Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!

إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

Komentar ajeta:


El-Buhari veli: "Ebul-'Alije kaže: 'Allahov salavat (blagosiljanje) je Njegova pohvala njemu, Poslaniku, s.a.v.s., kod meleka, a blagosiljanje meleka je dova.'" Ibn-Abbas veli: znači "blagosiljaju", a Ebu-
-'Isa Et-Tirmizi veli da je preneseno od Sufjana es-Sevrija i ne jednog alima da su rekli: "Salavat (blagosiljanje) Gospodara je milost, a salavat meleka je traženje oprosta (istigfar)"

Uzvišeni Allah izvještava Svoje robove o položaju koji kod Njega u "Visokom društvu" zauzima Njegov rob i Poslanik: On ga hvali kod bliskih meleka, a meleki ga blagosiljaju. Potom Uzvišeni naređuje žiteljima "nižega svijeta" (dunjaluka) da ga blagosiljaju i selam mu šalju, kako bi se pri njemu stekla pohvala obaju svjetova, i "Višeg" i "nižeg".

Uzvišeni izvještava da On blagosilja Svoje robove vjernike: "On vas blagosilja, a i meleki Njegovi..." I u riječima njih čeka oprost od Gospodara.A u hadisu stoji: (532) "Allah i Njegovi meleki blagosiljaju desne strane safova." Također je rekao: (533) "Bože, blagoslovi Ebu-Evfaovu porodicu." Džabirova žena ga je molila da blagoslovi nju i njenog muža, pa je rekao: (534) "Neka Allah blagoslovi tebe i tvoga supruga!" Postoje mutevatir-hadisi koji naređuju salavat na Poslanika i kazuju kako se on čini. Spomenut ćemo, ako Bog da, što nam se čini zgodnim i prikladnim, a Allah je na pomoći.

Buharija prenosi od Ka'ba ibn Udžre da je rekao: "Rečeno je: 'Božji Poslaniče, selam na te znamo, a kako činiti salavat?' On je rekao: (535) 'Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima. Ti si Hvaljen i Slavljen. Bože, obaspi blagodatima Muhammeda i Porodicu Muhammedovu, kao što si obasuo blagodatima Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i Slavljen.''"

Ibn Ebi-Hatim prenosi Ka'ba ibn Udžre da rekao je: (536)

"Nakon što je objavljeno: 'Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav', rekli smo: 'Allohov Poslaniče, znamo selam na te, a kako činiti salat?' Rekao je: 'Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Porodicu Muhammedovu, kao što si obasuo blagodatima Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Ti si Hvaljen i Slavljen.''" Njihove riječi: "Znamo selam na tebe" odnose se na selam na tešehhudu, kome ih je on podučavao kao što ih podučava suri iz Kur'ana, a u njemu stoji: "Neka je selam na tebe, Poslaniče, i milost Allahova i Njegov blagoslov."

Muslim prenosi od Ebu-Mes'ud el-Ensarija da rekao je: (537) "Došao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok smo sjedili sa Sa'dom ibn 'Ubedeom, pa mu je Bušejr ibn Sa'd rekao: 'Allah nam je naredio da na te salavat donosimo, Allohov Poslaniče. Kako ćemo to činiti?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., šutio je toliko da smo poželjeli da ga nije pitao, pa je potom rekao: 'Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Muhammedova Porodicu, kao što si obasuo blagodatima Ibrahima među svim ljudima i svjetovima. Ti si Hvaljen i Slavljen. A selam činite kao što već znate.''" Prenose ga Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Džerir od Malika, a Et-Tirmizi veli: "Ovaj hadis je hasen, sahih"

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Mes'ud el-Bedrija da su ashabi rekli: (538) "Božji Poslaniče, selam na te znamo. Kako ćemo salavat na te donositi kada klanjamo?" On reče: "Recite: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu'."

Spominje ga i prenosi Eš-[afi'jji, Allah mu se smilovao, u svome "Musnedu" od Ebu-Hurejra sličnim riječima. Odatle Eš-[afi'jji drži da je klanjač obavezan na posljednjem sjedenju proučiti salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ako ga izostavi namaz mu nije ispravan. Stav o obaveznosti podržan je izvanjskim značenjem ajeta i protumačen ovim hadisom od strane grupe ashaba, među kojima su Ibn-Mes'ud, Ebu-Mes'ud el-Bedri i Džabir ibn Abdullah, te tabini Eš-[a'bija, Ebu-Dža'fer El-Bakira i Mukatil ibn Hajjana. Isto tvrdi i Eš-[afi'jji; od njega se ne prenosi drugačiji stav, niti postoji razlika među njegovim sljedbenicima. Na kraju je i Ahmed zauzeo takav stav. Ispravno je da je to samo jedan stav, a većina je na suprotnom stanovištu... Stav da je to vadžib shodan izvanjskom značenju ajeta zastupa Eš-[afi'ijj, Allah mu se smilovao; on veli da je salavat na Poslanika, s.a.v.s., obavezan i kod pređašnjih i kod potonjih, selef i halef. Hvala neka je Allahu, ne postoji saglasnost o suprotnom ni ranije, a ni kasnije. Prethodnom ide u prilog još jedan hadis koji prenose imam Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, koji ga ocjenjuje kao sahih, zatim En-Nesai, Ibn-Huzejme i Ibnu-Hibban u svojim "Sahihima." Hadis je predaja Hajve ibn [urejha sa njegovim senedom od Fudale ibn Ubejda, koji je rekao: (539) "^uo je Allohov Poslanik, s.a.v.s., nekog čovjeka kako u namazu moli bez da veliča (temdžid) Allaha i donese salavat na Poslanika, pa ga je Allohov Poslanik, s.a.v.s., požurio, potom ga pozvao i rekao njemu ili nekome drugome: 'Kada neko od vas klanja, neka počne sa temdžidom (slavljenjem i veličanjem) i pohvalom Uzvišenog Allaha, zatim neka donese salavat na Poslanika, zatim neka moli šta hoće.'"

Ibn-Džerir prenosi od Junusa ibn Habbaba (540) da im je držao hutbu u Perziji, pa rekao: "Izvijestio me je neko ko je čuo Ibn-Abbasa kako veli: 'Ovako je objavljen ajet o kome je riječ, pa smo rekli ili su rekli: 'Allohov Poslaniče, znamo selam na tebe, a kako činiti salavat?' On je rekao: 'Bože, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu Porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. I smiluj se Muhammedu i Muhammedovoj Porodici, kao što si se smilovao Ibrahimovoj porodici. Ti si Slavljen i Hvaljen.'" Ovaj hadis koriste kao dokaz oni koji smatraju da je dozvoljeno prizivati milost na Poslanika, s.a.v.s., što je i stav većine, a osnažuje ga i hadis o beduinu koji rekao je: (541) "Bože, smiluj mi se i Muhammedu, i nemoj se smilovati nikome uz nas!", pa mu je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Suzio si ono što je široko!" Prenosi Ebu-'Isa et-Tirmizi od Abdullah bin Mes'uda da je Allahov Poslanik rekao: "Najpreči će mi na Sudnjem danu biti oni koji na me najviše salavat donose." Et-Tirmizi je usamljen u prenošenju ovog hadisa i veli da je hasen-garib.

Ismail el-Kadi prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, a on od svoga oca da rekao je: (543) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., izlazio je u gluho doba noći i govorio: 'Došao je potres koji najavljuje Sudnji dan, za njim slijedi slijedeći, dolazi smrt sa svim što je u njoj.' Ubejj je rekao: 'Allohov Poslaniče, ja noću klanjam. Hoću li tebi posvetiti trećinu salavata?' Allahov Poslanik je rekao: /542/ 'Pola.' Ubejj rekao je: 'Hoću li ti posvetiti pola svojih salavata?' Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Dvije trećine.' On reče: 'Hoću li ti posvetiti sve moje salavate?' 'U tom slučaju Allah će ti oprostiti sve grijehe!'"

Imam Ahmed prenosi od Tufejla ibn Ubejja, a on od svoga oca da rekao je: (544) "Neki čovjek rekao je: 'Allohov Poslaniče, šta misliš ako ti ja posvetim sva svoja blagosivljanja?' On mu reče: 'U tom slučaju Allah će te sačuvati od svega što te brine na ovom i budućem svijetu.'"

Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai prenose od Ebu-Hurejreta da je rekao: "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (545) 'Ko na me jedanput donese salavat, Allah će na njega deset puta.'" Et-Tirmizi veli da je hadis hasen-sahih.

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Talhe el-Ensarija da je rekao: (546) "Jednoga jutra Allohov Poslanik, s.a.v.s., osvanuo raspoložen, na licu mu se vidjela radost. Rekoše: 'Allohov Poslaniče, danas si osvanuo raspoložen, na licu ti se vidi radost?' On reče: 'Da, došao mi je glasnik od mog Uzvišenog Gospodara i rekao: 'Ko od tvoga ummeta na tebe donese jedan salavat, za njega će mu Allah upisati nagradu kao za deset dobrih djela, izbrisati grijeh za deset loših i uzdići ga deset derdža i uzvratiti mu sličnim.''" Ovo je dobar sened, ali ga nisu zabilježili sastavljači "šest zbirki"

Imam Ahmed prenosi od Alije ibn El-Husejna, a ovaj od svoga oca da je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (547) "[krtica je onaj kod koga budem spomenut, a on ne donese salavat na me." Prenosi ga Et-Tirmizi.

Et-Tirmizijj prenosi od Ebu-Hurejre da je rekao: (548) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Na gubitku je onaj kod koga budem spomenut pa ne donese salavat na me. Na gubitku je onaj ko dočeka ramazan i isprati ga prije nego što mu bude oprošteno. Na gubitku je onaj kod koga roditelji dočekaju starost a ne uvedu ga u Džennet.'" Potom veli da je hasen-garib. Buharija ga u djelu "El-Edebul-mufred" prenosi kao merfu' od Ebu Hurejra sličnim riječima. Ovaj hadis i onaj prije njega dokaz su da je obavezno donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s., kad god se spomene, što je stav grupe učenjaka, među kojima su i Et-Tahavi i El-Halimi. Drugi smatraju da je obavezno donijeti salavat na njega jednput u toku sijela, a lijepo (mustehabb) je više od toga. Ovaj stav se potkrepljuje hadisom koji prenosi Et-Tirmizi od Ebu-Hurejra, a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (549) "Kad ljudi sjednu na nekom sijelu i ne spominju Allaha i ne donose salavat na svoga Poslanika, ono će im biti razlog za žaljenje na Sudnjem danu i ako htjedne On će ih kazniti, a ako htjedne On će im oprostiti." Od nekih se prenosi da je salavat na njega - neka je na njega salavat i selam - obavezan jedanput u životu, shodno zapovijedi iz ajeta, a mustehabb je u svakoj situaciji. Ja velim: "Ovo su čudne riječi, jer postoji zapovijed da se donosi salavat na njega u mnogim vremenima."

Isto se odnosi i nakon ezana, što prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amr ibn El-Asa, koji veli da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako veli: (550) "Kada čujete muezzina, govorite isto što i on, a onda donesite salavat na me, jer ko donese salavat na me, Allah na njega donese deset. Potom od Allaha za me tražite 'el-vesileh', jer je to položaj u Džennetu koji pripada samo jednom Allahovom robu, a ja priželjkujem da ja budem taj. Ko za mene bude tražio "el-vesileh", zaslužit će šefaat." Prenose ga Muslim, Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai od Ka'ba ibn 'Alkame.

Isto je i prilikom ulaska u džamiju i izlaska iz nje, o čemu govori hadis koji prenosi imam Ahmed od Fatime, kćerke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja veli: (551) "Allohov Poslanik, s.a.v.s., je, kada je ulazio u džamiju, donesi salavat i selam na Muhammeda, a potom bi rekao: 'Bože, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Tvoje milosti.' A kada bi izlazio, govorio je: 'Bože, oprosti mi grijehe i otvori vrata Tvoje dobrote.'

U to spada i salavat na njega, s.a.v.s., prilikom klanjanja dženaze, jer je sunnet nakon prvog tekbira proučiti Fatihu, nakon drugog donijeti salavat na Poslanika, s.a.v.s., nakon trećeg moliti za umrlog, a nakon četvrtog reći: "Bože, ne uskrati nam nagradu za njega, niti nas stavi na kušnju nakon njega."

U to spada i salavat na Poslanika, s.a.v.s., između tekbira prilikom klanjanja bajrama, završetka dove, i u kunut-dovi, kao što to prenosi En-Nesai u svome "Sunenu." U to spada i često donošenja salavata na njega petkom i uoči petka, te prilikom posjete njegovom kaburu, s.a.v.s. Salavat i selam mu bivaju dostavljeni, shodno njegovim, s.a.v.s., riječima: (552) "Allah ima putujuće meleke koji mi dostavljaju selam od moga ummeta." Prenosi ga imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, a također i En-Nesai. Vele da je mustehabb donijeti salavat na Poslanik, s.a.v.s., uz spominjanje Allaha prilikom klanja, uzimajući kao podršku ajet: "I spomen na tebe visoko uzdigli." (94:3) Neki mufessiri vele: Uzvišeni Allah kaže: "Ne spomenem se, a da se i ti sa Mnom ne spomeneš." Većina im oponira, veleći da je klanje prigoda u kojoj se spominje isključivo Uzvišeni Allah, kao i prilikom jela, općenja i drugih stvari za koje ne postoji sunnet po kom bi se donosio salavat na Poslanika, s.a.v.s.

Dozvoljeno je sljedstveno tome donositi salavat i na druge osim poslanika, kao što stoji u hadisu: (553) "Bože, blagoslovi Muhammeda, njegovu Porodicu, njegove supruge i njegovo potomstvo." U prilog tome idu riječi Uzvišenog:

"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš, i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih" (9:103), i njegove, s.a.v.s., riječi: (554) "Bože, blagoslovi porodicu Ebu-Evfaovu!" Navode ga u oba "Sahiha".

Većina učenjaka veli da nije dozvoljeno izdvojeno donosili salavat ni na koga osim Poslanika, jer je on postao njihovo obilježje kada se spominju, te ga nije dozvoljeno pridavati drugima. Tako se ne može reći: "Ebu-Bekr, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je; ili rekao je Alija, sallahu 'alejhi, rekao je", mada je ispravno po značenju, niti se može reći: "Muhammed azze ve dželle", mada je on snažan i veličanstven, jer je to obilježje koje asocira na spominjanje Moćnog i Veličanstvenog Allaha. Salavati na nekog drugog koje nalazimo u Knjizi i sunnetu tretiraju se kao dova za njih, tako da blagoslov (salavat) na porodicu Ebu-Evfaovu nije postao njeno obilježje, niti obilježje Džabira i njegove žene. Ovo je lijep pristup.

U vezi sa selamom drugima mimo poslanika, pristalica našeg pravca šejh Muhammed el-Džuvejni veli: "On ima značenje salavata, te se ne upotrebljava za odsutne, niti se njime izdvaja neko mimo Poslanika. Tako se ne kaže "Alija, alejhisselam". Isto se tretiraju i živi i mrtvi. Prisutnima se on upućuje, pa se kaže: "Selamun alejk", "Selamun alejkum", "Esselamu alejk" ili "alejkum" i u tom pogledu svi su saglasni." U izražavanju mnogih autora prevladava stav da se za Aliju izdvojeno od drugih kaže "Alija, alejhisselam" ili "Kerremellahu vedžehu", Allah mu ukazao čast, mimo ostalih ashaba, Mada je to po značenju ispravno, moraju se ravnopravno tretirati svi ashabi. Ukoliko je to izraz uvažavanja i poštovanja, dvojica šejhova, Ebu-Bekr i Omer, i predvodnik vjernika Osman to tim prije zaslužuju, neka Allah sa svima njima bude zadovoljan.

En-Nevevi veli: "Kada neko donosi salavat na Poslanika, s.a.v.s. neka donese i salavat i selam i neka se ne ograničava samo na jedno. Neka ne kaže samo 'sallallahu alejhi' ili samo 'alejhisselam'." Ove riječi su utemeljene na ovom ajetu:

"O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” Bolje je reći: sallallahu alejhi ve selleme teslima.

Povezani indeksi:

  1. Muhammed a.s./ Naredba o donošenju salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s.
  2. Muhammed a.s./ Salavat na Vjerovjesnika, s.a.v.s., prije dove
  3. Muhammed a.s./ Vrijednost salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s.
  4. Muhammed a.s./ Situacije kada se donosi salavat na Vjerovjesnika