I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!
فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ حَتَّىٰ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لَا يَجِدُوا فِي أَنْفُسِهِمْ حَرَجًا مِمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا
Komentar ajeta:
"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" Allah Uzvišeni se kune Svojom Svetom Osobom da niko neće biti vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim stvarima, tako da to što on presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno držati. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"a potom, u dušama svojim, nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" Znači, kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti se u dubini duša svojih pokoravaju i ne nalaze nikakve tegobe što si im presudio, tako da to prihvaćaju i javno i tajno, predajući se potpuno i bez rezerve. To potvrđuje i slijedeći hadis: /774/ "Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, nijedan od vas neće biti vjernik sve dok njegove strasti ne budu slijedile ono što sam ja donio!" El-Buhari od Urveta prenosi da je rekao: /775/ - Zubejr se sukobio s nekim čovjekom u vezi s jamom sa vodom u Harri, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zubejre, zalij svoju zemlju a potom pusti vodu komšiji!" Tada je ensarija rekao: "To je zbog toga što ti je on tetić!" Na to se naljutio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Zalij svoju zemlju, Zubejre, a zatim zapriječi vodu dok ne poplavi tvoju zemlju, a zatim je pusti svome komšiji!" Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svojom presudom dao potpuno pravo Zubejru, koje je bio prisvojio ensarija ukazujući prije toga na rješenje koje je bilo prihvatljivo, pa je Zubejr rekao: - Mislim da je ovaj ajet:
"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" objavljen isključivo tim povodom! To prenosi Ahmed s prekidom u lancu predanja između Urveta i njegovog oca Zubejra, jer on to nije čuo od njega, nego je čuo od svoga brata Abdullaha, a predanje navodi i Ibn Ebi-Hatim prema kojem Urve to prenosi od Abdullaha ibn Zubejra, kome to prenosi Zubejr ibn Avam. Tako ga navodi i Nesa'i dok Ibn Ebi-Hatim to također prenosi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: /776/ "da je to objavljeno u vezi sa Zubejrom ibn Avamom i Hatibom ibn Ebi-Belte'om!" To je "mursel" predanje, u kojem, međutim, ima jedna korist, a to je da je spomenuto puno ime ensarije, a usto navodi se i drugi povod objave ovog ajeta.
Hafiz Ebu-Ishak Ibrahim ibn Abdurrahman navodi predanje od Damreta, koji kaže: /777/ - Dva čovjeka su se posvađala, pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je presudio za onoga koji je bio u pravu, a protiv drugoga, pa je ovaj rekao: "Nisam zadovoljan!" Drugi je rekao: "Pa šta hoćeš?" Odgovorio je: "Da pođemo do Ebu-Bekra es-Siddika!" Potom su otišli njemu, pa je rekao onaj u čiju korist je donesena presuda: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on u moju korist presudio!" Ebu-Bekr je na to rekao: "Na vama je to što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio!" Drugi je tada izrazio nezadovoljstvo rekavši: "Da odemo do Omera ibn Hattaba!" Tamo je onaj u čiju korist je donesena presuda kazao: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je presudio u moju korist, a protiv njega - i on nije zadovoljan!" Tada je Omer ibn Hattab upitao: "Je li tako?", zatim je ušao u svoj dom i izišao sa isukanom sabljom u rukama i udario po glavi onoga koji nije bio zadovoljan ubivši ga! Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio:
"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati..."
Povezani indeksi: