Izuzev poslanika koji su ubijani, ni jedan drugi poslanik nije pretrpio toliko muka od svog naroda koliko je pretrpio Nuh. Od Adema do Nuha, a.s., proteklo je deset generacija, i sve su one živjele po islamu. A kipovi su se počeli obožavati postepeno: kada su pomrli neki dobri ljudi, ostali su napravili džamije na njihovim kaburovima i postavili njihove slike u njima, da bi se prisjećali njih i njihovog ibadeta i da bi ih uzimali kao uzor. Nakon nekog vremena oni na osnovu tih slika naprave kipove, pa ih, nakon još jednog perioda, počnu obožavati. A nazvali su ih po imenima tih dobrih ljudi: Vedd, Suva´, Jegus, Je´uk i Nesr. I kada je to prevršilo, Uzvišeni Allah - Kome pripada hvala i svako dobro - posla Svoga poslanika Nuha, koji ih pozva obožavanju Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Tako im on reče: "O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!", tj. kazne Kijametskog dana, kada izađete pred Allaha kao mušrici.

"A glavešine naroda njegova su odgovarale", tj. njihove vođe, uglednici i "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi", jer nas pozivaš da napustimo obožavanje kipova, a mi smo i naše očeve zatekli da ih obožavaju. Ovako pokvarenjaci uvijek poštene smatraju zalutalim. O tome Uzvišeni također kaže: "...kada ih vide, onda govore: 'Ovi su, doista, zalutali.'" (83:32)

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova"; tj. nisam ja zalutao, nego sam ja poslanik Gospodara i Vlasnika svake stvari.

"...poslanice Gospodara svoga dostavljam vam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono što ne znate vi." Poslanik treba jasno prenositi, savjetovati ljude i poznavati Allaha - do te mjere da ga niko od Allahovih stvorenja ne može dostići u tim svojstvima, kao što se vidi iz hadisa koji navodi Muslim: (302) "Na Dan Arefata Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je ashabima, koji su se tada sakupili u najvećem broju u kojem su se ikada sakupili: 'O ljudi! Bit ćete pitani o meni, pa šta ćete reći?' Oni rekoše: 'Posvjedočit ćemo da si prenio i ispunio i da si nas savjetovao.' On tada poče dizati prst prema nebu i spuštati ga prema njima, govoreći: 'Allahu moj, posvjedoči, Allahu moj, posvjedoči!'"

Uzvišeni kaže da je Nuh rekao svome narodu: "Zar vam je čudno", odnosno: Nemojte se čuditi, jer nije čudno da Allah, iz Svoje milosti i dobrote, šalje objavu jednom od vas, kako bi vas on opominjao da se čuvate Allahove srdžbe i da Mu ne činite širk, "...i da biste pomilovani bili?"

Zatim Uzvišeni kaže: "Ali, oni su ga lažnim smatrali", tj. bili su ustrajni u poricanju njega i samo je mali broj njih povjerovao sa njim. "...pa smo  spasili njega i one koji su bili uz njega u lađi", tj. na brodu, "...a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali - potopili." Slično tome, Uzvišeni kaže: "I oni su zbog grijeha svojih potopljeni."(71:25) Zatim, Uzvišeni kaže: "Uistinu, oni su pravi slijepci bili", tj. bili su slijepi naspram Istine - nisu htjeli vidjeti je i prihvatiti je. Dakle, Uzvišeni nam u ovom kazivanju govori kako je On radi Svojih prijatelja kaznio Svoje neprijatelje, a spasio poslanika i vjernike. Slično tome, On kaže: "Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše..." (40:51) To je Allahovo pravilo prema Njegovim robovima i na dunjaluku i na ahiretu: Bogobojazni će pobijediti. Ibn-Vehb prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "U toj lađi sa Nuhom spasilo se osamdeset osoba."

Allah Uzvišeni prenosi vijesti o Nuhu, a.s., prvom poslaniku koga je Allah poslao stanovnicima Zemlje, koji su bili idolopoklonici. On govori svome narodu:

 "Ja sam tu da vas otvoreno opominjem", tj. javnom opomenom na Allahovu kaznu, ako budete obožavali drugog, osim Njega.

Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše:

 Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi. Kao da su smatrali da čovjek ne bi trebao biti Allahov poslanik. "Jer, kako će se slati objava bez nas", zaključivali su oni.

"...a vidimo i da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su  niko i ništa među nama", tj. niži stalež, kao trgovci, pripovjedači i slično, a ne slijede te naši ugledni i uvaženi ljudi. Zatim, oni koji te slijede čine to bez ikakva razmišljanja; zapravo te slijede samo zato što si ih pozvao.

"Ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji", tj. nikakve prednosti ne vidimo u izgledu, ponašanju i opskrbi. "štoviše, mislimo da ste lažljivci", tvrdeći da vam pripada dobročinstvo, pravednost, pobožnost, sreća i zadovoljstvo na budućem svijetu. Ovakve njihove tvrdnje su zapravo dokaz njihova neznanja i pomanjkanja pameti.

Za istinu nije nikakva sramota da je slijede niži staleži. Jer, istina je sama po sebi zdrava i ispravna, bez obzira da li je slijedili prvaci i ugledni ljudi ili niži stalež. Oni, zapravo, koji slijede istinu dostojanstvenici su i ugledni ljudi, pa makar bili siromašni, a oni koji je odbijaju bijednici su i niži stalež, pa makar bili bogati. Činjenica je, međutim, da su često imovinski slabiji ljudi sljedbenici istine, dok su "viši i ugledniji" poricatelji i negatori, kao što kaže Uzvišeni:

"I eto tako prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo ustopu." (43:23) Njihove riječi: "bez razmišljanja" - nisu nikakva mahana ili nedostatak, jer kad je istina jasna, onda nema mjesta razmišljanju, nego istinu treba prihvatiti i slijediti. Tako radi svako ko je mudar i pametan. Tu  može razmišljati samo onaj ko je glup i neznalica. Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (589) "Sve koje sam pozivao u islam  oklijevali su, osim Ebu-Bekra, koji se nije nimalo dvoumio", tj. nije razmišljao, jer je istinu vidio vrlo jasnom i uzvišenom, pa joj je pristupio.

 "Ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji", jer  oni nisu vidjeli ovu prednost zbog svoga sljepila u odnosu na istinu, pa su sa svojim sumnjama ostali u mraku neznanja. To su lašci i gubitnici, koji ne pripadaju iskrenim ljudima.

Allah Uzvišeni iznosi odgovor Nuha, a.s., njegovom narodu u tome:

 "Da vidimo, ako je meni jasno ko je Gospodar moj...", tj. kad sam duboko uvjeren, kad mi je istina potpuno jasna, i kad mi je dato poslanstvo od Allaha, "a vi ste slijepi za to", tj. to je skriveno za vas, pa ne uspijevate doći do spoznaje, nego lažete i negirate. "Zar da vas silimo", tj. da vas prisiljavamo da to prihvatite, "...da to protiv volje vaše priznate".

"O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga...", tj. nagradu od vas. Ja samo Allahovu, dž.š., nagradu tražim.

Ovi su, po prilici, tražili od njega da otjera vjernike od sebe, kako bi onda sjeli s njim, na što on kaže:

 "Ja neću otjerati vjernike", kao što su slični njima tražili od Muhammeda, a.s., pa je Allah objavio:

 "I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole."(6:52)

Allah Uzvišeni iznosi zahtjev Nuhovog naroda da se odmah ostvari nagrada ili kazna:

 "O Nuhu, rekoše oni, ti si se želio s nama raspravljati i dugo si se raspravljao...", tj. dugo si i previše s nama polemizirao, pa ipak te ne slijedimo. "Daj, neka se ostvari ono što nam prijetiš." Moli, protiv nas, što god hoćeš, pa nek bude ono što nam prijetiš,  "...a ako istinu govoriš"

Allah Uzvišeni iznosi da je Nuhov, a.s., narod tražio da se odmah obistini Allahova kazna nad njima, pa mu je Allah Uzvišeni objavio da protiv njih uputi dovu Allahu. Allah Uzvišeni saopćava nam šta je Nuh, a.s., rekao: I Nuh reče: Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, a onda mu Allah objavi:

 "Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati."

"I kad je zapovijed Naša pala", tj. kad je Allahova zapovijed došla, da obilne kiše neprekidno padaju i provriju izvori na Zemlji, kako Uzvišeni kaže:

"I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi, koja je neprestano lila i učinili da iz zemlje izvori provru i vode su se sastale kako je određeno bilo." (54:11,12) "...i voda je s površine zemlje pokuljala", tj. šiknula iz zemlje. Tada je Allah Uzvišeni naredio Nuhu, a.s., da sa sobom ukrca u brod od svake vrste, svih životinja i bilja, po jedan par - muško i žensko.

"...i porodicu svoju, osim onih o kojima je bilo govora", tj. ukućane i rođake svoje, osim onih koji nisu vjerovali, o kojima je prije bilo riječi, među kojima je bio i njegov sin Jam, koji se odvojio i Nuhova žena, koja je poricala Allaha i Njegovog poslanika. Allah Uzvišeni, zatim, kaže:

"...i vjernike" od tvoga naroda.

"A malo je bilo onih koji su s njim vjerovali", tj. neznatan broj, s obzirom na dužinu njegovog boravka među njima - devetsto pedeset godina. Ibn-Abbas prenosi da ih je bilo osamdeset, zajedno sa njihovim ženama. Neki, međutim, kažu da su bili samo Nuh i njegova tri sina - Sam, Ham i Jafes, njegove četiri snahe, žene ove trojice sinova i Jamova žena. Allah najbolje zna.

"I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda." Lađa je  plovila s njima vodom, koja je bila prekrila cijelu zemlju, dok se nije, Allahovom odredbom, zaustavila na vrhovima planina.

"I Nuh zovnu sina svoga", koji mu je bio četvrti, po imenu Jam, a bijaše nevjernik. Otac ga zvaše da primi vjeru i ukrca se u lađu, kako ne bi doživio sudbinu nevjernika, ali on odbi.

 "....a on reče: "Sklonit ću se na kakvo brdo, koje će me od vode zaštititi", vjerujući da poplava neće dostići vrhove planina. Njegov otac, Nuh, a.s., reče:

 "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!" - reče Nuh, a.s.,

"...i val ih razdvoji, i on potopljen bi".

Allah Uzvišeni iznosi, pošto je potopio sve stanovnike Zemlje, osim onih u lađi, naredio je zemlji da proguta vodu, a nebesima da prestanu sa kišom. "I voda se povuče", tj. zemlja je proguta. "I ispuni se odredba", tj. Allahova odredba da nijedna nevjernička kuća ne ostane na zemlji. "A lađa pristade na planini." Mudžahid kaže da je Allah, dž.š., Nuhovu, a.s., lađu zaustavio na planini Džudijj, koja je na poluotoku, kako bi je, kao pouku i dokaz, vidjele prve generacije ovog ummeta. Imam Ahmed prenosi riječi Ebu-Hurejrea, koji kaže: (590) "Kad je nekom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., naišao pored grupe židova, koji su postili dan Ašure, upitao ih je: "Kakav je to post?", a oni mu odgovoriše: "Ovo je dan kada je Allah spasio od potopa Musaa i Israelićane, a potopio Faraona. Ovo je, također, dan kada se zaustavila lađa na planini Džudijj, pa su ga Nuh i Musa, a.s., postili iz zahvalnosti prema Allahu." Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ja sam bliži Musau i meni je preče da postim ovaj dan!", a zatim je zapostio i preporučio ashabima: "Ko je od vas osvanuo posteći, neka dovrši post, a ko je ručao s porodicom neka posti preostali dio dana. Ovaj je hadis garib u ovom predanju, ali neki njegovi dijelovi imaju potporu u sahih hadisima.

 .....i bi rečeno: Daleko neka je narod nevjernički!, tj. neka izgube i propadnu i neka su daleko od Allahove milosti! I, zaista, propali su do posljednjeg...

Ovo pitanje otkriva Nuhov, a.s., odnos prema njegovom sinu, koji se utopio; "Gospodaru moj, reče on, sin mi je, čeljade moje", tj. obećao si mi da ćeš spasiti moju porodicu, a Tvoje obećanje je istina koja ne izostaje, pa kako je, onda, potopljen, a Ti si Najmudriji!?

"O Nuhu, on nije čeljade tvoje, rekao je On", tj. on nije od onih iz tvoje porodice, koje sam obećao spasiti, jer sam obećao spasiti one od tvoje porodice koji vjeruju. Uzvišeni, zato, kaže: "...i čeljad svoju, osim onih o kojima je bilo govora". (11:40) Ovaj njegov je sin taj na koga se odnose ove riječi o potopu, zbog nevjerstva i protivljenja svome ocu. Više komentatora Kur'ana, međutim smatra pogrešnim mišljenje onih koji kažu da se ovdje ne radi o njegovom sinu, nego o sinu preljubnice. Ibn-Abbas i većina selefa - prve islamske uleme (591) kažu da žena Božijeg poslanika  nije nikada bila preljubnica. Nesumnjivo je da je Ibn-Abbasovo mišljenje ispravno, jer Allah, neka Mu  je slava i hvala, zato se srdi na one koji su potvorili Aišu, kćerku Siddikovu, suprugu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., negirajući ono što su govorili i širili o tome, pa kaže:

"Među vama je bilo onih koji su potvoru iznosili. Vi ne smatrajte to nekim zlom za vas, ne - to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio, čeka patnja velika..." - do - "...Vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno."(24:11-15)  Abdur-Rezzak prenosi da je Ibn-Abbas rekao: To je Nuhov, a.s., sin koji mu se protivio u poslovima i namjerama. Ibn-Ujejne prenosi da je S'ad ibn Džubejr o tome rekao: "On je bio Nuhov sin, jer Allah ne govori neistinu." Allah Uzvišeni kaže:

"...i Nuh zovnu sina svoga". Islamski učenjaci kažu da nijedna žena Allahovog poslanika nikada nije učinila nemoral, što su, također, rekli Mudžahid, ´Ikrime, Ed-Dahhak, Mejmun ibn Mervan, Sabit ibn Hadždžadž, kao i Ebu-Džafer Ibn-Džerir, što je, bez sumnje, ispravno stajalište.

Allah Uzvišeni iznosi šta je Nuhu, a.s., rečeno kada je njegova lađa pristala na planini Džudijj - tj. mir i blagoslov na njega, one koji su s njim, i na sve vjernike do Sudnjeg dana. Muhamed ibn Ka'b kaže da se ovaj mir i blagoslov odnosi na svakog vjernika i vjernicu do Sudnjeg dana, kao što se patnja i uživanje odnosi na svakog nevjernika i nevjernicu do Sudnjeg dana. Muhammed ibn Ishak kaže: "Nakon što je Allah, dž.š., odlučio da prekine potop, poslao je vjetar na zemlju i smirio vodu. Veliki izvor poplave i nebeska vrata su se zatvorili." Allah  Uzvišeni kaže: "O Zemljo gutaj vodu svoju...!", pa je voda počela smanjivati se i opadati. Kažu da se Nuh, a.s., sa svojim saputnicima ukrcao desetog redžeba i  da su u njoj plovili sto pedeset dana i da su na planini Džudijj ostali u  lađi mjesec dana.  Njihov izlazak iz lađe desio se deseti dan muharrema, ili se navodi približno ovome. U merfu' hadisu, koji prenosi Ibn-Džerir, navodi se da su oni taj dan postili, a Allah najbolje zna.

"Kaži im vijest o Nuhu", tj. prenesi, Muhammede, ovom narodu vijesti o Nuhu i njegovom narodu koji su ga lašcem nazivali, kao što je i tebe tvoj narod nazivao i kako ih je Allah poplavom uništio da upozori ove šta je zadesilo one. ‘Kad on reče narodu svome: ‘O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama’  ‘i moje opominjanje’ vas ‘Allahovim dokazima’", tj. Njegovim argumentima i znakovima, "a ja se stalno uzdam u Allaha", tj. i ne brinem za to - bilo vam teško ili lahko "onda se zajedno sa božanstvima svojim odlučite!" „i pripremite se zajedno sa svojim idolima koje, umjesto Allaha, obožavate!“ "i to ne krijte", tj. jasno iskažite. Ako tvrdite da ste vi u pravu, onda to jasno iznesite i ne časite ni jednog trenutka da učinite sa mnom ono što ste naumili. A ja vas se ne bojim, jer vi niste ni u kakvoj vjeri i ja se odričem vašeg mnogoboštva.

Zatim Uzvišeni kaže: "A ako glave okrenete" i nepokornost svoju pokažete, "pa ja od vas nikakvu nagradu ne tražim", tj. ja za svoje savjete ne tražim od vas nikakvu nagradu. "...mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman", tj. ja se pokoravam odredbama islama, vjere svih Allahovih vjerovjesnika, iako su njihovi zakoni bili različiti, kako Uzvišeni kaže: "Svima smo vama zakon i pravac propisali."(5:48) Za sve vjerovjesnike Allah Uzvišeni kaže u Kur'anu da su bili muslimani. A za posljednjeg Poslanika i prvaka svih poslanika, s.a.v.s., Uzvišeni kaže: "Klanjanje moje i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika: to mi je naređeno i ja sam pravi musliman." (6:162) U jednom pouzdanom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (571) "Mi smo skupino poslanika, djeca od jednog oca, a od različitih majki, ali nam je vjera jedna", a to je ibadet Allahu Jedinome, Koji nema druga, iako su naši vjerozakoni raznovrsni a smisao njegovih riječi’", znači da su oni braća, od različitih majki i jednog oca.

Allah Uzvišeni zatim kaže: "Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega“, tj. u vjeri ‘spasismo’, ‘i nasljednicima ih učinismo’, tj. na Zemlji, ‘a one koji dokaze naše nisu priznavali - potopismo pa pogledaj kako su završili oni koji se na opomene nisu osvrtali!’", tj. kako smo spasili vjernike, a uništili nevjernike.

Uzvišeni obavještava o Nuhu, a.s., kad ga je poslao njegovu narodu da ga opomene Allahovom kaznom, Njegovom velikom strogošću i osvetom onima koji poistovjete nekoga ili nešto sa Njim i koji poreknu Njegove poslanike

"...i on je govorio: O narode moj, samo Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?", zar se ne bojite Allaha zbog vašeg poistovjećivanja drugih sa Njim.

Nuh je zatražio pomoć od svoga Uzvišenog Gospodara, kao što kaže Uzvišeni: "I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!'" (54:10), a ovdje rekao je:

 "Gospodaru moj, pomozi mi, oni me u laž utjeruju!"

Kada mu je Uzvišeni naredio da sagradi i uredi lađu i da na nju ukrca od svega po dvoje, tj. muško i žensko od svake vrste životinja, biljaka, plodova i drugog, i da na nju ukrca svoju porodicu, "ali ne i one od njih za koje Riječ prethodila je", tj. one koji nisu vjerovali sa njim od njegove porodice, kao njegov sin i njegova žena, a oni koji su sa njim uzvjerovali oni su njegova porodica.

Allah Uzvišeni kaže:

"...i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni", tj. neka te ne obuzima samilost prema tvome narodu koji nije povjerovao nakon što mu je dostavljeno, jer Ja sam odredio da će biti potopljeni zbog nevjerovanja i bezbožništva u kojemu su. Kazivanje o ovome opširno je predhodilo u suri "Hud", pa nema potrebe za njegovim ponavljanjem ovdje.

"Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe - reci: 'Hvala Allahu, Koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!'", kao što su riječi Uzvišenog:

"...i da reknete: 'Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" (43:13-14).

 Allah Uzvišeni kaže:

"I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!'", tj. kao što je Uzvišeni ukazao milost njemu i narodu njegovu spasivši ga od potopa, i on se je zahvalio Allahu što ih je spasio od naroda  nevjerničkog kojeg je potopio, tako ga Allah Uzvišeni podučava da se moli:

"I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!'"

Allah Uzvišeni kaže: "U tome su, zaista, pouke", tj. u ovome činu spašavanja vjernika a upropaštavanja nevjernika - pouke su, tj. dokazi i jasni argumenti o istinosti vjerovjesnika glede onoga sa čime su došli od Allaha Uzvišenog, i da On, Uzvišeni, radi što hoće, da nad svim ima moć i da sve poznaje. Allah Uzvišeni kaže: "a Mi smo, doista, stavljali na kušnju", tj. iskušavali smo robove slanjem poslanika.

Uzvišeni obavještava da se odazvao Svome narodu i poslaniku Nuhu, a.s., koji je tražio kaznu za svoj narod: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnike i nevjernike rađati." /71:26, 27/

Uzvišeni kaže: "I spomeni Nuha kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i porodicu njegovu spasismo", tj. one koji su sa njim vjerovali, "od jada velikog", tj. teškog stanja, utjeravanja u laž i uznemiravanja. On je sa njima proveo 950, gotovo hiljadu godina, pozivajući ih Allahu, dž.š., ali mu se mali broj odazvao. Stalno su ga uznemiravali. Prolazile su generacije jedna za drugom, a stanje se nije mijenjalo.

"I od naroda ga zaštitismo", tj. Mi smo ga spasili i izbavili ga od naroda njegova kao pobjednika, "koji su smatrali neistinitim dokaze Naše. To bijahu opaki ljudi pa ih sve potopismo." Niko od njih nije ostao na Zemlji, kako je to i tražio njihov poslanik, a.s.

Uzvišeni obavještava da je On poslije Nuhovog naroda stvorio druga pokoljenja. Po jednom mišljenju to je bio narod Ada, koji se pojavio poslije njih. Ima mišljenje da je to narod Semud, zbog riječi Uzvišenog:

 "I zasluženo bi ih pogodio strašan glas."

ali su ga oni u laž utjerali, jer je bio čovjek kao i oni sami. Negirali su i ahiret i tjelesno proživljenje.

"Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista, oživljeni biti?

Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!", tj. to je vrlo daleko.

'Gospodaru moj', zamolio bi on, 'pomozi mi, oni me u laž utjeruju!', tj. zatražio je poslanik pomoć svoga Gospodara protiv njih.

"Uskoro će se oni pokajati!", odgovorio bi On, tj. zbog svoga poricanja tebe.

Ovo je obavještavanje od strane Allaha, dž.š., o Svome robu i poslaniku Nuhu, a.s., a on je prvi poslanik koga je Allah dž.š. poslao stanovnicima Zemlje nakon što su obožavali kipove i njima slične, pa ga je njegov narod nijekao i utjerivao u laž, te su i dalje nastavili sa širkom kao i ranije. Pa je Allah, dž.š., objavio da je njihovo negiranje Nuha, a.s., ustvari negiranje svih poslanika. Zbog toga Uzvišeni kaže:

"I Nuhov narod smatrao je lažnim poslanike."

"Kad im brat njihov Nuh reče: 'Kako to da se Allaha ne bojite!'", tj. zar se ne plašite Allaha kad obožavate nekog drugog mimo Njega.

"Ja sam vam, sigurno poslanik pouzdani", tj. ja sam, zaista, poslan od strane Allaha, dž.š., i pouzdan sam prenosilac Njegove objave, ništa joj neću dodati, a niti oduzeti od nje.

"Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade", tj. ne tražim od vas nikakvu nagradu za ono na što vas opominjem i savjetujem.

"Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade", tj. ne tražim od vas nikakvu nagradu za ono na što vas opominjem i savjetujem.

"Mene će Gospodar svjetova nagraditi", tj. pripremljena mi je nagrada za to kod Njega, Uzvišenog.

"Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" On vam je već objasnio moju iskrenost, prijateljstvo i moju pouzdanost, zato budite poslušni meni u onome čemu vas pozivam, vjeri u Jednog Boga, Uzvišenog Allaha, dž.š., i odbacivanju širka.

Kao da  su ga pitali i tražili od njega da udalji potlačene i slabe kako bi ga oni slijedili, smatrajući se višim od njih.

Zbog toga: "Oni rekoše: 'Kako da te poslušamo kad te najniži sloj ljudi slijedi?'", tj. da se izjednačimo sa njima u pravima, obvezama i položaju.

"'Ne znam ja šta oni rade', reče on", tj. šta to mene obavezuje u pogledu toga što su moji sljedbenici, pa makar bilo šta radili. A što se mene tiče, obavezan sam da primim njihovo vjerovanje, a samo Allah upravlja njihovim tajnim poslovima.

"Svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, a ja vjernike neću otjerati", on im to neće uskratiti, jer je on poslanik svoga Gospodara, pa ko ga posluša, slijedi ga i vjeruje u ono što je njemu objavljeno, prihvati ga bez obzira bio on ugledan ili slab, visokog statusa ili bijednik:

"ja samo javno opominjem", tj. ja sam poslan samo da opominjem.

"Svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, a ja vjernike neću otjerati", on im to neće uskratiti, jer je on poslanik svoga Gospodara, pa ko ga posluša, slijedi ga i vjeruje u ono što je njemu objavljeno, prihvati ga bez obzira bio on ugledan ili slab, visokog statusa ili bijednik:

"ja samo javno opominjem", tj. ja sam poslan samo da opominjem.

"Svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, a ja vjernike neću otjerati", on im to neće uskratiti, jer je on poslanik svoga Gospodara, pa ko ga posluša, slijedi ga i vjeruje u ono što je njemu objavljeno, prihvati ga bez obzira bio on ugledan ili slab, visokog statusa ili bijednik:

"ja samo javno opominjem", tj. ja sam poslan samo da opominjem.

Boravak se Allahovog Poslanika među njima odužio jer ih je pozivao Uzvišenom Allahu, dž.š., danonoćno, tajno i javno, ali sve što ih je više pozivao, oni su sve više tvrdoglaviji ostajali u svome nevjerstvu i ustrajnosti u njemu, i na kraju rekoše:

"Ako se ne okaniš, o Nuhu", rekoše oni, "bit ćeš sigurno kamenovan", tj. mi ćemo te kamenovati.

Tada je uputio molbu protiv njih, a Allah, dž.š., mu je molbu uslišao pa kaže:

"Gospodaru moj", reče on, "narod moj me u laž utjeruje", "pa Ti meni i njima presudi, i mene i vjernike koji su sa mnom spasi."

Tada je uputio molbu protiv njih, a Allah, dž.š., mu je molbu uslišao pa kaže:

"Gospodaru moj", reče on, "narod moj me u laž utjeruje", "pa Ti meni i njima presudi, i mene i vjernike koji su sa mnom spasi."

Slično kao što Allah, dž.š., kaže:

"I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobjeđen, Ti se osveti'" (54:10)

A ovdje kaže:

"I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili", "a ostale potopili."

Pojam "el mešhun" - "lađa krcata", znači napunjena i natovarena svim vrstama robe koje je nosila na sebi, od svake vrste po dvoje, tj. spasili smo Nuha i sve one koji su ga slijedili, a potopili smo sve odreda, zajedno one koji mu nisu vjerovali i koji su se suprotstavljali njegovoj naredbi.

A ovdje kaže:

"I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili", "a ostale potopili."

Pojam "el mešhun" - "lađa krcata", znači napunjena i natovarena svim vrstama robe koje je nosila na sebi, od svake vrste po dvoje, tj. spasili smo Nuha i sve one koji su ga slijedili, a potopili smo sve odreda, zajedno one koji mu nisu vjerovali i koji su se suprotstavljali njegovoj naredbi.

Allah nam, dž.š., kazuje o Svome robu i poslaniku Nuhu, a.s., koji se žalio svome Uzvišenom Gospodaru šta ga je sve snašlo od njegova naroda, i šta je sve trpio od njih u tom dugom vremenskom periodu koji je trajao pedeset godina manje od hiljade. On govori šta je sve objašnjavao svome narodu, i kako ih je pozivao na jedini ispravni, pravi put, pa kaže:

"Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao." Nisam propustio pozovati ih ni noću ni danju, sprovodeći u djelo Tvoju naredbu i nastojeći biti u Tvojoj pokornosti.

"Ali ga je pozivanje moje još više udaljilo." Kada sam ih pozvao da se približe Istini, oni su bježali od nje.

"I govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On doista mnogo prašta.'" Pokajte se za činjenje širka i vjerujte u jednog Uzvišenog Gospodara. Pa ko se pokaje - Allah, dž.š., to će mu pokajanje primiti, ma koliko veliki bili njegovi grijesi.

"On će vam kišu obilatu slati."  Redovno će vam slati kišu. Zato je mustehabb - lijepo učiti ovu suru u namazu za kišu (salatul-istiska). Slično se prenosi i od vladara pravovjernih, Omera b. el-Hataba, r.a., koji kada se popeo na minber da održi hutbu za vrijeme klanjanja namaza za kišu, nije ništa govorio osim što je donosio istigfar (tražio oprost) i učio ajete vezane za istigfar. U te ajete spada i ovaj:

"I govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta'", a zatim je rekao: "Tražio sam kišu na osnovu zvijezde koja je predskazuje."

Allah, dž.š., veli:

"I pomoći vas imanjima i sinovima, dat će vam bašče, i rijeke će vam dati."  Pored ovoga podstičete se još i ukoliko se pokajete Allahu, dž.š., i zatražite od Njega oprosta i pokorite Mu se, Allah će vas, dž.š., obdariti imetkom i sinovima i dat će da vam raste razno rastinje i mlijeko u izobilju. Još će vam dati rijeke i bašče. Poslije ovoga se mijenja metod, pa se koristi metod zastrašivanja.

"Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite." Allahove veličine, a ne bojite se ni kazne.

"A On vas postepeno stvara?!" On vas je stvorio u periodima, počev od sperme, ugruška usirene krvi i fetusa.

"Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio", i ona, kao spratovi, jedna iznad drugih.

"I na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio." Allah, dž.š., učinio je da Sunce i Mjesec različito sjaju i svako od ova dva tijela ima svoju granicu (mjeru). Noć i dan se raspoznaju po izlasku i zalasku sunca. Allah, dž.š., odredio je Mjesecu putanju i položaj i učinio da Mjesec različito sija. Ponekad se to odašiljanje svjetlosti pojača i dostigne najveću granicu, pa se potom počne smanjivati sve dok se u potpunosti ne sakrije, označavajući tako završetak mjeseci i godina. Ovaj je ajet sličan ajeti-kerimu: "A Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje." (10:5)

"Allah vas od zemlje poput bilja stvara; zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti." On vas je stvorio od zemlje, a zatim će vas u nju vratiti kada umrete. Potom će vas iz nje izvesti u vrijeme prozivanja i skupljanja na Sudnjem danu, kao što vas je stvorio i prvi put.

"Allah vas od zemlje poput bilja stvara; zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti." On vas je stvorio od zemlje, a zatim će vas u nju vratiti kada umrete. Potom će vas iz nje izvesti u vrijeme prozivanja i skupljanja na Sudnjem danu, kao što vas je stvorio i prvi put.

"Allah vam je zemlju učinio ravnom." Allah ju je, dž.š., učinio prostranom, zaravnjenom i učvrstio ju je nepomičnim brdima.

"Da biste po njoj hodili putevima prostranim." Allah ju je, dž.š., u vama stvorio da biste na njoj živjeli i putovali, kretali se kuda hoćete po njenim dijelovima.

Sve je ovo dio od onoga što im je govorio Nuh a.s., ukazujući na Allahovu, dž.š., moć i veličinu u stvaranju nebesa i Zemlje, u Allahovim, dž.š., blagodatima prema njima. Samo je On Onaj Kome se nužno ibadet mora činiti, ne pripisujući Mu nikoga za druga. On nema Sebi ravna. Nema družicu niti dijete. Nema ministra, niti savjetnika. On je Uzvišeni i Veliki, neka je Slavljen i Uzvišen.

Allah, dž.š., obavještava o Nuhu, a.s., da Mu je saopćio - a On je Sveznajući, Kome ništa ne promiče - da su oni, i pored spomenutog gornjeg objašnjenja i raznovrsnih metoda pozivanja, uz podsticanje i zastrašivanje, iskazali neposlušnost prema njemu i u laž ga ugonili. Slijedili su one koji su zapostavili Allahove, dž.š., naredbe. Uživali su u velikom bogatstvu, sa mnogo djece. To, nikako, nije počast od Allaha, dž.š., već postupnost i davanje određenog roka prije kazne. Zbog toga Allah, dž.š., veli:

"Oni se povode za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju."

Zbog toga Allah, dž.š., ovdje kaže:

"I spletke velike snuju; i govore: 'Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte.'" Ovo su imena njihovih idola koje su, pored Allaha, dž.š., obožavali. Buharija prenosi od Ibn-Abbasa svojim lancem prenosilaca: (522) "Idoli koji su bili kod Nuhovog naroda pojavili su se kod Arapa; Vedd je bio u plemenu Kelb u Dumetul-Džendel, Suva je bio idol plemena Huzejl, a Jegus plemena Murad, a potom Beni-Gatfan u Džerefu u Sebi. Jeuk je bio u Hemedanu, a Nesr u Himjeru u porodici Zu-Kila’. Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog, a.s., naroda. Kada su umrli, šejtan je zaveo njihov narod da naprave kipove i postave ih ondje gdje su sjedili, i naveo ih da ih nazovu po njihovim imenima, što su i učinili... Oni nisu obožavani prije nego što su ovi umrli i dok nije nestalo znanja. Potom su ovi kipovi počeli bivati obožavani."

Allah, dž.š., veli: "A već su mnoge u zabludu doveli." Kipovi koje su oni prihvatili kao božanstvo mnoge su ljude u zabludu odveli. Klanjanje tim kumirima potrajalo je stoljećima sve do ovog našeg vremena među Arapima i nearapima i ostalim narodima. El-Halil (Ibrahim, a.s.) govorio je u svojim dovama:

"...i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima. Oni su,  Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli..." (14:35) "Pa Ti nasilnicima samo zabludu povećaj." Ovo je njegova dova (Nuha, a.s.) protiv svoga naroda zbog neposlušnosti, nevjerstva i inada, kao što je i Musa upućivao kletvu protiv Faraona i njegove svite, koja je izražena u riječima Allaha, dž.š.:

"...Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive kaznu bolnu." (10:88) Allah, dž.š., uslišao je dove obojice poslanika protiv njihova naroda. On je potopio Nuhov narod zbog njihovog nevjerovanja Nuha. a.s.

Nakon što je spomenuo Uzvišeni zalutalost većine prethodnika s puta spasa, nastavlja pojašnjenje tog i spominje Nuha, a.s., i ono što je doživio od svog naroda od nijekanja njegove poslaničke misije. Iako ih je pozivao devetsto pedeset godina, pozivajući ih da vjeruju Allaha, odazvalo mu se vrlo malo njih. Onda se obratio dovom svome Gospodaru:

 "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti." Pa se Allah, dž.š., rasrdio na njih zbog srdžbe Nuha, a.s., na njih. I zato kaže Uzvišeni:

 "A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali", njemu.

njega i porodicu njegovu spasili smo teške nevolje

Ibn - Abbas, r.a., kaže da nije spašen niko osim sljedbenika Nuha, a.s.

tj. njegov slučaj nije zaboravljen, po lijepom se spominje i on je istinit spomen svih poslanika.

I riječi Uzvišenog:

"Selam Nuhu među narodima!", pojašnjavaju kako je ovjekovječio njemu lijep spomen i lijepu pohvalu te njega selame sve skupine i narodi.