Ali oni rekoše: "Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!" - i nasilje sebi učiniše, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo., doista, su u tome znaci za svakog strpljivog i zahvalnog.

فَقَالُوا رَبَّنَا بَاعِدْ بَيْنَ أَسْفَارِنَا وَظَلَمُوا أَنْفُسَهُمْ فَجَعَلْنَاهُمْ أَحَادِيثَ وَمَزَّقْنَاهُمْ كُلَّ مُمَزَّقٍ ۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِكُلِّ صَبَّارٍ شَكُورٍ

Komentar ajeta:

"Ali oni rekoše: 'Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!' - ogrješiše se prema sebi" potcjenjujući ovu blagodat i više voleći pustare i pustinje za čije prevaljivanje su im potrebni opskrba i jahaće životinje i putovanje po žegi kroz razne opasnosti, kao što veli Uzvišeni:

"Allah vam navodi primjer mjesta koje je bilo sigurno i spokojno i kome je odasvuda u izobilju dolazila opskrba, pa je zanijekalo Allahove blagodati, pa je Allah učinio da iskuse glad i strah zbog onoga što su činili".(16:112) Ovi su rekli:

"Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!", "i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo", tj. učinismo da ljudi po sijelima pričaju o njima i o tome kako ih je Allah kaznio i oslabio. Nakon što bijahu sjedinjeni, odomaćeni u ugodnom životu, razišli su se posvuda, tako da su postali predmetom poslovica. Tako Arapi za nesložne ljude vele: "Razišli se k'o Sebe."

Tako se oni raziđoše. Jedni odoše u Oman, Gassan ode u Busra, Evs i Hazredž u Jesreb, pun palmi. Kada stigoše do Batni-Murra, rod Benu-Usman reče: "Ovo je mjesto dobro, ne tražimo bolje," i tu ostadoše. Stoga bijahu prozvani Huza'a, jer su se odvojili od društva, "inhaze'u". Evs i Hazredž su nastavili dok nisu stigli u Medinu. Suratski Ezd se zadržao u Es-Suratu, a omanski u Omanu. Potom je Allah poslao na branu ono što je poslao i uništio je. O tome govore ovi ajeti. El-A'ša Beni-Kajs ibn Sa'lebe, a ime mu je Mejmun ibn Kajs, veli:

U tome je pouka onome ko pouku želi,

Me'reb je poplava potpuno uništila.

Sagradio im ju je Himjer,

kad voda dođe, ona ju je zadržavala.

Pa su se rasprši li i nisu u stanju

sakupiti vode dovoljno ni za dijete tek od dojenja odbijeno.

Riječi Uzvišenog: "Doista su u tome znaci za svakog strpljivog i zahvalnog", tj. u kazni i oduzimanju blagodati zbog grijeha i nevjerovanje koje je zadesilo ove dokaz je i pouka za svakoga ko podnosi nevolje a zahvaljuje na blagodatima. U oba "Sahiha" se od Ebu Hurejrea prenosi merfu'-hadis u kome stoji: (567) "čudna je stvar sa vjernikom, šta god mu Allah odredi - dobro mu je. Ako ga zadesi dobro, zahvali i dobro mu je, a ako ga zadesi nevolja, strpi se, pa mu bude dobro, tako je samo sa vjernikom." Mutarref je govorio: "Divan li je rob strpljivi i zahvalni, koji kada mu se da - zahvali se, a kada ga nevolja zadesi - strpi se!"

 

Ovaj ajet nema povezanih indeksa