uhudu" Vatrenim kanalima, kada se ona pobojala da ne padne u vatru koju je upalio židov Zu-Nuvas u Jemenu, kako bi kršćane vjernike povratio iz njihove prave vjere u židovsku vjeru.
"Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije ni dodirnuo?!", tj. kako ja mogu roditi dijete kada nemam muža niti sa imam namjeru udati. Melek je njoj rekao:
"Eto tako! Allah stvara što On hoće!" Dakle, Moć Allaha je tako velika da Mu ništa nije nemoguće. Na ovome mjestu On kaže:
"stvara što hoće", a ne kaže:
"čini", kao što stoji u predanju o Zekerijjau, a.s., kako ne bi u to bilo nikakve sumnje. To potvrđuje slijedećim riječima:
"Kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva!", tj. nimalo ne kasni, nego nastupa neposredno nakon zapovijedi i bez odlaganja. Allah Uzvišeni kaže:
"I naređenje naše je samo jedna riječ, pa sve bude za tren oka!" (54:50) To znači: Mi samo jednom naredimo bez ponavljanja, i to se dogodi brzinom treptaja oka.
Allah Uzvišeni navodi u potpunosti radosnu vijest meleka Merjemi da će dobiti sina Isaa, a.s., i da njega Allah poučava knjizi i mudrosti. Jasno je da se pod knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti protumačen je ranije u poglavlju "Bekara".[1] Zatim: "Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau, a.s., "i Indžil", knjigu koja je objavljena Isau, a.s., a Isa, a.s., znao je napamet i jednu i drugu.
[1] Pojam mudrosti navodi se u poglavlju "Bekara" na više mjesta, a njegov smisao bi ukratko mogao biti slijedeći: poznavanje istine svake stvari, stavljanje svake stvari na svoje mjesto uz očuvanje ispravnog suda, te istraživanje znanstvenih i pravnih činjenica u vjeri, kako bi se znao Božanski smisao odredbi, što predstavlja "najvišu mudrost", jer "kome je dana mudrost, dano mu je veliko dobro."
(2:269) To je stvar koju Allah Uzvišeni stavlja u srca ljudi iz Svoje Milosti i Dobrote.
"I šalje ga kao poslanika sinovima Israilovim" pa im on kaže:
"Donosim vam znak od Gospodara vašega: stvorit ću nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom voljom, kao prava ptica biti." Tako bi on od gline oblikovao pticu, zatim bi u nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, poletjela.
"i iscjeljivat ću slijepca" koji je rođen kao slijep, što je najrječitije čudo i najveći izazov,
"i gubavca"i oživljavat ću mrtve voljom Allahovom."
Mnogi učenjaci navode da je Allah slao sve vjerovjesnike sa čudima koja odgovaraju njihovom vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, a.s., prevladavalo čarobnjaštvo (sihr), pa je Musaov štap pohvatao njihove zmije koje nisu bile ništa drugo do konopci i štapovi. U vrijeme Isaa, a.s., prevladavala je medicina, pa je on došao s onim što oni nisu mogli učiniti, a to je oživljavanje mrtvih i liječenje slijepih i gubavih. Isto tako, Muhammed, a.s., poslan je kao poslanik u vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio Knjigu od Allaha Uzvišenog: kada bi se sastavili i ljudi i džini, ne bi donijeli nijedno poglavlje slično toj knjizi, pa makar jedni drugima u tome pomagali.
"i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim gomilate!" sada i u budućnosti.
"U svemu tome ima dokaza za vas" da potvrdi istinitost onoga što ja donosim,
"ako vjernici budete!"
Potvrđujući tako istinitost Tevrata, objavljenog prije mene", tj. potvrđujući i učvršćujući to.
"i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno." To pokazuje da je Isa, a.s., dokinuo dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije mišljenje.
Zatim Allah Uzvišeni kaže: " jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega!", tj. dokaz koji pokazuje istinitost onoga što vam govorim.
"Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni budite!"
Tj., ja i vi jednaki smo u pogledu bogoštovlja, skrušenosti i predanosti Allahu.
"To je Pravi put."
Allah Uzvišeni kaže: "I kada je Isa osjetio", tj. kada je kod njih osjetio odlučnost da ne vjeruju i ustraju u zabludi, on je rekao: "Ko su pomagači moji na Putu prema Allahu?", tj. ko su pomagači moji u pozivanju Allahu?
"Mi", rekoše učenici, "mi smo pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani!"
"Gospodaru naš, mi vjerujemo u ono što Ti objavljuješ, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke vjere!" Riječ plural je od riječi , što znači "pomagač". U dva Sahiha stoji da se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bodrio ljude za boj na Dan savezništva, odazvao Zubejr. Zatim je ponovio poziv, i ponovo se odazvao Zubejr. Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /503/ "Svaki poslanik ima svog pomagača, a moj pomagač je Zubejr!" U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "pa upiši nas među svjedoke vjere!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "s ummetom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem." Ovaj lanac predanja je dobar.
Allah Uzvišeni govori o jednoj grupi sinova Israilovih koji su nastojali da napadnu Isaa, a.s., učine mu zlo, raspnu ga okomivši se na njega, a zatim su se žalili svom vladaru, koji je bio nevjernik. Oni su govorili da je on čovjek koji ljude navodi na zabludu, odvraća ih od pokornosti kralju i kvari podanike njegove, te da je sin bludnice, kako bi podstakli srdžbu kraljevu. Kralj ih je poslao da ga pronađu, a kada su oni opkolili njegovu kuću i bili uvjereni da su ga uhvatili, Allah ga je spasio od njih, uzdigao ga Sebi, učinivši jednog od njih sličnim njemu. Oni su bili uvjereni da je to Isa, uhvatili su ga, ponižavali, raspeli i stavili mu bodlju na glavu. To je bila intriga Allahova prema njima, jer On je spasio Svog roba i poslanika uzdignuvši ga kod Sebe, a njih ostavio da lutaju u zabludi.
"A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio! A Allah to najbolje umije!"
Allah Uzvišeni kaže: "Slučaj Isaov doista je kod Allaha" u smislu Moći Allaha, Koji ga je stvorio bez oca, "kao i slučaj Ademov", kojega je stvorio bez oca i majke, odnosno, "od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" Onaj Koji je stvorio Adema bez oca, pogotovu je u stanju stvoriti i Isaa na isti način. Ako bi bilo dozvoljeno da se tvrdi da je Isa sin što je stvoren bez oca, to bi bilo još normalnije za Adema. Međutim, poznato je, i mišlljenje je svih, da to nije tačno. Stoga je i tvrdnja u vezi sa Isaom još netačnija i nemoralnija. Međutim, Gospodar Uzvišeni htio je pokazati Svoju Moć stvaranja kada je stvorio Adema bez muškarca i žene, i Havu, koju je stvorio od muškarca bez žene, te kada je stvorio Isaa od žene ali bez muškarca, te time što stvara sva stvorenja od muškarca i žene. Zato Allah Uzvišeni kaže u poglavlju "Merjem" "kako bismo ga učinili znakom ljudima" (19:21)
Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama", tj. u Kur'an, "i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku i Jakubu", tj. suhufe (spise) i Objavu, "i potomcima", a to su potomci Izraelićana razgranati od njihove djece, odnosno dvanaestero djece od Jakuba; "i u ono što je dano Musau i Isau". Pod tim se misli na Tevrat i Indžil; "i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga". To obuhvaća sve vjerovjesnike.
"...mi nikakvu razliku između njih ne pravimo", tj. nego vjerujemo u sve njih; "i mi se Njemu predajemo". Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne poriču ništa od toga, nego prihvaćaju što je od Allaha objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvišeni poslao.
To je zbog grijeha koje su počinili i zbog čega su prokleti, protjerani i udaljeni s Pravog puta. A ono zbog čega im se to deslo jeste kršenje zavjeta i obaveza kojim su bili obavezani, i nevjerovanje njihovo u ajete Allahove, tj. u Njegove Dokaze i argumente, i zbog mudžiza koje su vidjeli preko Poslanika, s.a. Uzvišeni Allah kaže:
"što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali", a to je zbog brojnih njihovih zlodjela i drskosti prema poslanicima Allahovim, jer oni su ubili mnoge poslanike, mir nek je s njima. - I što su govorili: "Naša srca su u omotu!" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu, tj., "u prekrivaču", kao da se ispričavaju što njihova srca ne shvaćaju ono što On kaže, jer su ona u omotačima i velovima. Kaže da je značenje toga slijedeće: "Oni su tvrdili da su njihova srca riznica znanja, tj. posude za znanje koje su sakupili i koje posjeduju." Prenosi El-Kelbi preko Ebi-Saliha i Ibn-Abbasa. Uzvišeni Allah, odgovarajući im, kaže:
"Allah im je, zbog nevjerovanja njihova, srca zapečatio." Allah je sve njihove tvrdnje usmjerio protiv njih.1
"...pa ih samo malo vjeruje." Njihova srca su se navikla na nevjerovanje, nasilje i na nedostatak imana.
"...i zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme."
Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Ovo znači da su je optuživali za blud." Također to kaže grupa selefija tradicionalista, što je očito iz ajeta, tj. da je ona na taj način zanijela dijete. Neki židovi dodaju: "Ona je zanijela dijete, a imala je menstruaciju." Neka je na njih trajno prokletstvo Allahovo do Sudnjeg dana.
1 O sličnom je već bilo govora u suri El-Bekara.
Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Ovo znači da su je optuživali za blud." Također to kaže grupa selefija tradicionalista, što je očito iz ajeta, tj. da je ona na taj način zanijela dijete. Neki židovi dodaju: "Ona je zanijela dijete, a imala je menstruaciju." Neka je na njih trajno prokletstvo Allahovo do Sudnjeg dana.
I zbog riječi njihovih: "I mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahovoga poslanika." Onoga koji tvrdi za sebe da ima taj položaj mi smo ubili. Ovo je za njih izrugivanje i podsmijeh, kao što mnogobošci kažu: "Hej ti, kome se Kur'an objavljuje, ti si uistinu lud." (15:6.)
Jevreji (na njih prokletstvo Allahovo, Njegov gnjev, srdžba i kazna), pošto je Allah poslao Isaa, sina Merjemina, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su mu na poslanstvu i očitim mudžizama kojima je, uz Allahovu dozvolu, mrtve oživljavao, liječio slijepe i gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju, te je ptica, uz dozvolu Moćnog i Uzvišenog Allaha, poletjela. Unatoč tome, negirali su ga, suprotstavljali su mu se, mučili ga na sve moguće načine tako da je Allahov poslanik Isa, a.s., prestao stanovati s njima u istome mjestu, pa su on i njegova majka često putovali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je bio čovjek koji je obožavao zvijezde, pripadao je grčkom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da u Svetom hramu ima jedan čovjek koji zavodi ljude, dovodi ih u zabludu i protiv kralja podiže podanike.1
Nastavak priče u sljedećem ajetu iste sure (4:158)
1 To je metoda svih klevetnika kod vladara u bilo koje doba, da kleveću reformatore kao da oni podižu narod protiv vladara želeći ih time načiniti neprijateljima reformatora i poslanika. Tako pobu|uju njegovu srdžbu ostvarujući svoj cilj: sprije -čavanje u misionarstvu ubijanjem ... i tome slično.
Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i da mu na glavu stave trnje. Pošto je pismo stiglo, po njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, a.s., sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo. A Uzvišeni Allah kaže:
- I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti." (3:55)
Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu. Tako su jevreji očito pokazali da su radili na njegovome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali. Kršćani su im povjerovali, uslijed svog neznanja i nedostatka pameti, izuzev onih koji su bili sa Mesihom u kući; oni su mislili kao što su mislili jevreji, da je Isa, a.s., razapet.
Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu časnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku. Allah Uzvišeni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve tajne i skrivene misli, Koji zna šta je bilo i šta će biti, kaže:
"A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo." Vidjeli su njemu sličnog i pomislili da je on. I stoga On kaže:
"Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali." Znači, oni jevreji koji tvrde da su ga ubili i one neznalice kršćani koji su to od njih prihvatili. Stoga kaže:
"...a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." Moćan, Njegov je položaj nedokučiv, ne ostaje uskraćen onaj koji traži utočište kod Njega, Mudar je u svemu što je stvorio i što određuje i presuđuje. On posjeduje dalekosežnu mudrost i neoborivi dokaz.
Isti događaj, čiji se sadržaj ne razlikuje od onoga što je već navedeno o Isau i njegovome uzdizanju u nebo, prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, sve do riječi u kojima kaže: ...Razišli su se, tj. sljedbenici Isaa, na tri grupe. Jedna kaže: "Bog je bio među nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo." To su jakubiti. Druga grupa kaže: "Među nama je bio Božiji sin koliko je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi." To su nestorijanci. I treća grupa kaže: "Među nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao." To su muslimani. Dvije nevjerničke grupe međusobno su se potpomagale protiv muslimanske i uništile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj lanac prenosilaca koji seže do Ibn-Abbasa vjerodostojan je. Ovo bilježi i Nesai, a spominju i drugi tradicionalisti da im je Isa rekao: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on će biti moj drug u Džennetu." Što se tiče apostola, bilo ih je dvanaest: Juda, Tadej, Matej, Šimun Kananej, Ivan, Filip, Pavao, Toma, Petar, Andrija, Bartolomej, Jakov Zabedejev i Jakov Alfajev.
Ibn-Ishak kaže: "Meni je rečeno da je među apostolima bio jedan čovjek po imenu Sergije, a bilo je trinaest ljudi osim Isaa. Tog čovjeka su kršćani nijekali, i to je onaj koji se jevrejima pričinio umjesto Isaa. Ja ne znam da li je on bio među dvanaest apostola ili je bio trinaesti. Bio je to onaj kojeg su razapeli i koji im je ličio na njega. Oni koji su ga uhvatili nisu poznavali Isaa sve dok nisu dali Judi Iškariotskom 30 dirhema da ih uputi na njega i pokaže im koji je. On im je rekao: "Kad uđete kod njega, ja ću ga poljubiti. To je taj, kojeg budem poljubio, pa ga uzmite." Kada su ušli, Isa je već bio uzdignut pa je Juda vidio Sergiju u liku Isaa, a.s., i nije sumnjao da je to on. Nageo se nad njega i poljubio ga, pa su ga oni uzeli i razapeli. Zatim se Juda Iškariotski pokajao za ono što je učinio i zadavio se užetom. On je kod kršćana proklet. Neki kršćani tvrde da je Juda taj koji im se pričinio, te da su njega razapeli, a da je on govorio: "Ja nisam taj koga tražite, ja sam onaj koji vas je na njega uputio!" A Allah zna koji je to bio.
Tako je Isa uzdignut živ na nebo.
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Ibn-Džerir kaže: Komentatori Kur'ana razilaze se u značenju toga, pa neki kažu da "prije njegove smrti" znači prije smrti Isaa, a to upućuje na to da će svi oni povjerovati u njega kada bude spušten da ubije Dedžala. Tada će sve vjere postati jedna vjera, a to je čisti - pravi islam, vjera Ibrahimova, a.s.
Se'id ibn Džubejr prenosi preko Ibn-Abbasa u vezi s ajetom: "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega povjerovati" kaže: Prije smrti Isaa, a.s. Slično se prenosi od Ibn-Abbasa, ali preko El-Avfija. Ebu-Malik kaže: "To će biti prilikom silaska Isaa, a.s., a prije njegove smrti, kada neće ostati nijedan sljedbenik Knjige (kršćanin ili židov) a da u njega neće povjerovati." Ovo je mišljenje ispravno, a pojasnit ćemo ga kasnije jasnim dokazima, ako Allah da, i u njega se može pouzdati i na njega osloniti. Različiti su komentari izrečeni u tumačenju ovog ajeta, međutim, najispravniji komentar je prvi navod, a to je da neće ostati nijedan sljedbenik Knjige nakon silaska Isaa, a.s., a da neće u njeg povjerovati prije nego umre. "To je tačno, jer cilj je iznošenja ajeta utvrđivanje neistina koje šire jevreji o tome kako su ubili Isaa i kako su ga razapeli, te priznanje da su kršćani neznalice to usvojili. Allah izvještava da se nije desilo tako, nego da se njima samo pričinilo pa su oni ubili onoga ko mu je bio sličan, a to nisu ni primijetili. Zatim ga je Allah Sebi podigao. On je ostao živ i spustit će se prije Sudnjeg dana kao što na to upućuju mutevatir hadisi, koje ćemo, ako Allah da, uskoro izložiti.
On će ubiti "Mesiha zablude" (Dedžala), slomit će krst, ubit će svinju, ukinut će džizju, tj. neće je prihvatiti ni od jednog sljedbenika drugih vjera, nego će samo prihvaćati islam ili rat. Cilj ovoga što smo spomenuli o potvrđivanju postojanja Isaa, a.s., i produžetku života na nebu, odakle će se spustiti na Zemlju prije Sudnjeg dana, jeste da opovrgne jevreje i kršćane, čije su riječi o njemu protivrječne i suprotstavljene, nedosljedne i daleko od istine. Jevreji su prevršili mjeru, a kršćani su to zanemarili. Jevreji su ga prekoravali tako što su njega i njegovu majku optužili za velike grijehe, a kršćani su ga pretjerano hvalili, tvrdeći da ima ono što nema, i uzdigli su ga, suprotno ovima, sa stepena poslanstva na stepen božanstva. Uzvišeni neka je Allah daleko od onog što jedni i drugi govore, čist od svega toga i Slavljen, nema drugog Allaha osim Njega.
El-Buhari prenosi od Ebu-Hurejrea riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: /873/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sigurno će se uskoro sin Merjeme spustiti među vas, zavesti pravednu vlast, te će slomiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, imetka će biti u izobilju tako da ga niko neće prihvatiti, tako da će sedžda biti bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu."
Zatim Ebu-Hurejre kaže: - Čitajte ako želite:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih sigurno svjedočiti!" Također ga prenosi Muslim, a i El-Buharija ga bilježi, te Ibn-Merdevejh preko Ebi-Hurejrea, koji kaže: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Uskoro će se sin Merjemin spustiti među vas, zavest će pravednu vlast, ubiti Dedžala, ubit će svinju, slomit će krst, i ukinuti džizju. Umnogostručit će se imetak, a sedžda će biti jedna i samo za Allaha, Gospodara svjetova." Ebu-Hurejre kaže: - Učite ako želite:
"I nema nijednog sljedbenika Knjige koji prije njegove smrti neće u njega sigurno povjerovati", tj. prije smrti Isaa ibn Merjemina." A zatim je ovo ponovio Ebu-Hureje tri puta. Druga verzija, prenosi je imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /875/ "Sigurno će Isa ibn Merjem zanijetiti hadž ili umru, u klancu Er-Revha' ili će ih oboje zajedno zanijetiti." Tako prenosi samo Muslim.
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /876/ "Šta li će biti s vama kada bude među vas sišao Mesih, sin Merjemin i vaš imam između vas." Druga verzija: bilježi imam Ahmed preko Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /877/ "Poslanici su braća po istom ocu,1 majke su im različite, a vjera im je jedna, a ja sam najbliži čovjek Isau ibn Merjem, jer između mene i njega nije bilo poslanika, on će sići pa kada ga vidite, prepoznajte ga: čovjek srednjeg rasta, crveno-bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On će razbiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, pozvati ljude u islam, a Allah će u njegovo vrijeme sve vjere uništiti izuzev islama i uništit će Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha Dedžala. Zatim će se uspostaviti sigurnost na Zemlji tako da će lavovi zajedno boraviti s devama, tigrovi s kravama, vukovi s ovcama, a djeca će se igrati sa zmijama i one im neće nanijeti štetu. On će ostati 40 godina, zatim će umrijeti i muslimani će mu klanjati dženaza-namaz." Tako prenosi Ebu-Davud.
Drugi hadis: bilježi Muslim u svom Sahihu preko Nuvas ibn Sem'ana da je rekao: /878/ - Spomenuo je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog jutra Dedžala, pa je spuštao i podizao glas zbog njega, tako da smo mi pomislili da je on između skupine palmi nadomak Medine. Pošto smo mu prišli, shvatio je to po našim licima i upitao: "Šta vam je?" Rekli smo: "Allahov Poslaniče, spomenuo si Dedžala jutros, pa si zbog njega spuštao i podizao glas, tako da smo mislili da se nalazi u palmoviku." Rekao je: "Mimo Dedžala se bojim za vas ..." Ako on iziđe, a ja budem među vama, ja ću vas odbraniti od njega; a ako iziđe, a ja ne budem među vama, svako će od vas braniti sam sebe. A Allah je zaštitnik svakog muslimana. To je mladić kratke kovrčave kose, ćorav je u jedno oko kao da mi liči na Abdul-Uzza ibn Katina. Onaj od vas koji ga doživi nek u odbranu od njega prouči početne ajete sure El-Kahf. On će izići iz jednog mjesta između Šama i Iraka, pa će nanositi nered lijevo i desno. A vi, Allahovi robovi, ostanite postojani!" Upitali smo: "Allahov Poslaniče, a koliko će se zadržati na Zemlji!" Odgovorio je: "40 dana, gdje je jedan dan kao godina, i jedan dan kao mjesec, i jedan dan kao sedmica, a ostali su mu dani kao vaši dani." Upitali smo: "Allahov Poslaniče, a u tom danu koji je kao godina hoće li nam biti dovoljni namazi koje obavimo u jednom danu?" Odgovorio je: "Ne... Odredite njegovu dužinu i prema njoj se ravnajte. (Tj. određujte namaska vremena.)" Rekli smo: "Allahov Poslaniče, a kakva mu je brzina na Zemlji?" Rekao je: "Poput kiše koju tjera vjetar. Doći će do ljudi i pozvat će ih, a oni će mu vjerovati i odazvati mu se. Pa će narediti nebu da spusti kišu te će kiša padati, i zemlji da izraste bilje pa će iznići bilje, a navečer će im dolaziti njihova stoka većih grba (deve) nego što su bile, punih vimena i stomaka. Zatim će doći narodu pa će ih pozivati, a oni neće prihvatiti njegov poziv, zatim će otići od njih, a oni će postati bijedni, neće imati nikakvog imetka u svojim rukama. Zatim će proći pored ruševina i reći će: 'Izbaci svoje riznice', pa će ga slijediti njihove riznice kao rojevi pčela. Zatim će pozvati jednog punačkog mladog čovjeka i udarit će ga sabljom i presjeći će ga na dva dijela ciljanim udarcem. Zatim će ga pozvati i on će se približiti blistavog lica i nasmijan. I dok on bude tako činio, Allah će poslati Mesiha, Isaa ibn Merjem, a.s. On će se spustiti kod bijele munare istočno od Damaska. Na njemu će biti dva odijela (obojena žutim isvotom i šafranom) a rukama će se držati za krila dva meleka. Kad pogne glavu, iz nje će kapati, a kada je podigne, iz nje će poteći voda kao zrna bisera. Osjeti li nevjernik njegov dah, umrijet će. Njegov dah prestaje tamo gdje prestaje njegov pogled, pa će ga (Dedžala) tražiti dok ga ne stigne, kod Babu-Ludda (mjesto kod Bejtul-Makdisa), gdje će ga ubiti. Zatim će Isa, a.s., doći do jednog naroda, kojeg je Allah sačuvao od njega, te će ih potrati po njihovim licima i govorit će im o njihovim stepenima u Džennetu. I dok on bude to obavljao, Allah će objaviti Isau: 'Ja sam izveo jednu grupu Svojih robova, koju niko nije u stanju ubijati, pa skloni Moje robove na brdo Tur.' "
Allah će poslati Jedžudža i Medžudža i oni će žurno silaziti sa svake strmine. Prvi će proći pored Tiberijanskog jezera pa će popiti svu vodu, a zadnji će naići pa će reći: "U ovoj je dolini nekad bila voda", pa će se pojaviti Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi; bit će blokirani, tako da će biti bolje jednom od njih da ima bika nego nekome od vas da danas ima sto dinara. Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi će moliti Allaha, pa će Allah poslati crve u njihove vratove i oni će umrijeti,2 kao da je umrla jedna duša. Zatim će se Allahov poslanik Isa i njegovi sljedbenici spustiti na Zemlju i neće naći na njoj nijedan pedalj mjesta bez njihovog smrada i zadaha. Pa će Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi moliti Allaha, te će Allah poslati ptice poput vratova deva. One će ponijeti leševe i baciti ih gdje bude Allah htio. Zatim će Allah poslati kišu od koje neće biti pošteđena ni kuća od ćerpića, ni od kostrijeti, pa će oprati zemlju dok ne postane čista kao ogledalo I bit će rečeno Zemlji: "Izbaci svoj plod i vrati svoju plodnost." Tada će grupa ljudi jesti jedan nar i sklonit će se u hladu njegove kore. Allah će blagosloviti stada tako da jedna deva muzara bude dovoljna za brojnu skupinu. I kad to bude tako, Allah će poslati ugodan vjetar pa će ih poduhavati ispod njihovih pazuha. I Allah će uzeti dušu svakog mumina i svakog muslimana, ostat će najgori ljudi, tako da će muškarci i žene blud činiti, kao što to čine magarci, i nad njima će nastupiti Sudnji dan. (Prenose ga imam Ahmed i sastavljači Sunena.)
Imam Ahmed prenosi od Mudžmea ibn Džarije da je rekao: - Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: /879/ "Isa, sin Merjeme, ubit će Dedžala na vratima Ludda ili pored Ludda." Tako hadis prenosi i Tirmizi i kaže da je hadis sahih (vjerodostojan). Što se tiče hadisa u kojim se samo Dedžal spominje, oni su mnogobrojni, ne mogu se prebrojati, jer se nalaze u zbirkama sahih i hasen hadisa kao i u musnedima. Imam Ahmed prenosi od Huzejfe ibn Usejda al-Gafarija da je rekao: /880/ - Došao je do nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, idući sa Arefata a mi smo razgovarali o Sudnjem danu, i on je rekao: "Neće nastupiti Sudnji dan dok ne vidite deset znakova: izlazak sunca sa zapada, dim (duhan), životinju (dabbe), izlazak Jedžudža i Medžudža, silazak Isaa ibn Merjem, Dedžala i tri velika pokreta tla, na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, vatru koja će izići iz dubine Edena i koja će potjerati ljude ili će ih sakupiti, pa će noćiti s njima gdje noće oni i odmarat će se s njima gdje se odmaraju oni."
U jednom hadisu Abdurahmana al-Muharibije, kojeg prenosi od Ismaila ibn Rafi'a, stoji da je rekao: - Ummu-Šurejk upitala je: /881/ "Allahov Poslaniče, gdje će biti Arapi tada?" Rekao je: "Njih će biti malo, a glavnina će ih biti u Bejtul-Makdisu (Kudsu). Njihov je imam dobar čovjek.3 Kada bude pristupio njihov imam da klanja s njima sabah, sići će Isa ibn Merjem. Taj će se imam izmaknuti kako bi Isa, a.s., predvodio džemat. Isa će staviti ruku između njegovih plećki i reći će: 'Ti ih predvodi jer ovaj namaz je započet a ti si im imam.' On će ponovo proći naprijed i klanjat će kao imam, a kada završi, Isa će reći: 'Otvorite vrata!' Vrata će se otvoriti, a iza njih Dedžal i sa njim sedamdeset hiljada jevreja, svi sa ukrašenom sabljom i krunom. Kada Dedžal pogleda u njega, istopit će se kao što se topi so u vodi, pa će odjuriti bježeći. A Isa će reći: 'Dugujem ti udarac kojim me nećeš preteći', pa će ga stići kod istočnih vrata Ludda i ubit će ga. Allah će poraziti jevreje i neće ostati ništa od Allahovih stvorenja iza čega će se moći jevrej sakriti, da mu Allah neće dati sposobnost da govori, ni kamen, ni stablo, ni zid, ni životinja. Pa će kazati: 'Allahov robe, muslimanu, ovo je jevrej, dođi i ubij ga!', izuzev garkada, a to je njihovo drvo, koje neće govoriti."
I tako smo naveli mnogo mutevatir hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji predaje Ebu-Hurejre, Ibn-Mesuda, Osman ibn Ebil-Asa, Ebi-Umame, Newres ibn Sem'an, 'Abdullah ibn 'Amr ibn Al-'Asa, Mudžme'a ibn Džarije, Ebu-Šurejha, Huzejfe ibn Usejda, Allah neka je njima zadovoljan, koji upućuju na silazak Isaa, a.s., u Siriji, tj. Damasku, kod istočne munare. A to će se desiti pri obavljanju sabah-namaza, pa će ubiti svinju, slomiti krst, dokinuti džizju, a samo će islam biti prihvaćen, kao što je spomenuto u dva Sahiha. Nestat će "bolesti" sljedbenika Knjige, nestat će sumnji u njima samima i stoga će svi ući u islam slijedeći Isaa, a.s. Uzvišeni Allah kaže: "I nema nijednog sljedbenika knjige a da u njega neće sigurno povjerovati prije njegove smrti." Ovaj ajet je sličan ovom ajetu:
"I to je predznak za smak svijeta." (43:60.) a čita se i "alem" - predznak, tj. znak i dokaz da se približava kraj svijeta, jer će se on spustiti nakon izlaska Dedžala, kojeg će ubiti Allah preko njega, kao što je potvrđeno u Sahihu da Allah neće stvoriti bolest, a da joj neće spustiti lijek. A Allah će zahvaljujući bereketu njegove dove, uništiti Jedžudža i Medžudža. Uzvišeni Allah kaže:
"I kad se otvore Jedžudž i Medžudž i kad se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali." (21:96.)
Muslim prenosi od Ibn-Omera da je rekao: - Allahov Poslanik je rekao: /882/ "Pokazao mi je Allah u snu jednog čovjeka pored Kabe, najljepšeg čovjeka kojeg si vidio među ljudima, spustio je valovitu kosu na ramena, iz glave mu kaplje voda, postavio je svoje ruke na ramena dvojice ljudi, obilazi oko Kabe. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Odgovorili su: 'To je Mesih, sin Merjemin!' Zatim sam ugledao iza njega drugoga čovjeka kratke kovrčave kose, ćoravog desnog oka, najsličniji onome koga sam vidio u Ibnu Katinu! 4 Ruke su mu bile na ramenima nekog čovjeka koji je obilazio oko Kabe. Upitao sam: 'Ko je ovo?' Rekli su: 'Dedžal!' "
Prenosi se od Ibn-Omera: da će Isa, a.s., na Zemlji ostati sedam godina. Ove riječi i riječi da će ostati četrdeset godina mogu se usuglasiti, tako da on na Zemlji ostane četrdeset godina ukupno, što je zbir njegovog boravka na njoj prije uzdizanja i nakon njegovog silaska, a uzdignut je u 33-oj godini, kako se navodi u vjerodostojnim hadisima.
U drugom hadisu Abdurahman ibn Adem prenosi preko Ebu-Hurejrea: /883/ "...da će se Isa zadržati na Zemlji, nakon što siđe, četrdeset godina, zatim će umrijeti i muslimani će mu klanjati dženazu." Bilježi ga imam Ahmed, a također prenosi Ebu-Davud, a spominje u svom "Tarihu" i Al-Hafiz Ebul-Kasim ibn Asakir u životopisu Isaa ibn Merjem, a od nekih ljudi iz prvih generacija (Selef), da će on biti pokopan s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj sobi - a Allah najbolje zna. Uzvišeni Allah kaže:
"A na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Katade kaže: "Svjedočit će protiv njih da im je dostavio poslanicu od Allaha i potvrdio da on obožava Uzvišenog Allaha", kao što Allah kaže na kraju poglavlja El-Maide:
- do riječi - - A kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha', on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš! Ti znaš sve što ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti Jedini sve što je skriveno znaš!" /116./
1 Braća čije su majke različite, a otac je jedan.
2 znači tj. mrtvi. Riječ znači crvi koji budu u nosevima deva i ovaca; znači da će Allah poslati u njihove vratove crve i da će ih potpuno uništiti.
3 To je Mehdi, koji se očekuje, iz potomstva Fatiminog.
4 Ez-Zuhri kaže: Ibn-Katin je jedan čovjek iz plemana Huza'a, a koji je stradao u periodu džahilijeta.
Uzvišeni Allah zabranjuje kitabijama pretjerivanje i uzdizanje, a toga ima mnogo kod kršćana. Oni prelaze mjeru kada je u pitanju Isa, a.s., čak ga uzdižu iznad stepena koji mu je dao Allah. Iz sfere poslanstva pomakli su ga na mjesto božanstva, mimo Allaha, obožavajući ga kao što obožavaju Njega. Čak su preuveličavali ulogu njegovih pristaša i sljedbenika, između onih koji su tvrdili da su u njegovoj vjeri, tvrdeći da su oni časni i nepogrešivi i slijedeći ih u svemu što kažu, svejedno - bilo to istina ili laž. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike i monahe svoje." (9:31.) Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa preko Omera, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /890/ "Nemojte me pretjerano uzdizavati kao što su to činili kršćani sa Isaom ibn Merjem. Ta ja sam rob, pa recite Allahov rob i Njegov Poslanik." Ovim riječima ga prenosi El-Buhari. Imam Ahmed prenosi preko Enesa ibn Malika da je neki čovjek rekao: "O, Muhammede, naš prvače i sine našeg prvaka, najbolji među nama i sine najboljeg među nama." Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /891/ "Ljudi, brinite o svojim riječima i neka vas ne zavede šejtan. Ja sam Muhammed, sin Abdullahov, Allahov rob i Njegov Poslanik. Tako mi Allaha, ne volim da me uzdižete iznad stepena na koji me Allah Moćni i Slavljeni postavio." Prenosi ga, na ovaj način, samo Ahmed.
Uzvišeni Allah kaže: "i o Allahu govorite samo istinu", tj. ne izmišljajte laži na Njega i ne pripisujte Mu drugu i dijete. Uzvišeni Allah, Moćni i Slavljeni, sasvim je iznad toga. On je čist i svet i Jedini u Svom gospodstvu, u Svojoj veličanstvenosti i u Svojoj moći, i nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Stoga Uzvišeni Allah kaže:
"Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik i Riječju stvoren je Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i život mu dao!" Naime, on je samo jedan od robova Allahovih i jedno od Njegovih stvorenja kome je Allah rekao: "Budi" i on je bilo i jedan od Njegovih poslanika i Riječ Njegova koju je dostavio Merjemi, i stvorio ga je pomoću Riječi1 s kojom je Merjemi poslao Džibrila, mir nek je s njim, koji je udahnuo u nju život (dah) pomoću kojeg je postao Isa, a.s., uz dozvolu Allaha, Moćnog i Slavljenog. Taj dah je udahnuo u razrez na njenoj košulji, pa se (dah) spustio dok nije došao do njenog spolnog organa, što je bilo u vidu oplodnje između oca i majke. A sva su stvorenja od Allaha Moćnog i Slavljenog i stoga je rečeno za Isaa da je on Riječ od Allaha i Ruh od Njega, jer on nema oca od kojeg je rođen. On je samo proistekao iz riječi kojom je njemu rečeno "Budi", pa je bio, a Ruh koji je poslan jeste Džibril. Uzvišeni Allah kaže:
"Isaov je slučaj kod Allaha isti kao slučaj Ademov; od zemlje ga je stvorio, a zatim je rekao 'Budi' - i on bi." (3:59)
I Uzvišeni Allah kaže:
"Merjem, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala." (66:12.) Prenosi El-Buhari od 'Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /892/ "Onoga koji posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, da On nema druga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, da je Isa Allahov rob i poslanik i da je stvoren Riječju Njegovom, koju je dostavio Merjemi i život mu dao, te da je Džennet istina i Džehennem istina, uvest će ga Allah u Džennet uz ono što bude radio."
Velid to prenosi preko Džunade, koji još dodaje: /893/ "Ući će na koja hoće od dženetskih vrata." Tako prenosi Muslim. A riječi Uzvišenog Allaha u ajetu i hadisu: "i Ruh od Njega" poput su Njegovih riječi:
"...i daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega." (88:13.) Znači spada u Njegovo stvaranje i Njemu pripada, a prijedlog "min" - "od" nije partitivan, kao što kažu kršćani (njima je od Allaha ono što zaslužuju), već je tu prijedlog "od" za otpočinjanje namjere. A Ruh se pripisuje Allahu na način počasti, kao što se deva i Hram pripisuju Allahu u Njegovim riječima: "Allahova deva" i
"i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti." (22:26.) U sahih hadisu stoji: /894/ "A zatim ću ući mom Gospodaru u Njegov Hram", gdje se "Hram" pripisuje Njemu iz počasti, a sve je to isto.
Uzvišeni Allah kaže:
"Zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: Trojica su", tj. recite Istinu da je Allah Jedan i Jedini, da nema druga niti djeteta, da je Isa Njegov rob i Njegov poslanik i ne pravite od Isaa i njegove majke ortake Uzvišenom Allahu. On je visoko iznad toga. Ovaj ajet je poput onoga u poglavlju El-Maide, gdje Uzvišeni Allah kaže:
“Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice." A samo je jedan Allah! (5: 73.) I Uzvišeni Allah kaže:
"Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je Mesih, sin Merjemin." (5:72.) A kršćani, neka im je od Allaha ono što zaslužuju, nemaju mjere niti njihovo nevjerovanje ima granica. Među njima ima onih koji smatraju da je Mesih Allah, onih koji smatraju da je ortak, koji smatraju da je dijete Božije. Ima ih mnogo grupa, mišljenja su im različita, a i riječi su im kontradiktorne. Najbolje je rekao jedan od apologetičara: "Kad bi se sastalo deset kršćana, razišli bi se u jedanaest učenja." Jedan od njihovih poznatih učenjaka, Said ibn Batrik, aleksandrijski patrijarh, spominje da su se sabrali na jednom velikom sastanku (koncil) za vrijeme Konstantina, i da su se tu sasvim razišli bez reda i zaključka. Bilo je više od dvije hiljade biskupa pa su se razišli u brojne grupe: svakih pedeset uz jednu izjavu, dvadeset uz drugu, stotinu uz treću, sedamdeset uz četvrtu, pa kad je Konstantin vidio da je jedna grupa među njima dostigla broj tri stotine osamdeset i da su se složili oko jedne izjave, prihvatio ih je i podržao, a druge je poništio. Sagradio im je crkve u koje su postavili svoje knjige i zakone. Njihovi sljedbenici se nazivaju melkiti. Zatim su se sakupili na drugom koncilu, na kom su nastali jakobiti. Zatim su se sastali na trećem koncilu, na kojem su nastali nestorijanci. Svi su oni podržavali trojstvo, a samo su se razlikovali u nijansama oko toga, oko Božanske i ljudske prirode, da li su jedinstvene ili nisu, ili su se pomiješale, ili je inkarniran u skladu s tri izjave, a svako od njih smatra nevjernicima drugu grupu, dok mi smatramo nevjernicima sve tri. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Prestanite, bolje vam je", tj. bit će vam bolje. "Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On!" Zar da On ima dijete?" Uzvišeni je iznad toga i Svet.
"Njegovo je ono što je na nebesima i Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik." Znači sve je Njegov posjed i ono što je On stvorio, i sve što je na njima. Njegovi su robovi, oni su pod Njegovim rukovođenjem i Njegovom upravom. On je Onaj Koji svime upravlja, pa kako je moguće da između njih On ima suprugu i dijete, kao što u jednom ajetu kaže: "On je Stvoritelj .nebesa i Zemlje. Otkud Njemu dijete?" (6:101)
1 Rekao bih: Da, on je stvoren Riječju, a nije Riječ, jer Riječ je "Budi", a kada Allah izgovori Riječ "Budi", tada ona spada u Njegov Uzvišeni govor, a Njegov govor nije stvoren, dok je Isa, a.s., Allahovo stvorenje i Njegov rob i poslanik. Tako je objaš -njeno da Isa nije samo "Budi" nego da je on samo stvorenje na zapovijed "Budi", pa je bio. Na temelju ovog, pada dokaz onoga ko protestira protiv osoba koje zabranjuju zakletvu bilo čim drugim mimo Allaha. A taj dokaz glasi: "Nije dozvoljena zakletva Allahovim govorom, jer da je to dozvoljeno, bila bi dozvoljena zakletva Isaom, a.s., jer on je Riječ Božija." I ovo je netačno, kao [to se vidi iz ranijih dokaza, da Isa nije Riječ "Budi", nego je on bio pomoću "Budi"... i kada se to shvati, tada je dozvoljena zakletva Govorom Allahovim, jer on je Njegov govor, to je Njegovo svojstvo, nek Mu je slava. [to se tiče Isaa, a.s., ne dozvoljava se zakletva njime jer je on stvorenje stvoreno pomoću "Budi", a nije on "Budi" i hvala Allahu na Njegovoj uputi.
"Neće biti zazorno...", tj. neće se oholiti i neće odbijati.
"...Mesih da bude Allahov rob, pa ni meleki /Njemu/ najbliži." Ovdje su samo spomenuti meleki jer su i oni uzimani kao božanstva uz Allaha, kao što je uziman i Mesih, pa je Allah obavijestio da su svi oni samo jedan dio Njegovih robova i jedan dio Njegovih stvorenja, kao što Uzvišeni Allah kaže:
- Govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani." (21:26.) I stoga kaže:
"A one kojima bude zazorno da Njemu robuju i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti." Znači da će ih sve na Sudnji dan kod Sebe sakupiti i među njima će Svojom pravednom odredbom presuditi, u kojoj nema nasilja i nepravde.