U Naše riječi vjeruju sam oni koji, kad se njima opomenu, licem na tlo padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.

إِنَّمَا يُؤْمِنُ بِآيَاتِنَا الَّذِينَ إِذَا ذُكِّرُوا بِهَا خَرُّوا سُجَّدًا وَسَبَّحُوا بِحَمْدِ رَبِّهِمْ وَهُمْ لَا يَسْتَكْبِرُونَ

Komentar ajeta:

Uzvišeni veli: "U naše riječi vjeruju", tj. potvrđuju ih "samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tlo padaju", tj. slušaju i pokoravaju im se riječima i djelom.

"i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole", u slijeđenju i pokornosti tim riječima (ajetima), kao što to rade džahili - nezahvalnici, pokvarenjaci. Uzvišeni rekao je:

"Oni koji iz oholosti neće da Mi robuju - ući će, sigurno u Džehennem poniženi." (40:60)

Ovaj ajet nema povezanih indeksa