O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih s njihove desne strane. 'Gospodaru naš', govorit će oni, 'učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا تُوبُوا إِلَى اللَّهِ تَوْبَةً نَصُوحًا عَسَىٰ رَبُّكُمْ أَنْ يُكَفِّرَ عَنْكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَيُدْخِلَكُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ يَوْمَ لَا يُخْزِي اللَّهُ النَّبِيَّ وَالَّذِينَ آمَنُوا مَعَهُ ۖ نُورُهُمْ يَسْعَىٰ بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَبِأَيْمَانِهِمْ يَقُولُونَ رَبَّنَا أَتْمِمْ لَنَا نُورَنَا وَاغْفِرْ لَنَا ۖ إِنَّكَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
Komentar ajeta:
O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno", tj. odlučno učinite potpuno kajanje kojim ćete izbrisati ranija loša djela, urediti vašu nesređenost, koja će vas učiniti čvrstim i postojanim i udaljiti vas od prostih postupaka kojima ste se bili posvetili. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zerra ibn Habejša da je rekao: (472) "Upitao sam Ubejja ibn Ka’ba: šta se podrazumijeva pod iskrenim pokajanjem (et-tevbetu-n-nesuh)?" On mi reče: "Pitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mi on reče: 'Iskreno pokajanje podrazumijeva sa osjetiš kajanje za grijeh koji si počinio, pa tim kajanjem odmah zatražiš oprosta od Allaha, dž.š., i više se nikad ne vraćaš tom grijehu.'" Postavlja se pitanje da li je uvjet za iskreno pokajanje da se nastavi takvim životom sve do smrti, kao što je izričito rečeno u gornjem hadisu: i da se više nikada ne vraćaš tom grijehu", ili je dovoljna odlučnost da se više tom grijehu ne vraća, u smislu da, ako ga i počini drugi put, taj grijeh neće moći poništiti pokajanje. Prvi stav ima svoje uporište u vjerodostojnom hadisu: (473) "Ko istinski prihvati islam neće biti odgovoran za ono što je u džahilijetu radio; a ko ga ne prihvati istinski bit će kažnjen i za prvo i za potonje."
"Da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo." Izraz (možda, može biti, da bi) kada se odnosi na Allaha, dž.š., znači nužnost.
."Na dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika, i one koji su zajedno s njim vjerovali", tj. ni Vjerovjesnika, ni pravovjerne na Sudnjem danu Allah, dž.š., neće osramotiti.
"Svjetlo će njihovo ići ispred njih", o čemu je već govoreno u suri "El-Hadid".5
"‘Gospodaru naš‘, govorit će oni, ‘učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, odista, sve možeš.'" Ovo će pravovjerni reći na Sudnjem danu, kada vide da se svjetlo licemjera ugasilo. Imam Ahmed navodi da je neki pripadnik plemena Benu-Kinane pričao da je klanjao iza Allahova Poslanika, s.a.v.s., u godini osvajanja Meke, pa ga je čuo kako se obraća Svevišnjem: (474) "Allahu moj, ne osramoti me na Sudnjem danu!" Muhammed ibn Nasr el-Mervezi prenosi da su Ebu-Zerr i Ebu ed-Derda rekli: (475) "Neko je upitao: ‘Kako ćeš prepoznati svoje sljedbenike između ostalih?‘ Poslanik reče: ‘Po bijelim pjegama na nogama i čelu, što su tragovi njihovog uzimanja abdesta i tako će od svih naroda jedino oni izgledati. Poznat ću ih i po tome što će im knjige djela biti date u desnu ruku.Prepoznat ću ih i po biljezima na čelu, što su tragovi obavljanja sedžde, i po svjetlu koje će ići ispred njih.
Povezani indeksi: