Prevod značenja
Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu: i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete! Allah je, doista, nevjernicima sramnu patnju pripremio!
Komentar
Ima više vrsta namaza u strahu, jer neprijatelj je nekada u pravcu kible, a nekada nije, nekada namaz ima četiri rekata, a nekada tri, kao što je akšam-
namaz, a nekada pak dva, kao što su sabah-namaz i namaz putnika. Usto, nekada ljudi klanjaju u džematu (kolektivno), a nekada se borba rasplamsa, pa nisu u mogućnosti klanjati u džematu, nego klanjaju pojedinačno, okrećući se prema kibli ili ne, idući pješice ili jašući. U svakom slučaju, oni obavljaju namaz bez obzira što se kreću i učestvuju u borbi. Ima učenjaka koji kažu da prema naprijed navedenom hadisu Ibn-Abbasa, u svakom od ovih slučajeva trebaju klanjati jedan rekat!1 Taj stav zastupa i Ahmed ibn Hanbel, te dio tabiina. Od Muhammeda ibn Nasra el-Mervezija prenosi se da on smatra da i sabah treba skratiti na jedan rekat u slučaju straha, a to je također i stav Ibn-Hazma. Ibn-Rahvejh kaže: "Međutim, u slučaju direktnog sukoba dovoljan je jedan rekat gestikulacijom!" Drugi kažu: "Dovoljan je jedan tekbir!" To smatra emir Abdul-Vehhab ibn Buht el-Meki, koji kaže: "A ako nije u stanju obaviti tekbir, neka ga u sebi ne izostavi!", tj. neka ima namjeru to učiniti! To prenosi Seid ibn Mensur u svom "Sunenu", a Allah to najbolje zna! Isto tako, ima učenjaka koji dopuštaju da se namaz odgodi zbog borbe, na temelju toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio podne i ikindiju koje je klanjao nakon zalaska Sunca, prije akšam-namaza na "Dan saveza" da bi, potom, klanjao jacija-namaz. Većina učenjaka, međutim, tvrdi da je to derogirano namazom u strahu, jer u to vrijeme to nije bilo objavljeno, pa kada je objavljeno, time je derogirano odgađanje namaza zbog navedenog razloga! I to je ispravno.
"Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...", tj. kada s njima klanjaš kao imam namaz u strahu, što nije prvi slučaj kada se skraćuje na jedan rekat, kao što upućuje hadis2 kada se klanja pojedinačno, idući pješke ili jašući, u pravcu kible ili ne. Nakon toga, navodi se pitanje klanjanja u džematu i klanjanja za jednim imamom. U tom smislu, dobro rade oni koji ovaj ajet navode kao dokaz za obaveznost namaza u džematu, budući da su se mnoge radnje dozvolile i preko njih se prelazi samo da bi se klanjao u džematu. Da nije obavezan (vadžib), tako sigurno ne bi bilo!
Što se pak tiče povoda objave ovog ajeta, Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, r.a., koji kaže: /839/ - Neki ljudi iz Benun-Nedžara pitali su Allahovog Poslanika: "Allahov Poslaniče, kako ćemo klanjati kada putujemo po Zemlji?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet:
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." (4:101) Zatim je jedno vrijeme objava bila prekinuta, pa nakon što je prošao jedan period, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u boj i klanjao podne! Tada su idolopoklonici rekli: "Muhammed i njegovi drugovi su vam omogućili da ih napadnete s leđa, pa zašto niste pojačali napad?" Jedan od njih je rekao: "Imali su i drugu jedinicu, jednako jaku!" Između dva namaza, objavljeno je:
"ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", i tako je objavljena zapovijed za namaz u slučaju straha. Ovo je vrlo čudan slučaj, ali neki navode kao svjedoka tome predanje Ebu-Ajjaša ez-Zerkija po imenu Zejd ibn Samit, r.a., a navodi se i kod imama Ahmeda i autora "Sunena". Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Ajjaš rekao: /840/ - Bili smo sa Allahovim Poslanikom u Asfanu, gdje su nas dočekali idolopoklonici sa Halidom ibn Velidom na čelu i bili su u pravcu kible. Tada je Allahov Poslanik s nama klanjao podne, a oni su rekli: "Bili smo u poziciji da ih napadnemo!", a zatim: "Sada će im doći namaz koji im je draži od njihovih sinova i njih samih!" Zatim kaže: "Potom je Džibril došao sa ovim ajetom između podne namaza i ikindije:
'Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...'" Zatim kaže: "Bio sam tu kada im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da uzmu oružje!" Potom: "Iza sebe nas je poredao u dva reda (safa)", zatim: "pa je obavio ruku, što smo i mi s njim učinili, zatim se podigao, pa smo i mi to učinili, zatim je obavio sedždu (pao ničice) sa safom koji je iza njega, dok su drugi stajali i budno motrili. Nakon što su oni sedždu učinili i ustali, drugi su sjeli i sedždu učinili na njihovom mjestu. Zatim su ustali i zamijenili mjesta. Nakon toga Poslanik je učinio ruku i svi zajedno s njim. Zatim se podigao sa rukua i oni zajedno s njim, a zatim je učinio sedždu zajedno sa safom koji je iza njega dok su drugi stajali i budno motrili. A kada su sjeli, i drugi su sjeli i sedždu učinili a zatim je predao selam zajedno sa svima. Zatim je otišao..." Usto on navodi: "Allahov Poslanik tako je klanjao dva puta, jednom u Asfanu, a drugi put na zemljištu Benu-Selima!" Prenose Ahmed, Ebu-Davud, Nesa'i i Abdul-Aziz ibn Abdis-Samed od Mensura s lancem koji je vjerodostojan i ima potvrdu kod El-Buharije, Muslima i Ibn Ebi-Hatima.
Što se tiče zapovijedi nošenja oružja prilikom obavljanja namaza u strahu, prema nekim učenjacima to je obavezno na osnovi samog teksta ajeta i to je jedno od mišljenja Šafije. Na to ukazuju riječi Allaha Uzvišenog:
"A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete!" To znači, da budete spremni i, ukoliko bude potrebno, da to uzmete bez teškoća.
"Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio!"
1 Usp. hadis br. 837!
2 Navedeni hadis Ibn-Abbasa.