Uzvišeni ističe čovjekov strah kada ga zadesi nevolja, kao što su riječi Uzvišenog: „A kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli“ (41:51), tj. mnogo jer kada ga snađe nevolja, boji se i zabrine, i mnogo se moli da je odstrani u svim njegovim stanjima, a kada mu Allah otkloni njegovu nevolju, on odustane, udalji se ustranu i ode kao da mu nije ništa bilo: „On nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila.“ Zatim Uzvišeni kori ovu njegovu osobinu i njegov put, pa kaže: „Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ A što se tiče onog koji je na uputi i pravom putu, on se izuzima od toga, kao u riječima Uzvišenog: „Osim onih koji su strpljivi i koji dobra djela čine.“ (11:11)

Uzvišeni ističe tvrdokornost i prigovor mnogobožaca, Kurejšija nevjernika, koji su se okrenuli od Uzvišenog. Kada im je Poslanik, s.a.v.s., čitao Allahovu Knjigu i Njegove jasne argumente, govorili su mu: „Donesi nam kakav drugi Kur'an na drugi način, ili ga izmijeni u drugi oblik.“ Uzvišeni Allah rekao je Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: „Reci: ‘Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam’", tj. nije ovo do mene, ja sam samo rob kome se naređuje i poslanik koji dostavlja od Allaha. „Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim - ako budem neposlušan svome Gospodaru - patnje na Velikom danu.“

Ovdje Allah Uzvišeni iznosi razloge zbog kojih Ga je Musa, a.s., molio protiv Faraona i njegovih glavešina, pošto su odbili prihvatiti istinu, ostavši ustrajni u zabludi i nevjerstvu, tvrdoglavo i oholo poričući sve dokaze. Musa, a.s., reče: „Gospodaru naš, Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive“, tj. i uživanja ovoga svijeta, i obilna bogatstva, "na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga", tj. da zavode - onim što si im dao od moći i imetkom - neke koje Ti hoćeš od Tvojih robova. A dao si "Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova", "pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu." Ova molba upućena od Musaa, a.s.,  Allahu, dž.š., bila je izraz njegovog gnjeva prema Faraonu i njegovim glavešinama, nakon što mu je bilo jasno da od njih nema nikakva dobra, što je molio i Nuh, a.s., riječima: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati."(71:26)

Riječi Uzvišenog: "I grmljavina veliča i hvali Njega" poput su riječi Uzvišenog: "I ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga." (17:44) Imam Ahmed prenosi i kaže: Pričao nam je Jezid, koji kaže: Kazivao nam je i Ibrahim bin S'ad, a on kaže: Obavijestio me je moj otac rekavši: "Sjedio sam u džamiji pored Humejda bin Abdurrahmana kada je prošao jedan starac iz plemena Beni-Gaffar. Prema njemu se uputio Humejd te približivši se rekao: ′O bratiću, napravi jedno mjesto između mene i tebe.′ On je bio u pratnji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prišao je i sjeo između mene i Humejda koji mu se obratio riječima: ′Kakva je sadržina govora koji si mi pričao od Allahovog Poslanika?′ Starac je otpočeo: ′čuo sam od jednog šejha iz plemena Beni-Gaffar, a koji je opet čuo od Allahovg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (645) Allah stvara oblake pa oni govore najljepšim govorom i najljepšim smiješkom se smiješe.″ Ovim se želi reći da je govor oblaka grom, a njegov smijeh munja, a Allah najbolje zna... Musa bin Ubejde prenoseći od Sa'd bin Ibrahima kaže: "Allah šalje kišu i od nje nema boljeg obveseljivača, niti prisnijeg sugovornika. Munja je njen smijeh a grom njen govor.″ Imam Ahmed prenosi od Salima a ovoj od svog oca da je rekao: (646) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi čuo grmljavinu, proučio bi ′Bože, ne usmrti nas svojom srdžbom, ne uništi nas Svojim gnjevom, nemoj nas uništiti Svojom kaznom i prije toga nas spasi.′″ Hadis prenosi Et-Tirmizi, El-Buhari u poglavlju "O etici", zatim En-Nesai u djelu "Dan o noć" i El-Hakim u svom Mustedreku. Imam Ebu-Dža'fer bin Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea merfu' hadis: (647) ″Kada bi Allahov Poslanik čuo grmljavinu proučio bi: ′Uzvišen neka je Onaj Koga grmljavina hvali i veliča.′″ El-Evzai kaže: "Ibn Ebi-Zekerijja govorio bi: 'Ko kaže kada čuje grmljavinu: Uzvišen je Allah i hvaljen - neće ga pogoditi grom.'" Et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: (648) 'Kada čujete grmljavinu, spominjite Allaha jer Allah neće kazniti onoga ko Ga spominje.'" Uzvišeni kaže: "On šalje gromove i udara njima koga hoće", tj. šalje ih kao kaznu kojom kažnjava one koje hoće, zbog čega će pred Sudnji dan biti gromova sve više. Imam Ahmed prenosi od Ebi-Sejjida el-Hudrija, neka je Allah sa njim zadovoljan, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (649) "Kako se Sudnji dan bude približavao, gromova će biti sve više, tako da će čovjek doći narodu pa ih upitati: 'Ko je od vas jutros udaren gromom?' Reći će: 'Gromom je bio udaren taj i taj, taj i taj.'" Prenosi se da je razlog objavljivanja ovog ajeta naveden u nekoliko predanja. Jedno je od njih ono koje prenosi hafiz Ebu-Bekr el Bezzar od Aburrahmana bin Sahara el-Abdija: (650) "Da ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao jednom silniku kojeg je pozivao u islam, a on ga je upitao: 'Da li vi mislite da je vaš gospodar zlato ili srebro ili pak biser?' Dok se on sa njima raspravljao, Allah je poslao oblak, zagrmjelo je, te je na tog silnika poslan grom koji mu je odbio glavu, nakon čega je objavljen ovaj ajet." Kaže se da je ajet objavljen zbog slučaja Amira bin Tufejla i Irbida bin Rebije. Kada su došli u Medinu kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tražili su od njega da sa njima podijeli vlast što je Muhammed, a.s., odbio. Amir bin Tufejl rekao mu je: "Tako mi Allaha, Medinu ću protiv tebe napuniti samim konjanicima i mnoštovom ljudi″, na što mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah i ensarije to će ti uskratiti." Njih su dvojica poslije naumili mučki ubiti Allahovog Poslanika, od čega ga je Allah zaštitio i sačuvao. Nakon toga su otišli kako bi svijet nahuškali da zaratuje sa Poslanikom. Na Irbida bin Rebiju poslan je grom, koji ga je spalio. Amira bin Tufejla kaznio je kugom koja će na njemu prouzrokovati gušu što će ga usmrtiti. O njima dvojici objavljen je ovaj ajet: "On šalje gromove...", i riječi gospodara: "I opet oni raspravljaju o Allahu", tj. sumnjaju u Njegovu veličinu, a drugog boga osim Njega nema. "A on sve može." Hazreti Alija, neka je Allah zadovoljan njime, kaže: "Allah je Taj Koji je sve u stanju."

Uzvišeni kaže: "Neki od onih kojima smo dali Knjigu", to su oni koji izvršavaju zapovijedi Njegove. "Raduju se svemu što objavljujemo tebi", tj. Kur'anu, jer u njihovim knjigama postoje svjedočanstva o tome da je istina i on se nagovještava, kako to Uzvišeni veli: "Neki od sljed­benika Knjige čitaju je onako kako je objav­ljena." (2:121) Riječi Uzvišenog: "Ali neki protivnici ne priznaju nešto od Objave." Mudžahid kaže da su židovi i kršćani ti koji niječu dio istine koja ti je objavljena. "Reci: 'Meni je naređeno da samo Allahu ibadet činim i da Njemu nikoga ravnim ne smatram'", tj. poslan sam da jedino Allaha, Koji sudruga nema obožavam, kao što su i poslanici prije mene slati. "Njemu ja pozivam", Njegovom putu ja ljude po­zivam. "I Njemu se vraćam", tj. moj povratak i prebivalište moje.

Ovo upućuje na to da se ovdje radi o drugoj dovi nakon prve dove kojom se Ibrahim, a.s., molio kada je odlazio od Hadžere i njenog djeteta, a to je bilo prije gradnje Kabe. Druga dova bila je sigurno poslije gradnje Kabe i želja upućena Uzvišenom Allahu, zbog čega kaže: "Kod Tvoga časnog hrama", i govor Uzvišenog:

"Da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali."

Ibn-Džerir kaže da se te riječi odnose na Allahov govor: "časnog", tj. učinio sam ga svetim da bi njegovi stanovnici mogli kod njega namaz obaviti. "Zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima." Allahove riječi "nekih ljudi", tj. njima se podrazumijevaju muslimani, a Allahov  govor: "I opskrbi ih raznim plodovima", tj. kako bi im to bila potpora da ti poslušni budu, što je Allah i uslišio, kako to Uzvišeni veli:

"Zar im ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu, gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni." (28:57) Ovo je ljubaznost Uzvišenog Allaha i Njegova plemenitost, milost i bereket, a u samom gradu Meki i oko Meke nema ni jednog drveta koje plodove daje, a u Meku se slivaju plodovi sa svih strana jer je uslišana dova Ibrahima Halila, a.s.

Svom se Uzvišenom Gospodaru na djetetu koje mu je u starosti darovao, riječima zahvalio:

"Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe", tj. onome ko Ga moli, On molbu usliša. Za dijete za koje sam Ga molio meni je dovu uslišao.

"Gospodaru moj, daj da ja obavljam namaz", tj. učini me ustrajnim u namazu i izvršavanju namaskih obreda. "I potomci moji", tj. učini ih onima koji će namaz obavljati. "Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju", tj. za sve ono za što sam Ti se obraćao.

Uzvišeni obavještava o naglosti čovjeka i njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili svoga imetka i prizivanja smrti, propasti, uništenja i prokletstva i slično tome. Da mu je Allah uslišao njegovu dovu propao bi kao što kaže Uzvišeni: "Da Allah daje zlo ljudima brzo." /10:11/ Tako ga tumači Ibn-Abbas i drugi, a to je već istaknuto u hadisu:
/14/ "I nemojte proklinjati sebe niti svoj imetak, pa da dođe čas kada Allah uslišava dove." Čovjeka podstiče na to njegovo nestrpljenje i žurba. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Čovjek je, doista, nagao."

Ovo je Jusufova dova kojom se obraćao Uzvišenom Gospodaru, pošto ga je obasuo Svojim blagodatima - sastavio ga sa roditeljima i braćom i dao mu poslanstvo i vlast na zemlji - da mu Gospodar Uzvišeni, kao što mu je dao blagodati ovoga svijeta, da i blagodati ahireta; da umre kad mu dođe trenutak smrti, kao musliman i da ga Allah Uzvišeni pridruži dobrim ljudima - njegovoj braći vjerovjesnicima i poslanicima - neka je na njih Allahova milost i blagoslov! Moguće je i da je ovu dovu Jusuf, a.s., učio i pred svoju smrt, kao što se od Aiše, r.a., prenosi u dva sahiha (624) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u trenucima smrti podigao svoj kažiprst i tri puta ponovio: „Moj Bože, pridruži me Visokom društvu!“ Moguće je da je Jusuf, a.s., molio da umre u islamu i da se pridruži dobrim ljudima, kada mu za to dođe trenutak, a moguće je da je on  tražio da se to ispuni, što je po njihovom vjerozakonu bilo dozvoljeno. Ibn-Abbas je rekao: „Nikada nijedan poslanik prije Jusufa, a.s., nije želio smrt.“ Ovo u našoj vjeri nije dozvoljeno: U dva sahiha navodi se hadis: (625) „Neka niko od vas ne poželi smrt zbog nesreće koja ga pogodi, jer ako bude dobro činio, to će mu se povećati, a ako bude griješio, molit će Allahovu milost. Ali neka kaže: „Bože moj, daj mi da živim dok je život za mene bolji, a usmrti me kad smrt bude za mene bolja od života!“ Imam Ahmed prenosi od Ebu-Umame, koji kaže: (626) „Sjedili smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji nas je podsjećao na smrt, pa smo se rastužili;  Sa'd ibn Vekas ja zaplakao i rekao: „Kamo sreće da sam mrtav!“, na što Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: „O Sa'de, ako budeš stvoren za Dženneta, tvoj život neće biti dug, zato gledaj da ti djela budu dobra, jer to ti je bolje!“ Ovo je u odnosu na iskušenja pojedinca, a ako je pak smutnja zavladala u vjeri, onda je dozvoljeno tražiti smrt, kao što Uzvišeni kaže, govoreći o čarobnjacima, kada ih je Faraon htio odvratiti od njihove vjere, prijeteći im smrću, a oni rekoše: „Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!“ (7:126) U hadisu koji od Mu'aza prenose Ahmed i Et-Tirmizi (627) kaže se: „...Kada budeš htio ljude staviti u iskušenje, uzmi me, onda, Sebi bez iskušenja!“ Ibn-Džerir navodi da, iako su Jakubovi sinovi učinili sa Jusufom to što su učinili, njihov je otac ipak za njih tražio oprosta, pa je Allah primio njihovo pokajanje i oprostio im grijehe. Es-Suddi navodi da je Jakub, a.s., pošto mu se približila smrt, oporučio Jusufu da ga sahrani kod Ibrahima i Ishaka, a.s. I kada je umro, balzamirao ga je i tijelo poslao u Šam, pa je sahranjen kod ove dvojice poslanika, s.a.v.s.406

---

406  Allahov Poslanik, s.a.v.s., međutim, kaže da se Allahovi poslanici sahranjuju tamo gdje su i umrli.

Allah Uzvišeni kaže:

"A Mi , zaista, možemo da ti pokažemo ono čime im prijetimo", tj. da hoćemo, Mi bi smo ti pokazali kazne koje će ih pogoditi.

Zatim Uzvišeni kaže upućujući na najbolji lijek koji koristi prilikom druženja sa svijetom, a to je da se čini dobro onome ko čini zlo, da bi se dobila njegova naklonost pa da se njegovo neprijateljstvo preobrazi u prijateljstvo. Tako Uzvišeni kaže: "Ti lijepim zlo uzvrati." Ovo je slično drugim riječima Uzvišenog:

"...zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (41:34)

"i reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih'", nakon što mu je naredio da ljudima lijepim uzvraća, naređuje mu da traži od Njega, Uzvišenog, zaštitu od šejtana, jer sa njima ne koristi ni jedno sredstvo i nijedna metoda koja je lijepa jer šejtani su, općepoznato, neposlušni, pa njihove spletke može samo Allah Uzvišeni spriječiti. Već smo ranije kod tumačenja "istiaze" naveli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio dovu /276/:  "Tražim zaštitu kod Allaha, Koji sve čuje i zna od prokletog šejtana, od njegovog davljenja, njegove oholosti i njegove poezije."

Uzvišeni kaže: "Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati odaziva", tj. on je Onaj Kojem se jedino može pribjeći u nuždi, koji otklanja zlo i štetu nevoljnika bez razlike. Uzvišeni kaže:

"Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On."/17:67/  Imam Ahmed prenosi od čovjeka koji kaže: /398/ "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, čemu ti pozivaš?' On reče: 'Pozivam Allahu, dž.š., Njemu Jedinom, Koji, ako te zadesi kakvo zlo i ti Mu se obratiš, otklanja od tebe to zlo, Koji ti, ako zalutaš u nekoj pustoši pa mu se obratiš, odgovori, Koji, ako te zadesi neplodnost, u usjevima  pa Mu se ti obratiš, dadne da usjevi proklijaju  i narastu.'" Zatim reče: "Rekao sam Mu: 'Uputi me', a on reče: 'Ne psuj nikoga, ne budi ravnodušan prema dobročinstvu, kada sretneš brata budi nasmijana lica prema njemu, ili makar iz svoje kofe ulij vode u posudu onoga ko traži vodu. Neka ti tvoj ogrtač (izar) bude do pola potkoljenice, a ako to ne prihvataš, onda do članka. A čuvaj se spuštanja ogrtača ispod članaka, jer je to oholost, a, doista, Allah ne voli oholost.'" U drugom predanju ovaj ashab dodaje, pa kaže: ”Poslije ovoga nisam grdio nikoga, pa ni ovcu ni devu.”  Priča se da je neki čovjek pratio drugog čovjeka na putu, pa ga je prevario i naumio ga ubiti. Ovaj je pokušao prvo da ga se riješi skromnošću i poniznošću, zatim zastrašivanjem kaznom Allaha, dž.š. Međutim, sve što je ovaj više pokušavao da ga odvrati, ovaj je bio sve uporniji da ga ubije, a on mu reče: "Dobro, dopusti mi da klanjam dva rekata", a ovaj mu rekao je da što brže klanja, pa je on počeo klanjati, ali se sav tresao od žestine straha, te mu nikako nije padalo na um ništa iz Kur'ana pa čak ni jedno slovo pa je ostao tako stojeći zapanjen, a ovaj reče: "Hajde završi!", pa je Allah, dž.š., učinio da mi na jezik dođu riječi Uzvišenog Allaha: "Onaj Koji se nevoljniku, kad se obrati, odaziva i Koji zlo otklanja..." "U takvom stanju ugledao sam konjanika koji se približavao iz doline noseći u ruci koplje; njim je pogodio čovjeka pravo u srce i ovaj je pao mrtav. Ja sam se prihvatio za konjanika i upitao ga: 'Tako ti Allaha, ko si ti?' A on odgovori: 'Ja sam izaslanik Onoga Koji se odaziva onome koji je u nevolji i Koji od njega otklanja zlo.' Nakon toga uzeo sam magarca i devu i vratio se siguran i spašen."

Uzvišeni kaže: "i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje", tj. generacije naslijeđuju jedne druge i potom oni  nasljeđuju svoje prethodnike, kao što Uzvišeni kaže:

"A kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji nasljednika postaviti!'" /2:30/, tj. narode koji će nasljeđivati jedni druge, kako smo to ranije objasnili, a slično znači i ovaj ajet, tj. ummet nakon ummeta, generacija nakon generacije.

"Zar pored Allaha postoji drugi bog?!", tj. nakon ovih detaljnih objašnjenja i iznošenja nesumnjivih Allahovih, dž.š., dokaza onima  koji pored Allaha obožavaju drugog boga, postavlja im se pitanje zar postoji drugi bog. I time su spoznali da je On, Allah, Jedini Koji stvara, odaziva se nevoljniku kada Mu se obrati i otklanja od njega zlo, On, Jedini, Koji nema druga: "Kako nikako vi pouku da primite!?", tj. kako malo njh promišlja o onome što ih vodi Istini i upućuje Pravom putu.

Ovo je molba Ibrahima, a.s., da mu njegov Gospodar da mudrost. Es-Suddi kaže: "Poslanstvo", a Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "i pridruži me onima koji su dobri", tj. učini me da budem s onima koji su dobri i na dunjaluku i na ahiretu. Na smrtnom času  Poslanik, s.a.v.s, rekao je: /382/ "Bože, učini me da budem u društvu odlikovanih!", rekavši to tri puta. U drugom se hadisu kaže: /383/ "Bože, oživi nas kao muslimane, daj da umremo kao muslimani, pridruži nas dobrima, ne daj da budemo poniženi i osramoćeni, a niti da mijenjamo Tvoju vjeru!"

Uzvišeni kaže: "I učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći", tj. učini da spomen na mene ostane lijep nakon moje smrti, da budem spominjan samo po dobru, kao što Uzvišeni kaže:

"I u naraštajima kasnijim spomen sačuvasmo", "Nek je u miru Ibrahim", "Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine." (37:108 - 110)

Uzvišeni veli: "I učini me jednim od onih kojima ćeš dženetske blagodati darovati", tj. daj mi blagodati na dunjaluku tim što će na mene ostati lijep spomen nakon moje smrti, a daj mi blagodati i na ahiretu, tako što ćeš me učiniti jednim od onih kojima ćeš darovati dženetske blagodati.

Uzvišeni kaže: "Iocu mome oprosti", kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim" (14:41) i ovo je ono od čega je odustao Ibrahim, a.s., kao što kaže Uzvišeni:

"A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv" (9:114) Uzvišeni je zabranio Ibrahimu  traženje oprosta za svoga oca pa Uzvišeni kaže:

"Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili" - i tako dalje do kraja ajeta - "ali te ne mogu od Allaha odbraniti." (60:4)

Uzvišeni veli: "I ne osramotite me na Dan kad će ljudi oživljeni biti", tj. sačuvaj me od sramote i poniženja na Sudnjem danu. Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea merfu-hadis: /384/ "Ibrahim, a.s., će na Sudnjem danu sresti svoga oca Azera. Na Azerovom licu bit će mrlja i prašine pa će mu Ibrahim, a.s., reći: 'Nisam li ti rekao da mi se ne protiviš i ne budeš odmetnik i otpadnik?!', a njegov otac će odgovoriti: 'Evo danas se ne suprotstavljam i ne protivim ti se', a Ibrahim će reći: 'Gospodaru moj, Ti si mi, zaista, obećao da me nećeš poniziti na Dan proživljenja, a zar ima većeg poniženja od toga da me udaljiš od moga oca', pa će Uzvišeni Allah, dž.š., reći: 'Ja sam, zaista, zabranio Džennet kafirima', a zatim će reći: 'O Ibrahime, pogledaj u svoje noge', pa će on pogledati, a kad ono mužjak hijene u blatu i izmetu. Tad će biti prihvaćen za noge i bačen u Vatru." Ovaj hadis prenosi samo Buharija.

Pojam "ez-zejh" ovdje je u značenju hijene muškog pola, Azer kao da se pretvorio u lik smrdljive i odvratne hijene, umazane svojim izmetom, on će biti bačen u Vatru.

Uzvišeni, dž.š., kaže: "Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti", tj. ništa neće sačuvati čovjeka od Allahove, dž.š., kazne, njegov imetak, pa makar imao toliko zlata da ispuni njime cijelu zemlju "a ni sinovi", tj. kada bi sa njima prekrio cijelu Zemlju neće mu koristiti toga dana ništa osim vjerovanja u Allaha, dž.š., i iskrene vjere u Njega, i istinskog oslobođenja od širka sebe i svoje porodice.

Uzvišeni, dž.š., kaže: "Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti", tj. ništa neće sačuvati čovjeka od Allahove, dž.š., kazne, njegov imetak, pa makar imao toliko zlata da ispuni njime cijelu zemlju "a ni sinovi", tj. kada bi sa njima prekrio cijelu Zemlju neće mu koristiti toga dana ništa osim vjerovanja u Allaha, dž.š., i iskrene vjere u Njega, i istinskog oslobođenja od širka sebe i svoje porodice.

Zbog toga je rečeno: "Samo će ovaj koji Allahu čista srca dođe spašen biti", tj. da bude čist od prljavštine i širka.

Ibrahimova molitva da Allah stanovnicima Harema pošalje poslanika između njih bila je sasvim u skladu s ranije utvrđenom Allahovom odredbom da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude poslanik nepismenima,1 odnosno svima iz dva svije­ta (ljudi i džina), kako navodi predanje imama Ah­meda od Irbada ibn Sarije, koji iznosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /127/ "Ja sam kod Allaha pečat vjerovjesnika,2 dok je Adem bio ilovača O tome vas obavještava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika."

Njegove riječi: "radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti" odnose se na riječi Allaha Uzvišenog:

"I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed..(61:6), a riječi: "i snovi koje je usnila moja majka" pojašnjene su u njegovim riječima u jednom drugom hadisu koji prenosi Ah­med:/128/ "Moja je majka u snu vidjela da je iz nje izišlo svjetlo koje je obasjalo palače šama", što znači da je ona vidjela to u snu dok je bila trudna, pa je is­pripovijedala svojim najbližima, što se potom među njima pročulo i postalo poznato Isticanje šama, Sirije, Palestine i Libana, koje obasjava njegovo svjetlo, ukazuje da će ova regija na kraju ovosvjet­skog vremena biti stjecište islama i njegovih pripad­nika,odnosno da će se tu pojaviti Isa.

U tom smislu u dva Sahiha stoji: /129/ "Jedna grupa mojih sljedbenika ostat će na Putu istine i njima neće moći štetu nanijeti ko god ih htio poniziti ili im se suprotstaviti, pa će takvi ostati do dana kada Allah bude dao da se ostvari Njegova naredba." U Sahihu El-Buharijevom: /130/ "...i oni će biti u šamu."

Riječi Allaha Uzvišenog: "Knjizi ih poučiti" znače "Kur'anu ih poučiti", a "mud­rosti" znači sunnetu Zatim: "i očistiti ih" znači: učiniti da se Allahu pokoravaju i budu Mu iskreni U vezi s riječima: "Ti si, doista, Silni i Mudri" Ibn-Abbas kaže: "To znači silni, koji sve može, i mudri u svojim djelima i riječima, jer On stavlja svaku stvar na svoje mjesto.

---

1 Tj. Arapima.

2 Tj. kod Allaha je upisano u Knjizi Glavnoj da će on biti poslan kao posljednji vjerovjesnik. Međutim, neke ekstremne sekte ovaj hadis smatraju dokazom da je on, sallallahu alejhi ve sellem, prvo stvorenje, iako o tome ovdje uopće nema spomena. Naprotiv, ovaj hadis ukazuje na njegovu opstojnost u znanju /znanstvenu opstojnost/, a nikako i stvorenu opstojnost. U znanstvenoj opstojnosti sva druga stvorenja jednaka su vjerovjesnikovoj opstojnosti, što potvrđuju i riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /131/ "Allah je doista znao stvari pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju." Allahovo znanje predstavlja Njegovo nestvoreno svojstvo i u njemu nema prethođenja. Međutim, prvo što je stvoreno bilo je Pero, što, također, potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /132/ Prvo što je Allah stvorio bilo je Pero. Rekao mu je: "Piši!", a ono je upitalo: "Gospodaru moj, šta da pišem?" On mu je, dž.š., rekao: "Piši što će biti do Dana sudnjega!" U vezi s ovim vidjeti našu raspravu: "Muhammed, najvrednije, a ne prvo stvorenje", koja je štampana.

Nakon što je Allah, dž.š., korio mušrike zbog njihove ljubavi prema širku i bijega od monoteizma, kaže Uzvišeni:

"Reci: 'Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti Koji znaš nevidljivi i vidljivi svijet", tj. moli Allaha jednim Ga u svemu smatraj. On je stvoritelj svega, On zna javne i tajne stvari. "Ti ćeš robovima Svojim presuditi u onome oko čega su se razilazili", tj. u ovozemnim njihovim razilaženjima, i presudit ćeš im u obećanom danu poslije ponovnog proživljenja. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebi - Seleme ibn Abdur-Rahmana, koji kaže: /35/ "Pitao sam Aišu, r.a.: 'Čime bi otpočinjao noćni namaz Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi ustao u noći?' Ona je odgovorila, r.a.: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi ustao u noći, svoj namaz bi otpočeo ovom dovom: O Allahu, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti znaš vidljivi i nevidljivi svijet. Ti ćeš robovima Svojim presuditi u onome oko čega su se razilazili. Uputi me na istinu u čemu su se oni razišli Tvojim dopuštenjem; Ti upućuješ na Pravi put onoga koga Ti hoćeš."

Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /36/ "Ko kaže: 'O Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti koji znaš vidljivi i nevidljivi svijet, ja Ti dajem obećanje na ovome svijetu da svjedočim da nema boga osim Allaha. Ti si jedini, Ti nemaš ortaka, i svjedočim da je Muhammed Tvoj rob i poslanik, ako me prepustiš samom sebi, to me vodi u zlo a udaljava me od dobra, ja sam siguran samo u Tvoju milost, daj mi Svoje obećanje koje ćeš ispuniti na budućem svijetu, Ti zaista nećeš iznevjeriti obećanje.'" Neće se izgovoriti ove riječi, a da Allah ne kaže Svojim melekima na Dan suđenja: 'Zaista je Moj rob zatražio od Mene obećanje (uputio mi molbu), pa ispunite mu obećanje, pa će ga Allah, dž.š.,  uvesti u Džennet." Suhejl kaže da je obavijestio Kasima ibn Abdur-Rahmana da je Avf prenio nam to i to, pa je rekao: "Nema među nama djevojčice (robinje), a da ona ne izgovara ove riječi u svojoj sobi."

Garantuje Allah robovima Svojim, primanje njihove teobe, ako se pokaju, i Njemu vrate. Od plemenitosti i samilosti je Njegove da pokajanje prima, preko ružnih postupaka prelazi, sakriva sramote i oprašta grijehe. Kao što Uzvišeni veli:

"Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." /4:110/ U Sahihu Muslimovom navodi se hadis od Enesa ibn-Malika, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /92/ 'Allah se obraduje tevbi svoga roba, kada Mu se pokaje i povrati više nego što bi se jedan od vas obradovao povratku njegove deve, našavši se u pustinji gdje mu deva nosi hranu i vodu, kad mu se deva odveže i nestane. Kad čovjek izgubi svaku nadu, dođe do stabla, nasloni se i preda se očaju zbog izgubljene deve. Onaj koji je bio u takvoj situaciji osjeti da mu se deva približila, te je, uze za povodac i od velike radosti zapetlja se i uzvikne: "Bože Ti si moj rob a ja sam Tvoj gospodar." Ovo je, u sahihu potvrđeno u rivajetu od Ibn-Mes’uda.

"On je Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke", tj. On će tevbe primati u budućnosti i opraštati prošle grijehe.

"...i zna šta radite." On zna sve što ste uradili i šta ste rekli. I On, pored toga, opet, prašta onom ko oprost zatraži.

Razotkriva Uzvišeni Allah, dž.š., gluposti munafika i plitkosti njihovog razmišljanja koji nakon što slušaju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ništa ne razumiju, a kada se od njega odvoje: "pitaju one kojima je dano znanje", a to "Šta ono on maloprije reče?", tj. ovoga časa. Ništa nisu razumjeli, niti su tome pridavali važnost.

"To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode." Zato oni niti mogu ispravno razumjeti niti izgraditi ispravan stav.

Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Muavije ibn Hajde el-Kušejrija, navodi: /205/ Neki Arapin je rekao: "Allahov Poslaniče! Je li naš Gospodar blizu, pa da Ga šapatom prizivamo ili je daleko, pa da Ga glasno zovemo?!” Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušutio, a Allah je, potom, objavio ajet:

"A kada te Moj rob upita za Mene, Ja sam blizu: odazivam se na molbe molitelja kada Me zove..., tj. ako sam im naredio da Me zovu, pa neka Me zovu, Ja se odazivam." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu Musaa el-Eš'arije, koji je rekao: /206/ "Bili smo sa Allahovim Poslanikom u jednom pohodu. Ni na jedno se brdo nismo uspinjali, na vrh izišli, niti sišli u dolinu, a da nismo glasno tekbire donosili!" Zatim kaže: Poslanik je došao kod nas i rekao: "O ljudi! Suzdržite se! Vi ne zovete nikoga ko je gluh ili odsutan, nego zovete Onoga Koji čuje i vidi. Onaj Koga zovete bliži je svakom od vas od vrata njegove jahalice!1 Abdullah ibn Kajse! Hoćeš li da te poučim riječi iz dženetske riznice? Nema snage, niti moći, do Allahove!" (Navodi se u oba sahiha, kao i kod ostalih sakupljača šest zbirki.) Malik prenosi od Ebu-Hurejre: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /207/ Svakome od vas bit će molba uslišana ako to ne požuruje, pa kaže: "Molio sam i nije mi molba uslišana." (Ovo bilježe oba Sahiha od Malika istim tekstom.) Od Enesa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /208/ "Božiji rob će biti dobro sve dotle dok ne bude žurio." Pitali su ga: "Kako će žuriti?" Rekao je: "Govoreći: molio sam Gospodara, pa mi molbu nije uslišao!" /Prenosi imam Ahmed./

Ibn-Merdevejh prenosi od Kelbija, on od Ebu-Saliha, a on od Ibn-Abbasa: Džabir ibn Abdullah govorio mi je /209/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet:

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi moli­telja kada Me zamoli", a zatim je proučio dovu: "Moj Allahu! Ti si naredio dovu i obećao da ćeš je primiti! Odazivam ti se, moj Allahu, Tebi se odazi­vamTebi, Kome suparnika nema, Tebi se samo odazivam! Tebi pripada i hvala, i blagodarnost, i vlast, Ti nemaš druga! Svjedočim da si Ti Jedan, Neograničeni Gospodar, Koji nije rodio niti je rođen i Kome niko ravan nijeSvjedočim da je Tvoje obećanje istina, da je susret s Tobom istina, da je Džennet istina, da je Vatra (Džehenem) istina, da će Sat suđeni bez sumnje doći i da ćeš Ti oživiti one koji su u kaburima!" Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Enesa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /210/ Allah Uzvišeni kaže: "Sine Ademov! Jedno pripada tebi, jedno Meni, a jedno između Mene i tebe! Ono što pripada Meni, jeste to da Mi se klanjaš, obožavaš Me i ništa Mi ne pridružuješ; ono što pripada tebi jeste to da ti ništa ne učiniš niti uradiš, a da te Ja za to ne nagradim; a ono što je i Moje i tvoje, jeste da ti moliš, a da Ja uslišavam molbu." Ovaj ajet Uzvišenog, koji potiče na dovu i stoji među propisima o postu upućuje na potrebu dove pri upotpunjenju određenog broja dana, od­nosno, pri svakom mršenjuImam Ebu-Davud et-Tajalisi navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Amra koji kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem, kako kaže: /211/ "Prilikom iftara postaču se dova uslišava." Kada bi iftario, Ab­dullah ibn Amr pozvao bi svoju porodicu i sina, pa bi učio dovu. U Musnedu imama Ahmeda, te u Sunenu El-Tirmizija, En-Nesa'ija i Ibn-Madže navodi se predanje od Ebu-Hurejre, koji je rekao: Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, rekao je: /212/ "Trojici se dova ne odbija: pravednom vođi (imamu), postaču dok ne iftari i dova mazluma, koju Allah uzdiže iznad oblaka na Sudnjem danu i otvara joj vrata nebesa govoreći: 'Tako Mi veličine Moje, pomoći ću te, pa makar i nakon toliko vremena!

1 U današnje vrijeme mnogi ljudi, i među odabranim i među masama, s izuzetkom onih kojima se Allah smilovao, dolaze u opasnost upućujući dove drugima, a ne Allahu, kao što su poslanici, evlije, dobri ljudi, u stvarima u kojima im ne mogu pomoći čak ni da su i živi, pa kako će sada kada ih je Allah Sebi uzeo i smrt im dao? To su stvari koje može uslišati (zadovoljiti) samo Allah Uzvišeni, Koji nema druga. Tako, naprimjer, vidite mase ljudi, pa i neke odabrane kako mole nad kaburima mrtvih, obilaze oko njih po sedam puta moleći mrtve u njima da im pomognu da ostvare svoje želje, kao npr. oprost, uputu na Pravi put, otklanjanje štete ili kakve nesreće, osiguranje opskrbe, da im podari mušku ili žensku djecu, pa govore: "O ti i ti, ja sam tu, u tvojoj blizini... Pomozi mi jer ti znaš u kakvom sam stanju." Još je mnogo toga što spada u veliki širk (idolopoklonstvo)!!! Ako te tvoja vjera navede da ih savjetuješ i kažeš da su to ibadeti, te da ne mogu nikome biti upućeni osim Onome Kome pripadaju, a to je Allah, Jedan i Jedini, Kome niko nije ravan, oni ustaju protiv toga. Ono što pogađa u srce i izaziva tugu i bol jeste stanje u kome su muslimani, odnosno to što neki među muslimanima koji se smatraju učenim u ummetu stanu pred tebe govoreći: "Ostavi ih, brate... njihova namjera je časna, oni nemaju namjeru tražiti pomoć od mrtvih, nego oni zbog neznanja ne znaju izraziti što hoće na drugi način nego dovom kojom se žele približiti Allahu." Ako mu kažete: "Dobro. Izvolite vi, cijenjeni gospodine, poučite ih i ispravite to što rade, pa da ne zapadaju u veliki širk... Ovo što kažete meni, recite njima", on će vam reći: "Ne, ne, brate. Ostavi ih i njihove namjere, jer njihove namjere su plemenite!" On se neće pokrenuti ni za korak da ih posavjetuje, a ako ih vi posavjetujete, on će vam se usprotiviti etiketirajući vas ili, u najmanju ruku, dajući vam neki loš naziv! Ali, Ti brate muslimanu, ne dozvoli da Te spriječe da širiš istinu, Ti to čini, a Allah će pomoći! "Jer Allah će sigurno pomoći onoga ko Njemu pomaže" (22:40). Isto tako, vidjet ćete na plesovima koje oni lažno nazivaju "zikrom" zla koja smo gore spominjali, od kojih se srca grče, molitvu drugima mimo Allaha i to na ružan i neprikladan način. Kada bi to vidjeli neprijatelji islama, oni bi to predbacivali islamu i njegovim sljedbenicima. Podsmijevali bi se podizanju glasova, skakanju, plesu, klanjanju, udaranju u defove, cimbala i tambure, pjesmama u znoju, patnji, gunđanju, režanju i slično, bez ikakvog smisla, a što oni nazivaju "zikrom Allaha"! Sačuvaj nas, Bože, da "zikrullah" bude na tako niskom stupnju, s takvim elementima širka, kao npr: "O šejhe, o Rifa'i!", "Olakšaj mi teškoće!", "Ako mi ti ne olakšaš", "pa kome da se obratim". I tako dalje, i tome slično. Rifa'i je daleko od svakog takvog idolopoklonstva! Riječi Uzvišenog:

"A kada te upitaju robovi Moji za Mene, Ja sam blizu. Odazivam se molbi molitelja kada Me moli..." i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Suzdržite se, jer vi se ne obraćate gluhom ni odsutnom..." predstavljaju najveći i najbolji odgovor onima koji su vjeru uzeli kao zabavu i igru. Da ih Allah uputi i odnosi se prema njima onako kako zaslužuju.

Allah Uzvišeni naređuje da se spominje (zikr čini) i to u većoj mjeri nakon završetka obreda "kao što spominjete pretke vaše" Od Ibn-Abbasa se navodi: "U vrijeme paganstva ljudi bi stajali u sezoni hadža, a pojedinci bi govorili: 'Moj je otac davao hranu, jamčio, plaćao dugove...' ne spominjući nikoga drugoga osim svoje očeve." Zato je Allah Uzvišeni objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem:

"Allaha spominjite kao što spominjete pretke vaše, pa i više od toga!" Slično se prenosi od Enesa i velikog broja tabiina te drugih autoritetaIsto navodi Ibn-Džerir prenoseći to od jedne skupine tabiina. Al­lah to najbolje zna! Riječca "ili" ovdje je u funkciji potvrde usporedbe kao što je u riječima:

"Ona su kao kamen ili još tvrđa" (2:74), odnosno riječi:

"Oni se pobo­jaše ljudi kao što se Allaha boje, ili još više!" Ovaj veznik ovdje nije nikako u funkciji izražavanja sumnje, nego je u funkciji potvrde da je ono što se navodi takvo ili više od toga. Nakon toga Allah Uzvišeni ukazuje na potrebu upućivanja molbe (dove) Njemu nakon samog čina zikra, što je pret­postavka odgovora. Stoga On, dž.š., prekorava onoga koji mu se ne obraća izuzev u stvarima ovoga svijeta zapostavljajući drugi svijet.

Prenosi Imam Ahmed od Ibn el-Musejjeba, a on od svog oca da je rekao: (532) "Kada je bio Ebu-Talib na samrti, ušao je kod njega Vjerovjesnik, s.a.v.s., i kod njega su bili Ebu-Džehl i Abdullah bin Ebi-Umejje; zatim je rekao: "O amidža, reci: 'Nema drugog Boga osim Allaha' - riječi kojima ću se zauzeti za tebe kod Uzvišenog Allaha." Zatim su rekli Ebu-Džehl i Abdullah bin Umejje: 'O Ebu-Talibe, zar hoćeš da napustiš vjeru Abdul-Mutaliba?' Pa je rekao: 'Ja sam u vjeri Abdul-Mutaliba.' Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tražit ću oprosta za tebe, dok mi to ne bude zabranjeno'", pa je objavljeno:

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti."  I povodom njega bi objavljeno:

"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." (28:56)  Bilježe ga El-Buhari i Muslim.

Prenosi El-Imam Ahmed od Burejde da je rekao: (533) "Bili smo na putu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa nam je naredio da sjašemo, a bilo nas je oko hiljadu konjanika, zatim je klanjao dva rekata i okrenuo nam se licem, a oči su mu suzile. Zatim mu je prišao Omer, sin El-Hattabov, govoreći da bi žrtvovao oca i majku za njega, i rekao mu: 'O Allahov  Poslaniče, šta ti  je?' Odgovorio je: 'Molio sam svog Uzvišenog Gospodara za oprost mojoj majci pa mi nije dozvolio, zatim su mi oči zasuzile iz milosti prema njoj od Vatre. Ja sam vam zabranjivao tri stvari:  da posjećujete kaburove, sada ih posjećujte, njihova će vas posjeta podsjećati na dobro; da jedete kurbansko meso poslije tri dana, sada ga jedite i držite koliko hoćete, i da pijete iz posuda, a sada pijte iz bilo koje posude, samo ne pijte opojna pića.'"

Prenosi Es-Suhejli u djelu "Er-Revd" sa lancem prenosilaca u kojem se nalazi grupa nepoznatih: da je Allah oživio Poslanikovog, s.a.v.s., oca i majku, pa su povjerovali u Njega. A El-Hafiz ibn Dehijje rekao je: "Ovaj hadis je apokrifan i odbacuju ga Kur'an i idžma (konsenzus)."

 Rekao je Uzvišeni Allah:

"…A i onima koji umru kao nevjernici"  (4:18)

Katade u komentaru ajeta:

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži" kaže: (534) "Spomenuto nam je da su neki drugovi Vjerovjesnika, s.a.v.s., govorili: 'O Allahov Vjerovjesniče, bilo je naših očeva koji su lijepo postupali prema komšiluku i čuvali rodbinske veze, puštali zarobljenike i poštivali ugovor o zaštiti, zar da se ne molimo za njih?' Rekao je: 'Svakako! Tako mi Allaha, ja se molim za svog oca kao što se molio Ibrahim za svog.'"

Zatim je Uzvišeni Allah objavio:

 "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce" - sve do riječi Uzvišenog - "el-džehim".

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene", tj. On ne obavezuje nikoga preko njegovih mogućnosti, što je stvar Njegove pažnje i dobrote. Ovaj ajet derogira ono na što su se žalili ashabi u gore navedenom ajetu:                     

"Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati!"  Iako će obračunavati i pitati, Allah Uzvišeni neće kažnjavati, osim za ono što je bilo u domeni mogućnosti svakog pojedinca. Odvratnost prema lošoj, šejtanskoj sugestiji sastavni je dio vjere! 

    "njoj pripada ono što je stekla", tj. od dobra, "a protiv nje je što je stekla!", tj. od zla i to u okviru obaveznosti. 

Nakon toga, Allah Uzvišeni, upućujući Svoje robove da Ga mole, kaže: 

         "Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!"  To znači ako izostavimo strogu dužnost farz iz zaboravnosti, ili tako učinimo ono što je strogo zabranjeno haram, ili pak ako napravimo bilo kakvu grešku zbog nepoznavanja šerijatske odredbe u vezi s tim.113   Ibn-Madže navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /460/ "Allah Uzvišeni oprašta mom ummetu nehotičan grijeh i zaborav, te ono što učine pod prisilom!" To prenose Ibn-Hajjan, El-Evza'i i Et-Taberani. 

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummi-Derda' da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /461/ "Allah prelazi preko tri stvari kod mog ummeta: nehotične greške, zaborava i čina pod prisilom!"114 Ebu-Bekr kaže da je to spomenuo Hasanu, pa je ovaj kazao: U redu! Zar za to ne učiš u Kur'anu: 

 "Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!" 

 "Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas!"  Nemoj nas opteretiti teškim djelima, pa makar ih i mogli izvršiti, kao što si prije nas propisao prošlim narodima teškoće i terete koje su podnosili, pošto si Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kao izraz milosti kojom će ih on dokinuti. 

U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Ebu-Hurejra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /462/ Allah je na to rekao: "Da!" a od Ibn-Abbasa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /463/ Allah je rekao: "To sam već učinio!" 

U hadisu s više predanje stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 /464/ "Poslan sam s lahkom i pravom vjerom!." 

"Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage!", tj. obavezama, teškoćama i nevoljama, odnosno, ne iskušavaj nas onim za što nismo osposobljeni. 

"Oprosti nam grijehe prema Tebi!", tj. ono što je između nas i Tebe, naših nedostataka i pogrešaka koje Ti znaš. 

"oprosti nam grijehe među nama!", tj. ono što je između nas i Tvojih robova i ne pokazuj im naša loša i ružna djela. 

 "i smiluj nam se!",  tj. za ono što nas u budućnosti čeka i ne daj nam da padnemo u drugi grijeh! Zato su kazali: "Grješniku su potrebne tri stvari: da mu Allah oprosti grijehe prema Njemu, da ga pokrije pred Njegovim robovima i ne osramoti ga pred njima te da ga pričuva i ne da mu da padne u sličan grijeh." Već je navedeno u hadisu da je Allah na to rekao: "Da!" odnosno, prema drugom: "Već sam učinio." 

  "Ti si Gospodar naš!", tj. Ti si naš Staratelj i Pomagač; na Tebe se oslanjamo, od Tebe pomoć tražimo i u Tebe se uzdamo! Nema snage niti moći osim s Tobom! 

  "Pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!", tj. protiv onih koji negiraju Tvoju vjeru, koji negiraju Tvoju Jednoću i poslanicu Tvoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te obožavaju druge osim Tebe! Pomozi nas protiv njih i učini nam na ovome i drugome svijetu da ih nadvladamo! Allah Uzvišeni je rekao: "Da", a u hadisu koji prenosi Muslim od Ibn-Abbasa: "Već sam učinio!" 

Ibn-Džerir navodi od Muaza ibn Džebela da bi on, kada bi završio ovu suru riječima: 

  "Pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!", rekao: "Amin, uslišaj, Allahu!" A Ibn-Veki' prenosi od njega da bi, kada bi završio suru Bekare, rekao: "Amin, uslišaj, Allahu!" 

Allah Uzvišeni opisuje Svoje vjerne robove, kojima je obećao veliku nagradu, pa kaže:

Oni koji budu govorili: "Gospodaru naš, mi, doista, vjerujemo!" u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga, "pa oprosti nam grijehe naše!" Tj. uz našu vjeru u Tebe i ono što si nam propisao,1 oprosti nam grijehe i nedostatke naše Svojom dobrotom i milošću.

"i sačuvaj nas od patnje u Vat­ri!"

1 Ja bih dodao: To znači, mi Te molimo s našom vjerom u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga. Ova molitva je šerijatski osnovana, budući da je to molitva uz dobra djela, odnosno, uz najviće od njih, vjeru u Allaha, Njegovu Knjigu i Poslanika. Isto tako, postoji i molitva koja je zabranjena, kojoj nas Allah nije poučio, niti nam je dostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je: molitva posredstvom stvorenja koja su zabranjena, kao što su idolopoklonici činili još od vremena ranog paganstva, a što Allah nije prihvatio. Naprotiv, On je to zabranio poučivši nas ljepšom od nje.

"Oni koji budu strpljivi", čineći djela pokornosti i izbjegavajući zabrane, "i iskreni" u vjeri koja im je dostavljena, "i Allahu poslušni", tj. pokorni i poslušni, "i koji budu od imetka dijelili" za sve što im je naređeno, kako rodbini, tako i svima onima koji su u nuždi, "i koji se budu u osvit zore za oprost molili". To ukazuje na vrijednost traženja oprosta u osvit zore.

U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji predanje od ashaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /481/ Allah Uzvišeni se spušta svaku noć na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje posljednju trećinu noći, pa kaže: "Ima li koga da nešto traži, pa da mu dam? Ima li koga da nešto moli, pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da traži oprost, pa da mu oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao noću, a zatim govorio: "O Nafi', je li nastupila zadnja trećina noći?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi tada počeo s dovom i is­tigfarom (traženjem oprosta) sve dok ne bi svanulo. To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Ibn-Džerir navodi predanje od Hatiba, koji kaže: Čuo sam nekog čovjeka u drugom dijelu džamije kako u zadnjoj trećini noći govori: "Gospodaru moj, zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je 'sehar', pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim Abdullaha ibn Mesuda, r.a. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kaže: /482/ "Bilo nam je zapovjeđeno da nakon klanjanja noću, pred zoru, sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za oprost grijeha.

Allah Uzvišeni kaže:

dok se on stojeći u mihrabu molio, meleci ga pozvaše", tj. oni su mu govorili i slušali ga dok je klanjao u mih­rabu,1 tj. mjestu gdje je obavljao molitvu. Nakon toga, Allah Uzvišeni navodi radosnu vijest koju mu donose meleci: "Allah te raduje Jahjaom!", tj. dječakom iz tvoje kičme, po imenu Jahja, "koji je potvrđen riječju Allahovom!", tj. sa Isaom, sinom Merjeminim, jer on je prvi koji je njega potvrdio nastavljajući njegov put (sunnet) i pravac.

"prvakom", tj. prvakom u znanju, blagosti, ibadetu i moralnoj ćudi, "neženjom" (čednim čovjekom). No ova riječ nema značenje "neplodan", koje neki navode! Neki komentatori kažu da nije imao potrebe za ženama, da nije bio spolno sposoban, odnosno da nije imao spolnu po­tenciju i da mu je spolni organ bio suviše mali. A kadija Ijad u svom čuvenom djelu Eš-Šifa kaže: "Znaj da hvaljenje Jahjaa, a.s., od Allaha, dž.š., riječima nema značenje: "neplodan." Naprotiv! Na­jbolji komentatori i kritičari kažu: "To je nedostatak i mahana, ne priliči vjerovjesnicima, a.s. To znači da je on bezgrješan kao da je operiran od njih."

Nesposobnost za brak je nedostatak. Vrlina je da ta sposobnost postoji, a potom da se obuzda, ili duhovnom vježbom kao što je to činio Isa, a.s., ili zaštitom od Allaha, dž.š., kao što je to bilo u slučaju Jahjaa, a.s. Naprotiv, ženidba za onoga koji je u stanju da se oženi i svoje obaveze izvrši, a da ga to ne odvede od pokornosti Gospodaru, predstavlja viši stupanj. Taj stupanj je imao naš Vjerovjesnik, sallalla­hu alejhi ve sellem, tako da mu više žena nije smetalo da obavlja ibadet prema Allahu, dž.š., nego mu je to omogućilo da poveća ibadet time što ih je štitio, bri­nuo o njima, izdržavao ih i upućivao na Pravi put. U tom smislu, on je isticao da mu one nisu preokupa­cija u životu, iako nekima jesu, pa kaže: /497/ "Meni je omiljeno od ovog svijeta ... !" To su njegove riječi čiji je cilj pohvala Jahjaa zato što je on bio čedan, a ne zato što ne prilazi ženama. Prema njegovim riječima, te riječima drugih, to znači da je on sačuvan od loših i prljavih stvari, što ga ne sprečava da se oženi sa halal ženama i da s njima ima bračni intimni odnos. Čak se može razumjeti iz ranije navedene dove Zekkerijje da je on imao potomstvo, kada on kaže:

"Podari mi od Sebe čestita potomka!", odnosno, kao da kaže: "sina koji će imati potomstvo i nasljednike". A Allah Uzvišeni to najbolje zna!

* * *

Riječi Allaha Uzvišenog: "vjerovjesnikom, potomkom dobrih" predsta­vljaju drugu radosnu vijest za vjerovjesništvo Jahjaa, a.s., nakon što je ranije obradovan njegovim rođenjem, što je više od prethodnog, kao što su i riječi majci Musaa:

"Mi ćemo ti ga doista vratiti i poslanikom učiniti." (28:7) Kada se Zekerijjau, a.s., ostvario ovaj nago­vještaj, on je bio iznenađen rođenjem djeteta u starosti:

1 Mihrab je cijeli hram (džamija), a ne samo izdubljeni dio u zidu u pravcu kible, što je kasnija novotarija koje nije bilo u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u vrijeme njegovih ashaba (a preuzeta je od kršćana, odnosno, njihovih oltara u crkvama!). Kaže se da je Velid ibni Abdul-Melik prvi koji je to uveo i da je on proširio mesdžid i kabur Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem. Tada je ušao u sastav mesdžida (džamije) i pored zabrane Poslanika, a.s., i zato će odgovarati Allahu, dž.š.

"Gospodaru moj", reče on, "odakle ću ja imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?" A zatim je melek rekao:

"Allah čini što On hoće!" To znači, Allahova naredba je tako velika da joj ništa ne može izmaći!

Kod većine mufessira (komentatora) Kur'ana poznato je ono što navode Muhammed ibn Ishak i drugi autori, a što prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, da su ovi ajeti objavljeni u vezi s onima koji su vjerovali među svećenicima sljedbenika Knjige, kao što su bili: Abdullah ibn Selam, Esed ibn Ubejd, Salebe ibn Šu'be i drugi. To znači da se na ove, naprijed navedene sljedbenike Knjige, prijekor ne odnosi jed­nako kao i na one koji su primili islam. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"Oni nisu isti", tj. oni nisu svi jednaki, jer među njima ima i vjernika i silnika. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Ima ispravnih sljedbe­nika Knjige...", tj. onih koji izvršavaju Allahovu zapovijed, koji su pokorni Njegovom Šerijatu i koji slijede Njegova Vjerovjesnika. Oni su "ispravni", tj. "na Pravom putu",

"koji po cijelu noć ajete Allahove uče i mole se!", tj. mole se noću i uče Kur'an u svojim molitvama.

Allah Uzvišeni kaže:
 "U stvaranju nebesa i Zemlje", tj. u visini i pros­tranosti jednog, u nizini i gustoći drugog, te veličanstvenim vidljivim znamenjima između njih, u pokretnim i nepokretnim tijelima, u morima i pustinja­ma,. životinjama, biljkama i mineralima, te različitim koristima: vrstama hrane, bojama i mirisi­ma;

 "i u izmjeni noći i dana", tj. u njihovom smjenjivanju i suprotnosti u dužini, kratkoći i jednakom trajanju. Sve to je određenje Sil­nog i znanog! Zato Allah Uzvišeni kaže:

 "znamenja za razumom obda­rene!", tj. potpunim i izoštrenim umovima, koji shvaćaju suštine stvari i nisu kao gluhi i nijemi, koji ne shvaćaju i za koje Allah kaže:

"A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji, pored kojih prolaze i od kojih glave okreću?!" /105/ "Većina njih ne vjeruje u Al­laha, nego su idolopoklonici!" /106/ (12:105-106)

Nastavak misli je u sljedećem ajetu iste sure

Allah opisuje razumom obda­rene, pa kaže:

"To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Alla­ha spominju."  Isto tako u dva Sahiha navodi se predanje od Imrana ibn Husajna da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /618/ "Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći; pa ako ne možeš onda ležeći!" odnosi se na one koji ne prekidaju spominjanje Allaha u svakoj situaciji, dušom i jezikom.

"...i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju", tj. koji razumiju snagu inteligencije njihovog stvaranja, što upućuje na veličinu Tvorca, Njegovo znanje, mud­rost, Njegov iz bor i milost.

Sufjan ibn Ujejne kaže: "Ideja je svjetlo što ti u srce ulazi! Možda je  predstavljena ovim stihom:

Ako čovjek ima neku ideju,

u svakoj stvari on nalazi pouku!"

Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Dva prosječna rekata s razmišljanjem bolja su od klanjanja cijelu noć ako je srce nepažljivo!" Kada bi Ibn-Omer htio obavezati svoje srce, on bi došao do ruševine, pa bi stao na vratima i povikao žalosnim glasom: "Gdje su ti stanovnici?" Zatim bi se vratio sebi i rekao:

 "Svaka će stvar propasti osim lica Njegovog!" (28:88) Hasan navo­di od Amira ibn Abdul-Kajsa da je rekao: Čuo sam više od jednoga, dvojice ili trojice ashaba Vjerovjesni­ka, sallallahu alejhi ve sellem, kako govore: "Doista je svjetlo vjerovanja ili svjetlost vjerovanja razmišljanje!"

Allah Uzvišeni prekorava one koji ne razmišljaju o Njegovim stvorenjima koja upućuju na Njegovu bit, atribute, Šerijat, određenje i znamenja, pa kaže:

 "A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji..." do riječi: "...nego su idolopoklonici!"  On hvali Svoje robove, vjernike:

"To su oni koji stojeći, sjedeći i na svojim stranama Allaha spominju i o stvaranju nebe­sa i Zemlje razmišljaju"  govoreći: "Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio!", tj. nisi stvorio ovaj svijet uzalud, nego istine radi, kako bi kaznio one koji su loše pos­tupali, a nagradio one koji su dobro činili. Nakon toga, oni ukazuju da Njemu nije svojstvena besmisao, pa kažu: " Uzvišen si Ti", da bi stvorio bilo što osim s istinom i pravdom, Ti koji si čist od nedostataka, mahana i besmisla.[1]

 "...i sačuvaj nas od kazne u Vat­ri!"  Svojom moći i snagom i olakšaj nam da činimo ono čime ćeš biti zadovoljan kako bi nas uputio u bašče blagodati i sačuvao od Svoje kazne bolne.

[1] Allah Uzvišeni je, bez sumnje, čist od toga da čini što neistinito, besmisleno, sa mahanama i nedostacima, jer On je Tvorac svega! Velika je razlika između Njegovog djela i stvorenja, budući da je Njegovo djelo jedan od Njegovih atributa, dok stvoreni svijet nije Njegov atribut!

 tj. ponizio si ga i po­kazao njegovu niskost svim ljudima;

 "a nasilnicima neće biti pomagača!", tj. na Sudnjem danu, kada ih niko od Tebe neće uzeti u zaštitu niti skloniti;

“Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji po­ziva vjeri: "da vjerujete u Gospodara vašega!", pa smo povjerovali!"  Čuli smo onoga koji poziva vjerovanju, a to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: "Vjerujte u Gospodara svoga!", pa smo povjerovali, tj. odazvali mu se i slijedili ga;

  "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše!" Zato što smo povjerovali i odazvali se Tvome Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima, oprosti nam grijehe i pokrij ih!;

 "i pokrij hrđave postupke naše!"  one između nas i Tebe; "i usmrti nas s onima koji su dobri", tj. priključi nas do­brim ljudima;

Gospo­daru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svoga Poslanika!", tj. posredstvom jezika Tvojih poslanika;

 "i ne ponizi nas na Sudnji dan! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!" Ne ponizi nas javno pred stvorenjima na Sudnji dan, što si obećao, jer Ti ne kršiš obećanja o kojim si obavijestio Svoje poslanike da ćemo stati pred Tebe!...

Potvrđeno je da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovih deset ajeta s kraja sure "Ali-Imran", kada bi ustao noću da klanja noćni namaz (tehedždžud). El-Buhari (rahimehu Allah) navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: /619/ "Bio sam kod svoje tetke Mejmune i Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, govorio je sa svojom porodi­com jedan sat, a zatim je legao. Kada je nastupila druga trećina noći, sjeo je, pogledao u nebo i rekao:

 'U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obda­rene!' Zatim je ustao, uzeo abdest i očistio zube, a potom klanjao jedanaest rekata. Nakon toga, Bilal je proučio ezan, pa je klanjao dva rekata, a potom izišao i predvodio ljude na sabah-namazu." Ovako prenosi Muslim, a navodi ga i Davud sa drugim predanjima od Mahrema.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ataa, koji kaže: /620/ Krenuli smo ja, Ibn-Omer i Ubejd ibn Umejr Aiši, Allah je njome bio zadovoljan. Kada smo ušli kod nje, između nas i nje bio je zastor. Rekla je: "Ubejde, šta te ometa da nas posjetiš?" On je rekao: Riječi pjesnika: "Manje posjećuj, više ćeš biti voljen!" Ibn-Omer je tada rekao: "Pusti nas, i kaži šta je najčudnije što si vidjela kod Allahovog Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem!" Ona je zaplakala, a potom kazala: "Sve je kod njega bilo neobično! Jednom mi je došao noću, pa kada je njegova koža dodirnula moju, rekao je: 'Ostavi me da klanjam svom Gospo­daru Uzvišenom!' Zatim je rekla da mu je kazala: 'Tako mi Allaha, ja volim da sam uz tebe, a volim i da klanjaš Gospodaru svome!' On je zatim ustao do mješine za vodu, abdestio se ne prolijevajući puno vodu. Zatim je klanjao i plakao tako da mu se i brada pokvasila. Zatim, kada je bio na sedždi, nastavio je plakati, pa se zemlja pokvasila. Zatim je legao nas­tranu i plakao sve dok nije došao Bilal da uči ezan za sabah." Zatim je rekla da ga je upitao: "Allahov Poslaniče, šta te nagoni na plač, kada je Allah tebi oprostio i grijehe koje si prije učinio i one poslije?" Odgovorio je: Teško tebi, Bilale! Šta da me spriječi da plačem kada mi je Allah ove noći objavio ajet:

 "U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su Znamenja za razumom obda­rene!", a zatim je dodao: "Teško onome ko ga prouči, a ne razmisli o njemu!" Hasan ibn Abdul-Aziz navodi da je Evzai postavljeno pitanje: "Kakva je svrha razmišljanja o njima?", pa je odgovorio: "Da se prouče, a zatim o njima razmišlja."

Seid ibn Mensur, s lancem od Ummi-Seleme, prenosi kako je ona rekla: /621/ "Allahov Poslaniče, ne čujemo da Allah uz Hidžru spominje žene i po čemu?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio:

 "I Gospodar im se njihov odazva: "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti"  itd. Ensarije kažu: "To je prva udana žena koja nam je došla!" To prenosi i el-Hakim u svom "Mustedreku" na osnovi hadisa Sufjana ibn Ujejne, a zatim kaže: "Sahih prema uvjetima El-
Buharije, ali ga ne navode ni El-Buharija niti Muslim."

Značenje ajeta: Pošto su vjernici obdareni razum­om, kao što je naprijed navedeno, pitali to što su pi­tali, Allah im se na to odazvao odgovorom u skladu s riječima:

 "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molite­lja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu." /186/;

 "Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti."  To je komentar odgovora u kome im saopćava da neće poništiti djelo nijednog djelatnika, nego će svakom od njih, bio muškarac ili žena, njegovo djelo pravedno naknaditi;

"vi ste jedni od drugih", tj. u pog­ledu Moje nagrade vi ste isti.

"Onima koji se isele", tj. koji ostave zemlju idolopoklonstva i dođu u zemlju vjere, koji ostave prijatelje, braću, jarane i komšije,

 "i koji budu iz domova svojih prognani", tj. kojim idolopoklonici budu pravili ne­prilike i uvrede, pa ih prisile da napuste svoje domo­ve. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "i koji budu na putu Mome mučeni",  kao što na dru­gome mjestu kaže:

 "A svetili su im se samo zato što su u Allaha Silnog i Hvale dostojnog vjerovali!" (85:8);

 "i koji se se borili i poginuli". Borba na Allahovom putu na najvišem je stupnju kada čovjek izgubi konja, i lice mu bude poprskano krvlju i prašinom. U dva Sahiha stoji: /622/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče, ako poginem na Allaho­vom putu, strpljiv i predan, idući naprijed, a ne povlačeći se, šta misliš: da li će mi Allah pokriti grije­he?" On je odgovorio: "Da." Zatim je kazao: "Kako si rekao?", a on je ponovio to što je već rekao. Kazao je: "Da, osim onoga što mi je Džibril ranije rekao!" U tom smislu, i Allah Uzvišeni kaže:

"Sigurno ću njihova loša djela izbrisati i sigurno ću ih u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti!", tj. s raznim vrstama pića: mlijeka, meda, vina, vode neustajale te drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti za kakve su uši čule, niti mogu naumpasti čovjeku.

 "To je nagrada od Allaha."  Ovo se pridodaje naprijed navedenom tekstu, a navedeno je u akuzativu kako bi se time ukazalo da je On Veliki i Plemeniti, Koji daje samo lijepu i obilnu nagradu;

 "jer kod Allaha je nagrada najljepša!" Kod Njega je lijepa nagrada za onoga koji čini dobro.

Zar Onaj Koji je stvorio savršeno stvorenje iz ugruška nije u stanju vratiti ga u prvobitno stanje? Nema sumnje da je ponovno vraćanje u prvobitno stanje manje čudo u pore|enju sa prvim stvaranjem. Ibn Ebi-Hatim prenosi sa svojim senedom, koji seže do jednog ashaba koji je bio na zaravnjenom krovu zgrade i učio Kur‘an, a.š., povišenim glasom, i kada je proučio ajet:

"I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", rekao je: (557) "Svakako, slavljen neka si moj Gospodaru." Kada je upitan o tome, rekao je: "čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da to izgovara." Bilježi ga i Ebu-Davud u ovoj verziji, ne navodeći ime ashaba, što ne smeta.

Ebu-Davud bilježi i hadis od Ebu-Hurejrea, hadis koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (558) Kada neko od vas prouči 'Vet' Tini vez'ejtuni' i dođe do kraja, i prouči: 'Zar Allah nije sudija najpravedniji!', neka kaže:

'Bela ve ene ala zalike mineš-šahidin'. 'Svakako, i ja sam jedan od onih koji to svjedoče.'

Ko prouči: La 'uksimu bi jevmil-kijame, i do|e do ajeta: "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", neka kaže: "Svakako".

Ko prouči: Vel-Murselati urfa, i do|e do kraja ajeta: "Pa u koji će govor, ako ne u Kur‘an, vjerovati", i neka kaže:

"Vjerujemo u Allaha, dž.š." Bilježe ga Ahmed i Tirmizi.

tj. poslušnu djecu koja će nadomjestiti njegov narod i njegovu porodicu koju je on ostavio.